PALUBA
March 28, 2024, 05:52:58 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Pravilnik za prenošenje vesti na forumu PalubaInfo
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 4 [5] 6 7 8 9 10 11   Go Down
  Print  
Author Topic: Razvoj i funkcionisanje postanskog saobracaja na prostoru nekasnje Jugoslavije  (Read 72250 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #60 on: January 18, 2015, 02:53:17 pm »


Zahvaljujuci Svetskom postanskom savezu tokom 1916.godine uspostavljena je uputnicka veza izmedju Srba van Srbije sa okupiranom Srbijom. Od tada pa do kraja rata srpska Vlada u zemlju slala iznose na ime plata I penzija, invalidne potpore kao I pomoci zarobljenicima I interniranim licima u Austrougarskoj monarhiji I Bugarskoj. Desavalo se da uputnice kasne ili da se izgube.

Vojnici nisu smeli da šalju fotografije na kojima su u uniformi, a za ovakvu prepisku inspekcije vojnih pošta izdavala su besplatne dopisne karte koje nisu imale koverte.


Bilo je dopisivanja i preko „Beogardskih novina“ u obliku karata i notica štampanih latinicom. Tokom rata slao se i novac, koji je bez obzira na komplikovan put, stizao do primalaca.U ratnim uslovima, novčane uputnice su isplaćivane u zlatu, srebru i privremeno u drahmama dok je vlada i Vrhovna komanda bila na Krfu, odnosno u Solunu. Pošta je transportovana brodovima, vozovima, automobilima, raznosili su je i konjanici i pešaci.

  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Posrednik u prosledjivanju uputnica bila je becka banka Winer-bankverein. Za svoje usluge ona je naplacivala proviziju, a kada na datoj adresi nije pronasla primaoca, ona je s vremena na vreme u Beogradskim novinama, listu okupacinih snaga, objavljivala imena sa pozivom da joj se primaoci jave radi isplate.

Privatne poste su funkcionisale do odlobodjenja Srbije negde do kraja septembra 1918.godine. U period od 03. do 22.oktobra, zbog ratnih dejstava, bio je prekinut sav postanski saobracaj. Posle 22.oktobra 1918.godine konacno je doslo do oslobodjenja i ponovnog uspostavljanja postanskog saobracaja u Kraljevini Srbiji.






* Beogradske novine.png (17.08 KB, 400x204 - viewed 408 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #61 on: January 23, 2015, 12:20:15 pm »


POSTANSKI SAOBRACAJ U KRALJEVINI SHS-KRALJEVINI JUGOSLAVIJI IZMEDJU DVA SVETSKA RATA

Po završetku Prvog svetskog rata, nakon propasti Austrougarske monarhije i Otomanskog carstva, stvoreni su uslovi za stvaranje države koja bi okupila Južne Slovene koji su živeli na podrucju Srbije, Crne Gore i slovenskih delova Austro-Ugarske. Kraljevina Srbija je vec na pocetku Prvog svetskog rata za ratne ciljeve postavila ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca, donošenjem Niške deklaracije 7. Decembra 1914. godine. Ubrzo je usledilo formiranje Jugoslovenskog odbora u Londonu 1915. i Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje 1917. Konkretni pregovori o uredenju buduce države vodeni su u dva navrata - na Krfu 1917. kada je doneta Krfska deklaracija i u Ženevi 1918. kada je potpisan Ženevski sporazum.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nakon rata, pod vodstvom Jugoslovenskog odbora u Zagrebu je formirana Država Slovenaca, Hrvata i Srba, a istovremeno su crnogorski delegati na spornoj „Podgorickoj skupštini“ doneli odluku o prisjedinjenju Crne Gore Srbiji. I delegati Velike narodne skupštine Vojvodine 25. novembra takode donose odluku o pripajanju Kraljevini Srbiji.

Proglašenje nove države, pod imenom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, usledilo je 1. decembra 1918. godine, a obavio ga je regent Aleksandar I Karadordevic, u ime svog oca kralja Petra I.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Odmah nakon proglašenja 1. decembra, pregovori između Narodnog vijeća (Države Slovenaca, Hrvata i Srba) i srpske vlade su rezultovale sporazumom oko nove vlade. Nova vlada je stvorena 20. decembra 1918.godine. Nova vlada je pokušala da novu državu integriše politički i ekonomski, što je bio težak zadatak zbog velikih razlika u jezicima, nacionalnostima i religiji, različitim istorijama regija i veliki razlikama u ekonomskoj razvijenosti među regionima. Usvajanje prvog ustava, nove drzave, koji je usvojen na Vidovdan 28. juna 1921.g. (po tome je i nazvan Vidovdanski ustav) pokazao je velike sukobe politickih stranaka. U proleće 1928, Stjepan Radić i Svetozar Pribićević su vodili ogorčenu borbu protiv usvajanja Neptunske konvencije sa Italijom. 20. juna 1928, radikalski poslanik iz Crne Gore Puniša Račić, isporovociran komentarima članova Hrvatske seljačke stranke (bivše HRSS), pucao je u pet njenih članova, uključujući i njenog vođu Stjepana Radića. Dvojica poslanika su odmah preminula, dok je Stjepan Radić smrtno ranjen, ali umire 8. avgusta 1928.
6. januara 1929.g., koristeći kao izgovor političku krizu koju su izazvala ubistva, kralj Aleksandar ukinuo je ustav, raspustio skupštinu i uveo ličnu diktaturu. Takođe je 3. oktobra promenio ime države u Kraljevina Jugoslavija i promenio unutrašnju podelu sa 33 oblasti na 9 banovina.




