PALUBA

Puni naziv: 76 mm divizionaja puška obr. (obrazac) 1942. g. (ZiS-3) iliti 76 mm divizijski top model 1942 g. (ZiS-3). ZiS inače znači Zavod imjenji Staljina iliti Tvornica imena Staljina...Tvornica Staljin...Staljinova Tvornica.

Osnovni tehnicki podatci:

Domet:	1329m
Kalibar:	76,2 mm
Probojnost oklopa:	90mm na 500m
Brzina pucanja:	25 metaka u minuti
Tezina:	1200 kg
Posada:	5
Max brzina po putu:	50 km/h

Ovaj izvrsni visenamenski top bio je upotrebljavan i kao divizijska artiljerija i kao protivtenkovski top. Bio je lagan i pokretan, lako se upotrebljavao od strane posade. Takodje je imao visoku brzinu paljbe. Top je imao razdvajajuci lafet (split trail), stitnik topa koji je obezbedjivao delimicnu zastitu posade i metalne tockove sa gumama. Cev je bila opremljena "njuskom" na vrhu radi smanjenja trzaja i bleska pri opaljivanju. Zahvaljujuci veoma uprostenoj metodi konstrukcije i vreme proizvodnje i cena bili su smanjeni. Nemci su ga prozvali "Ratsch-bum" (eng. crash-bum), sto bi na srpskom boglo da bude recimo "tras-bum" zbog njegovog prepozbatljivog zvuka pri dejstvu. Veliki broj ovih topova je zarobljen od strane Nemaca koji su ga preimenovali u FK 288r.


Top ZIS 3 je nastao spajanjem (po starom ruskom običaju) lafeta ZiS-2 od 57 mm s kolijevkom, povratnicima i cijevi F-22USV od 76,2 mm uz ugradnju dvokomorne plinske kočnice. Takva instalacija se je odlično ponašala na lafetu predviđenom za top od 57 mm. Proizvodnja je pojednostavljena u odnosu na top F-22 tako što su mnogi dijelovi lijevani, presani i varen, i tako da se strojna obrada smanjila na minimum. Time je cijena pala na 2/3 cijene F-22 uz zadržavanje njegovih, za to vrijeme, izuzetnih balističkih osobina.

Razoj je vodio inženjer Grabina uz otpor maršala Kulika (zapovjednika topništva Crvene armije)...čak i skrivećki od njega...što je u to vrijeme u SSSR-u bilo izuzetno opasno. Vjerovali ili ne ali nacistička propaganda je odlično odradila posao u smislu načina razmišljanja maršala Kulika i njegove ekipe koja je vjerovala da njemački tenkovi imaju izuzetno snažan oklop otporan na PO projektile malog i srednjeg kalibra...i to je bio razlog zbog kojeg je potreba za takvim topovima ignorirana. Mudrac je čak zapovjedio da se proizvodnja PO topova od 45 mm i divizijskih topova od 76 mm zaustavi...a onda je počeo Veliki domovinski rat...i ispostavilo se da sovjetski topovi od 76 mm...pa čak i oni od 45 mm nemaju nekih većih problema s njemačkim oklopima. Mnogi čak nisu bili otporni na pancirna zrna od 12,7 mm ispaljenima iz Duške. No, većina postojećih topova tog tipa je pozarobljavana...u mnogim slučajevima čak i okrenuta protiv Crvene armije...i naravno, izdana je zapovjed o ponovnoj masovnoj proizvodnji takvih topova...i ZiS-3 je mogao izaći iz skrovišta. Nastala je vrlo nezgodna situacija u kojoj je Crvena armija očajnički trebala ZiS-3 kojih je na skladištu Tvornice No. 92 bilo toliko da su bili naslagani i na livadi pored tvorničkog kruga, a birokrati u vrhuški Crvene armije nisu htjeli preuzeti topove koji "službeno ne postoje". Nakon nekih birokratskih hrvanja između Grabinove ekipe i pomenutih "intelektualaca", ZiS-3 je konačno krenuo put fronte. Na kraju ih je proizvedeno 103000 komada.

