PALUBA

Vojna istorija => Avioni => Topic started by: kosta1961 on February 03, 2011, 06:11:25 pm

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info



Title: Schneiderov trofej-Spitfireovi preci
Post by: kosta1961 on February 03, 2011, 06:11:25 pm
Najslavniji avion Drugog svetskog rata je bio Spitfire.Medjutim njegov  nastanak je bio težak i neizvestan.Njegov tvorac  Reginald Mitchell ,nažalost nije doživeo da vidi dokle je njegova ideja o malom i brzom lovcu razvila.
Reginald Joseph Mitchell  je rodjen 1895g u selu Talkeu,u blizini Stoke- on- Trenta  u Staffordsireu.Njegov otac je u vreme njegovog rodjenja bio učitelj u selu,a kasnije je osnovao štampariju u Stoke- on- Trentu.Sa osamnaest godina je završio srednju školu,i odmah se zaposlio u fabrici lokomotiva Kerr- Stewart and Co u Trentu.U to vreme su lokomotive bile na vrhuncu privlačnosti,i omladina  je za njima ludovala.Tada je bilo i doba procvata aviona,kojima mladi i nadareni inženjeri nisu mogli odoleti.Naravno medju njima je bio i Mitchell, svo svoje slobodno vreme je koristio za izradu nacrta i modela aviona.On je bio jedan od onih što se zaljube u tehniku,pa je u večernim školama studirao mašinstvo,mehaniku, višu matematiku i crtanje.Kod kuće je u kupatilu,postavio strug,kako bi teoriska znanja proverio u praksi.
[attachment=1]
Reginald Joseph Mitchell 

Posao ga je sprečio da ušestvuje u Prvom S.R.  a u kompaniji je ostao do 1916 g. kada je završio škole,pa je sledeće godine dobio iznenadnu priliku koju nije smeo da propusti.Pozvan je da bude pomoćnik glavnom inženjeru i projektantu kompanije Supermarine Aviation Works u blizini Sauthamptona,  Hubertu Scott-Painea. Inače tu firmu je osnovao 1912 g.Noel Pemberton-Billing ,pionir avijacije (izradio je prvi hidroavion PB 1)
. Oženio se 1918 g. i preselio u Sauthampton gde je živeo i radio do kraja života.
A onda je Scott-Paine imenovao Mitchella glavnim inženjerom i projektantom  1920g,u prvom redu u izradi vojnih hidroplana.Tako je počela istorija...
[attachment=2]
Prvi avion koji je konstruisao Mitchell ,a za koji se zainteresovala vojska je bio  Martlesham amphibian izradjen 1920g.Odlikaovao se konstrukciskim poboljšanjima i doteranom linijom,što je uvek označavalo njegove projekte.Imao je motor Rolls-Royce eagle VIII  sa prednjim propelerom.Vlada ga je nagradila sa osam hiljada funti,a poboljšanu varijantu je naručilo Kraljevsko ratno vazduhoplovstvo,kao i Kraljevko ratno vazduhoplovstvo Australije.Neki od tih aparata su leteli do 1941g.
Posle  Prvog S.R. nastao je nagli razvoj avijacije,u čemu su učestvovali  i aeroklubovi organizujući takmićenja.U Britaniji,Kraljevski aeroklub se naročito isticao u priredjivanju trka aviona.Britanci su učestvovali u  trci Gordona Bennetta i Deutch kupu.
Krajem 1912g Jacgues Schneider ,sin francuskog  fabrikanta oružija,bio je gost na banketu francuskog Aerokluba u Parizu,na kojem je šampanjac tekao potocima,a zaljubljenici visina raspravljali o  čudesnim brzinama vadušnih mašina.“Natopljen“ u šampanjac Schneider je u toku te burne večeri velikodušno ponudio nagradu u vrednosti   1000 funti za medjunarodno takmičenje,i još 1000 funti koje će se u sledeće tri godine rasporedjivati svake godine najuspešnijem pojedincu i najboljoj ekipi.
[attachment=3]
Jacgues Schneider

