PALUBA

Ratna mornarica => Operativa => Topic started by: MOTORISTA on August 23, 2010, 08:14:04 pm

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info



Title: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on August 23, 2010, 08:14:04 pm
Druga decenija prošlog veka je donela jednu vrstu depresije u RM širom sveta. Maštu njihovih komandanata je u potpunosti drmala Drednotska groznica, što je dovelo do hrpe planova za nove brodove, koji su izvukli i ono malo novca koji je ostao u kasama po završetku Velikog rata. Najgore od svega je to što su velike mornarice, u februarau 1922 godine, potpisale Vašingtonski sporazum  (https://www.paluba.info/smf/dokumenti/vashington-naval-treaty/), što je sve planove bacilo u koš, a sa njima i ogromna sredstva izdvojena za njih. Bojni brodovi su svakako pretstavljali okosnicu svake flote, ali je smetnuto sa uma da su najbolje uravnotežene flote. Ovog pravila su se držali samo Britanci i Nemci, dok su drugi na to potpuno zaboravili.

Italijani su se naravno našli u ovoj drugoj grupi. Po završetku rata u sastavu RM ( Regia Marina-Kraljevska Mornarica) se nalazilo 6 bojnih brodova, dok su imali samo tri moderne krstarice ( Quarto, Nino Bixio i Marsala), a i one su u po njihovoj klasifikaciji vođene kao izvidnice (Esploratori). Ostatak krstaričke flote je činilo 10 oklopnih krstaša i još 9 zastarelih krstarica sa oklopnom palubom. Situacija se donekle popravila uvođenjem u sastav Nemačkih krstarica Straßburg  ( Taranto), Graudenz ( Ancona) i Pillau ( Bari), kao i Austro-Ugarskih Helgoland ( Brindizi) i Saida ( Venezia).

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

Iz Italijanskog ugla, Vašingtonski sporazum i nje bio tako loš. Kao prvo, Italija je njegovim potpisivanjem postala peta mornarica sveta izjednačena sa svojim novim glavnim neprijateljem na Mediteranu, Francuskom. S obzirom da je Francuska morala da izdvoji deo svojih snaga za zaštitu kolonija širom sveta, kao i za snage na Atlantiku, RM je postala najjača mornarica Mediterana. A kao drugo, ograničenje u gradnji novih BB koje je nametnuto ovim sporazumom, dovelo je do ubrzanog razvoja krstarica. Među njima su se izdvojile teške krstarice deplasmana do 10.000 t, naoružane topovima kalibra 203 mm. Interesantno je to što su na ovom ograničenju najviše insistirali Britanci i to da bi završili svoje krstarice klase Hawkins, koje se u mnogim publikacijama vode kao prve teške krstarice.

[attachment=4]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on August 24, 2010, 10:58:58 pm
Trku u gradnji teških krstarica na Mediteranu započinju Francuzi, 1924 godine, izgradnjom dva broda klase Duquesne. Ovi brodovi su zvani limenjače zbog svog tankog oklopa od samo 30 mm, tako da nisu pretstavljali gotovo nikakvu opasnost za Italiju. Odgovor Italijana stiže, 1926 godine, gradnjom tri broda klase Trento, od kojih su Trento i Trieste završeni po originalnim planovima, dok je Bolzano pretrpeo velike izmene, tako da je smatran posebnom klasom.

[attachment=1]

I ovi brodovi mogu da se smatraju nekom vrstom limenjača, jer su imali oklopni pojas debljine 70 mm, što ni u kom slučaju nije bilo dovoljno da se efikasno zaštite od projektila kalibra 203 mm. Već iste godine Francuzi kreću sa gradnjom 4 krstarice klase Suffren, što je bilo veliko zvono za uzbunu u komandi RM koja kreće sa razvojem planova za nove brodove.

[attachment=2]

Treba napomenuti da su uprkos ograničenju od 10.000 tona, italijanski konstruktori manje „varali“ od svojih Britanskih i Francuskih kolega, tako da su ipak uspeli da postave oklopni pojas ove debljine na svoje brodove. Kako bilo, Italijani kreću sa konstruisanjem svoja četiri broda klase Zara. Istovremeno jedan od vodećih teoretičara i zamenik načelnika štaba RM, kontra-admiral Romeo Bernotti, predlaže povećanje deplasmana na 15.000 tona, sa argumentom da bi tri takva broda lako izašla na kraj sa 6 „Vašingtonskih“ krstarica. Njegov predlog je glatko odbijen od strane Italijanske vlade, jer niko nije bio spreman na ovakvo drastično kršenje sporazuma. Razvoj projekta je poveren inžinjeru general-potpukovniku Fabiju Mibelliju iz Odbora za Nacrte Ratnih Brodova. Uzimajući klasu Trento kao početni orijentir, inžinjeri su se bacili na posao. Oni su se odličili da snize palubu i skrate brod što je dovelo do uštede od nekoliko stotina tona, ali je sa druge strane negativno uticalo na maritimna svojstva brodova. Kako su ovi brodovi bili namnjeni isključivo dejstvu na Mediteranu to i nije smatrano za neki veliki problem. Glavno artiljerijsko naoružanje je ostalo isto kao i na prethodnoj klasi, 4x2 oruđa kalibra 203 mm, ali su iz nacrta izbačene torpedne cevi. Dalja ušteda je dobijena korišćenjem novih parnih turbina Parsons razvijenih za lake krstarice klase Condottieri. Iako su ove mere dovele do znatne uštede u težini, brodovi su ipak bili za 1.500 tona teži od sporazumskog ograničenja, tako da su Italijani bili primorani na laž da su brodovi izgrađeni u okviru ograničenja. Ova laž je izašla na videlo tokom španskog građanskog rata, kada je jedna od ovih krstarica odvučena u dok u Gibraltaru na hitne popravke.

[attachment=3]

[attachment=4]

Programom gradnje iz 1928 godine je odobrena gradnja dva broda, vodećeg broda klase Zara, čija je kobilica položena 4 jula 1929 godine u Cantiere navale del Muggiano La Spezia i broda Fiume čija je kobilica položena 29 aprila iste godine u Cantieri del Quarnaro u Rijeci. U okviru programa za 1929 godinu odobrena je izgradnja broda Gorizia, čija je kobilica položena 17 marta 1930 godine u Odero-Terni-Orlando brodogradilištu u Livornu. Sledeće godine, takođe 17 marta, položena je i kobilica poslednjeg broda iz te klase, krstarice Pola, u istom brodogradilištu. Do 1933 godine, sva četiri broda su ušla u operativnu upotrebu, a troškovi njihove gradnje, bez naoružanja, daljinomera i sistema za upravljanje vatrom, su iznosili: Zara i Fiume 106.000.000 lira, Gorizia 112.700.000 lira i Pola 114.700.000 lira.

http://www.youtube.com/watch?v=e4pePoxJXD4


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on August 24, 2010, 11:02:34 pm
Jedna od osobenosti Italijanskog označavanja brodova, posebno krstarica, dovela je do toga da su teške krstarice bile prvobitno označene kao lake ( jer su krstarica sa topovima kalibra do 152 mm, bile označene kao izviđači), a zatim ih prebacuju u kategoriju oklopnih krstaša. Tek 1930 godine i potpisivanjem  Londonskog (https://www.paluba.info/smf/dokumenti/1930-london-naval-treaty/) pomorskog sporazuma, ovi brodovi klasifikovani kao teške krstarice.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

http://www.youtube.com/watch?v=NsWoCWRDajs


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on August 26, 2010, 04:12:29 pm
Konstrukcija trupa

Za razliku od svojih prethodnica koje su imale neprekinutu palubu dužine od 196,6 m, kod klase Zara je odlučeno da se postavi prekinuta paluba dužine 182.8 m. Pramčani deo palube je bio za 2,2 m viši od krmenog i protezao se na oko 2/5 dužine broda ( 81,5 m). Istovremeno je na bokovima pramčene palube napravljen svojevrstan žljeb kako bi se omogućio veći sektor gađanja pomoćne artiljerije. Kako se ovaj žljeb pokazao kao potpuno nepotreban i nesvrsishodan, na poslednjem brodu te klase, krstarici Pola, nije napravljen. Na središnjem delu trupa se nalazila školjka koja je zaklanjala pogonske uređaje ibila naprevljena delimično od čelika velike čvrstoće, a delimično od mekog čelika kako bi se ublažile moguće vibracije. Ovo se pokazalo kao pun pogodak jer brodovi ove klase nisu patili od problema sa vibracijom kao njihovi prethodnici. Kao što smo već rekli, brodovi su imali dve palube, gornju ( pramčanu) i glavnu ( krmenu), kao i još dve palube koje su zvane srednja i donja. Ispod gornje palube, a ispred topovskih kula, se nalazio hangar u kojem su bila smeštena dva hidroaviona. Krstarice su imale duplo dno koje se protezalo celom dužinom trupa, a sam trup je bio podeljen na 19 vodonepropusnih odeljaka, koji su išli od dna do vrha glavne, odnosno gornje palube. Proračuni su pokazali da je brod mogao da se održi na površini kada su bilo koja tri susedna odeljka bila potopljena. Osim toga prazan prostor između duplog dna je bio iskorišten za smeštaj goriva, maziva i napojne vode.

[attachment=1]

[attachment=2]

Oklopna zaštita

Oklopna zaštita ovih brodova je bila netipično Italijanska, naime Italijanski konstruktori su bili poznati po tome što su davali prednost brzini nad oklopnom zaštitom, tako da donekle čudi njihovo nastojanje da se ovim brodovima obezbedi jaka oklopna zaštita. Oklopni pojas se protezao dužinom od 91 metra, i to od podnožja prve pramčane do podnožj azadnje krmene kule. Ovaj oklopni pojas se sastojao od 15 oklopnih ploča dimenzija 5x6 m debljine 150 mm u sredini, da bi se prema krajevima debljina oklopa postepeno smanjivala do 100 mm. Pri normalnom deplasmanu donji krajevi oklopnog pojasa su se nalazili uronjeni oko 1,5 m. Oklopni pojas je na krajevima bio međusobno spojen sa po 4 oklopne ploče debljine 120 mm ( iznad vodene linije), odnosno 90 mm ( ispod vodene linije), čineći citadelu. Osim ovog glavnog oklopnog pojasa, postojao je još jedan pojas debljine 30 mm koji je bio koso postavljen i spajao se sa gornjom oklopnom palubom debljine 20 mm i sa njom pravio novu citadelu u sredini broda . Ovaj drugi pojas se sastojao od 10 oklopnih ploča dužine 9 m. Glavna paluba je imala oklop debljine 70 mm.

[attachment=3]

Glavne topovske kule su bile zaštićene oklopom debljine 150 mm spreda, dok su stranice kupola bile debele 75 mm, a pokrov 70 mm. Barbete su bile debljine 150 mm iznad gornje palube, 140 mm između gornje i glavne, a 120 mm ispod glavne palube. Srednja artiljerija se nalazila u, takozvanim, pseudo kulama koje su bile otvorene sa zadnje strane i imale debljinu zidova od 8 mm. Komandni most je bio zaštićen oklopom debljine 150 mm, dok su pokrov i pod imali debljinu od 80 odnosno 70 mm. Glavno komandno mesto se nalazilo iznad komandnog mosta i bilo je zaštićeno oklopom debljine 130 mm, a pokrov i pod su imali oklop debljine od 100, odnosno 15 mm. Od komandnog mosta u unutrašnjost broda je išao otvor oblika cevi sa zidovima debljine 120 mm iznad gornje palube, dok je deo koji se nalazio ispod nje imao debljinu od 100 mm. Oba kormilarska uređaja, za levo i desno kormilo, su takođe bili oklopljeni i nalazili su se u oklopljenim kutijama sa stranicama debljine 20 mm, koliko je bio debeo i oklop sa donje strane, dok je pokrov bio debljine 30 mm. Ovakva oklopna zaštita je omogućavala ovim brodovima da se ravnopravno bore i prežive boj sa svakom drugom Vašingtonskom krstaricom, a pogotovo a Britanskim i Francuskim brodovima. Koliki su one napredak u oblasti zaštite, u odnosu na njihove prethodnike, pokazuje i to što je kod krstarica klase Trento oklopna zaštita bila teška 888 tona, dok je kod brodova klase Zara oklopna zaštita težila čitavih 2688 tona, to jes ttri puta više. Sve oklopne ploče su bile pravljene od hrom-nikl čelika kompanije Terni.

[attachment=4]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on August 29, 2010, 11:14:31 am
Pogon

[attachment=1]

Brzina ratnoh brodova je oduvek bila imperativ Italijanskim konstruktorima. Oni su to postizali, ali na štetu oklopne zaštite i naoružanja. Prilikom konstruisanja klase Zara, ipak su se doveli pameti i uspeli da ujednače sva tri faktora koja čine dobar ratni brod, brzinu, naoružanje i zaštitu. Kod brodova ove klase olučeno je da se za pogon iskoristi već korišćeni i isprobani pogon sa lakih krstarica klase Condotteri, s tim što je povećan broj kotlova sa 6 na 8. Kotlovi i turbine su se nalazili u 12 odeljaka međusobno razdvojenih duplim vodonepropusnim pregradama i postavljenih po šahovskom sistemu. Gledano od pramca prema krmi raspored prostorija je bio sledeći:
   - kotlovsko odeljenje Br.1 sa kotlovima Br.1 i Br.2
   - mašinsko odeljenje Br. 1 ( desni bok)
   - elektro odeljenje Br.1 i kotlovsko odeljenje Br.2 sa kotlom Br.3 ( levi bok)
   - kotlovsko odeljenje Br.3 sa kotlovima Br.4 i Br.5
   - kotlovsko odeljenje Br.4 sa kotlovima Br.6 i Br.7
   - mašinsko odeljenje Br.2 ( levi bok)
   - elektro odeljenje Br.2 i kotlovsko odeljenje Br.5 sa kotlom Br.8 ( desni bok)

[attachment=2]

Ovakav raspored kotlova i mašina je takođe povećavao mogućnost preživljavanja u borbi, pošto je onemogućavao uništenje kompletnog pogona jednim sretnim pogotkom.

[attachment=3]

Para potrebna za pogon brodova prevljena je u 8 kotlova firme Thornycroft ( kod krstarice Fiume kotlovi firme Yarrow). Ovi kotlovi su imali ukupnu grejnu površinu od 7558 m2 i proizvodili 650.000 kg pare pregrejane na 360°C pod pritiskom od 25 atm. Tri od 8 kotlova su bili tzv. Redukovani, jer su imali po 7 gorionika umesto 9 kao kod ostalih kotlova, zbog veličine osovine koja je prolazila kroz ova odeljenja. Svaki od kotlova je imao dve pumpe za gorivo i dve pumpe za vodu kapaciteta 314 t/h. Potrošnja goriva pri punoj snazi turbina je iznosila 53,906 tona na čas.Paru potrebnu za ostale brodske mašine prilikom boravka u luci su proizvodila dva mala kotla koja su se nalazila u posebnom odeljenju ispod prvog dimnjaka, na glavnoj palubi. Količina napojne vode za kotlove je bila različita od broda do broda, tako da je krstarica Fiume nosila 144,9 t ( najmanje) a krstarica Pola 183,3 t napojne vode. I sa gorivom je bila slična situacija, tako da je Zara krcala 2400 tona goriva, Fiume 2528, Gorizia 2350 a Pola 2320 tona. Ovo je dovelo i do razlike u doplovu sva četiri broda pri krstarećoj brzini od 16 čvorova i Zara je imala doplov od 5360 NM, Fiume 4480 NM, Gorizia 5434 NM i Pola 5230 NM. Gorivo se nalazilo u pet rezervoara, od kojih se četiri nalazilo na glavnoj palubi ispred mosta i zadnjeg dimnjaka. Za krcanje goriva su služile dve električne i dve parne pumpe i normalna procedura krcanja je trajala oko 15 časova. U sluučaju nužde ovo vreme je bilo moguće skratiti na 6 časova. Za postizanje potrebnog pritiska u kotlovima je trebalo 6 časova, ukoliko su svi kotlovi bili ugašeni pre toga, a u slučaju nužde brodovi su mogli da isplove posle 4,5 časova grejanja pare, u ekstremnim slučajevima i kada su neki od kotlova već bili pod parom ili samo grejani, brodovi su mogli da isplove posle 1,5 časova.