Organizacijski, ZiS-3 je raspoređivan u bitnice s 4 oružja, koje su bile dijelovi divizijuna s 3 bitnice kao organsko topništvo divizije (ukupno 12 topova)...no, isto tako su postojale i nezavisne PO pukovnije sa 6 bitnica (ukupno 24 topa) koje su obično bile raspoređivane na razini korpusa. Divizijunima i nezavisnim pukovnijama je obično pridodavana i zapovjedna (računska) bitnica koja nije imala topove već računala, daljinomjere, kolimatore i ostalu opremu.

Koristio je vrlo široku paletu streljiva:
-APHE BR-350A, AP BR-350SP, kompozitni AP BR-350P i BR-350N;
-HEF OF-350, OF-350A, O-350A, OF-350B i OF-363;
-HE F-354, F-354M i F-354F (razvijena u Francuskoj);
-HEAT BK-354;
-Šrapnelska Š-354, Š-354T, Š-354G i Š-361;
-Kemijska OH-350;
-Dimna D-350 i D-350A.

APHE BR-350A je čelični oklop pod 90 probijao na:
-100m - 82 mm,
-500 m - 75 mm,
-1000 m - 67 mm,
-1500 m - 60 mm,
-2000 m - 53 mm.

[attachment=1]

Puno dimi i lako se otkriva.

Hvala Janezek67 na temi.

[attachment=1]

Ako mogu dodati,

Zatvarač	vertikalni, klizeči, poluautomatski
Dužina cevi	42 kalibra (3,2m)
Elevacija	-5° do 37°
Polje horizontalnog dejstva	54° (27° levo/desno)

Izvor: Weapons and warfare - Artillery (Jeff Kinard)

Božo, tvoji su tačniji - ovo sam kopirao sa nekog mjesta, pa sada vidim, da stvarno nisu tačni. Ako možeš molim te, da tvoje podatke ubaciš u tekst umjesto mojih. Ja svog posta nemogu da ispravim.

ZIS mi je interesantan zbog činjenice, da se održao u naoružanju na ovim prostorima dosta dugo. Bio je čak pored brdskog topa B1 jedan glavnih topova u jedinicama TO. A i u sukobima na ovim prostorima bio je oslonac vatrene moči barem na početku rata na strani Hrvatske i Muslimanske strane. O efikasnosti vjerovatno zbog člena 11 nečemo saznati puno.

Iza topa.
Vidi se vertikalni klizeči zatvarač, lepo se visi kako se cv fiksira u zadnji položaj prilikom transporta.
[attachment=1]

[attachment=2]
1. Čahura 53-УБР-354А sa granatom 53-БР-350А (probojna granata)
2. Čahura 53-УБР-354Б sa granatom 53-БР-350Б (probojna granata)
3. Čahura 53-УБР-354П sa granatom 53-БР-350П (probojna granata)
4. Čahura 53-УОФ-354М sa granatom 53-ОФ-350 (razorna granata).
5. Čahura 53-УШ-354Т sa granatom 53-Ш-354Т (šrapnel)

[attachment=3]
Presek pancirnih granata
1. 53-БР-350А.
2. 53-БР-350БСП.
3. 53-БР-350П.

10 topova Zis 3 je imala ARM(od TO).Dali ih jos koriste-neznam.

Mislim da su povuceni u rezervu.
Ono sto trenutno ARM koristi su sovjetski M-30 122mm (donirani od Bugarske) i americki M-1 105mm (kupljeni od amerikanaca).

Trpe, imaš slike od vaših M30?

LPB

Imam. ;)

[attachment=1]

Mislim da bi mogla pasti i ova tema, za drugove Makedonce..

LPB

Ajde. i ja da postavim nesto slike od ZIS-a.Danas su u duboku rezervu de i pripadaju(1 je u krugu vojne akademije).Mogu da kazem da na Kumanovskom frontu bili na prvu liniju odbrane.....uglavnom tukli po kucama...puno vreme sluzili u Bitola..kako ucilo a kada ja postalo gusto krenuli su u rat.......

