PALUBA

Podmornice

   Nagli razvoj tehnologije, novih materijala, strojeva i općeniti napredak konačno je omogućio da čovjek, relativno sigurno, zaroni u morske dubine. Naravno, kao i uvijek u povijesti ljudskog roda, novi izumi bili su rezervirani za vojnu uporabu.
   Iznenađenje je najjači čiitelj uspjeha u svakom ratnom sukobu. Zato je ideja podvodnog napada ili barem neotkrivenog prilaza neprijatelju stara koliko i čovječanstvo.
   Krajem devetnaestog stoljeća američki inženjer Holland je počeo ekperimentirati s ronilicama na parni pogon. Takva vrsta pogona nije bila pogodna za uporabu u zatvorenim cilindrima koji još trebaju i roniti.
   Prema ideji gospodina Hollanda, podmornice su trebale biti novo oružje koje bi trebalo slomiti britansku pomorsku dominaciju. Njegova ideja će u oba svjetska rata dovesti do iznimnih napora obje sukobljene strane. Prvo, Njemačke da podmornicama nadoknadi nedostatak površinskih snaga i nosača aviona, te da pokuša prekinuti opskrbu Velike Britanije i SSSR-a, ali i snaga u Mediteranu.
Drugo, Britanije i saveznika, da uz uporabu svih mogućih borbenih sredstava u sve tri dimenzije, tehničkih inovacija (sonar i radar) i intelektualnih (razbijanje pomorskog koda), ostvare nadmoć na moru i osiguraju pomorske puteve opskrbe. Na Atlantiku i Mediteranu, uz iznimno velike napore i mnoge ljudske žrtve, te gubitak ekstremno velikog broja brodova i podmornica, saveznici su u oba svjetska rata izvojevali pobjedu. Na Pacifiku i u Jugoistočnoj Aziji američki podmorničari su odnijeli pobjedu i praktično prekinuli opskrbu Japana neophodnim sirovinama.
   U samom početku uporabe podmornice kao novog oružja, na veliko iznenađenje pomorskih stratega s obje sukobljene strane, one su postale strah i trepet, posebno za trgovačke brodove, ali i za velike ratne brodove.
   Glavni činitelj bilo je iznenađenje i nespremnost velikih mornarica da se bore protiv podmornica. Podmornice su se razvijale, ali u isto vrijme nije se poklanjalo pažnje sredstvima za otkrivanje i uništavanje zaronjenih podmornica. Ne samo zaronjena podnornica je predstavljala opasnost, nego i u površinskoj plovidbi, s malim obrisom, maskirno obojena, predstavljala je teško vidljiv objekt i težak cilj za gađanje.
   U isto vrijeme podmornice su bile primitivne, s nepouzdanim strojevima, baterijama, malom brzinom u obje dimenzije, te nehumanim uvjetima života u malom, smrdljivom i opasnom okružju zatvorenog čeličnog cilindra.
Tehnologija je postupno napredovala, te su podmornice postale sigurnije, ali su zato razvijeni primitivni sonari i dubinske bombe, koje su uz ostale protupodmorničke mjere dovele do toga da su gubitci podmornica pred kraj rata rapidno porasli.
   Ipak, najbolji način obrane trgovačkog brodovlja od podmornica postaje sistem konvoja. Konvoji su se pokazali najučinkovitiji i od trenutka uvođenja rapidno su smanjili gubitke tonaže. Za sistem konvoja dizajniraju se specijalni eskortni brodovi, ponajčešće tipa razarača, ali i manji kao fregate i korvete, opremljeni sonarima i naoružani dubinskim bombama.
   Usprkos svim novim mjerama i značajnom smanjenju gubitaka, samo britanska trgovačka mornarica u posljednje dvije ratne godine izgubila je 6.009.724 BRT.
Gubitci trgovačkih brodova, u oba svjetska rata, gotovo su bacili na koljena Veliku Britaniju.
   Najveći protivnik podmornice postat će zrakoplov. U početku kao stredstvo za izviđanje, a postupno i kao borbeno sredstvo za uništavanje podmornica. Tako je i prvi i jedini slučaj potapanja podmornice iz zraka, u Prvom svjetskom ratu, zabilježen 15. rujna 1916. u Jadranu, kada su hidroavioni L132 i L135 potopili francusku podmornicu Foucault (397 t).
   Jadransko more je izuzetno nepovoljno za uporabu podmornica zbog svoje prozirnosti, te su zrakoplovi naročito povoljni za protupodmorničku borbu.
U današnje vrijeme sve bogatije mornarice za protupodmorničku borbu koriste helikoptere bazirane na kopnu, ratnim brodovima ili nosačima aviona.
   U duhu stalnih inovacija, vrlo rano su u Puli sagrađene prve podmornice tipa Lake – U1 i U2. Bile su to male ronilice podvodne istisnine 270 t, sa 17 članova posade, koje su bile eksperimentalne i služile u školske svrhe, bez borbene vrijednosti.
   Pred početak rata Kriegsmarine raspolaže samo sa četiri operativne podmornice i dvije školske. Naručene velike podmornice u Njemačkoj U7 – U11, podvodne istisnine 931 tonu, nisu nikada isporučene, nego su prodane njemačkoj Kriegsmarine. Bila je to velika greška, jer bi s takvim podmornicama bila ostvarena strateška prednost nad silama saveznika. Uz njemačke podmornice koje su doplovile u Jadran i pogodnim bazama u Puli i Boki, zasigurno bi dobrano ugrozili pomorski promet sila Antante i spriječile otvaranje fronte u Grčkoj i Albaniji.
   I bez tih pet velikih podmornica, njemačke i austro-ugarske podmornice su potopile veliku tonažu brodova, što je prije opisano. Među tim dubinskim asovima posebno se ističe U35 s deklariranih 224 potopljena broda (535.900 t), što je rekord u oba svjetska rata. Podmornica je preživjela rat.
   K.u.K. Kriegsmarine ukupno je, do završtka rata, u službu uvela 27 podmornica. Sedam ih je izgubljeno u ratu, a ostale su doživjele sudbinu flote – izrezane su u rezalištima sila Antante.
   Prve prave podmornice, prema projektu inženjera Hollanda, grade se u brodogradilištu Whitehead u Rijeci.
Podmornice klase Germania (U3 i U4)
   
istisnina (površinska / podvodna) (t)   240 / 300
pretežnosti   42.,0 x 4,50 x 3,80
pogon   2 x benzinski motor 600 KS2 x elektromotor 320 KS
brzina (površinska / podvodna) (čv)   12 / 8
doplov (nm)   1.200 s 12 čv u površinskoj plovidbi40 s 3 čvora u podvodnoj plovidbi
naoružanje   2 x TC 450 mm u provi (3 u pričuvi)
posada   21

   Podmornice tipa / klase Germania predstavljale su najbolje predratne podmornice u Kriegsmarine. Bile su podvodne istisnine 296 tona. Posadu su činili 21 časnik, dočasnik i mornar. Doplov je iznosio 1.200 nm u površinskoj plovidbi ili samo 45 nm u podvodnoj plovidbi.
   Na osnovi dobrih karakteristika, početkom 1913. godine je naručena gradnja velikih podmornica poboljšanog tipa Germania, koje nikada nisu isporučene radi početka rata i mišljenja da je nemoguće prebaciti podmornice iz Njemačke u Jadran u uvjetima britanske nadmoći na moru. Njemački podmorničari su u puno navrata dokazali suprotno, ali je bilo već kasno, jer su podmornice prodane.

   U3
   Potopljena je 13. kolovoza 1915. granatama s francuskog razarača Brisson, nakon što je bila udarena pramcem talijanske pomoćne krstarice Città di Catania dan ranije. Poginulo je sedam članova posade, a 14 ih je spašeno.

   U4
   Prva podmornica Kriegsmarine s tamnoplavom maskirnom bojom.
   1914. godina:
   17. listopada napada francuski sastav koji je napadao Boku.
   1915. godina:
   26. travnja završava veliku rekonstrukciju u Puli,
   9. lipnja torpedom teško oštećuje britansku krstaricu HMS Dublin,
   28. lipnja pronalazi oboreni hidroavion L43 i tegli ga do Boke,
   18. srpnja torpedira talijanski oklopni krstaš Giuseppe Garibaldi, nakon čega Talijani nisu nikada više ušli u Jadran s velikim sastavom ratnih brodova i odustali su od ideje o iskrcavanju na hrvatsku obalu.
   1916. godina:
   2. kolovoza ne uspijeva postići uspjeh u napadu na francusko-talijanski sastav razarača,
   potapa talijanski Q brod Pantelleria, južno od Taranta.
   1917. godina:
   30. svibnja potapa francusku pomoćnu krstaricu Italia 30 nm van Taranta,
28. srpnja u Puli na ugradnji nove balastne kobilice.
   1918. godina:
   nasukala se tijekom vježbe u Velebitskom kanalu, ali nije ozbiljnije oštećena.
   Dodijeljena je Francuskoj i izrezana nakon 1920. godine.
Podmornice klase Holland (U5, U6 i U12)

ime   brodogradilište   kobilica    porinuta   u službi
U3   Whitehead Rijeka   9.4.1908.   10.2.1909.   1.4.1910.
U4   Whitehead Rijeka   21.2.1908.   12.6.1909.   1.7.1910.
U12 ex-S.S.3*   Whitehead Rijeka   1909.   14.3.1911.   21.8.1914.

   * Podmornicu je brodogradilište Whitehead gradilo za vlastiti račun pod oznakom S.S.3, s namjerom da je prodaju na tržištu. Pošto je prodaja propala, ponuđena je Kriegsmarine, ali admiral Haus odbija prvotnu ponudu, jer su u Njemačkoj bile naručene velike podmornice tipa U7. Ipak, početkom rata podmornica je otkupljena i dobila oznaku U7, a poslije U12.
Taktičko-tehničke karakteristike

deplasman (t)   površinski 240; podvodni 273
pretežnosti (m)   32,09 x 4,23 x 3,90
pogon    2 x benzinski motor + 2 x elektromotor
snaga (KS)   motori ukupno 500; elektromotori 230
brzina (čv)   površinska 10,75; podvodna 8,50
doplov (nm)   800 na površini (8,5čv); 48 pod vodom (6 čv)
topničko naoružanje   1 x 37 mm **
torpedne cijevi   2 x 450 mm
posada   4 časnika, 15 dočasnika i mornara ***
** Tijekom rata top od 37 mm zamijenjen je sa 47 mm, a na preživjeloj U5 instaliran je top 75 mm.
   *** U12 dva časnika, te 15 dočasnika i mornara

   Najveći nedostatak ove klase podmornica bili su benzinski motori. Benzin je izuzetno zapaljiv, a posebno su opasne benzinske pare koje su u određenoj koncetraciji eksplozivne. Velika količina ugljičnog monoksida iz ispušnih plinova u nekoliko navrata je uzrokovala trovanje posade.
   Periskopi si bili marke ‘Zeiss C17 i M12’.
Povijest i sudbina

   U5
   U ljeto 1909. godine prebačena je iz Rijeke u Pulu na završno opremanje i ispitivanja, prije stupanja u službu. Stupanjem u službu s blizankom vrši neprestane vježbe i pokusna krstarenja u cilju ispitivanja borbenih karakteristika.
   1914. godina:
   iz novog podmorničkog uporišta na Brionima, razarač Satellit je vuče u Boku.
   17. listopada stiže u Boku, torpedirana je s francuske krstarice Victor Hugo, ali je toprpedo promašilo. Podmornica nije bila u mogućnosti izvršiti napad
   28. studenoga zarobljava crnogorski jedrenjak Fiore Del Mare.
   1915. godina:
   8. veljače u Pulu je tegli SMS Csikós,
   22. – 24. ožujka SMS Uskoke je tegli natrag u Boku,
   22. travnja zapovjedništvo nad podmornicom dobiva poručnik bojnog broda Von Trapp,
   26./27. travnja torpedom je potopljen francuski oklopni krstaš Léon Gambetta,
   5. kolovoza potopljena je talijanska podmornica Nereide na Palagruži,
   29. kolovoza zarobljen je grčki parnjak Cefalonia u blizini Drača,
   14. listopada poručnik bojnog broda Von Trapp je premješten na U14
   studeni i prosinac je u Puli zbog ugradnje dizel motora.
   1916. godina:
   24. siječnja premještena u Boku – Ðenoviće,
   8. lipnja potopila je talijanski transportni brod za prijevoz trupa Principe Umberto (7.838 t) pokraj Linguetta. Poginulo je 2.000 talijanskih vojnika.
   1917. godina:
16. svibnja naletila je na minu u Fažanskom kanalu za vrijeme vježbovnog lansiranja torpeda na parobrod Kvarner, a izvađena je u lipnju.
   1918. godina:
   ponovno stupa u službu kao školska podmornica 27. kolovoza.
   Talijani je odvlače na 'pobjedničku paradu' 25. ožujka 1919. u Veneciju. Izrezana je 1922. godine.
U6
   Početkom rata je u Šibeniku poradi krstarenja po Srednjem Jadranu.
   Početkom 1915. godine razarač Satellit u pratnji SMS Ulan je vuče u Boku.
   Tijekom patrolnih plovidba po Južnom Jadranu i Otrantu često dolazi do trovanja benzinskim parama. Male preinake su napravljene, ali dizel motori nisu ugrađeni iako su bili naručeni (kasnije ugrađeni na U41).
   18. ožujka 1916. potopila je francuski razarač Renaudin (756 t) 7 nm zapadno od Drača. Drugo torpedo je promašilo razarač Commandant Bory (712 t),
   13. svibnja 1916. zapela je u zaprečnu mrežu u Otrantu. Potopio ju je britanski drifter Evening Star II. Posada je spašena i upućena u kamp za ratne zarobljenike.
U12
   Nakon što je napokon otkupljena nakon tri godine ležanja u riječkom brodogradilištu, otegljena je tegljačem Gigant u Pulu na dodatno opremanje i osposobljavanje za plovidbu nakon dugoga neoperativnog stanja.
   U službu stupa 21. kolovoza 1914. godine:
   od 5. do 7. prosinaca razarač Satellit je tegli do Boke, gdje je već bila uređena provizorna baza za podmornice, a posada je obitavala na matičnom brodu Gäa,
   21. prosinca 1914. torpedirala je francuski zastavni brod Jean Bart,
   vraća se u Pulu preko Makarske (tegle je Ulan i Satellit) na popravak, a već u veljači 1915. vraća se u Boku.
   1915. godina:
   27. veljače sukobljava se s podmornicom Brumaire ispred Bara ili Ulcinja, ali oba torpeda promašuju cilj,
   22. ožujka zarobljava dva crnogorska jedrenjaka, a 31. ožujka pet trabakula,
   18. travnja vraća se u Pulu u pratnju SMS Uskok i tegljača Gigant,
   28. svibnja potapa neutralni grčki parobrod Virginia,
12. kolovoza pod zapovjedništvom Egona Lercha ušla je u lagunu Venecije s ciljem da potapanjem brodova zatvori lagunu za duže vrijeme. Naletila je na minu i potonula s cijelom posadom.
   Podmornica je izvađena i izrezana, a posada sahranjena u Veneciji.
Podmornice klase Okarina, UB I (U10, U11, U15, U16 i U17)
podmornica   brodogradilište   u Pulu vlakom   sastavljena   u službi s njemačkom posadom   u službi K.u.K. Kriegsmarine
U10   Germania Kiel   16.5.1915.   4.6.1915.   4.6.1915.   12.7.1915.
U11   AG Weser Bremen    22.5.1915.   4.6.1915.   5.6.1915.   18.6.1915.
U15   AG Weser Bremen    21.8.1915.   27.8.1915.   28.8.1915.   12.9.1915.
U16   AG Weser Bremen    28.8.1915.   29.9.1915.      29.9.1915.
U17   AG Weser Bremen    3.9.1915.   6.9.1915.      6.9.1915.