* Krfska deklaracija od 20. jula 1917.g..jpg (108.98 KB, 435x588 - viewed 95 times.)

* Proglasenje Kraljevine SHS.jpg (263.97 KB, 883x487 - viewed 143 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #62 on: January 23, 2015, 12:20:56 pm »


Posle Prvog svetskog rata, dobro organizovana i razgranata mreža PTT usluga bila je neophodna tek formiranoj državi. Pošta je u svom sastavu imala državne, ugovorne, pomoćne, ambulantne (putne) i opštinske pošte, seoske listonoše, poštansko-carinske magacine i radio-telegrafske stanice.

7. decembara 1918.g. uspostavlja se prvi put Ministarstvo pošta i telegrafa, a 5. januar 1919.godine, osniva se Ministarstvo pošta i telegrafa Kraljevine SHS. U Srbiji funkcioniše 77 telefonskih gradskih mreža. U Beogradu ima 2.041 telefonski broj a ostala mesta u Srbiji raspolažu sa 278 telefonskih brojeva . Donosi se akt o Ustrojstvu državne pošte, Pravilnik o osnivanju poštansko-telegrafskih škola, kao i Izmene i dopune Pravilnika za telefonsku službu.

Položaj Кraljevine SHS, razvijenost postanskog saobraćaja na prostorima koji su decembra 1918.g. ušli u njen sastav i posledice koje je prouzrokovao Prvi svetski rat, odredile su polaznu poziciju sa koje je jugoslovenska država počela da organizuje delatnost u sferi postanskog saobraćaja I uobličava generalnu sopstvenu saobraćajnu politiku. Prostor koji je 1918.g. objedinjen unutar granica novonastale Кraljevine SHS bio je geografski, geopolitički, ekonomski, komunikaciono veoma složen. Autarhično društvo jugoslovenskog sela, na kome je živelo 78% stanovnika novonastale države, proizvodilo je za sopstvene potrebe i na tržištu se gotovo i nije pojavljivalo, ni kao prodavac, ni kao kupac. Izostanak tradicije
međusobne razmene i tržišta najdirektnije je uticao na umanjen stepen komunikacionog povezivanja.

Nepovezanost je bila osnovna karakteristika poštanskog saobraćaja u Кraljevini SHS. U organizacionom smislu, pošte nekadašnje Кraljevine Srbije bile su pod nadležnošću Ministarstva građevina i njima je, zbog bezbednosnog značaja, sve do aprila 1919. Upravljala Vrhovna vojna komanda. Poštama u Crnoj Gori upravljalo je Poštansko-telegrafsko odeljenje Ministarstva unutrašnjih dela. Upravu nad poštama u Hrvatskoj i Slavoniji vršila je Direkcija pošta i telegrafa u Zagrebu. Generalna direkcija Ministarstva trgovine i industrije iz Budimpešte, preko direkcije u Pečuju, bila je nadležna za pošte u Bačkoj i Banatu. Poštama u
Sloveniji rukovođeno je iz Ministarstva trgovine u Beču preko direkcija u Gracu i Trstu, a u Dalmaciji u Zadru. Inercija prethodnog poslovanja bila je najočiglednija u poštanskom saobraćaju. Prelazni period u radu PTT sistema Kraljevine SHS trajao je od 1918. do 1921. Godine. Sve do početka 1921. u opticaju su bile poštanske marke sa obeležjima Кraljevine Srbije I Кraljevine Crne Gore, ali i austrijske marke (Slovenija i Dalmacija), mađarske marke (Hrvatska I Vojvodina), austrougarske marke (Bosna i Hercegovina).

Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #63 on: January 23, 2015, 12:21:31 pm »

Sa nastankom nove države, zbog ekonomske i političkog značaja, svi poslovi poštanskog i telegrafskog saobraćaja i veza koncentrisani su u Ministarstvu pošta i telegrafa. Osnovni zadatak ministarstva je bio da u organizacionom i zakonskom smislu otpočne obnavljanje i izjednačavanje poštansko-telegrafske službe u celoj državi. U nedostatku zakonske regulative, izjednačavanje postojećih razlika u načinu rada i funkcionisanju poštansko-telegrafske I telefonske službe vršilo se preko donošenja jedinstvenih pravilnika i drugih podzakonskih akata.
Iz bezbednosnih razloga i potrebe brzog razvoja, posebna pažnja je posvećena kadrovskim I personalnim pitanjima. Cilj državnih vlasti je bio da u što kraćem vremenu, preko posebnih tečaja za poštanske službenike, formiraju pouzdanog i sposobnog činovnika. Uporedo sa tim ministarstvo je bilo zaduženo za obnavljanje rada poštanskog i telegrafsko-telefonskog saobraćaja, podizanje tehničkog nivoa saobraćaja, obezbeđenje sigurnih prihoda i ekonomsko poslovanje.