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]

pamtim ovaj top kao klinac jer me je on uveo u svet artiljerije (ni dan danas ne mogu da prezalim sto nisam bio u artiljeriji :'(). jednom me vodio deda-stric sa sobom kad je isao "po ovce" . usput smo, relativno blizu sela, naisli na polozaj 4 zisa. deda pera je kao predratni artiljerac na sremskom frontu bio na zisu. kad ih je video gotovo da se rasplakao i time izazvao paznju nekog mladog oficira. on je poceo da ga zeza propitivanjem sta zna o tom topu, a starac je na to samo nabusito odgovorio - "daj granate i kazi sta oces da gadjam!" poduze prepucavanje se zavrsilo time sto mu je data jedna granata i cilj - neka gomila kamenja koja je trebala da predstavlja bunker. za 20tak sekundi odjeknuo je pucanj i "bunker" se razleteo u paramparcad uz zanemele vojnike i dedino likovanje: "kolko sam ja ispalio na sremski front ti dok si ziv nec' da vidis..." tom prilikom mi je bilo zanimljivo sto je starac sedeo na lafetu dok je gadjao iako je top odskocio poprilicno. kasnije mi je rekao da su ga zbog toga zvali "jarac". zadnji put sam ga vido 2005. (ako me secanje ne vara) u aleksincu, bio je kao eksponat ispred menze... inace slusaoci sro artiljerije 2003/4. su gadjali iz njega na pasuljanama. da li se jos koristi u te namene nemam pojma.

Dok sam bio PKPo u 110. obalskoj artiljerijskoj brigadi imali smo 6 ZIS-ova. Na gađanjima sam bio šokiran preciznošću - pravi snajper. Obično su me iz MTRZ Sava Kovačević/Tivat "grdili" što smo opet potopili metu pa moraju da prave drugu...

Boro , ponovi to o gadjanima na Platamunima.....ima nas koji su sa ZIS-ovim u tome i ucestvovali  ;D .............da pricate o 100mm i MT-12 to je snajper...ali ZIS.....mislim ono - o cemu pricamo

Nemam lično iskustvo, ali od dvojice bivših artiljeraca sa dugogodišnjim i mirnodopskim i ratnim stažom, nezavisno jedan od drugoga, sam slušao da je ovaj top izvanredno precizan.

Ja sam bio ta klasa, tacnije 102. klasa SRO artiljerije, septembar 2003 - jun 2004. Negde krajem januara imli smo vezbu na Pasuljani zajedno sa jedinicom pristinskog korpusa koji su imali haubice D-30J. Ukupno smo na vezbi proveli nedelju dana, a jedan dan smo imali bojevo gadjanje iz ZIS-a. Svaki slusalac je bio u ulozi nisandzije a gadjali smo posredno neku olupinu tenka na daljini oko 1000 m. Top je prilicno precizan, ali skace kao jarac i ako se ne drzis levom rukom za stit, ode ti sa lafeta. Nismo imali antifone na usima, pa je bogami prilicno zujalo vec posle prvog opaljenja.

klaso, pozdrav od lazanskog iz 4.POV ;)

ZIS-3

ZIS-3

U VS se ZIS-3 danas koristi kao salutno oruđe za plotune prilikom praznika. Mnogi koji su na njemu radili potvrđuju da je top vrlo precizan. Za vreme WWII i neposredno posle njega napravljeno je mnogo hiljada komada, Janezek kaže 103.000.

Ovu su izgleda neka "ljuta" rezerva :)


[attachment=1]

[attachment=2]


Verovatno sredina 50-tih.

