PALUBA

Preteče TČ-a su bile torpiljarke, ali pošto su u prvoj i srednjoj etapi ISR pokazale niz nedostataka(ograničenje dijelovanja u plitkoj vodi, prevelika silueta, nisu mogle iznenaditi podmornice u rejonima njihovog patroliranja) počinju se u svim mornaricama graditi torpedni čamci, pre svega za borbu protiv podmornica. Kako je rat odmicao nisu se upotrebljavali samo za defanzivne zadatke, već sve više za ofanzivne protubrodske akcije.

A-U torpedni čamci

LM tip ex Njemački torpedni čamac (ex LM7-LM10)
Porinuti 1917g, brodogradilište Lurssen-Vegesack, 4 su predana A-U mornarici.
Deplasman   7t
Dimenzije 16x2,4x0,7m
Pogon    3x Maybach-avionski motori, ukupno 630 Ks
Brzina 29-30čv
Naoružanje 1x45cm torpedna cijev, 1918g naoružani sa 3,6cm automatskim topom i mitraljezom 8mm
Posada 7[attachment=1][attachment=2]

Eckert von Labin-tip (motorni torpedni čamac)
Mb.107 izgrađen u pulskom Arsenalu i porinut 1918.

Deplasman           24,6T puni 26T
Dimenzije             24,6x4,6x0,6
Pogon                 3x avionski Austro-Daimler motori (svaki 200ks), 3 propelera
Brzina                 24 čv
Radius                 450M sa 15čv, 170M sa 24čv
Naoružanje          1x 7cm/L30 PA top ,  2x mitraljez 8mm, 2x 45cm torpedne cijevi na pramcu, dubinske bombe
Posada                11

To su prvi brodovi gdje se kao naoružanje spominju dubinske bombe, što i pokazuje šta se od njih očekivalo-borba protiv podmornica[attachment=1]
Izgrađena su tri čamca ovog tipa, posle rata su dodijeljeni Italiji, dva su uništena, a 107 je ostao aktivan u italijanskoj floti do 1925g. Bila je predviđena izgradnja 9 čamaca i 6 ih je ostalo na trščanskim navozima, gdje su i uništeni.

Gleitboot- gliser lovac podmornica-Szombathy tip (MTB, MGB)
Gleitboot I i II su izgrađeni u pulskom Arsenalu i porinuti 1918g, III i IV nisu završeni do kraja rata.

Deplasman        6,067T , puni 6,65T
Dimenzije          13,05x2,93x0,5m
Pogon               4x Rapp avionski motori(svaki 150ks)
Brzina               35čv-planirana, 33,8čv na probnim vožnjama
Naoružanje        kao MTB, 1x 35cm torpedna cijev na krmi, 4x mitraljezi
                      kao MGB 1x7cm/L30 PA, 1x mitraljez 8mm
                       kompletirani su sa 2x mitraljezi 8mm i 4 dubinske bombe.
Posada             5[attachment=1][attachment=2]
Do mjesta operacije je bilo predviđen prevoz sa Admiral Spaun-om.