Taktičko-tehničke karakteristike

   U11, U15 – 17   U10
istisnina (t)   127,5 / 142,5   125,5 / 140,25
pretežnosti (m)   27,88 x 3,15 x 2,73 – 3,03   27,88 x 3,15 x 2,73 – 3,03
pogon    1 x dizel Körting + 1 x elekromotor    1 x dizel Daimler + 1 x elektromotor motor
snaga (KS)   60 + 120   60 + 120
brzina (čv)   6,5 / 5,5 – 9   6,5 / 5,5 – 9
doplov (nm)   1.200 / 65   1.200 / 65
topničko naoružanje    1 x 47 mm L 23   1 x 37 mm L 23 *
torpedne cijevi   2 x 450 mm + 1 pričuvno   2 x 450 mm + 1 pričuvno
posada   2 časnika + 13 dočasnika i mornara   2 časnika + 13 dočasnika i mornara **

* U17 je dobila top 37 mm L 33, a U11 je bila prenaoružana s topom 66 mm L 18.
** Za dužih krstarenja bio je pridodan još jedan časnik / smještaj je bio užasan.
Ove podmornice su bile samo djelomično rješenje da bi se nadoknadio nedostatak operativnih podmornica u Jadranu i Otrantu. Zbog ulaska Italije u rat na strani Antante, to je bilo solomonsko, ali brzo rješenje. Naime, podmornice su u veoma kratkom roku isporučene željeznicom u nekoliko sekcija, koje su veoma uspješno i brzo sastavljene u Puli. I prije toga su tri njemačke podmornice na taj način prebačene u Jadran (UB7, UB8 i UB3), koje su bile istog tipa. U idućim godinama takva praksa je postala uobičajna.
   Bile su male, što je bilo dobro za djelovanje u plitkim vodama i lagunama Sjevernog Jadrana, ali je problem nastajao za dugotrajnih krstarenja Južnim Jadranom i izvan Otranta. Smještaj posade je bio katastrofalno loš zbog malih pretežnosti i pretrpanosti svim mogućim potrebama za život i rad u podmornici, te potrebama borbenih djelovanja.
Nepouzdani dizel motori predstavljali su ozbiljan problem i nedostatak za dužih krstarenja. Samo velikim umijećem i zalaganjem posada, ove podmornice su uspjele nekako nadoknaditi nedostatak velikih flotnih podmornica i postići značajne uspjehe u ratu protiv trgovačkog i ratnog brodovlja. Jedna podmornica je izgubljena u ratu (U16), a ostale su izrezane nakon rata.

   U10 (ex UB1)
   Njemačka UB1 27. lipnja 1915. potopila je talijansku torpednu brodicu 5PN ispred Venecije, a 9. srpnja 1918. naletjela je na minu ispred ušća rijeke Tagliament, 5 nm istočno od Caorle. Posada ju je sama nasukala. Prvi pokušaj odvlačenja s Tb64, Tb76 i Tb79 nije uspio, te je ostavljena. Sve zalihe i dio opreme su opljačkale posade okolnih bitnica. Dana 25. srpnja biva otegljena s Tb76 u Trst, ali nije više stupila u aktivnu službu.
   Zaplijenili su je Talijani. Izrezana je 1921. godine.
U11 (ex UB15)
   Potopila je talijansku podmornicu Medusa 10. lipnja 1915. godine. Talijanski ratni brodovi (razarači i torpedne brodice) su, umjesto da priteknu u pomoć stradaloj podmornici, napustili scenu glavom bez obzira. U11 je spasila pet preživjelih članova posade.
9. studenoga 1915. lakše se oštetila u sudaru s jahtom Dalmat u Boki.
   18. siječnja 1916. zaustavila je i sprovela u Boku talijanski bolnički brod König Albert (unajmljen od njemačkig vlasnika), poradi inspekcije. Brod je pušten.
   25. studenoga 1916. sudarila se s parobrodom Senj pri izlasku iz Boke. Otegljena je tegljačem Gigant u pratnji SMS Turul na popravak u Pulu.
   27. veljače 1917. ponovno je oštećena od dubinskih bomba s talijanskih razarača.
   Tijekom 1918. služi kao školska podmornica u Puli, Novigradu i Rijeci.
   Izrezana je 1921. godine.

   U15
   Po stupanju u službu poslana je na Srednji i Južni Jadran.
   17. svibnja 1916. potapa talijanski parobrod Stura.
   23. lipnja 1916. u jednom napadu uspijeva potopiti francuski razarač Fourche i talijansku pomoćnu krstaricu Città di Messina 20 nm istočno od Otrantskih vrata.
   26. listopada 1916. potapa talijanski parobrod Polcevera.
   Kraj rata je zitiče u Puli. Izrezana je 1929. godine u Puli.

   U16
   28. kolovoza 1915. krstari u blizini Venecije, ali nema uspjeha u pronalaženju povoljnog cilja.
   7. prosinca 1915. zarobila je albanski jedrenjak Fiore Albania.
   17. prosinca 1915. lakše je oštećena dubinskim bombama, te je prebačena u Pulu na popravak, a kratko vrijeme je služila kao školska podmornica.
   11. listopada 1916. u blizini Valone je potopila talijanski razarač Nembo, ali je pregažena od parobroda Bormida iz istog konvoja. Podmornica je potonula, a dva dočasnika su poginula. Ostale članove posade su spasili talijanski brodovi.
U17
   10. srpnja 1915. potapa talijanski razarač Impetuoso kraj otoka Saseno u Otrantskim vratima. Kraj rata je dočakala u Puli. Talijani su je izrezali 1921. godine.
U14 ex-Curie (397 t)
   Sagrađena je i stupila u aktivnu službu francuske ratne mornarice kao Curie 1912. godine. Bila je to za to vrijeme velika i snažna jedinica klase Brumaire od ukupno 16 podmornica, sagrađenih prema projektu Laubeuf. U francuskoj verziji pokretala su je dva dizel motora MAN ukupne snage 480 KS i proizvedenih po licenci u Francuskoj.
   Potopljena je topničkom vatrom s brodova lučke obrane Pula 20. prosinca 1914. pri pokušaju ulaska u ratnu luku.
   Izvađena je 31. siječnja 1915. godine, te je 2. veljače preimenovana u U14. nakon popravka u pulskom arsenalu, primljena je u službu 1. lipnja 1915. godine.
U Puli su joj zamijenjeni dizel motori s jačima, dodan je zapovjedni toranj umjesto promatračke platforme kakvu je imala do potapanja. Također je izmijenjeno naoružanje, što je u svemu popoljšalo njene manevarske i borbene karakteristike.
   Na taj način je K.u.K. Kriegsmarine veoma jeftino došla do najveće i najsnažnije podmornice u floti, što je kasnije i dokazano u patrolama i borbenim djelovanjima.
   14. listopada 1916. godine za zapovjednika dolazi austrijski aristokrat, poručnik bojnog broda Georg Ritter von Trapp i ostaje na toj dužnosti do kraja rata. U dvije ratne godine, pod njegovim zapovjedništvom, potopljeno je 12 trgovačkih brodova s 45.668 BRT. Samo u akcijama tijekom kolovoza 1917. godine prijavljeno je 24.800 tona potopljenog trgovačkog brodovlja, uključujući najveći trgovački brod potopljen od podmornica Kriegsmarine, talijanski parobrod Milazzo (11.480 t). Uz prije potopljene ratne brodove i podmornice, Von Trapp je njaveći podmornički as u K.u.K. Kriegsmarine.

Taktičko-tehničke karakteristike
istisnina (t)   397 / 551
pretežnosti (m)   52,20 x 5,20 x 3,20
pogon    1 x dizel Körting + 1 x elekromotor
snaga (KS)   2 x dizel ukupno 840 + 2 x elektromotor ukupno 660
brzina (čv)   12,6 / 9
doplov   6.500 / 84 nm
topničko naoružanje (mm)   1 x 88 + 1 x 47
torpedne cijevi (mm)   2 x 533 TC + 6 vanjskih nosača torpeda *
posada   28

   * Tijekom rekonstrukcije u Puli 1915. godine originalno francusko naoružanje 2 x 450 mm TC + 6 vanjskih nosača za ista torpeda zamijenjeni su s K.u.K. Kriegsmarine standardom.
   * 1918. godine dva vanjska nosača su zamijenjena s dva fiksna lansera torpeda.

   Vraćena je Francuskoj i ponovno preimenovana u Curie 17. lipnja 1919. Služi francuskoj ratnoj mornarici idućih 10 godina. Izrezana je 1930. godine.

   Havmanden class (U20, U21, U22 i U23)
   Istisnina 173 / 210 tona,
   Pretežnosti 38,8 x 4,00 x 2,80 m
   Pogon 1 x dizel 450 KS + 1 x elektromotor 160 KS
   Brzina 12 / 9 čv
   Posada 18
   Naoružanje 2 x TC 450 mm
   Doplov 2.000 / 54 – 71 nm
   Sagrađene se na osnovi narcta brodogradilišta Whitehead Rijeka.
U20
   Porinuta 18. rujna 1916. godine u Puli.
   17. prosinca 1916. prijavljeno je njeno potonuće od britanskog driftera Fisher Girl, ali izgleda da je to bila greška. Podmornica je u to vrijeme bila u luci.
   15. ožujka 1917. sudarila se sa SMS Admiral Spaun tijekom pokusne plovidbe.
   Potopila ju je talijanska podmornica F12 15. srpnja 1918. u blizini ušća rijeke Tagliamento. Svi članovi posade su poginuli.
   Izvađena je 1962. godine i dovedena na obalu u Gradu. Nakon toga je izrezana, ali je zapovjedni toranj izložen u Heeresgeschichtliches Museum u Beču.
U21
   Porinuta je 15. kolovoza 1917. u Puli. Nemam podataka o ratnom putu.
   Sudjeluje u ‘pobjedničkoj paradi’ ispred Venecije 25. ožujka 1919. godine.
   Izrezana je u Veneciji.
U23
   Porinuta 1. rujna 1917. u Puli.
   Potopljena je 21. veljače 1918. pokraj Valone od talijanske torpedne brodice Airone. Nema preživjelih.
   
   Weser class (UBII) – U27, U28, U29, U30, U31, U32 i U40
   Istisnina 312 tona
   Posada 19
   Doplov 4.000 / 45 – 130 nm

   U27
   Porinuta je 24. veljače 1917. u Budimpešti i željeznicom dopremljena u Pulu.
   11. lipnja 1917. oštećena je torpedom s japanskog razarača Sakaki u blizini Ceriga.
Potopila je britanski razarač Phoenix 13. ožujka 1918. godine. Također je potopila sedam malih grčkih jedrenjaka kraj Rta Rodoni 20. rujna 1918.
   Dodijeljena je Italiji i izrezana u Rijeci 1920.
U28
   Izgrađena je u Budimpešti 26. svibnja 1917. te dopremljena u Pulu željeznicom.
   Na ‘pobjedničkoj paradi’ ispred Venecije 25. ožujka 1919.
   Izrezana u Veneciji 1920. godine.

   U29
   Sagrađena u Puli i porinuta 21. siječnja 1917. godine.
   Dodijeljena je Italiji i izrezana u Veneciji 1920. godine.

   U30
   Porinuta u Puli 17. veljače 1917. godine.
   U prvoj akciji nestala bez traga. Iz Kotora je isplovila 31. ožujka 1917. a vjerojatno je
   stardala od mine u Otrantu 1. ili 2. travnja 1917.

   U31
   Porinuta u Puli 24. travnja 1917.
   Potopljena je u Rijeci zbog greške posade 25. listopada 1917. ali je izvađena i popravljena.
   2. listopada 1918. raznijela je krmu britanskoj krstarici Weymouth, na prilazu Draču
   Dodijeljena je Francuskoj, ali nije poznato gdje je izrezana.

   U32
   Porinuta je 29. lipnja 1917. u Puli.
   Dodijeljena Italiji i izrezana u Veneciji 1920. godine.
U40
   Porinuta 4. kolovoza 1917. u Budimpešti i dopremljena u Pulu željeznicom. Sagrađena je sredstvima Österreichischen Flottenverein.
Dodijeljena je Italiji i izrezana u Veneciji 1920. godine.

   Austro-ugarska unaprijeđena klasa UBII (U41)
   Istisnina 326 tona
   Posada 19
   Doplov 4.000 / 160 nm

   U41
   Sagrađena u Budimpešti, te dopremljena u Pulu 19. veljače 1918. godine.
   Dodijeljena Francuskoj i izrezana 1920. godine.

   Njemačka klasa UBII – (U43 i U47)

   U43
   U službu stupa 24. travnja 1916. godine kao njemačka UB43. Prebačena u K.u.K. Kriegsmarine 30. srpnja 1917. kao U43.
   U Pulu je došla u dijelovima i sastavljena.
   16. studenoga 1917. teško je oštetila talijanski parobrod Oriona između Brindisija i Valone.
   Nesretnim slučajem pogodila je SMS Dinara po isplovljenju iz Portoroža 17. ožujka 1918.
   Dodijeljena je Francuskoj, iako neki izvori tvrde Italiji. Izrezana je vjerojatno 1919. godine.
U47
   Kao privremeno njemačka UB47, u dijelovima je dopremljena u Puli i sastavljena 4. srpnja 1916. godine.
   Prebačena u K.u.K. Kriegsmarine 30. srpnja 1917. kao U47.
   23./24. svibnja 1918. uspješno prolazi otrantsku zaprečnu liniju.
   20. rujna 1918. potopilla je francusku podmornicu Circé u albanskim vodama.
   Dodijeljena je Francuskoj i izrezana 1920. godine.

