PALUBA

Pustimo mi te krunjene glave. Evo jednog časnog časničkog zbora u Puli. Prepoznaje li tko gospodina koji drži ruku u bluzi?
Puno mi je poznat ali ne bih želio nagađati.

malkice povećano

... da nije doticni Karl Stefan - gl. Inspektor Mornarice do 1916?

[attachment=1]

Sliči na njega. Kad bih ja znao tko je ne bih pitao.

[attachment=1]

........ovu gornju fotografiju pronasao sam u masi nesortiranih fotografija.

Na poledjini fotografije zabiljezeno je u VIII 1957.g., kojim putem je fotografija dospjela do "komentatora" i zatim sljedece o mladicu s fotografije:

"Porucnik fregate (a.u.) Biber. //vjerojatno se radi o Paulu Biberu, rodj. 1886.g.//

Ovo je jedini a.u. marinski oficir koji je suradjivao u Sibeniku sa revolucionarnim odborom mornara. Odbor je formirao i vodio Tkalcevic (1918 proljece do kraja) koji je sluzio u morn. komandi i raspolagao sa minskim planovima.....

Biber se je poslije "prevrata" povukao i nije se prijavio u S.H.S..........."
 





  

Dočasnici na bojnom brodu Viribus Unitis

Jedan brkati dočasnik u zimskom izdanju

Dočasnik u ljetnom izdanju. Obratite pozornost na sablju, koja se bitno razlikuje od one iz doba Tegetthoffa.

Pula, časnički dom 1915.

Vrli dočasnik sa SMS Kaiserin Elisabeth. Kroj bluze ostao je još nepromijenjen u dvi iduće države sljednice.

Uzvanici na porinuću bojnog broda Prinz Eugen.

Evo jedne razglednice iz 1903. godine. Koliko mi se čini, izgleda da ima i pokoji admiral (ili bar viši oficir) KuK mornarice, pa bi valjalo da nam brodarski ako ume malo rastumači, ima li koga poznatog ...


[attachment=1]

Hvala Dread na povjerenju u moje sposobnosti. Na prvi pogled mislim da se radi o stručnom kadru ratne mornarice. Ne o pomorskim časnicima već o nekim drugima. Moraću sliku pažljivije pogledati. Dvojica imaju epolete bez resa, a oznake činova ostalih sa slike mi ne djeluju kao oznake pomorskih časnika. Moram pogledati i oznake činova iz 1903. Onda ću moći dati neki komentar. Ovako bi bilo samo nagađanje.

Nakon podrobnijeg pregleda ustanovio sam slijedeće:
1. Časnici u sredini ne pripadaju mornarici. Oni dolaze iz kopnene vojske.
2. Građanske osobe su na slici.
3. Osoblje iz mornarice ne nosi propisane časničke i dočasničke oznake pomorske struke. Vjerovatno pripadaju stručnom ili višem službeničkom osoblju.
4. Osobe nemaju propisanu časničku sablju.
5. U najgornjem redu je par osoba iz ratne mornarice. Činovi se ne vide.
Moguće je da je na slici  nastavno osoblje neke škole ili iz ustanove.
Bilo bi dobro da se ukljuće i drugi poznavatelji ovog područja. Došli bi do boljih saznanja.

Hvala brodarski  :super  i ovo je od velike pomoći ...

Još jedna zanimljiva. Ova je naslovljena kao Austo-Ugarski rezervni oficiri-Bokelji. Snimljena je 1917. godine u Puli.

Prilažem i pozadinu fotografije sa imenima oficira.

[attachment=1]

[attachment=2]

Još dve fotografije ...

Prva je snimljena u Biogradu na moru 1917. godine.

[attachment=1]


Ova druga je snimljena u Lipiku 1909. godine.

[attachment=2]

Posada SMU 12

Fotografija U-14 (ex Curie) nakon velikog remonta pocetkom 1917.

Na donjoj fotografiji komandant v. Trapp sjedi drugi s lijeva.

Gdje sjedi Trapp drugi s lijeva?

Desno od njega (iz rakursa nas kao promatraca) sjedi oficir bez brkova.

Vracam se na skupnu fotografiju koju je postavio Dread 27.2.2010. (sama fotografija datirana 31.8.1903) i koju je uvazeni Brodarski detaljno analizirao.

Fotografija je snimljena u Galiciji u ondasnjem austro-ugarskom gradu Bielitzu (sadasnja Poljska) pa je i struktura (gradjana i) oficira prilagodjena toj udaljenosti od mora.

Od raznih nabrojanih varijanti ipak je to bio :

- nadvojvoda Friedrich!

U to doba glavni inspektor i zapovjednik Landwehra (Kopnene vojske).

Po zvojoj duznosti dolazio je i u posjete ratnoj mornarici.

[attachment=1]
posjet torpiljarki SMS Scharfschutze
[attachment=2]
[attachment=3]

 

Najpoznatiji ranjenik krstarice "Novara"
[attachment=1]

Duzan Brodarskomu ispriku za moj krivi navod ispod fotografije koju je postavio 7.3. o.g.:
[attachment=1]

Radi se stvarno o posadi te podmornice, a u sredini je pbb Egon Lerch. Evo jos jednom druge fotografije nastale u isto vrijeme:
[attachment=2]

(kompletna posada je stradala u venecijanskoj laguni 8.8.1915. nailaskom na mine; naime, dezurna topovnjaca opazila ju je i prisilila da se povuce u plici dio luke gdje je bilo postavljeno minsko polje).

Svi su sahranjeni na mjesnom groblju na otoku San Michele/Venecija.

Postoji odrzavani grob i spomen ploca gdje se navode imena svih stradalih:

- komandant pbb Egon Lerch, I. of. pf Ernst Zaccharia i momcad : Nesse, Dvoracek, Lang, Budisavljevic, Pustavrh, Droczinger, Deak, Strausz, Ziegler, Weidisch, Schramayr, Kroczek, Fidra, Reizinger, Kotzman.

U istom grobu su sahranjeni ostaci 35 vojnika.

SM U-12 je prva A-U podmornica stradala u ratu.

Jadrane ne sekiraj se. Ovdje smo iz zabave. Kad budemo branili magisterije i doktorate kriteriji će biti znanstveno-stručni i neće se gledati kroz prste. Mislim da je već nekoliko Palubaraca diplomiralo na temu ''Povijest ratnih mornarica na istočnoj obali Jadrana.'' Do magisterija se zabavljamo. Bolonjski sustav školovanja kod starih magaraca ne prolazi.

Neka. Treba biti pazljiv.

Kroz more fotografija, naisao sam i na nekoliko gdje se (kao i kod SM U-12) javljaju zivotinje kao maskote, uglavnom, psi - najrazlicitijih pasmina i vrsta, majmuncici.... papige nisam vidio. Cak je na palubi vidjena i jedna svinja, kazu radi prehrane. 

Rodna kuća u Jezeranama kapetana fregate Janka pl. Vukovića Podkapelskog.

.....Na vanjskom zidu crkvice sv. Nikole na Mornaričkom groblju nalazila se spomen-ploča Janku Vukoviću-Podkapelskom koji je po vlastitom odabiru potonuo zajedno sa zastavnim brodom SMS Viribus Unitis 1. studenog 1918. godine. Natpis na ploči glasio je: ZUM ANDENKEN / an / Janko Vuković-Podkapelski / K.u.K. Linienschiffskapitän / Kommandant S.M.S. VIRIBUS UNITIS / der am 1. Nov. 1918. im Hafen von Pola den / Heldentod fand. / Die Witwe (U SPOMEN / na / Janka Vukovića-Podkapelskog / c. i kr. linijskog kapetana / zapovjednika S.M.S. VIRIBUS UNITIS / 1. studenog 1918. u pulskoj luci / dočekao herojsku smrt. / Udovica). Danas se spomen-ploča nalazi u Vojnom muzeju u Beču, dok je u Puli postavljena replika u mramoru nepotpunog sadržaja s izvorne ploče. Ovdje treba zamijetiti kako je na spomen-ploči naveden čin linijskog kapetana, iako je Podkapelski poginuo s činom kontraadmirala kojeg mu je u ime Narodnog vijeća SHS dodijelio Ante Tresić Pavičić, no Jankova udovica taj čin nikad nije priznala.......

Nije žena pala s kruške. Znala je ona kakve ruke ima jedan Grgo Anđelinović i što se mota u glavi smušenog Tresić- Pavičića.

Iz tiska u ljeto 1944., o admiralu pl. Podkapelskom...[attachment=1]

Damac to pita buduci je sudjelovao, kako je jednom ranije naveo, u zaronima na Garibaldija, pa ga je interesiralo da li je na Lovcevoj fotografiji posade SMU-4 (postiranoj 3.4.2010.) ta osoba.

U sredini je stvarno Rudolf Singule komandant SMU-4 koja je 18.7.1915. nedaleko Dubrovnika potopila bojni krstas Giuseppe Garibaldi.

[attachment=1] 

Kasnije je sluzio u njemackoj RM (poducavao na skolskoj podmornici).

Rodjeni Puljanin.   