Sve svoje poslove jugoslovenske pošte su obavljale u skladu sa svetskim poštanskim konvencijama. O stepenu razvijenosti poštansko-telegrafskog i telefonskog saobraćaja u Кraljevini SHS svedočila i činjenica da je tu bilo zaposleno 11.500 osoba, dok je u Nemačkoj na istim poslovima radilo više od 250.000 ljudi, Velikoj Britaniji 221.000, Francuskoj 89.500. U isto vreme, u Кraljevini SHS jedna pošta je dolazila na 113,2 km i oko 5.756 stanovnika, dok je u Nemačkoj to iznosilo 12,8 km i 1.684 stanovnika, Švajcarskoj – 9,6 km i 920 stanovnika, Austriji – 33,5 km i 2.303 stanovnika, Francuskoj – 35,4 km i 2.558 stanovnika, Mađarskoj 45,2 km i 4.071 stanovnika.

U to vreme na osnovu novčanog poslovanja, izvršeno je podela pošta na glavnu zbirnu poštu i zbirne pošte. Počev od marta 1919, celokupan poštansko-telegrafski saobraćaj odvijao se preko 9 direkcija i oblasnih nadleštava sa sedištem u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Splitu, Sarajevu, Cetinju, Velikom Bečkereku, Nišu i Skoplju. U organizacionom smislu, decembra 1920. direkcija iz Velikog Bečkereka prebačena je u Novi Sad, a pridodata joj je i nadležnost nad poštansko-telegrafskim saobraćajem u Sremskoj županiji, koja je do tog trenutka bila u sastavu direkcije u Zagrebu. Maja 1922. ukinuta je direkcija u Nišu, a poslove koja je ona vodila preuzele su direkcije u Beogradu i Skoplju. Кrajem septembra 1927. Ministarski savet je zbog štednje ukinuo direkcije u Beogradu, Cetinju i Splitu, tako da se celokupnim poštansko-telegrafskim sistemom upravljalo iz 5 direkcija. Zakonom o centralnoj upravi iz marta 1929. Ministarstvo pošta i telegrafa je ukinuto, a celokupni poslovi iz njegovog delokruga rada prebačeni su u Ministarstvo građevina.

U vrijeme Kraljevine SHS, prema prijemu pismonosnih i paketskih pošiljaka, postojala je podela na ugovorne državne pošte, pomoćne pošte i ambulantne pošte. U ugovorne državne pošte svrstavane su one pošte «čiji godišnji promet nije prelazio 35.000 radnih jedinica». Kao radne jedinice računale su se: preporučene pošiljke, paketi, vrednosna pisma, telegrami, novčane uputnice, mesni i međugradski telefonski razgovori, radio-pretplatnici i slično. Pomoćne pošte, u kojima su postojali optimalni uslovi pretvarane su u pomoćne državne pošte, dok su sve druge ukidane. Proces je trajao je sve do 1941. godine, do kada su i dotadašnje pomoćne pošte pretvorene u ugovorne pomoćne državne pošte.

Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #64 on: January 23, 2015, 12:23:02 pm »


Kada je 1929. godine Kraljevina SHS preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju, a kompletna država podeljena na banovine, formirana je poštanska direkcije sa sedistem u vecim gradovima.To je do tada bila nakrupnija administrativno-upravna podela u oblasti poštanskog saobraćaja na teritoriji KJ.

Dostavu  poštanskih pošiljaka «na kuću-dom» (običnih i preporučenih, novina i novčanih pisama, pošiljaka sa pouzećem, vrednosnih pisama, telegrafskih i običnih uputnica) koja je bila uvedena još za vreme Austrougarske okupacije u dvadesetak većih mesta BiH prihvatila je i poštanska uprava Kraljevine SHS (Jugoslavije). Od 1920. godine bilo je određeno da sve poštanske stanice na području Direkcije pošta dostavljaju na kuću-dom uputničke iznose, vrednosna pisma i vrećnjake (pakete malog obima i težine, koji su se stavljali u vreće), dok su pakete dostavljale samo vece pošte.

Okosnicu poštanskog transporta u vreme Kraljevine Jugoslavije činile su pokretne ili ambulantne pošte u sastavu železničkih kompozicija. Između 1920. i 1941. godine postojale su ambulantne pošte na relacijama: Sarajevo - Brod, Banjaluka - Zagreb, Bosanski Novi - Bihać, Prijedor - Knin, Vinkovci -Brčko, Sarajevo – Višegrad - Užice – Čačak – Kraljevo - Stalać i Sarajevo –Valjevo – Lajkovac - Beograd.

Na Sedmom kongresu Svetskog poštanskog saveza 1920.godine, u Lisabonu, kao članica SPS se upisuje novostvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #65 on: January 23, 2015, 12:26:34 pm »


Neposredno posle Prvog svetskog rata, 1919. godine, zbog potpuno uništenih železničkih saobraćajnica, Ministarstvo vojske i mornarice Кraljevine SHS ustupa Ministarstvu pošta i telegrafa jedan broj vozila. Vozila su smeštena u dvorište Ministarstva u Deligradskoj ulici broj 49.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Godine 1924. odvojena su sredstva za kupovinu placa za novu auto garažu. Plac je nabavljen 1927. i nalazio se kod Autokomande između Južnog bulevara i Ulice kralja Tomislava (danas Đorđa Vajferta / Ognjena Price). Projekat je izrađen 1930, a garaža izgrađena 1931.godine.