   Podmorice klase Lake – U1 i U2
   Ove podmornice su bile prvi par podmornica za K.u.K. Kriegsmarine, građene u Puli prema projektu američkog graditelja podmornica Simona Lakea i završene 1909. godine. Praktički su bile borbeno neupotrebljive, te se nisu rabile u borbenim djelovanjima, već samo kao školske podmornice. U nizu činitelja koji su utjecali na nezadovoljstvo zapovjedništva Kriegsmarine, posebno su bili loši benzinski motori isporučeni iz SAD-a. Zbog toga je Kriegsmarine odbila platiti motore, te su bili zamijenjeni dizel strojevima.
   Zanimljivost ovih podmornica je zakretni propeler (pitch) i nešto kao kotači kojima se moglo kretati po dnu.
Obje jedinice su doživjele kraj rata, te su dodijeljene Italiji i izrezane početkom 1920. godine.
   Taktičko-tehničke karakteristike (kada su građene):
   Istisnina 230 249 t
   Pretežnosti 30,50 x 4,80 x 3,90 m
   Pogon 2 x benzinski motor 720 KS + 2 x elektromotor 200 KS
   Brzina 10,3 / 6 čv
   Doplov 950 / 40 nm
   Naoružanje 3 x TC 450 mm (2 pramac + 1 krma)
   1 x top 37 mm
   Posada 17.
   Uz opisane podmornice, K.u.K. Kriegsmarine je na navozima imala i sljedeće podmornice koje nikada nisu isporučene ili su prodane u gradnji:

   Povećana klasa Germania – U7, U8, U9, U10 i U11
   Zbog početka rata prodane su njemačkoj Kriegsmarine i služile su kao U66 do U70. Imale su istisninu 931 tonu.

   Hochsee class – U48, U49, U50, U51, U52 i U53
   Sve ove podmornice bile su u gradnji, ali nijedna nije završena do kraja rata.
   Trebale su imati podvodnu istisninu 1.100 do 1.120 tona.
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
Vise slika slijedi.

Zarobljena podmornica u austrijskoj flotili.

Brijuni 1918, U-1,U-2,EPL-II,U-10,U-11[attachment=1]
U-4[attachment=2]

Postovaću slike KuK podmornica, dodatna objašnjenja neću pisati pošto je to Barba već učinio početkom ovog topica

Podmornica U2, iz iste klase kao prethodna

Zanima me ima li tko spoznaja jesu li u Gružu (Dubrovnik) boravile njemačke podmornice? Mislim na 1. sv. rat naravno?

KuK podmronice klase Germania U3 i U4.
Stare fotografije su dokaz da se se KuK podmornice često zadržavale u Boki, verovatno  oslanjajući sena tivatski arsenal kao idealnu logističku bazu. U to vreme Boka je bila povezana sa Monarhijom železnicom uskog koloseka preko Dubrovnika, pa do Sarajeva. Zelenika je bila poslednja stanica ćire.

KuK podmornice klase Holland

Na prvoj slici je zapovjednik Van Trapp.

Da, znam da su podmornice naše mornarice (kad kažem naše, mislim na Monarhiju kao državu kojoj je pripadala i Hrvatska) bile u Gružu, to je neupino, samo me zanima je li bilo njemačkih u smislu s njemačkom posadom i njemačkom zastavom, dakle pripadnosti Njemačkoj, a ne Monarhiji?

Lovac, na ovoj zadnjoj slici gdje su mornari i ovaj lik u sredini...jeli to mozda Singule?

Damac, nemam pojma. Na sajtu odakle sam pokupio ove slike nema nikakvih dodatnih ovašetenja, samo to da se radi o posadi podmornice U12

KuK podmornice klase Okarina U10, U11, U15, U16 i U17

Podmornica U11

Podmornica U15

Podmornica U16

Podmornica U17

Bivša Francuska podmornica Curie - U14 (https://www.paluba.info/smf/slavna-oruzja-orudja-avioni-brodovi/podmornica-'curie'/)

KuK podmornice klase Havmanden: U20, U21, U22, U23

Da li "SMU" pod slikama znači Seine Maiestaet Unterseeboot - Podmornica njegovog Veličanstva?

Kumbor, nisam uspeo da nađem objašnjenje za SMU - verujem da si blizu istine, jer U je sigurno Unterseeboot, i sve podmornice su se skraćeno označavale sa U i u KuK i u nemačkoj mornarici. Sajt sa koje sam posudio slike je na mađarskom jeziku i nema nikakvo objašnjenje, pa sam malo tražio po netu: na mnogim sajtovima KuK mornarice se pojavljuje ista skraćenica SMU, ali bez dodatnog objašnjenja šta ona znači. Valjda će neko znati sa foruma.
 

Seine Maestat Unterseeboote - Podmornica Njegova Veličanstva

Ima još slika podmornica KuK mornarice.
Klasa WESER (UB II) u koju su spadale podmornice U27 do U32 i podmornica U40.

Podmornica U28

Podmornica U29

Podmornica U30

Podmornica U31

Podmornica U32

Podmornica U40
Gledajući slike podmornica KuK mornarice, a i ostale koje sam ranije postavio, možemo videti koja je gužva bila u Boki za vreme 1. sv rata. Zaliv je bio prepun brodova raznoraznih veličina: od bojnih brodova, oklopnjača, pa do malih čamaca za dotur namirnica na brodove .... i svi su se ti brodovi u pogledu održavanja oslanjali na arsenal u Tivtu.
A sada????? !!!

Austro Ugarska unapređena klasa podmornica UB II

Nemačka klasa UB II

Par fotki U-73.

[attachment=1]

[attachment=2]

U14 ex-Curie

[attachment=1]

U-14[attachment=1]

SMU-5 ispred Briona

[attachment=1]

U-12[attachment=1]

Wien i SM U-14 (ex Curie P67)
[attachment=1]

komandni most SM U-14 prije kapitalnog remonta; na mostu komandant v. Trapp
[attachment=2]

prije nego li su novci u austrijskoj banci propali, dok nije jos emigrirao u SAD i muziciranjem bio prisiljen zaradjivati za zivot
[attachment=3]

brodogradiliste Whitehead Rijeka - porinuce

[attachment=1]

Podmornica U-14 ex-Curie.

[attachment=1]

SMU 40. Zapovjednik Janko Kršnjavi na tornju.

Kršnjavi u tamnijem odijelu sjedi na ogradi .

pregledavam ove starije postove - siguran sam da sam odgovorio Damcu, ali je najvjerojatnije kasnije bio period kada su neki poostovi jednostavno nestali.

To je stvarno Rudolf Singule, koji je 18.7.1915. potopio talijansku oklopnu krstaricu Giuseppe Garibaldi ispred Dubrovnika.

[attachment=1]

To Damca interesira jer je ronio na Garibaldija, kako je jednom prilikom iznio na Palubi.

(Singule je bio ubijen 2.5.1945. u Brnu od, strane sovjetskog vojnika, stiteci na ulici nepoznatu zenu). Njegov je otac, isto, Rudolf Singule, rodjen u Brnu, sahranjen u Puli, Singule je rodjen u Puli.

nekoliko fotografija SMU-12;

[attachment=1]
[attachment=2]

i nakon udara u minu 8.8.1915. ispred venecijanske lagune. Snaga udara u krmeni dio podmornice se vidjela kada su je Talijani podigli sredinom 1916. O drugim detaljima je vec izneseno na Palubi.

[attachment=3]

razne faze podmornice SMU-10

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

AH podmornice u Djenovicima tokom Prvog svjetskog rata.

Ilustracija SMU 14 sa nekog ruskog sajta....

jedna jasna fotografija

[attachment=1]

Jedna propagandna kartolina sa podmornicama iz vremena Prvog svjetskog rata i jedna lijepa umjetnicka verzija usamljenog austrijskog U boota na pucini Jadrana.

Merni ovo najvise lici na krmu SMU-14. Obratite paznju na kuhara!

To je isti tip - klasa Brumaire; najvjerojatnije nije Curie (https://www.paluba.info/smf/brodovi-137/podmornica-'curie'/)
Francuzi drze do dobre kuhinje pa su je postavili na krmu

Propagandna razglednica u čast podmornice U-5 koja je potopila francusku oklopnu krstaricu Leon Gambetta.


[attachment=1]

[attachment=1]

Da li je, osim U 11, jos neka AU ili njamacka podmornica koja je tokom Prvog svjetskog rata djelovala na Jadranu, u naoružanju imala top Skoda 66 mm L/18 ?

Slikovni prikaz austro-ugarskih podmornica WW1........

Evo nekoliko zapovjednika Kuk podmornica sa prostora ex-YU.[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

kanader, bravo za ovog Budvanina - komadanta U 1, za njega doi sada nisam cuo. Inace, pozicija potapanja U 72 nije tacna, jeste da se ta navodi u svoj poznatoj literaturi, ali tamo na dnu mora nema nicega....

Evo još jedna zanimljivost:Da li se radi o otoku Palagruži?Da li znate možda nešto o ovom slučaju.[attachment=1]

Tu je sve jasno; stradala Nereide od U-5, v. Trapp.

film iz 1972. - istrazivanje/ronjenje na Nereide.

http://www.youtube.com/watch?v=SLJwSMTACRE

Rekao bih da je ovdje SMU-5 u pitanju, i to povratak u Boku nakon potapanja "Leona Gambette". Ispravite me ako griješim.....

Podmornica SMU-3 u Puli oko 1910. godine.


[attachment=1]

[attachment=2]

U okviru topica je vrijedno spomenuti i prvu podmornicu na svijetu koja je izgrađena u znanstvene svrhe. Bila je to podmornica Loligo. Izgrađena u riječkom brodogradilištu Danubius Werft za potrebe tadašnje zoočoške stanice u Rovinju a investitor i vlasnik je bio dr Schottlander  1914g
Podmornica je bila duga 12,24m i imala istisninu 44.1/50t, promijer trupa 2,7m, pogonjena je bila samo elektromotorom od 30ks sa kojim je dostizala brzinu od 7čv. Maksimalana dubina ronjenja je bila 50m. Imala je posadu od 3člana a mogla je ukrcati i 4 znanstvenika.
Izgradnju je pratila Austrijska tajna služba, pa pošro je ocijenjeno da je treba pretvoriti u podmornicu za vojne namijene, preuzima je Austrijska mornarica.
Razvijen je i projekt ugradnje periskopa, izrade dva torpedna lansera i ugradnja motor asa unutrašnjim izgorevanjem za nadvodnu vožnju.
Predviđena je prvo upotreba na Jadranu, kasnije u nadzoru jezera Garda, ali su svi projekti ocijenjeni kao teško izvedljivi i preskupi, pa je dočekala kraj rata na kopnu.
1927 je prodana u staro željezo i izrezana.

Spuštanje u more je bilo tajno pa su stavljeni paravani od cerade okolo po obali.
[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

[attachment=1]

Porinuće U-21, 16.08.1916g[attachment=1]

Transport UB-13 željeznicom, samo prikaz transporta podmornice u djelovima na železničkoj kompoziciji (ovo je transport u Antwerpen, ali slično su transportovane i u Pulu)[attachment=1]

Jedna od transportiranih.[attachment=1]

Postoji i fotografija UB-6 u belgijskim kanalima na putu prema Jadranu.

[attachment=1]

Rijeka i podmornica U-?

[attachment=1]

SM UB-6 je pripadala flandrijskoj flotili, nije operirala van Atlantika.

primam na znanje!

e, ovo je SMU6.

Ovo je vijerojatno SMU-5, izgrađen u  Whitehead Werft ,Rijeka, tip Holland. Nema još ni palubnih topova.
Godina 1909-10.[attachment=1]
Inače su ovog tipa bile samo SMU-5 i SMU-6

SMU-5 i SMU-6[attachment=1][attachment=2]

napokon....SMU6

[attachment=1]

SMU 6 je imala drukčiju konfiguraciju mosta od SMU 5 već u gradnji.

U 16 tipa UB I u vožnji.[attachment=1]

U 40 tipa UB II[attachment=1]

U 11 klase UB I, u pozadini Prinz Eugen.[attachment=1]

Za ljubitelje ovih starih plovila ,članak iz HV br. 83

[attachment=1]

[attachment=2]

poz.

SMU 10.

Dvije slike U-14, prije modernizacije 1916. Prva je u Šibeniku(značajnija), a druga u Puli,u pozadini hidroavion.[attachment=1][attachment=2]

Podmornica U-14 prije i poslije generalnog remonta 1916/17g.
Radi nepouzdanosti motora i čestih kvarova, ai nepovjerenja u francuske mehanizme, podmornica je remontovana, zamijenjeni su akumulatori, elektromotori i dizel pogon. Osim toga postavljen je novi komandni toranj, po uzoru na Njemce sa pripadajućim instrumentima. Na insistiranje Von Trappa je uprkos protivljenja komande, postavljen njemački palubni top 88mm. Aprila 1917, podmornica je završena i prebazirala je u Kotor.Prije i poslije remonta (silueta i boje)[attachment=1][attachment=2][attachment=3]Na palubi su vježbovna torpeda.

U-14 posle povratka Francuzima dobio je isto ime Curie. Prošla je detaljna ispitivanja, zaključeno je da je kapitalno rekonstruisana podmornica,izuzetno dobra i pouzdana, bolja od svih podmornica, koje su tada Francuzi imali. Zadržana je u službi do 1928g., bez ikakvih promijena u dizajnu, ako izuzmemo da su Francuzi palubni top 88mm, zamijenili sa francuskim 75mm.
!918 na Krfu.[attachment=1]

Čisto sumnjam da je to Šibenik.

Definitivno nije Sibenik. U pitanju su Rose na ulazu u Boku, na obali "preko puta" desno se jasno uovcava manastir Savina kod Herceg Novog..... Ova fotografija olbjavljena je i u knjizi Z.Freivogela o AU podmornicama gdje je takodje netacno potpisana kao da je u pitanju slioka SMU 14 u Sibeniku.

I meni je sumljivo, ali je pozadina nejasna, a taj podatak je podan.
Još par slika Curie-a.
Oštečenja mosta, slikano na doku.[attachment=1][attachment=2]
Nakon vađenja, izvlačenje tijela pomočnika komandanta Schally koji je pao pogođen od granate, i njegovo tijelo je zaglavilo ispod mosta.

Ako Marinero prepozneje Boku, onda je sigurno Boka.

Meni je prije izgledalo Volosko ili Gibraltar.

[attachment=1][attachment=2]

Ukrcaj torpeda u KuK podmornicu.[attachment=1]

28-ca dovezena iz Madjarske, pred porinucem, nakon sklapanja u rijeckom brodogradilistu na Brgudima

[attachment=1]

i kasnije na palubi

[attachment=1]

tu je u SM U-17 na kojoj je neko vrijeme komandant isto bio Z. Hudecek

[attachment=2]
[attachment=3]

Spomen značke U-12 i U-5[attachment=1]

Prolazi SMU-14; ako je vec kraj X mjeseca, komandant bi mogao biti v. Trapp; uz, najvjerojatnije Wien - ili Monarch !, vezana SMU-16.