[attachment=4]

Turbinski deo pogona su činile turbine firme Parsons ( u slučaju krstarice Fiume opet Yarrow) i sastojale su se od turbine visokog, turbine niskog pritiska, menjačke kutije za hod krmom, zupčastog prenosa, reduktora i glavnih i pomoćnih kondenzatora. Prečnik turbine visokog pritiska je iznosio 1088 mm, a turbina se sastojala od tri sekcije sa po 9 redova lopatica. Od ovih 9 redova lopatica, tri su korištena prilikom vožnje krstarećom brzinom, dok je ostalih 6 redova uključivano prilikom postizanja velikih brzina. Masa jedne turbine je iznosila 21 tonu. Turbine visokog pritiska su se nalazile izvan ose sa osovinom i pomerene prema unutrašnjosti broda. Turbine niskog pritiska su se sastojale takođe od tri sekcije, od kojih su dve ( sa 22 reda lopatica) slućile za hod napred, dok je jedna sekcija služila za hod krmom. Prečnik ovih turbina je bio od 1796 mm na prednjem kraju i padao do 1512 mm na izlazu. Masa jedne turbine niskog pritiska je iznosila 56 tona. Reduktor je bio jednostepeni, prečnika 2,55 m. Za podmazivanje pokretnih delova, svaka turbina je raspolagala sa tri nezavisne pumpe.

[attachment=5]

Iako je normalna snaga mašina bila oko 76.000 KS, postojala je mogućnost povećanja do 95.000 KS, što je trebalo da da proračunsku brzinu od 32 čvora. Na probnim ispitivanjima su dobijeni još bolji rezultati, tako da je Zara, 1931 godine, razvila brzinu od 35,23 čvora pri snazi mašina od 120.690 KS i pri 289,22 obrtaja propelera, sa deplasmanom od 10.776 tona. Čak je i najsporiji brod u klasi Fiume dostigla 32,95 čvorova pri snazi mašina 121.266 KS i pri 294,2 obrtaja propelera, sa deplasmanom od 11.110 tona. Ipak se mora napomenuti da su Italijani ova ispitivanja vršili bez ugrađenog naoružanja, sistema za upravljanje vatrom i sa minimalnim zalihama, tako da su u službi ove krstarice dostizale brzinu od 29-30 čvorova.

Zara i Fiume su imale po dva bronzana trolisna propelera prečnika 4,85 m, a svaki list je imao širinu od 4,56 m, površinu od 15,96 m2 i masu od 16,26 tona. Na brodovima Gorizia i Pola, propeleri su bili prečnika 4,65 m, a listovi su imali širinu od 4,6m, površinu od 12,57 m2 i masu od 12,6 tona. Gledajući od krme, desni propeler se okretao u smeru kazaljke na satu, a levi suprotno od njega.

Ukupna težina pogona na ovim krstaricam je iznosila oko 1400 tona.

Električna energija na brodu je obezbeđena pomoću dva elektro odeljenja sa po tri turbo generatora kapaciteta 180 kW i izlazne struje od 220 V firme Tosi na brodovima Zara i Fiume, odnosno firme Ansaldo, na brodovima Gorizia i Pola. Takođe su postojala i dva generatora pokretana dizel motorima, a kao osiguranje su postojale i 42 grupe baterija raspoređenih po celom brodu.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on August 29, 2010, 01:56:09 pm
Ostala oprema

Brodovi su bili opremljeni sa po jednim polubalansnim kormilom površine 29,33 m2 na brodovima Zara i Fiume, odnosno površine 29,74 m2 na brodovima Gorizia i Pola. Za njihovo pokretanje su korišteni hidraulični motori „Brown“ sa 85 KS. Maksimalni otklon kormila je bio 35° levo ili desno. Upravljanje kormilom je bilo moguće sa četiri mesta na brodu, sa komandnog mosta, letećeg mosta, brodskog operativnog centra i krmene sobe žiroskopa, a ručno upravljanje pomoću čekrka je bilo moguće i iz prostorije kormilarskog uređaja na krmi. Prebacivanje upravljanja sa jednog mesta na drugo je omogućen pomoću dva nezavisna sistema koja su išla kroz cevi ispod iklopne palube. Za prebacivanje upravljanja sa jednog na drugo mesto bilo je potrebno manje od jedne minute.

[attachment=1]

Na brodovima su se nalazili i čamci, i to admiralski čamac, komandantov čamac, dva motorna čamca, dva čamca sa dizel motorima, dva čamca na vesla i dva mala čamca tipa Jala. Za podizanje i spuštanje ovih čamaca su služile dve samarice nosivosti do 12 tona. Kako su ovi čamci bili izloženi neprijateljskoj vatri i samim tim pretstavljali opasnost za posadu i brod, zbog mogućnosti požata i šrapnela od njih ukoliko su pogođeni, na početku rata su na njihovo mesto ugrađeni splavovi za spasavanje.

[attachment=2]

Na brodovima Zara i Fiume su korištena dva Halova sidra mase 6,5 tona, dok su na brodovima Gorizia i Pola korištena sidra tipa FMA mase 6,69 tona. Dužina sidrenog lanca za ova sidra je iznosila 275 metara. Na svim brodovima su se nalazilo i po jedno krmeno halovo sidro mase 1,8 tona, kao i po jedno pomoćno Halovo sidro mase 1 tona. Na početku rata su ova sidra iskrcana sa brodova. Glavna sidra su podizana pomoću vitla sa 80 KS, a krmeno vitlom sa 40 KS.

Za potrebe BoB-a (https://www.paluba.info/smf/pomorstvo/borbena-otpornost-broda-bob/) , brodovi su bili podeljeni na tri zone, a svaka od ove tri zone na daljih pet podzona. Svaka podzona je imala svoj nezavisni sistem za gašenje vatre i ispumpavanje vode, koji se sastojao od električne pumpe kapaciteta 375 m3/h. Glavni vatrogasni vod se protezao celom dužinom broda i nalazio se ispod oklopne palube. Njegovo funkcionisanje su omogućavale dve parne pumpe kapaciteta 60 m3/h, dve električne pumpe kapaciteta 50 m3/h i dve pomoćne pumpe kapaciteta 25 m3/h. Osim ovoga na brodu se nalazilo oko 70 protivpožarnih aparata za gašenje prahom, kao i 12 aparata za gašenje penom. Na brodovima su se nalazila i 4 Kingston ventila, koja su zajedno sa protivpožarnim sistemom omogućavala poplavljivanje pojedinih otseka u roku od 15 minuta.

Za održavanje potrebne temperature i vlažnosti u minicionim komorama ugrađena su dva velika frižiderske stanice, dok su tri manje služile za potrebe čuvanja namirnica.

Svaki brod je imao i dve stanice za desalinizaciju, koje su ukupno mogle da daju 20 tona pijaće vode dnevno.

[attachment=3]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on August 29, 2010, 04:02:00 pm
Naoružanje

Glavno naoružanje krstarica klase Zara su činila oruđa 203mm/53 M1927 firme Ansaldo. Na svakom brodu ove klase se nalazilo 8 oruđa raspoređenih u četiri dvocevne kule. Svako oruđe je imalo masu od 25 tona i ukupnu dužinu od 11,177 m, od toga je na cev otpadala dužina od 10,77 m, dok je ižljebljeni deo cevi imao dužinu od 9,031 m. Ova oruđa su koristila dva tipa projektila, pancirni mase 125,3 kg sa eksplozivnim punjenjem od 3,4 kg i trenutni mase 110,57 kg sa eksplozivnim punjenjem od 8,2 kg. Pancirni projektili su bili dugački 4,17 kalibara i imali su balističku kapu napravljenu od magnezijuma i mogli su biti opremljeni sa trenutnim upaljačem tipa MTR na vrhu ili upaljačem sa usporenjem tipa PSB na dnu projektila. Barutno punjenje potrebno za njihovo ispaljivanje se nalazilo u kesama i imalo je masu od 41,8 kg. Do 1936 godine je korišten barut marke „S“, sličan korditu, koji se sastojao od 25,5% nitroglicerina, 68,5% nitroceluloze, 5% vazelina i 1% sode bikarbone. Od 1936 godine su korišteni bolji baruti NAC sastava 27% nitroglicerina, 66% nitroceluloze i 7% centralita, i FC4 sastava 28% nitroglicerina, 64% nitroceluloze, 4% ftalata, 4% centralita i 1% vazelina. Glavni nedostatak ovih baruta je bilo što su odavali jak bljesak prilikom paljbe, tako da su krstarice smatrane nepodesnim za noćni boj.

[attachment=1]

Sa ovim punjenjem brzina projektila na ustima cevi je bila 900 m/s za pancirni, odnosno 940 m/s za trenutni. Pri elevaciji cevi od 45° maksimalni domet je bio 31.566 metara sa pancirnim, odnosno 31.550 metara sa trenutnim projektilom. Ova oruđa su bila montirana u kupole M1927 mase 178,1 t koje su imale dejstvo od +/- 150° po pravcu, odnosno -5/+45 po elevaciji. Brzina kretanja cevi po elevaciji je iznosila 5°/sec, a po pravcu 6°/sec. Unutar kupola oruđa su se nalazila na običnim kolevkama, koje su pretstavljale problem jer je postojala mogućnost njihovog loma tokom paljbe. Veliki problem je pretstavljao i mali razmak između cevi u kupoli koji je bio samo 100 cm ( kod prvih Američkih krstarica ovaj razmak je iznosio 117 cm, Japanskih 190 cm, a kod Nemačkih klase Hipper čak 216 cm). Ovo je dovelo do prevelikog uticaja jedne cevi na drugu, tako da je greška na cilju iznosila celih 150 m na daljini od 20 km.

[attachment=2]

Svaka kupola se nalazila na barbeti prečnika 6,1 m kroz koju su prolazila dve električne dizalice za dotur municije i barutnih punjenja. Unutar kupola se nalazilo hidraulični uređaj za punjenje oruđa, koji se nalazi zakačen za cevi, tako da je punjenje bilo moguće pri bilo kojem uglu elevacije. Jedan ciklus punjenja i opaljenja je trajao 16 sekundi, tako da je, teoretski, brzina paljbe iznosila 2,8 zrna u minuti. U praksi je brzina gađanja iznosila 2 do 3 zrna u minuti. U municionim komorama je bilo mesta za ukupno 1256 zrna, ali je uvek nošeno 800, i to 440 pancirnih i 360 trenutnih. Barutna punjenja su čuvana u metalnim kontejnerima koji su otvarani pre njihovog smeštanja u municionu dizalicu. Osim ovoga kao osiguranje je služio i prolaz dužine 3 metra, zatvoren sa obe strane, od komore do dizalica. U njemu su se nalazila kolica kapaciteta 650 kg, na kojima je prenošena municija i punjenja. Municiona dizalica je imala kapacitet podizanja od 250 kg.

Dok su ostale mornarice koje su gradile Vašingtonske krstarice na njih postavljale 4 do 8 oruđa srednje artiljerije kalibra 75 do 127 mm, Italijani su bili veliki izuzetak jer su na krstarice klase Zara ugladili čitavih 16 oruđa kalibra 100 mm. Ova oruđa nisu bila Italijanski dizajn, već su pretstavljala nešto modernizovana oruđa K und K Kriegsmarine Škoda K11, koja su u Italiju stigla zajedno sa krstaricam klase Helgoland.

[attachment=3]

Kako Italija nije raspolagala sa ovim oruđima odličnih balističkih svojstava, već 1924 godine, kompanija OTO ih kopira i počinje njihovu proizvodnju pod oznakom M1924. Ukupno su proizvođena tri modela ovih oruđa sa oznakama M1924, M1927 i M1928. Najviše je proizvedeno oruđa M1927 i ona su najviše ugrađivan na ratne brodove. Za razliku od Austro-Ugarskih oruđa, Italijanska su bila dvocevna, dizajnirana od strane inžinjera Eugenia Minisinija, tako da su bili poznati i kao topovi Minsini. Ova oruđa su bila zaštićena karakterističnim otvorenim kupolama sa stranicama debljine 8 mm i imala su posadu od 16 članova. Ove kupole su imale dejstvo po pravcu 175°, a po elevaciji -5/+85°.Za ova oruđa je korištena jednodelna trenutna municija ukupne mase 26 kg, od čega je na zrno otpadalo 13,8 kg, sa punjenjem od 1,24 kg eksploziva. Masa barutnog punjenja je iznosila 5 kg, a pri elevaciji od 45° maksimalni domet je iznosio 15.240 m. Kako su ova oruđa bila predviđena za gađenje površinskih i vazdušnih ciljeva, a pošto nije želeo da ugradi automatski punjač ( iz samo njemu poznatih razloga), da bi se olakšalo njihovo punjenje, Minzini je smislio veoma originalno rešenje. Naime platforma sa posadom se spuštala kako se cev dizala, tako da je kod elevacije od -5° do +25° zatvarač bio na konstantnoj visini od 1,42 m. Ovo  je bilo veoma originalno rešenje, ali se pokazalo kao veoma komplikovano i manje pouzdano. Ovo oruđe je u vreme ulaska krstarica klase Zara u stroj smatrano za veoma efikasno što se tiče PVO zaštite broda. Veliki broj oruđa je lako postavljao „vatreni zid“ koji je bio neprolazan za letelice tih godina, ali daljim razvojem avijacije, ova oruđa su postajala sve neefikasnija. Zbog toga su, krajem 1937 godine, sa svih krstarica u službi skinuta po dva ova oruđa, a njihovo mesto su ugrađeni PAT kalibra 37 mm/54 M1932.

[attachment=4]

Za ova oruđa je nošeno ukupno 4800 zrna, a od toga je bilo 1200 sa trenutnim upaljačem za gađanje površinskih ciljeva, 1200 sa vremenskim upaljačem za gađanje vazdušnih ciljeva, 700 trenutnih sa smanjenim punjenjem, 500 sa traserom i smanjenim punjenjem i 1200 protivavionskih sa smanjenim punjenjem.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on August 29, 2010, 04:32:28 pm
Po ulasku u službu, sva četiri broda ove klase su bila naoružana sa po 4 stara PAT-a 40 mm/39 Vickers-Terni M1915/17. Ova oruđa su u kombinaciji sa topovima  kalibra 100 mm, pretstavljala dovoljnu zaštitu od avijacije početkom 30-ih godina, ali su uskoro sasvim zastarela.

[attachment=1]

Stoga su krajem 1937 godine zamenjena sa dvocevnim oruđima 37mm/54 M1932. Kako su sa brodova skinuta i četiri oruđa kalibra 100 mm, na mesto njih i starih „pom-pom“ mitraljeza, ugrađeno je ukupno osam dvocevnih oruđa. Ova oruđa su koristila trenutna zrna mase 1,63 kg i imala maksimalni domet od 7800 metara. Njima je bilo predviđeno gađanje ciljeva do visine od 5000 metara, ali ova cifra je daleko preterana. Oruđa su bila montirana u parovima na postoljima M1932 mase 4,9 tona, a imala su vodeno hlađenje i stabilizovan nišan koji je omogućavao mirno nišanjenje pri valjanju broda od -/+ 10°. Radijus dejstva po prevcu je iznosio +/- 120°, a po elevaciji -10°/+80°. Pokretanje oruđa je bilo ručno po obe ose. Postojala je i mogućnost odabira brzine gađanja, koja je iznosila 60, 90 ili 120 granata u minuti.Municija za ova oruđa se nalazila u kasetama, a nošeno je 1500 zrna po jednoj cevi. Posada se sastojala od 7 ljudi.

[attachment=2]

Početkom 30-ih godina Italijani kupuju od francuza licencu za proizvodnju teškog mitraljeza 13.2 mm/76 M1929 Hotchkiss. Ovaj mitraljez ulazi u naoružanje tokom 1935 godine pod oznakom 13.2 mm/75.7 M1931, a zajedno sa oruđima M1932 na krstarice klase Zara su ugrađena 4 dvocevna mitraljeza. Ova oruđa su se nalazila na postoljima mase 695 kg i imala su dejstvo po pravcu od 360°, a po elevaciji od -11° do +85°. Pokretanje po obe ose je bilo ručno. Maksimalni domet zrna je iznosio oko 6000, a efikasni oko 2000 m. Ukupno je nošeno 24.000 zrna za ove mitraljeza.

[attachment=3]
Kako ne postoji ni jedna sačuvana fotografija mitraljeza M1931, ovde prilažem fotografiju originalnog Hotchkissa, na osnovu kojeg je nastaso Italijanski model.

Za zaštitu od mina brodovi su bili opremljeni paravanima tipa S. Svaki brod je nosio po tri paravana od kojih je jedan bio rezerva. Radni praravani su spuštani sa pramca broda i pomoću dubinskih rešetki su postavljani na radnu dubinu od 15 m. Istovremeno su se pomoću svojih krila širili i „čistili“ prostor širine 70 m.