дреде, не потцењуј чиче. трећепозивци знају да буду врло за*ебаТа сорта ;)

Evo čisto za usporedbu oba modela....... (2 i 3)

[attachment=1]

[attachment=2]

Gotovo da izgledaju identično osim što ZIS 2 nema plinsku kočnicu i ima manji kalibar.
Znam da je ZIS 3 u JNA(barem u Zadru) imao bojevi komplet sastavljen od kumulativnih grana, trenutno-fugasnih, potkalibarnih, probojnih granata(dva tipa, jedan sa eksplozivom drugi bez), pričali su nam da za njih postoji i granata sa šrapnelima(vidio je nisam ali vježbovnu smo imali), kao i karteče za koju su nam rekli da je nema jer uništava jako cijev a ako treba, lako se napravi od neiskorištenih punjenja i praznih čahura.
Koliko sam shvatio, bio je napravljen kao top za podršku pješadiji a onda su shvatili da ga lagano mogu koristiti i za borbu protiv njemačkih oklopa zbog velike preciznosti. Ono što nisam nikada uspio pronaći u literaturi je: da li su ga Sovjeti koristili kao protutenkovski top ili ne za vrijeme II S.R. i kakvi su mu bili rezultati. Cijelo vrijeme imao sam dojam da je njegova PT aktivnost bila napravljena neposredno poslije II S.R. a ostalo samo prića da bi se nešto prićalo o njemu.

Реч је о изузетно успелом оружју. То је прави универзални топ за јединице ранга дивизије. Врло једноставан, а истовремено, врло прецизан и поуздан. Једино се не може користити као ПВО оруђе, због ограничене елевације од 37-40*. ЗИС-2 због калибра 57мм не може бити толико добар, мада је за свој калибар постигао изузетне резултате.

https://www.youtube.com/watch?v=vkCMWe_NrcA

ЗИС-3 произведен је у око 100.000* примерака, скоро све ратне производње, и нешто мало до почетка 1946, када га замењује топ Д-44 85мм. Од 1943. је овај топ био у врло широкој употреби на свим фронтовима. Цев је L/42, што му даје довољну пробојност за скоро све немачке типове тенкова све до краја рата, сем Тигра, који ионако никад није био масован тенк.Преживео је и 45 година после рата, да би запуцао поново 1991.-1995.
*По приручнику "Артиллерия", Шунков В.Н.

 Zis 2 je u svoje vreme bio bolji PT top od Zis 3. Precizniji, sa brzinom paljbe do 25 granata u minuti i brzini na ustima cevi od 990 do 1250 m/s, sa vecom penetracijom nego zis 3, cak i do 2 puta. Cak je i postojala verzija zis-4 koja je montirana na T34, koriscene u bitci za Moskvu. Mane su mu bile da je zbog malog kalibra imao manji znacaj kao HE podrska pesadiji, veca sansa za rikoset pod uglom zbog lakse granate, i dosta komplikovanija i skuplja proizvodnja. Zis-3 je bio jeftiniji, prostiji i univerzalniji nego zis 2.
(http://i10.photobucket.com/albums/a137/Langnasen/T34knocked-outbySC250.jpg)

Najbitnija stavka, jer sovjeti su tenkove primenjivali pre svega za podrsku pesadiji, pa tek onda kao pokretne rezerve za PT borbu.
Za podrsku pesadiji 76.2mm je mnogo univerzalniji sa tezim i raznovrsnijim granatama, tako da pruza usluge od unistavanja pesadije pa sve do razaranja utvrdjenih tacki i oklopnih vozila.

  Tacno tako Trpe. Zis 2 je bio izbacen iz proizvodnje sa samo 271 komad napravljenih, pa sa dolaskom pantera i tigrova ponovo reaktiviran jer zis 3 nije imao dovoljno potencijala za unistavanje novih nemackih tenkova, gde je broj proizvedenih narastao do preko 10 000. Naravno to ne moze da se poredi sa 103 000 zis 3, ali odgovorno tvrdim da je Zis-2 bio bolje protiv-oklopno orudje od Zis-3, a i bio je laksi za skrivanje, sto zbog manjeg plamena pri opaljenju, sto zbog mogucnosti da precizno deluje sa vece distance.