To je bila ogromna nagrada 1912g, kada su konstruktori za nekoliko stotina funti napravili avion,ili za pedesetak funti mogao kupiti polovan avion.Koliko se avijacija brzo razvijala vidi se i po tome da su  1931g vlade koje su htele da pomognu takmičare suočavale sa troškovima od nekoliko miliona funti.A sam Jacgues Schneider bi umro u bedi da  1942g nije proizvodio delove za bombarder Lancaster.
[attachment=4]
Poput“ Leteće ledi“ amblema koji je ukrašavao hladnjak Rolls-Royce ,i Schneiderov trofej je odražavao novi stil razdoblja -“razodevena ženska figura  Brzine ljubi Zefira koji se odmara ,plutajući na kresti talasa“.Prvo takmičenje je organizovao eroklub Francuske.Odlučeno je da se takmiče hidroavioni ,i zbog sigurnosti su dopušteni letovi samo onim avionima koji mogu da se spuste na otvoreno more kod Monaka,gde se trka i održavala.U ovoj brzinskoj trci ,koje se odvijala  aprila 1913g ,avioni su morali da prodji i neke testove.Da avion može ostati na površini mora šest sati,kao i da je sposoban da ga vuku po površini.Takodje je odlučeno, da najviše tri aviona mogu da učestvuju iz jednog kluba,a onaj klub koji ga osvoji tri puta uzastopno dobija ga u trajno vlasništvo.Svako novo takmičenje organizuje trenutni nosilac trofeja.Dužina leta na trci ne sme biti manja od 150 nautičkih milja,bilo pravoj  ili isprekidanoj liniji ,ili u krugu.
U prvoj trci koja je održana 16 aprila 1913g učestvovala su samo četiri takmičara.Tri Francuza i jedan Amerikanac.To je bila spora i ne baš zanimljiva trka,i izuzimajući zaljubljenike u avijaciju ,valja sumljati da je neko u svetu obratio pažnju na nju.Vozilo se u krugu od 10 km.Pobedio je Francuz Maurice Prevost na Deperdussenu (motor Gnôme 160 k.s.), prosečnom brzinom od čak 73,6km/h.Napravio je 28 krugova za  3:48:22. Mada su neki učesnici mislili da je ovo stvarno trka u pravom smislu reči ,ona nije tako zamišljena.Naime takmičari su uzletali u razmacima tačno odredjenim.U svakom slučaju Francuz je pobedio,i imao bi i bolje vreme ali je promašio start,pa je izgubio sat vremena.
[attachment=5]
Deperdussen





Title: Re: Schneiderov trofej-Spitfireovi preci
Post by: kosta1961 on February 03, 2011, 06:19:31 pm
Iduće godine takmičenje je ponovo održano u Monaku (28 krugova po 10km).Pobednik je ovaj put bio C.Howard Pixton  sa avionom Sopwith  Schneider leteći prosečnom brzinom od 139,6 km/h ,a trku  prešao za 2:00:13  .Pixton će kasnije oduševiti svet postavivši svetski rekord u brzini letenjeći na hidroplanu brzinom od  148,6 km/h.Na kraju trke su i Francuzi bili ponisni na pobednika,naime na Sopwithu je bio francuski rotacioni motor Gnome od 80ks.
[attachment=1]
Sopwith  Schneider

Rat je omeo da se trke dalje održavaju.Tek 1919g. je održana sledeća i to u Bournemouthu u Engleskoj  19 septembra.Trku je organizovao Kraljevski aeroklub .Medjutim taj dan je bio jedan tipičan letnji dan u Engleskoj sa tako gustom maglom da je trka odložena.Piloti jednostavno nisu videli kuda da lete pa su odustajali,a jedini koji je preleteo celu razdaljinu po ovom nevremenu  je bio Talijan Guido Janello   sa avionom Savoia S.13. Velikodušno mu je dodeljen trofej,mada je Janello  promašio jednu od kontrolnih tačaka.Drugi takmičari su se bunili pa je takmičenje poništeno,ali je talijanski klub zamoljen da priredi takmičenje sladeće godine.
[attachment=2]
Savoia S.13

Sledeće godine trka je održana u Veneciji 20 i 21 septembra 1920g.Opet je pobedio Talijan, Luigi Bologna na avionu Savoia S.12  leteći brzinom od 172,5km/h.Talijani su bili jedini takmičari.
[attachment=3]
Savoia S.12 

Godinu dana kasnije ,takmičenje je ponovo u Veneciji,i opet su Talijani jedini takmičari.Pobedio je Giovanni de Briganti na avionu Macchi M.7 .Jedini koji se trkao sa Talijanima Francuz Sadi Lecointe sa Nieuport-Delage 29   je razbio avion još pre trke,pri testiranju aviona.
[attachment=4]