Versuchsgleitboot- A-U eksperimentalni gliser
Versuchsgleitboot je bio otvoreni gliser konstrukcijske istisnine 6,3 tone, a najveće 7,8 tona, koji je, gledan s boka, nalikovao profilu avionskog krila, a imao je pravokutni tlocrt s ravnim dnom i jednom stepenicom. Bočne stijenke trupa imale su oblik zaobljenog paralelograma, što je trebalo smanjiti otpor zraka i vode na pramcu. Plovilo je bilo dugačko 13 m, široko 4 m, a gaz je bio 0,36 m. Pogon su činila četiri (rabljena) 6-cilindarska motora Austro-Daimler Ba 15.000 ukupne snage 352,94 kW (480 KS), koja su pokretala dvije osovine (postavljene pod kutem od 5 stupnjeva) i dva vijka, postavljena ispod krme. Motore (koje je projektirao poznati ing. Ferdinand Porsche) posudile su Pomorskom arsenalu zračna pukovnija (Fliegerregiment) iz Wiener Neustadta i Postaja pomorskog zrakoplovstva u Puli (Seeflugstation Pola). Nalazili su se u srednjem dijelu plovila, po dva uz svaki bok, i bila smještena jedan iza drugog. Prijenos snage na osovine omogućavala su dva odvojena prijenosna sustava zupčanika i lančanika (po jedan prijenos za svaku osovinu), koji su bili između pramčanog i krmenog motora. Peti motor, Austro-Daimler Ba 12.000 snage 47,79 kW, pokretao je kompresor tipa Scirocco u sredini trupa. Samo je krmeni dio plovila bio podignut na zračni jastuk, a pramac je trebao kliziti po vodenoj površini zahvaljujući povoljnoj hidrodinamičkoj formi i izdigao bi se iznad vode kod brzine iznad 20 čv. Spomenuta poprečna stepenica na dnu plovila dijelila je dno na pramčani ŇklizniÓ i krmeni ŇlebdećiÓ dio. Tijekom rada kompresora uzgon plovila je povećan, a istisnina smanjena sa 6,3 tone (bez ukrcanih torpeda) na samo 3 tone! Brodski vijci su često mijenjani tijekom ispitivanja. U početku su rabljeni vijci poduzeća Zeise iz Hamburga/Altone (promjera 630 mm), zatim vijci Bauer-Wagner poduzeća Ing. C. Bauer iz Berlina (promjera 580 mm), a konačno nekoliko inačica propelera Mornaričko-tehničkog odbora (promjera 820 mm, 750 mm, 690 mm i 660 mm). Versuchsgleitboot je 7. prosinca 1915. dostigao najveću brzinu (32,6 čv) s brodskim vijcima Zeise pri 1200 okretaja u minuti i upuhavanjem zraka ispod trupa.
Značajke eksperimentalnog glisera - Versuchsgleitbot Konstrukcijska istisnina 6,3 tona
Najveća istisnina 7,8 tona
Duljina 13 metara
Širina 4 m
Gaz 0,36 m
Najveća brzina 32,6 čvorova
Doplov 120 nautičkih milja
Posada 5 članova
Plovilo je imalo dva kormila, po jedno ispod pramca i krme, kako bi mu se poboljšala upravljivost. Broj torpeda smanjen je s četiri na dva, a kalibar s prvobitnih 450 mm na 350 mm. Torpeda više nisu bila u kutijastim okvirima izvan bokova, već na krmenom dijelu plovila, a trebalo ih se lansirati preko krme - brzinom 7 m/s - uz pomoć stlačenog zraka. Plovilo je (u ulozi male motorne torpiljarke) trebalo prići što bliže cilju, okrenuti se prema njemu krmom i lansirati torpeda, a zatim pobjeći zahvaljujući velikoj vršnoj brzini. Na pramcu je izravno iza male otvorene kormilarnice (zaštićene prozirnim vjetrobranom) bila postavljena jedna vodom hlađena strojnica Schwarzlose M 07/12 kalibra 8 mm, a brodica je kasnije nosila i klizač za tri dubinske bombe napunjene s po 6 kg eksploziva. Posadu je činilo pet ljudi, a ukrcavano je 600 kg benzina, što je trebalo biti dostatno za doplov do 120 Nm pri najvećoj brzini do 30 čv.