Slazemo se 100%. :)

ZiS-2 obrasca 1943. kalibra 57mm imao je "surlu" dugu 76 kalibara i zbog dobro pogođene PO municije veliku početnu brzinu i probojnost. Ipak, vek trajanja cevi do zamene košuljice bio je samo par stotina PO zrna. ZiS-3 je ipak bio znatno univerzalnije oruđe, za razliku od 57mm topa, koji je bio usko specijalizovani PT top.

Za osečaj, Zis-3 i Zis-2

[attachment=1]

  I bio je mnogo skuplji i komplikovaniji za proizvodnju. Prve verzije su i 10 puta bile skuplje od zis 3 (kasnije se to kako je rat odmicao smanjivala razlika, ali je i dalje bio skuplji) sto nije mala stavka u zemlji koja pokusava da se odbrani od agresora koji je stigao gotovo do moskve, i to bas zahvaljujuci famoznoj cevi od skoro 4m.

Ali dok je ZiS-2 ostao samo poznat kao PT-top, ZiS-3 je došao do Berlina i korišćen u prvoj liniji kao divizijsko oruđe i mnogo godina posle rata u mnogim zemljama sveta, od  Severnog do Južnog pola, od Beringovog moreuza do Patagonije. Vrlo je moguće da su mnogima njegova pouzdanost i obilje municije  spasli živote i 1991-95, uprkos starosti i istrošenosti, na svim stranama. U najnovijim sukobima u UA nijednom ga nisam video, preko 70 godina je prošlo, malo li je.

Nije baš u akciji, ali su ZIS-3 pokazivali..

[attachment=1]

 Tacno tako kumbor slazemo se. Jedina post-war upotreba ZIS-2 topa je bila na  ASU-57 padobranskom vozilu, mada su neke drzave koristile ZIS-2 sve do 90-ih godina, medjutim mali kalibar, koj je sa povecanjem oklopa postao sve manje pouzdano PO orudje, ucinilo je to da se prvo zameni sa 100mm topom, a nakon toga raketnim PO sredstvima, a kao usko specijalizovano PO orudje, nije bio pogodan za ono za sta je ZIS-3 uspesno koriscen posle DSR.

Uspeo da poredim u živo ZIS-2 i ZIS-3. Razlika je jedino u topu, ostalo je sve isto, kao što ču kasnije pokazati na slikama.


Za početak šetnja oko ZIS-2

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]

Slike oba topa, da se usporedi.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

  Bozo gde je slikana ova fotografija sa podacima o zis-2? Nekako se ne slaze sa podacima kojim ja baratam (mada ja uglavnom stvari nalazim na internetu). Prvo sto mi je upalo u oci je brzina paljbe koja pise da je 12-15 granata u minuti a za zis 3, 25. Mislim da je gotovo isti ROF za jedan i drugi top. Onda tezina, vikipedija kaze da je tezak 1250 kg, a tvoja fotografija 1050kg. 200 kila razlike nije malo. Po natpisu bih rekao da je negde u bugarskoj, da nije rec o nekim modifikacijama?

Sve slike su slikane u Vojno-istoriskom muzeju u Sofiji.
Oko podataka nebi znao reči, mada piše da T-55 ima top od 110 mm, a i da svi sistemi imaju oznaku M+godina mada to nisam prije srečavao na svim sistemima (možda Bugarska interna oznaka?).
Istotako za vozilo poznato kod nas kao SU-76M koriste naziv SAU-76.

T-54/55 nije imao drugi top u serijskoj proizvodnji nego D-10, sam razvijen iz BS-3, a kalibar je bio samo 100mm. Tačka, kraj. Bilo je opita sa topom D-10BM, ili druga oznaka, sa dužom cevi i jačim punjenjem. Top 2A26 115mm koji se potom našao na T-62 taržio je mnogo širi venac kupole.

SAU je skraćenica od "Samohodnaja artillerijskaja ustanovka", samohodno artiljerijsko oruđe.

Oznaku 110 mm na T-55 tabli uzeo sam kao primer kiksa na tabli.


