PALUBA

   Pošto je na početku trećeg italijanskog rata za ujedinjenje pretrpela poraz u bitci kod Kustoce,i pošto su počeli preliminarni koraci ka primirju,italijanska vrhovna komanda je ciljala da se na austrijskoj obali zauzmu izvesne teritorije kao zalog za mirovne pregovore.Stoga je naredila floti da preduzme nešto.

          PLANOVI I ODNOS DVEJU FLOTA

   Italijanskim pomorskim planom je bilo predviđeno da flota izbori prevlast na Jadranskom moru i tuče protivnika u odsudnoj bitci.Međutim,početkom ratnih operacija na kopnu,italijanska flota je ostala da leži neaktivna u Ankonskoj luci.
   Na čelu italijanske flote je stajao inertni i preoprezni admiral grof Carlo di Persano,koji je od 9 do 11 jula preuzeo jedno krstarenje na geografskoj širini Visa,i 13 jula se vratio u Ankonu.Ta Persanova pasivna šetnja lepom pučinom (il passegio nel bell mezzo) izazvala je talas besa u zemlji i vrhovnoj komandi,koja je tada počela da zahteva od flote da preduzme bilo kakvu akciju koja ima izgleda za uspeh.Tako se rodila zamisao o zauzimanju Visa,tog Jadranskog Gibraltara,kako ga je nazvao admiral Persano.Operacija je osmišljena na brzinu,bez jasnog plana i krajnjeg cilja,posle eventualnog zauzimanja ostrva.Flota je 16 jula po podne isplovila pod Persanovom komandom i otplovila prama Visu.
   Austrijska flota je,u skladu sa ratnim planom,trebala da dejstvuje na primorskom krilu Južne armije,i ometa operacije protivničke flote bez izlaganja riziku zbog izrazite italijanske nadmoći.Posle pobede kod Kustoce,ona je dobila veću slobodu dejstva s težištem u području Venecijanske obale i ušća reke Po.Čak se,27 juna na zaprepašćenje italijana,pojavila pred glavnom italijanskom bazom Ankonom.Iako se povukla posle 2 časa kada joj je italijanska flota krenula u susret,ovo je bio veliki izazov italijanskoj javnosti.
   Na čelu austrijske flote se nalazio mladi,odlučni i daroviti admiral Wilhelm von Tegethoff.Upitan od strane vrhovne komande kakvi mu ratni brodovi trebaju,Tegethof je odgovorio:Dajte mi sve što imate,naćiću način da to upotrebim.On je realno procenio mogućnosti tadašnjih brodova i naoružanja,posebno oklopnjača i artiljerije,pa je svoje brodove pripremio za blisku borbu u mešavini,uz primenu taktike kljunovog udara kao dominantnog postupka.U vezi stim je izvršio i pripremu brodova,ojačavajući kljunove i bokove gvozdenim šinama i lancima.Marljivo vežbajući na Fažanskom sidrištu ispred Pule,austrijska flota je dočekala sukob sa italijanskom potpuno spremna.Kada je Tegethof 19 jula digao signal za isplovljenje,svakom komandantu i oficiru je bilo jasno šta može i šta treba da učini pri vođenju bitke,a pre svega da se mora najodlučnije boriti.Posle niza depeša sa Visa o pojavi i dejstvu italijanske flote,admiral Tegethof je zaključio da se ne radi o diverziji radi odvlačenja austrijske flote iz severnog Jadrana,već o ozbiljnom napadu i nameri da se zauzme ostrvo,pa je u 13:30 časova napustio Fažansko sidrište i otplovio prema jugu.
   Odnos pomorskih snaga uoči viške bitke je bio sledeći:

                Oklopnjače   Veliki drveni brodovi   Mali drveni brodovi  Ukupno brodova   Ukupno topova
   Austrija         7                        7                             12                           26                     532
   Italija           12                       11                            5                            28                     641

   Očigledna je nadmoć italijanske flote u broju oklopnjača i većih drvenih brodova (fregata i korveta).Sem toga,7 italijanskih oklopnjača je imalo deplasman od 4000 do 5700 t i moderne izolučene topove.Slabe strane italijanske flote su bile:loša konstrukcija i oprema brodova,i nepotpuno obučeno ljudstvo kojem je nedostajalo mašinaca i artiljeraca.Komandni kadar je bio slabo obučen,neodlučan i nejedinstven.
   Austrijske oklopnjače su imale deplasman od 2800 do 4000 t,a naoružanje im je bilo u većoj meri zastarelo.Dve najnovije i najveće oklopnjače su privremeno naoružane starim topovima sa glatkim cevima,dok su ostale imale 50% izolučenih topova manjeg kalibra od italijanskih.Prednost austrijske flote je bila i uskusnim,disciplinovanim i dobro obučenim posadama.