[attachment=4]

Za stvaranje dimne zavese su korištena 4 parafinska generatora koja su se nalazila ispod dimnjaka i bila povezana sa njima i kotlovima. Oni su korišćeni za polaganje dimne zavese u vožnji. Pored njih su postojala i dva hemijska hloridna magljenika koja su se nalazila na krmi, a mogla su da se koriste kada su se brodovi nalazili u lukama, čijim bi se uključivanjem ceo brod ubrzo našao u oblaku belog i gustog dima.



Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on August 30, 2010, 03:54:36 pm
Sistem za upravljanje vatrom

Kako su krstarice ove klase bile namenjene pre svega artiljerijskoj borbi, imale su ugrađen najbolji raspoloživi sistem za upravljanje vatrom tog vremena. Osnovu sistema za upravljanje vatrom su činila inklinometar i dva daljinometra baze 5 m, izrađeni u firmi „San Georgio“, a koji su se nalazili na jarbolu iznad letećeg mosta. Na krstarici Fiume se ovaj sistem razlikovao u tome što je imao jedan stereoskopski daljinomer baze 5 m i jedan daljinomer baze 4 m. Ovi daljinomeri su činili glavni sistem za upravljanje vatrom. Pored njega postojala su još dva tornja za upravljanje vatrom koji su bili opremljeni običnim daljinometrima, jedan se nalazio iza B kule na pramcu, a drugi se nalazio na krmi. Osim ovoga i svaka kupola glavne artiljerije je imala i svoj daljinometar baze 7 metara.

[attachment=1]

Svi podatci potrebni za gađanje su prosleđivani u računski centar unutar BOC-a, odakle je komandovano otvaranje vatre. Postojalo je više načina gađanja:

   1.Normalno gađanje, kada je celokupna artiljerija gađala prema podatcima dobijenim od glavnog sistema za upravljanje vatrom.

   2.Celokupna artiljerija gađa prema podatcima dobijenim od pomoćnog sistema za upravljanje vatrom.

   3.Pramčane kule koriste podatke pomoćnog sistema za upravljanje vatrom, dok krmene koriste podatke dobijene od glavnog sistema, čime je bilo omogućeno gađanje dva cilja istovremeno.

   4.Artiljerija se deli na pramčanu i krmenu i koriste podatke iz pomoćnih sistema za upravljanje vatrom na pramcu, odnosno na krmi. Ovaj način je takođe omogućavao gađanje dva cilja u isto vreme.

   5.Svaka kupola glavne artiljerije otvara vatru koristeći podatke dobijene od svojih daljinomera. Ovaj sistem je, u teoriji, omogućavao gađanje četiri cilja u isto vreme.

[attachment=2]
1. Glavna daljinomerna stanica 2.Antena radiogoniometra 3.Pomoćna daljinomerna stanica 4.Daljinometar na kupoli glavne artiljerije 5.Daljinomerna stanica srednje artiljerije 6.Reflektor

Za razliku od glavne artiljerije, sistem za upravljanje vatrom srednje artiljerije je mogao da se smatra potpuno zastarelim. Kako Italijanima nije pošlo za rukom da razviju univerzalni sistem koji bi mogao da se koristi pri gađanju površinskih i vazdušnih ciljeva, bili su primorani da koriste dva razdvojena sistema. Parametre za gađanje površinskih ciljeva srednja artiljerija je dobijala iz dva sistema za upravljanje vatrom, svaki se nalazio na po jednom boku, a ovi sistemi su imali po tri obična daljinometra. Za gađanje vazdušnih ciljeva su postojala takođe dva sistema sa, opet tri, stereoskopska daljinomera.

[attachment=3]

Sistem veze

Osnovni način komunikacije ovih brodova sa kopnom i udaljenim brodovima je bila morzeova azbuka, a za komunikaciju sa brodovima sastava korištene su petotalasne radio stanice, i to jedna predajna i pet prijemnih koje su se nalazile u BOC-u. Kao rezerva je služila još jedna predajna i pet prijemnih stanica koje su se nalazile u radio sobi iza komandnog mosta. Ovakav broj radiostanica je veoma usložnjavao komunikaciju, tako da se često dešavalo da su radio stanice ometale jedna drugu. Svi brodovi su bili opremljeni i radiogoniometrima firme „Siemens“ , čije su se antene nalazile na komandnom mostu. Komunikacija unutar broda je obezbeđena telefonskom vezom, čija je dopuna bila tzv pneumatska pošta. Kod ovog sistema pisana naređenja su stavljana u posebne kontejnere, a zatim u cevi kroz koje je propuštan vazduh pod pritiskom, tako da su kontejneri sa naređenjima prosleđivani na potrebnu borbenu stanicu. Za noćno osmatranje i signalizaciju na svim brodovima su se nalazila po četiri reflektora prečnika 105 cm firme „Gallileo“.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on August 30, 2010, 08:27:47 pm
Vazduhoplovna komponenta

U periodu između dva svetska rata hidroavioni su postali nezaobilazni deo opreme svih velikih ratnih brodova. Italijanska moranrica nije bila izuzetak, tako da su sve novosagrađene krstarice, lake i teške, dobile po jedan do dva izviđačka hidroaviona. Specifičnost upotrebe kod italijana se ogledala u mestu na kojem su ove letelice bile smeštene i u njihovoj upotrebi.

[attachment=1]

Na brodovima ove klase hidroavioni su bili smešteni u hangaru koji se nalazio ispod pramčane palube, a ispred topovskih kula glavnog kalibra. Hangar je bio dužine 13,7 m i visine 2,2 m, a u njemu je bilo mesta za dve letelice. Letelice su iz hangara vađene kroz otvor, koji su se na krstaricama Pola i Fiume otvarali ručno, a poklopci su kilizili po posebnim šinama, dok su kod dva druga broda otvarani hidraulučkim putem. Po otvaranju hangara letelice su na palubu izvlačene pomoću samarice nosivosti 4 tone. Kada nije bila u upotrebi samarica je bila sklopljena na palubi. Od vrata hangara do vrha pramca se nalazio poseban pneumatski katapult sa kolicima, dužine 34 metra, kojim su hidroavioni ubrzavani do brzine od 113 km/h. Po ulasku ovih brodova u službu na njima su bile ukrcane letelice Piaggio R.6, koje su uskoro zamenjene sa letelicama Macchi M.41 i M.41. Ubrzani razvoj vazduhoplovstva dovodi do brzog zastarevanja i ovih letelica, tako da su uskoro ukrcane letelice CMASA MF.6. Tokom 1935 godine ukrcavaju se letelice CANT 25AR, a 1937 ih zamenjuju letelice IMAM Ro.43 koje ostaju ukrcane na ovim brodovima sve do njihovog tragičnog kraja.

[attachment=2]

. Interesantnu crticu pretstavlja testiranje autožira  Cierva na krstarici Fiume, tokom 1935 godine. Veliki nedostatak kod upotrebe hidroaviona sa ovih brodova je bila nemogućnost njihovog podizanja na palubu po završenom izviđanju. Naime Italijanski pomorski stratezi su smatrali da je to nepotrebno zbog veličin Mediterana i pozicije Apeninskog poluostrva u njemu, tako da je bilo predviđeno da se po obavljenom zadatku letelice vrate u najbližu hidrobazu. Kako bi unekolko umanjili ovaj nedostatak brodovi su bili predviđeni da nose po tri hidroaviona, dva u hangaru i jedan na katapultu, ali se ovo pokazalo kao nemoguć zadatak jer je letelici na katapultu pretilo svako teže more, tako da su uvek nošena samo dva hidroaviona.

[attachment=3]

Takođe je bio interesantan sastav posada ovih letelica, pošto su piloti bili pripadnici RA ( Regia Aeronautica-Ratnog Vazduhoplovstva) dok su izviđači bili pripadnici RM ( Regia Marina-Ratne Mornarice).


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 02, 2010, 02:15:23 pm
Bojenje i označavanje

Pre rata svi Italijanski ratni brodovi su bili ofarbani prema regulativi iz 1929 godine. Prema njoj celokupno vertikalno nadvođe je ofarbano u plavo sivu boju ( Grigio Azzuro Chiaro), dok je podvodni deo brodova bio ofarban u cigla crvenu boju ( Rossa Mattone), osim na krstarici Fiume, kod koje je podvodni deo bio tamno zelene boje ( Verde Scuro). Vodena linija, gornji delovi jarbola i vrhovi dimnjaka su bili ofarbani u crnu boju ( Nero). Gornja paluba i horizontalni delovi mosta su bili ofarbani mat srnom bojom sa karakterističnim metalnim odsjajem ( Grigio Fero).

[attachment=1]

Unutrašnji delovi ograde mosta su bili ofarbani u tamno plavu boju ( Blu Scuro). Ostali horizontalni delovi broda su imali drvenu palubu, tako da nisu farbani. Ova šema bojenja se zadržala i po izbijanju rata na Mediteranu, a jedina veća izmena je bilo farbanje pramčane palube u belu boju, kako bi se brodovi lakše raspoznavali iz vazduha. Posle bitke kod rta Stilo, a po naređenju admirala kampionija, na već ofarbane bele površine dodate su kose crvene pruge, tako da su brodovi bili ofarbani isto kao i gornje površine krila hidroaviona. Istovremeno su i splavovi za spasavanje, koji su takođe do tada bili sive boje, ofarbani u u žutu boju sa crvenim kosim prugama preko nje a sve u cilju lakšeg uočavanja iz vazduha.

18 januara 1941 godine, komanda mornarice naređuje uvođenje kamuflažne šeme za brodove. Već 21 januara iz komande stižu dve kamuflažne šeme koje je, na osnovu šema korišćenih u I svetskom ratu, napravio major Petrillo. U tom trenutku su se u La Speciji na opravkama nalazile krstarice Fiume i Emanuele Filiberto Duca d'Aosta. Na lakoj krstarici je primenjena prva šema koja se sastojala od jarko žutih i zelenih fleka, ali se ona pokazala ko neefikasna. Istovremeno Fiume dobija drugu šemu koja se sastojala od vertikalnih polja nejednake širine. Na žalost postoji samo jedna jedina fotografija, lošeg kvaliteta, krstarice Fiume sa ovom kamuflažnom šemom.

[attachment=2]

Poznato je da su korištene dve boje za ovu kamuflažnu šemu i to tamno siva ( Grigio Scuro) i svetlo siva ( Grigio Chiaro). Ostali brodovi nisu bili ofarbani u ovu kamuflažnu šemu do tragedije kod Matapana. Jedina preživela krstarica Gorizia dobija u martu 1942 godine kamuflažnu šemu „Claudius“, nazvanu po umetniku koji je smislio, a koja se sastojala od svetlo sive, tamno sive i bele ( Bianco Sporco Opaco). Na jesen iste godine, bele površine su prefarbane u svetlo sivu boju, a ova šema je ostala na krstarici do njenog kraja 1944 godine.

[attachment=3]

Sve četiri krstarice ove klase su dobile imena po gradovima koje je Italija dobila po završetku I svetskog rata. Zara-Zadar, Fiume-Rijeka, Gorizia-Gorica i Pola-Pula. Osim toga svaka krstarica je imala i svoju devizu, i to: Zara „Tenacemente“-Uporni, Fiume „Sic indeficenter virtus"-Neiscrpna hrabrost, Gorizia „In arduis intrepida"- Nevolja nas neće pokolebati i Pola „Ardisco ad ogni impresa"-Hrabri u svemu. Ploče sa devizama su se nalazile na krmenim kupolama glavne artiljerije, i to na kulama Br.4 na krstaricama Zara i Gorizia i na kulama Br.3 na krstaricama Fiume i Pola.

[attachment=4]

Posada

Na početku službe posadu krstarica je činio 841 član, 31 oficir i 810 podoficira i mornara. Ukoliko su brodovi komandovali sastavom, posada se povećavala za dodatnih 40 do 60 članova. Vremenom se posada polako ali sigurno povećavala, tako da je pred rat bilo 909 članova posade, dok je u vreme bitke kod Matapana posadu Zare činilo 1155 članova, Fiume 921 član i Pole 1107 članova.

[attachment=5]

Prostorije za smeštaj posade su se nalazile svuda po brodu, a kabina admirala i njegov salon, kao i kabina komandanta su se nalazili na krmi. Grejanje prostorija je bilo parno iz glavnih kotlova tokom vožnje ili iz pomoćnog kotla kada je brod bio usidren. Osim toga na krstaricama su se nalazile i peroinica veša, pekara i dobro opremljena brodska bolnica sa 10 kreveta za bolesnike.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 02, 2010, 05:06:22 pm
Razlike između brodova i modifikacije

Iako su pripadali istoj klasi ovi brodovi su se razlikovali između sebe. Najveća razlika je mogla da se vidi kod krstarice Pola, a to je bio njen upečatljivi komandni most koji je bio spojen sa prednjim dimnjakom. I ostali brodovi su se međusobno razlikovali, ali ne toliko kao Pola. Da ne bi opisivali ove razlike, najbolje je pogledati sledeće profile krstarica.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

Za vreme svoje službe ove krstarice nisu prošle kroz neke veće modernizacije, već su na njima vremenom ugrađivani novi sistemi i modernizovano, odnosno povećavano naoružanje za PVO. Tokom 1936 godine sa svih brodova je skinut krmeni daljinomer baze 5 m i zamenjen sa jednim dvocevnim PAT-om 37mm/54 M1932. Krajem 1937 godine je prepoznata opasnost koju su nosili avioni, tako da je su sa brodova skinuta po dva oruđa 100mm/47 M1927, a na njihovo mesto su ugrađena četiri oruđa 37 mm/54 M1932. Nove modifikacije su počele sa krstaricom Zara 1939 godine, kada su skinuta sva oruđa Vickers-Terni, a ugrađen je i novi daljinomer na krmi, ovog puta sa bazom od 4 m, takođe su skinuti i daljinomeri za PVO, a umesto njih su korišćeni ručni sa bazom od 1,5 m. Gorizia i Pola su ove prepravke doživele početkom rata, a krstarica Fiume nije stigla na red sve do svojeg kraja, godinu dana kasnije. Tokom prvih meseci rata na svim brodovima klase su ugrađene po dve haubice kalibra 120mm/15 OTO M1933 i M1934, koje su služile za ispaljivanje osvetljavajućih granata. Ova orđa su imala elevaciju od -5 do +50° i maksimalni domet od 6400 metara i imale su bojevi komplet od 120 osvetljavajućih zrna po cevi. Ova oruđa su skinuta sa krstarice Gorizia tokom 1942 godine i zamenjena sa još dva dvocevna Pat-a M1932. Tokom januara 1943 Gorizia ide na popravke, kada joj je smanjen kapacitet krcanja na jedan hidroavion, a dobijeni slobodni prostor je iskorišten za smeštaj podoficira i mornara.

[attachment=5]

Tokom aprila meseca iste godine je planirano uklanjanje svih mitraljeza M1931 i ugradnja 14 topova 20mm/65 "Breda" M1935 u šest dvocevnih i dve jednocevne instalacije. Ova namera nije izvršena sve do pada Italije, ali sje pregledom ostataka krstarice Gorizia utvrđeno da je bar deo ovih topova ugrađen.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 04, 2010, 08:10:33 pm
Mirnodopska služba

Krstarica Zara ulazi u sastav flote 20 oktobra 1931 godine, a komandu nad njom dobija KBB grof Giuseppe Rainer Bichat, dok krstarica Fiume ulazi u upotrebu 23 novembra iste godine sa komandantom KBB Robertom Weshahom. Gorizia ulazi u stroj 23 decembra sa komandantom KBB Antoniom Pacettijem, a Pola ulazi u sastav 21 decembra 1932 godine pod komandom KBB Pietra Baronea. Ovi brodovi su sa punim pravom pretstavljali ponos Italijanske mornarice. Italijani su koristili svaku priliku kako bi ih prikazali, tako da su ovi brodovi učestvovali na skoro svim paradnim prikazivanjima flote do početka rata. Godinu dana kasnije Zara ulazi u operativnu upotrebu, a shodno Italijanskoj tradiciji dobija ratnu zastavu. Ratne zastave su krstaricama dodeljivali pretstavnici gradova čija su imena nosile, a one su se podizale na najviši jarbol kada su išle u bitku i kada je cela posada bila na svojim borbenim stanicama. Zari njenu ratnu zastavu predaje udruženje žena iz Zadra, 6 jula 1932 godine, a ovom svečanom činu prisustvuje i admiral Fernando di Savoia, Vojvoda Đenove. Fiume i Gorizia takođe dobijaju svoje ratne zastave od komiteta žena Rijeke i Gorice, na ceremonijama održanim 16 marta u Rijeci i 24 juna u Trstu. Krstarica Pola svoju zastavu dobija 24 juna 1934 godine od Vojvotkinje Pistoyskoy na ceremoniji u Puli.