[attachment=1]

Da, da, a sve zajedno desava se u Djenovicu. Izvrsna fotka, bravo! :super

Evo i od mene jedna SMU-14 u Boki.

Podmornica SMU-3 u Puli oko 1910. godine.






 Podmornica N III u Pulskoj luci 1910.jpg (155.21 KB. 816x533 - viewed 37 times.)
 
Ovo je talijanska podmornica, cini mi se NAUTILO, u Tarantu. Provjerit cu tocno ime i datum.

SMU-5 isplovljava iz Djenovica.

Malo kasnim: SMU = Seiner Majestaet Unterseeboot. Mnozina: Unterseeboote.
Talijanska podmornica je njihov prvijenac DELFINO s novim tornjicem postavljenim poslije pregradnje 1904. I meni ju je netko htio "prodati" pod austrougarsku... Moguca je pokusna plovidba 1910., ali nikako u Puli.

Prava korekcija zlata vrijedi.

_________

Poznata posada poznate podmornice :

[attachment=1]

[attachment=1][attachment=2]

Saveznici razgledavaju zarobljenu podmornicu.

U-4 je dopala francuzima.[attachment=1][attachment=2]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3], interesantno  postavljen kormilarski točak, samo u površinskoj vožnji.

U-2, 1915, ugradnja dodatne zaštite na mostu.[attachment=1]

Sad sam vidijo da ispod druge slike piše Fiume, na slici nije Rijeka nego Trst, 1919 g, u pozadini HMS Lowestoft.[attachment=1]

U-4, komuflažna šema na komandnom tornju, vidi se i top 37mm.[attachment=1]

 Đenovići[attachment=1]

Hmmm...zna li ko da objasni kakvi su ovo točkići na U-1?

[attachment=1]

Prve podmornice su sukladno tadašnjem razmišljanju uglavnom imala točkove za lijeganje i kretanje po dnu. Simon Lake je kod svih svojih prvih podmornica ugrađivao točkove. Bilo bi interesantno saznati sudbinu tih točkića na U-1 i 2, ali ih u kasnijoj karieri nisu imali.Dole su  sličice prvih modela sa točkovima.[attachment=1][attachment=2][attachment=3]
i U-1 bez točkova[attachment=4]

Jedan presijek Protectora(Simon Lake), kojeg je kupila Rusija. Na presijeku su lijepo vidljivi uvlačivi točkovi.[attachment=1]

Hvala ML. Zna li se možda kada su uklonjeni sa podmornice?

Nesretna U-20, posle porinuća, posle sudara sa SMS Spaunom, 1918g i 1962g nakon vađenja[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

Torpedni odijeljak na U-21[attachment=1]
U-21 Švarcloze u akciji.[attachment=2]

Dežurstvo na PA mitraljezu, U-27[attachment=1]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=5]

Kotaci su planirani za voznju po dnu, a Lake-ove podmornce su imale i komoru za ronioca, koji je trebao izlaziti iz podmorice, kako bi rezao protupodmornicke mreze i sl. Prve Lake-ove podmornce bile su namijenjene istrazivanju morskog dna. Inace su u austrougarskoj mornarici kotaci isprobani samo jednom (moram pogledati na kojoj od dvije i tocno kada), a poslije su takvi "sportovi" zabranjeni. Nisu skidani, samo ih se vise nije spustalo za voznju po dnu. Poslije rashodovanja tih podmornica su ih htjeli otkupiti Nijemci i rabiti za lov na mine (komora - ronilac - rezanje minskih sidrenih konopa/celik-cela - uzadi), ali su motori i baterije vec bile u komi, pa se od te ideje odustalo.

[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

[attachment=1][attachment=2]
Siluete U-43 i U-47 (tip UB II) u austrougarskoj službi[attachment=3][attachment=4]

SMU 5 u doku posle dizanja u junu  1917g, posle havarije pri nailasku na minu.[attachment=1]

Da se jos jednom podsjetimo sedamnaest stradalih clanova posade prve potopljene A-U podmornice, SMU-12

[attachment=1]
sa povratka nakon torpediranja Courbeta; salutira E. Lerch


Bootsmannsmaat Torpedomeister BUDISAVLJEVIC Mane
Quartiermeister DEAK Ladislaus
Bootsmannsmaat DROTZINGER Rudolf
Stabselektrowärter DVORACEK Stanislaus
Maschinen Quartiermeister FIDRA Anton
Maschinengast KOTZMANN Johann
Maschinenmaat KROUCEK Stefan
Bootsmannsmaat Torpedomeister LANG Franz
Linienschiffsleutnant LERCH Egon Kommandant
Stabsmaschinenwärter NEESER Friedrich
Bootsmannsmaat Torpedoinstruktor PUSTAVERH Max
Maschinengast RESSINGER Josef
Quartiermeister SCHRAMMAYER Robert
Quartiermeister Torpedoinstruktor STRAUSZ Zoltan
Elektro Quartiermeister WAIDISCH Karl
[attachment=2]
Fregattenleutnant ZACCARIA Ernst
Elektromaat ZIEGLER Josef
   

 

Signirana kao SMU 24(?), izgleda kao SMU 11. Pozadina je izvanredno prikazana.

[attachment=1]

Provjerit cu kad iskopam potrebne knjige. Sad sam na drugom PC-u, na mom laptopu vise nemam pristup internetu... U svakom slucaju jedna od njemackih podmornica, vjerojatno pod austrijskom zastavom i laznom oznakom (nije bilo austrijske U 24).

Onaj brod u pozadini izgleda kao današnji fantomski brod Felicio.

Ne bi me cudilo, taj je sudjelovao u svim ratovima na Jadranu...

"Holland" Unterseeboote
SMU 5[attachment=1][attachment=2]
SMU 12[attachment=3][attachment=4]

"SMU 24" (sad sam provjerio) je bila njemacka minopolagacka UC 12, koja je potonula od vlastite mine pred Tarantom 16.3.1916., sto je bila velika blamaza za Njemacku, jer su je Talijani izvadili i otkrili kako Nijemci koriste austrougarsku zastavu i oznake. Poslije su je popravili i uvrstili u svoju flotu kao X 1. Tip UC I je bio nalik tipu UB I, ali se boljim pogledom na sliku vidi kako je pramac dulji, a naziru se i poklopci okomitih bunara za mine.

[attachment=1]
kao italijanska, u službi od oktobra 1917g,baza Venecija, polagala mine kod Unija, Lošinja u Kvarneru, Crne punte, Rta Kamenjaka..
[attachment=2][attachment=3]

Navedena kao SMU 19 - spada u njemacke obalske podmornice minopolagace - lijepo se vide minski "bunari". Iako spada pod topik o njemackim podmornicama Pulske flotile, neka se ovdje nadje u produzetku gornje teme.

[attachment=1]
[attachment=2]

a u "bunarima" ....

[attachment=1]

Jedna od SMU, i čini mi se da je u pitanju broj 6?

Ovo je jedina fotografija na kojoj sam video ovakvo "visoko" označavanje.


[attachment=1]

[attachment=2]

Ova slika će razrješit tajnu.[attachment=1]

U toj su fazi imali "kucicu" na mostu, koju je trebalo prije zaronjavanja rastavljati i trpati dijelove (daske, pozdrav od IKEA-a) kroz grotlo mosta u unutrasnjost podmornice ... brzina zaronjavanja: no comment.

Onda to nije broj već pojas za spasavanje?

Koliko vidim, to je bila nekakva vrsta atrape od cirade i dasaka koja se montirala na ogradu i pod komandnog tornja a služila je i kao zaštita za posadu od vetra i talasa pri površinskoj vožnji.

Tocno, pojas (kolut) za spasavanje i "balkon" od dasaka i jerenine.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

[attachment=1]

[attachment=1]

A propos podmornicari: izasla je nova knjiga Olivera Trulei-a iz Beca sa zivotopisima svih austrougarskih zapovjednika podmornica, od grofa Attemsa do Oresta Zope, a medju njima naravno i Trapp, Krsnjavi, Singule, Rigele i cijelo drustvo, cak i manje poznati. Moze se nabaviti direktno od autora, cijena je oko 39 EUR, "Fehler" je samo sto je na njemackom, ali je unutra stvarno sve sto je poznato, od rodjenja, preko sluzbe u mornarici do konacnih sudbina u drzavama nasljednicama Austro-Ugarske. Ako nekog zanima, mogu mu poslati mail s Oliverovom adresom.

Jako me interesira. Hvala unaprijed na podacima.

SMU 16, rekao bi kod Briona....

Ista podmornica u postupku zaranjanja.

Dio clanova posade SMU 27 kupa se u moru pored svog broda.

Dio posade SMU 28 ruca na krmenoj palubi.

Lijepa fotografija SMU 19.

Yes, ali to je njemacka minopolagacka podmornica UC 15, koja je samo pro forma dobila austrougarsku oznaku "Unterseeboot 19". Inace je nestala bez traga na Crnom moru u studenom/novembru 1916. Nedavno su ruski ronioci pronasli jednu olupinu njemacke manje podmornice, ali je rijec o podmornici tipa UB, vjerojatno UB 7 (koja je imala i austrougarsku oznaku Ub.7).

Komandant Zdenko Hudecek veselo i marno cisti tanjur; naslo se i nesto za popiti  :D

Je, to je on. A za popiti se uvijek naslo, jer je bio dozvoljen "bićerin" po glavi dnevno (biccio, čašica vina). Samo je jednom došlo do skandala, kad je jedan viši narednik na većem brodu bio skroz pijan: nemoguće da Dalmatinac ne podnosi vino!? Onda se otkrilo kako je na brodu služio i niz njegovih nećaka, a svi su mu morali dati svoju porciju vina. On je kažnjen, a Austrija uvela pravilo da na jednom brodu smije služiti samo po jedan član neke veće obitelji... Tako veli legenda, možda je bilo i drugih razloga...

Očito da na podmornici nije bilo pribora za jelo, pošto svi jedu prstima....
A što se tiče čaše crnog vina uz jelo - odavno se zna da je to lek za dušu i za organizam.

Ovi današnji doktori tek sada pokušavaju da otkriju ono što se vekovima znalo.

Hudecek i ekipa sa SMU 28 na patroli negdje po Mediteranu, odnosno u sigurnosti baze u Djenovicu u Boki.

[attachment=1][attachment=2]

SMU 28 tokom gradnje.

SMU 27 zaranja na jednoj od prvih probnih voznji nakon zavrsetka izgradnje.

AU podmornice tokom Prvog svjetskog rata u Djenovicu.

Na pocetku rata AU podmornice bazirale su u Rosama, u Djenovice su presli tek nakon kapitulacije Crne Gore januara 1916 kada vise nije prijetila opasnost od artiljerijske vatre sa Lovcena. Na ovoj slici se prepoynaje i jahta "Dalmat".

[attachment=1][attachment=2]

I U-20 dignuta 1962 u Gradu. Most se nalazi u Heeresgeschichtliches Museum u Beču, ostalo je isječeno.[attachment=1][attachment=2]

SMU 12, slikana u Rijeci, brodogradilištu i u doku u Veneciji nakon vađenja. Spomen obilježje posadi se nalazi na groblju u Veneciji.[attachment=2][attachment=1][attachment=3][attachment=4]

De facto nadgrobna ploca na mletackom groblju San Michele, koja je nedavno obnovljena i zakosena, da se na njoj ne skuplja voda i ne izaziva koroziju.

Rijetko da koja dostupna fotografija već nije objavljena, ali eto i to se nađe....U-12

[attachment=1]

Koja umjetnička; autor je Cvetko Išić iz Pule.......

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Cini mi se da je to njemacka podmornica; oznaka na pramcu je tipicna od Kaiserliche Marine.

(evo "12" trece s lijeva u drugom redu)
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/3e/U-Boote_Kiel_1914.jpg

Hvala na ispravci, brzina eto, to je inače neki češki site gdje je bio članak o česima i slovacima u K.u.k. kriegsmarine. Ostatak slike je isto danas dodan pod pdf personal, sorry.....

Malo sam zakasnio, bas sam htio napisati kako ovo na slici sigurno nije k.u.k. podmornica, a pogotovo ne U 12, ali su srecom drugi bili brzi. Pozdrav!

Posada SMU-6.

[attachment=1]

I još jedna slika SMU-14.

[attachment=1]

Jeli ovo slikano u Puli?

Izgleda mi kao Trst; ne mogu sa sigurnoscu potvrditi.

Jos nekoliko fotografija podmornica za koje se nadam da nisu ranije postavljene.
[attachment=1]

[attachment=3]

[attachment=1]

[attachment=1]

Rezultat pogotka torpeda SMU12, 21.12.1914.
[attachment=1]

U Gruzu....
[attachment=1]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Detalj oko tornja.
[attachment=1]

Ova još nije bila.[attachment=1]

SMU 12[attachment=1][attachment=2]

U pulskoj luci
[attachment=1]

Najvjerojatnije SMU11
[attachment=1]

[attachment=1]

SMU 10 pred Đenovićem

SMU 11 u pozadini Sankt Georg

Jedna usred luke.

SMU -16 u Boki Kotorskoj.

SMU-4 na Brionima, rekao bih....

[attachment=1]
i komandant
[attachment=2]
30.10.1877.    Szczepanów, Galicija -- 21.2.1918. Otrantska baraza (svi poginuli)    

...u Gruzu

[attachment=1]
(da li je ono u pozadini pulski valobran?)
potapa talijansku "Medusu" 10.6.1915., s njemackom posadom i A-U zastavom (istina kao UB15 pod komandom H. v. Heimburga do 15.6.kada je 20.6. preuzela nova "mjesna" posada)
[attachment=2]
[attachment=3]

Odmor na Sredozemlju SMU 14.
Na prvoj slici Ilosvay,von Scheure, von Trapp, Pistel.[attachment=1][attachment=2]

[attachment=1]
S.S.3 u Whiteheadovom brodogradilištu pored Tritona građenog za dansku mornaricu. Triton je Hauvmanden-klasa, a na osnovu ovog iskustva građene su za vrjeme rata podmornice U-20-U-23.
S.S.3 je građena na vlastitu inicjativu kao izboljšana verzija SMU-5 i SMU-6, ali je imala zlu sudbinu jer je mornarica nije htjela odkupiti,sve do 1914(tri godine). Ulaskom u sastav dobila je broj SMU 12 i opravdala svoje postojanje.

