PALUBA

Ratna mornarica => Podmornice => Topic started by: kilezr on November 21, 2010, 12:41:38 am

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info



Title: Autonomija podmornice
Post by: kilezr on November 21, 2010, 12:41:38 am
                                                  Zalihe goriva i daljina plovljenja/ autonomija podmornice

    Postoji pojam normalnih, punih, zaliha goriva, I pojam punih zaliha goriva u preopterećenju. Za zadatke kod kojih podmornica ne mora prevaliti posebno veliki put, ili se ne mora u plovidbi zadržati posebno dugo, dovoljno je otploviti iz baze s normalno punim zalihama goriva koje je smešteno u tankovima . Ako treba da plovi preko tih granica, postoji mogućnost da se u nekom od glavnih tankova ( unutrašnjim ili spoljnim ) nakrca gorivo, pa u tom slučaju podmornica dolazi na gaz preopterećenja. Ipak, kada zaroni  biće lakša nego da je u tom tanku ( ili više njih ) morska voda koja se mora naplaviti kao ballast , pa će podmornica morati da se oteža za razliku tih težina  što se čini uz pomoć sistema izjednačenja. Da bi neki od glavnih tankova mogao poslužiti za krcanje goriva mora  naravno biti I odgovarajuće opremljen.

    Pretpostavlja se da od ukupne količine goriva ( jednaka je Neto kapacitetu tankova goriva) može iskoristiti samo oko 96%, dok ostalih oko 4 % ostaje neiskorišteno u tankovima. Da bi se mogla odrediti daljina plovljenja , uobičajno je da se računa samo sa 70- 80 % ( prosečno 75 %) od onih 96 % goriva ( dakle sa svega oko 67-77 %  od nominalnog kapaciteta tankova goriva). To je zato što se predpostavlja da se za potrebe krstarenja u određenom reonu, odnosno zadovoljavanje tekućih potreba za energijom mora potrošiti, zavisi od tipa zadatka, od 20-30 % ( od iskoristivih 96 % ) zaliha goriva. Onda za propulziju, odnosno plovodbu  “tamo- natrag” ostaje napred navedeni procenat goriva.

    Autonomija na bazi goriva se zato može tačno izraziti jedino ako se navede koliko kwh rada može proizvesti s ukrcanim gorivom, ili koliko se može ostvariti  sati rada mašina pri definisanoj snazi, dok svi ostali pokazatelji na bazi prevaljene udaljenosti ne daju pravu sliku, ako se pri tome sasvim precizno ne definiše način na koji se troši proizvedena energija.


      Krcanje zaliha

    Obično se mornaričkim propisima određuje s kojim i kolikim minimalnim zalihama podmornica sme uopšte isploviti. Time se definišu minimalna količine goriva, hrane I pitke vode I materije za regeneraciju vazduha. U ratnim uslovima kompletiraju se zalihe torpeda, mina ili drugih ubojnih sredstava, u tim uslovima , ili kada se izvode dugotrajne vežbe, zalihe se povećavaju u skladu s predviđenim potrebama pa mogu dostići mogući maksimum.
    Krcanje hrane i pitke vode i regenerativne materije u podmornicu ne predstavlja poseban problem.  Međutim, krcanje torpeda,raketa ili mina nije lak i jednostavan zadatak.  Za izvršenje tih operacija treba odgovarajuća infrastruktura. Ona se sastoji od plovne jedinice koja dovozi oružje ili od sistema transporta na kopnu. Zatim , bilo na plovnoj jedinici, bilo na kopnu, potrebna je dizalica dovoljne nosivosti i dovoljnog dohvata, a za sigurno vođenje sredstava koje ukrcavamo u podmornicu. Potrebna je i odgovarajuća kolevka koja se stavlja uz otvor  za ukrcaj u čvrsti trup. Ako se torpedo odnosno ostala sredstva ne krcaju  kroz poseban otvor  u čvrsti trup  već se krcaju kroz gornje torpedna cevi  radi se trimovanje podmornice ( zatežno ) potrebna su posebna rešenja i sredstva na samoj podmornici. Zavisi od dužine torpedo , obično se koristi određena duža ili kraća platforma , koja se na neki od određenih načina kači na podmornicu i s njom postaje celina.  Na tu platformu se polažu mine , torpeda ili rakete i zatim uvlače u torpedne cevi a kroz njih dalje u torpedni ili drugi prostor.      
[attachment=1][attachment=2]                                                                                                                                                            