Nikolaus Nardelli tj. Niksa Nardeli sasvim desno (prije nekoliko dana spomenut od Dreada i hidroavijaciji JKRM, rodjen 1895.)
[attachment=1]
[attachment=2]

Baron Gottfried von Banfield
Pilot as, postigao 20 pobjeda, od kojih je 9 zvaničnih, po nekim izvorima 21 pobjedu od čega  14 zvaničnih.Vijerovatno je pobjeda bilo i više jer je dosta oštečenih aviona palo u zaleđu. Poznat i po nadimku »Adler von Triest. Sve pobjede je ostvarijo na hidroavionima.
Jedini A-U pilot koji je odlikovan sa križem reda Marije Terezije.
1909 diplomirao je u Rijeki i postao mornarički kadet. Služio  na brodovima SMS Erzherzog Friedrich i SMS Custozza.  1913 obavio je letački ispit i postaje "Seeflugzeugführer-Prüfung". Od 1916 do kraja rata zapovjednik pomorske letačke baze u Trstu.
Prvu pobijedu je postigao 27.juna 1915 oborivši nad Villo Vicentino italijanski vojni balon, pilotirajuči Lohner dvosjed.
Kasnije od 1916 je letio na A .11.koji je postao poznat kao "blauen Vogel"-plava ptica.
[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

v. Banfiekd rodjen u Hercegnovom 1890., umro 1986.u Trstu. Kasnije vodio brodarsku kompaniju Tripkovic (po liniji supruge).

izgled pilota
[attachment=1]

[attachment=1]
na fotografiji koja je snimljena 17.8.1917. pri 180. dodjeli Viteskog kriza (Ritterkreuz) Ordena Marije Terezije, v. Banfield jedini u mornarickoj uniformi (ima jos dosta poznatih imena)
[attachment=2]
u setnji parkom ljetne rezidencije cara Karla I (vila Wartholz na Raxu) nakon dodjele. V. Banfield desno u pozadini. U prvom planu desno adj. Karla I, kf Emmerik Zeno Schonta v. Seedank.
Na obje fotografije Karl I u sredini.

ispravno : na gornjoj forografiji, Karl I u sredini

Zar je teško prepoznati naše apostolsko veličanstvo?

 :zid

evo svih imena s lijeva na desno : puk. Janečka, puk. Elison, por. Cumin, kap. Glogovac, puk. Hospodarž, pbb v. Banfield, kk v. Seedank

Admiral Horty

[attachment=1]

[attachment=1]
[attachment=2]

Već pominjani Nardeli ( zaokružen) sa svojim klasićima 1913 godine.

Evo i spiska svih sa slike:

1)   Gaber Karl             
2)   Tomic Slavomir             
3)   Herold Ferdinand von   
4)   Soyka Heinrich             
5)   Zelezny Walter             
6)   Nardelli Nikolaus             
7)   Vacek Otto von Strakov   
8)   Nicora Hely             
9)   Fink Erwin             
10)   Hollosy Alexander   
11)   Fischer Karl             
12)   Cociancig Karl           
13)   Bakay Julius             
14)   Zimburg Friedrich Edler    
von Reinerz
15)   Fischa Johann             
16)   Szabo Benno             
17)   Lobal Edgar             
18)   Willert Anton             
19)   Buchberger Oskar   
20)   Kaschnitz Rudolf Freiherr
von Weinberg
21)   Kolitsch Hermann   
22)   Kner Maximilian
23)   Lschlt Schonta Emmerich v.Seedank
24)   Netrwal Hugo
25)   Krommer Hermann
26)   Wolfbauer Leo
27)   Matasic Anton
28)   Frey Raimund
29)   Prett Karl
30)   Thomas Johann
31)   Matuschka Bernhard
32)   Kirchmayr Karl Ritter von
33)   Stadler Viktor
34)   Hamberger Artur
35)   Pietsch Felix
36)   Soupper Paul
37)   Nagy Gabriel
38)   Keki Mario
39)   Nagy Ludwig
40)   Illes Ludwig
41)   Debelak Janko
42)   Trezzi Friedrich
43)   Lerch Emanuel       

Pod brojem 5 piše Zelezny. Da nije slučajno Zeleny?

Walter Zelezny je iz onog dijela o D. Konjovicu......

Aha, hvala na objašnjenju.

Evo jednog Bokelja koji je dogurao dosta visoko u hijerarhiji RM Austro-Ugarske, kontraadmiral Marko Eugen Florio (1827-1906) sa Prcanja.
Ucesnik je bitaka kod Helgolanda i kod Visda gdje je se posebno istaknuo zapovjedajuci parnom drvenom korvetom "Erzherzog Friedrich". Odlikovan je Ordenom Leopoldova reda za hrabrost. U palati Florio na Prcanju koja je pripadala njegovoj porodici, godinama su čuvani i njegovi lični predmeti i uspomene iz Viške bitke - oficirski pojas koji je nosio na dan bitke, revolver, slika broda kojim je zapovijedao “Erzherzog Friedricha” i slike ostalih ratnih brodova koji su učestvovali u bici. U prčanjskoj župnoj crkvi Rodjenja Blažene Djevice Marije čuva se srebrna posuda koju je admiralu Floriou svojevremeno poklonio britanski pomorski oficir Beri, a koji ju je prethodno dobio od proslavljenog engleskog pjesnika lorda Bajrona.

 :marinero

[attachment=1]

Fotografija oficira KuK Kriegsmarine snimljena i kolorisana u ateljeu Mona Lisa iz Budimpešte.


[attachment=1]

[attachment=2]

Trazeci neke podatke slucajno sam naisao na ovu fotografiju (kao da je slikana u Opatiji (?):

[attachment=1]

Kako se spominje mladac iz Marine, pogledah u Marine Almanach i nadjoh da je 1915/16. bio Seekadett, da bi kraj rata docekao sluzbujuci na Tb u rangu Fregattenleutnanta. Rodjen 1895, umro 1979.

Njegov otac (na fotografiji) bio je jedan od najodlikovanijih oficira A-U vojske i iz rata izasao u cinu Feldmarschalleutnanta. Ozenio se za sestru viceadmirala Moritza Bauera - obradio ga Brodarski u topiku ....; Unucica dva M. Bauera, (imali kosu boju svijetle slame), upoznao sam, igrom slucaja, u nekom davnom zivotu - sada im je vec sezdeset i neka; svijet nije velik kako se cini.
 

Komandanti bojnog broda "Viribus Unitis":

Linienschiffskapitän Edmund Grassberger 1914-15
Linienschiffskapitän Kamillo Teuschl 1917
Linienschiffskapitän Janko Vukovic de Podkapelski 1918

Komandanti bojnog broda "Szent Istvan":

Linienschiffskapitän Franz Teichgräber 1917
Linienschiffskapitän Heinrich Seitz 1918

Komandanti bojnog broda "Tegetthoff":

Linienschiffskapitän Franz Holub 1914- 1915
? 1916
Linienschiffskapitän Heinrich Ritt. von Nauta 1917
Linienschiffskapitän Heinrich Pergler Freih. v. Perglas 1918

Komandanti bojnog broda "Prinz Eugen":

Linienschiffskapitän Johann Graf Firmian 1914-1917
Linienschiffskapitän Dragutin Prica 1917
Linienschiffskapitän Adolf Schmidt 1918
Linienschiffskapitän Miklòs Horty de Nagybanya

Fotografija je zanimljiva jer se desno nalazi i kbb Janko Vukovic de Podkapelski.

[attachment=1]

Koja umjetnička; autor je Cvetko Išić iz Pule, a na slice je....... AS!

[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1]

Leteći orao Banfield. Tu sam sliku vidio u sobi duhova pretprošili četvrtak. Propustio sam poslikati slike a unutra je bila neka ekipa s prezentacijom. Cijelo prizemlje zauzeli su izlagači rukotvorina tako da sam sve to ostavio za iduću posjetu.

Fotografija von Trappa sa kraja rata
[attachment=1]
i grob sa suprugom u Stowe u sav. drzavi Vermont
[attachment=2]

von Perglar u uniformi Fregattenkapitana pocetkom rata, vjerojatno u funkciji komandanta SMS Panther. Posljednji komandant SMS Tegetthoff; kasnije unaprijedjen u kontraadmirala.

[attachment=1]

Na fotografiji koju vec imamo na Palubi, nema ovog teksta koji je pridodan nakon povratka iz zarobljenistva: "Zakleli smo se da se borimo do zadnjeg daha"
[attachment=1]

Lerch i Zaccaria prilikom svecanosti sa drugovima
[attachment=1]

"Kopneno-morska kombinacija"
[attachment=1]

[attachment=1]

Da li je na slici možda admiral M. Horti (onda je bio kbb) i bio je ranjen
u bitci s talijanskim krstaricama nakon što je "Novara" s još par brodova
izvršila napad na dio Otrantske baraže?

Herojski poginuo na mostu svog broda "Viribus Unitis" 01. 11. 1918. u Puli,
držao se tradicije da kapetan ne napušta svoj brod. Slava mu.

Tako je. (Krstarice su bile engleske).

Evo dvije slike oficira AU mornarice.

Za ovu gornju (prvu) je nas kolega Illich dao potpuni popis svih casnika.

Slobodan sam prenijeti informaciju uvazenog Illicha:

U knjizi «Auslaufen verspricht Erfolg. Die Radiotelegraphie der k.u.k. Kriegsmarine» se nalazi slika. Potpisano je ovo: «Der Flottenstab auf «Viribus Unitis» im Herbst 1915. Von links nach rechts: Operationsreferent Korvettenkapitän Alfred Suchomel, Stabschef Kontreadmiral Josef Rodler von Roithberg, Linienschiffsleutnant Robert Linhart (Personal), Linienschiffsleutnant Wilhelm Grancich von Cetinathal, Admiral Anton Haus, Radioreferent Linienschiffsleutnant Franz Leist, Linienschiffskapitän Ludwig von Camerloher (Artillerie)».