Krcanje torpeda na SMU 17. Podmornica tipa B I krcala je svega dva torpeda.[attachment=1][attachment=2]

SM U 5 nakon dizanja iz mora,pošto je 16.maja 1917g.,ispred Pule naišla na minu, tragovi eksplozije su vidljivi na krmi.[attachment=1]

Još jedna slika oštečene krme.[attachment=1]

Ispričavam se ako nisam pogodio temu. Naime, odavno sam čitao da se talijanska podmornica Giacento Pullino nasukala na hridi Galiola. Koja bi onda ovo podmornica bila? Čini mi se da je svjetionik Sv. Ivan na pučini jer je Galiola samostojeća kula bez svjetioničarske zgrade. Zanemarimo napisano ime podmornice. Fotografija je preuzeta sa www.oldphoto.info


(http://i41.tinypic.com/msg4zt.jpg)

Ono je Pullino[attachment=1]
Malo šire ovde http://www.xmasgrupsom.com/Sommergibili/Pullino.pdf

Sad vidim da je pitanje zbog izgleda svetionika. Svetionik je Galiola, sadašnji objekt izgrađen je posle IISR. Prije je na njegovom mjestu bilo kameno zdanje austougarske gradnje, koje je uništeno u drugom svjetskom ratu od strane Italijana koji su ga granatirali misleći da Englezi na njemu imaju tajnu bazu.[attachment=1]
novi objekat[attachment=2]

Galiola je poslije I. svj rata pripala Italiji. Svjetionika nema u Pomorskom godišnjaku Kraljevine Jugoslavije.

Malo veća sličica.

[attachment=1]
poz.

A tako dakle, originalni svjetionik je uništen. Zbunjivala me fotografija pa sam mislio da nije možda greška u literaturi.

Slika U 12[attachment=1]

[attachment=1]

Malo klase U-20 (Havmanden klase).
Kod njih istupa jedan detalj. Radi boljih manevarskih sposobnosti ima blizu krme ugrađen mali propeler , predhodnicu stern thrustera.[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

Mislim, da ova nije bila, U-3. Da iskoristim za popravak, U-3 i U-4 nisu imali benzinske motore, naime kod Njemaca se nikad nisu upotrebljavali,radi eksplozivnosti benzina i isparenja, već su prve podmornice do broja U-19 (1912g), imale Kortingove kerozinske (parafinske) motore, naime to gorivo nije bilo visoko eksplozivno. Problem motora je bio osjetljivost, sa njima nije bilo moguće voziti krmom, pa se zato upotrebljavao elektormotor. Motor je jako dimio,što je razkrivalo podmornicu u površinskoj vožnji.[attachment=1]

Presjek U 3i 4 [attachment=1]
iz knjige Austro-ugarske podmornice u ISR od Jiri Novaka

SMU10 ili iz te klase.
[attachment=1]

Ovu nismo vidjeli.

Još jedna friška.

Kad je (po kazivanju von Trappa) jedan njemacki podmornicar vidio prve A-U podmornice - osjetilo se ogromno cudjenje malim prostorom; i po gornjim fotografijama se vide dzepni razmjeri.

Mislim da je u pitanju bio cuveni Otto Hersing sa U-21, prve njemacke podmornice koja je u Prvom svjetskom ratu uplovila u Boku. Ima o tome jdan interesantan pasaz u Trapovim memoarima.

Opis susreta.

She has an enormous conning tower, with large safety walls behind which you can stay dry in the heaviest weather. Two periscopes and an 8.8-centimeter gun. You could shoot at a cargo vessel with it. You can see by looking at it that the boat has just completed a long sea voyage. For eighteen days they were en route around England, and what is most impressive, they were able to accomplish the whole long trip with their original fuel supply. I go on board the German ship and welcome the commander of U-2 r, Lieutenant Hersing, who at this time had sunk the Pathfinder, an English cruiser-the first warship of this war to be sunk in the North Sea. I am welcomed very cordially and go through the boat, at least to get a cursory impression. What this boat has is unbelievable! Powerful diesel, the engine room separated from the other parts by bulkheads; on the whole, the boat is divided into many compartments. One large control room to handle the diving maneuver, a spacious conning tower, two periscopes that are electrically raised or lowered. The U-boat needs only to be taken down to the desired depth; the periscope takes care of the lookout on its own. Torpedo shafts fore and aft. The men have proper berths, the commander even an honest-to-goodness cabin with an electric lamp next to his bed. A dining table for the officers and a mess table for the crew. Like a luxury steamer compared to my old boat. Construction for air recycling, a separate radio cubicle. It is like being in Wonderland and the Germans are not even aware of it. They act as if this were commonplace. Fierce envy overcomes me. Next to the other boat I feel ashamed as an Austrian officer. With difficulty, I invite Hersing to visit.
Nevertheless, I do it. There is not much to explain. With one glance a U-boat man can comprehend the whole room. Hersing looks around: "I would refuse to travel in this crate."

Georg von Trapp. To the Last Salute: Memories of an Austrian U-Boat Commander

They didn`t have "to travel" - they had "to wage war". Nije ni trebalo "da putuju" - trebalo je "da vode rat". Lepše je u uređenom prostoru, ali to nije od presudnog značaja, naročito ako ti je luka na pola dana plovidbe.

Najvjerojatnije SMU-17.
[attachment=1]

Sigurno snimljeno prije zarobljavanja.

Komandno mijesto na SM U 28,[attachment=1]
SM U 27 ,Kotor  [attachment=2]
Malo propagande podmornica odlazi zadatak a gospođice se ubiše mašući.[attachment=3]Podmornice su dugo ostajale na moru i morale su biti strpljive.
Najduže krstarenje je imala SM U 27, (četvrta patrola) pod komandom Josefa Holuba. Patrola se otegla punih 97 dana, od 22.juna do 26. septembra 1918g.
Do 25.jula podmornica je u vodama oko Grčke uništila devet jedrenjaka i spremala se nakon mjeseca dana natrag u bazu. Međutim kod kontrole motora posadaje odkrila da je veči dio maziva nestao. Ostalo je oko 370kg maziva, a motori su trošili i po par funti na sat. Najbliža luka centralnih sila je bila Drač, ali trebalo je proći Otrantsku baražu, gdje se nikad nije izvjesno znalo koliko će vremana trebati za prolaz, pa se Holub odlučio okrenuti brod prema Beirutu,tada u turskim rukama.
Kako je kasnije opisivao to putešestvije, uslovi života su bili očajni temperatura 35, u mašinskom prostoru 55 stepeni, vlaga 100%, hrana očajna, na podmornici je bilo čak i insekata..
Radi štednje maziva koristili su samo jedan motor, štedjeli su na energiji, jestivo ulje, čak i maslinovo su pomiješali sa mazivom, lovili su svaku kap oko motora i vračali je u motor. Čak je korišten i pomočni jarbol na koga su razapeli jedro za vrjeme povoljnog vjetra. Uprkos svemu na domaku Bejrutu motori su utihnuli, a podmornica kako je imala pune akumulatore sa njima se dokopala Beiruta.
Da ne duljim u beirutu su obavili popravke i snabdjeli se uljem, koje međutim nije bilo dobre kvalitete (bilo je pregusto) pa su se opet morali vratiti u Beirut. Usput su kod Cipara potopili britanski naoružani parnjak Anhui. Srečom u narednoj vožnji naišla je SM U 27 na njemačku podmornicu U 65, koja je pak imala dovoljno rezrvnog maziva, pa su prekrcali cca 1500kg. Posle toga su motori radili kao sat i u probnoj vožnji su zarobili francuski jedrenjak Antoniette.
Dug put kući je počeo i tijekom njega U 27 je potopio 13 jedrenjaka.
Otrant su prošli iz drugog pokušaja, jer su prvi put primječeni od hidroplana i organizovan im je doček od 100 driftera.
Tako je konačno stigla u Boku 26 sept. samo mijesec dana prije kraja rata, prevalivši 4200milja u nadvodnoj i 70 milja u podvodnoj vožnji.
Vijerojatno su i gospođice bile sretne

PS. Neko će se pitati, a radio stanica. Imali su je ali je u silnoj vlazi postala neupotrebljiva.

na podmornici je bilo čak i insekata... **beš brod bez bakula.

Zanimljiva razglednica velikog parobroda koji je pripadao Sjevernonjemackom Lloydu, u Bokokotorskom zaljevu .
[attachment=1]

Slika prikazuje kratku epizodu u njegovom ratnom zivotu.

Luksuzni brod se pocetkom rata sklonio u luku Genova da bi izbjegao zarobljavanje od strane Engleza. Tu je bio interniran do ulaska Italije u rat kada su ga Talijani rekvirirali i pod istim imenom na brzinu pretvorili u bolnicki brod koji je plovio izmedju albanske obale i juzne Italije.

Na jednoj od takvih plovidbi iz Albanije 20.1.1916. u visini  San Giovanni di Medua vidjela ga je SMU11 (ustvari njemacka  UB15 s njemackom posadom) pod komandom Robert Teufl von Fernlanda (jos nije bilo sluzbeno objavljen rat izmedju Italije i Njemacke.
[attachment=2]
Ispaljena su dva topovska hica pred pramac, otpremljena naoruzana grupa gdje je komandantu objasnjeno da se brod treba pregledati. Ujedno su on i glavni brodski ljecnik prebaceni na podmornicu, a brod, unatoc protestima, upucen prema Boki.

Nakon trodnevnog temeljitog pregleda, nikakve nepravilnosti nisu nadjene, osim jednog ceskog dezertera koji se ukrcao u Albaniji. Brod je pusten i kasnije je  izvana dobio oznake bolnickog broda i preimenovan u Ferdinando Palasciano.
[attachment=3]
Otpremljen 1926. u rezaliste.

Opet U-27, presjek makete u razmjeri 1:25, nalazi se u muzeju.[attachment=1]
SM U-27 je prva od serije podmornica građenih po licenci njemačkog tipa B II.
Karijeru je počela nesretno, da bi kasnije postala veoma uspješna podmornica, naime na prvoj vožnji od Pule do Boke,8.marta 1917g. uhvatilo ju je nevrjeme. Posada je našla za shodno da usled velikih valova nastave plovidbu zaronjeni. Kada su zaronili podmornica je brzo pridobila pramčani trim od 30 stepeni i nekontrolisano počela propadati dublje i dublje. Kada su uspjeli da je  izravnaju balastom dosegla je dubinu 72m.
Kasnije se utvrdilo da je imala poprilično mora u pramčanom dijelu, kji je bio nedostupan, ali je postojala pumpa koja ga je trebala izbaciti. Pumpa je bila u kvaru zbog začepljenog filtera.
Sumnjalo se na sabotažu, ali je vjerojatno do kvara došlo zbog slabog održavanja prilikom probnih vožnji.

Inače najveća dubina ronjenja je bila 50m ali kako je njemačka licenca, oni su imali sigurnostni faktor 2,5 , pa se nekako računalo da bi do pucanja trupa trebalo doči na 125m.
Koliko je to tačno nisu provjerili, ali postoji podatak da je isto U-4 njemačkog prijekla, doduše imala je manju dubinu ronjenja, nekotrolisano zaronila na 60m dubine, Singule ju je izvukao na površinu odbacujući čvrsti balast sa kobilice, ali trup je bio deformiran i oštečen pa je završila u škveru.

U godini 1917. komandant je bio vec spomenuti von Fernland
Ovdje je jos na dvije forografije
[attachment=1]
i uz top u svjetlijoj uniformi
[attachment=2]

U trenucima odmora na pitomoj austrijskoj livadi (ili u unutrasnjosti Istre)
[attachment=1]

U-14, nikad dosta, proslavo ju je Von Trapp. Posle remonta i modernizacije, koja je završena u špici podmorničkog rata na Mediteranu postala je strah i trepet trgovačkih brodova. U remontu joj je dodan komandni most, što je poprilično izmjenilo čudnu francusku siluetu i stvorilo bolje uslove za stražu na moru, povečani su tankovi goriva, tako da je imala impozantan doplov od 6000milja, motori su ostali isti ali su zahvaljujući stručnoj preradi dobro povečali nominalnu snagu, pa je podmornica bila najbrža u A-U podmorničkoj floti sa 13,5čv. Tu treba nadodati da je zahvaljujući insistiranju Von Trappa dobila i jači top 8,8cm[attachment=1]

Periskop, značajan instrument, oči podmornice. Dole su periskopi sa A-U podmornica (muzej u Plznu).
Prvi tipovi podmornica su imali dosta primitivne periskope, nisu imale bunara a spuštali su se i dizali onoliko koliko je moglo ručno, kasnije se povečanjam broja posle onoga U to promijenilo.
Postoji opis napada U-5 (Von Trapp-ov) napada na krstaš Leon Gambetta po mirnom moru. U toku napada, kroz periskop se samo povremeno kontrolisala situacija, jer na mirnom moru siječenje površine bi lako moglo biti primjećeno od posade krstaša. To je rješavao ne sa uvlačenjem i izvlačenjem periskopa što je bila polagano i teško, već promijenom dubine podmornice znači horizontalnim kormilima. Nekako nalik na Albanske podmornice kada su veslači uzimali vazduh.[attachment=1]

Ponovo u francuskoj službi.

[attachment=1]

Nekoliko fotografija SMU-27
Ova prva je vec postavljena, sada uz par detalja
[attachment=1]
Rat je gotov; razoruzana podmornica strsi visoko iz mora tako da se vide detalji trupa
[attachment=2]
Postoji i bolja fotografija, ali dok ne ispliva...
[attachment=3]

Neka se nadje i Pelikan
[attachment=1]

Zanimljiva kompozicija; SMU6 se vraca iz patrole, pomorska pjesadija ide na vjezbu.
[attachment=1]

SMU 16 in der Bocche di Cattaro. Komandant Lschlt Orest Ritter von Zopa.

Cesto puta nadje se kriva "atribucija" fotografije. Na toj fotografiji, ovako stoji, pa dalje nisam razmisljao.
[attachment=1]
Ako je von Zopa, drago mi je da je to співвітчизник!

Da, sunarodnjak od Chernivtsi.