Probne plovidbe
Eksperimentalni gliser ispitivan je u velikom zaljevu pulske luke, glavnog pomorskog uporišta austrougarske ratne mornarice, a rezultati ispitivanja opisani su u dopisima zapovjedništva pomorskog arsenala (Seearsenalkommandos) i Mornaričko-tehničkog odbora. Obje su ustanove potvrdile kako umjetni dovod zraka između trupa i morske površine smanjuje otpor, što je bilo jače izraženo pri malim brzinama (u rasponu između 15 i 24 čv prirast brzine bio je od 4 do 5 čv), a manje pri velikim. Tijekom ispitivanja brodica je bez upuhavanja zraka postizala najveću brzinu 31,9 čvorova, a s upuhavanjem zraka 32,5 čv, što je pri relativno nepreciznom načinu mjerenja predstavljalo nedostatnu razliku. Taj je prirast kod brzina iznad 27 čv ŇkoštaoÓ dodatnih 65 KS, težinu kompresora i veći utrošak goriva. Forma trupa također nije ispunjavala uvjete potrebne za dobra plovna svojstva. Stoga su stručnjaci Arsenala i MTK bili uvjereni kako plovilo nije moguće uspješno rabiti u ratne svrhe. Taktički polumjer njegovog okreta bio je prevelik pri većim brzinama, a ujedno bi uzburkana voda u (širokoj) brazdi mogla skrenuti lansirani torpedo s njegovog kursa. Ukoliko bi Versuchsgleitboot jako usporio, predstavljao bi izvrstan cilj protivničkom lakom topništvu.
Mornaričko-tehnički odbor bio je uvjeren kako je eksperimentalno plovilo moguće poboljšati novom preinakom forme trupa. Voditelj povjerenstva, kontraadmiral Gottfried von Mayern-Hohenberg (pobočnik lučkog admirala i privremeni voditelj Mornaričko-tehničkog odbora) napisao je u zaključnom izvještaju - poslanom Mornaričkom odjelu u Beču - kako su rezultati ispitivanja vrlo vrijedni kao temelj za buduće projekte, premda brodica nije ispunila sva u nju uložena očekivanja. Izumitelj, poručnik MŸller-ThomamŸhl, također je pohvaljen za svoje zamisli, pokuse i prvobitni projekt.
Versuchsgleitboot - eksperimentalni gliser prema projektu Muller-Tomamuhl Ime Brodogradilište Kobilica Porinuće Prva plovidba
Versuchsgleitboot Pomorski arsenal, Pula 1. srpnja 1915. 2. listopada 1915. 3. listopada 1915.
Zajedničko povjerenstvo ipak je prekinulo ispitivanja i 20. listopada 1916. ustvrdilo kako plovilo nema dobra plovna svojstva, kako lansiranje torpeda preko krme nije dostatno precizno i kako ono (još) nije uporabivo kao borbeno plovilo. Izvješću je priloženo i stručno mišljenje brodograditelja ing. Maxa Szombathyja, koji je negativno ocijenio činjenicu kako je brodica odozgo otvorena, što je bilo štetno za električne vodove i rasplinjače motora, kako su motori preglasni, a nije ih moguće paliti električnim putem, već samo okretanjem ručice za paljenje na osovini. Avionski motori poslani su Zračnom arsenalu (Luftarsenal) u Beču, ostala oprema pulskom Pomorskom arsenalu, a brodica je rastavljena. Stručnjaci MTK su izjavili kako bi buduća plovila te vrste trebala dostići brzinu do 40 čv (!) i pri velikom doplovu nositi torpeda ili dubinske bombe ukupne težine 1200 kg. Svaki torpedo kalibra 350 mm bio je težak 265 kg i nosio bojnu glavu s 30 kg eksploziva, stoga je djelovanje na cilju bilo slabije od torpeda kalibra 450 mm (težine 744 kg, od čega do 130 kg eksploziva).

Zaključak
Izumitelj je još prije gradnje prototipa izjavio kako plovilo neće biti učinkovito po jačem vjetru i stanju mora 2 do 3, a forma trupa sigurno se mogla poboljšati, te postaviti jače, bolje i tiše motore (postojali su već motori Austro-Daimler snage 220,59 kW /300 KS/, a konačno i 264,71 kW /360 KS/). Ni plovila drugih ratnih mornarica također nisu bila učinkovita pri prvim ispitivanjima, ali se postupnim poboljšanjima došlo do uporabivih motornih torpiljarki. Tako su talijanski MAS-ovi4) (koji su bili sporiji od ŇVersuchsgleitbootaÓ i imali manji doplov, ali su ih u područje djelovanja vukle parne torpiljarke) do kraja rata potopili čak dva austrougarska bojna broda (SMS Wien i Szent Istv‡n) i često napadali austrougarske trgovačke brodove, koje je stoga trebalo štititi vlastitim lakim snagama. Britanske motorne torpedne brodice tipa CB (Coastal Boat) su tijekom I. svjetskog rata djelovale uz francusku i belgijsku obalu, a poslije rata protiv sovjetske flote na Baltičkom moru (gdje su 1919. potopile jednu krstaricu, jedan matični brod za podmornice i oštetile dva bojna broda), te na Bijelom moru i Kaspijskom jezeru.
Austrougarska ratna mornarica iskušavala je nakon ispitivanja s Versuchsgleitboot-om druge forme trupa i vrste pogona, ali je niz koraka učinjen neovisno o iskustvima drugih izumitelja i brodograditelja, što je rasipalo snage i dodatno trošilo vrijeme. Ujedno je zbog štednje i sve lošijeg ratnog stanja bilo teško doći čak i do rabljenih avionskih motora, koji su bili potrebni za avione na kopnenoj i pomorskoj bojišnici. Gradnja dviju klasa motornih torpiljarki/topovnjača (oklopnih brodica prema projektu ing. Eckerta von Labina i glisera koje je planirao ing. Szombathy) počela je tek 1917. i 1918. godine. Tijekom posljednjih ratnih godina u Puli i Trstu građeno je 14 motornih torpiljarki različitih tipova, ali su samo dvije (po jedna tipa Eckert von Labin i Szombathy) dovršene prije primirja i izrezane nakon rata, jer su pobjedničke mornarice u to doba imale vlastite brze napadne brodove bolje kakvoće. Ipak nitko u svojoj floti nije imao plovila nalik austrougarskom Versuchsgleitbootu i do gradnje slijedećih uporabivih nekonvencionalnih brzih ratnih brodova trebalo je proći preko pedeset godina.
Vir Hrvatski vojnik[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Planirana su još dva tipa brodova sa pogonskim lopaticama. Izgradnju je preuzelo rodogradilište F.Eppel Jr iz Beča.
Brodovi su predviđeni za šunjanje do neprijateljskih brodova. Brodvi do kraja ISR nisu preuzeti.