Postojala je velika šansa da trofej predje kod Talijana u trajno vlasništvo.Da je priznata trka iz 1919g. to bi se i desilo sa trkom iz 1921g.
U 1922g. odlučili su predstavnici kompanije Supermarine da učestvuju.Trka se održavala u Napulju od 10-12 avgusta 1922g.Pored Talijana jedino je još učestvovao Englez Henry Biard sa avionom Supermarine Sea Lion II (regisrtacije G-EBAH) .Za ovu trku Mitchell i Scott-Paine su uz pomoć saradnika,konstruisali letelicu Snappier – lion sa motorom od 450ks.Avion je bio sposoban da izvede sve poznate akrobatske veštine u vazduhu, i imao je narav pravog lovca tog vremena.Imao je pomoćnu kabinu,i mogli su da mu se montiraju točkovi.Leteći prosećno brzinom od 234km/h jedva je pobedio domaćine.
Pored toga što su se   Supermarine i Mitchell pojavili na svetskoj sceni,za ove trke je i svetska štampa počela da se interesuje.Ovom pobedom su sprečeni Talijani da osvoje trofej u trajno vlasništvo.
[attachment=5]




Title: Re: Schneiderov trofej-Spitfireovi preci
Post by: kosta1961 on February 03, 2011, 06:48:15 pm
Sada je bio red na Britance da organizuju trku.Krajevski aeroklub je odlučio da se trka ordži u Cowesu na Isle of Wightu.Ovog puta je bilo deset takmičara iz raznih zemalja,praćenih znatiželjnom štampom. Mitchell je za ovu trku spremio leteći brod Sea lion III ,medjutim stigao je tek treći,pobedili su američki avioni sa plovcima Curtiss CR-3 navy recer. Za komandama je bio poručnik David Rittenhouse leteći brzinom od 285,4km/h i bio brži od Mitchellovog aviona za 42,19 km/h.Nakon poraza ,koji mu je naneo američki hidroplan, Mitchell je shvatio da hidroplani mogu biti brži od letećih brodova i svu svoju energiju posvetio proizvodji serije hidroplana sposobnih da donesu Britaniji željeni trofej.
[attachment=1]
sea lion III

Sledeće 1924g nije održano zbog neodaziva takmičara.
U 1925g takmičenje je održano u Baltimoru,USA  26 oktobra.Supermarine i Napier(sa motorom) su  za ovo takmičenje uložili sopstveni novac, Mitchell ga je konstruisao ,odbacivči pomisao na dvokrilca s trupom u obliku čamca.Stvorio je jednokrilni hidroplan s dvostrukim plovcima i motorom od 680ks nazvao ga S-4 .
[attachment=2]
Pri probi aviona pilot Henry Biard je postigao svetski record u brzini  od 364,9km/h pa se očekivalo da će pobediti.Medjutim avion je tokom takmičenja pretrpeo nesreću , zapalio se i potonuo,pilot se jedva spasio.Tako da je pobednik opet bio Amerikanac James Doolittle sa Curtiss R3C-2 leteći  brzinom od 374,2 km/h
[attachment=3]

Ovaj avion (supermarine S-4) predstavlja početak nastajanja Spitfirea.Predak je ,medjutim  ,imao  vrlo loš početak i nipošto se nije mogao prilagoditi vodi.Pored ovog  S-4 Mitchell je konstruisao za vojsku veliki leteći brod 1925g,dvokrilca sa dva motora i velikim drvenim koritom.
Britanci nisu sudelovali u takmičenju za trofej 1926g.Pobedio je Talijan Mario de Bernadi na Macchiju M 39 ,postigavši svetski rekord u brzini od 396,6km/h.Tako su Talijani ponovo došli do trofeja.
[attachment=4]
Mitchell nije učestvovao jer je želeo da napravi avion koji je siguran,naime on je verovao u svoje prijekte ali ne i piloti.Avioni koji su pravljeni samo za jednu trku,i to brzina je bila od presudnog značaja,nisu ulivali poverenje pilotima.Mitchell je bio svestan opasnosti letenja pa se sa naročitom pažnjom posvetio izradi sigurnog aviona.
Već 1927g troškovi pripreme nekoliko aviona za takmičenje prelazili su mogućnosti samo jednog proizvodjača.No kako su rezultati takmičenja postali nacionalni interes,Britanska vlada se postarala da proizvodjjači aviona dobiju sredstva.Gloster,Short i Supermarine bili su najvažniji takmaci koji su mogli da predstavljaju Kraljevski aeroklub u Italiji.Mitchell je sve svoje ambicije nedvoslisleno stavio na kartu osvajanja trofeja.
Negov avion za trku u mestu Lido blizu venecije koje je održano 26 septebra 1927g bio je Supermarine S-5 ,sa motorom Napier Lion VIIA water cooled broad arrow od 900 ks ,to je bio hidroplan sa krilima na dnu trupa,povezanih žicama sa trupom i plovcima.Naravno toliki trud se isplatio i pilot Sidney Webster  iz R.A.F.-a je triumfovao,leteći brzinom 453 km/h.Brzina pri spuštanju 145km/h,max brzina 514km/h.Na drugo mesto je stigao drugi S-5 iz istog tima.
[attachment=5]