[attachment=1]

Ulaskom u operativnu službu, Zara i Fiume postaju deo 1-ve Divizije Teških Krstarica, a kasnije im se pridružuje i Pola. Krstarica Gorizia je postala komandni brod 2-ge ( od jula 1934 3-će) Divizije Teških Krstarica, a povratkom krstarice Bolzano sa remonta, 31 decembra iste godine, pridružuje se svojim sestrama. Komandni brod 1-ve divizije je bila Zara do 3 juna 1935, a na tom mestu je menja Gorizia do 17 maja 1937, posle toga komandni brod sastava postaje Fiume do 1 septembra 1938. Na tom mestu je ponovo menja Zara do 15 novembra iste godine kada komandni brod ponovo postaje Fiume. Od 13 januara 1940 godine pa sve do katastrofe kod Matapana, komandni brod je krstarica Zara. Posle ove bitke i potapanja njenih sestara, krstarica Gorizia prelazi u sastav 3-će Divizije u kojoj ostaje do svog kraja.

[attachment=2]

Kako su Italijanski bojni brodovi bili zastareli, ove krstarice su pretstavljale udarnu snagu RM, te stoga na čudi odluka da Zara postane admiralski brod. 1 sptembra 1932 godine na njenom jarbolu diže svoju zastavu vice admiral Ernesto Burtsali, a Zara postaje komandni brod 1-ve eskadre Italijanske mornarice, pored povremenog zadatka komandnog broda 1-ve divizije. Zara se na ovoj dužnosti zadržava do 15 septembra 1937 godine, kada je predaje remontovanom bojnom brodu Conte di Cavour. Mirnodopska karijera ovih brodova je bila ispunjena raznim vežbama, vožnjama i posetama stranim lukama. Za vreme prvih manevara na kojima je učestvovala Zara, u avgustu 1932 godine, je ugostila pretstavnike vrhovne komande. 13 avgusta iste godine na krstaricu se ukrcava i Italijanski kralj Vittorio Emanuelle. Posle manevara Zara posećuje više luka u zapadnom Mediteranu,a pred kraj godine posećuje Lisabon i Kazablanku. U oktobru 1934 Gorizia prati kraljevsku jahtu na krstarenju duž istočne obale Afrike i tom prilikom posećuje luke Mogadiš, Mumbasu i Berberu.

[attachment=3]

Početkom Španskog Građanskog rata, krstarice dobijaju zadatak da zaštite Italijanske interese i trgovinu u lukama Španije, stoga već 24 jula u Barselonu uplovljava Fiume i pridružuje se krstaricama i brodovima ostalih „neutralnih“ sila, Britanskoj Artheusi, Francuskoj Diquesne, Američkoj Quincey i Nemačkom bojnom brodu Deutschland. 30 jula se na Fiume ukrcavaju kardinal Francisco Vidal y Barrakes nadbiskup Tarragona i biskup Tortoza, koje su Republikanci uhapsili, a potom pustili na zahtev Italijanskog konzula Bossija. U Barseloni krstaricu fiume smenjuje krstarica Alberto di Giussano, a ona odlazi za Italiju. Ipak se, četiri dana kasnije, vraća do Španske obale i ostaje na sidru u Palma de Majorci do 31 avgusta. Krstarica Pola je smenjuje 3 septembra, koja ostaje u Barseloni 10 dana, a zatim odlazi za Palma de Majorku, gde ostaje do 3 oktobra.

Krstarica Gorizia isplovljava iz Taranta, 24 jula iste godine, i stiže Asturijsku luku Gijon, u kojoj ukrcava Italijanske civile koji su se tu zatekli i iskrcava ih u Francuskoj luci Le Verdon. Ovde Gorizia ostaje 4 dana, a zatim nastavlja svoj put kroz La Manš i Kilski kanal. U Kil stiže 8 avgusta, gde baca sidro pored Britanske krstarice Neptune i nemačkih brodova Admiral GraffSpee i Königsberg, gde je pretstavljala Italiju na takmičenju jedriličara na XI Olimpijskim Igrama. Gorizia napušta Kil 19 avgusta i 23 uplovljava u Tangir. Već dan kasnije isplovljava prema Italiji, ali dolazi do nesreće kada se prvo zapalilo avionsko gorivo u tanku sa leve strane pramca, a zatim dolazi i do eksplozije koja je otkinula nekoliko bočnih ploča. Sa ovim oštećenjima se krstarica vraća u Tangir, odakle je sledećeg dana otegljena u Gibraltar u suvi dok. Tada je otkriveno da su Italijani slagali za deplasman brodova ove klase, ali Britanci nisu reagovali sa bilo kakvim saopštenjem. Ove popravke su završene 9 septembra kada brod kreće kući u La Speciju, gde je brod proveo još nekoliko dana u doku.

[attachment=4]

Sva četiri broda učestvuju u velikoj paradi, održanoj 26 novembra u zalivu Gaeta, u čast Mađarskog regenta admirala Hortija. U ovoj paradi je učestvovalo 16 krstarica, 39 razarača i 51 podmornica. Kako je krstarica Zara bila komandni brod 1-ve eskadre, i stoga je na njoj bio steg admirala Buccia, na nju su se ukrcale i visoke zvanice: Italijanski kralj Victor Emmanuel III, princ Umberto, admiral Miklós Horthy i Italijanski premijer i ministar rata Mussolini, kao i ostali visoki oficiri Italija i Mađarske. Sledeća velika parada je održana u junu 1937 godine u čast posete Nemačkog ministra rata von Blomberga. U decembru iste godine Zara je prošla kroz Suecki kanal i dovezla u Masavu princa Amedea di Savoia Vojvodu od Aoste, koji je imenovan za Vicekralja Italijanske Istočne Afrike.U čast posete vođe Rajha Adolfa Hitlera, održana je parada, 5 maja 1938 godine, kojom prilikom su krstarice Zara i Fiume izvele bojevo gađanje radio kontrolisanog broda mete, bivšeg oklopnog krstaša San Marco.Poslednja parada održana pre početka rata na kojoj su učestvovali ovi brodovi, bila je održana 11 maja 1939 godine, u čast posete Jugoslovenskog kraljevskog namesnika princa Pavla.

7 marta 1939 godine celokupna 1-va divizija isplovljava radi presretanja ostataka  Španske Republikanske mornarice (https://www.paluba.info/smf/sukobi/spanska-mornarica-1936-1939/), koju su činile krstarice Libertad, Miguel de Cervantes , Mendez Nuñez i 8 razarača, a sve u sprečavanju njihovog proboja u Crno more i primoravanja da uplove u luku Augusta na Siciliji. Italijanski brodovi nisu imali naređanje da otvaraju vatru na Republikanske brodove, a kako ovi nisu znali za to naređenje a još su imali i 600 izbeglica ukrcanih na brodovima, odlučuju se da uplove u Bizertu, gde su internirani od strane Francuskih vlasti.

[attachment=5]

Mesec dana kasnije Zara učestvuje u svojoj prvoj borbenoj akciji. Naime 6 aprila 1939 godine Italijani su počeli sa iskrcavanjem svojih trupa u draču sa ciljem okupacije Albanije. Tom prilikom je nekoliko Albanskih obalskih baterija otvorilo vatru na Italijanske trupa, ali su ih topovi sa Italijanskih brodova, uključujući i Zarine, ubrzo ućutkali. To je bio prvi korak ka ostvarenju sna Italijanskog diktatora o pretvaranju Mediterana u Mare Nostrum, što je kasnije i dovelo do njenog ulaska u II svetski rat.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 06, 2010, 03:05:38 pm
Ratni put

Pri ulasku Italije u II svetski rat, njena flota se sastojala od 4 bojna broda, 7 teških i 14 lakih krstarica, 59 razarača, 61 torpednog broda ( eskortnog razarača), 116 podmornica i većeg broja manjih ratnih i pomoćnih brodova. Flota je bila podeljena na  dve flote površinskih brodova, podmorničku flotu i nekoliko pomorskih uprava  (https://www.paluba.info/smf/ostala-tematika-iz-oblasti-rm/italijanska-mornarica-order-of-battle-10-06-1940/) koje su imale brodove u svom sastavu.

Na početku sukoba komandant 1-ve divizije je bio kontraadmiral Pellegrino Matteucci, dok su komandanti brodova bili KBB Luigi Corsi ( Zara), Giorgio Giorgis ( Fiume), Giuseppe Manfredi ( Gorizia) i Manlio de Pisa ( Pola). Moral posada je bio na veoma visokom nivou jer su, sa punim pravom, imali velikog poverenja u svoje moćne i moderne brodove. Osim toga Italijanska propaganda je dovela do mišljenja da Britansku flotu pretstavljaju samo relikvije koje se jedva održavaju na površini mora, nešto što će se kasnije pokazati kao velika greška, potcenjivanje neprijatelja. Prema unosu k-danta Pole u brodski dnevnik, kada je posadi saopštio da je Italija ušla u rat, ona je to proslavila gromoglasnim uzvicima radosti i odobravanja.

[attachment=1]

Akciju prva viđa krstarica Pola, kada je sa krstaricama iz 3-će divizije, učestvovala u zaštiti brodova koji su polagali minsko polje kod ostrava Lampeduza, 10 juna 1940 godine. Kompletna 1-va divizija napušta Taranto, zajedno sa krstaricama iz 8-e divizije i 7 razarača, 12 juna u 00:20. Cilj njihove misije je bilo presretanje Britanskih krstarica Caledonia i Calypso, koje su bile u izviđačkoj misiji južno od Krita. Istovremeno iz Mesine ispolovljava Pola sa krstaricama iz sastava 3-će divizije i dve divizije razarača. Bez znanja Italijana, na pučini se nalazila i glavnina Britanske Mediteranske flote. Protivnici se nisu sreli, ali su Italijanski razarači pet puta ostvarili kontakt sa Britanskim podmornicama, kojom prilikom razarač Strale uspeva da potopi podmornicu Odin.

[attachment=2]

Kako je Francuska zbrzano gubila rat, Italija je pokušala da izvede kakvu takvu pomorsku akciju protiv nje. Komanda RM stoga naređuje da se izvrši pritisak i prekid Francuskih komunikacija u zapadnom Mediteranu. U sklopu ove akcije iz Taranta, 21 juna,  isplovljavaju Zara, Fiume i Gorizia, a njima se pridružuju i krstarice 2-ge, 3-će i 7-e divizije sa 12 razarača, koji su isplovili iz luke Augusta 22 juna. Ova akcija je bila totalni promašaj, tako da se brodovi vraćaju u svoje luke posle dvodnevnog krstarenja.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 06, 2010, 03:10:12 pm
Boj kod Punta Stilo

Pripremajući svoju prvu ofanzivu na Egipat, Italijani šalju konvoj od 5 brodova koji je isplovio iz Napulja 6 jula uveče. Istovremeno Britanci na Malti pripremaju dva konvoja za Aleksandriju, brži od 3 broda sa porodicama vojnika i sporiji od 4 broda sa teretom za Sredozemnu flotu. Kako bi zaštitile svoje konvoje, obe strane su angažovale gotovo sve raspoložive snage. Italijani su isplovili sa bojnim brodovima Giulio Cesare i Conte di Cavour, 6 teških i 10 lakih krstarica i 32 razarača. Britanci isplovljavaju sa bojnim brodovima Warspite, Malaya, Royal Sovereign, nosačem aviona Eagle, 5 lakih krstarica i 16 razarača.

U noći 7/8 jul, Italijani saznaju za pokret Sredozemne flote, a uskoro i Britanci za pokrete svojih protivnika. Italijanski konvoj stiže u Tripoli 8 jula uveče bez gubitaka a brodovi iz osiguranja se okreću na sever kako bi se vratili u svoje baze. Tokom noći i jutra 9 jula, obe eskadre su se približavale jedna drugoj i oko podneva su se nalazila na rastojanju od oko 90 milja. Za početak bitke se može smatrati napad Britanskih torpednih bombardera sa nosača Eagle, koji je počeo u 13:30. U tom trenutku teške krstarice su prešle u kurs iza bojnih brodova, tako da su one bile glavna meta napada, jer su ih posade bombardera pogrešno identifikovale kao bojne brodove. Krstarice su vozile u koloni u sledećem rasporedu, Bolzano, Trento ( komandni brod 3-će divizije, kontraadmiral Cattaneo), Fiume, Gorizia, Zara ( kontraadmiral Matteucci) i Pola ( kontraadmiral Paladini). Ovaj napad bombardera je bio neuspešan i krstarice su, na opštu radost svojih posada, uspele da izbegnu sva torpeda.

[attachment=1]

Italijani ostvaruju vizuelni kontakt sa neprijateljem u 14:54, a u isto vreme admiral Paladini sustiže sopstvene bojne brodove, ali se i dalje nalazi levo od njih tako da nije u mogućnosti da učestvuje u boju sa neprijateljskim krstaricama. Italijanske lake krstarice otvaraju vatru na protivničke lake krstarice, u 15:15, i zahvaljujući boljem nišanjenju u roku od tri minuta uspevaju da ih uraklje. I Britanci uskoro uspevaju u tome, ali je Italijanska vatra sve preciznija, tako da , u 15:22, vice amiral Tovey odlučuje da izvuče svoje brodove iz borbe. U tom trenutku jedna granata sa krstarice Garibaldi pogađa krstaricu Neptune i uništava njen hidroavion i katapult. Tada prema Italijanskim lakim krstaricama, koje su se nalazile na čelu i desno od glavnih snaga, kreće bojni brod Warspite primoravši ih da postave dimnu zavesu i izvuku se iz borbe. Do 15:53, kada je počela bitka bojnih brodova, obe divizije teških krstarica zauzimaju mesto na čelu kolone i počinju sa paljbom po protivničkim krstaricama. Prema izveštaju admirala Paladinija, prvo vatru otvara krstarica Trento, u 15:55, zatim Fiume, u 15:58, Zara i Pola, u 16:00, i Gorizia, u 16:01, sa daljine od oko 10 milja. On kasnije piše:

„Kada su naši brodovi otvorili vatru, protivnik je uzvratio. Njegova vatra je bila precizna ali neefikasna, samo je krstarica Bolzano bila pogođena, u 16:05, sa tri neprijateljske granate. One su pogodile krmu i oštetile kormilo koje se zaglavilo u položaju nadesno sasvim. Brod je napravio puni krug, ne prekidajući sa paljbom, a posada je uspela da odglavi kormilo, tako da je krstarica zauzela svoje mesto u koloni.“

[attachment=2]

Činjenica je da je krstarica Bolzano bila pogođena sa tri granate kalibra 152 mm ispaljenih sa krstarice Neptune i da je oštećeno kormilo, pramčanu B kulu i torpedni aparat sa desne strane broda.

Odlučujući momenat u bitci se odigrao u 16:00, kada je bojni brod Giulio Cesare, pogođen sa jednom granatom kalibra 381 mm ispaljenom sa bonog broda Warspite. Bojni brod je dobio pogodak u sredinu nadgrađa i on je oštetio pogon, tako da mu je brzina spala na 18 čvorova. Tri minuta kasnije admiral Campioni izdaje naređenje da krstarice polože dimnu zavesu, a on okreće bojne brodove u jugozapadni kurs i izvlači ih iz borbe. Istovremeno je i admiral Paladini bio zabrinut za svoje brodove, pošto je počeo da ih gađa i bojni brod Malaya, tako da u 16:17 Italijanski razarači polažu gustu dimnu zavesu, koja je primorala Britance da prekinu sa paljbom, a krstarice se povlače. Tom prilikom krstarice nisu bile oštećene, a neuspešan je bio i napad torpednih aviona koji je usledio posle toga. Posade bombardera su prijavile jedan pogodak na krstarici Bolzano, ali to nije bilo tačno. U međuvremenu i Italijanske krstarice prekidaju sa paljbom, i to Pola u 16:04, Fiume u 16:05, Trento u 16:09, Gorizia u 16:12, Zara u 16:16 i Bolzano u 16:20.

[attachment=3]

Završetak artiljerijske bitke nije značio i kraj iskušenja za Italijanske brodove. Naime u tom trenutku se pojavilo 126 Italijanskih bombardera, koji su trebali da napadnu Britanske brodove, ali su zabunaom napali svoje, tako da su se pod prijateljskom kišom bombi našli brodovi Giulio Cesare, Bolzano i Zara. Srećom po njih pa je ovo bombardovanje bilo totalno neprecizno, a kao rezultaj je imalo naređenje admirala Campionia o, ranije pomenutom, farbanju pramčanih paluba.