Title: Re: Autonomija podmornice
Post by: kilezr on November 22, 2010, 11:17:40 pm
                        Baziranje podmornica                              
   Kako pri malim površinskim brzinama podmornice nisu dovoljno upravljive ( naročito u vožnji krmom) , one se u svojim lukama baziranje obično vezuju  u četvorovez iz kojeg lako isplovljavaju.  Kada su u četvorovezu, povoljna je veza s obalom  siznnim mostićem jer su podmornice uglavnom na površini zatežane  pa tako siz dolazi na najvišu tačku palube. Za potrebe skrivanje podmornica u ratu na obali su izgrađeni potkopi, pa ako je more uz obalu duboko , podmornica može ubrzo nakon isplovljenja zaroniti.
  Obalu u lukama baziranja na koju se vezuju podmornice potrebno je opremiti izvorima istosmerne struje odgovarajućeg napona , kako se ne bi trošile energija iz baterija. Ti izvori moraju biti dimenzionisani da se preko njih mogu ne samo puniti podmorničke aku.baterije već i tzv. Pliniti (III stepen punjenja). S druge strane , a u cilju održavanja aku. baterija, na toj obali ili  u blizini , treba da je i otpornik ( obično vodeni otpornik ) za pražnjenje . Kako se vidi i u ovom pogledu podmornice imaju značajnih zahteva u pogledu mornaričke infrastrukture.    

                   Održavanje podmornica i ronilica

     Obzirom da je podmornica  delikatan objekat, neobično je važno da se stalno održavaju njena celokupna tehnička i borbena sredstva. Deo tog održavanja pada na posadu a deo na remontne kapacitete koji su specijalizovani za održavanje podmornica.
   Obaveze koje spadaju na teret posade su:
  - Prekretanje i podmazivanje mahanizama podmornice ( naročito plavnika, odušnika i ventila ronjenja )
  - Povremeno puštanje u rad nekih sistema u luci
  - Održavanje čistoće propelera ( da se izbegne kavitacioni šum)
  - Zaštita trupa visećim anodama, ako podmornica duže vreme stoji na vezu
  - Održavanje akumulatorskih baterija dubokim pražnjenjem i zatim punjenjem sve do prekopunjenja ( plinjenja ).

    Specijalizovane ustanove obavljaju :

  - Mali remont podmornica ( vrši se svakih 6-10 meseci )
  - Veliki remont podmornica( vrši se na svake 3 godine odprilike)
  - Generalni remont ( vrši se na svakih 6 godina odprilike)

    Radovi u ovim remontima,  odnosno njihov zahvat zavise prvenstveno od starosti  i opšteg stanja u kome se podmornica nalazi i od remontnih zahteva i iskaza posade. Kod generalnog remonta se sa podmornice praktično skidaju skoro svi skidljivi elementi opreme, ventili, cevi pa i kablovi te se podmornica što više ogoli kako bi se mogla temeljno pregladati i obnoviti. Budući da se akumulatorske baterije nakon pet godina trebaju zameniti novim( da bi se osigurao potreban kapacitet), obično se za to koristi jedan od navedenih remonta.  Pri tome, treba biti naročito oprezan jer dok je podmornica bez akumulatorskih baterija može sasvim izgubiti stabilitet  te se moraju preduzeti na vreme potrebne mere.


     Dizanje iz mora

  Učestalost dizanja iz mora zavisi od geografskog položaja u kome se podmornica nalazi u eksploataciji, o kvalitetu premaza i katodne zaštite trupa kao i o potrebama koje nameće osovinski vod  kao i ulazi/ izlazi mora, varira između 9 meseci i perioda malo većeg od godine dana. Dizanje iz mora se takođe uklapa u program nekog od redovnih remonata, a može se izvršiti u vidu dokovanja , dizanja na sinhro lift ili izvlačenja na navoz. Prilikom ovih operacija se u normalnim okolnostima na podmornici ne smeju nalaziti ubojna sredstva i gorivo. Dizanje iz mora daje priliku da se potpunije proveri stanje čvrstog trupa i spojeva s morem, pa se ono skoro redovno koristi za defektoskopsku kontrolu konstrukcije trupa  ( šavova, stikova i naročito krstova zavara na oplati ) pomoću ultra -zvuka i rendgen snimanja, pa se prave poređenja s prethodnim stanjem. Cilj ovoga je da se spreče eventualne negativne pojave ( pukotine i ostala oštećenja).

      Kontrola stanja magnetičnosti

  U tu svrhu mora podmornicu otploviti na posebnu kontrolnu stanicu. Ako ima sopstvene uređaje tzv. Degaussing onda se oni tada aktiviraju pa kontrolna stanica meri da li se time postiže potreban cilj ili ne.
  
    Razmagnetisanje

  Ako je potrebno, i ako postoje takve stanice u infrastrukturi mornarice podmornica odlazi u specijalne bazene sa strujnim namotajima te se tamo demagnetiše i ujedno se kontroliše magnetna signifikantnost.

    Kada su u pitanju ronilice stvari stoje drugačije zato što su one češće van mora nego u njemu, pa se organizacija pregleda i održavanja može organizovati pod lakšim uslovima.

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info