Title: Re: Schneiderov trofej-Spitfireovi preci
Post by: kosta1961 on February 03, 2011, 06:56:23 pm
Takmičenje za Schneiderov trofej je postalo najznačajniji svetski dogadjaj u vazduhoplovstvu,a glavnu reč su vodili Britanci,Talijani i Amerikanci.Kako je za izradu novih letelica bilo potrebno vreme(postajale su sve složanije) a i troškovi su postajali sve veći ,Federation Aeronautique Internationale (FAI),koja je preuzela nadzor nad takmičenjem,je odlučila da se trke ubuduće održavaju jedanput u dve godine.Letenje na bilo kojem od ovih aparata zahtevalo je više veštine nego na aparatima iz Drugog S.R.,pa i savremenijim.Piloti su leteli eksperimentalnim letelicama koje su to bile u punom smislu te reči,sa snažnim motorima,krhkim krilima sa kojima je poletanje i sletanje neizvesno.Pogled iz kabine je bio vrlo slab,skoro nikakav.Nakon spuštanja na površinu mora pri velikoj brzini letelica bi prevalila još dve milje pre nego se zaustavi.Zbog svih tih razloga mnogi hidroavioni kostruisani za takmičenja stradala su još prilikom probnih letova.

Sledeće takmičenje  je odrzano 6-7 septembra 1929g u Isle of Man, Engleka,Michell je spremio novi hidroplan Supermarine S.6A i prvi put se odlučio za motor Rolls-Royce V12 sa vodenim hladjenjem od 1900ks.Time je bio označen početak neprekinutog braka izmedju njegovih trkačkih i budućih lovačkih aparata i Rolls-Royce mašina.Henry Royce i A.J.Rowledge razvijali su novi tim motora-buzzard
[attachment=1]
Dok je Mitchell probao nove motore od 1400ks ,jačim od Napierva ,koje do tada ugradjivao u svoje avione. Ministarstvo vazduhoplovastva brižljivo je pratilo napredak Rolls- Royca,i predložilo je Mitchellu da proba buzzard. Ta mašina je kao i avion u koji je ugradjivan,stalno usavršavan.Pošto je odlučeno da se ugradi u Mitchellov hidroavion, Rolls-Royce je utrošio mesece neprekidnog rada da bi dovršio svoj motor.Sa gotovo 2000ks ,motor je imao život od najmanje jednog sata pod punim gasom.
[attachment=2]
Prvo mesto na ovoj trci je osvojio ,po očekivanju, Henry Waghorn   sa avionom Supermarine S.6A sa prosečnom brzinom od 528,9m/h.
[attachment=3]
Britanci su bili na korak od osvalanja Schneiderovog  trofeja u trajnom vlasništvu.Medjutim depresija koja je pogodila svet kasnih dvatestih godina sprečila je britansku vladu da izdvaja više sredstava za Supermarine.Tako da je proizvodnja novog aviona za trku 1931g bila neizvesna.Pored Britanaca koji su imali želju ali ne i avion da učestvuju ,drugih prijava takmičara nije bilo,pa je takmičenje bilo neizvesno.Tada je pobedio Britaski duh,kada je upitanju njihova zemlja i njen prestiž u svetu,pa je u poslednji trenutak uskočila milionerka lady Houston.Dala je 100.000 funti da bi Supermarine i Rolls-Royce proizveli savršeniju verziju S-6.Kao je bilo preostalo samo sedam meseci do novog takmičenja,nije bilo vremena za novi aparat,tako da je novi dobio ime S-6B.
I bez pomoći ledy Houston Spitfire bi se napokon ipak razvio,ali izradivši S-6B ,Mitchell je mnogo brže stekao dragocena iskustva.Naravno osvojil su  trofej.Pilot je bio John Boothman ,leteći prosečnom brzinom od 547,6 km/h  A maksimalna koju je razvio 656 km/h.
[attachment=4]
Ta nagrada ,više od bilo kojeg drugog obeležja sibolizuje ubrzani napredak od nespretnih dvokrilaca do usavršenih jednokrilnih aparata.Za trofej ,od tada u trajnom vlasništvu Britanaca,zaslužni su Mitchell ,Rolls-Royce,RAF,i ledy Houston.Trofej sada ukrašava predvorje Kraljevskog aerokluba na londonskom Picadillyju.

