Krstarice klase "K"  
 

Krstarice klase „K“ su jedni od retkih brodova koji su plovili pod zastavama i Carske mornarice i Kriegsmarine. Ukupno je izgradjeno tri broda ove klase i nazivani su po nemačkim brodovima koji počinju na slovo K (Königsberg, Karlsruhe i Köln). U nekim izvorima se pominju kao krstarice klase „Königsberg“, u skladu sa konvencijama koje klasi brodova daju ime po imenu prvog broda iz klase.

Klasa ovih brodova je gradjena dvadesetih godina, u okviru limita od 6000 tona, kako je nametao Versajski mir. Kako bi deplasman broda ispoštovao nametnuti limit, oko 85% spojeva je izvedeno varenjem umesto zakovicama. Ovakav način spajanje oplate je prouzrokovao kasnije probleme, jer u dugim vožnjama na otvorenom moru, zavareni spoj nije trpio opterećenja i vibracije kao spoj zakovicama. Tako je jedan od brodova ove klase morao da prekine krstarenje i uplovi u San Duijego kako bi se izvršile potrebne opravke.

Ovakvo ponašanje na dugim vožnjama, kao i problemi sa stabilitetom broda, doveli su do rasporedjivanja brodova ove klase u teritorijalne vode Nemačke. Njihova prvobitna namena, da budu gusarski brodovi, u startu je propala.

Glavna artiljerija bila je grupisana u tri trocevne kule, jedna na pramcu i dve na krmi. Ovaj neuobičajeni raspored kupola primarne artiljerije je primenjen radi bolje stabilnosti broda u  okvirima postavljenim mirovnim sporazumom. Kako bi se donekle redukovao hendikep jedne pramčane kupole, krmene kupole su postavljene asimetrično, i to tako što je srednja kupola postavljena na levi, a  krmena na desni bok broda.
Ovo je oogućilo srednjoj kupoli da gadja dalje prema pramcu preko desnog boka, dok je krmena kupola mogla da gadja ciljeve dalje ka pramcu, ali preko levog boka broda. Ovo je omogućilo veću koncentraciju vatre u pramčanim uglovima gadjanja. „Izbacivanje“ kupola iz centra omogućilo je i lakši razmeštaj pogonskih prostorija u trupu broda. Za pogon su se koristile parne turbine i dizel motori, bez mogućnosti jednovremenog pogonjenja broda sa oba pogonska sistema.

Laka krstarica Köln

Laka krstarica Köln bila je angažovana na pomorskoj blokadi Španije tokom Španskog gradjanskog rata. U Drugom svetskom ratu uzela je učešće u operacijama u Baltiku i operaciji “Weserübung” (napad na Norvešku). Nakon invazije na Norvešku, izvršavala je zadatke polaganja minskih prepreka i napada na savezničke konvoje.  Zajedno sa teškom krstaricom “Admiral Hiper” (Admiral Hipper) biva oštećena u napadu podmornice februara 1943. godine kada i jedna i druga izlaze iz operativne upotrebe za izvesno vreme. “Köln” ostaje van stroja u vremenu od marta 1943. do marta 1944. godine, kada ponovo ulazi u operativnmu upotrebu. Ovaj put kao brod za obuku kadeta.
U vazdušnom napadu 12. decembra 1944. godine biva teško oštećena, kada joj stradaju levi glavni motor i pomoćni motori za proizvodnju električke energije. Tada je tegle do Vilhelmshafena, gde doživljava još 2 vazdušna napada. Treći vazdušni napad 3.marta 1945. godine u Vilhelmshafenu bio je poguban za laku krstaricu “Köln”, kada zadobija teška oštećenja i tone na ravnu kobilicu. Topovske kule su ostale iznad vode i nastavile su da gadjaju nadolazeće Savezničke jedinice.
Laka krstarica “Köln” izrezana je u staro gvoždje 1946. godine.

Laka krstarica Karlsruhe

Porinuta 20. avgusta 1927. godine, a uvedena u operativnu upotrebu 6. novembra 19209. godine, laka krstarica Karlsruhe je postala školski brod za obuku pomoračkog kadra nemačke mornarice. Na jednom od svetskih krstarenja, pokazala se slabost njene konstrukcije (u susretu sa jakim nevremenom) te je morala ad uplovi u San Dijego na neophodne popravke.
Tokom tridesetih godina uzela je učešće u više prekookeanskih krstarenja (sa pojačanom strukturom broda). Januara i februara 1937. godine učestvuje u medjunarodnim patrolama uz obalu Španije i Portugalije.
Početkom aprila 1940. godine učestvuje u operaciji "Weserübung", kao deo udarne grupe 4 (Gruppe 4), noseći desantne trupe. U ranim jutarnjim časovima zajedno sa torpednim čamcima "Seeadler", "Greif" i "Luchs", vrši prodor u Kristiansund. Tokom njenog povratka u Nemačku, još iste večeri, biva torpedovana od strane britanske podmornice Truant, kada torpedo onesposobljava oba dizel motora i stanicu za električnu energiju. Nakon što je posada prekrcana na torpedni čamac "Greif", potapaju je sa dva torpeda u 2250 časova istog dana.

Laka krstarica "Königsberg"

Nakon brojnih poseta inostranim lukama tridesetih godina prošlog veka, laka krstarica Königsberg je uzela učešće u patrolama duž španske obale u vremenu od novembra 1936. do januara 1937. godine. Kako nije bila podesna za gusarenje, korišćena je kao i ostali brodovi iz klase, u školske svrhe. Povremeno je izvršavala zadatke postavljanja minskih prepreka (operacija Westwall).
U okviru Grupe 3 učestvuje u operaciji "Weserübung", sa zadatkom transporta trupa iz Vilhelmshafena za Bergen.
Plovila je u grupi sa lakom krstaricom Koln, skolskim brodom za obuku artiljeraca Bremse i torpednim čamcima Wolf i Leopard. Prva dva broda iz grupe (Konigsberg i Bremse) pogodjeni su obalskom artiljerijom i morali su da ostanu u luci Bergen, dok su ostali brodovi krenuli nazad za Nemačku. Sledećeg dana, 15 aviona Blackburn Skua iz sastava 800. i 803. mornaričke eskadrile bombardovali su brodove na vezu u luci Bergen. Tom prilikom je laka krstarica Konigsberg zadobila tri direktna pogotka, te se ubrzo prevrnula i potonula.
Olupina je izvadjena iz mora 17. jula 1942. godine, i nakon završenog ispravljanja 1943. godine jpostala je privezište za podmornice. Olupina se nanovo prevrnula 22. septembra 1944. godine...

Taktičko tehničke karakteristike
Dimenzije:  
- dužina preko svega 174 m
- širina 15.3 m
- gaz 6.28 m
Deplasman: 8350 t
Pogonska grupa 2 parne turbine, 6 kotla, + 2 MAN dizel motora, 2 osovine, 69,800 KS
Brzina 32 čv
Naoružanje:

3 × 3 topa 150 mm
6 × 88 mm
8 × 37 mm
8 × 20 mm (kasnije 18)
12 TC × 533 mm
120 mina

Posada 850 članova
Daljina plovljenja 7300 M brzinom od 17 čv
 
Tekstovi objavljeni na sajtu paluba.info lično su vlasništvo vlasnika sajta