sfrj Raketna topovnjača klase 401  
 

Početkom sedamdesetih godina u SFRJ je započeo razvoj raketne topovnjače tipa 401 (projekt "Vrbas"). Prvi brod u klasi porinut je 15. oktobra 1976. godine.

Nakon porinuća se pristupilo završnom opremanju i primopredajnim ispitivanjima brodskih sistema i broda u celini. Ispitivanja su završena vožnjom izdržljivosti i brod je predat JRM. Svečano dizanje vojnopomorske zastave i uvodjenje broda u flotnu listu izvrseno je 14. februara 1977. u pomorskoj bazi Lora.

Po uvodjenju broda u flotnu listu, brod je podvrgnut prototipskim ispitivanjima, koja su trajala do aprila 1979. Za to vreme brod je prevalio preko 16 000 milja. Izvršeno je raketno gadjanje protivbrodskom raketom P-20 i vise artiljerijskih gadjanja.

Raketna topovnjača klase 401 bila je prvi ratni brod, u potpunosti projektovan i izgradjen kod nas, na čijem je kompletiranju bilo angažovano preko 1500 kooperanata.

U periodu od 1978. do 1983. godine, u brodogradilištu Kraljevica, izgradjeno je i uvedeno u flotnu listu jos 5 raketnih topovnjača tipa 401, evidencijskih oznaka 401-406.

Trup je izrađen od brodograđevnog čelika debljine 3 do 12 mm, poludeplasmanske je forme i podeljen na 11 vodonepropusnih prostora. Brod bi trebao da zadrži plovnost u slučaju plavljenja bilo koje dve susedne prostorije.

Pogonska grupa broda je tipa CODAG i sastoji se od dve gasne turbine "Proteus" snage po 3310 kW i dva dizel motora MTU 20 V 538 TB92 snage po 2648 kW. Ima četiri pogonske osovine. Dizel motori predstavljaju glavni pogon i koriste se za plovidbu u normalnim uslovima (režim krstarenja), dok su gasne turbine namenjene za postizanje većih brzina potrebnih u borbi. Sa pogonom samo na dizel motore brod ostvaruje maksimalnu brzinu od 25 čvorova, samo sa gasnim turbinama 28 čvorova, dok je maksimalna brzina  broda (CODAG) 40 čvorova.

Po originalnom projektu, brod je trebao da nosi cetiri francuske protivbrodske rakete MM-38 Exocet, ali je odluka promenjena, i izabrana je tada nova varijanta ruske rakete Stix SS-N-2B/C.

Naoružanje raketne topovnjače sastoji se od dva lansera za protivbrodske rakete P-20 (SS-N-2 Styx), dva univerzalna brodska topa Bofors Mk.1 (SAK L/70) kalibra 57 mm, lansera IC i radarskih mamaca "Barricade" i četiri dvocevna lansera osvetljavajućih raketa "Svitac" 128 mm. Nakon modernizacije RToP 401 je krmeni top zamenila topom 30 mm AK-630M.

Za upravljanje vatrom koristi se sistem 9LV-202 (na RTOP-405 i 406 sistem 9LV-209) sa osmatračkim i nišanskim radarom i optoelektornskim sistemom.

Brod je opremljen sistemom za kontrolu i smanjenje brodskog magnetizma, uređajem za desalinizaciju morske vode, potrebnom navigacijskom opremom, uređajima za klimatizaciju, sredstvima za sigurnost plovidbe, protivpožarnim sistemom i drenažnim sistemom.

Ukupno je izgradjeno 6 brodova ove klase:
RTOP-401 „Rade Končar“ – povučena je iz operativne upotrebe MCG 2006, i oglašena je za prodaju, brod trenutno bazira u l. Bar;
RTOP-402 „Vlado Ćetković“ – 1991. godine je ostala u Hrvatskoj, gde je uvedena u flotnu listu hrvatske RM pod imenom „Šibenik“ RTOP-11; i dalje se nalazi u sastavu HRM, brod bazira u ratnoj luci „Lora“ Split;
RTOP-403 „Ramiz Sadiku“ – povučena iz operativne upotrebe RM VJ, 2007. godine je prodata kao sekundarna sirovina, trup broda se nalazi u MTRZ "Sava Kovačević" u Tivtu;
RTOP-404 „Hasan Zahirović-Laca“ – 2006. godine je povučena iz operativne upotrebe mornarice CG, oglašena je za prodaju, brod trenutno bazira u l. Bar;
RTOP-405 „Jordan Nikolov – Orce“ – u operativnoj upotrebi mornarice CG, brod bazira u Baru
RTOP-406 „Ante Banina“ – u operativnoj upotrebi mornarice CG, brod bazira u Baru

Taktičko tehničke karakteristike
Dimenzije broda:  
- dužina preko svega 44,99 m
- širina 7,86 m
- gaz 1.84 m ( na pramcu)/ 2.9 m (na krmi)
Deplasman broda 237.6 t (standardni)/ 250 t (puni)
Pogonska grupa CODAG
Brzina 22 čv (ekonomska) / 40 čv (maksimalna)
Daljina plovljenja 780 milja ekonomskom brzinom
Posada 30 članova


 

Ex- RToP-402 u "Lori"
Uplovljenje u Ankonu
 
 
 
 
Tekstovi objavljeni na sajtu paluba.info lično su vlasništvo vlasnika sajta