Kapetan fregate, numizmatičar, spiritist i lučki kapetan u Dubrovniku.

Sudionici viške bitke.

Još trojica.

Sudionici bitke kod Visa 1866.

[attachment=1]
[attachment=2]
(1897)

Ova slika je fenomenalna. :klap
Nekoliko časnika iz viške bitke.

Pbb Franz Vutscher budući ka Franjo Vučer u letačkoj opremi. Godina 1916.

Rudolf Singule

Dva podmorničara.

Karl Strnad, podmorničar.

Orel, sudionik bitke kod Visa.

Za ovog izviđača sam saznao danas.

Seekadett Hans Fritsch Ritter von Cronenwald, Beobachter (izvidjac); visina mu je odgovarala poduzem imenu; ovdje ispred hangara u Kumboru (ranije postavljena fotografija u okviru druge teme).
[attachment=1]
Signalni pistolj kojim je takodjer gadjan zracni brod
[attachment=2]
i L48 koji se vraca nakon spomenute akcije
[attachment=3]

Slika viđena masu puta u boljem stanju. Ovdje su navedena imena svih časnika i kadeta sa slike.

Trojica iz letačkog zbora.

Htio bih postaviti jedno pitanje, makar znam da ne spada u ovaj topic. Naime na drugom forumu Mycyty je izrečena tvrdnja da su na brodovima Kuk a odlukom narodnog vijeća istaknute nacionalne zastave Hrvata, Slovenaca i Srba? Nikad nisam prije čuo za ovaj događaj, pa sam mislio da mi Palubini stručnjaci malo pojasne prije nego krenem kopati literaturu.

31. oktobra (listopada) 1918.,  popodne, na osnovu ukaza cara Karla, pomorske snage KuK flote u Puli, predate su predstavnicima narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba. Admiral Miklos Horthy de Nagybanya napustio je to popodne Viribus Unitis sa zastavom carske i kraljevske mornarice uredno složenom pod miškom. U talasu opšteg oduševljenja na mnogim brodovima istaknuti su "narodni" barjaci. Raspored boja na istaknutim stegovima izaziva sporenja među istoričarima, da li su bili crveno-belo-plavi, ili plavo-belo-crveni. Ja mislim da to i nije toliko važno, ali pretpostavljam da su bili razni, u zavisnosti kako su na kom brodu sašili obeležje. Sporno je i da li je Viribus Unitis preimenovan u "Frankopan", ili u "Jugoslavija" i da li je uopšte preimenovan, jer zvaničnog dokumenta Janka Vukovića de Podkapelskog o tome nema. Rosetti i Paolucci su u tom trenutku već bili na putu prema Puli sa svojom "mignattom", kojom će u praskozorje 01. novembra potopiti Viribus. Već 4. ili 5. novembra (studenog) italijanske trupe ušle su u Pulu, pa su narodne zastave na brodovima brže-bolje bile skinute. Brodovi su bili internirani do rešenja mirovne konferencije, na kojoj su svi iole važni brodovi predati zemljama saveznicama. "Državna tvorevina Slovenaca Hrvata i Srba", za koju je u nauci sporno šta je predstavljala, ulila se 01. decembra (prosinca) u Kraljevstvo SHS. Kraljevstvo SHS je odlukama mirovne konferencije dobilo pregršt preostalih brodova, minimalne borbene vrednosti. Brodovi su zvanično podigli plavo-belo-crvenu zastavu tek 04. marta (ožujka) 1921. godine. O tome više kod: Mirko Pleiweiss - "Slomljeno sidro", Pomorska biblioteka MG 1978., Mr. Jovan Vasiljević - Mornarica SHS 1918-1921. - Istorija XX veka, zbornik radova, 1971., razni izvori hrvatskih povijesničara.

Hvala na odgovoru. Meni je bilo čudno da su bile istaknute "nacionalne" zastave i kako su one izgledale. Autor teksta je na drugom forumu istaknuo da je zastava Srba bila identična zastavi Srbije. Vjerovatno je bilo svega u tom neredu, ipak isticanje nacionalnih zastava na svakom brodu mi se čini najmanje moguće.

А што не ставиш и овде и на МЦМ ко је шта писао?
Знају се Небојша и Кумбор, не мораш да се играш глувих телефона.

Kako piše Mirko Pleiweiss, na oklopnjači Budapest npr., kojom je on komandovao, istaknuta je bila zastava Crne Gore. Tadašnja državna zastava CG bila je identična zastavi Srbije - crveno-plavo-belo. Italijani su ušli u Pulu 6. novembra (studenog) popodne, a 7. je na Kaštelu istaknuta italijanska zastava. Tada je u Puli bilo mnogo Italijana. Italijanske trikolore niko nije skidao, dok su hrvatske verovatno trgali gdegod su ih videli. Nisam siguran, ali mislim da je uslovima primirja bilo predviđeno da ratni brodovi u pulskoj luci (korišćen je i naziv grada - Pulj) ne smeju isticati nikakve zastave, tim pre ne zastave stranih država, pa ni "narodne" zastave.

Pulj je Slovensko ime za Pulu.

Pola, Pulj ili Pula, kao i isticanje zastava slavenskih naroda na brodovima k.u.k. mornarice pripadaju nekom drugom topicu. Ova stranica pripada časnicima ratne mornarice i skladno tome stavljam sliku časnika Malbohana. Bila su dva brata alii sam zaboravio koji je poginuo od mine. To je bilo negdje kod rta Marlera u turbulentnim vremenima pregovora s Talijanima. Malbohan je pristupio vojsci Narodnog vijeća SHS i poginuo je kao njen pripadnik.

Na prvu ruku, mogao bi to biti Eduard Malbohan, poginuo 16.11.1918. na dvije milje od Liznjana kod navedenog rta. Desilo se to na putu iz Pule za Rijeku na talijanskoj lakoj krstarici Cesare Rossarol. Poginula su ukupno 93 clana posade.

Pomislio sam na Eduarda. Drugi se zvao Arthur ili Alfred? Zaboravio sam naskroz.

E, sad si me podsjetio - dilema; moram provjeriti kod jedne zivuce osobe koja mi je to spomenula prije dvadeset  i vise godina. Idu mi sjecanja prema Arthuru.

Piloti pomorskog zrakoplovstva. Ima tu pravih asova.

Zagrepčanin Jurica Pliverić poginuo 1918.
Sa Szent Istvanom potonuo je i Josef Gerba  aspirant pomorske akademije. Kako se ovaj dečko uopće našao na borbenoj vožnji? Možda je bio na praksi?

Unapred se svima izvinjavam zbog off-a, ali oko priče o zastavama:

https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,12612.msg308043.html#msg308043

"...Dne 16. lipnja 1918. pao ie na taliianskom bojištu, u viernoj službi za kralja i domovinu, mladi hrvatski junak Jurica Pliverić, c. i kr. pomorski kadet-aviatičar, sin pok. sveučilištnog profesora dr. Josipa Pliverića. Ovaj mladi junak rodio se u Zagrebu god. 1897. gdje ie svršio pučke škole i 5 gimnazijalnih razreda, a onda je stupio u c. i kr. bojnu pomorsku akademiju, u kojoj je tri godine učio i vierno služio na brodu a ujedno vršio zvanje pomorskog aviatičara pilota...."

U MARINE - QUALIFIKATIONSLISTEN, vodi se kao Pliveric Georg.

Stradao je Eduard; bila su jos dva starija brata: Artur koji je kasnije presao u vojsku nove drzave, i Alfred.....

Nisam znao da su bila četvorica.

Zajedničko im je da su bili kapetani korvete kad su preuzimali dužnost carevog ađutanta. Obojica potječu iz mađarskog dijela monarhije. Razlikuju se u tome što je prvi imao zavidnu karijeru tijekom rata a drugi je u viši čin promaknut tek ukazom kralja nove države. Gdje je drugi čamio tijekom rata još do kraja nije osvijetljeno. Prvi je Nikolaus Horthy a drugi Nikolaus Sztankovics von Sztapar.

Moram se ispraviti. Naknadnim pregledom dostupne literature ustanovio sam da osobe na slici pripadaju žandarmeriji.
Pbb Konjović pripada eliti ratne mornariice.

Tajni savjetnik Njegova Veličanstva, sudionik bitke kod Visa, kapetan fregate Kielmanszeg ( jesam li dobro pročitao? ).

[/quote]
Moram se ispraviti. Naknadnim pregledom dostupne literature ustanovio sam da osobe na slici pripadaju žandarmeriji.
Pbb Konjović pripada eliti ratne mornariice.
[/quote]

U nastavku natpisa ispod fotografije, evo ilustracija tog dogadjaja:
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

[attachment=1]

Prašinari nose bajunet i nemaju pištolj. Mornari tegle sablju.

Tko može prepoznati u ovoj osobi Banfielda? Ja ne mogu.

Ovo je ipak Franz Mikuleczky
[attachment=1]

Vidi se kako su tadašnji fotografi zamijenili imena.

Tesko za prepoznati. Takav crtez moze se naci s napomenom da je to Gottfried Banfield.
[attachment=1]
i kako da lako prepoznajemo
[attachment=2]

Istina, na gornjoj forki ga je teško prepoznati. Naročito zato što je brkove pustio tek u starijim godinama. Inače, po poreklu pripada irskoj porodici, mada nigde nije pomenut kao O`Banfield. U Marinerovoj knjizi ima zanimljiv članak o njemu. Ipak, pošto je cela njegova vojna i kasnije profesionalna karijera vezana za Austrougarsku, Italiju i Jadran, najčešće se njegovo prezime čita kao baš kao Banfild, a ne kao Benfild, kako bi se trebalo čitati A u anglosaksonskoj transkripciji.