Nastavak sledi...


Title: Re: Schneiderov trofej-Spitfireovi preci
Post by: kosta1961 on February 04, 2011, 11:54:06 am
nastavak
Ljudi koji su ne malo zaslužni za nastanak legende su i Hendy Royce,i Charles Rolls.Početkom 20 veka  Royce je izradjivao ,a Rolls prodavao lepo izradjene,brze,i ne bučne automobile u Engleskoj i Americi.Kao dečak Frederick Henry Royce prodavao je novine i radio kao raznosač telegrama.Njegov otac,siromašni mlinar,nije imao novca da da sina na zanat,ali je priskočila Henryeva tetka.Uspela je da ga zaposli u Great Northen Railway u Peterboroughu gde mu je plata bila 20 funti godišnje.Imao je šetrnaest godina ,i slično Mitchellu ima je srug u kupatilu.Posle su ga zanimale elekrtične centrale i osnovao je proizvodnju vrlo cenjenih elekromotora za industriju ,i to je donosilo dobru zaradu.
[attachment=1]
Sir Hendy Royce

Kako ga je uhvatio opšti entuzijazam za automobilima ,napravio je jedan za sebe i jedan za ortaka u poslu Charles Rollsa.On se bavio prodajom automobila u Conduit Streetu u londoskom West Endu. Bio je  zadivljen izradom i tehničkim odlikama Royceovih auta.Osnovali su potpuno novu kompaniju kojoj su obojca dali ime,tako je skromno nastala firma koja će kasnije proizvoditi motor Merlin.
[attachment=2]
Jedan od prvih Royceovih auta

Ista ta firma je 1932g imala 600 zaposlenih u ekperimentalnom odelenju i počela rad na nečemu što će kasnije postati najčuveniji avionski motor.Od motora se mnogo očekivalo i bile su u opticaju cifre od 100000 komada zapotrebe Britanije i Amerike.Za izradu PV(private ventura)-12, kako se tada zvao,trebalo je  jako puno delova,koji su se prvo radili u drvetu,pa sklopljen u celinu.Potrebno je bilo i naći odgovarajuće materijale koji mogu da izdrže visoku teperaturu,pravljeni su i simulatori ,da bi se sve proverilo pre ugradnje.
Prvi motor je bio spreman za probu u jesen 1934g.Radio je pod punim opterećenjem 100 sati, dao je dobre rezultate i na uslovima velikih visina,gde je razredjen vazduh i temperatura -70C.U proleće sledeće godine je ugradjen na Hawker Hart i na putnički He 70 bliz,nabavljen u Nemčkoj.Mitchel je hteo da ugradi ovaj motor ali je čekao da se završe sva ispitivanja.U zimu 1936g mnogi piloti su probali Hawker Hart sa ovim motorom i za osam dana leteli 100 sati.V-12 je posle ovoga delovao kao nov.Napokon je mogao da ponudi motor proizvodjačima aviona pod imenom – merlin.
[attachment=3]
Mitchell je 1928g naimenovan u direktorij „Supermarinea“ a te je godine odlikovan i srebrnom medaljom Kraljevskog aeronautičkog društva.Članom društva postao je 1929g,kada mu je Kralj dodelio naslov člana Viteškog reda Britanske Krune (CBE).Sasvim je sigurno da bi dobio i veća proznanja da je doživeo razdoblje u kojem se Spitfire potvrdio u vazdučnim bitkama.
Sir Henry Royce govorio je o Mitchellu kao o čoveku koji je sporo donosio odluke,ali je brzo delovao.Njegove glavne odlike bile su- duboka koncentracija,za koji mu je bio potreban savršeni mir,a imao je i smisla za rukovodjenje,ali i primao je sveže ideje njegovih inženjera i projektanata.Igrao je tenis,kriket i golf,a pomagao je i lokalni fudbalski klub.Dobro je pilotirao u uživao je da na Tiger motu leti  po okolini Southamptona.Bio je tipičan Englez ,ako sudimo po tome što je pušio lulu,nosio odela od tvida i imao dobar smisao za humor.Ali,bez obzira na sve,od svojih je saradnika zahtevao i dobijao najveći mogući učinak.Kao glavni inžinjer i projektant proizveo je dvadest četiri različita tipa aviona ,i to od 1920g do 1936g.Bili su to bombarderi,leteći brodovi,amfibiske letelice,trkačke hidroplane,lake avione i dva lovca-presretača.
[attachment=4]
Mithcell i Royce ,očevi letelica za Schneiderov trofej i budućih Spitfirea.