Hvala, sada video na tabli. Lakše mi je latinica i engleski, tako da bugarski deo nisam se ni trudio čitati.



Može koji detail više oko toga? A za varijantu D-10BM nisam čuo, ali bi voleo malo više info ako se da.

Hvala unapred.

Možda je zvanična oznaka bila drugačija, ali je reč o topu 100mm, olučenom, "boljšoj "velike" moćnosti", razvijenom iz D10, a nije reč o razvoju T-12 za tenk. Glatkocevni tenkovski 100mm su razvili Kinezi ali baš i nisu bili zadovoljni.

  Vidim da su i za zis-3 promasili tezinu umesto 1116 kg, napisali su 1200kg. Pomalo sramotno da to tako stoji u muzeju, ako na gotovo svakom eksponatu ima podataka koji su pogresni.

Mislim da sam našao. Top je D-54 , D-54 TS ili kasnije nazvan 2A24.


[attachment=1]


Work on the 100-mm rifled tank gun D-54 started with the decree of the Council of Ministers № 4169-1631 of 12 September 1952. Engaged in the work of DB-9, Managing FF Petrov. The gun was intended to spoof gun D-10T tank T-54.

According to the terms of reference, the gun D-54 was supposed to have:
Weight of armor-piercing projectiles — 16.1 kg;
The initial velocity armor-piercing projectile — 1015 m / s;
Weight gun — less than 2530 kg;
Weight stabilizer — less than 180 kg.

In 1953 he was made a ballistic barrel, created for training ammunition. Engineering design of the gun D-54 has developed a stabilizer in June 1954. Experienced standard D-54 passed to the customer in March of the same year. This gun was to be equipped with single-plane stabilizer "Rainbow", developed in CRI-173. Second standard gun D-54 after improvements, the results of tests of an experimental reference was submitted June 30, 1955.

By October 54th, the plant number 183 mounted the first standard gun D-54 on the T-54M (object 139). Object 139 in comparison with the T-54A had a more powerful diesel engine V-54-6, lightweight wheels with cast and stamped discs, also some other configuration in the chassis. The tank was 36 million kg.

Gun ammunition D-54 consisted of 50 rounds. On the tower installed 14.5-mm anti-aircraft machine gun KPVT.

Object 139 in October 1954 passed the committee and sent for field tests. In the period from November to December 1954 had a 1st step test, including shooting from the spot. In 1955, the tests were continued, as the CRI-173 delayed the delivery of the stabilizer "Rainbow." Stabilizer "Rainbow" by the results of tests it was decided not to accept service.

Meanwhile, in the CRI-173 to D-54 was designed plane stabilizer "Lightning". The plant number 9 in September 55th of the year made and passed the
factory number 183 experienced three standard 100-mm gun D-54TS filled plane stabilizer "Lightning". This gun with a new stabilizer tests took place at the site 140 (experimental model of the modernized T-54).

In 1958 he made three most experienced T-62 (to 165) with 100-mm gun D-54TS. These tank guns to February 1960 stood repeated Polygon army tests.

By this time the gun was modernized. Gun barrel of hardening, and the weight increased to 2,390 kg. Since work began on a brand new piercing shells, changed the slope of the barrel rifling (from 25 to 35 gauge). A brand-new version of the D-54TS gun given the index Grau 2A24 and factory index U-8TS.

The largest range of shooting at an angle of 16 degrees high-explosive/fragmentation was 14,650 meters.

The Council of Ministers № 729-305 on August 12, 1961 100-millimeter cannon U-8TS curb stabilizer "Meteorite" gage with high-explosive and armor-piercing projectiles have adopted the T-62A. But for the gun piercing shells still not finished.

So Makarov, was adopted two variants of the T-62 T-62A, filled rifled gun U-8TS, and T-62 (to 166), fitted out a smooth U-gun 5TC. Management in March 1962 adopted a decision "in view of the need to reduce the range of tank guns do not start creating the T-62A." A lot prirekany was caused by the gun muzzle brake U-8TS. In winter, the muzzle brake during the shooting raised snow accumulation and summer — sandy or dusty. This is the "blinded" vision devices tank and unmask him. Muzzle wave adversely affected by landing on the armor and infantry advancing from the tank. Lowering the hit was a significant shortcoming of the muzzle brake.