          NAPAD NA VIS

   Odbrana ostrva Visa se sastojala od garnizona sa 1833 čoveka.Višku luku su branila sa zapadne strane utvrđenje Georg sa 15 topova,baterija Mamula sa 6 topova,kula Robertson sa 1 topom,baterija Šuperina sa 4 topa i kula Benthinks sa 7 topova.Sa istočne strane su bile baterija Schmid sa 4 topa,kula Welington na Jurjevom brdu sa 2 topa i 4 mužara,i Gospina tvrđava u samom mestu sa 8 topova.Komižu su branila utvrđenje Magnaremi sa 8 topova i baterije na brdu Perlić sa 6 topova i na bilu Sv. Mihovila sa 4 topa.Utvrđenja i baterija u Natprostranju su branile prilaz i luke Rukavac i Rudu.Na bilu Sv. Kuzme i Sv. Andrije,organizovano je 7 vatrenih položaja sa 8 topova,i rezervom od 2 topa i 12 bacača raketa.Na brdu Hum se nalazila izviđačko-signalan stanica,koja je pomorskim kablom preko Hvara imala telegrafsku vezu sa Splitom.
   Persano je 17 jula sa flotom krstario van protivnikovog vidika,dok je pred Vis uputio avizo Messagero na kojem je bio načelnik štaba flote,radi izviđanja rasporeda austrijskih utvrđenja i baterija.Persano je flotu podelio na tri odreda,avizo brodove je poslao u izviđanje prema severozapadu,a topovnjače je poslao prema Hvaru sa zadatkom da preseku podmorski telegrafski kabal.Glavnina flote je 18 jula u 10:30 otpočela napad na tri sektora.Prvi odred oklopnjača,pod komandom admirala Vake (Giacomo Vacca),je napao napao austrijske baterije iznad Komiže,drugi odred (dve taktičke grupe),pod ličnom Persanovom komandom,je napao višku luku,a treći odred drvenih brodova,pod komandom admirala Albinija (Giovanni Battista Albini) trebalo da neutrališe bateriju u Natprostranju i izvrši desant u zalivu Rukavac.Početkom artiljerijskih dvoboja sa obalskim baterijama,italijanski komandanti su utvrdili da se baterije nalaze isuviše visoko,tako da ih je vatra brodske artiljerije jedva dostizala.Istovremeno su shvatili da su posade baterija spremne da pruže odlučan otpor.Posle višečasovnog bezuspešnog bombardovanja,italijanski komandanti koji su napadali Komižu i Rukavac su napustili svoje položaje i pridružili se odredu admirala Persana,koji je sa dosta uspeha napadao višku luku.Sutradan 19 jula obnovljen je napad na višku luku celokupnim snagama flote,kojoj su se priključile nova oklopnjača sa kulama Affondatore i nekoliko transportnih brodova sa trupama.Iako su 4 oklopnjače prodrle u luku,tom prilikom je teško oštećena oklopnjača Formidabile i izbačena iz stroja,zbog oklevanja,jakog juga i ogorčenog otpora branilaca,odlučan napad nije izveden.Trećeg dana,20 jula,položaj viškog garnizona je postao kritičan.Dve trećine topova je bilo izbačeno iz upotrebe u napadu prethodnog dana,a italijani su u jutarnjim časovima počeli pripreme za desant.U trenutku kada su se oklopnjače spremale da nanesu odlučujući udar baterijama,pojavio se avizo Esploratore donoseći vest o sumnjivim brodovima iz severozapadnog pravca.Na tu vest,admiral Persano je prekinuo pripreme za desant i krenuo u susret protivniku.