[attachment=4]

Predvođene Polom, teške krstarice su se zaputile u luku Augustu na Siciliji, ali nešto posle ponoći 10 jula  dobijaju naređenje da kroz Mesinski tesnac otplove za Napulj. Italijani su se plašili da bi Britanci mogli izvršiti torpedni napad na krstarice, a ovo se pokazalo kao tačno, jer su istog dana ujutru, Britanski torpedni bombarderi napali luku i u njoj potopili razarač Leone Pankaldo.

Izvesti bilo kakav zaključak o dejstvu krstarica tokom ove bitke je nezahvalan posao, njihova pasivna uloga na početku bitke je bila rezultat greške u proceni i borbenom rasporedu. Kada su dobile šansu za borbu, njihova paljba je bila neprecizna, tako da nisu postigle ni jedan pogodak. Sve u svemu može se reći da su Italijanski artiljerci dobili negativnu ocenu u svojem prvom sukobu sa neprijateljem.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 07, 2010, 05:00:57 pm
Operacije od avgusta do novembra 1940

U stručnoj literaturi se često nailazi na ocenu da je ova bitka dovela do pada morala Italijanskih mornara što je potpuno netačno. U to vreme se smatralo da o moći na moru odlučuje borba bojnih brodova. Kako su se u prvoj bitci suprotstavili, protiv tri neprijateljska, dva svoja bojna broda i uspeli da prođu samo sa lakšim oštećenjima, smatrali su to velikim uspehom. Moral posada je bio na visokom nivou i bile su željne borbe, ali je tada stiglo naređenje o obustavi velikih operacija dok u sastav flote ne uđu dva najnovija bojna broda. 25 jula komandu nad 2-om flotom preuzima admiral Angelo Iachino.

[attachment=1]

30 jula Zara, Fiume, Gorizia, Pola i Trento, isplovljavaju iz Napulja, kako bi pružile dalju zaštitu konvoju upućenom u Libiju. Konvoj neometano stiže na svoje odredište, a krstarice se vraćaju u svoju bazu sledećeg dana. Krstarice ponovo isplovljavaju 16  avgusta i vežbaju gađanje na na liticama La Motte. 30 avgusta krstarice isplovljavaju za Taranto, a već sledećeg dana isplovljavaju sa još 2 bojna broda, 7 lakih krstarica i 39 razarača u akciju presretanja prethodnice Britanskog konvoja upućenog na Maltu. Ne našavši protivnika na moru, svi brodovi se vraćaju u svoju bazu 2 septembra. Krstarica Gorizia isplovljava 7 septembra i vrši patrolu duž obala Sicilije, bez kontakta sa neprijateljem, da bi uplovila u Palermo 9 septembra. Ponovo isplovljava 11 septembra i odlazi za Taranto. Posle toga ova krstarica izvodi dva bojeva gađanja, 23 septembra i 6 novembra. U istom periodu Pola je ispovljavala pet puta u pratnju konvoja, potragu za neprijateljskim brodovima i razne vežbe. 1 novembra brodove u Tarantu posećuje Mussolini.

Svih 7 Italijanskih teških krstarica se naalazilo u Tarantu za vreme Britanskog napada. Brodovi 1-ve divizije, Zara, Fiume i Gorizia  su se nalazili u spoljnoj luci ( Mar Grande), dok su se ostale krstarice nalazile u unutrašnjij luci ( Mar Piccolo). Glavna meta Britanaca su bili bojni brodovi, ali nisu propustili priliku da napadnu i teške krstarice. Što se krstarica tiče ovaj napad i nije bio posebno uspešan, samo je krstarica Trento pogođena jednom bombom koja nije eksplodirala, ali je zato flota bojnih brodova osakaćena. Bojni brod Conte di Cavour je potopljen i nije popravljen do kraja rata, a bojni brodovi Caio Duilio i Littorio su bili teško oštećeni. Ipak i pored ove katastrofe artiljerci sa krstarice Gorizia su uspeli da obore jenog napadača,  Fairey Swordfish  (https://www.paluba.info/smf/avioni/fairey-swordfish-velika-britanija/) sa VE brojem E4N, čija je posada ( poručnik Bailey-pilot i poručnik Slaughter-izviđač) poginula pri padu letelice. Rezultat ove katastrofe je bilo naređenje komande RM da se svi preživeli brodovi prebaziraju u Napulj. Krstarice Zara, Fiume i Gorizia izvrašavaju ovo naređenje 12 novembra, a Pola sledećeg dana. Zara odmah potom odlazi u La Speziu na remont i popravke, a komandni brod divizije postaje krstarica Fiume.

[attachment=2]



Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 07, 2010, 05:17:36 pm
Boj kod Punta Teulada

Uspeh napada na Taranto je totalno izmenio odnos snaga na Mediteranu, te stoga Britanci odlučuju da pojačaju svoje snage na Atlantiku i iz Aleksandrije upućuju bojni brod Ramillies i dve krstarice. Istovremeno se odlučuju da iz Aleksandrije pošalju konvoje sa pojačanjima za Grčku, a iz Britanije konvoj sa pojačanjima za Aleksandriju. Ova operacija dobija šifrovano ime Collar, a predviđeno je da u njoj učestvuje celokupna Sredozemna flota i eskadra H iz Gibraltara. Tom prilikom je Sredozemna flota podeljena na dva dela. Bojni brodovi Warspite, Valiant i nosač aviona Illustrious su pratili konvoj za Grčku, dok su bojni brodovi Barham, Malaya i nosač aviona Eagle činili posredno osiguranje grupe Ramillies. Neposredno osiguranje ove grupe su činil krstarica Coventry i 5 razarača. Eskadra H se sastojala od bojnog krstaša Renown, nosača aviona Ark Royal, 2 krstarice i 9 razarača i imala je zadatak da prati konvoj upućen iz Britanije. Ova operacija je zahtevala i određenu koordinaciju Britanaca, počto je bilo predviđeno da grupu Ramillies, posredno osiguranje prati do visine ostrva Pantelerija, dok bi neposredno osiguranje sa ovom grupom ostalo do Sicilijanskog prilaza. Tu bi grupu Ramillies preuzela eskadra H, dok bi konvoj preuzelo neposredno osiguranje grupe Ramillies. Konvoju bi se posle toga pridružilo i posredno osiguranje grupe Ramillies, i otpratilo ga do Aleksandrije.

[attachment=1]

U popodnevnim časovima 24 novembra iz Aleksandrije isplovljava grupa Ramillies i celokupna Sredozemna flota i nastavlja sa plovidbom prema svom planu. U rano jutro 25 novembra, iz Gibraltara isplovljava i eskadra H, a Italijani dobijaju obaveštenje od svojih agenata. Kako se eskadra H susrela sa konvojem na otvorenom moru, Italijani nisu znali pravi cilj ove operacije, već su pretpostavili da će njihova meta biti luke u kojima se nalazila njihova flota. Oko podneva, 25 novembra, oni saznaju i za grupu Ramillies, tako da su bili potpuno uvereni u tačnost svojih pretpostavki. Kako bi otklonili ovu opasnost, u 18:00 26 novembra, iz Messine i Napulja isplovljavaju bojni brodovi Vittorio Veneto ( admiral Campioni) i Giulio Cesare, krstarice Pola ( admiral Iachino), Fiume ( admiral Matteucci), Gorizia, Trieste ( admiral Sansonetti), Trento i Bolzano i 14 razarača. Iste večeri im se pridružuju još 4 razarača iz Trapanija ( jedan se zbog kvara na pogonu uskoro vratio nazad), i zajedno produžuju plovidbu prema neprijatelju južno od Sardinije. Tokom noći, u Tuniskom prolazu, razarač Sirio primećuje grupu Ramillies i ispaljuje na nju torpedni plotun, ali bez učinka.

[attachment=2]

U rano jutro 27 novembra, Italijani organizuju izviđanje brodskim hidroavionima ( tom prilikom Gorizia je poslala sva tri hidroaviona u izviđanje), ali je tek oko 09:45 hidroavion sa krstarice Fiume otkrio neprijatelja. Admiral Iachino je 20 minuta kasnije dobio obaveštenje da su otkriveni neprijateljski brodovi na udaljenosti od 135 milja južno od njih. Ovo je bila grupa Ramillies, a na 100 milja zapadno od nje se nalazila eskadra H iz gibraltara. Na 25 milja jugozapadno od eskadre H se nalazio konvoj sa nosačem aviona Ark Royal. Svi učesnici obračuna su se polako približavali jedni drugima. Po dobijanju obaveštenja o grupi Ramillies, Italijani odlučuju da je napadnu i stoga amiral Iachino, u 11:28, naređuje da se poveća brzina sastava sa 16 na 18 čvorova. U tom trenutku njegovi brodovi su se nalazili u ovakvom poretku: 1-va divizija oko 30 milja južno od rta Teulada, nešto južnije od njih 3-ća divizija, a 12 milja severno od 1-ve divizije bojni brodovi. Pola sata kasnije Britanske krstarice ostvaruju kontakt sa krstaricom Bolzano, a njen hidroavion je obaveštava o dva broda koja plove u liniji, umesto o tri. Shvativši da je slabiji od protivnika, a poštujući naredbu da se izbegava borba sa jačim neprijateljem, u 12:07 admiral Campioni diže signal da svi brodovi krenu u kurs 90, što ga je dovelo na susretni kurs sa grupom Ramillies, koja se u tom trenutku nalazila 15 milja udaljena od njega. Ispred bojnog broda Ramillies, na udaljenosti od 8 milja, su plovile krstarice Manchester, Southampton, Sheffield, Berwick i Newcastle, dok se malo iza njih nalazilo 9 razarača.

[attachment=3]

U 12:16 izviđač sa Pole otkriva tešku krstaricu klase Kent u kursu 200. Ovo je bila krstarica Berwick, jedina Britanska teška krstarica na Mediteranu. Ne obazirući se na naređenje da izbegne borbu, admiral Matteucci naređuje otvaranje vatre, u 12:20, sa daljine od 11 milja. Uskoro mu se pridružuje i admiral Sansonetti. Iako se sunce nalazilo visoko na nebu i u tom položaju je smetalo Italijanskim artiljercima, oni su se pokazali dostojni zadatka i potvrdili staru istinu da od njih nema boljih na svetu. Prva dva plotuna padaju na svega 90 metara od krstarice Manchester, a u 12:22 krstarica Berwick dobija pogodak u Y kulu, kada gubi 7 ljudi, a 15 minuta kasnije Italijani je opet pogađaju. I Britanci počinju da gađaju preciznije i koncentrišu svoju vatru na najbliže brodove, to jest krstarice Fiume i Trento. U 12:24 borbi se pridružuje i bojni krstaš Renown, koji ispaljuje prvi plotun sa daljine od 13 milja, ali 10 minuta kasnije svi ciljevi nestaju u dimnoj zavesi. Istovremeno kada i Renown, borbi se pridružuje Ramillies i uspeva da ispali dva plotuna, bez učinka.

Britanske krstarice se daju u poteru za neprijateljem, ali tu se pokazala Italijanska superiornost. Prema amiralu Iachiniu, Pola je dostigla brzinu od 34 čvora. 3-ća divizija se takođe okreće i napušta bojište, velikom brzinom. U tom trenutku jedan od njenih razarača, Lanciere, biva pogođen sa dve granate kalibra 152 mm sa krstarice Manchester, koje mu oštećuju kotlove, tako da je ostao nepomičan. Brodovi treće divizije se vraćaju da ga zaštite, a u tegalj ga uzima razarač Askari. U 12:42 britanci prebacuju vatru na brodove 1-ve divizije i koncentrišu je na najsporiji brod, to jest krstaricu Fiume. Njen komandant uskoro traži da se položi dimna zavesa, što razarači uskoro čine i primećuju da je preciznost Britanske vatre naglo opala. Dok se ovo događalo, torpedni bombarderi sa nosača Ark Royal, u 12:40, vrše napad na krstaricu Fiume i bojni brod Vittorio Veneto, ali je njihov napad nekoordinisan, tako da brodovi lako izbegavaju torpeda.

[attachment=4]

U 13:00 se pojavljuju na sceni i Italijanski bojni brodovi, a Britanske krstarice odmah okreću u jugoistočni kurs, kako bi ih navukle na svoje bojne brodove. Međutim admiral Campioni , ne pada na ovu varku i nastavlja da se povlači brzinom od 25 čvorova. Britanske krstarice tada ponovo kreću u gonjenje protivnika, ali ih nekoliko plotuna sa Veneta , uverava da to i nije baš najpametnija ideja, tako da uskoro odustaju. Rastojanje između neprijatelja je brzo raslo, tako da je borba prestala u 13:18. U 13:26 admirali Iachino i Sansonetti, traže od glavnokomandujućeg dozvolu da se vrate po oštećeni razarač, što im admiral Campioni dozvoljava. Obe divizije teških krstarica uskoro dolaze do razarača, kada se uveravaju da je uzet u tegalj. One se onda postavljaju između svoja dva razarača i neprijatelja kako bi zaštitile njihovo povlačenje. Iako su bili napadani od strane Britanskih bombardera, svi brodovi su se vratili u svoje luke. Ovaj postupak admirala Iachina mu je doneo veliko poštovanje običnih mornara, ali se njegova humanost pokazala kao tragičana u sledećoj bitci.

[attachment=5]

Ova bitka se pokazala kao potpuni Italijanski promašaj jer se admiral Campioni držao naređenja o izbegavanju borbe sa moćnijim protivnikom kao pijan plota. On je propustio da slabijeg protivnika, jednu tešku i četiri lake krstarice, napadne sa svojih 6 teških krstarica i bojnim brodovima i tako neprijatelju nanese teške gubitke. Iako su teške krstarice u ovoj bitci odigrale veću ulogu nego u prethodnoj, rezultati njihovog dejstva se nikako ne mogu nazvati impresivnim.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 10, 2010, 08:42:21 am
Period reorganizacije

Početkom decembra meseca došlo je do velike reorganizacije Italijanske flote, kada su obe postojeće eskadre spojene. Admiral Campioni napušta mesto komandanta flote 10 decembra, a komandu preuzima admiral Iachino. Pola se vraća u sastav 1-ve divizije, čiji novi komandant postaje admiral Cattaneo, komandant 3-će divizije za vreme bitke kod Punta Stilo. Kao pratnja 1-voj diviziji je pridodata 9-a divizija razarača.

Prema rečima Italijanskog istoričara Marca Antonia Bragadinija:

„U sledeća dva meseca nije se dogodilo ništa vredno pomena.“

Krstarice 1-ve divizije su se i dalje nalazile u Napulju, a 10 decembra se vraća krstarica Zara sa remonta. Dva dana kasnije put La Spezije na remont kreće krstarica Fiume. U noći 14/15 decembra Britanski bombarderi napadaju Italijanske brodove i pogađaju krstaricu Pola sa dve bombe. Jedna probija palubu i eksplodira u kotlovskom odeljenju Br.3, gde oštećuje i izbacuje iz upotrebe kotlove Br.4 i Br.5, a druga bomba probija oplatu i voda počinje da prodire u krmene prostorije, tako da brod dobija veliki nagib na levu stranu. Prilikom ovog napada poginulo je 13 oficira, podoficira i mornara, dok su33 člana posade ranjena. Već narednog jutra krstarica Pola je ubačena u suvi dok radi neophodnih popravki, koje su završene 7 februara 1941 godine. Zbog velike verovatnoće da će Britanci ponoviti napad, krstarica Zara i Gorizia istog dana dobijaju naređenje i isplovljavaju za luku Maddalena na Sardiniji. Ovde krstarice ostaju 4 dana, da bi se 19 decembra uveče vratile u Napulj, a zatim isplovljavaju za Taranto gde stižu 22 decembra.

[attachment=1]

Pošto je već počela da se oseća nestašica goriva, krstarice su isplovljavale samo povremeno radi vežbi gađanja. Zara i Gorizia su izvele gađanje 29 januara, a 13 februara im se pridružuje i tek opravljena Pola. Takođe se nastavlja i sa remontom brodova, tako da po dolasku krstarice Fiume, na remont odlazi Gorizia. Remon koji joj je produžio život za još tri godine. Tri preostale krstarice su u periodu od 11 do 17 marta izvele nekoliko zajedničkih vežbi, a krstarica Pola je imala i jednu noćnu vežbu u Tarantanskom zaluvu u noći 23/24 marta. Dva dana kasnije sva tri broda su krenula u svoju poslednju bitku.