Supermarine je 1928g potpala pod grupaciju Vickers(Aviation) Ltd,poznatu po gradnji ratnih brodova,tenkova i topova.Rukovodstvo Vickersa je bilo zainteresovano za gradnju letećih brodova koji su u to vreme bili zanemareni.Projektovanje i izrada takvih aviona je postal Mitchellova glavna preokupacija sve dok je mogao da radi.Kao što smo rekli ,da dok je radio na trkčkim avionima,ujedno rado i na letečim brodovima.
Jedan od njegovih najuspešnijih modela je bio - Sauthampton Mk IIs.Četiri takva aviona su 1927g izveli ,za to vreme,značajan let dug 37000km.
[attachment=5]


Title: Re: Schneiderov trofej-Spitfireovi preci
Post by: kosta1961 on February 04, 2011, 12:00:05 pm
Britanska vlada je potrošila velike svote novca za pobedu na Schneiderovom  trofeju,iako nisu služili vojnim potrebama.Ministarstvo Vazduhoplovsta  ovim nije bilo zadovoljno,želeli su lovce i bombardere,i bili spremni da ulažu novac u industriju koja će ih zadovoljiti svojim proizvodima.
Još jedan koji je bio čvrsto vezan za Spitfire je bio Hugh Dowding.Za vreme Prvog  S.R. bi je jedan od viših  zapovednik R.A.F.- a  na zapadnom frontu.Bio je asket,rodjen za vazduhoplovca,zvali su ga ljutko ,ali ga je osoblje poštovalo,a pretpostavljeni cenili.RAF možda nikadanije imao tako sposobna čoveka za dva životno važna zadatka,koja će se tek pokazati,razvoj radara i brzih lovaca.
[attachment=1]
RAF je svoje više zapovednike premeštao sa jedne dužnosti na drugu,da bi stekli iskustva u različitim oblastima.Tako je Dowding radio u ministarstvu vazduhoplovstva,odgovoran za istaživanja.Na toj dužnosti čvrsto je saradjivao sa projektantima aviona,inženjerima,proizvodjačima naoružanja,naučnicima koji su stvarali radar  i političarima.Pružao je pokroviteljstvo stvaraocima različitih tipova ekperimentalnih bombardera i lovaca.Pošto je Supermarine proizvela avion koji leti brzinom od 643km/h, trazili su od njih da naprave novi lovac.Avion je po prvobitnom nacrtu bio skronmiog oblika,ali je vojska bila spremna da da novac za razvoj.Uslov je bio da bude ceo od metala,da ima četiri mitraljeza,kratak uzlet i malu brzinu ateriranja.Maksimalna brzina bi mu bila 400km/h.Naziv novog aviona je F7/30 .
   Mitchell je  dao početni nacrt   lovca pod nazivom Supermarine type 224.Iskoristio je svo svoje znanje i iskustvo stečeno redom na trkačkim avionima.Na preporuku ministarstva ugradio je još neispitan motor Rolls Royce goshawk sa vodenim hladjnjem.Novi lovac je dovršen  1934g ,ali je postizao samo 370km/h.Medjutim škotski inženjer Sir Robert McLean mu je dao ime Spitfire.
[attachment=2]
[attachment=3]
Sve što je vojska zahtevala ispunio je dvokrilac Gloster gladiator,pa je on ušao u serisku proizvodnju.Mitchell je hteo da napravi lovca koji će da bude uveliko iznad onog što je tražila vojska,pa je u Supermarineu počeo razvoj lovca na osnovu type 224. Odlučili su se da poboljšaju postojeći projekat,u privatnoj režiji i to sa novim krilom,uvlačećim stajnim trapom ,zatvorenom kabinom.Zadržali su isti motor Rolls Royce goshawk.
Da je ministarstvo znalo šta Michel ima na umu i kako će se motor Rolls-Royce(koji je u prvoj verziji ugradjen u S-6b) usavršavati,možda bi i naručili avion.
Napokon posle godinu dana pošto je napravljen prvi nacrt ,prototip Spitfajera je bio spreman za let.Seriski broj K5054 je bio ucrtan na sjajnoj svetloplavoj površini trupa.Dvojica oficira RAFa koji su bili u komisiji za prijem aviona bili su ,vodja eskadrile R.S. Sorlz i tehnički oficir ,kapetan F.W. Hill.Njih dvojica su insistirali da savremeni lovac mora imati osam mitraljeza i koji će izbacivati 1000 metaka u minuti,jer zbog velike brzine lovaca,meta ostaje u nišanu smo trenutak.Tako da je napokon napravljen Spitfire službene specifikacije I-F16/36. Napokon 5 marta 1936 glavni probni pilot Vickersa,Jutt Summers ,na aerodromu Eastleigh u Hampshireu ,poleteo sa Spitfaerom u njegov devičanski let.
[attachment=4]
Kapetan J”Mutt” Summers