Isti je slučaj sa Georgom von Trappom, tim pre što je P u prezimenu udvojeno, mislim da bi samoglasnik A svakako trebalo čitati baš kao A.

Tražio sam na netu neku fotografiju Janka Kršnjavog, ali nisam našao. Jedina slika koja mi je dostupna je iz Freivogelove knjige o AU podmornicama, a nisam je skenirao, jer moj skener nije planšetni već onaj što prima samo po jedan odvojeni list i provlači ga.

Ovo je jedina koja se nalazi
[attachment=1]
Nekoliko fotografija je i poslije ISR, na Palubi.

Banfield i Klasing na slikama koje još nismo vidjeli. Banfield na ovratniku ima znak balona.

Pbb Ladislaus Remy-Berzencovich von Szillas bio je prvi austrougarski vojni poslanik iz mornarice u Italiji.

Skoro sve prikazane ličnosti iz ratne mornarice bile su pomorske struke. Jeno Jensen je strojar. Po mom saznanju odgovara činu majora. Bio je strojar na Schwarzenbergu u bici kod Visa.

Obermaschinenleiter - spada u cinovnicki VIII razred, ali se lako usporedjuje s istim razredom aktivnih oficira

Rangklasse VIII.

Oberingenieur 3.Klasse
Obermaschinenleiter
Marine-Kommissär
Abteilungsvorstand
Direktor (Unterrealschule)

Rangklasse VIII.

Korvettenkapitän
Marine-Stabs-Arzt

Još jedan nesretnik kojem je grob u crnoj dubini Jadranskog mora,

Časnici poznati i skoro nepoznati.

Poneki se čak slikaju  s životnim družicama.

Od Korvettenkapitana Friedricha von Arvaya strucna knjiga
[attachment=1]
cijeni se na lijepih EUR 200-250.

Baš lipo od njega. Ostavio je čitavih 200€. Većina je imala samo minuse na kartici.

Gore spomenuta gospodja Klemens  rodj. Puhallo von Brlog, zasigurno je jedino dijete general-pukovnika Paula Puhalla von Brlog i Anne Hörzinger; njegovu je pak karijeru unistila ofanziva generala Brusilova u Galiciji.

Da li je Miklos de Nagybanya Horthy obrijao brk u tom cinu?

Za brk je to bio svršen čin. Kasnije brka nema. Vazelinom je mazao čizme.
Mikula bez brka i Leonhardi s cigarom. Svako ima zaštitni znak. Leonhardi bi mogao doći iz tintarnice?

Kadeti i aspiranti.

Prije i posli ženidbe.

Jos jedno vjencanje
[attachment=1]

Pbb po prvi put na Palubi.

Stari tip uniforme, a i naziv cina na stari manir.

Brosch Rudolf (godina rodjenja 1866.) posljednji se put spominje u Marine-Almanachu za 1900. godinu. Nakon toga o njemu nema vise podataka.
Sto li se s njime dogodilo?

Stradao na skijanju i operiran u Semmeringu.

Dvojica iz stare garde.

Buduci je na ovom topiku vec bilo postavljenih buducih oficira, evo jedne fotografije (pretpostavljam) iz 1912.
Nize je naveden popis kadeta druge godine -1912., (kadeta Crisomalija jos nije bilo u toj grupi 1911.)

Fotografija sa potpisima svih kadeta, na poledjini
[attachment=2]
[attachment=3]

Ima i nama poznatih imena; W. Bachich, Crisomali,  Andric - Ivo - zanimljivo (?), Malbohan (Eduard), Vamos  .....
Godine rodjenja 1894-95.Popis se ne otvara odmah.....
[attachment=4]

Nadvojvode u časničkoj odori starog tipa.

Jedna dobra fotografija Nikole Stankovića.

Još jedan iz užeg obiteljskog kruga u mornarici.

....kada je krenulo ne u dobrom pravcu
http://en.wikipedia.org/wiki/Archduke_Leopold_Ferdinand_of_Austria

Naše gore list.

Sigurno? Bio sam u kontaktu sa njegovim rođakom i on kaže da su Austrijanci, sa daljim češkim korenima.

Ranije postavljena fotografija, ali je ova znatno bolja; kbb Janko Vuković Podkapelski desno.
[attachment=1]

Iteresuje me jedan detalj U vezi sa Kbb Vukovićem. Više puta sam naišao na podatak o smrti, kao zadnje u knjizi La marina nella grande guerra ,koju je napisao Franco Favre, da je kbb Vukovič poginuo kada je pokušavao napustiti brod, uzrok smrti je bio čelični jarbol koji ga je udario u glavu.
Na forumu se spominje pak da je po vlastitom odabiru pošao u smrt sa brodom.
U knjizi opisuje zadnja zbivanja na brodu po viđenjima Magg.Roseerttija i Paolucci-a, oni su bili na brodu, tačnije na krmi sa Kbb Vukovičem u trenutku eksplozije.
Bilo bi interesantno dokučiti šta je istina.

Nacionalni sastav oficirskog kadra i mornara.[attachment=1]

pouzetak iz knjige To Crown The Waves od Vincent P. O’Hara W., David Dicksona i Richard Wortha

......"Koristivsi trenutak prve zabune poslije eksplozije, oba Talijana skoce u vodu i nagnu da plivaju ka obali. Dok su se nasi oficiri i mornari snasli, Talijani su vec bili odmakli od broda".

((Talijani stoga i ne mogu dati korisnu informaciju jer ih nije bilo na brodu kada je poginuo komandant Vukovic)).

Medjutim, posljednji koji je razgovarao s kbb Podkapelskim (netom unaprijedjenim u kontraadmirala od Narodnog Vijeca), bio je njegov nacelnik staba, pbb Karl Walluschnig (Dragutin Valusnig).

On kasnije iznosi:

" Na krmi u 6.10 sati nije, osim nas dvojice, bilo vise nikoga. "Gospodine komandante, brod je potpuno prazan, a popusta sve vise. Za koju minutu prevrnuti ce se. Nemamo sto vise da radimo."

- "Dobro, imas pravo idemo i mi", rekao je Vukovic.

- "Ja skacem ovdje", rekao je Walluschnig i pokazao na krmu, gdje je bilo 7-8 metara do vodene povrsine.

- "Dobro, ja idem naprijed", bile su posljednje rijeci komandanta Janka Vukovica.

Walluschnig je bacio ogrtac sa sebe i u nocnoj kosulji skocio u vodu.......

Na brodu se vidio komandant Vukovic kod velike kupole od 30,5 cm.

...................

Sa strasnom hukom, nevjerojatnom brzinom drednot se iskrivio na stranu i potpuno prevrnuo. Celicne kupole su se otkidale i sa treskom padale ubijajuci i mrveci sve, jedan jarbol pao je na camac u kojem je bilo nekoliko mornara i smrvio ga.

______________

Pretpostavljam da je ovo realno svjedocanstvo koje je kasnije iznio Walluschnig (koji se kasnije prijavio u novu Mornaricu).    

Ne da repliciram, zahvalan sam @Jadranu na odgovoru, diskusiju nastavljam s ciljem dobivanja neke objektivne istine.
Italijani je Kbb Podkapelski pustio da skoče u more
Eksplozija na brodu je odjeknula tačno u 06 30 minuta, po citiranoj knjizi, mada se nalaze i izvori gdje je eksplozija kasnila i odjeknula u 06 47minuta.
Nešto je izvjesno da su Italijani obavjestili Podkapelskog da je brod miniran.To je bilo oko 0600. Italiani su kasnije svjedočili da je Podkapelski čuvši to, povikao na njemačkom : Spasavaj se ko može , Italjani su postavili mine ispod broda.
Magg.Rossetti je upitao zapovijednika da li se i oni mogu spasiti, i italiani su skočili u vodu. Ne zadugo, pokupila ih je barkasa i vratila na brod.
Opet su dovedeni na krmu. Bilo je 06 27 h.
U 06 30 je odjeknula eksplozija.
Podkapelski je rekao italijanima da se po ratnim zakonima mogu spasiti i pustio ih da napuste brod.Uspjeli su siči i doseči jedan čamac. Prebačeni su na Habsburg gdje su zatvoreni.

Za Podkapelskog je napisano:
Nel tentativo di salarsi il Comandante Vukovic fu colpito in testa da un trave che lo uccise.
odnosno na više mjesta kod opisa na internetu ima:
L'azione si concluse così con oltre 300 tra vittime e dispersi, tra cui il comandante Vuković, che fu colpito mortalmente dalla caduta di un albero di legno mentre, nuotando tra i flutti, cercava di porsi in salvo.

Iznošenje pbb Walluschnig, o tome da je brod potpuno prazan,kada izvještava Podkapelskog, baš i nije tačno, odkud onda onoliki poginuli.
Ako je Podkapelski rekao : Idemo i mi onda je valjda i skočio?
Dalje ako je on skočio sa visine 7-8 m to je bilo što je i normalano na suprotnu stranu od naginjanja broda, znači nikako nije mogao vidjeti šta se dešavalo kod krmenih kula(zbog nagiba broda)...

U izvorima sa prostora bivše Jugoslavije ima više verzija, od odbijanja napuštanja broda, do zadnjeg viđenja na krmi, pa čak i na kobilici broda...