06.29.1962 by the decision of the Council of Ministers № 656-268, subsequent work on the U-8TS (D-54TS) finished "in connection with the start of work on a more promising swatches."

[attachment=2]


Izvor: http://survincity.com/2013/08/russian-tank-guns-100-mm-rifled-gun-d-54/

Imaju loše table, ali jim je postavka, bar po mom, odlična i zanimljiva. Unutrašni deo muzeja zbog vremenske stiske nisam mogao običi.
Lično iskustvo je bilo, da su ljudi tamo jer moraju biti, a ne zbog zainteresiranosti. Morala na višku  :-\.

Nije da hvalim Pivku, ali tamo ljudi rade sa žarom, da o poznavanju tematike ne govorim. 

Uuu, muzej u Sofiji. Bio sam ovde, ima i unutra svašta za videti, postavka uniformi je posebno dobra.

Božo, jesi bio tamo u onom "natkrivenom" delu gde čekaju eksponati za restauraciju? Ima svašta tamo.

Na ovo misliš?

[attachment=1]

Samo preletio sam.

Da, baš to ;)

Vidim i Gatling gun i De Bange i La Hitte. Vode računa Bugari, vidi se. A tek kad bismo znali šta je sve u kazamatima pod Vojnim muzejem... pa šta se čuva u "gomilama smeća" koja, naravno, kriju "blaga nebrojena" delova topova, tenkova, opreme, itd. Svašta je protutnjalo ovim prostorima, samo "KoenigsTiger" nije viđen, i još nešto retkosti. Sećam se kada smo putovali za Inđiju svaki vikend, ja pitam Oca: "Tata, a što ovaj put tako trucka, kao po nekim pločama da se vozimo... a Taunus poskakuje?" "Eh, sine, koliko je tehnike prošlo ovim putem 1944/45, kad bi samo znao...". Pamtio sam i drvo u koje se slupala Silvana u Granadi, negde beše 1974/5/6, koj` će ga znati posle toliko godina.

[attachment=1]

против пешадиска граната со самчи или kanistar  за зис-3

[attachment=1]

ово је шрапнел.

Картеч/шрапнел, већ пар столећа ефикасно средство против незаштићене пешадије, најчешће у нападу.

да се работи за шрапнел  но испалуван како канистар, како кај сачмарките

Karteč je služio za samoodbranu oruđa/baterije od napada pešadije. U principu je to veliki patron za sačmaru i efikasnog je dometa do cca 300m.

Karteč za francuski top 75 mm, sa 48 kugloca prečnika 25mm.
[attachment=1]

Britanski Mk V
[attachment=2]

Šrapnel je malo drugačiji jer u sebi ima eksplozivno punjenje i tempirni upaljač. kada se ipali iz topa/haubice, startuje se tempirni upaljač koji pali eksplozivnu smesu u dnu zrna i tek tada izbacuje punjene od kuglica na neprijateljsku živu silu.

[attachment=3]

[attachment=4]

Lepo to ML obradio ;)

Da. :)

шрапнел
[attachment=1]

Da nastao je stavljanjem cijevi F22USV na lafet ZiS-2.
Prvi je bio diviziski top top (dakle osnovna namjena atr. podrška), a drugi specijalizovani PT top.
ZiS-2 je imao cijev dužine 73 kalibra, koja je (za tadašnju sovjetsku industriju) bila komplikovana za izradu, a procenat čkarta je bio veliki. Sa napadon Njemačke na SSSR se pokazalo da tadašnji njemački tenkovi i nemaju tako debeo oklop i da PT topovi 45mm zadovoljavaju.
Tako da je prekinuta proizvodnja skupog i ZiS-2. Tek 1943. sa pojavom novih bolje oklopljenih njemačkih tenkova, proizvodnja je obnovljena.
S druge strane ZiS-2 je imao jednostavniji lafet nego F-22USV, tako da je kombinacija cijev F-22USV i lavet od ZiS-2 bila logična. Ali problem je bio što se morala montirati gasna kočnica, jer lavet od ZiS-2 bez nje nije dobro podnosijo jači trzaj municije 76mm. A opet GAU (Glavna artiljerijska uprava) je insistirala da se na nekorištenju gasne kočnice, zbog nemogućnosti gađanja kartačem i većeg podizanja prašine pri opaljenju.