[attachment=2]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 10, 2010, 08:48:12 am
Smrt Prve Divizije

28 oktobra 1940 godine Mussolini započinje još jednu avanturu. Žrtva ove najnovije avanture je bila Grčka, a ono što su Italijani smatrali da će biti lagana šetnja i dečija igra, pretvorilo se u poniženje i noćnu moru. Grci ne samo da se nisu predavali, nego su krenuli u ofanzivu i uskoro izbacili Italijanske trupe iz svoje zemlje, zauzeli pogranične planine u Albaniji i krenuli da se spuštaju prema moru. Ipak posle četiri meseca ogorčenih borbi, Grci su iskoristili gotovo sve rezerve koje su imali, tako da Britanci odlučuju da prebace deo svojih trupa iz Egipta i pomognu im. Prebacivanje ovih trupa je počelo 4 marta 1941 godine, a Italijani uskoro saznaju za ove uznemirujuće vesti. Komanda RM stoga naređuje, 16 marta, admiralu Iachinu da napadne neprijateljske trupne transporte i time olakša položaj Italijanske armije u Albaniji. Ono što Italijani nisu znali je bilo to što su celu akciju zasnovali na pogrešnom Nemačkom obaveštenju da su njihove podmornice oštetile dva Britanska bojna broda, tako da je samo jedan bio sposoban za borbu. Na osnovu ovoga, komandant Italijanske flote je isplanirao operaciju pod imenom „Gaudo“, koja je trebala da pretstavlja krstarički reid uz podršku bojnih brodova. Osim toga detaljno je isplanirano sadejstvo sa avijacijom, dok su i Nemci obećali pomoć svojih bombardera Ju-87 i lovaca Bf-109 sa aerodroma na Siciliji.

[attachment=1]

Kasno popodne, 26 marta 1941 godine, Italijanski brodovi isplovljavaju i počinje operacija „Gaudo“. Iz Napulja isplovljava bojni brod Vittorio Veneto sa admiralom Iachinijem, iz Taranta isplovljava 1-va ( admiral Cattaneo), a iz Messine 3-ća ( admiral Sansonetti) divizija krstarica, dok im se iz Brindizija priključuje i 8-a divizija ( admiral Legnani) lakih krstarica ( krstarice Luigi di Savoia Duca degli Abruzzi i Giuseppe Garibaldi). Osim ovih brodova u sastavu ove flote se nalazilo i 17 razarača. U zoru 27 marta, admirali Iachinu se pridružuju krstarice admirala Sansonetija. U 10 sati im se pridružuju i krstarice admirala Cattaneoa, a jedan sat kasnije i krstarice admirala Legnanija. Prema planu operacije 1-va i 8-a divizija su trebale da uđu u Egejsko more i plove do istočnog dela Krita, unište neprijatelja kojeg zateknu i zatim se istim putem vrate, sastanu sa bojnim brodom i ostalim krstaricama, a zatim vrate u svoje baze. Saznavši za pokret neprijatelja admiral Cunningham je isplovio sa bojnim brodovima Warspite, Valiant i Barham, nosačem aviona Formidable, 4 lake krstarice i 16 razarača u susret protivniku.

[attachment=2]

U zoru 28 marta, Italijanski brodovi su plovili u kursu 130, podeljeni u tri grupe. Prvu grupu je pretstavljao bojni brod, drugu grupa je bila sastavljena od krstarica 3-će divizije i nalazila se oko 10 milja po desnom boku bojnog broda, dok je treća grupa bila sastavljena od krstarica 1-ve i 8-e divizije i nalazila se oko 20 milja iza druge grupe. U 06:00 tog jutra, Veneto i Bolzano lansiraju svoje izviđačke hidroavione, a oni u 06:43 obaveštavaju admirala Iachina o 4 krstarice i 4 razarača koji se u tom trenutku nalaze oko 50m milja jugoistočno od Italijanskih brodova. Po prijemu ovog obaveštenja, Italijanski admiral zaključuje da su ovi brodovi pratnja velikog konvoja u blizini, te stoga naređuje promenu kursa i povećanje brzine na 30 čvorova.

Oko 8 časova, južno od ostrvceta Gavdos, krstarica Trento otkriva Britanske brodove i u 08:12 otvara vatru. I Britanci odgovaraju vatrom, ali ova razmena plotuna nije dala nikakvih rezultata, tako da Sensoneti, u 08:55, dobija naređenje da se povuče i pridruži bojnom brodu. Britanci prate italijanske krstarice, ali su se, u 10:58,našli pod udarom topova sa Veneta, tako da su se našli u nezavidnom položaju. Iz ove situacije ih vade torpedni bombarderi koji svoj napad započinju u 10:27. Iako ovaj napad nije prouzrokovao štetu na Italijanskim brodovima, admiral Iachino naređuje povlačenje i svi brodovi uskoro okreću u pravcu severozapada.

[attachment=3]

Iako su Britanski brodovi krenuli u poteru, Italijani su bili brži tako da nije postojala nikakva šansa da će ih sustići. Zbog toga se okreću svojem jedinom rešenju, a to je da pošalju torpedne bombardere i tako pokušaju da uspore protivnika. Prvi napad su izvela tri torpedna bombardera Swordfish sa Krita u 12:07, ali nisu postigli ništa, za njima slede dva napada bombardera Bristol Blenheim  (https://www.paluba.info/smf/avioni/bristol-blenheim/), u 14:20 i 14:50, ali takođe bez rezultata. Sudbonosni napad su izveli Swordfihi sa noača Formidable u 15:30, kada je Veneto pogođen torpedom u krmu i zbog toga smanjuje brzinu na 15 čvorova. Za to vreme su Britanski bojni brodovi polako sustizali Italijane, a Blenheimi su napadali neprijateljske brodove u još četiri navrta, ali su imali samo bliske promašaje kod brodova Zara, Garibaldi, Trento i Bolzano.

Pripremajući se za noć, admiral Iachino je organizovao blisku zaštitu oko oštećenog bojnog broda. 1-va divizija se nalazila sa desne strane, 3-ća sa leve, dok su lake krstaride dobile naređenje da samostalno nastave put prema Brindiziju. U međuvremenu je, sa nosača Formidable, poslat drugi talas torpednih bombardera, koji se sastojao od 6 aviona Fairey Albacore, 2 aviona Fairey Swordfish i dva lovačka aviona Fairey Fulmar. Većina pilota je bila uverena da napada bojni brod, ali su ustvari napali krstarice iz sastava 1-ve divizije. U 19:45 Albacor L5A, potporučnika Williamsa iz 826 skvadrona FAA, lansira torpedo sa udaljenosti od 500 metara i pogađa srednji brod u koloni, krstaricu Pola.

[attachment=4]

[attachment=5]

Eksplozija se dogodila u 19:46 na desnom boku u visini jedne od oklopnih pregrada između kotlovskih odeljenja. Udarni talas izbacuje generatore iz ležišta, tako da krstarica ostaje bez struje. Kako je pogođena u visini pregrade, koja je uništena, voda brzo prodire i poplavljuje mašinsko odeljenje Br.1 i kotlovska odeljenja Br.3 i Br.4, tako da brod ostaje nepomičan u vodi. Kako je došlo do pucanja parovoda, para koja je izlazila iz tih cevi je greškom viđena kao dim od požara, tako da je komandant broda, kapetan I klase Manlio de Pisa, naredio da se municija pripremljena za topove kalibra 100 mm, baci u vodu. Ironično deluje, ali u tom trenutku je admiral Iachino odahnuo jer je video da se napad završio, ali nije dobio informaciju o stanju krstarice Pola. Njegov bojni brod je u ovom napadu prošao bez ogrebotina i uspeo da poveća brzinu na 19 čvorova. Izveštaj da je Pola pogođena dobija tek pola sata kasnije, kada je njena posada uspela da osposobi jedan od pomoćnih generatora i radio vezom javi šta se dogodilo. Istovremeno i krstarica Fiume javlja da je Pola nestala ispred nje. U 20:18 Iachino naređuje ostalim brodovima 1-ve divizije da se vrate po Polu. U tom trenutku Iachino nije znao koliko su bili blizu Britanski brodovi, a prvu informaciju o katastrofi dobija tek u 14:25 sledećeg dana.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 10, 2010, 08:53:47 am
Izviđački hidroavioni obaveštavaju Iachina da se bojni brodovi, nosač i krstarice nalaze 170 milja od njega, a on zaključuje da Britanski bojni brodovi ne mogu da razviju više od 20 čvorova i da stoga ne mogu da ga stignu. Oko 20:00 iz komande RM je javljeno da se neprijatelj nalazi oko 75 milja iza Iachina a on, opet, zaključuje da se radi o lakim krstaricama i razaračima koji će pokušati da izvedu noćni napad na bojni brod, jer celog tog dana nije imao nikakvu vezu sa komandom. U duhu ovih novih informacija on izdaje naređenje admiralu Cattaneu da se vrati sa svojim brodovima i pomogne krstarici Pola. Admiral Cattaneo je pokušao da ga odgovori od ovog naređenja, te da kao pomoć pošalje dva razarača. Njegov predlog je odbijen, jer kako je Iachino obrazložio:

„Potrebno je prisustvo admirala koji će bolje proceniti štetu nanesenu krstarici, vreme njene popravke i donese potrebne odluke.“

[attachment=1]

Iachino ponavlja svoje naređenje u 20:38, a Cattaneo potvrđuje prijem u 20:45. U 21:00 ( prema drugim izveštajima u 21:06), Zara i Fiume okreću i vraćaju se prema Poli. Iza njih su vozili razarači iz sastava 9-e divizije: Vittorio Alfieri ( k-dant KBB S.Toscano), Giosué Carducci, Vincenzo Gioberti i Alfredo Oriani. Cattaneo je naredio održavanje brzine od 16 čvorova, ali je u periodu od 21:25 do 22:03 povećao brzinu sastava na 22 čvora. U 21:57 krstarici Fiume je izdato naređenje da pripremi tegalj.

[attachment=2]

Britanci koji su verovali da je Italijanski bojni brod ponovo oštećen su nastavili da progone neprijatelja. U 22:03 radar na bojnom brodu Valiant je primetio obrise nepomičnog broda, dužine oko 180 metara, koji se nalazio levo od pramca na udaljenosti od 8 do 9 milja. U 22:10 svi Britanski brodovi prave okret na levo za 40° i u 22:15 Warspite ostvaruje vizuelni kontakt sa neprijateljem. U tom trenutku Britanci okreću svoje topove kalibra 381 mm prema neprijatelju i okreću u kurs 280. Ovaj okret ih je doveo u protiv kurs sa Italijanskim krstaricama, koje svo to vreme nisu bile svesne njihovog prisustva. Kada su krstarice Fiume i Zara i razarač Alfieri, osvetljeni reflektorom sa razarača Greyhound, njihovi topovi su senalazili u osnovnim položajima. U 22:27 Britanski bojni brodovi Warspite i Valiant otvaraju vatru na krstaricu Fiume sa daljine od 2700 metara ( Warspite), odnosno 3700 metara ( Valiant). Od prvih šest ispaljenih zrna, pet pogađa Fiume, a onda Britanski artiljerci kreću sa brzom paljbom. KF Luigi Guidi, najstariji preživeli oficir sa Fiume je ovako opisao taj događaj:

„Prve dve granate su pogodile krmu. Jedna je pala između krmenih kupola Br.3 i Br.4, a druga je pala nedaleko od mesta na kojem sam se ja nalazio. Bio sam ranjen, ali su dva mornara, sa kojima sam do tada pričao, prosto nestala i nikada ih više nisam video. Između kula se pojavio veliki plamen, a krmena paluba se skroz iskrivila. Većina mornara koji su se nalazili na krmi je poginula, a ja sam čuo krike teško ranjenih. U tom trenutku je i brod počeo da se naginje na desnu stranu.“

[attachment=3]

Italijansku krstaricu je ubrzo zahvatila vatra, a sledeći hitac joj raznosi jednu od glavnih kupola i ona pada u more. Uskoro je cela krstarica bila u plamenu i naginje se na desnu stranu, da bi se u 23:15 prevrnula i potonula.
Otkrivši da krmene kula sa Valianta ne mogu da gađaju Fiume, Britanski artiljerci odmah prebacuju vatru na Zaru, i prvim plotunom ostvaruje nekoliko pogodaka. U sledeća tri minuta valiant ispaljuje još pet granata na Zaru, a uskoro mu se pridružuje i Warspite.

„Situacija na Italijanskim krstaricama je bila neopisiva. Mogao sam da vidim celi komandni most koji leti u vazduh, zajedno sa drugim delovima broda, a zatim preko boka padaju u more. Uskoro su se brodovi pretvorili u plamteće olupine od pramca do krme.“, pisao je kasnije admiral Cunningham.

Iza Valianta se nalazio Barham i on sa prvim plotunom gađa razarač Alfieri, koji je pogođen i odmah napušta poredak. Za to vreme Warspite i Valiant nastavljaju da gađaju Zaru i nanose joj nova oštećenja. Ona dobija pogotke u pramčanu kulu, most i mašinski prostor, zahvata je vatra i počinje da se naginje na levu stranu.

U 23:31 Italijanski razarači otvaraju vatru i vrše torpedni napad, koji primorava Britance da okrenu za 90° kako bi izbegli torpeda. Artiljerijska bitka, ili bolje rečeno školsko gađanje, je već bilo gotovo a za to vreme Zara je pogođena sa četiri granate ispaljene sa Warspitea, pet sa Valianta i pet sa Barhama. Fiume je istovremeno pogođena sa dve granate ispaljene sa Warspitea i jednom sa Valianta ( očigledno je da Britanci nisu najbolje izbrojali pogotke jer je nju pogodilo više projektila). Razarač Alfieri je pretvoren u olupinu sa dve granate ispaljene sa Barhama.

[attachment=4]

Završetkom artiljerijske vatre Britanski razarači dobijaju naređenje da dokrajče oštećene brodove. Razarači Stewart i Havock, u 22:59, primećuju nepomični brod u plamenu i jedan drugi koji kruži oko njega. Stewart ispaljuje sva svoja torpeda i njegova posada gleda veliku eksploziju na krstarici Zara. Odjednom iz tame izranja Italijanski razarač Carducci, a Stewart ispaljuje dve granate  na njega, dok Havock ispaljuje četiri torpeda. U 23:11 jedno od ovih torpeda pogađa Carduccia u sredinu trupa, a Stewart nastavlja sa paljbom do 23:30, kada Carducci eksplodira i tone. Oko 23:15 ova dva razarača prisustvuju prevrtanju i potonuću razarača Alfieri. U 23:30 razarač Havock ispaljuje svoja preostala četiri torpeda na Zaru, ali promašuje. Četvrt časa kasnije ovaj razarač nailazi na veliki nepomični brod.

To je bila krstarica Pola na koju niko nije obratio pažnju u žaru borbe. Pola časa ranije posada se izborila sa prodorom vode i krstarica je uskoro, iako sa jednim kotlom u upotrebi, mogla da razvije brzinu od 8 čvorova. Kako je glavni sistem za kontrolu vatre bio neupotrebljiv bez električne energije, KF Brengola je zatražio dozvolu od k-danta da pripremi topove kalibra 100 mm za borbu. Ovaj zahtev je odbijen od strane k-danta, a zatim izdaje naređenje da se ugasi i jedini operativni kotao ( kotao Br.8 ), zato što je pravio mnogo dima koji je mogao da demaskira brod. U 23:15 de Pisa naređuje da se brod napusti, a kada je krstaricu osvetlio reflektorom razarač Havock i ispalio na nju par plotuna, sa krstarice nije bilo odgovora. Kako nije imao više torpeda, radio vezom javlja položaj Pole i odlazi. Kako je napuštanje broda bilo u toku kada se pojavio razarač Havock, mnogi mornari su se ponovo vratili na brod.