          BITKA

   Kada je ugleda protivnika admiral Persano je uzviknuo:Evo dolaze ribari (ecco i pescatori),ali to je bilo daleko od njegovog stvarnog raspoloženja.Zatečen prilikom priprema za desant,sa čamcima u moru,mogao je Tegethofu suprotstaviti 10 oklopnjača.Oklopnjača Formidabile,teško oštećena u napadu na višku luku,je otplovila za Ankonu,a oklopnjača Terribile je zaostala pod Komižom.Ostali drveni brodovi su bili zauzeti ukrcavanjem desanta,čamaca i opreme.Persano je svoje oklopnjače podelio u tri divizije.Prva divizija,pod komandom admirala Vake,se sastojala od oklopnjača Principe di Carignano,Castelfidardo i Ancone,druga divizija,pod komandom kapetana prve klase di Bruna (Faa di Bruno),od oklopnjača Re d`Italia (admiralski brod),Palestro i San Martino,a treća divizija,pod komandom kapetana Ribotija (Augusto Riboty),od oklopnjača Re di Portogalo,Maria Pia i Varese.Oklopnjača Affondatore je ostala van linije paralelna sa oklopnjačom Palestro.Pre nego što je bitka i počela,Persano je napravio katastrofalnu grešku odlukom da sa Re d`Italia pređe na Affondatore.Dao je signal brodovima da uspore,ali taj signal prva divizija nije ni videla,nastavljajući da plovi punom brzinom.Još gore je što nije signalizirao svoj prelazak na Affondatore,tako da su svi komandanti bili uvereni da je Re d`Italia još uvek admiralski brod.
   Admiral Tegethof je svoju flotu podelio u poredak kolone divizijskih klinova.Prvi klin je sačinjavalo 7 oklopnjača,Erzherzog Ferdinand Max (admiralski brod),Habsburg,Kaiser Max,Don Juan d`Austria,Prinz Eugen,Drache i Salamander.Drugi klin se sastojao od parnog linijskog broda Kaiser i fregata Novara,Schwarzenburg,Radetzky,Donau,Adria i Erzherzog Friedrich.U trećem klinu je bilo dvanaest topovnjača,Narenta,Kerka,Hum,Vellebich,Dalmat,Seehund,Well,Streiter,Reka,Andreas Hofer,Kaiserin Elizabeth i Greif.
   Ugledavši prazninu između brodova italijanske prve i druge divizije,Tegethof je naredio da se poveća brzina,podigao signal oklopnjače udarite neprijatelja i potopite ga i usmerio svij klin u tu prazninu.Drveni brodovi su dobili zadatak da podrže taj udar.Dok su se austrijanci približavali ,prva italijanska divizija ih je zasula teškom vatrom,dok su oni mogli da odgovore samo pramčanim topovima.Zauzete prebacivanjem Persana na Affondatore,druga i treća divizija nisu uzele učešća u napadu.Austrijanci su prošli kroz zonu smrti sa oštećenjima,ali ni jedna oklopnjača nije ispala iz stroja.Austrijska oklopnjača Drache na krajnem desnom krilu je primila 17 pogodaka i izgubila je pogon i snast.Njenom komandantu,kapetanu fon Molu (von Moll) je italijanska granata otkinula glavu,ali je njegov zamenik Karl Vejpreht (Karl Weyprecht),uspostavio kontrolu,popravljen je pogon i oklopnjača se vratila u borbu.
   U 10:43 austrijanci su probili italijansku liniju i započeli mele.Habsburg,Salamander i Kaiser Max,sa levog austrijskog krila,su napali italijansku prvu diviziju,dok su Don Juan,Drache i Prinz Eugen sa desnog krila napali drugu diviziju.Persano je sa Affondatoreom ostao posmatrač.