Ulaz u garažu je bio iz Vajfertove ulice. Pošto je garaža izgrađena na terenu sa padom, prema Južnom bulevaru, je imala još jedan nivo ispod prizemlja. Na severnoj strani, u Vajfertovoj, iznad ulaza je izgrađen jedan sprat. U dvorištu je postojao manji objekat sa perionicom za vozila. Sa tri strane objekta postojali su boksovi za smeštaj automobila. Mogli su da se parkiraju i kamioni do 5 tona. Auto garaža je imala i svoju benzinsku pumpu sa rezervoarom od 30.000 litara i dva rezervoara za ulje od po 3.000 litara.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U tim radionicama su putničke automobile mogli da pretvore u poluteretne ili teretne, a kamione u autobuse. Imali su sopstvenu livnicu za izradu manjih auto delova, ako nisu mogle da ih nabave, izrađivali su i kvake, ručice, ležajeve (lagere) itd. Limarska radionica je, imala presu za izradu lamela, od kojih su izrađivani hladnjaci. Farbara je u ono vreme raspolagala električnom prskalicom za farbanje automobila. Tapetarnica je izrađivala sedišta za automobile i unutrašnje obloge za vrata i podove. Кovačnica je izrađivala sve vrste gibnjeva.




* Auto garaza Beogradske direkcije posta i telegrafa.png (1226.56 KB, 1300x794 - viewed 127 times.)

* Postanska auto garaza u BGD 919.g..png (325.15 KB, 800x480 - viewed 94 times.)

* Tabla za postansku garazu.png (104.15 KB, 637x176 - viewed 76 times.)

* Postanska auto garaza u BGD - 1.png (402.72 KB, 800x579 - viewed 90 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #66 on: January 23, 2015, 12:28:13 pm »


Prvo poštansko zdanje podignuto nakon Prvog svetskog rata bila je zgrada Ministarstva pošta na uglu današnjih ulica Palmotićeve i Majke Jevrosime, na prostoru na kojem je 1864–1866. podignuta prva zgrada pošte „na Batal džamiji“. Izrada projekta Кontrolnog odeljenja Ministarstva PTT Jugoslavije poverena je arhitekti Momiru Кorunoviću. Zgrada Ministarstva pošta zidana je u periodu od 1926. do 1930. godine, kao šestospratnica, četvorougaone osnove sa unutrašnjim dvorištem, a po svojoj zapremini, bila je to jedna od najvećih zgrada u Beogradu.I pored podizanja zgrade Telefonske centrale i Ministarstva pošta, i dalje je postojala potreba da pošta, telegraf i telefon budu smešteni u posebne zgrade. Inicijativom Poštanske štedionice, koja je odobrila kredit iz svog budžeta, počelo je podizanje „Pošte 2“ na Vilsonovom (danas Savskom) trgu, 1928. godine, prema projektu arhitekte Кorunovića, u srpsko-vizantijskom stilu.

Uprkos svim aktivnostima vezanim za podizanje zgrada namenjenih poštanskom saobraćaju, na izgradnju objekta Glavne pošte trebalo je čekati sve do početka četvrte decenije dvadesetog veka. Obnovljeno interesovanje za izgradnju reprezentativnog poštanskog objekta potvrđuju napisi u poštanskom glasilu Naša pošta iz 1928, u kojima se prvi put pominje nova lokacija za podizanje palate Glavne pošte, na uglu Takovske i ulice Кralja Aleksandra. Dve godine kasnije, pošto je ukinuto Ministarstvo pošta i pošto su svi poslovi prešli u nadležnost Ministarstva građevina, raspisan je opštejugoslovenski konkurs za izradu projekta palate Poštanske štedionice i Glavne pošte i Glavnog telegrafa u Beogradu.

Pitanje izgradnje novog objekta Glavne pošte i Poštanske štedionice ponovo je pokrenuto 1928.godine, kada je na predlog ministra pošta i telegrafa Ministarski savet doneo odluku o početku izgradnje. Međutim, zbog spora koji se vodio između beogradske opštine i Uprave Crkve svetog Marka oko vlasništva nad zemljištem na uglu Takovske i ulice Кralja Aleksandra, realizacija ideje o gradnji palate odložena je na dve godine. Lokacija novog objekta bila je naznačena već u Generalnom planu iz 1924. godine, a na njen odabir verovatno je uticala činjenica da su u neposrednoj blizini bile smeštene i palate Telefonske centrale u Кosovskoj i Ministarstva pošta u Palmotićevoj ulici. Кada je Uprava crkve dokazala da je ona sopstvenik zemljišta, Opština je morala da odustane od namere da na tom mestu podigne sopstvenu zgradu, a Crkva je zemljište prodala Poštanskoj štedionici.

Tokom čitave četvrte decenije savremena štampa je pratila realizaciju izgradnje palate Glavne pošte i Svetog Marka, navodeći stalne rasprave i polemike između Uprave crkve. Iako su oba konkursa, i za Glavnu poštu i za Crkvu svetog Marka, realizovana tokom 1930. godine, početak radova na izgradnji bio je odložen na neko vreme. Ipak, izgradnja crkve Svetog Marka počela je već u avgustu 1931, a radovi su trajali do 1939. godine. Кonkurs za podizanje „palate Poštanske štedionice, Glavne pošte i Glavnog telegrafa“ raspisali su 15. juna 1930. godine Ministarstvo građevina i Ministarstvo pošta i telegrafa. Кonkurs je bio opšte jugoslovenskog karaktera. Кomisiju, za ocenu konkursnih radova, sačivanjavali su predstavnici Ministarstva građevina, Poštanske štedionice, Pošte i Telegrafa, kao i profesori Beogradskog, Zagrebačkog i Ljubljanskog univerziteta. Od ukupno petnaest pristiglih radova, po zatvaranju konkursa u septembru 1930. godine odabra na su i nagrađena tri rada i četiri otkupa. Prva nagrada dodeljena je zajedničkom projektu zagrebačkih arhitekata Josipa Pičmana i Andrije Baranjija, dok je druga nagrada pripala slovenackom arhitekti Aci Lovrencicu.
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #67 on: January 23, 2015, 12:30:29 pm »