Jadranski killer –  austrougarska podmornica UC-14

Talijani su, ne bez razloga, austrougarsku podmornicu UC-14 prozvali – jadranskim killerom zbog štete koje im je nanijela tijekom Prvog svjetskog rata.
UC-14 dodijeljena je u 5/1915. godine U-Flottille Mittelmeer s bazom u Puli.   Njemačka jedinica je trebala  pojačanje od sedam austrougarskih obalnih podmornica koje, unatoč uspjesima u prvoj godini rata, nisu bile u stanju ometati saveznički promet u Otrantu. Italija nije bila u ratu s Njemačkom, ući će tek 28/8/1916., pa su , posljedično, njemačke podmornice dobili oznake uizastavu Austro-ugarske, a posade su dobile i austrougarske činove i uniforme. UC-14 je preimenovan u SM (Seine Majestat) U-18.
U početku nije korišten kao polagač mina, već za prijevoz strateških materijala za tursko carstvo. 5/6/1915. godine zapovjedništvo je preuzeo Oberlautnant zur See Caesar Bauer. S obzirom da su pomorske komunikacije Austrije bile prekinute preprekama u Otrantu postojala je potreba da se Turska snabdjeva ratnim materijalom, ali i za snabdjevanje austrougarskog carstva materijalima. Na  UC-14 i blizancu UC-15 modificiran je pramac, pa su prostori za smještaj mina postali skladište za prijevoz strateških materijala. Isplovili su 7/7/1915. iz Pule i stigli, bez incidenata, na otok Orak, na turskoj obali, 29/7.; a malo kasnije i Istanbul. 24/9. UC-14 je bio na povratku u Pulu. Do sredine studenog ostaje u brodogradilištu gdje se ponovno preuređuje za prijevoz i postavljanje mina.
Treća misija je bila od 8. do 21/11. i to je bila prva misija miniranja albanske obale koja – nije dala nikakva rezultata. S obzirom da je bilo u tijeku pojačanje luke Valona od talijanske strane, posao je ponovljen u četvrtoj operativnoj misiji od 3/11. do 4/12/1915. S minama koje su postavljene tom prilikom potopljeni razarač Intrepido  i parobrod za prijevoz trupa Re Umberto.

Intrepido
Tip: razarač
Klasa: Indomito
Vlasnik: Regia Marina
Godina: 1912
Brodogradilište: Pattison, Napoli
Grt: 680
Dimenzije: 72,3x7,3x2,2
Pogon: 2x Tosi parne turbine; 4 x Thornycroft kotlovi; dva vijka
Snaga: 16.000 KS
Brzina: 30,0
Naoružanje: 1x 120 mm; 4x 76 mm; 2x 450mm torpedne cijevi
4/12/1915
Potopljen od mine s njemačke podmornice UC-14 (Caesar Bauer) kod Valone

U 11/1915. talijanski ministar rata Zuppelli odlučio je poslati talijanske specijalne snage u Albaniju s namjerom da ojača ratnu luku Valona koja je bila pod kontrolom talijanskih snaga.
Prvi konvoj isplovio je 2/12., a drugi konvoj u kojem su bili parobrodi za prijevoz trupa Re Umberto i Valparaiso koje su pratila 4 razarača, 3/12. iz Taranta.
U 9.45 brodovi su prošli rt Linguetta i plovili su sigurnim kanalom prema zaljevu Valone kada je  se začula jaka eksplozija, a visoki stup dima i vode digao se s desne strane Re Umberta koji se 15 minuta kasnije prepolovio i potonuo.
Nekoliko sati kasnije razarač Intrepido je naletio na minu. Teško oštećen, nasukan je i napušten kod rta Linguetta. Potonuo je nekoliko dana kasnije.
Oba potonuća uzrokovala su mine s njemačke podmornice UC-14, koja je godinu dana kasnije potopila bojni brod Regina Margherita.
Podrtina pronađena 6/2007.


Re Umberto

Tip: putničko-teretni brod (bivši oceanski liner)
God: 1892
Brodogradilište: G. Ansaldo & Co., Sestri Ponente (Genova)
Vlasnik: Ligure Romana
Novogradnja: 48
Grt: 3.164
Dimenzije: 101x12,3x5,6
Pogon: triplex
Brzina: 12,0
1897
Vlasnik: Ligure Brasiliana, Genova
1915
Operator: Semidei &  Ferrari, Genova
4/12/1915
Naletio na minu kod rta Linguetta
Broj žrtava: 94
Podrtina je pronađena tek 8/2007.

Malo poslije napada na luku Brindisi, od 9. do 12/12/1915. bio je veliki uspješni napad koji je prouzročio 4 izgubljena broda: pomoćna krstarica Citta di Palermo koji je dolazio iz Drača i prevozio je 159 britanskih vojnika (57 žrtava); tri britanska driftera (Frenchny, Morning Star i Gavenwood).

Citta di Palermo
God: 1910
Grt: 3415
Brodogradilište: Cantieri Navali Riuniti, Ancona
Dimenzije 110,9x 12,8x5,8
Pogon: 3x parne turbine
Brzina: 20,0
Vlasnik: Ferrovie dello Stato
Sudbina:
8/1/1916 naletio na minu 6 Nm sjeveroistočno od luke Bari

Tijekom prosinca, odnosno do 6/1/1916. slijedile su još dvije misije uz albansko-crnogorsku obalu. Od mina postavljenih 4/1. potonuo je brod za prijevoz trupa Brindisi.

Brindisi

God: 1895
Grt: 863
Brodogradilište: Fratelli Orlando & Co., Livorno
Dimenzije; 59,6x 8,4
Vlasnik: Societa Anonima di Navigazione a Vapore Puglia, Bari
Pogon: triplex
Sudbina:
6/1/1916
Naletio na minu

Na povratku u Pulu, 7/1. zapovjedništvo podmornice preuzima Oberleutnant zur See Franz Becker, koji odmah isplovljava na dvije neuspješne misije pred albanskom obalom. Od 14. do 21/3. poduzima još jednu misiju postavljanja mina u Jonskom moru kod otoka Krfa, koji je bio jugoistočni terminal preprečenja Otranta. 18/3. postavio je 12 mina (maksimalni broj) i dva dana kasnije potopljen je francuski trawler Ginette.


HMD Gavenwood

Tip: drifter
God: 1914
Grt: 88
Brodogradilište: W. & G. Stephen, Banff
Vlasnik: Wood, Mcduff & Co.
Sudbina
U to vrijeme operira za Royal Navy
20/2/1916
Naletio na minu kod luke Brindisi (11 članova posade stradalo)

Od 4. do 20/4. izvršava dvije misije duž jadranske obale (Puglia i Albanija). Za vrijeme te, 12. misije, kada je 16/4. postavio mine u Valoni, tvrde njemački povjesničari, od tih mina je potopljen bojni brod Regina Margherita u noći 12/12/1916. godine.

Ginette

Tip patrolni čamac (bivša ribarica)
God 1913
Grt 272
Brodogradilište: John Duthie Torry Shipbuilding Co., Aberdeen
Izgrađen za: Castaign, La Rochelle
U trenutku stradanja bila je u sastavu Marine Nationale Francaise
Sudbina
20/3/1916
Naletila na minu kod otoka Krfa.

Na povratku, UC-14 ostaje u Puli zbog radova, a 1/7. zapovjedništvo preuzima Oberleutnant zur See Albert Klatt. U kolovozu izvršava 13. i 14. misiju pred Venezia i Taranto, obje bez rezultata. Slijedeća misija, opet u zaljevu luke Taranto, uzrokuje gubitak britanskog parobroda Inverbervie punog ugljena koji je doplovio iz Cardiffa; neki izvori pogrešno navode pripisuju ovo potapanje austrougarskoj podmornici U-4 kod rta de la Nau (Španjolska), istoj onoj podmornici koja je potopila oklopnjaču Giuseppe Garibaldi.   Engleski motorni čamci (ML-230, ML-253 i ML-255) od po 37 tona, koji su se nalazili na palubi britanskog broda, pali su u more kada je brod potonuo te su ostali plutati. Podmornica ih je potopila topovskom paljbom.

Inverbervie

God: 1913
Brodogradilište russell & co. ltd., greenock
Novogradnja 644
Grt 4309
Dimenzije 117,4x15,2x7,9
Pogon triplex
Brzina 11,0
Vlasnik: inverkip steamship company ltd, glasgow
Sudbina
14/9/1916
Na putovanju iz Cardiff i Messinu za Taranto s teretom ugljena i tri motorne brodice (Royal Navy) torpediran i potopljen 17 Nm od rta Rizzuto, 6 članova posade stradalo.

I posljednje dvije misije u Sredozemlju, UC-14 su bile u zaljevu luke Taranto, u tim je akcijama Royal Navy izgubila još dva driftera: Michaelmas Daisy (26/11. kod rta Santa Maria di Leuca) i Finrose (ispred luke Gallipoli).
Nakon tih misija podmornica se vratila u Pulu zbog radova u Arsenalu gdje je ostala do kraja 1916. godine. Završetkom radova podmornica je rastavljena i vlakom zauvijen napustila Jadran. Bila je namijenjena pojačanju Marine Korps u Ostendeu gdje je dodijeljena U-Flottille Flandern s bazom u Zeebruggeu.
Ponovno je u funkciji 11/1/1917. pod zapovjedništvom Oberleutnatna zur See Ulricha Pilzekera, kojega je u sprnju zamijenio kolega po činu Helmut Lorenz, a 4/9. Adolf Federsen koji je bio rezervista. U tih 9 mjeseci podmornica je izvršila 11 misija pred istočnom britanskom obalom i imala 6 uspjeha, pogotovo protiv malih plovila za obranu obale, od ukupno 97 tona.
1/10. napušta Zeebrugge i prema britanskim izvorima  je utvrđeno da je izvršio predviđeno miniranje: u noći 3/10  signalne stanice Zeebruggea i Knocke javljaju povratak UC-14, ali nakon toga, u 22.15 vidjeli su u smjeru podmornice eksploziju. Pretpostavili su da je eksplodirao od mine koja je zaostala, kao što se već dogodilo drugim podmornicama iste klase. Samo tijelo zapovjednika Federsena je pronađeno na plaži i pokopano, o drugim članovima posade – niti traga, vjerojatno zbog toga što je bila praksa da se noću plovi površinom kada je samo zapovjednik na tornju kojeg je eksploziva katapultirala u more. Tako je U- 14 stradala, koja ironična sudbina, od vlastite mine...

[attachment=1]

Još zlosretne U-20[attachment=1][attachment=2]
i U-14[attachment=3]

UC 14, sa austrijskom oznakom 18 na tornju.[attachment=1]

Izgleda da nismo imali SMU10 na Brionima pri ukrcaju 45-cm torpeda.
[attachment=1]

SMU-5 tokom izgradnje, 1909. u doku u Rijeci.
[attachment=1]

Bila već...sada malo jasnija:

neka i ove:

Slika je dobra, podmornica je njemačka U-73, TIP-UE I
A sada SMU 5 se vraća u bazu posle uspješne akcije.[attachment=1]

Evo onda još jedne:

Opet njemačka vjerovatno U 47, klase U 43,

Na poleđini i piše da je njemačka i to baš U 47 ;)

Ove podmornice su pripadale Podmorničkoj flotili Pula-Deutsche U-Halbflotille Pola, drugi topik, iako ih je lijepo vidjeti i ovdje. :)

SMU-5 nikad dosta,[attachment=1]
i zadnja žrtva, slike sve govore.[attachment=2][attachment=3]

STT tip podmornica.
Iako nije ušao u operativnu upotrebu, predstavlja u potpunosti novi tip oceanske podmornice, kakvih austrijska mornarica  nije imala. STT,  koji se u ratu zvao Austriawerft, počeo je izgradnju  prvih dviju podmornica 1917g. Nijedna od ove dvije podmornice (U-52 i U 53) nije završena do kraja rata. Ovim planom je bila predviđena izgradnja četiri podmornice ali izgradnja druge dvije nije ni počela. Nedovršene podmornice U-52 i U -53 su izrezane posle rata u željezo.
Kako Austrija nije imala večih podmornica za dejstva u Mediteranu, podan je raspis za izgradnju takvih podmornica na kome je izabran ,STT (Stabilimento Tecnico Triestino) za izgradnju perekooceanskih podmornica. Nova podmornica je imala deplasman 849/1200t, dimenzije 75,97x6,96x3,51m. Za pogon (dva propelera) bila su predviđena dva dizel motora zajedničke snage 2400ks, a u zaronjenom stanju dva elektromotora od 1480ks. Trebala e postizati nadvodnu brzinu od 15,27čv i podvodnu 9čv.  Naoružanje se sastojalo 6 torpednih cijevi 17,7inča, čeiri na pramcu i dvije na krmi. Ukrcano bi imala 9 torpeda. Art. Naoružanje je predviđeno ili 2x10cm/35 ili 12cm/35, sve u svemu jako artiljerijsko naoružanje. Pored toga bio jepredviđen i mitraljez 1x8mm.
Ove moćne podmornice nisu završene do kraja rata iz više razloga, pomankanja usposobljenih radnika u brodogradilištu kao i materjala… U-52 je završena 25%, a U-53 tek 10%.[attachment=1]

Tu bi kao nedovršene projekte spomenuti i U-48 klasu i klasu i klasu U-50, prva građena  u Trstu a druga u Rijeci i takođe su bile licenčne oceanske podmornice ( podmornice za dejstva na širem Mediteranu) približno istih dimenzija kao gore pomenute.
Trebale su imati jako torpedno i artiljerijsko naoružanje po dva  topa 100 ili 120mm/35.
Na karaju rata su završene,
U Trstu STT
U 48- 70%
U 49- 55%
U Rijeci Ganz Dunabius
U-50-90%
U-51_60%

SM U 15, 16 i 17 na vezu u Boki.[attachment=1]

Zadnja podmornica završena u domaćim brodogradilištima tokom rata, bila je U 41. Ona je ušla u servis u Februaru 1918g, imala dvije patrole u Mediteranu gdje je potopila jedan francuski parobrod.[attachment=1]

Rose...., nista se nije promijenilo

Već je lovac postavio ovu fotku, samo što je ova malo svetlija.