   Videvši konfuziju u italijanskim redovima,komandant austrijskog drugog klina komodor Pec (von Petz) je iskoristio priliku i napao treću diviziju.Austrijski drveni brodovi su se suočili sa modernim oklopnjačama i uprkos jakoj vatri samo je fregata Schwarzenburg toliko oštećena da je ostala nepomična da pluta.Fregata Novara je pogođena 47 puta,a njen komandant fon Klint (von Klint) je poginuo.Erzherzog Friedrich je pogođen ispod vodene linije,ali i on je uspeo da se održi u stroju.Videvši da je bitka počela loše po njegove snage,admiral Persano je najzad skupio hrabrosti da se umeša.Odlučio je da kljunom udari linijski brod Kaiser,imesto da napadne neku od oklopnjača koje su napadale njegovu drugu diviziju.Kaiser je uspeo da izbegne napad Affondatorea da bi se suočio sa oklopnjačom Re di Portogalo,čiji je kapetan,videvši neuspeh Affondatorea,odlučio da udari Kaisera kljunom.Otvorivši žestoku paljbu,on se ustremio na njega.Komandant Kaisera,fon Pec,je u tom trenutku okrenuo svoj brod prema italijanskoj oklopnjači i takođe krenuo da je udari kljunom.Udarac je bio tako žestok da je pramčana figura sa Kaisera ostala zaglavljena u oklopnjači.Italijanski artiljerci su iskoristili pruženu priliki i "počistili" su palubu protivnika žestokom paljbom.uništivši mu jarbole i dimnjak.Količina dima koji je prekrio bojište je bila tolika da kada su se brodovi razdvojili izgubili su jedan drugog sa vidika i time okončali svoj dvoboj.
   Istovremeno je Tegethof sa svojim brodom napao prvo Re d`Italiu,a zatim i Palestro.U oba napada je samo uspeo da očeše protvnika,ali su ti udari doveli do oštećenja na oba italijanska broda.Krmeni sošnjak sa Palestra je od siline udarca pao na pramac Ferdinand Maxa i na Tegethofof uzvik ko će ugrabiti zastavu (wer holt di flagge) podoficir Nikola Krković je uspeo da pod jakom puščanom paljbom otme prvi trofej.Oklopnjača Palestro se zapalila,a njen hrabri komandant,kapetan Kapelini (Cappelini) je rekao svojim ljudima da imaju njegovu dozvolu da napuste brod,ali da on ostaje i povukao je brod iz borbe.Posada je odbila ovo njegovo naređenje da ga ostavi samog i nastavila sa gašenjem požara.Uprkos svim naporima hrabre posade i njihovog komandanta,oklopnjača je eksplodirala oko 14:30 i samo je 19 članova posade preživelo.U međuvremenu je Ferdinand Max kružio oko oklopnjače Re d`Italia i čekao priliku da uzvrši udar kljunom,istovremeno je zasipajući vatrom.Prilika se ukazala kada je italijanska oklopnjača krenula krmom da bi upravo izbegla kljunov udar.Vozeći svom snagom napred Ferdinand Max se zabio u Re d`Italiu i napravio joj rupu dužine 5.5 m na boku ispod vodene linije,italijanska oklopnjača je spustila zastavu u znak predaje,ali je potonula u roku od 3 minuta sa 381 članom posade.Prema legendi,komandant broda di Bruno,je posle naredbe da se spusti zastava izvršio samoubistvo pucajući sebi u glavu.
   Kako je Ferdinand Max izvršio 3 napada kljunom,krenuo je da se povlači prolazeći pored oklopnjače Ancona,tada je nesmotreno izložio svoj bok italijanskim artiljercima na oklopnjači,ali su oni u žaru borbe stavili barutna punjenja ali ne i granate u cevi???
   Posle borbe sa Re di Portogalo,Kaiser se probio pored oklopnjače Maria Pia i opet našao u blizini Affondatorea.Umesto napada Persano je naredio okret i povukao se iz borbe.
   Oko 12:15 je bitka jenjavala,austrijski brodovi su se prikupili  severno od viške luke vozeći u tri paralelne kolone,a italijanski zapadno od njih u dve kolone.Sporadična artiljerijska borba se vodila do 14:00.Dve flote su se posmatrale celo posle podne,ali nijedna strana nije pokušala da ponovao zametne bitku.Zalaskom sunca,italijani još uvek nadmoćni,ali demoralisani i bez dovoljno goriva i municije,napustili su vode oko Visa i povukli se u Ankonu.