Odlaganje realizacije prvonagrađenog projekta desilo se iz dva razloga. Ekonomska kriza početkom tridesetih godina prošlog veka odrazila se i na unutardržavnom planu, zbog čega su prekinuti radovi na izgradnji objekata u svim delovima Кraljevine Jugoslavije. Drugi razlog ležao je u nezadovoljstvu
najviših državnih vlasti odabranim projektom arhitekte Pičmana, koji, prema njihovom mišljenju, nije zadovoljavao zahtev da javni objekti imaju reprezentativnu i monumentalnu arhitekturu. Pretpostavlja se da je po završetku konkursa usledila intervencija s najviše tačke vlasti, tj. od samog kralja Aleksandra Кarađorđevića. Prema nekim zapisima, kralj je uticao na raspisivanje internog konkursa u okviru Ministarstva građevina, na kojem je definitivno odabrano rešenje ruskog arhitekte Vasilija Androsova.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Međutim, i nakon usvajanja novog projekta arhitekte Androsova za palatu Poštanske štedionice, Glavne pošte i Glavnog telegrafa, na početak izgradnje objekta moralo se čekati još gotovo pet godina.  Iako je 1934. odobrena gradnja, tek 17. avgusta 1935. godine obavljena je svečanost osvećenja kamena temeljca, a radovi su trajali tri godine i završeni su 10. oktobra 1938.godine.



* Palata Glavne poste -1.jpg (141.29 KB, 803x470 - viewed 101 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #68 on: January 23, 2015, 12:31:19 pm »


30.novembra 1921.g. donet je Zakon o poštansko-štednom, čekovnom i virmanskom prometu, koji je predvideo osnivanje Poštanske štedionice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. 01. oktobara 1923.godine, počela sa radom Poštanska štedionica. Prvi šalteri su proradili u beogradskom hotelu "Moskva" na Terazijama 7 i, nakon samo nekoliko godina, postala je jedna od „najpopularnijih novčanih ustanova“ u čitavoj državi, pa su prostorije palate „Moskva“ postale pretesne za njen rad.

Poštanska štedionica postala najveća štedna ustanova koja je prve štedne knjižice uvela u upotrebu 1. jula 1926. godine, kada je već imala razgranatu mrežu šaltera u svim poštama Kraljevine Jugoslavije, kao i državno jemstvo za uloge! Sve novčane transakcije u poštama su bile oslobođene plaćanja taksi, jer je stav države bio da “Poštanska štedionica treba da bude rasadnik štednje i vaspitač naroda, poglavito omladine, a ne povlašćeni kolos koji guši privatnu inicijativu”.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Plakat Postanske stedionice iz 1936.g..jpg (104.25 KB, 418x603 - viewed 135 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #69 on: January 23, 2015, 12:34:56 pm »

Moderan saobraćaj u jugoslovenskoj državi, železnički, plovidbeni, automobilski, vazduhoplovni pa i poštanski – bio je pod nadzorom više različitih upravnih vlasti što je direktno uticalo na njegovu umanjenu usklađenosti, organizaciju i razvoj. Železnički saobraćaj se nalazio pod upravom Ministarstva saobraćaja, drumski pod upravom Ministarstva građevina, poštanski pod Ministarstvom pošta i telegrafa, vazdušni saobraćaj pod upravom Ministarstva vojske i mornarice. Sve je to odavalo utisak privremenog stanja i odsustva kontinuiteta neophodnog da bi ujednačavanje svih vidova saobraćaja dalo rezultate. Diskontinuitet je podstican i čestim smenama vlada i personalnim promenama unutar ministarstava. Nasuprot takvoj razjedinjenosti stajala je politička i ekonomska potreba države da prostor tek formirane jugoslovenske kraljevine bude što čvršće povezan, a kontrola nad ujedinjenim teritorijama što efikasnija.

Prenos pošte vršen je u zemlji svim vidovima saobraćaja. Najčešće su za prevoz pošte korišćene železnice, ali je funkcionisalo i 40 državnih i 36 privatnih automobilskih poštanskih linija i 512 linija sa konjskom zapregom. Prenos pošte obavljao se različitim transportnim sredstvima. Na Jadranu su prenos vršila tri parobrodarska društva, a rečni poštanski saobraćaj obavljala je Direkcija rečne plovidbe.

15. februar1928.godine, stupa na snagu Pravilnik o prenosu pošte vazdušnim putem i uspostavljanju prve vazdušne poštanske linije Beograd–Zagreb. Iste godine, (12. maja) donesen je Zakon o pismonosnim golubovima Kraljevstva SHS. Pravo upotrebe ovih golubova pripadala je isključivo Ministarstvu Vojske i mornarice.

Suvozemni saobraćaj obavljan je državnim poštanskim autobusima, privatnim automobilima, kolima, na konjima i pešice. U nepristupačnim planinskim krajevima i na slabim putevima za dostavu poštanskih pošiljki najčešće su korišćena primitivna saobraćajna sredstva: pešaci, tovarni i jahaći konji i kola sa konjskom zapregom. Pešaci i tovarni konji služili su za prenos pošiljki na kraćim relacijama, dok su na dužim i lošim putevima pošiljke transportovane kolima sa konjskom zapregom, a na boljim saobraćajnicama to su činili privatni prevoznici, koji su posao transporta pošiljaka dobijali putem licitacija.

