Nosač aviona klase Charles de Gaulle  
 

Šarl de Gol (Charles De Gaulle) je jedini francuski nosač aviona u operativnoj upotrebi francuske RM. To je prvi francuski i evropski nosač aviona na nuklearni pogon.
Kobilica broda je položena aprila 1989. godine u brodogradilištu DCN u Brestu. Izgradnja je završena maja 1994. godine. Iako su dobili visoko sofisticiran nosač aviona koji će naći svoje mesto i u budućoj viziji flote, gradnju ovog nosača su obeležile velike teškoće.
Rokovi za opremanje broda su brzo probijeni, uslovljeni nedostatkom novca usled ekonomske recesije ranih devedesetih godina. Ukupni troškovi izgradnje i opremanja broda su premašili 3 milijarde dolara. Radovi su bili obustavljani 4 puta: 1990., 1991., 1993. i 1995. godine.
Gradnja ovakvog, kapitalnog broda, nije mogla proći bez interesovanja komšija, Velike Britanije. Tako je 1993. godine otkrivena grupa oficira MI-6, sa “maskama” inžinjera kako razgledaju brod. Veruje se da je predmet njihovog interesovanja bio metod zaštite nuklearnih reaktora.
Ispitivanja novosagradjenog broda su započela 1999. godine, kada je utvrdjeno da je paluba prekratka za upotrebu E-2C Hawkeye, tako da je tek sagradjen nosač morao ići na doradu kako bi mu se produžila paluba. Ubrzo je postao predmet podsmeha javnosti. Iz tog perioda je poznata karikatura koja prikazuje tablu “Radovi- usporite!” na palubi broda. Produžetak palube je “pojeo”dodatnih 5 miliona franaka. Na jednoj od probnih vožnji došlo je do oštećenja levog propelera. Probna vožnja je prekinuta i usledio je povratak u Tulon, kako bi se zamenio propeler. Ispitivanja su pokazala da je problem bio u kvalitetu materijala za izradu propelera. Narušena struktura materijala (mehuri u leguri) je otkrivena i na drugom propeleru, kao i na rezervnim. Krivica je bila do proizvodjača, firme Atlantic Industries koja je u medjuvremenu bankrotirala. Da bi problem bio veći, sva dokumenta vezana za izradu propelera su uništena u požaru. Kao privremeno rešenje, ugradjeni su rezervni propeleri sa nosača aviona Foš i Klemanso, koja su ograničila maksimalnu brzinu broda na 24 čv, umesto konstruktivnih 27 čv. U par navrata su se dešavali problemi sa izolacijom nuklearnih reaktora, koji su prošli bez posledica po posadu.
Raspolaže flotom od 40 aviona Rafale M, Super Etendard i 3 aviona E-2C Hawkeye. Može ukrcati i helikoptere tipa AS 565 Panther i Dauphin. Ugradjena su dva lifta, dimenzija 19 x 13 metara, nosivosti 36 tona. Hangar za smeštaj letelica je dimenzija 140 x 30 metara i visok je 6.1 m. Može da primi 20 do 25 aviona. Glavna paluba ima PSS pod uglom 8.5 stepeni u odnosu na uzdužnicu broda. Poletno sletna pista i područje za katapultiranje aviona su opremljeni katapultom tipa C13 (kakav se ugradjuje na američkim nosačima) kojim je moguće katapultirati avion mase do 22 tone. Brzina katapultiranja iznosi jedan avion u minuti. Pista je duga 195 m, dok dimenzije cele palube iznose 260 x 64 metara. Sistem stabilizacije broda Satrap omogućuje da pri brzini broda od 20 čv i otklonu kormila od 30° nagib palube iznosi svega 1°. Ovako redukovano kretanje palube omogućuje poletanje i sletanje aviona pri stanju mora 6 (po Boforovoj skali).
Brodskim oružjem upravlja sistem Senit Combat Management System, CMS Model 8. Sistem ima kapacitet praćenja do 2,000 ciljeva, bilo prijateljskih, bilo protivničkih. Sastoji se iz dva optoelektronska direktora Sagem Vigy 105. Brod poseduje dva sistema za pretraživanje i praćenje tipa Sagem Vampir. Naoružan je vertikalnim lanserima za rakete Aster 15 (brod-vazduh), smeštenim na ivici palube, i to: 2 lansera (16 ćelija) na desnom boku broda ispred komandnog mosta i 2 lansera na levom boku broda, iza komandnog mosta. Takodje ima i 2 šestostruka Sadral lansera za rakete Mistral koji su smešteni na ivici glavne palube oko 45 metara (na desnom boku) i 36 metara (na levom boku) iza lansera za rakete Aster. Brod u svom naoružanju ima i 8 topova Giat 20F2 i 4 lansera mamaca, po dva na svakom boku broda.
Dva katapulta ubrzavaju avione do preko 300 km/h za svega 75 metara. Sa palube može da poleće po jedan avion na svakih 30 sekundi, odnosno može da primi sletanje 20 aviona za samo 12 minuta.
Linkovi omogućuju prenos taktičke situacije sa aviona E-2C Hawkeye u realnom vremenu.
Kada je porinut, Šarl de Gol je bio najveći ratni brod ikad izgradjen u evropskim brodogradilištima. Konstruisan da ponese 40 aviona Rafale M, predstavlja glavnu plovnu jedinicu francuske flote. Zvanično je uvršten u flotnu listu 28. septembra 2000. godine.
Uveden je u operativnu upotrebu 18. maja 2001. godine, 5 godina nakon planiranog roka. Za matičnu luku je odredjena luka Tulon.

Taktičko tehničke karakteristike
Dimenzije broda:  
- dužina preko svega 262 m
- širina PSS 65 m
- gaz 9.43 m
Deplasman broda 40 600 t (maksimalni)
Pogonska grupa 2 nuklearna reaktora K15, svaki snage 150 MW
Brzina 27 čv
Autonomija plovljenja 45 dana
Posada 1350 članova + 600 članova letačkog osoblja


 

Rubni pozdrav
 
 
 
 
 
Tekstovi objavljeni na sajtu paluba.info lično su vlasništvo vlasnika sajta