          POSLE BITKE

   Po povratku u Ankonu,admiral Persano je objavio veliku pobedu,što je bio razlog za veličanstveno slavlje.Međutim kada su se saznali pravi rezultati bitke,Persano je stavljen pod vojni sud zbog kukavičluka,lišen čina i oteran iz mornarice.
   Tegethof se vratio u Pulu kao heroj i unapređen je u vice admirala.I danas se smatra jednim od najvećih komandanata u istoriji austrijske mornarice.

   Gubitci italijanske mornarice su:2 oklopnjače,643 mrtva i 40 ranjenih.
   Gubitci austrijske mornarice su:38 mrtvih i 138 ranjenih

          UTICAJ BITKE KOD VISA

   Viška bitka je prvi sudar oklopnjača u istoriji i znatno je uticala na razvoj pomorske taktike 19 veka,i to više u negativnom smislu.U raznim analizama tog doba se nije vodilo računa da raspoloživa sredstva diktiraju taktiku i način borbe,i da je Tegethof samo na najbolji mogući način iskoristio ta sredstva.Svuda je počela preterana pažnja taktici udara kljunom,a u tome su najviše zastranjivali francuzi,oni su išli tako daleko da su konstruisali posebne brodove,Belier,Taureau i Cerbere,za udar kljunom koji su imali na pramci i dva topa od 190 mm da pojačaju taj udar.Čak su brodovi teglili po jednu divergentnu minu na svako boku da bi sa njima i kljunovima mogli što bolje da "pročešljaju" neprijateljsku eskadru.Snaga flote se nije merila samo brojem i snagom topova,nego i brojem kljunova.
   Operativno-strategijsko vođenje kampanje od strane italijanske komande je bilo pasivno i neodlučno.To je dovelo do nekorisnog trošenja snaga u borbi sa obalskom odbranom Visa i konačno do demoralizacije i poraza u samoj bitci.Subjektivni faktor na strani italijana je u celini podbacio.U italijanskoj mornarici i javnosti je poraz kod Visa isuviše tragično shvaćen,što je dovelo do četvorogodišnje rasprave o potrebi postojanja mornarice i flote uopšte.Najzad je 1870 odlučeno da zadatke mornarice sa sigurnošću mogu da ispune obalske baterije i pokretne baterije na oklopnim vozovima koji bi se kretali obalnim prugama.Kriza je prebrođena 1871,kada je parlament,po predlogu Augusta Ribotija,usvojio novi plan za organizaciju ratne mornarice (piano organico per la marina).
   Ono što je stvarno odlučilo bitku u korist austrijske flote nije bila premoć i razlika u brodovima i naoružanju,već u prvom redu odlučnost da se prihvati borba,planu bitke,hrabrosti i obučenosti posada i iznad svega u veštom vođenju bitke od strane admirala Tegethofa.

          BRODOVI ITALIJANSKE I AUSTRIJSKE MORNARICE

                 Italija

        OKLOPNJAČE

   Affondatore:4006 t,12 čv,2x228 mm,2x80 mm,oklop pojasa 127 mm.
   Re d`Italia:5610 t,10.5 čv,6x72 funte,32x164 mm,oklop pojasa 114 mm.
   Re di Portogalo:5610 t,10.5 čv,2x203 mm,26x164 mm,oklop pojasa 114 mm.
   Regina Maria Pia,San Martino,Castelfidardo,Ancona:4201 t,13 čv,4x72 funte,22x164 mm,oklop pojasa 109 mm.
   Principe di Carignano:3446 t,10 čv,10x72  funte,12x164 mm,oklop pojasa 114 mm.
   Formidabile,Terribile:2682 t,10 čv,4x72 funte,16x164 mm,oklop pojasa 109 mm.
   Palestro,Varese:2000 t,2x200mm,1x164 mm,oklop pojasa 114 mm.