Ovo ne treba shvatiti drugačije nego kao traženje istine o sudbini Podkapelskog,  kao i toka događaja posle miniranja.
Ima toliko verzija i nestručnih pisanja da je to čudo.

Koliko ima istine u tome da je brod napušten nakon upoorenja italijana, pa da se je posada počela vračati na brod, jer eksplozija nije odjeknula u 06 30 kada su je najavili Italijani, pa su to smatrali za laž, da bi eksplozija odjeknula u 06 47 h......

Sam događaj koji je itekako značajan se opisuje dosta proizvoljno.

hr.wikipedija:
"Obojica su izvučeni na palubu Viribus Unitisa gdje su saznali da je u noći austrijsko vrhovno zapovjedništvo predalo pulsku flotu Jugoslavenima i da brod ne vije više austrijsku zastavu. Tek su se u 6.00 sati obratili kapetanu Vukoviću da bi bojni brod mogao eksplodirati svakoga časa, pa je ubrzo naredio svima napuštanje broda i prijenos zarobljenika na palubu bratskoga broda Tegetthoffa. Pošto je eksplozija izostala, posada se postupno vraćala na brod ne vjerujući više iskazima dvojice Talijana sve dok u 6.44 zaista nije odjeknula eksplozija, a austrijski bojni brod, nagnuvši se na bok, započeo ubrzano tonuti. Akcija je tako zaključena s oko 300 žrtava i nestalih među kojima je bio i zapovjednik Vuković koji je smrtno pogođen padom drva  ??? dok je plivajući među valovima pokušavao se spasiti. Njemu u sjećanje podignuta je ploča u Puli".

 (http://www.cheesebuerger.de/images/smilie/konfus/c010.gif) (http://www.cheesebuerger.de/smilie.php)

Te noći od 31. listopada na 1. studenoga 1918., pred pulskom lukom talijanski razarač spustio je u more splav s vlastitim pogonom. Na njoj su se nalazili talijanski diverzanti 27-godišnji inženjer Raffaele Rosssetti i godinu dana mlađi liječnik Raffaele Paolucci. Zaplovili su prema osvijetljenoj luci i cilju svoje zadaće, Viribusu Unitisu. Pod trup su oko pet sati postavili mine. Pri odlasku su primijećeni i uhićeni, dan je znak za napuštanje broda, ali je eksplozija u 6 sati i 50 minuta potresla brod koji se prelomio, nagnuo i počeo tonuti. Lomljava je bila strahovita, teški 305 mm topovi su se otkidali, a kapetanski most na kojemu je stajao Janko pl. Vuković Podkapelski je pucao. Članovi posade vidjeli su ga kako stoji pokraj golemih topova. Jedna željezna greda otkinula se i udarila o kapetanski most. Deset minuta poslije sedam sati prvi zapovjednički brod hrvatske mornarice potonuo je na dno zaljeva. Odnio je na morsko dno prvog zapovjednika i admirala Janka pl. Vukovića Podkapelskog, zajedno s oko 400 časnika i mornara. Nedugo zatim na kapelici Mornaričkog groblja u Puli pojavila se spomen-ploča s posvetom hrabrom admiralu koju je postavila njegova udovica. Iako je upućena nota Antanti da je Narodno vijeće preuzelo mornaricu i da nije u ratu sa silama Antante, već sljedeću noć potopili su ga talijanski diverzanti, a uskoro je Antanta preuzela svo brodovlje kao ratni plijen.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Janko_Vuković_Podkapelski

"Padom drva", to je neki "stručnak" preveo iz italijanskog, albero, što znači drvo-stablo, ali u pomorskom riječniku to je jarbol.

Gospodja Helene Vukovic, rodj. Nechay svom je suprugu postavila na pulskom groblju spomen plocu kao uspomenu na njegovu herojsku smrt, ali uz navedeni cin Linienschiffskapitäna; nije priznala dodijeljeni mu cin kontraadmirala od strane Narodnog Vijeca Slovenaca Hrvata i Srba.

Pametna žena. Nije imala ni ukaza ni postavljenja. Sporno je promaknuće u kontraadmirala i imenovanje zapovjednikom flote. Pitanje je jeli to ikad u onom metežu do Vukovića i stiglo?

Do njega zivoga nije stiglo. Tek nakon dva dana, usmeno; udovica i sin Metel imali su mirovinu s austrijske strane.

U nastavku teme, dogadjaj prije predstavljen, ali iz drugog kuta.
[attachment=1]
[attachment=2]

Snimljeno je 27.10.1917. na "Admiralu  Spaunu", na kojem je od V-XII 1917.  bio komandant.

-

Viktor Klobučar - prvi zapovjednik zrakoplovstva

U godinama prije I. svjetskog rata, Klobučar preuzima zapovjedništvo nad pokusnom mornaričkom zrakoplovnom postrojbom koja djeluje na Valturi. Tako je već iskusni letač postao zapovjednik Austro-ugarskog mornaričkog zrakoplovstva...

Viktor Klobučar od Bunića, mlađi (Klobučar-Rukavina od Bunića), austrougarski mornarički časnik, sin istoimenog topničkog generala rodom iz Gospića, bio je letač austrougarskog balonstva. Kao pilot aviona sudjelovao je u Velikoj utrci oko Britanije (1911.), bio je pilot letećih čamaca i jedriličarski pobjednik te prvi zapovjednik Austro-ugarskog mornaričkog zrakoplovstva. Ustrojio je mornaričko zrakoplovstvo i mrežu hidrobaza od Istre do Boke kotorske. Prvi svjetski rat provodi u japanskom zarobljeništvu. U mornarici Kraljevine Jugoslavije zapovijeda krstaricom Dalmacija i pomorskim arsenalom u Tivtu. Umirovljen je 1931. zbog "radićevštine".
Rođen je u Grazu, u Austriji, 24. srpnja 1878. u vojničkoj obitelji Viktora Klobučara Rukavine, ličkog Hrvata koji je službovao širom Monarhije. Otac je u austro-ugarskoj vojsci dostigao čin generala topništva, a i očev brat Vilim bio je general austro-ugarske vojske. Kada je otac iz službe u Bosni prešao na dužnost u Liku, obitelj seli u Gračac. U ovom gradu Viktor Klobučar ml. pohađa osnovnu školu. Gimnaziju završava u Zagrebu i tu se 1889. godine prvi put susreće sa zrakoplovstvom, na balonskom letu aeronauta-akrobata Merighija. Pomorsku vojnu akademiju u Rijeci upisuje 1892. Po završetku četverogodišnje Mornaričke akademije 1896. godine, kao osamnaestogodišnjak stupa u mornaricu. Službuje na brojnim austrougarskim brodovima, a 1901. stječe čin zastavnika bojnog broda. Još od 1902. godine, kao mornarički časnik leti u svojstvu izviđača u balonskim postrojbama austro-ugarske vojske. Postoje zapisi po kojima se vidi da već 1903. godine leti vezanim balonima u Balonskom mobilnom odredu Topničke tvrđavske pukovnije za reglažu i promatranje, a 1907. godine promaknut je u čin poručnika bojnog broda. Diplomu vođe slobodnog balona s rednim brojem 33 Austrijskog aerokluba stječe 3. kolovoza 1911. Iste godine nalazi se u Frankfurtu na Majni na obuci za upravljanje zračnim brodom.
Od samih početaka, Viktor Klobučar prati svjetska događanja, kako iz stručnog tiska tako i iz prve ruke, obilaskom svjetskih zrakoplovnih priredbi, izložbi, natjecanja. Pojava motornih zrakoplova težih od zraka naročito ga je zaokupila pa je vrlo rano svladao vještinu upravljanja avionom. Smatra se da je Klobučar pilotiranje učio još 1909. u Francuskoj iako ga nema na popisu certificiranih pilota francuskog aerokluba.

[attachment=1]
slika 1 : Viktor Klobučar

Nakon višegodišnjeg ispitivanja aerostata u mornaričke svrhe, zaključeno je da letjelice lakše od zraka imaju niz ograničenja kada je riječ o uporabi u jadranskim uvjetima. Stoga je zapovjednik austro-ugarske ratne mornarice grof Rudolf Montecuccoli 1910. pokrenuo pokusni razvoj mornaričkog zrakoplovstva. U pulskom je Arsenalu počela izgradnja prvog mornaričkog zrakoplova, a projekt je vodio mladi i neiskusni Austrijanac, dipl. ing. Jozef Mickl i njegov osmočlani graditeljski tim. Prvo je trebalo sagraditi klasični zrakoplov koji bi se poslije preradio u hidroplan. Zbog brojnih teškoća i lutanja posao je kasnio, a monoplan je dobio još jedan par krila, ali je uzletio tek 29. srpnja 1911., na uzletištu na Valturi.
Klobučar je potom upućen na letačku obuku u pilotsku školu kopnenog zrakoplovstva u Bečko Novo Mjesto. Ondje je položio pilotski ispit 12. kolovoza 1911, a 19. rujna iste godine izdana mu je pilotska knjižica austrijskog aerokluba s rednim brojem 26. Povratkom u Pulu Klobučar preuzima zapovjedništvo nad pokusnom mornaričkom zrakoplovnom postrojbom koja djeluje na Valturi i postaje prvim zapovjednikom Austro-ugarskog mornaričkog zrakoplovstva.