[attachment=5]

Za to vreme na Zari su ponovo uspostavljeni red i disciplina. Iako je brod još uvek plutao posle svih pogodaka koje je preživeo, admiralu Cattaneu i KBB Corsi je bilo jasno da ne mogu da je spasu. Njena celokupna artiljerija je bila uništena, tri kotla su proizvodila nešto malo pare, a pumpe su polako gubile bitku sa količinom vode koja je prodirala u brod. Oko 200 do 250 članova posade se skupilo na krmenoj palubi i tada se čuo tradicionalni poklič „Viva il Re“ ( Živeo kralj). Admiral Cattaneo naređuje da se brod pripremi za potapanje postavljanjem eksplozivnih punjenja, dok su KF Vittorio Gannattazio i poručnik Umberto Grosso predvodili grupu dobrovoljaca koja je trebala da ih aktivira. Posle 2 časa ujutru, pojavljuju se Britanski razarači, a razarač Jarvis ispaljuje pet torpeda sa udaljenosti od 100 metara na Zaru. Tri od torpeda pogađaju brod uz velike stubove vode, a krstaricu polako obavijaju dim i vatra, a ona se polako prevrće i tone u 02:40 na poziciji 35°20`N i 20°57`E.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 10, 2010, 09:01:09 am
Prema sećanjima Britanskih mornara, more je bilo puno čamaca za spasavanje, splavova i ljudi. Razarači su se kretali malom brzinom i izvlačili preživele pomoću mreža. Međutim mnogo ljudi je stradalo od hipotermije, a među njima su bili i admiral Cattaneo i KBB Corsi.

[attachment=1]

U međuvremenu je Pola nastavila da pluta, oko 2 milje istočno. Njoj, oko 01:40, prilaze razarači Greyhound i Griffin i otkrivaju da su njene kule razorene, a zastava skinuta sa jarbola. Većina posade se nalazila na gornjoj palubi, demoralisana dok je deo mornara bio pijan. U 03:25, krstarici prilazi razarač Jarvis i pristaje uz njen bok. On tom prilikom preuzima 257 članova posade, uključujući i komandanta, dok je deo ljudi skočio u more plašeći se da će biti otvorena vatra na brod. Prema abordažnoj grupi, na brodu je vladao kompletan haos. Oficirske kabine su bile opljačkane, a mornari su svuda bacali prazne flaše vina. Pošto je preuzeo zarobljenike, razarač Jarvis se udaljava, a razarač Nubian ispaljuje dva torpeda. U 04:03 Pola nestaje sa površine.

[attachment=2]

U bitci kod Matapana Italijanska mornarica je izgubila tri svoje najbolje krstarice i dva razarača. Osim toga Italijani su imali i 2303 mrtvih i 1411 zarobljenih mornara. Na Zari je poginulo 30 oficira i 752 mornara, na Fiume 33oficira i 780 mornara, dok je sa Pole izgubljeno 328 članova posade. Od 225 članova posade razrača Giosuè Carducci stradalo je 169 ljudi, dok je od 268 članova posade razarača Alfieri preživelo samo 57 ljudi. Tokom noći i jutra 29 marta, Britanski razarači su spasili 1015 ljudi, dok su Grčki razarači uveče spasili još 110 Italijana. Italijanski bolnički brod Gradisha je, za vreme svog krstarenja poprištem bitke od 31 marta do 3 aprila, spasila još 161 mornara.

[attachment=3]

Kontra admiral Carlo Cattaneo, KBB Luigi Corsi i Giorgio Giorgis, KF Vittorio Gannattazio, K-dir V BO Zare potpukovnik Domenico Bastiani, poručnik Umberto Grosso, k-dant 9-e divizije razarača KBB Salvatore Toscano i k-dir V BO razrača Alfieri kapetan Giorgio Modugno su posthumno odlikovani najvišim Italijanskim odlikovanjem Zlatnom Medaljom za Vojne Zasluge (Medaglia d'Oro al Valor Militare). Imena Corsi, Giorgios, Gannattazio i Toscano si dati novim razaračima klase Commandante Medaglia d'Oro, koji na žalost nisu nikada dovršeni. Sami brodovi su izbrisani iz flotne liste 18 oktobra 1946 godine.

Poraz kod Matapana je bio veliki moralni udaraca za Italijansku mornaricu, koja se nikada nije oporavila od njega. Ona više nika da nije ni pokušala da ospori Britansku prevlast na Mediteranu. Među mnogim uzrocima koji su prouzrokovali ovu tragediju, možemo navesti samo one najvažnije:

1.Loša saradnja između mornarice i avijacije
2.Loš rad obaveštajne službe, koji je izazvao Iachinovu ishitrenu odluku da se cela divizija vrati po oštećeni brod
3.Nespremnost Italijana za noćnu borbu

Osim toga Iachino je dobio i veliko „ribanje“ od strane Mussolinija, koji mu je održao predavanje o tome kako su Italijanskim brodovima potrebni radari, a mornarici nosači aviona. Ironično, to je sve ono na šta je Iachino upozoravao sve vreme pre rata, ali Mussolini nije hteo ili nije umeo da čuje. Tako je admiral morao u tišini da sluša bes diktatora i velikog stratega.

Ova tragedija je mnogim „stručnjacima“ dala povoda da o ovim brodovima govore sa omalovažavanjem. Ono što oni nisu mogli da shvate je da ni jedna jedina teška krstarica na svetu ne bi mogla da izdrži paljbu topova kalibra 381 mm, sa tako male udaljenosti. Ovi brodovi su bili pravljeni za borbu sa drugim teškim krstaricama i sigurno bi mogli da pobede u borbi, ali samo sa brodovima svoje klase.

[attachment=4]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 11, 2010, 01:53:49 pm
Gorizia

Posle bitke kod Matapana 1-va divizija je i zvanično rasformirana, a jedina preostala krstarica Gorizia ulazi u sastava 3-će divizije, 7 maja 1941 godine, kada se vratila sa popravki. Tog dana je dobila i novog komandanta KBB Uga Salvadorija. Pred ovim brodom su se nalazile još dve ratne godine ispunjene brojnim akcijama, koje  opet nisu bile toliko značajne, ali ćemo ih ipak navesti po hronološkom redu.

[attachment=1]

1941 godina

26-28 maja Gorizia, Trieste i Bolzano štite konvoj koji je dolazio iz Libije.

25 juna-1 jula Gorizia i Trieste su davali podršku 12-oj diviziji razrača, koji su pratili veliki konvoj sa trupama od taranta do tripolija i nazad.

[attachment=2]

23-26 avgusta učestvuje u akciji sa još dva bojna broda, tri teške krstarice i 19 razrača, radi presretanja Britanske eskadre H. Brodovi su na pučini proveli dva dana bez rezultata, a 25 avgusta podmornica HMS Triumph uspeva da torpeduje krstaricu Bolzano.

9-11 septembra Britanski bombarderi su u nekoliko navrata bombardovali Messinu i brodove 3-će divizije u njoj. Gorizia je učestvovala PVO grada i nije zadobila nikakva oštećenja.

26-29 septembra opet isplovljava sa glavninim flote radi presretanja ekadre H, ali je i ovaj pokušaj bio uzaludan.

29 septembar-10 oktobar brodovi 3-će divizije se nalaze u luci Maddalena na Sardiniji, a zatim se vraćaju u Messinu.

[attachment=3]

U noći 21 novembra, Britanski bombarderi su napali Messinu, a krstarica Gorizia je imala oko 200 rupa od šrapnela na trupu i nadgrađu. Istog jutra ona isplovljava, zajedno sa krstaricama Trento i Trieste, radi zaštite konvoja. Pošto je situacija sa zalihama za trupe u severnoj Africi bila kritična, tako da je u pratnji konvoja učestvovala i 8-a divizija krstarica, dok je krstarica Cadorna služila za transport goriva. Konvoj je uspešno stigao na svoje odredište, ali je podmornica HMS Utmost uspela da torpeduje krstaricu Trieste, dok su bombarderi oštetili krstaricu Abruzzi.

13 decembra, glavnina Italijanske flote isplovljava kao zaštita konvoja M.41, a zatim preuzima konvoj M.42,  16 decembra. Sutradan dolazi do okršaja sa Britanskim brodovima u zalivu Sirte, koji je trajao 11 minuta.

1942 godina

3-6 januar, celokupna Italijanska flota je pratila konvoj M.43 do Libije.

25 januara krstaricu posećuje komandant II. Fliegerkorps Luftwaffe Generaloberst Bruno Loerzer.

30 januara krstaricu posećuju princ Umberto i Reich Marshal Hermann Goering.

14 februara opet isplovljava gotovo celokupna Italijanska flota radi napada na konvoj MW-9A. Italijanske brodove napada Britanska podmornica P-36 i pogađa razarač Carabiniere. Torpeda su bila namenjena krstarici Gorizia, ali je ona uspela da ih izbegne. Brod se 16 februara vraća u bazu.

21-24 februara zajedno sa bojnim brodom Duilio i krstaricama Trento i Giovanni dele Bande Nere, preti konvoj K.7 do Tripolija.

1 marta komandant postaje KBB Paolo Melodia.

23-23 marta učestvuje u napadu na konvoj MW-10, kada se Italijanski brodovi Littorio, Gorizia, Trento, Bande Nere i 10 razarača sukobljavaju sa pet Britanskih krstarica i 17 razarača u zalivu Sirte. I pored očigledne nadmoći Italijani se bore mlako i ništa ne uspevaju da urade. Tom prilikom Gorizia ispaljuje 226 zrna kalibra 203 mm i 67 zrna kalibra 100 mm, bez pogodaka.

[attachment=4]

Početkom maja krstarica zamenjuje svoja istrošena oruđa kalibra 203 mm novim.

U noći 26 maja Britanski bombarderi napadaju mesinu, a Gorizia trpi manja oštećenja. Već sledećeg dana otplovljava za Taranto.

8-11 juna britanci bombarduju Taranto u nekoliko navrata, ali Gorizia nije pretrpela nikakva oštećenja.

15-16 juna krstarica učestvuje u napadu na Britanski konvoj Vigores, ali Italijane odbijaju torpedni bombarderi, kojom prilikom oštećuju krstaricu Trento. Ovu krstaricu kasnije potapa podmornica HMS Umbra.

5 jula krstarica se prebazira u Messinu.

17 jula krstaricu posećuje princ Umberto.

[attachment=5]

12-13 avgusta  učestvuje u akciji protiv konvoja Pedestal. Tom prilikom podmornica HMS Unbroken lansira torpeda na Italijanske brodove, ali ih Gorizia uspešno izbegava. Krstarice Bolzano i Muzio Attendolo nisu bile te sreće, te su teško oštećene.

27 avgusta krstaricu opet posećuje princ Umberto.

10 decembra 3-ća divizija se prebazira u Maddalenu.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 11, 2010, 01:58:16 pm
1943 godina

10 aprila 84 bombardera B-24 USAAF-a napadaju Maddalenu i tom prilikom potapaju torpedne čamce MAS-501 i MAS-503, dok je krstarica Gorizia teško oštećena. Ona dobija tri direktna pogotka, od kojih jedan probija krov kupole Br.3 i eksplodira u njenoj unutrašnjosti, druge dve pogađaju pramčanu palubu sa leve strane i nanose joj teška oštećenja. Dolazi do prodora vode, ali je posada uskoro uspela da stabilizuje stanje i zakrpi otvore na trupu, tako da je krstarica ostala na površini.

12 aprila krstarica odlazi za La Speziju na neophodne popravke.

19 aprila bombarderi napadju La Speziju i opet oštećuju Goriziu koja se nalazila u suvom doku.

[attachment=1]

[attachment=5]

[attachment=2]

20 aprila je posećuje princ Umberto.

30 aprila je rasformirana 3-ća divizija, zbog gubitaka.

4 maja Gorizia se nalazi u suvom doku radi remonta.

[attachment=3]

9 septembra Italija potpisuje kapitulaciju, a Gorizia se još uvek nalazi u suvom doku. Već sledećeg dana La Speziju zauzimaju Nemci kako bi zarobili ratne brodove dojučerašnjeg saveznika. Da bi sprečio zarobljavanje broda, njegov poslednji komandant, KF Carlo Dessi, naređuje otvaranje Kingstona i vrata suvog doka. Zbog malog broja mornara koji su se nalazili na brodu u tom trenutku, ovo naređenje nije sprovedeno do kraja, tako da Nemci uspevaju da zauzmu brod. Kako je krstarica bila u takvom stanju da nije mogla da isplovi, Nemci su je usidrili u luci kao ploveću bateriju.

1944 godina

21 juna luku La Spezija napadaju italijanski pomorski diverzanti i uspevaju da potope krstarcu Bolzano .

[attachment=4]

26 juna pokušavaju napad na krstaricu Gorizia, ali je samo oštećuju i ona ostaje da pluta. Nemci je koriste kao blokadni brod.

1945 godina

U aprilu diverzanti ipak uspevaju da je potope uz dok Garibaldi. Posle rata je izvučena i razrezana.

[attachment=5]

1947 godina

27 februara krstarica je izbrisana iz flotne liste.

Ovo je kraj priče o jednoj od najboljih i najlepših klasa teških krstarica. Istovremeno se ova klasa može smatrati i jednom od najnesrećnijih  u pomorskoj istoriji.

     deplasman: 11870 t standardni, 14530 t puni ( Zara), 11508 t standardni, 14168 t puni ( Fiume), 11900 t standardni, 14560 t puni ( Gorizia), 11730 t standardni, 14360 t puni ( Pola)
     dužina: 182,8 m
     širina: 20,6 m
     gaz: 7,2 m
     pogon: 8 kotlova Thornycroft ( na Fiume Yarrow) i dve parne turbine Parsons ( na Fiume Yarrow) sa ukupno 95.000 KS
     brzina: 32 čv ( Fiume i Pola), 33 čv ( Zara i Gorizia)
     doplov: pri brzini od 16 čv. 5360 NM Zara, 4480 NM Fiume, 5434 NM Gorizia, 5230 NM Pola
     posada: 1155 Zara, 921 Fiume, 841 Gorizia, 1107 Pola
     oklop: pojas 100-150 mm, paluba 70 mm, kule 150 mm, barbeta 150 mm
     naoružanje: 8x203 mm M1929, 12x100 mm M1927, 16x37 mm M1932, 8x12,3 mm M1931
     avio komponenta: 3 hidroaviona IMAM Ro.43


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: Dreadnought on September 13, 2010, 08:41:12 pm
Alal vera majstore na ovom tekstu  :klap


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: lovac on September 13, 2010, 09:17:24 pm
Motorista, svaka čast! Odakle dolaziš do ovih podataka?


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: Gazda on September 13, 2010, 10:02:39 pm
zaista,odakle ti sve ovo,prava si enciklopedija.bravo!


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: nyupnik on September 14, 2010, 12:49:25 am
Izuzetno kvalitetan tekst, svaka čast!


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 14, 2010, 11:05:24 am
Hvala vam na pohvalama, služim narodu. ;)

Evo još par fotki ovih prelepih brodova.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: nyupnik on September 14, 2010, 03:39:19 pm
Evo jedna ne toliko česta slika, hidroavion krstarice "Fiume" slikan u Fiume, odnosno Rijeci...

Krstarica "Fiume" je 1934. godine sudjelovala u proslavi "pripojenja grada matici zemlji"... ;D

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 14, 2010, 06:39:10 pm
Ovo su pominjani oficiri.

Admiral Sansonetti
[attachment=1]

Admiral Iachino
[attachment=2]

Admiral Cattaneo
[attachment=3]

KBB Corsi
[attachment=4]

KBB Georgis
[attachment=5]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 17, 2010, 11:20:10 am
I još oficira.

KBB Toscano
[attachment=1]

KF Gannatazzio
[attachment=2]

MT ppuk Bastianini
[attachment=3]

MT kapetan Modugno
[attachment=4]

poručnik Grosso
[attachment=5]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 27, 2010, 10:59:37 am
[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on October 26, 2010, 09:30:25 pm
[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on December 28, 2010, 09:53:47 am
Ipak postoji slika teškog mitraljeza Breda M1931. Doduše ovi su montirani na nemačkoj podmornici.

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: brodarski on December 28, 2010, 11:24:10 am
Jedna Zara kao prilog.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: times12 on December 28, 2010, 01:14:28 pm

Isti Špiro Guberina  ;D ;D


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: kukador on December 28, 2010, 01:40:26 pm
je ono desno pozadi isto brod klsae Zara?

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on December 28, 2010, 11:40:03 pm
Jeste jedna od klase Zara, jedino drugo što mogu da kažem je da nija Pola. ;)


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on March 06, 2011, 09:59:18 pm
Još malo slika

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=5]


Izvor: www.worldnavalships.com


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 12, 2011, 09:52:45 am
[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: Dreadnought on December 04, 2011, 11:49:52 am
Pogled sa prednje palube Zare. Na pramcu primetne iscrtane bele linje radi raspoznavanja iz vazduha. Snimljeno prilikom vežbi gađanja u brzoj vožnji leta 1940. godine.

Ispred se vide sve tri preostale krstarice ove klase. Redom (od pozadi ka napred), Fiume, Gorizia i Pola.

[attachment=1]


Slična ovoj sledećoj fotografiji je već bila ranije u temi ali je zgodno i povezati sa njom nekoliko podataka.