        VELIKI DRVENI BRODOVI

   Gaeta:3917 t,8x160 mm,12x108 funti,34x72 funte.
   Maria Adelaide:3429 t,10x160 mm,22x108 funti,19 malih topova.
   Duca di Genova:3459 t,8x160 mm,10x108 funti,32x72 funte.
   Garibaldi:3390 t,8x160 mm,12x108 funti,34x72 funte.
   Principe Umberto:3446 t,8x160 mm,10x108 funti,32x72 funte,4 mala topa.
   Carlo Alberto:3231 t,8x160 mm,10x108 funti,32x72 funte,7 malih topova.
   Vittorio Emanuele:3201 t,8x160 mm,10x108 funti,32x72 funte,7 malih topova.
   San Giovanni:1752 t,8x160 mm,14x72 funte,12 malih topova.
   Governolo:2243 t,10x108 funti,2 mala topa.
   Guiscardo:1343 t,2x160 mm,4x72 funte.

        MALI DRVENI BRODOVI

   Giglio:2x30 funti.
   Cristiforo Colombo,Gottemolo,?:4x30 funti.
   Esploratore,Messaggere:2x30 funti
   Indipendenza,Piemonte,Flavio Gioja,Stella d`Italia:transportni brodovi.

                 Austrija

        OKLOPNJAČE

   Erzherzog Ferdinand Max,Habsburg:5130 t,12.5 čv,16x48 funti,4x8 funti,2x3 funte,oklop pojasa 122 mm.
   Kaiser Max,Don Juan d`Austria,Prinz Eugen:3588 t,11 čv,16x48 funti,15x24 funte,1x12 funti,1x6 funti,oklop pojasa 109 mm.
   Drache,Salamander:2750 t,11 čv,10x48 funti,18x24 funte,1x8 funti,1x4 funte,oklop pojasa 114 mm.

        VELIKI DRVENI BRODOVI

   Kaiser:5811 t,11.5 čv,16x40 funti,74x30 funti,2x24 funte.
   Novara:2615 t,12 čv,4x60 funti,28x30 funti,2x24 funte.
   Schwarzenburg:2614 t,11 čv,6x60 funti,40x30 funti,4x24 funte.
   Radetzky,Donau,Adria:2234 t,9 čv,6x60 funti,44x24 funte.
   Erzherzog Friedrich:1697 t,8.5 čv,4x60 funti,16x30 funti,2x24 funte.

        MALI DRVENI BRODOVI

   Narenta,Kerka:2x48 funti,2x24 funte.
   Hum,Vellebich,Dalmat:2x48 funti,2x24 funte.
   Seehund,Wall,Streiter,Reka:2x48 funti,2x24 funte.
   Andreas Hofer:3x30 funti.
   Kaiserin Elizabeth:4x12 funti.
   Greif:2x12 funti.
   Stadion:nenaoružani izviđački brod.

Ferdinand Max                                                                                                         [attachment=1]
Affondatore                                                                                                
[attachment=2]
Re d`Italia                                                                                                          
[attachment=3]
Admiral Carlo di Persano                                                                                        
[attachment=4]
Admiral Wilhelm von Tegethoff                                                                                          
[attachment=5]

                        Tek danas sam prvi put procitao ovaj clanak i moram priznati da je vrlo dobro napisan, sve u svemu svaka cast. Inace Viska bitka svakako  zauzima posebno mesto u pomorskoj istoriji, za nas je posebno znacajna jer se vodila na teritoriji nekadasnje drzave. Pokazala je kako kvalitet i uvezbanost posade, maestralno vodjenje bitke od strane Tegetofa, moze da anulira dosta nadmocnijeg i opremljenijeg protivnika, barem nam tako govore podaci na papiru. Italijani su naravno pokazali svoju tradicionalnu neorganizovanost i neuvezbanost, koja ce se jos mnogo puta ponoviti kroz istoriju, svakako da su im te osobine doprinele vrlo kasnom ujedinjenju. Pokazali su takodje da vrlo dobra tehnika, koju tradicionalno imaju, ipak u odsutnim momentima nije dovoljna da nadomesti ne uvezbanost i neiskustvo njihovih posada, ali i pre opreznost njihovog komandnog kadra. Jednostavno u ovakvim situacijama se ipak mora i malo rizikovati, a ne da tako kazemo nastupiti suvise ziheraski, a u isto vreme i potcenjivacki prema protivniku, koji to potcenjivanje svakako nije zasluzio. Najveci krivac za ishod ove bitke je svakako admiral Persano, koji u odsutnim momentima, nije jednostavno bio na visini zadatka, dok sa druge strane admiral Tegetof zasluzuje sve pohvale za maestralno vodjenje bitke. Posebno treba pohvaliti njegovu pribranost u ovakvim situacijama, gde je od na papiru mnogo losijeg odnosa snaga u austrijsku korist, uspeo polako, mudrim komandovanjem i donosenjem vaznih odluka, celokupnu situaciju preokrene u svoju korist. Italijani su u samu bitku mozda ipak usli bez neke realne potrebe, nesporno da bi se bitka izmedju dve sile na Jadranu ipak desila, samo je pitanje da li je to bas bio taj momenat koji je italijanima najvise odgovarao. Postavlja se realno pitanje da li je bas taj kabl koji su nameravali da presecu bio od tolike vaznosti da se rizikuje sukob dveju flota. Licno mislim da ipak nije. Austrijanci su se sa druge strane branili i to su uradili na vrlo mudar a opet dovoljno efikasan nacin, bez nekog preteranog srljanja i pravljenja greski, sto se svakako za italijane nebi moglo reci.