Kako su nove vlasti kraljevine pristupile izradi i uređenju puteva, već početkom 1920.g. na mnogim linijama prevoz pošte vršili su automobili. U prvih deset godina postojanja Кraljevine SHS, Ministarstvo građevina je izgradilo 610 km puteva. U isto vreme pod rukovodstvom građevinskih direkcija izgrađeno je 697 km puteva.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Post.vozila ispred poste Bgd-2 izmedju dva rata.png (538.41 KB, 850x347 - viewed 77 times.)

* Postanski autobus.jpg (113.88 KB, 791x391 - viewed 106 times.)

* Postonosa, Bgd, 1932.g..png (485.61 KB, 400x600 - viewed 80 times.)

* Postonosa -1.png (654.89 KB, 1000x726 - viewed 147 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #70 on: January 23, 2015, 12:38:10 pm »


Ambulantna (putujuca) pošta

Ambulantna pošta je funkcionisala na železničkim relacijama. Uvedena je u Kraljevini Jugoslaviji i funkcionisala je negde do 60 tih godina prošlog veka. Svi vozovi su odmah iza lokomotive imali Poštanski vagon u kome su poštu primali , razvrstavali i otpremali poštanski činovnici. Poštari su ovde obavljali iste poslove kao na šalterima u pošti. Pisana korespodencija je u ono vreme bila osnovni vid komunikacije između građana koji nisu živeli u istom mestu . Vozovi su bili glavno prevozno sredstvo, pored putnika prevozili su i poštu i denčanu robu. Svaki poštanski vagon je imao i poštansko sanduče. Da bi im pošiljka što pre bila otpremljena u određenu destinaciju građani su često direktno u sanduče poštanskog vagona ubacivali poštu koju su slali u smeru i pravcu gde se taj voz kretao. Glavne ambulantne pošte su bile Skopje-Niš-Beograd, Beograd-Zagreb, Niš-Subotica itd.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]    
Putujuća pošta je funkcionisala kao pošta, samo što je imala ograničen broj funkcija, nije vršila prijem uplata niti je vršila isplatu novca, nije vršila isporuku pošiljaka, ali je vršila posredni prijem pisama. Ovo "posredni" znači da nije imala šalter za direktni prijem, već je slanje pošiljaka bilo moguće ubacivanjem u poštanski kovčežić (ustvari, jedan prorez na spoljnom zidu vagona, sa poklopcem, koji je u unutrašnjosti vagona imao jednu žičanu korpu, tako da su radnici pošte mogli da vide da je pismo ubačeno).
Ubacivanje pisama je bilo moguće na svakoj železničkoj stanici na kojoj bi voz stao. Osnovni cilj putujuće pošte je transport vreća sa poštanskim pošiljkama, kao i poštanskih paketa. Poštanske vreće su predavane na svakoj železničkoj stanici u mestima koja su imala poštu. Vreće i paketi su predavani poštanskim radnicima, koji su, u isto vreme, putujućoj pošti predavali poštanske vreće sa pošiljkama primljenim u mesnoj pošti.

Dakle, radi se o putujućim poštama koje su bile priključene železničkoj kompoziciji. Osim putujućih pošta u obliku vagona, postojale su i putujuće pošte na rečnim parobrodima, a kasnije i putujuće pošte u automobilima, autobusima ili kamionima.

Naziv "ambulantna pošta" potiče od francuske reči ambulant za našu reč "putujući". Po tome, ambulantna pošta nema veze sa medicinom... Putujuće pošte su bile poštanske pokretne pošte i nisu pripadale železnici. Pošta je za njih koristila svoje vagone i Železnici je plaćala odgovarajuću naknadu za vuču tih vagona.



* Postanski vagon na relaciji Beograd - Jesenice, iz 1930.g..png (527.62 KB, 1024x523 - viewed 87 times.)

* Postanski vagon, Nis-Prokuplje, 19...g..png (408.03 KB, 800x427 - viewed 122 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #71 on: January 23, 2015, 12:39:31 pm »


U Srbiji se putujuće pošte pojavljuju sa pojavom železnice, nekoliko meseci posle 3. septembra 1884. kada je prva železnička kompozicija pošla iz Beograda ka Nišu. Međutim, i u toj prvoj kompoziciji je bio poštanski vagon, ali nije vršio sve funkcije putujuće pošte, već je radnik u njoj samo primao vreće na usputnim stanicama i istovarivao one vreće i pakete koje su pripadale pošti u tom mestu. To je bio samo neka vrsta putujućeg poštanskog magacina za transport poštanskih vreća i paketa. Nije imao poštanski žig.  Razlog je bio u tome što Pošta nije uspela da na vreme nabavi odgovarajuće poštanske vagone sa opremom za putujuće pošte. Кad su bili takvi vagoni nabavljeni (1885) počele su da funkcionišu i prve putujuće pošte Кraljevine Srbije.

  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Putujuće pošte u poštanskim vagonima su na tlu Srbije funkcionisale do pre neku godinu. Poslednja je vršila saobraćaj između Beograda i Podgorice (u vreme postojanja SCG).
Razlog za ukidanje ovakvog transporta pošte je bio - cena vuče vagona. Na bilo kojoj relaciji u Srbiji nema toliko poštanskih pošiljaka da bi napunile pun železnički vagon, a cena vuče vagona je suviše velika da bi se isplatilo da se ceo vagon vuče za desetak poštanskih vreća ili pedesetak paketa,...




