Početak | O brodovima | Površinski brodovi | Podmornice | Naoružanje | Iz istorije | Forum | O sajtu | Kontakt
  gb Nosači aviona klase Invincible  
 

Britanski nosači aviona klase Invincible vuku svoje poreklo iz nacrta za 6 000-tonsku, eskortnu krstaricu nosač helikoptera, naoružanu vodjenim raketama, koja je trebalo da zameni mnogo veću klasu flotnih nosača aviona, CVA-01. Odustajanje od projekta CVA-01 1966. godine značilo je da će manja krstarica morati da sprovodi i protivpodmorničku borbu.

Shodno postavljenim zahtevima, pripremljena su dva konstruktivna rešenja; krstarica deplasmana 12 500 tona sa raketnim naoružanjem na pramcu i letnom palubom za 6 helikoptera Westland Sea King na krmi (rešenje slično italijanskom Vittorio Veneto) i veći brod, deplasmana 17 500 tona sa 9 helikoptera Sea King i raketnim naoružanjem na pramcu. Do 1970. godine drugi ponudjeni dizajn evoluirao je u zahteve za komandnu krstaricu deplasmana od 18 750 tona.

Ekonomski problemi u Velikoj Britaniji ranih sedamdesetih godina odložili su radove na novim brodovima, ali je nastavljen razvoj. Brod je naručen od brodogradilišta Vickers 17. aprila 1973. godine.

Konačno, maja 1975. godine vlada je odobrila mornaričku verziju aviona Hawker Siddeley Harrier, koji je uspešno razvijen u verziju Sea Harrier. To je značilo da je dizajn morao ponovo na doradu. Kako bi se mogli koristiti znatno opterećeniji avioni STOVL, u konstrukciju broda je ugradjena „skakaonica“. Nagib skakaonice kod nosača Invincible i Illustrious iznosi 7º, a kod nosača Ark Royal 12º. Od 1976. godine ovim brodovima je pridodata i uloga nosača helikoptera u cilju pojačanja severnog krila NATo-a u Norveškoj. 1998. godine u operativu ulazi nosač helikoptera HMS Ocean, razvijen na bazi nosača klase Invincible.
CIWS topovi su dodati dizajnu nakon Foklandskog rata. Na nosač aviona HMS Illustrious topovi su ugradjeni u poslednji trenutak pred prijem u operativnu upotrebu, dok su na HMS Ark Royal ugradjeni planski u toku izgradnje broda. Na HMS Invincible su ugradjeni tek na prvom dokovanju, a nakon Foklandskog rata.

U sklopu opsežnih modernizacija, raketni sistem Sea Dart je demontiran što je povećalo slobodan prostor na palubi. Prostor za smeštaj projektila za raketni sistem Sea Dart iskorišćen je u smislu povećanja prostora za smeštaj naoružanja za PVO broda, a i ugradjena je oprema za manipulisanje helikopterima Merlin koji su zamenili helikoptere Sea King.

Avioni Sea Harrier zvanično su povučeni iz upotrebe 1. aprila 2006. godine. Do povlačenja nosača aviona klase Invincible iz operativne upotrebe (poslednji iz upotrebe izlazi HMS Ark Royal 2015. godine), na njima će bazirati avioni Harrier GR9.
Konačno, nosače aviona klase Invincible će, po odlasku u zasluženu „penziju“, zameniti novi nosači aviona klase Queen Elisabeth koji će imati deplasman od oko 65 000 tona.

Taktičko tehničke karakteristike
Dimenzije broda:  
- dužina preko svega 209 m
- širina 36 m
- gaz 8 m
Deplasman broda 20 300 t
Pogonska grupa 4 gasne turbine RR Olympus TM3B snage 112,000 KS, 2 pogonske osovine
Brzina 28 čv
Autonomija plovljenja 7,000 nm brzinom od 18 čv
Naoružanje 3 x Phalanx/Goalkeeper
2 x PAT 20mm
Aero komponenta 9 Sea Harrier FRS Mk2,
9 Westland Sea King HAS 6
3 Westland Sea King AEW Mk2
Senzori radar vazdušne situacije Marconi/Signaal Type 1022,
radar površinske situacije Marconi Type 992 ili Plessey 996R,
2 navigacijska radara Kelvin Hughes Type 1006 ili Type 1007,
2 sistema upravljanja vatrom Marconi Type 909(1)
Sonar Plessey Type 2016
Kontramere 8 dispenzera Sea Gnat
HMS INVINCIBLE (R-05) uplovljava u petodnevnu posetu Norfolku, 12. januar 1990. godine
 
 
 
 
 
Tekstovi objavljeni na sajtu paluba.info lično su vlasništvo vlasnika sajta