Grillo-Nachbau- tip od 10.5T, dimenzija 13.3x2.4x0.9m, brzine 4čv, naoružan 2x45cm torpedne cijevi.[attachment=1]

Kletterboot- tip od 10T,dimenzija 16x3.1x0.9m, 2x 45cm torpedne cijevi.[attachment=2][attachment=3]

Istini na volju, treba napomenuti da je grillo(barchini saltatori) plod talijanske mašte. Dizajniran je kao brod za napad u lukama. Bočne gusjenice su služile za prelazak prepreka na ulazu u baze.
Dizajnirao ih je Attilio Bisio, SVAN-ov inžinjer.Kao što je rečeno konstruisani su da prelaze  zaštitne mreže na ulazima u A-U baze. Posle testiranja prizvedena su 4 komada. Naoružani su bili sa dva torpeda, pogon se radi nečujnosti sastojao od dva elektromotora (5 ks svaki), brzina 4čv. Radijus je bio vrlo ograničen pa je predviđena vuča do mjesta napada.
Brodovi su preuzeti u martu 1918.
13.maja 1918 organizovan je napad na pomorsku bazu u Puli. Dva grilla Cavalleta i Pulce su se potopila kod tegljenja, tako da je samo Grillo krenuo u akciju. Otpušten je 1300m od lukobrana noću 14.maja 1918, uspio je preći 4 prepreke ali je kod prelaska pete bio otkriven, osvetljen reflektorima i potopljen dejstvom obalne artiljerije. Posada od 4 člana je uhvaćena (zapovjednik Grilla je bio Mario Pellegrini). Zadnji od 4 grilla Lacusta nije izlazio u akcije i razrezan je 1921g.
Potonuli Grillo su Austrijci izvukli iz mora. Iako je brod bio veoma oštečen sa njega su prikupili sve tehničke podatke i naručili izgradnju u brodogradilištu F.Eppel u Beču. [attachment=1][attachment=2]Originalni nacrt.[attachment=3]

Grillo,radionica u Beču.[attachment=1]
Torpedni čamci nakon rata[attachment=2]

Koliko vidim, ovi su razoružani. Nemaju TC. Kome su otišli ovi čamci - SHS ili Italiji?

SHS ih nije dobila.

Torpedni čamac G, Szombathy, u probnoj vožnji brez naoružanja, 11.maja 1918g[attachment=1]

Torpedni čamci Schneider-a
Tijekom 1917g razrađivan je još jedan projekat torpednih čamaca brodograđevnog inžinjera Schneidera. Čamac je imao dimenzije 13,45x3,2x0,44m.
Za pogon su predviđena 4 motora od 150ks, 2motora od 300ks ili 3 aviomotora od po 200ks.
Trebao je biti građen u dvije varijante, kao torpedni čamac i kao artiljerijska varijanta.
Kao torpedni čamac  imao je dva torpedna aparata 450mm, koji su mogli ispaljivati torpeda 10-90stupnjeva od uzdužnice čamca. Imao bi i jedan mitraljez 8mm. Deplasman je bio 11,7t i projektovana brzina 35čv,doplov 220 milja sa 20čv
Kao artiljerijska varijanta predviđen je top 66mm i mitraljez 8mm. Deplasman je trebao biti 11,4t i brzina 27-28čv.
Projekt je završen u septembru-oktobru 1918, pa ga do kraja rata nisu uspjeli ni ispitati.
[attachment=1]Tu treba primijetiti da su torpedni aparati zakretni.[attachment=2]