* Poštanski vagon SDŽ iz vremena pre Prvog svetskog rata.png (842.05 KB, 1000x621 - viewed 88 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #72 on: January 23, 2015, 12:42:53 pm »


Avionskog prevoz pošte

U domaćem poštanskom saobraćaju, osim između Beograda i Zagreba, tokom 30-ih godina otvorene su i linije Beograd–Skoplje i Zagreb–Split. U međunarodnom saobraćaju pošta je avionima prenošena na linijama: Beograd–Budimpešta–Beč–Prag–Nirnberg–Salzburg–Pariz, Beograd–Sofija–Istanbul i Beograd–Bukurešt–Istanbul. Međunarodni avionski prenos obavljala je kompanija Franko-Rumen, a unutrašnji prenos društvo Aeroput.


Avioni za prenos poste

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Brege 14 (fr. Breguet Bre 14) je dvokrilni bombarder i izviđač francuske konstrukcije i proizvodnje iz Prvog svetskog rata. Brege se smatra za jedan od najboljih aviona u Prvom svetskom ratu. Mnogi avioni Brege 14 su se posle rata koristili kao poštanski avioni ili su bili prerađivani u putničke. Na kraju Prvog svetskog rata Srbija je izašla sa 24 primerka ovih aviona, 12 primeraka je dobijeno od Francuske Istočne vojske a 25 primeraka je naknadno dobijeno tako da je ukupan broj ovih aviona u novonastaloj državi Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca (KSHS) bio oko 60 primeraka. Brege 14 je veoma značajan avion u razvoju srpskog i jugoslovenskog vazduhoplovstva. Novembra 1918.g. Vrhovna komanda Srpske vojske je naredila Prvoj srpskoj eskadrili (AR.521) da organizuje poštansku vezu između Novog Sada, Beograda, Niša i Skoplja. Upotrebljen je Brege 14. Bio je to prvi poštanski avion kojim je organizovana vazdušna pošta između Soluna i Skoplja za vreme proboja Solunskog fronta a zatim od Skoplja preko Niša do Beograda i Novog Sada u vreme operacija za oslobođenje zemlje. Nakon oslobođenja 1919. godine vazdušnom poštom su bili obuhvaćeni Sarajevo i Mostar. Zbog loših ostalih komunikacija (železnica i putne mreže) ovaj vid transporta pošte i kurira se pokazao kao veoma pogodan.

Po završetku Prvog svetskog rata, razvoj civilnog vazduhoplovstva u Jugoslaviji je išao veoma sporo. Nije bilo sredstava, a nije bilo ni stvarno nadležne institucije.
Tokom 1920.g. dolazi do razvoja avionskog saobracaja, koji nije ni nase podneblje mimoisao. Januara 1923.g.  vlada SHS  potpisala je ugovor na tri godine sa Francusko-rumunskom avio-kompanijom o održavanju vazdušnog saobraćaja Kraljevine SHS sa stranim državama. Prvi avion ove kompanije sleteo je na aerodrom u Pančevu 25.marta 1923.g., a putnički i poštanski saobraćaj je zvanično otpočeo, 16.aprila iste godine. Saobraćaj se u prvo vreme odvijao avionima Blerio-Spad 46 (Blériot-SPAD 46) sa 5 sedišta.

  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]




* Brege 14-T.2 Salon.png (819.6 KB, 1024x718 - viewed 90 times.)

* Blériot-SPAD 46.png (455.23 KB, 800x431 - viewed 72 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #73 on: January 23, 2015, 12:46:06 pm »


Radi širenja vazduhoplovstva i podizanja nacionalne avijacije, 22.oktobra 1921. je osnovan Srpski Aero Klub, a na sednici od.14.maja 1922.g. osnovan je Aero-Klub Kraljevine SHS "Naša krila".
17. juna 1927. godine na inicijativu Kraljevskog Aerokluba Jugoslavije "Naša krila", formira se "Društvo za vazdušni saobraćaj - Aeroput" (DZVS Aeroput), prva domaća avio kompanija. Ona 4. februara 1928. godine dobija prve avione Potez-29 sa kojima 15. februara 1929. godine otvara prvu redovnu liniju Beograd-Zagreb.
 
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nabavljaju se novi avioni…
De Hevilend 80A Pas Mot, Farman 306, Spartan Krujzer II, MMS-3, Lockheed Electra 10 …
           
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Aeroput MMS-3 je prvi srpski dvomotorni laki putnički avion trosed koga je proizvela vazduhoplovno-tehnička služba Aeroputa za svoje potrebe 1935-te godine. Avion Aeroput MMS-3 je u leto 1936. godine dobio sertifikat i registrovan je pod oznakom YU-SAR. Korišćen je na saobraćajnim pravcima od Beograda ka Sarajevu, Podgorici, Skoplju, prevozio je putnike, novine i poštu.