Dakle, Zara tokom akcije protiv Britanaca tokom 9. jula 1940. godine kod obale Kalabrije. Glavna artiljerija 203 mm je u maksimalnoj elevaciji a prednje kule su maksilnom zadnjem položaju.

[attachment=2]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: Dreadnought on December 04, 2011, 12:03:37 pm
Uvod u bitku kod Mapatana. Krstarice 1. i 8. Divizije u plovidbi pored ostrva Gaudo na dan 28. marta 1941. godine. U prvom planu sa desne strane se nalazi razarač Abruzzi iz eskortne podrške. Ispred njega na levoj strani fotografije krstarice Zara, Pola i Fiume predvode sastav. Do kraja dana, sve tri će biti na dnu Mediteranskog mora.


[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: Dreadnought on December 04, 2011, 12:11:40 pm
Gorizia, jedina preživela krstarica ove klase nakon bitke kod Rta Mapatan. Snimljeno tokom akcije presretanja u lošim vremenskim uslovima i velikim talasima, tokom druge bitke kod Sirta u martu 1942. godine.


[attachment=1]




Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: Dreadnought on January 25, 2012, 09:33:16 am
Iz Taschenbuch der Kriegsflotten za 1932. godinu.


[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on January 25, 2012, 10:38:18 am
Prva slika je odmah po porinuću, još joj nije ugrađena glavna artiljerija.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: duje on June 07, 2012, 04:48:12 pm

-Krstarica "Gorizia", jedina iz svoje klase koja je preživjela bitku kod Matapana. Slikana je u Kielu 1936. godine.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: Akagi77 on June 08, 2012, 06:25:17 pm
Jedan od razloga sto je prezivjela bitku jest da tamo nije ni bila ;) Zato je zaglavila poslije od vlastite posade, Nijemaca i Saveznika, u fazama.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: marinero on October 04, 2012, 04:02:25 pm
Porinuce rodonacelnika ove klase, krstarice "Zara".


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: marinero on October 04, 2012, 04:03:57 pm
Isti brod 1935 u Tarantu, klasicna pozicija za snimanje super atraktivnih fotografija uplovljavanja brodova u tu luku....


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: marinero on October 04, 2012, 04:06:01 pm
Medjutim, da se na istoj lokaciji, samo sa druge obale i nize pozicije takodje mogu napraviti atraktivne fotke, pokazuju i ovi snimci "Gorizie" i "Pole".


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: marinero on October 04, 2012, 04:08:05 pm
"Pola" i "Zara" u veneciji.



Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: Dreadnought on November 02, 2012, 12:49:03 pm
Jedna Zara ...

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: Dreadnought on February 01, 2013, 12:56:17 pm
O ovim krstaricama, iz Jane's Fighting Ships za 1933. godinu.


[attachment=1]

[attachment=2]




Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: Illich on February 28, 2013, 02:55:27 pm
"Zara" u akciji. Slika iz japanskog magazina .


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: lovac on February 28, 2013, 03:02:05 pm
Kolike su mu topovske cevi dugačke?!


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: kumbor on February 28, 2013, 03:22:10 pm
Kolike su mu topovske cevi dugačke?!


Topovi su na ovim brodovima 203mm/L53. Vrlo moćna oruđa dugog dometa. Međutim, oba topa su u zajedničkoj kolevci i međusobni razmak cevi je veoma mali, pa je rasturanje bilo veliko već na srednjim daljinama, a moguća je bila i interferencija između granata ispaljenih iz obe cevi zbog njihove blizine. Brzina gađanja je takođe bila oko tri granate u minutu - trajna, što je za oko 50% manje od praktične brzine gađanja na nemačkim krstaricama klase Admiral Hipper.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: jadran2 on February 28, 2013, 03:39:28 pm
Kod ovakvog polozaja i elevacije - izgledaju preuvelicane, ali ipak.

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: lovac on February 28, 2013, 07:12:54 pm
Kumbore, hvala na objašnjenju - to što si izneo već smo razglabali na ovoj temi.

Ja sam hteo reći da na onoj postovanoj slici topovske slike izgledaju zaista predugačke. Verovatno se radi o umetničkoj viziji!


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: kumbor on February 28, 2013, 07:40:34 pm
Kumbore, hvala na objašnjenju - to što si izneo već smo razglabali na ovoj temi.

Ja sam hteo reći da na onoj postovanoj slici topovske slike izgledaju zaista predugačke. Verovatno se radi o umetničkoj viziji!

Ma to je samo pitanje vidnog ugla gledanja/snimanja. Ta fotka je inače čuvena, mada je ovde prvi put vidim u boji.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: Evgen-Z on March 19, 2013, 08:28:19 am
    krstarica ZARA u različitim godinama

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: Evgen-Z on March 25, 2013, 08:31:01 pm
 FIUME 1933

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: ML on March 30, 2013, 04:41:03 pm
Održavanje topovo, promijena košuljice.[attachment=1]
Topovi 203mm Zare, na njima se vidi promjenljiva košuljica, anima ili duša topa. Promijenljiva je bila na hladno.[attachment=2]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: ML on March 30, 2013, 05:08:57 pm
Fiume, probne vožnje posle ulaska u stroj. Na donjoj slici vozi 32 noda, fantastična slika.[attachment=1][attachment=2]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: kumbor on March 30, 2013, 05:20:21 pm
Obe slike su sjajne.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on March 30, 2013, 05:29:01 pm
Sjajne su ML. :super


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on April 04, 2013, 03:32:38 pm
Porinuće krstarice Pola.

http://www.youtube.com/watch?v=o6LCWZT_Kb0


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on December 21, 2013, 11:02:22 am
[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: kukador on December 22, 2013, 08:53:29 pm
pola ima spuštene lance sa prove i to usred plovidbe.
a i na palubi se vidi neke aktivnosti posade.
čemu služe lanci?


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: kumbor on December 22, 2013, 09:53:44 pm
Aj` da lupim, da nisu protivminski paravani u pitanju?


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: brodarski on December 22, 2013, 10:41:23 pm
 Kod Pole je nešto za borbu protiv mina. Ali što?


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: kukador on December 22, 2013, 10:44:23 pm
ne znam, pa pitam
nešto tako slično je imao galeb prilikom plvidbe po temzi na putu za london - neku pričvrščenu cijev na provi
ali ne mogu zamislit, da neki uređaj visi na 4 lanca s prove usred plovidbe
znaš kaj više o tome?


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: marinero on December 22, 2013, 10:46:41 pm
Biće su žabari zaboravili virati na palubu onu malu skelicu koja se povremeno spušta uz bok broda na vezu u luci radi piketavanja rdje i pituravanja, a u medjuvremenu su dobili borbenu uzbunu.... ;D :marinero


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: ML on December 22, 2013, 11:11:54 pm
The hull of the monitor HMS GLATTON, in dry dock, showing the bulge, and paravane chains at the bow.[attachment=1]
Toliko o pituravanju...


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: kumbor on December 22, 2013, 11:13:48 pm
Izgleda da su ipak protivminski paravani u pitanju.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: kukador on December 23, 2013, 12:01:26 am
može neko pojasniti, kako funkcioniraju?


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: ML on December 23, 2013, 05:54:08 am
O paravanima ja mislim da je na palubi dosta nadpisa. Uglavnom shema sa neta, u prilogu, je najslikovitija. Postojalo je više vrsta, neki su se kačili na trokutasti okvir ispred pramca, uglavnom kod trgovačkih brodova, a kod ratnih na katance na provi. Sastavni dio su loveći konopi i širinsko dubinska tijela-plovci ispred kojih se nalazi rezač konopa mine. Kada se mina zakači ona klizi do rezača koji presjeca sidreni konop mine i ona isplivava.[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]
Da nadodam, pošto je čiščenje mina dugotrajan proces, a brodovi moraju djelovati i pored mina u opasnim zonama, 1915 g. "izmišljen" je paravan.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: kukador on December 23, 2013, 02:24:34 pm
hvala ML
znači, da Pula plovi sa pospremljenim katancima, koji na slici nisu u fukkciji. Na katance su kačili plovce i lovili mine, rezajuči sidrene sajle.

Negde sam pročitao, da su katanci kao na slici od Pule u funkciji, da odvrate minu od udara direktno u provu te da mina onda kasnije udara u trup na području "depresije" tlaka u trup - kao sa tako napravi manje štete........ nije mi baš logično.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: kumbor on December 23, 2013, 05:22:11 pm
To je postojalo i na VPBR31. Na krmi, torpedoliki neveliki objekti.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: ML on December 23, 2013, 06:07:46 pm
hvala ML
znači, da Pula plovi sa pospremljenim katancima, koji na slici nisu u fukkciji. Na katance su kačili plovce i lovili mine, rezajuči sidrene sajle.

Negde sam pročitao, da su katanci kao na slici od Pule u funkciji, da odvrate minu od udara direktno u provu te da mina onda kasnije udara u trup na području "depresije" tlaka u trup - kao sa tako napravi manje štete........ nije mi baš logično.
Ne znam gdje si pročitao to o katancima, kao o svrsi odvračanja udara direktno u provu. Taj koji je to napisao nije znao šta piše.
Katanci nisu van funkcije oni moraju biti postavljeni da se upotrjebe paravani. Nema logike da se provlače na moru prije upotrebe.
Na tako postavljene lance nije teško okačiti loveće konope sa širinsko dubinskim plovcima ispred kojih se nalazi rezač ( na svim slikama je mehanički)


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: ML on December 25, 2013, 08:32:35 pm
Plan na kome se vidi montaža paravana i paravani na brodu.
Pored plana i RN Fiume u doku gdje  je vidljiva prova i kadene.
[attachment=1][attachment=2]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: ML on December 25, 2013, 09:11:51 pm
Da apsolviramo paravane, veliki brodovi, znači i teške krstarice imale su sve sistem sa dva lanca za namještanje(tira-mola),a manji brodovi druge sisteme.[attachment=1][attachment=2][attachment=3]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: kukador on December 25, 2013, 11:46:06 pm
absolvirano!
vidi se, da me nije puno interesirao topic o minolovcima...


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on February 14, 2014, 05:40:34 pm
Jedna efektna. Uživajte.

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: Рашо on February 14, 2014, 06:36:09 pm
Ево још једна...

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on March 02, 2014, 09:57:09 pm
Fiume s krme.

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on June 01, 2014, 02:22:35 pm
I divizija u koloni.

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on January 18, 2015, 10:46:11 am
Gorizia kraj...

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 07, 2015, 10:53:18 am
Kažu nema, nema, a onda opet izroni po neka fotografija Brede.

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: kumbor on September 07, 2015, 02:01:35 pm
Fiume s krme.

[attachment=1]

Fiume s krme... čak se i rimuje, moglo bi se nešto spevati.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on November 07, 2015, 04:47:48 pm
[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on November 27, 2015, 09:13:04 am
Punta stilo, 9 luglio 1940, gli incrociatori pesanti italiani dirigono verso il nemico.

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: marinero on November 27, 2015, 01:35:43 pm
Obično su uvijek uzimali suprotan kurs... ;) ;D


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: lovac on November 28, 2015, 09:17:00 pm
Čudan borbenih raspored velikih brodova?!


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on January 29, 2016, 08:09:26 pm
Zara za vreme bitke kod Punta Stilo.

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: lovac on January 29, 2016, 09:19:22 pm
Nisu se Italijani baš proslavili u toj bici!

Zapravo, kroz ceo 2. rat u Mediteranu, iako su po broju brodova bili najjača sila, imali su podršku avijacije sa kopna - uvek su dobijali po nosu od Britanaca.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: marinero on January 30, 2016, 03:59:12 pm
A u kojoj su se to bici na moru, kopnu ili u zraku Italijani ikad proslavili !? Osim možda u onih nekoliko krajem tridesetih u Etiopiji, Eritreji i Somaliji kada su tanketama, bojnim otrovima i mitraljezima ratovali protiv kopljima i lukocvima i strijelama naoružanih domorodaca ? ;D


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: Bozo13 on January 30, 2016, 07:50:23 pm
Imali su i Italjani par dobro odigranih partija, pogotovo Alpini i Voloire (Reggimento artiglieria a cavallo).

Bitka za prelaz ??? u severnoj africi protiv Amerikanca (bio članak u reviji Radar ali trenutno  ne mogu nači reviju), sa kvalitetnom (Nemačkom) komandom bile su po borbenoj snazi sasvim upotrebljive i ekvivalent nemačkim.

Glavni problem Italjana bilo je loše vođenje, loša oprema, i manjak volje za šta se bore.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on May 15, 2017, 09:38:18 am
Jedna sa Goriziom.

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on June 18, 2017, 05:35:23 pm
Dve sa Fiume.

[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: kukador on June 18, 2017, 09:20:35 pm
prelepe fotografije!
ko torpedo
voleo bi jednom da sam na brodu dok piči 30
na drugoj fotografiji sa by boata vise neki kablovi u more.....što je to?


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: kumbor on June 19, 2017, 06:24:13 am
prelepe fotografije!
ko torpedo
voleo bi jednom da sam na brodu dok piči 30
na drugoj fotografiji sa by boata vise neki kablovi u more.....što je to?

Ja bih rekao - ništa važno, prosto zaboravili konope, pa vise. Događa se Talijanima neurednost, iako su "maritimi" stari. Englezi koji su dolazili u posetu talijanskim brodovima žalili su se na "nepomorački" izgled broda i prljavštinu. Ja ne znam, nisam video. Tu bi Borin sin mogao prokomentarisati, on ima međunarodna iskustva.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: ML on June 19, 2017, 07:56:51 am
Nema večih prljavka od Engleza.
Kod ratnih brodova su rijetke slučajnosti, a i narušavanje pomoračkog izgleda broda, pogotovu  kod slikanja. Treba samo primjetiti da je čamac izbačen vani i spreman za obaranje, sohe su iskrenute vani, prtice, oni konopi koji vise obično su složeni u čamcu, ali mogu biti i izbačeni. Čamci su inače uvučeni, a ovi brodovi su izgleda imali krmene čamce spremne za spuštanje, jer obračanje na sohama zahtjeva vrijeme. Dežurni čamci koji imaju i dežurnog u čamcu uvijek su u položaju da se mogu odmah ispustiti u more.
Evo još jedne slike Bolzana, isti slučaj.[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: ML on June 19, 2017, 09:21:36 am
Još jedan Trieste, ne radi ljepote slike, nego prtica koje vise, ovdje je dobro vidljiva i strujna vezana na čamac.[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: Dreadnought on December 01, 2017, 08:37:37 pm

Pripremajući se za noć, admiral Iachino je organizovao blisku zaštitu oko oštećenog bojnog broda. 1-va divizija se nalazila sa desne strane, 3-ća sa leve, dok su lake krstaride dobile naređenje da samostalno nastave put prema Brindiziju. U međuvremenu je, sa nosača Formidable, poslat drugi talas torpednih bombardera, koji se sastojao od 6 aviona Fairey Albacore, 2 aviona Fairey Swordfish i dva lovačka aviona Fairey Fulmar. Većina pilota je bila uverena da napada bojni brod, ali su ustvari napali krstarice iz sastava 1-ve divizije. U 19:45 Albacor L5A, potporučnika Williamsa iz 826 skvadrona FAA, lansira torpedo sa udaljenosti od 500 metara i pogađa srednji brod u koloni, krstaricu Pola.

Quote
Bombing up a Fairey Albacore on the flight deck of the aircraft carrier HMS Formidable.


[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on February 19, 2018, 09:19:30 pm
Hidroavion na pramcu krstarice Pola.

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on August 06, 2018, 10:33:05 pm
Jedna sa Zarom.

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on August 08, 2018, 07:24:36 am
Lansiranje hidroaviona sa krstarice Fiume.

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on July 13, 2019, 05:21:53 am
Zara gađa.

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: kumbor on September 04, 2019, 07:58:37 pm

Zajedno sa Algerie, najbolje dogovorne krstarice.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: lovac on September 04, 2019, 09:11:17 pm
Zara gađa.


Nije Zara, nego Fiume - barem tako piše ispod fotografije.  8)  :marinero


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on September 08, 2020, 08:28:50 am
[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on December 16, 2020, 12:21:42 pm
Fiume pri probnoj vožnji.

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on June 25, 2021, 07:43:27 pm
Pola na probnoj vožnji.

[attachment=1]


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: lovac on June 25, 2021, 09:08:49 pm
Prelepa fotografija.


Title: Re: Teške krstarice klase Zara
Post by: MOTORISTA on November 25, 2021, 09:06:11 pm
Pramčane kule na krstarici Pola.

[attachment=1]

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info