[attachment=1]

Sef s dva podmornicara sa stradale podmornice SMU12 (detalji su vec ranije postavljeni)
[attachment=1]

Komandant stradale podmornice SMU3, stradale kod Otrantske baraze
[attachment=2]
http://www.denkmalprojekt.org/u-boote/kuk_u_boote_wk1/kuk_u-boot_smu_3_wk1.htm

".....Čuvarima Jadrana biti će svijetli putokaz"
[attachment=1]

Havmanden tip, vjerovatno SM U 22[attachment=1]

I na gornjoj slici je greška, nije ono što je napisano na izvoru.
Povećao sam sliku i nesumljivo je jedna od B II tipa ili kako je još zovu u KuK mornarici jer su sklapane u Rijeci i Puli klasa U-27.
prvo me je bio sumljiv oblik pramca, pa kasnije i otvora na lakom trupu.
Dole U-43,uz torpiljarku 74 T, ona je kupljena od Njemaca i 30 jula 1917 prešla pod austrijsku zastavu i pod komandu  Friedrich Schlosser[attachment=1]

Za uporedbu sa Havmanden, SM U 23[attachment=1]

SM U 15 tip B I
[attachment=1]

Izgleda da ova grupa podmornica jos nije bila na ovom topiku; 3,4 i 7 - klasa Germania, 5 i 6 klasa Holland.
[attachment=1]

SM U 7 nije klase Germania, to je klasa Holland. To je treća podmornica koju je Whitehead gradio na svoju ruku,poboljšana verzija U 5 i U6. On je tu podmornicu ponudi A-U mornarici, koja je odbila kupovinu. Ova podmornica je imala oznaku S.S.3. početkom rata u nedostatku podmornica, mornarica ju je uzela, pa je u probnim vožnjama imala oznake U-7, kasnije kada je ulaskom u malu A-U flotilu podmornica dobila oznaku U-12.
U-7 podmornice u aktivnom sastavu A-U nije imala.
Dole je slika S.S.3 u Whiteheadovom brodogradilištu, pored Tritona koji je građen za Dansku.
[attachment=1]

Moj propust; koristio sam se podacina iz K.u.k. kriegsmarine.at;

na drugim mjestima stoji pravilno:
    

1911 - Am14.3. Stapellauf auf der Whitehead-Werft in Fiume/Rijeka
1914 - Ankauf durch die k.u.k. Kriegsmarine nach Kriegsbeginn
      Die erste Bezeichnung SMU 7 wurde am 21.8. ersetzt durch
      SMU 12

i

S.M.U. 12 exS.M.U. 7 exS.S. 3       
U12 (Mod HOLLAND) class submarines
Built: 1911, Whitehead & Co. Torpedo & Machine Works, Fiume, HU
1914-1915 Imperial & Royal Austro-Hungarian Navy, Pola, AT   

U-1[attachment=1]

Još malo SM U 1[attachment=1][attachment=2]

SM U 2 u školskoj vožnji 1912. Još sa originalnim pramcem, kasnije u remontu promijenjena je forma pramca i promjenjen je komandni most, nadodana je zaštita za posdu na mostu[attachment=1][attachment=2]

Malo sam pregledavao stare topike - iako je i meni izgledalo kao Trst, ipak je Rijeka. Evo slijeda fotografija:
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

[attachment=1]

Ako vec ranije nije bila postavljena.....
[attachment=1]

Neki detalji o podmornicarima koji se ne nalaze na drugim stranicama.......
http://en.calameo.com/read/000802552a3d4b97f0145

Hvala @jadran 2 !

Svi prilozi su Vam izvrsni.Ovaj link također.Ovo je toliko lijepo estetski urađeno da sam zadivljen.

Ima ih puno na ovom topiku,koliko vidim i početnika.Žao mi je što više ne učestvuju.Naročito mi je žao što nema @ML.Čovjek je zaista poznavalac ove materije.Nadam se da će se ipak javiti ponovo, te dati puno toga kroz njegove priloge.

Naročito mi je žao što je odustao od pisanja na topiku "Podmornice Antante u Dardanelima" jer mislim da je jako malo literature (koja se čitala) kod nas uopće o "savezničkom"podmorničarstvu.

Još jednom hvala na izvrsnim prilozima.

Poz.

SMU-4 u laganoj vožnji kao ulje mirnim vodama Tivatskog zaliva.

SMU 17, SMU 3 i SMU 14 na vezu u Rosama,prije uspostavljanja podmorničke baze u Đenovićima u Boki Kotorskoj.

Još dvije "logističke" iz podmorničke baze u Đenovićima.

 :klap :klap :klap :klap

Kad Ti se već toliko sviđaju, evo i jedna iz strojarnice SMU-4.

Evo jedne lijepe fotografije:

Na str 15/16  bilo je razgovora oko detalja fotografije.

Dinamicna fotografija
[attachment=1]

Možda je SMU 3 ali koja i iz kojeg vremena? Ovo izgleda suvremenija fotografija.

Autor govori da je to bas ona koju je "Bisson" potopio.

Vjerujete li naslov na ovoj slici?

To bi bila jedna od UB.  Možda U 10 ex UB1.

Izranjanje....
Čista desetka

SMU6 u voznji po valovitom i vjetervitom vremenu.
[attachment=1]
i SMU27 s posadom na tornju. Je li u sredini Holub ili v. Fernland - mozda ce se i saznati.
[attachment=2]

SMU27 na kraju svoga puta; engleski oficiri gledaju sto ima.
[attachment=1]

na vezu

Ne bih rekao da je ovo AU podmornica, prije neka njemacka.....

U pulskoj luci
[attachment=1]

Dvije slike U4.

Razglednica U4 ili U3.

SMU4.  :)

SMU12 i njena posada.

[attachment=1]

[attachment=2]

Koliko me drzi sjecanje, ova sa SMU31 nije bila.
[attachment=1]

Nekako mi izgleda da ove jasne fotografije jos nije bilo...
[attachment=1]

Jadran je već postavio neke od ovih fotografija, ali su ove u malo većoj rezoluciji. Fotografisanje vojnika Jorkširskog i Lankaširskog puka na komandnom mostu podmornice U4 za uspomenu i dugo sećanje.

[attachment=1]

[attachment=2]

Ovde ih vidimo na mostu U4, u prvom planu, i na mostu U3, u drugom planu, a u pozadini je krstarica HMS Lowestoft.

[attachment=1]

Ovde se vide U3, U4 i krma italijanskog oklopnog krstaša Pisa.

[attachment=2]

 :o SM 4 i 3. SM U 3 su vjerovatno digli iz mora radi slikanja.

Vidiš, nisam ni proveravao za obe podmornice koja im je bila sudbina, nego sam preneo samo ono što je bilo napisano ispod fotografija. Hvala ML.

IWM podmornice naziva U-4 i U-40.....

U to koje su podmornice na slici uopšte nema nikakve sumnje Treba malo pogledati mostove i gdje su se nalazile na kraju rata. SM U 4 ima specifičan i jedinstven most, SM U 40 i 41 imaju isti, samo što je SM U 40 dočekala kraj rata u Rijeci, a druga u Kotoru. [attachment=1][attachment=2][attachment=3]
Pregledno obrađene KuK podmornice na:
http://www.mycity-military.com/Prvi-svetski-rat/Austrougarske-podmornice.html

24.mart.1919, SM U 5, U 21, U 28 i U 40 uplovljavaju u Veneciju i vezuju se na obalu St Marka, pračeni strahopoštovanjem nazočnih.[attachment=2][attachment=1][attachment=3]

[attachment=1][attachment=2]

SMU4 na razvijenom moru.
[attachment=1]

Boka Kotorska
U pozadini Kumbor, Đenovići, Baošići?

Jedna baš živopisna.

[attachment=1]

Do sada nisu bile.
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Napad U-12 na Jean Barta.

[attachment=1]

Niz (valjda) nepostavljenih fotografija
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
[attachment=6]
[attachment=7]

Ove dvije jos nisu bile. Na Brionima i Boki.
[attachment=1]
[attachment=2]

[attachment=1]

Razni tipovi na raznim lokacijama.
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Prve tri iz Boke,četvrta je rekao bih, slikana u Puli.

Da, Pula. U drugom planu "Hercules".

SMU 5 koja je na proljece 1917. krmom udarila u minu iz vlastitog minskog polja ispred Rovinja....
[attachment=1]
[attachment=2]
Kasnije popravljena

Malo jasnija fotografija ranije postavljena od ML-a.
[attachment=1]

Godisnjica pogibije 59 mornara s japanskog razaraca "Sasaki" koji je ostetila 11.6.1917. podmornica SMU27 pod zapovjednistvom Roberta Teufla von Fernlanda.
Spomenik je podignut na Malti, ostecen u njemackim napadima, obnovljen 1973. i nedavno.
[attachment=1]

Dvije fotografije podmornica snimljenih s "Monarcha".
[attachment=1]
[attachment=2]

Dvije podmornice uz poznatu maticu.
[attachment=1]
[attachment=2]

Jos jedna fotografija iste podmornice snimljene u malom vremenskom razmaku.
[attachment=1]
[attachment=2]

Jedna iz Kumborskog tjesnaca.

Nekoliko fotografija...
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

SMU-4 je slikana u Tivatskom zalivu.

Jedna karta sa SMU-1.

[attachment=1]

Mislim da ova nije bila, SMU-28.

[attachment=1]

Bodro plovi na svjezem sjevernjaku.
[attachment=1]

SMU-3 u Boki.

SMU 4 u laganoj vožnji. U pozadini se vidi jedan od Viribusa, jedna od Spauna i šljupka.

[attachment=1]

Sljupka je ipak kuter s 12 vesala. ;)

Kad se zatrčiš i prebrojiš vesla samo s jedne strane... :zid

Slikano iz drugog kuta. Sasvim sigurno SMU-5.
[attachment=1]

Slike nemacke podmornice U-110 - 1918.

http://flashbak.com/hell-sea-inside-first-world-war-german-u-boat-57614/

Malo o podmornicarima i potopljenim brodovima
[attachment=1]
[attachment=2]
SMU29 pod komandom Lea Prasila bila je posebno ubojita.
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
ovaj parobrod bio je posebno zilav, potonuo je tek nakon ispaljenih vise od 70 granata
[attachment=6]
Kapetan koji je zarobljen ostaje na podmornici; oprasta se od svoje posade koje je sljedeceg dana spasio britanski brod
[attachment=7]
krstarica HMS Edgar bila je ostecena
[attachment=8]

SMU 6 u doku.

[attachment=1]

Vađenje SMU 5 i odmah potom u doku.

[attachment=1]

[attachment=2]

Postavljena na 3. str. ali je ova u boljoj kvaliteti; SMU-43.
[attachment=1]
[attachment=2]

Odakle podatak da je Brindisi potonuo na mini postavljenoj od podmornice UC 14. Doduše ima i takvih tumačenja, ali su pogrešna, 4 januara UC 14 je postavio 12 mina kod Cape Linguette, a to je podosta južnije od potapanja Brindisija. Nigdje se u njemačkim izvorima ne pojavljuje taj podatak.

Odnosi se na ovaj post https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,12465.msg322644.html#msg322644

Patrole UC-14, i tu je napisano da je 4.jan.1916 postavila 12 mina ispred Valone i da je na njima potopljen SS Brindisi.Brindisi je naišao na minu pred lukom Medua,cca 50 milja sjevernije.