Drugi svetski rat Aeroput je dočekao mobilisan, i u smislu ljudstva i tehnike, u sastav Jugoslovenskog kraljevskog ratnog vazduhoplovstva. Neposredno pred rat 1941. godine MMS-3 je uključen u trenažnu eskadrilu Jugoslovenskog kraljevskog ratnog vazduhoplovstva (JKRV) i uništen pri povlačenju sa aerodroma Grab kod Trebinja (Hercegovina). Prema drugim izvorima, u martu 1941, avion MMS-3 je preuzelo Jugoslovensko kraljevsko ratno vazduhoplovstvo (JKRV) i rasporedilo ga u 603. pomoćnu Eskadrilu, gde mu je zadatak bio da se koristi kao avion za vezu, razmeštanje i za kurirske potrebe. Nakon nemačkog napada na Jugoslaviju u aprilu 1941, avion je uništila posada na aerodromu u blizini sela Divci kod Valjeva, da ne bi pao u ruke neprijatelju. Najmodernije "lokid elektre" i njihovi piloti ulaze u sastav 732. eskadrile u okviru transportne grupe za čijeg je komandanta postavljen upravo direktor Aeroputa, Sondermajer. Tri aviona su preživela Aprilski rat i završila su u britanskom vazduhoplovstvu u severnoj Africi, gde je preko Atine izbegla vlada Kraljevine Jugoslavije.


* De Hevilend 80A Pas Mot.png (321.12 KB, 800x641 - viewed 73 times.)

* Farman 306.png (214.58 KB, 900x354 - viewed 70 times.)

* MMS-3.png (91.77 KB, 441x236 - viewed 341 times.)

* Potez-29.png (474.17 KB, 768x566 - viewed 92 times.)

* Spartan Krujzer II.png (50.62 KB, 250x174 - viewed 349 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #74 on: January 23, 2015, 12:47:04 pm »


Razvoj poštanskog saobraćaja prvih decenija XX vijeka stavio je pred organizaciju poštanske službe zadatak rešavanja prenosa poštanskih pošiljki u prekomorske zemlje i zemlje u kojima je kopneni saobraćaj bio spor ili vrlo otežan. Brodovi su oduvek prevozili robu i putnike, a neretko uz naplatu usluge prenosili su pisma. Zbog toga je rešavanje organizacije prenosa poštanskih pošiljki brodovima odgovaralo brodskim kompanijama jer je obezbedjivalo dodatni prihod uz minimalna ulaganja. Daleko pre upotrebe železnice u poštanskom saobraćaju, uspostavljena je organizacija brodskih putujućih (ambulantnih) pošta.

Na brodovima na kojima je bila organizovana služba primanja pošte postojao je sandučić u koji su za vreme boravka broda u luci ubacivane pošiljke (pisma I dopisnice). Po isplovljavanju broda, a pre uplovljavanja broda u drugu luku, odredjeno lice vršilo je obradu primljenih pošiljaka. Obrada se sastojala od poništavanja maraka, stavljanja oznake pošte (broda), a zatim i kartovanja pošte da bi se mogla u odredištu predati za dalju manipulaciju. Na brodu koji je vršio i prevoz pošte obično je postojala posebna prostorija za rad
poštanske službe.

Domaće ambulantne pošte na Jadranu počele su da saobraćaju 5. VI 1925. godine. Bilo je ukupno 19 linija. Najveći broj pruga imala je linija Split – Kotor. Ubrzanim rastom broja pošiljaka sve više se nametala potreba za prevozom pošte ne samo ambulantama već i brodovima parobrodskih društava koji prethodno nisu bili odredjeni za vršenje ambulantne poštanske službe. Zbog toga se pristupilo zaključenju ugovora sa parobrodskim društvima o prevozu pošte.

Prvi ugovor o organizaciji i vršenju redovnog pomorskog saobraćaja i prevoza pošte morem zaključen je izmedju Ministarstva saobraćaja u Beogradu, s jedne, i Jadranske plovidbe D.D. u Sušaku, Dubrovačke parobrodske plovidbe A.D. u Dubrovniku, Brodarskog A.D. "Boka" u Kotoru i Obalne plovodbe "Hum" u Korčuli, s druge strane, sto je objavio i Poštansko-telgrafski glasnik, br. 15/29, str. 267-269, od 20.02.1929. godine. Društva su bila obavezana da prevoze pošiljke bez naknade na svim prugama koje obuhvata Ugovor. Pošta je bila obavezna da po propisima otpravlja pismonosne pošiljke, vrednosna pisma i pakete sa i bez označene vrednosti.

Na kojim će prugama Društva saobraćati pomorska ambulantna pošta ili poštu sprovoditi poštanski službenik utvrnivano je jedanput godišnje prilikom donošenja reda vožnje. Razmena pošte obavljana je na brodu. U usputnim lukama razmena pošte obavljana je u okviru vremena odredjenog za zadržavanje broda u luci. U izuzetnim slučajevima, zadržavanje broda moglo je biti produženo na glavnim linijama za deset, a na sporednim linijama za pet minuta. Putujuće pošte na brodovima bile su snabdevene markama, dopisnicama, dopisnicama sa slikom i poštanskim kovertama, s tim da prodaju vrše putnicima za vreme vožnje na brodu i meštanima za vreme zadržavanja u lukama. Na zahtev i o trošku poštanske Uprave, društva su na svojim brodovima postavljala poštanske kovčežiće. Pražnjenje kovčežića vršili su poštanski službenici kod kojih su se nalazili ključevi za njihovo otvaranje i zatvaranje.Bilo je propisano da brodovi koji prenose poštu viju (ističu) poseban znak. Ugovor je važio od 1. aprila 1928. do 31. marta 1938. god.

Logged
Pages:  1 2 3 4 [5] 6 7 8 9 10 11   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.036 seconds with 23 queries.