Nosač aviona Graf Zeppelin  
 

Prvi i jedini nemački nosač aviona tokom drugog svetskog rata je porinut 8. decembra 1938. godine, ali nikada nije završen.
Interesantno je napomenuti da je delegacija nemačke mornarice 1935. godine boravila u  Japanu, gde je razgledala nosač „Akagi“, u cilju prikupljanja podataka o specifičnostima konstrukcije nosača aviona. Zaplenjeni materijali nakon propasti Trećeg Rajha pokazivali su veliko interesovanje Hitlera za ovu vrstu kapitalnih brodova.
1935. godine Hitler najavljuje da će Nemačka graditi nosače aviona kako bi ojačala svoju Kriegsmarine. Već sledeće godine se polažu kobilice za dva nosača aviona u brodogradilištu  Deutsche Werke u Kilu, pod nayivom Flugzeugträger "A" i „B“. Bilo je planirano da se završe do kraja 1940. godine, ali se to nikada nije dogodilo.
Aprila 1940. godine sa prenošenjem težišta u izgradnji brodova sa površinskih na podmornice, zaustavljena je izgradnja kako nosača aviona tako i svih velikh ratnih brodova koji su se nalazili u nemačkim brodogradilištima. Već ugradjeni topovi su skinuti i korišćeni u obalskoj odbrani u Norveškoj. Brodovi su otegljeni u Gotenhafen.
Tokom 1942. godine je postalo očigledno da su Nemačkoj za dalje operacije površinskih sastava potrebni nosači aviona, tako da su radovi nastavljeni. Završetak izgradnje je projektovan za zimu 1943. godine. Za matičnu luku je odredjen Drontheim, na južnom delu Faettenfjorda. U isto vreme, nekoliko krstarica je čekalo preuredjenje u nosače aviona (Potsdam , Gneisenau , Europa i Seydlitz). Decembra 1942. godine „Graf Zeppelin“ biva vraćen u brodogradilište u Kielu na završetak radova.
Problemi u završetku radova su ostali. Herman Gering, komandant vazduhoplovstva, vredjao se bilo kakvim napadom na svoj autoritet i svakom prilikom je ometao admirala Redera. U mornaričkim krugovima, Reder nalazi na opoziciju u admiralu Denicu, podmorničaru.
Admiral Reder je još 1942. godine bio optimista i najavio je Hitleru da je stepen izgradnje nosača aviona „Graf Zeppelin“ dostigla 85% i da će biti gotov za godinu dana, dok će još godinu dana trebati za uvežbavanja posade i morska ispitivanja.
Iako je Hitler uveravao Redera da će nosač biti izgradjen, njegov rat sa Geringom nije prestajao. Gering je svoj nemar prema mornaričkom vazduhoplovstvu pokazao izveštavanjem Hitlera i Redera da će mornarički avioni koji su naručeni za nosač biti gotovi tek 1944. godine.
Po nagovoru Redera, Hitler naređuje Geringu da proizvede avione za nosač. Pod takvim pritisko, Gering nudi redizajniranu varijantu aviona Junkers Ju87B i Messerschmitt Bf 109E-3 koji su se u to vreme povlačili sa prvih linija. Reder je bio nezadovoljan, ali je ipak prihvatio ponudjene avione (zajedno sa uslovljavanjem da letačko osoblje bude pod komandom Luftwaffe). Ovo je uticalo na produžetak vremena izgradnje, jer se morala menjati poletno sletna staza.
1943. godine Hitler biva razočaran mornaricom. Reder odlazi u penziju na svoj zahtev a njegovo mesto zauzima admiral Denic. Izgradnja nosača, u to vreme završenog 95%, biva odmah obustavljena.
Kako se kraj rata približio, nosač je potopljen u plitkim vodama brodogradilišta Štetin 25. aprila 1945. godine, neposredno pred ulazak Crvene armije u grad.
Sudbina nosača po završetku rata nije bila jasna. Prema odredbama tripartitne komisije, brodovi klase C (oštećeni ili potopljeni) su trebali biti potopljeni u dubokim vodama do 15. avgusta 1945. godine. Umesto toga, Sovjeti odlučuju da poprave brod. Marta 1946. ga vade sa dna i tegle ga za Lenjingrad, natovarenog kontejnerima u kojima su bili neugradjeni delovi konstrukcije broda i opljačkane mašine poljskih i nemačkih fabrika. Poslednja poznata fotografija nosača je tada i snimljena.
Dugo posle toga nije bilo nikakvih informacija. Postojale su razne špekulacije o sudbini broda.Nagadjano je da je brod udario u minu i potonuo negde na putu izmedju Swinemuendea i Lenjingrada.
Nakon otvaranja sovjetskih arhiva, na ovu misteriju je palo novo svetlo. Brod je dotegljen u Lenjingrad. Tamo je nakon istovara označen kao PO 101( brod baza 101). Sovjeti su se nadali da će ga moći popraviti. Medjutim, kad se videlo da je to nepraktično, odustali su, i odvukli brod u rejon Swinemuendea gde im je služio kao brod meta. 16. aprila 1947. godine napunjen je municijom kako bi predstavljao što verniju metu i potom gadjan sa brodova i iz aviona. Ovime su ispunili odredbe Tripartitne komisije i u isto vreme stekli odredjena iskustva u napadu na nosače aviona, jer je hladni rat uveliko trajao.
Nakon 24 primljena pogotka, brod je još uvek bio na površini. Dokrajčen je torpedima.
Pozicija olupine nije bila poznata sve do ispitivanja podmorja od strane poljske naftne kompanije Petrobaltic, koji su 16. jula 2006. godine naišli na olupinu dugu 265 metara, 55 km severno od poljskog grada Wladyslawowo. Poljska mornarica je 26. jula 2006. godine potvrdila otkriće pomoću ronilica sa broda ORP Arctowski. Tako je priča o nemačkom nosaču aviona dobila svoj epilog na dubini od 86 metara.

Drugi brod iste klase, Flugzeugträger "B", je započet u jesen 1938. godine u brodogradilištu Krupp Germaniawerft u Kielu, ali su radovi obustavljeni sa početkom rata. Brod je izrezan februara 1942. godine u cilju dobijanja materijala za prvi brod, Graf Zeppelin.

Taktičko tehničke karakteristike
Dimenzije:  
- dužina preko svega 262.5 m
- širina 31.5 m
- gaz 7.6 m
Deplasman: 33 550 t
Brzina 35 čv
Naoružanje: 16 × Sk. 15 cm.
12 × Flak (10.5 cm)
22 × Flak (3.7 cm)
28 × Flak (2.0 cm)
Aero komponenta: 10 Messerschmitt Bf 109
20 Junkers Ju 87
20 Fieseler Fi 167
Posada 1720 članova + 306 članova letačkog osoblja


 

 
 
 
Tekstovi objavljeni na sajtu paluba.info lično su vlasništvo vlasnika sajta