[attachment=2]
slika 2 :Izgradnja Zrakoplova u Puli

Od Londona do Londona

Klobučar je bio izvanredan letač te je posjećivao mnoga zrakoplovna natjecanja. Kao 30. i posljednji prijavljeni natjecatelj natječe se u znamenitoj četverodnevnoj zrakoplovnoj utrci oko Britanije, "Circuit of Britain", koja je počela 22. srpnja 1911. Trku je organizirala novinska kuća Daily mail za nagradu od 10 000 funti. Letjelo se na relaciji London-Edinburgh-Glasgow-Bristol-London, a udaljenost je iznosila 1010 milja ili 1625 km. Na start je izišlo 17 natjecatelja. Dvočlana posada koju čine Klobučar i H. Bier već pri uzlijetanju ima problema s elisom. Zbog kvara se austrougarski letači vraćaju na start. Ponovno kreću sa znatnim kašnjenjem i prvu relaciju od Brooklandsa do Hendona prelijeću u rekordna dva sata, što im osigurava petnaesto mjesto u poretku. Dana 24. srpnja, u drugoj etapi od Hendona do Edinburgha, imaju problem s motorom, zbog čega prisilno slijeću kraj Hatfielda. Pri dodiru tla lome podvozje, a pilot Heinrich Bier je ozlijeđen. Etapu završavaju kao trinaesti. Njihov monoplan tipa Etrich Taube, gonjen motorom Daimler od 120 ks, jest popravljen. Bier zbog ozljede odustaje i završava u bolnici. Sutradan, na trećoj dionici od Edinburgha do Bristola, Klobučar leti sam. Do noći u utrci ostaje jedanaest natjecatelja. Klobučar je u Harogate stigao deveti. No on ipak nije uspio završiti utrku, koju su završila samo četiri natjecatelja.
 
Suradnja s Micklom

Mornarička zrakoplovna postrojba preselila je krajem 1911. u novouređenu Zrakoplovnu postaju za hidroavione na otočiću Sv. Katarina. U pulskom listu Naša sloga, 5. listopada 1911. objavljen je članak iz kojeg se saznaje: "Pomorski odsjek ratnog ministarstva uredit će u Puli vojničku avijatičarsku postaju pod upravom linijskog poručnika Klobučara, koji će praviti pokuse u letenju svojim aeroplanom vlastite konstrukcije. Aeroplan će biti tako udešen da će se moći spustiti u vodu poput čamca." Micklov je zrakoplov prebačen na otočić Sv. Katarinu, gdje je preinačen u hidroavion. Na njega su ugrađeni plovci, a ispitivanja na vodi provodio je Viktor Klobučar početkom 1912. Klobučar je kao iskusan letač i poznavatelj aerotehnike surađivao s Micklom u izgradnji ovog hidroplana. Povjesničar Đ. Kešeljević o tome piše: "Ondje se u suradnji s inženjerom Micklom svojim naporima da stvori i usavrši hidroplan na čamac svrstao među pionire u izgradnji ovakve vrste letjelice."
Klobučar se bavio i zrakoplovnim jedriličarstvom. Dana 18. veljače 1912., jedrilicom vlastite konstrukcije pobjeđuje na europskom natjecanju u Semmeringu. Između šest natjecatelja osvaja pobjednički pehar ukupnom dužinom leta od 143 metra. (Duljina je zbroj ostvarenih udaljenosti iz tri leta).

Početak 1. svjetskog rata Klobučara zatječe u njemačkoj koloniji Qingdao. Na molbu savezničke Njemačke, njegova krstarica S.M.S. Kaiserin Elizabeth ostaje u zaštiti tamošnjih posjeda. U Quingdau Klobučar počinje gradnju teškog hidroplana koji neće završiti...

Kao svestrani balonar, pilot dirižabla i zrakoplova, Klobučar je bio i velik poznavatelj zrakoplovnih dostignuća Njemačke, Italije Francuske i Engleske, a kao školovani mornarički časnik izvrsno je poznavao hrvatsku obalu i otoke. Sustavno i znanstveno promišlja probleme hidroavijacije te razvija teoriju o hidrobazama. Na temelju njegovih razmatranja odabirane su lokacije za gradnju brojnih jadranskih uzletišta. U ožujku 1912., u Puli izdaje knjigu "Mornarička letjelica" (Marinenflugwesen) na njemačkom jeziku, koja je plod njegova višegodišnjeg interesa za zrakoplovstvo. Bavi se problemima zrakoplovne analitike, uzrocima nesreća, selekcijom i klasifikacijom pilotskog osoblja. Među prvima promiče znanstveni pristup problemu gradnje zrakoplova.
Prvi i povijesni uzlet s morske površine Klobučar je obavio 27. rujna 1912. Micklovim zrakoplovom Marineaparat I. Let duljine 600 metara, na visini od 6 do 7 m, izveden je u pulskoj luci nakon glisiranja od dvjestotinjak metara. Kasnijim doradama zrakoplova letovi su postali dulji i viši, a u prosincu Klobučar leti iznad brijunskog otočja.

[attachment=3]
slika 3 : Viktor Klobučar u sjedalu mornaričkog aviona

Leteći čamac

Početkom 1912. godine, Klobučar je u Francuskoj kupio vlastiti zrakoplov tipa Curtis-Farman, koji je u prijevozu uništen. Stoga ga dariva mornaričkom zrakoplovstvu, a ono ga prerađuje u leteći čamac. Nakon niza preinaka i dugotrajnih pokusa, Marinenaparat II. nije uspio poletjeti. Projekt izgradnje domaćeg hidroplana tekao je presporo, a projekti I, II, III. i IV. nisu dali očekivane rezultate. Klobučar obilazi francuske tvornice tražeći mornarički zrakoplov pogodan za zahtjeve austro-ugarske mornarice. U studenom naručuje leteći čamac tipa Donnet- -Leveque tvrtke Franco-British Aviation, gonjen motorom Gnome od 80 ks, koji dobiva redni broj 8. Mjesec poslije odabire još dvije letjelice iste tvrtke s motorom od 50 ks, koje u zrakoplovstvo ulaze s oznakama 10 i 11. Prethodno ih je ispitivao u letu na rijeci Seni. Poslije nabavlja još jednu jaču inačicu s 80 ks, koja dobiva broj 12. Nabavljena je i oprema i više zamjenskih motora. U ožujku 1913. nabavio je u tvrtki Voisin hidroplan Sanchez-Bessa, koji je u flotu uveden pod brojem 14. Klobučarov izbor letećih čamaca pokazao se dalekovidnim jer je mornarica uskoro zaključila da su letjelice deplasmanskog trupa pogodnije za jadranske uvjete od hidroaviona. Tako će nebom hrvatskog Jadrana sve do kraja I. svjetskog rata dominirati gotovo isključivo leteći čamci, a Austro-Ugarska će se dičiti jedinstvenom letećom flotilom.
Osim zvanja borbenog pilota (feldpilot) kopnene vojske iz 1912. godine, kao prvi austro-ugarski pilot 1913. stječe zvanje mornaričkog pilota, a diploma mu je izdana 19. kolovoza 1913.

[attachment=4]
slika 4 : Prva jadranska baza austrougarskog mornaričkog zrakoplovstva na otočiću Sveta Katarina u pulskoj luci

Od dolaska na mjesto zapovjednika mornaričkog zrakoplovstva do početka 1913. godine, osim na opremanju tehnikom, radi i na osposobljavanju letačkog i tehničkog osoblja. Za vrijeme njegova zapovijedanja osnivaju se nove mornaričke baze i uzletišta u Istri, u Štinjanu, Valturi kraj Pule, Poreču te širom Jadrana sve do Kotora i Kumbora u Boki. Osnovana je i mornarička pilotska škola sa sjedištem na otočiću Kozadi u Fažanskom zaljevu. Klobučar sudjeluje u prvom skupnom letu nad Jadranom, na dionici Pula-Trst-Pula.