U toku probnog leta dostigao je 567km/h, u horizontalnom letu ,što je bilo vrlo blizu prognozi koji je dao RJ(kako su Mitchella  zvali prijatelji).Za pet minuta i četrdeset dve sekunde se popeo na visinu od 4500m,i dostigao maksimalnu visinu od 10790m.Mitchell je posmataro svoj avion kako se uspinje i ponaša baš kao što je on to hteo.Njegova predvidjana su retko bila pogrešna i najviše su se razlikovala za 8 kilometara od stverno postignute.Pilotiranje sa njim je bilo lako,u svim rasponama brzina,tako da je bio pogodan i za prosečne pilote.Novi avion je u Supermarineu dobio službeni naziv Tip 300.Letelicu su prvi put javno prikazali na vazduhoplovnoj izložbi 1936g u Hendonu,i ostavila je snažan utisak svojim savršenim linijama i prikladnim imenom.
[attachment=5]


Title: Re: Schneiderov trofej-Spitfireovi preci
Post by: kosta1961 on February 04, 2011, 12:07:11 pm
[attachment=1]

Mitchell je bio veoma bolestan ,ali je odbijao da napusti posao,iako u tom trenutku još malo šta moglo uraditi za Spitfire ,sem izrada planova za serisku proivodnju.Na samom avionu su uradjene sasvim male i ne mnogo značajne izmene.Prototip broj K5054 je dobio novu standardnu oznaku Mk I standard,i iako je pretrpeo je tri oštećenja  još je leteo početkom rata.Medjutim Mitchell je imao na umu još jedan projekat,koji je trebalo da donese revoluciju u vazduhoplovstvu ,kao i njegov lovac.Zamislio je četvoromotorni  bombarder koji bi leteo brzinom od 600km/h,radijus leta oko 5000km i koji bi nosio oko 4000kg bombi.Specifikacija je B12/36 .Radio je na prototipu ,dok je mogao,posle je nevoljno nastavio Supermarine,sve dok 1940 godine nije uništen u bombardovanju.
U dobi od 42 godine umire Reginald Mitchell 1937g.Posle teške opreacije 1933g ,bio je na ivici smrti ali se oporavio.Dok je posle operacije boravio u Evropi 1934g ,uverio se da će biti rata,pa je odlučio da napravi avion za odbranu Britanije.Iscrpljivao se na izradi nacrta za lovac i bombarder i to je smanjilo njegovu snagu za borbu protiv raka koji ga je izjedao.1937g ponovo je bio na operaciji,ovaj put u Austriji ,ali nije se moglo ništa uraditi.Vratio se u Souhampton gde je ubrzo umro.
Hugh Dowding je 1936g pratio razvoj aviona,lovaca i bombardera,ali i ostalog za odbranu od vazdušnog napada.Bili su tu i protivazdušna odbrana,reflektori za otkrivnje aviona,obaveštajna delatnost,komanda balona,osmatrački korpus,radar koji je tek odobren za upotrebu i nacionalna mreža za uzbunu od vazdušnih napada.Ali prioritet su bili savremeni lovci i sistemu za otkrivanje neprijateljskih aviona,i njihov razvoj do stepena kada mogu da počnu proizvodnju istog momenta kada se izda naredjenje.
Ministarstvo je prihvatilo novi Spitfajer i naručila prvih 310 aviona u maju 1936g.Medjutim administracija je bila spora,avion suviše nov ,tešak za izradu.Sem toga traženo je da ima osam mitreljeza ,pa je trebalo doneti odluku koji model.Izabran je novi američki mitrljez Colt.Dobijena je dozvola od Colt Automatik Weapon Corporation,ali je prilagodjen mecima britanske proizvodnje.Na izradi lezišta za municiju i postavljanje mitraljeza u tanka krila radio je Mitcheliv pomoćnik Joseph Smith.