Možda je zanimljivo da je ZiS-3 koristio municiju još od topa 76mm obrazca 1900 godine!
Početkom tridesetih je razvijena nova, moćnija municija 76mm, ali je maršal Tuhačevski insistirao na starom metku iz 1900 godine!
Čak je Grabin prvobitno razvio novi top F-22 pod jači metak 76mm, ali je na insistiranje Tuhačevskog prihvatio stari metak. To je kasnije omogućilo nijemcima da jednodtavno „razbuše” ležište metka za koričtenje nove, jače municije za dužom i nešto debljom čaurom i dobili su znatno moćniji PT top. Inače F-22 (obrazca 1936. godine) je bio „poluniverzalno oruđe” sa ograničenom mogućnošću gađanja ciljeva u vazduhu.
Kako god bio je komplikovan pa je zamijenjen 76mm F-22USV (obrazca 1939. godine).
Oznaka F-22USV je značila da je u pitanju usavršena verzija topa F-22, a u praksi se radilo o potpuno novoj konstrukciji. Trebalo je nekako zavarati birokratiju.

U ruskoj Wikipedi piše da je proizvedeno  48.016 komada ZiS-3.
https://ru.wikipedia.org/wiki/76-мм_дивизионная_пушка_образца_1942_года_(ЗИС-3)

D10 i BS3 su koristili istu municiju, ali su konstrukzivno bili dosta različiti. Imače ta municija 100mm je razvijena dvadesetih ili tridesetih za brodske topove.

Čitam, da je top ZIS-2 bio komplikovaniji za proizvodnju od ZIS-3.
Gledajući slike zaključujem  (laički) da je ZIS-3 samo uvećana kopija topa ZIS-2.

Molim stručnjake da odgovore u čemu leži ta komplikovanost proizvodnje topa ZIS-2 (osim eventualno u dužini cevi u odnosu na kalibar).

Nisam stručnjak, ali mislim da je izrada tako dugačke cijevi tehnološki veoma složen proces.

Tako je. KOliko znam, nemci želeli napraviti top na Panteru L100 umesto L70,m ali nisu uspeli.

Inače topa su ista, jedina razlika je u cevi. POstavio u temi sliku Zis2 pored Zis3

MCDR Vukovar

[attachment=1]
[attachment=2]

Zna li netko sastav odjeljenja u JNA?

Na Zis 76mm M42 sam polagao u SRO Zadar 1990,Tih godine je planirano da se i top B-1 povuce iz upotrebe,pa smo dobili dosta njegove municije. Bilo na tone granata,ceo jedan dan smo istovarali samo za nas vod i slagali na privremenom skladistu. Toliko smo pucali da je svako od nas prosao sve pozicije posade.Od nisandzije do komandira odeljenja.Mislim da je kod nas bilo 5 posluzioca,i to:
Komandir odeljenja,nisandzija,punilac,prvi dodavac,drugi dodavac.
Sad nisam siguran davno je bilo,mozda sam i pogresno napisao,ispravite

A da ispravka imali smo i peh,sjeb... smo zadnju kolevku,zatvarac se nije do kraja digao,a nisandzija je potegao polugu obaraca,iko ne bi trebalo da igla udari kapislu,to se desilo,ceo dan su bili neki oficiri oko topa,mi pisali izjave,bili mehanicari,itd itd,malo falilo da nas ne puste za zavrsno gadnjanje,

https://youtu.be/03oFs2bfhDI