Nadomak sigurne smrti

Početkom 1913. koban niz nesreća stajat će ga karijere. Prvu nezgodu doživio je 24. siječnja, a tijekom ispitnog leta 5. veljače u Fažanskom zaljevu otkazuje motor njegova letećeg čamca oznake S12. Pokušao se spustiti bez motora, ali mu otkazuje kormilo visine. Leteći čamac udara u površinu vode i prevrće se. Udarivši glavom o oplatu, pilot pada u nesvijest i završava u moru. Srećom, Olaf Wulf koji je letio s Klobučarem ostaje neozlijeđen te ga spašava od sigurne smrti. Zaliječivši ozljede, Klobučar 25. veljače doživljava novu nezgodu ćudljivim Lohnerovim zrakoplovom oznake V (S6). Pri slijetanju dolazi do kvara na krilnom plovku pa se letjelica prevrće. Klobučar ozljeđuje glavu, a zbog loma čeljusti završava na dugotrajnom liječenju. U tijeku zdravstvene rehabilitacije napušta mjesto zapovjednika mornaričkog zrakoplovstva i prelazi na dužnost u Pomorsko-tehničkom odboru u Puli.
Nakon nekoliko mjeseci, potpuno se oporavivši, 10. kolovoza 1913., krstaricom S.M.S. Kaiserin Elizabeth Viktor Klobučar plovi u istočnu Aziju. Početak I. svjetskog rata zatječe ga u njemačkoj koloniji Qingdao. Na molbu savezničke Njemačke, brod ostaje u zaštiti njemačkih posjeda. U Quingdau Klobučar počinje gradnju teškog hidroplana, koji neće završiti. Uskoro Japanci napadaju grad, a posada broda sudjeluje u obrani. Dio brodskih topova premješten je na obalu, a Klobučar zapovijeda topničkom bitnicom. Kad su branitelji Quingdaa potrošili topničko streljivo, daljnji otpor japanskoj opsadi više nije bio moguć. Posada potapa krstaricu da ne bi pala u japanske ruke te se predaje. Branitelji završavaju u dugotrajnom zarobljeništvu. Klobučar ondje dočekuje kraj rata, a oslobođen je tek 1919. godine. Postoje podaci da je u japanskom zarobljeništvu također izgradio jedan hidroavion. Kad se vratio u domovinu 1919. godine, Monarhija je bila prošlost. Godine 1920. Viktor Klobučar je primljen u mornaricu Kraljevine SHS. Ondje je zapovijedao Mornaričkim odsjekom Glavnog generalštaba. Do umirovljenja 1931. godine zapovijedao je krstaricom Dalmacija i Pomorskim arsenalom u Tivtu. Pred kraj njegova radnog vijeka, 1929., Kraljevina SHS je dobila novo ime - Jugoslavija. Ćud države nije se promijenila imenom, a položaj Hrvata bio je sve teži. U 53. godini života Klobučar je umirovljen, bez obrazloženja kao i mnogi austro-ugarski časnici, a na teret mu je stavljano da je dopuštao radićevštinu. Klobučar se u mirovini vraća u Zagreb i ondje radi kao honorarni referent za organizaciju i vojna pitanja pri Upravnom odjeljenju Banovine Savske, a poslije radi pri Odsjeku za civilnu zaštitu i vojne poslove banske vlasti Banovine Hrvatske. Predviđa drugi veliki rat i razornost metoda kojima će biti vođen.

Točne pretpostavke

Očekujući totalni rat, 1937. piše priručnik o zaštiti pučanstva od napadaja iz zraka i predlaže mjere. Piše niz članaka u časopisima kao što su Obzor, Jutarnji list, Mornarički glasnik, Vazdušna obrana, Nova Evropa? u kojima se bavi različitim temama. Opisuje noviju povijest Japana i objašnjava njegove odnose s modernim velesilama i njegovu prisutnost u Kini. Obrađuje pionirsko doba zrakoplovstva uključujući svoj doprinos. Opisuje borbe za Quingdao na temelju svojeg dnevnika, piše vojnoanalitičke članke, članke vojnopomorske tematike te članke o značajkama jadranske obale. U Mirovinski stališ domobranstva NDH primljen je 1942. Pobornik je proučavanja vojnog područja u školama pa 1943. izdaje knjigu "Rat i škola". U Zagrebu 1951. godine objavljuje djelo "Jedrilicom oko svijeta", o pothvatima brodica na jedra. Viktor Klobučar, prvi zapovjednik austro-ugarskoga mornaričkog zrakoplovstva, umro je u 88. godini u Zagrebu 28. lipnja 1965.

Autor : Leonard Eleršek
Izvor : Hrvatski Vojnik (http://www.hrvatski-vojnik.hr/)

Ponovljena gornja fotografija i jos jedna iz tog ciklusa
[attachment=1]
[attachment=2]

Izdanje je na francuskom jeziku, sto i nije prepreka - uz sve komandante podmornica (listanjem) daje se fotografija i kratki zivotopis
http://en.calameo.com/read/000802552a3d4b97f0145

Molim za pomoć. Ko je čika sa gustim brcima, što se vozika sa uvaženim frajlama u čamcu? Hvala.

[attachment=1]

Čika je Franz Ferdinand, prilikom godisnjice viske bitke......  :)

Blagodarim! :)

Mala korekcija - 24.6.1911. prilikom porinuca Viribus Unitisa..... :)

:) Hvala.

Kbb Miklos Horthy, mozda pred stubistem Ville Horthy u Puli (?).
[attachment=1]

Malo mladji [attachment=1]

Kbb Heyssler i mladi Scholtz.
[attachment=1]

Za vrijeme rata.
[attachment=1]

Mladi kadet, 1903., u drustvu
[attachment=1]

Njemački car na o. Katarina u posjeti hidrobazi.

To je mjesto dusu dalo za slikavanje. Evo i Cara Karla u drustvu......
[attachment=1]

Grilja je ista. To su one od neuništivog ariša sušenog 30 godina. Nije mi jasno kako naši generali i admirali tribaju 6 metara robe za jaketu. Stranci kroz karijeru nabacu 2-3 kila a naši najmanje 30-40.

Bilo je i mrsavih......
[attachment=1]

Nekoliko fotografija N. de Nagybanya Horthyja; za vrijeme dok je bio adjutant cara FJI jos je nosio brkove.
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Ovaj kapetan korvete na trećoj slici je noseć?

Primijetio sam - vidi cara Franju, nije dobio kile zadnjih sedamdeset godina; kapetan korvete je vitez Horthy - mozda dobra 'rana.....

Jetra.

Slikano prilikom medjunarodne Izlozbe lova u Prateru...

K-dant krstarice Zenta kk Paul Pachner.

[attachment=1]

Miklos  de N. Horthy; vjerojatno na jednom of bb klase Radetzky.
[attachment=1]

Cini mi se da je Brodarski spominjao tetovazu; vjerojatno na vijeke vjekova ucrtano u Japanu......
[attachment=1]

K-dant SMU-12 Egon Lerch.

[attachment=1]

K-dant monitora RRF KuK kbb Olaf Richard Wulff.

[attachment=1]

Rodjen 1877. cini se da je zadnji cin bio Korvettenkapitan (?)

Bome dogurao je on daleko, čak do čina Vezérfőkapitány RM Madžarske.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=5]

Ovo je njegova grobnica.

[attachment=6]

K-dant krstarice Kaiserin Elisabeth Linienschiffkapitan Richard Markowitz.

[attachment=1]

M. Horthy u 34. godini kao mladi Linienschiffs-Lieutenant 1. Classe (po tadasnjem nazivlju) u pozi ... Ovo je potpuna fotografija ranije postavljenog samo gornjeg dijela.
[attachment=1]

Sad tek vidim da  Mikloš tvojima dođe kao kućni prijatelj. Da nije i kum? Koliko si njegovih slika stavio toliko ni njegovi u obiteljskom albumu nemaju.

Dva brata Wickerhauser.
[attachment=1]
[attachment=2]

U godini 1910. (vjerojatno i nesto prije i kasnije) bio je adjutant Nadvojvode F. Ferdinanda.

Potporučnik Gottfried Banfield ( E-21), poručnik Wenzel Woseček ( E-20), potporučnik Konstantin Maglić ( E-18) i k-dir hidrobaze u Kumboru potporučnik Okermûller u julu 1914.

[attachment=1]

U Kumboru, sada sa svim imenima
[attachment=1]
i u Otrantu poginuli komandant SMU3
[attachment=2]

Linienschiffsfähnrich (Poručnik fregate) Karl Spetzler von Oltramar (1842-1910) - Venecija, 1864-1866.
Kontraadmiral - 1897.

Seekadett; pocetak 1880-ih. (ustvari pitomac - Zögling, druge ili trece godine).
[attachment=1]

[attachment=1]

I fotografija s monitora Temes s potpisom njegovog komandanta Wulffa.
[attachment=1]
 

Villa Trapp, jedini sačuvani originalni dnevni boravak i Lovačka sobu austrougarskog plemića Georga Von Trappa ;

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Iz knjige časnog podmorničara Georga von Trappa, "To the Last Salute, Memoires of an Austrian U-boat Commander", .časnog čovjeka koji je odbio zlu ( Hitleru) pjevati s obitelji za rođendan; o našim mornarima na Jadranu:

" A kad kreću na more, ti ljudi uvijek pjevaju svoje prastare pučke pjesme. Balade su to s bezbroj stihova u kojima odjekuju bojni pokliči, ali se čuju i nježni ljubavni glasovi. Neobične su to melodije, a tonovi koji odjekuju kao da nama sjevernjacima pričaju priče o tajnoj ljubavi, tuzi i čežnji ponosne nacije porobljene stoljećima. Pa iako ne razumijem riječi, razumijem tužnu stoljetnu čežnju što iz njih izvire. Njihovo pjevanje dirnulo mi je dušu na čudan način već prvi put kad sam ih čuo. A koncert stotine cvrčaka kao da im je pratnja.Miris zemlje što ga donosi noćni povjetarac kao da čovjeka omami, tako je težak i sladak“

izvor : fb/Regional Express

[attachment=1]

Banfield i Mikuleczky.

[attachment=1]

Vjerojatno je uzrok nosenja stapa kod Banfielda pad s teskim hidroavionom G1 na probnom letu kod Fazane 23.11.1915.

Linienschiffsleutnant Albrecht Gotthard von Attems Petzenstein

Linienschiffsleutnant

[attachment=1]
 
Podgora, Gorizia29.01.1888. - Vienna 23.04.1964.

K-dant SMU-6, SMU-17 i SMU-10.

[attachment=1]

Jos dvije fotografije N. Horthyja na "Novari".
[attachment=1]
[attachment=2]

Kao Linienschiffsleutnant bez brade i brkova.
[attachment=1]

To je ubrzo postao ćelav. :)

Ustvari ovako treba biti - gornja fotografija je zrcalna.
[attachment=1]

Visokoodlikovani porucnik bojnog broda. Koji je - ne mogu odgonetnuti.....
[attachment=1]

Предполагаю, что на фото Josef Kollař.