Versuchsgleitboot- A-U eksperimentalni gliser
Na prvoj slici je projekat poručnika Von Muller-Thomamuela, koji je služio na torpiljarki 60T, zamišljen je kao gliser dužine 16m, širine 8m, deplasmana 12,25t, sa tri motora od 120ks, svaki spojen na svoj vijak. Glavna inovacija kod ovog projekta je ventilator koji je pogonjen motorom od 65ks i ubacivao 7,7m3 zraka pod plosko tijelo glisera između krila,stvarajući ispod zračni jastuk.
Ideja je kasnije suštinski transformisana.[attachment=1]
Plan izgrađenog prototipa.[attachment=2][attachment=3][attachment=4]

http://www.youtube.com/watch?v=bso2BB5hm4M

[attachment=1]
Mb-107 ,Josef von Eckert Labin-ov od 25T. Kasnije kod italijana, koji su ga prenaoružali.[attachment=2]

"Grillo" u Becu nije talijanski, nego austrijska kopija. LM-Boote nisu ni dosli na Jadran, iako je planirano. Tako ih poslije nije dobila ni Juga ni Italija.

Gleitboot No I naoružan sa 4 dubinske bombe od 10kg.

[attachment=1]

[attachment=2]

izvini nešto mi malo deluje to 10 kg... ???

Ne bi nikad potonule.
50kg Schönthaler-Wasserbomb.

tako piše...jbg...


Imaš nešto više podataka o njima?

Njemačke C15 Wasserbombe nisu, znači da su austrijske tipa Schönthaler, i jedne i druge su imale plutajući dio i palile su se namještanjem konopa na određenu dubinu, njemačka je bila teža 91kg i 50kg eksploziva. Inače. na lake jedinice su se stavljale isključivo ove druge.

C/ 15 was heavy, and the lighter (50kg) Schönthaler bomb was widely used. Originally intended for aircraft, in 1918 it armed the S-Flotilla (U-boat Such [Search] Flotilla), for example on board fast motor boats (which could carry four of them). Like C/ 15, it relied on a pull-out lanyard to detonate it at the set depth. The cylindrical explosive section contained 10kg of 30 per cent Tramonal. The lanyard was 40m long, and could be set at 5m and 10m intervals.

Friedman, Norman . Naval Weapons of World War One

Hvala.

Ovaj prilog samo da se dobije jedan osjećaj o ovom oružju. Pošto nema pogodnih slika austrijske i njemačke dubinske bombe, a može se slobodno reći da su  bile potpuno slične engleskim tipa A, B i C. Ove su isto imale konopac dužinom kojega se određivalo na kojoj dubini će bomba eksplodirati. Sistem baš nije bio pouzdan, često je dolazilo do mršenja konopa i prekomjernog isticanja. "Tempiralo se prije bacanja u more". Engleska dubinska bomba tipa A je bila za uporedbu teška 25 kila i mogao ju je bacati jedan čuvjek bez upotrebe drugih sistema. Dole slike tempiranja i bacanja, a i šeme ovih dubinskih bombi.[attachment=1][attachment=2]

Iako se nalazi pod ovim imenom na fotografiji, najvjerojatnije je da fotografija odgovara gore opisanom TC.
[attachment=1]

I TC br.1.
[attachment=1]

Evo talijanskog...
[attachment=1]
[attachment=2]

Gde je nastradao ovaj TČ?

Talijanski camac Grillo unisten na vanjskoj barikadi u Puli pri pokusaju ulaza 13/14.5.1918.
[attachment=1]
[attachment=2]
Kasnije je za potrebe izlozbe u Becu napravljena kopija.

To je onaj sa gusenicama za gaženje balvana?

Da, ima negdje kolor razglednica....

Hvala. :)

Šnajderov projekat kao topovnjača i kao torpedni čamac.

[attachment=1]

Koji su brodovi koristili oznake kao 80T ili 74T, 66T?

https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,12464.0.html

Hvala Motorista!