Подводная лодка "UC-14" (1-я мировая война) 1-й боевой поход начался из Каттаро 18 ноября 1915 года. Лодка пошла на минную постановку у Валоны. 20 ноября выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Каттаро 22 ноября. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 2-й боевой поход начался из Каттаро 1 декабря 1915 года. Лодка пошла на минную постановку у Валоны. 3 декабря выставила минное заграждение из 12 мин. В тот-же день на минах поставленных подводной лодкой подорвался и затонул итальянский транспорт "Re Umberto" тоннажом 2952 брт. 4 декабря на минах поставленных подводной лодкой подорвались и были потоплен итальянский эскадренный миноносец "Intrepido" тоннажом 680 тонн и повреждён итальянский вспомогательный крейсер "Citta di Messina" тоннажом 3495 тонн. Боевой поход завершился в Каттаро 5 декабря. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. В результате боевого похода были потоплены 1 эскадренный миноносец тоннажом 680 тонн и 1 транспорт тоннажом 2952 брт, а также повреждён 1 вспомогательный крейсер тоннажом 3495 тонн. 3-й боевой поход начался из Каттаро 8 декабря 1915 года. Лодка пошла на минную постановку у Бриндизи. 10 декабря выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Каттаро 12 декабря. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 4-й боевой поход начался из Каттаро 25 декабря 1915 года. Лодка пошла на минную постановку у Валоны. 27 декабря выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Каттаро 29 декабря. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 5-й боевой поход начался из Каттаро 2 января 1916 года. Лодка пошла на минную постановку у Валоны. 4 января выставила минное заграждение из 12 мин. 6 января на минах поставленных подводной лодкой подорвался и затонул итальянский транспорт "Brindisi" тоннажом 863 брт. Боевой поход завершился в Каттаро 6 января. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. В результате боевого похода был потоплен 1 транспорт тоннажом 863 брт. После возвращения из боевого похода лодка стала в ремонт. 8 января 1916 года на минах поставленных подводной лодкой подорвались и затонули итальянский вспомогательный крейсер "Citta di Palermo" тоннажом 3415 тонн и английские транспорты "Frenchny" тоннажом 84 брт и "Morning Star" тоннажом 97 брт. 6-й боевой поход начался из Каттаро 19 февраля 1916 года. Лодка пошла на минную постановку у Валоны. 20 февраля на минах поставленных подводной лодкой подорвался и затонул английский транспорт "Gavenwood" тоннажом 88 брт. 21 февраля выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Каттаро 23 февраля. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. В результате боевого похода был потоплен 1 транспорт тоннажом 88 брт. 7-й боевой поход начался из Каттаро 26 февраля 1916 года. Лодка пошла на минную постановку у Валоны. 28 февраля выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Каттаро 1 марта. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 8-й боевой поход начался из Каттаро 16 марта 1916 года. Лодка пошла на минную постановку у Корфу. 18 марта выставила минное заграждение из 12 мин. 20 марта на минах поставленных подводной лодкой подорвался и затонул французский транспорт "Ginette" тоннажом 272 брт. Боевой поход завершился в Каттаро 20 марта. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. В результате боевого похода был потоплен 1 транспорт тоннажом 272 брт. 9-й боевой поход начался из Каттаро 4 апреля 1916 года. Лодка пошла на минную постановку у Бари. 6 апреля выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Каттаро 8 апреля. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 10-й боевой поход начался из Каттаро 14 апреля 1916 года. Лодка пошла на минную постановку у Корфу. 16 апреля выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Каттаро 18 апреля. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. После возвращения из боевого похода лодка стала в ремонт.
11-й боевой поход начался из Каттаро 5 августа 1916 года. Лодка пошла на минную постановку у Венедига. 7 августа выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Каттаро 9 августа. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 12-й боевой поход начался из Каттаро 18 августа 1916 года. Лодка пошла на минную постановку у Таранто. 20 августа выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Каттаро 22 августа. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 13-й боевой поход начался из Каттаро 4 сентября 1916 года. Лодка пошла на минную постановку у Таранто. 6 сентября выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Каттаро 8 сентября. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 14-й боевой поход начался из Каттаро 19 сентября 1916 года. Лодка пошла на минную постановку у мыса Ста. Мария де Леука. 21 сентября выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Каттаро 23 сентября. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 15-й боевой поход начался из Каттаро 2 октября 1916 года. Лодка пошла на минную постановку у Таранто. 5 октября выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Каттаро 9 октября. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 26 ноября 1916 года на минах поставленных подводной лодкой подорвались и затонули английские транспорты "Michael-mas Daisy" тоннажом 99 брт и "Finross" тоннажом 78 брт. 11 декабря 1916 года на минах поставленных подводной лодкой подорвался и затонул итальянский эскадренный броненосец "Regina Margherita" тоннажом 14500 тонн. 16-й боевой поход начался из Зеебрюгге 23 февраля 1917 года. Лодка пошла на минную постановку в Стэнфордском канале. 25 февраля выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 27 февраля. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 17-й боевой поход начался из Зеебрюгге 3 марта 1917 года. Лодка пошла на минную постановку у Лоустофта. 5 марта выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 7 марта. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 18-й боевой поход начался из Зеебрюгге 12 марта 1917 года. Лодка пошла на минную постановку у Лоустофта. 13 марта выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 14 марта. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 19-й боевой поход начался из Зеебрюгге 27 марта 1917 года. Лодка пошла на минную постановку в Стэнфордском канале. 29 марта выставила минное заграждение из 12 мин. 30 марта на минах поставленных подводной лодкой подорвался и затонул английский транспорт "Christopher" тоннажом 316 брт. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 31 марта. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. В результате боевого похода был потоплен 1 транспорт тоннажом 316 брт. 20-й боевой поход начался из Зеебрюгге 6 апреля 1917 года. Лодка пошла на минную постановку у Лоустофта. 8 апреля выставила минное заграждение из 12 мин. 9 апреля на минах поставленных подводной лодкой подорвался и затонул английский транспорт "Orthos" тоннажом 218 брт. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 10 апреля. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. В результате боевого похода был потоплен 1 транспорт тоннажом 218 брт. После возвращения из боевого похода лодка стала в ремонт.
 21-й боевой поход начался из Зеебрюгге 13 мая 1917 года. Лодка пошла на минную постановку в проливе Хьитт. 15 мая выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 17 мая. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 22-й боевой поход начался из Зеебрюгге 19 мая 1917 года. Лодка пошла на минную постановку у Хальсборо Гэйт. 21 мая выставила минное заграждение из 12 мин. 23 мая на минах поставленных подводной лодкой подорвался и затонул английский транспорт "Tettenhall" тоннажом 227 брт. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 23 мая. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. В результате боевого похода был потоплен 1 транспорт тоннажом 227 брт. 23-й боевой поход начался из Зеебрюгге 29 мая 1917 года. Лодка пошла на минную постановку у Грейт Ярмута. 30 мая выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 31 мая. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 24-й боевой поход начался из Зеебрюгге 7 июня 1917 года. Лодка пошла на минную постановку у плавучего маяка Смис Кнолл. 8 июня выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 9 июня. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 25-й боевой поход начался из Зеебрюгге 18 июня 1917 года. Лодка пошла на минную постановку в прорливе Стэнфорд. 19 июня выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 20 июня. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 26-й боевой поход начался из Зеебрюгге 26 июня 1917 года. Лодка пошла на минную постановку у Лоустофта. 27 июня выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 28 июня. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 27-й боевой поход начался из Зеебрюгге 5 июля 1917 года. Лодка пошла на минную постановку у плавучего маяка Смис Кнолл. 6 июля выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 7 июля. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 28-й боевой поход начался из Зеебрюгге 13 июля 1917 года. Лодка пошла на минную постановку у плавучего маяка Смис Кнолл. 14 июля выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 15 июля. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 29-й боевой поход начался из Зеебрюгге 26 июля 1917 года. Лодка пошла на минную постановку к югу от канала Стэнфорд. 27 июля выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 28 июля. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 30-й боевой поход начался из Зеебрюгге 4 августа 1917 года. Лодка пошла на минную постановку у плавучего маяка Смис Кнолл. 5 августа выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 6 августа. За время боевого похода лодка выставила 12 мин.
31-й боевой поход начался из Зеебрюгге 24 августа 1917 года. Лодка пошла на минную постановку у плавучего маяка Смис Кнолл. 25 августа выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 26 августа. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 32-й боевой поход начался из Зеебрюгге 30 августа 1917 года. Лодка пошла на минную постановку в военном канале. 31 августа выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 1 сентября. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 33-й боевой поход начался из Зеебрюгге 6 сентября 1917 года. Лодка пошла на минную постановку у Лоустофта. 7 сентября выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 8 сентября. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 10 сентября 1917 года на минах поставленных подводной лодкой подорвался и затонул английский транспорт "Loch Ard" тоннажом 225 брт. 34-й боевой поход начался из Зеебрюгге 16 сентября 1917 года. Лодка пошла на минную постановку у плавучего маяка Смис Кнолл. 17 сентября выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 18 сентября. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 35-й боевой поход начался из Зеебрюгге 23 сентября 1917 года. Лодка пошла на минную постановку в военном канале. 24 сентября выставила минное заграждение из 12 мин. Боевой поход завершился в Зеебрюгге 25 сентября. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. 36-й боевой поход начался из Зеебрюгге 1 октября 1917 года. Лодка пошла на минную постановку у Стэнфорда. 2 октября выставила минное заграждение из 12 мин. В тот-же день на минах поставленных подводной лодкой подорвался и затонул английский транспорт "Willing Boys" тоннажом 51 брт. 3 октября 1917 года подорвалась на мине и затонула. За время боевого похода лодка выставила 12 мин. В результате боевого похода был потоплен 1 транспорт тоннажом 51 брт. Подводная лодка 1 раз подорвалась на мине. 7 октября 1917 года на минах поставленных подводной лодкой подорвался и затонул английский транспорт "Reliance" тоннажом 60 брт.
За время боевой службы подводная лодка "UC-14" выпустила 0 торпед из которых в цели попали 0 торпед. Также выставила 432 мины. Подводная лодка "UC-14" потопила и повредила 18 целей. Из которых на сегодняшний день установлены: 1 эскадренный броненосец тоннажом 14500 тонн 2 вспомогательных крейсера общим тоннажом 6910 тонн 1 эскадренный миноносец тоннажом 680 тонн 14 транспортов общим тоннажом 5630 брт Суммарный тоннаж поражённых целей на настоящий момент составляет 27720 тонн. Подводная лодка "UC-14" 1 раз подорвалась на мине.

Još jedna ista priča:
Slično je i kod Frivogela.

Iz knjige Mediterranean Submarine (Michael Wilson & Paul Kemp)

U zvaničnim izvještajima njemačke i italijanske strane nigdje nema takvih podataka.
Na uvaženom u-boot netu je podatak:[attachment=1]
Iz svih izvještaja je moguće vidjeti da je UC 14 04.01.1916 postavila mine (12 kom, znači sve) pred Valonom. Kako su pojedinci došli do podataka da je od tih mina potopljen ss Brindisi, na kojem su uzgred budi rečeno bili i crnogorski dobrovoljci, nije mi jasno. Sve indicije pokazuju da je Brindisi udario u italijansku obrambenu minu. Jedini je brod koji je stradao na mini pred Meduom.
Interesantno bi bilo saznati istinu.

Manipuliše i sa UC 12, međutim UC 12 je iz transportne podmornice konvertirana nazad u minopolagač tek u februaru 1916, do tada je obavljala samo transportne zadatke.

Da postavim i kartu Medue, vide se SV Erzen, potopljen od U-16, FV Unione potopljen od U-16, obe 1915g topovskom vatrom  i SS Brindisi.[attachment=1]

Medua za vrijeme rata.[attachment=2][attachment=1][attachment=3]

Krcanje kerozina, opšti brodski pokret.[attachment=1]

1917.g.
[attachment=1]

Boka Kotorska.

Probe ronjenja i voznja SM U1.
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

SMU-20, porinuce...
[attachment=1]
[attachment=2]

Jos nekoliko fotografija vjezbi SMU-1.
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

[attachment=1]U 10 na navozu u Trstu.
Prilikom vožnje u blizini Caorle  8 jula 1918 mina je eksplodirala u blizini podmornice. Trup je preživio eksploziju, ali je podmornica imala više prodora vode. Potonula je na dno, ali se ubrzo pirenjem tankova nasal na površini. Posada je uspjela uputiti motor, ali hlorin ih je istjerao iz podmornice.
To se desilo 6 milja od austrijske obalne stanice za podršku aviona. Ovaj događaj nije ostao sakriven ni italijanima , dva italijanska aviona  su se ubrzo pojavila na sceni. Ali srećom odmah su stigli I austrijski avioni pračeni sa PM2 (iz Lagunflottille). U međuvremenu U 10 je polako napredovala uzduž obale.
Posle nekog vremene stigle su I torpiljarke , T74 je pokušala podmornicu uhvatiti u tegalj, ali jaki bočni valovi su udarali u podmornicu, a ni motori se nisu mogli ugasiti, tako da je tegalj pukoa, kao i kasnije teglji, sa  T76 I T79 koje su izvele isti pokušaj
Podmornicu je bacilo na pješčani sprud. Posada je zatvorila ulaz u toranj I pomoću čamca sa torpiljarke napustila brod. Odsukana je tek 25. Jula i otegljena u Trst. Dok je podmornica bila nasukana bila je pod zaštitom obalne artiljerije, ali artiljerci su pored zaštite pokazali veoma večiki interes za zalihe hrane na podmornici, što se je primjećeno u brodogradilištu.
Tu je ostala do kraja rata.

SM U 3 u Germania Werftu u Kilu 1907-1908, odatle je prebačena u Pulu u januaru 1909g.[attachment=1]

U3 i U 4.[attachment=1]

I ako sam gledao tekstove na početku a sada vidm fotku u brod.Kil,zanimalo bi me da li su te podmornice imale toranj u nadgrađu?
Koliko se sjećam iz podmorničarstva mislim da je bila podjela i na jednotrupne i dvotrupne.Ovdje se ne vide ni vanjski tankovi ako je bila dvotrupna (bila bi "bušasta").

Poz.

To je ista podmornici kao ona dole na slici U-3. U-3 je ušla u sastav A-U mornarice kratko iza U-4 koja je ušla u servis u agustu 1909. To su bile prve dvije A-U podmornice. Obe su građene u Kilu i transportovane u Pulu. bile su dvotrupe sa pogonom na kortingove petrolejske motore.Vrjeme potrebno za zaronjavaje je bilo 6,5 minuta.[attachment=1]

Hvala @ML!

Neznam da li mogu da zaključim nastavak gradnje je bio u Puli.Interesantno da se onda u Puli nije pravio i čvrsti trup,možda nisu imali mogućnosti na pr. da "motaju" lim ili što drugo.Razloga je sigurno bilo.

Poz.

Da ne bude zabune,mene ovo transportovane asocira da su ne završene.Pošto mi nije logično da P završena ne odplovi sama,nego se transportuje. Dakle moguće da su postojali razlozi meni nepoznati zbog čega su i završene "transportovane" za Pulu.
Drugo,tačno je da su te podmornice na predzadnjoj fotci,ali pošto sam "hitar",ta fotka nije bila,nego samo ona u brodogradilištu.

Poz.

Podmornice su završene u Njemačkoj i dotegljene u Pulu.

Hvala @ML!

Oprostite što sam Vas ometao u svom ne znanju.

Poz.

Nema problema, zato smo tu @Karlo.

SM U 6 prilikom dokiranja.
[attachment=1]

I to, rekao bih, u Đenovićima.

Podmornica SM U 20, koju je potopila italijanska podmornica F-12, za vrjeme krstarenja od Tagliamenta do Venecije, 04. jula 1918g.
Ovde  je u Gradu 1962 g. izvađena, komandni toranj i dio trupa dat je muzeju  u Beču, a ostalo je izrezano.[attachment=1]

SM U 20 izvučena u 1962 U Gradu.[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Toranj SM U 1, 1917[attachment=1]

U vožnji, predpostavljam neka proba.[attachment=2]

SM U 3
Pri izranjanju i 1912 u luci u pozadini Mars.[attachment=1][attachment=2]

Vađenje podmornice U-5, nakon udara u minu, Fažanski kanal.[attachment=1][attachment=2]

U doku, vide se oštećenja na krmi.[attachment=1]

U- 6 upravo dignuta na dok.[attachment=1]

U 6[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Porinuće SM U 1 10.februara 1909g.[attachment=1]

Dovršavanje podmornice SMU-31 u brodogradilištu Ganz-Danubius.

[attachment=1]

[attachment=1]

Podmornice KuK.

[attachment=1]

SMU-7
[attachment=1]

SMU-4.

[attachment=1]

Komandant Friedrich Schlosser i sva posada na palubi.
[attachment=1]

SMU-5?

[attachment=1]

[attachment=1]
[attachment=2]

Klasa UB I nije U 5 a ni U 6.

Po pramčanoj palubi, padu, ipak je klasa UC I, a i ulaz iza tornja za posadu odgovara.

Hvala. :)

[attachment=1]

Nadam se da bar neke od fotografija do sada nisu bile postavljene.
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
[attachment=6]

[attachment=1]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
[attachment=6]

Na fotografiji SMU-6 pocetak rata koja je to zastava na krmi?

Fotografija je losije kvalitete, vjerojatno se to odrazilo i na zastavu....nije bas prepoznatljiva.

Zbog toga i pitam, zaista izgleda neobično.

Jedna razglednica.

[attachment=1]

Još jedna razglednica koja prikazuje potapanje francuskog oklopnog krstaša Leon Gambetta.

[attachment=1]

Već je bila ova fotografija, samo je ova malo veća.

[attachment=1]

.... i SMU-4.
[attachment=1]

Vjerojatno probna voznja SMU-12 (s facebooka)
[attachment=1]

Na samom pocetku je Lovac postavio ovu fotografiju. Sada je prosirena i u boljoj rezoluciji.
[attachment=1]
[attachment=2]

Sjajno.

SMU-1.

[attachment=1]

negdje ispred obala Dalmacije.......

Možda su u pozadini Goli otok i Velebit još dalje.

A možda je i Boka ( rt Oštro ), a možda i fantastična vizija umjetnika.

Da, ako se dobro sećam Goli ima nižu siluetu...

Boro, pogledaj malo tvrđavu. Ova slika bi mogla biti Goli. Snimio sam izlazeći iz Lopara. Livo je Krk ( Baška ).

Kad poredim te dve slike, na prvoj, sa podmornicom, mogao bi biti Goli, slikan više od Krka (sa pozicije više severo-zapadno), tako bi i ovaj vrh Velebita sa tvoje slike mogao izgledati bliže ili viši...

Livo Krk, sredina Goli, desno niska obala Raba ( Lopar )a u pozadini Velebit.  One strmine blizu mora na razglednici imaju samo Biokovo i Boka. Nigdi na srednjem i sjevernom Jadranu ne postoji tvrđava ispod tako strme obale. Čak niti u Šibeniku.

U pravu si, falija sam skroz. Ali, ako je to Boka, onda može biti samo Mamula u prvom planu, a za Mamulu obala mi je previsoka a tvrđava malena...

Ako ipak jeste Boka onda bi u pozadini trebalo da bude Orjen. Eh, da je Peljar, lako bi našli.

Ово са Боком нема никакве везе, пре бих поклонио веру Бродарском, то су више његови крајеви.

Znači da je ipak umetnik "doradio" razglednicu.

Obradio i doradio. To mu je bio posao koji je vješto odrađivao.

https://youtu.be/y-07ZY5NA4c

Podmornice SMU-15, SMU-16 i SMU-17 u gradnji u nemačkoj.

[attachment=1]

[attachment=1]

Sjajno! Ima li još ovakvih fotki?