Koliko sam mogao pronaci, javlja se u Marine-Almanachu za 1902.g., vec ga za 1903. nema.

Sto se dogodilo s takvim obecavajucim oficirom?

Это из Альманаха за 1909. В 1906 его наградили русским орденом Святой Анны. А на фото только французский Орден Почетного Легиона и Бельгийский орден Леопольда. Предположительно, фотография 1905 года.
Это скан из Ранглисте 1918 года. Уволен на пенсию фрегаттенкапитаном, а в 1914 присвоено звание линиеншиффскапитана.
P.S. Прошу прощения, что на русском, но очень занят и нет времени для перевода на хорватский.

Hvala za informaciju.
Orden sv. Ane je dobio vjerojatno za zasluge u Kini ljeti 1900.g. ("Zenta").
Koji li je bio razlog penzioniranja, ako se zna?

1./4. 12

Na ebayu se mogu naci zanimljivosti.

Evo porucnika bojnog broda u rezervi : Karl Mysz
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
Koliko se da procitati, spominje da mu je tu (u Puli) i supruga, a da se brat nalazi u blizini (da nije Ernst Mysz kojega je Illich nasao kao komandanta SMS Sebenico u Novigradskom moru). Po godinama odgovara.
Karl Mysz pise da je plovio 4 puta za Dalmaciju a da je sada u svojstvu Oberstabsprofoss - otprilike visi stabni casnik za provedbu zakona.
Da tu sale nema - dokaz je i sluzbeni pistolj u futroli.

Kolovoz 1914. Rezervni porucnik bojnog broda Karl Mysz opet u redovima!

28 kolovoz 1918 - korvetni kapitan u rezervu (1.5.1915), Chef Marinetransportabteilung des Hafenadmiralates in Pola, Profesor der k. ung. Naut. Akademie u rezervi.

Kap. freg. Egon Panfilli. Zelenika. WW1.

Kapetan korvete Albert Feliks.

[attachment=1]

Kao kadet sa porodicom.
[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

Sa ćerkom 1912.
[attachment=5]

Dočekuje goste na palubi BB Radetzky.
[attachment=6]

Na posljednjoj fotografiji susrece kneza Mirka Petrovica.

Radetzky, oficiri pod šatorom.

[attachment=1]

Polaganje zakletve na jednom od bojnih brodova.
[attachment=1]

U Egiptu 1913.
[attachment=1][attachment=2]

Mladi Richard Salcher
[attachment=1]

Iako vrlo mlad, dobro se vide kasnije karakteristicne crte.
[attachment=1]

[attachment=1]

Poznati nam podmornicar.
[attachment=1]

Na internetu se pojavila ova fotografija; po izgledu....Paul Pachner oko 1901.g. u cinu Linienschiffs - Lieutenante 2. Classe (stari cinovi do 1907.g.).
[attachment=1]

Pljunuti Pachner

Mladi seekadet Budisavljević s braćom.

Banfield u zarobljenom Njeporu.

[attachment=1]

Marinekomissär.

Zna li se njegovo ime?

Fotografija iz eBay.  Službeni naziv nije naveden.

Hvala.

Na "Novari".
[attachment=1]

Heroji sa SMU-5.
[attachment=1]
[attachment=2]

V. Trapp s posadom nakon odlikovanja
[attachment=1]

Oficiri sa krstarice Kaiser Franz Joseph I.

[attachment=1]

Ne izgleda mi da su ovi što "jašu" topovsku cev oficiri, možda podoficiri ili kadeti, oficirima ne priliči da se tako fotografišu, ali po činovima na rukavima ipak jesu...

Potporučnici?

Da, ili poručnici korvete. Neozbiljno, čak i za to vreme.

Čin poručnika korvete uveden je za vrijeme 1. svjetskog rata. Dodjeljivan je samo rezervnim oficirima ratne mornarice. Djelatni oficiri nisu unapređivani u čin poručnika korvete.

Kako je onda išao redosled činova: (zastavnik) - potporučnik - poručnik fregate?

Situacija u kojoj se zatekao ljudski rod izaziva divljenje prema onima među nama koji riskiraju svoje živote kako bi obavljali svoj posao i spašavali tuđe živote. Povijest nas uči da su takve situacije redovito bile najteže koje generacija pamti, a u njima su se spoznavali heroji.

Današnji 22. travnja prilika je da iz vrijednih foto-albuma koje čuva Hrvatski pomorski muzej Split izdvojimo fotografije jednog heroja, kako bismo podsjetili na važnost očuvanja memorije o ljudima koji su stvarali povijest.

Ovo je crtica o Johannu Fritschu Von Cronewaldu, pilotu austrougarskog hidrozrakoplovstva koji je u svojoj kratkoj, ali vrlo uspješnoj, karijeri zadužio svoju domovinu i postaju Kumbor u kojoj je služio.

Rođen 3. travnja 1895. g. u Salzburg, Austria, od početka je svoje karijere u ratnoj mornarici bio vezan za hidrozrakoplovstvo. Zaslužan je za nekoliko povijesnih ratnih uspjeha Austro-Ugarske, i to u različitim ulogama. Kao motritelj sudjelovao je u prvom rušenju zračnog broda iz zrakoplova u povijesti ratovanja. Njegovim pogodcima iz strojnice hidrozrakoplova L48, kojim je upravljao pilot Gustav Klasing, 8. lipnja 1915. g. u blizini Lošinja oboren je neprijateljski zračni brod Citta di Ferrara. Upravljajući hidrozrakoplovom L81, zajedno je s motriteljem Sewerom ostvario prvu ratnu pobjedu svoke postaje: rušenje talijanskog aviona MF.11 početkom kolovoza 1916. g. Poginuo je u nesreći par tjedana nakon 22. rođendana, skupa s motriteljem (kopilotom) Ockermüllerom, 22. travnja 1917. g. Bilo je to tijekom probnog leta, kada se letjelica K204 s 800 m visine naglo srušila nedaleko rta Laghi u današnjoj Albaniji.

Kumborska je postaja Johanna Fritscha von Cronewalda ispratila velikim pogrebom, kojom su prilikom na tlu te iz hidrozrakoplova snimljene izvanredne fotografije (detalje možete vidjeti u opisima).

[attachment=1]
Portret nepotpune figure u svečanoj odori kadeta. Na rukavu kaputa vidljiva je oznaka kadetskog statusa, mornarička sablja, a na lijevoj strani prsa istaknuta su odlikovanja. Istraživanjem njegove karijere, tj. unaprjeđenja kojima je stekao više činove, zaključujemo da je ova fotografija snimljena između lipanja 1915. i kolovoza 1916. g., kada se već zahuktao Prvi svjetski rat. Prve dvije medalje zaslužio je još kao kadet povijesnim uspjehom rušenja prvog zračnog broda u povijesti iz zrakoplova. U činu zastavnika postigao je prvi ratni uspjeh svoje postaje, nakon čega je unaprijeđen u poručnika fregate.

[attachment=2]
Plovila s posmrtnim ostacima i časnicima te mornarima s usidrenih brodova pristižu u bazu Kumbor.

[attachment=3]
Prijenos lijesa na kopno.

[attachment=4]
Po prijenosu lijesa s mjesta nesreće služena je svečana misa zadušnica u jednom od hangara postaje. Oltar je improviziran pokraj hidrozrakoplova koji su okupljenima značili i život i smrt.

[attachment=1]
Nakon mise zadušnice žalobna se povorka uputila do groblja praćena iz zraka hidrozrakoplovima odnosno pilotima koji su uputili posljednji pozdrav izgubljenom kolegi.

[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
Ispred križa s istaknutom crnom vrpcom izložena su pokojnikova odlikovanja. Položena na jastuk pred lijesom pokrivenim vijencima svjedoče da je riječ o mladom pilotu koji je mnogo obećavao.

[attachment=5]
Grupni portret časnika hidrozrakoplovne postaje Kumbor i austrougarskih vojnika. Johann Fritsch von Cronewald sjedi prvi slijeva.

Izvor : HPMS (https://web.facebook.com/HrvatskiPomorskiMuzejSplit/)

P.b.b. Johann Kainer i Bruno Dittrich na palube bojnog broda "Tegetthoff". Pula, 1915.

P.b.b. Johann Kainer i Bruno Dittrich na palube bojnog broda "Tegetthoff". Pula, 1915.

K.b.b. Bruno Dittrich (1880-1950).

k.u.k. Linienschiffskapitän Adolf Schmidt, posljednji zapovjednik SMS "Prinz Eugena". Slikano 1941. u Brestu u Francuskoj. Schmidt je gost Kapitän zur See Helmutha Brinkmanna, zapovjednika njemačke teške krstarice "Prinz Eugen". Ima li netko biografske podatke Linienschiffskapitäna Adolfa Schmidta?

Neki dan mi pod ruku dosla jedna strucna knjiga ex libris Wulff.

 
GROSS ADMIRAL  
ADMIRAL
VIZEADMIRAL
KONTREADMIRAL

LINIENSCHIFFSKAPITÄN
FREGATTENKAPITÄN
KORVETTENKAPITÄN

LINIENSCHIFFSLEUTNANT
FREGATTENLEUTNANT

SEEFÄHNRICH
SEEKADETT

Admiral flote
Admiral
Vice Admiral
Kontra Admiral/Komodor

Kapetan bojnog broda
Kapetan fregate
Kapetan korvete

Poručnik bojnog broda
Poručnik fregate

Zastavnik/Časnički namjesnik
Kadet/pitomac - apslovent na praksi