[attachment=2]
Smith je nasledio Mitchela kao glavni konstruktor Supermarinea.Čvrsto je saradjivao na izradi prototipa i znao je da je temeljni nacrt novog aparata moguće dalje razvijati,kako bi se prilagodio većoj težini novih verzija motora Merlin i boljih elisa.Granica upotrebe Merlin motora poklapala se sa isto takvom granicom Spitfajera.Godine 1938 obe su bile daleko od prvobitnih.
Prva narudžba od 310 aviona je bila prevelika za Supermarine,pa je posao podeljen sa drugim kopanijama.Svrha je bila da se ubrza proizvodnja,ali je postignuto suprotno.1937 godine bila su gotova šest trupova,ali ne i krila. Krila su zbog svog oblika i načina gradnje bila jako zahtevna,pa mnoge fabrike nisu bile u stanju da ih naprave.U 1938 Nemci su ušli u Austriju a bila su dogovorena samo četiri para krila,Suparmarine je morao da uloži sve svoje snage da se stvar ispravi.Tek 20 juna je prvi Spitfire isproban i predat RAF-u,a tek krajem 1939 predato je četrdeset devet aviona.
[attachment=3]
Piloti su bili oduševljeni sa spitom,kako su ga od milošte zvali.Nakon letenja na školskim i zastarelim dvokrilcima,njihov prvi let ostavljao ih je bez daha od oduševljenja. Piloti  su ,pogotovo mladi ,”ludovali za Mk I“.Prvi Spitfajer koji je isporučen 19 eskadrili u Duxfordu,bio je u vazduhu više od svih ostalih.Za mesec i po dana ispunio je 240 sati pa je mogao da se koristi za obuku mehaničara.Prvih 174 Spitfajera su imali motor Merlin II,a ostalih 1566 Mk I motor Merlin III ,razlika je bila samo u osovini na koju su mogli da stave elise različitih proizvodjača.
Motor Merlin II  ugradjen u Spitfire Mk I razvijao pri poletanju 880ks,a maksimalnih 1030ks ako bi dodali gas do kraja.Ali takav postupak  je  dozvoljen samo ako se pilot nadje u smrtnoj opasnosti.Najveća  brzina je bila 507 km/h ,krstareća 338km/h na visini od 6000m.Najveći dolet pri rentabilnoj brzini  je 925km,a borberni radijus od 636km dopuštao je uzletanje i petnaest minuta borbe.
U 1938g već su postojali avioni koji razvijaju 600km/h tako da Spitfajer nije bio izuzetan,ali nije bilo lovaca koji su to mogli i pri tom dobro naoružani i penju se na 6000m za 9,4 minura.
[attachment=4]
Kada je rat izbio u RAF-u je bilo 400 Spitfajera,pa je naručeno još 2000 .To je za jednog proizvodjača bilo mnogo pa je u Castle Bromwichu napravljena pomoćna fabrika.Na čelo je došao lord Nuffield ,valsnik fabrike automobila Morris.Zatim je fabrika Westland pripremljena za proizvodnju,gde je na početku napravljeno 50 aviona Mk I.Ukjličeno je narednih godina još fabrika u proizvodnju Spitfirea.N a sreću proizvodnja motora Merlin je tekla bez većih problema,pa je u fabrici Crew uveliko proizvodila motore.U jesen 1940 otvorena je još jedna fabrika blizu Glasgowa,pa i Fordova kompanija u Manchesteru.
[attachment=5]


Title: Re: Schneiderov trofej-Spitfireovi preci
Post by: Bozo13 on February 05, 2011, 09:23:11 pm
Odlično napisano, kosta1961.

Jedva čekam nastavak.

LPB


Title: Re: Schneiderov trofej-Spitfireovi preci
Post by: MOTORISTA on September 17, 2013, 10:18:58 am
http://www.youtube.com/watch?v=194UlnSpBBo

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info