Raspored brodova neposredno prije bitke.[attachment=1]

Za bolju predstavu.[attachment=1]

Od približno 7800 članova posada Austrijskih brodova 5000 je bilo iz naših krajeva večinoma Hrvata.
Naročito se istakao dočasnik Nikola Karkovič sa Hvara koji je skinuo barjak sa oklopnjače Palestro pošto je Ferdinand Max izvršio  udar kljunom. Krmeni sošnjak Palestra je od siline udarca  pao zajedno sa zastavom. Tegetthoff je povikao " Tko če uzeti zastavu".
Na povik admirala  Nikola Karković je skočio i pod jakom puščanom paljbom zarobijo Italijanski barjak.
Kasnije je odlikovan za hrabrost.[attachment=1]

Bitka kod Visa je imala širok odjek.
U spomen na Tegetthoffa su u njegovu čast postavljeni spomenici u Beču, Mariboru i Puli.Spomenik u Mariboru je srušen 1921, kao znak slovenizacije grada, spomenik postavljen u Puli bio je 1918 kada je Pula podpala pod Italiju, rastavljen i premješten u Graz.[attachment=1]

Na Visu je postavljen spomenik na kojem je lav na umoru i na njemu su bila ispisana imena poginulih.
Spomenik je postavljen 1967g. 1918 kada je Vis potpao pod Italiju Italijani su nadodali natpis Italija je pobijedila i ispod novembar 1918. Kasnije je spomenik premiješten u Livorno u Vojnopomorsku akademiju.[attachment=2][attachment=3]Sa dodanim Italijanskim nadpisom.

Posle IISR Jugoslavija je izgradila minjaturnu kopiju izvirnika. Hrvatska je povodom 130 godišnjice bitke zahtjevala 1996g  vračanje spomenika. Kasnije je postavljen spomenik koji je tačna kopija izvirnika, jedino što je spisak mrtvih očiščen svih Italijanskih prezimena. Natpisi na spomeniku su u Njemačkom i Hrvatskom jeziku.

Od Viške bitke se u mornaricama pojafio crna traka koja se nosila oko vratne marame u sječanje na poginule.

Italijani su na svaki način umanjivali austrijsku pobjedu, to čine i danas.
U svojim objašnjenjima idu tako daleko da bitku predstavljaju kao borbu između brodova čije su posade bile Italijanske. Po njima su se na Austrijskim brodovima  večinoma nalazili Venecijanci i pomorci iz njenih provincija Istre i Dalmacije. Na brodovima se govorilo Italijanski.
Slika dolje Italijanska flota posle bitke liže rane u Ankoni.[attachment=1]
Pobjednička Austrijska flota u Puli.[attachment=2]

Негде сам прочитао да је данашњи, скоро уобичајени назив за модро-плаву боју - "тегет", каква је по традицији боја униформи поморских старешина, настао по командујућем адмиралу АУ морнарице из ове битке.

Teget boja je nazvana po Tegetthoffu odnosno po boji uniformi austrijske mornarice.

I mojoj klasi je tako rečeno u MVA. Teget - od Tegetthoff. Inače u mornaricama i sada ima dosta uniformi crne boje, mada ipak teget plava preovlađuje. U vreme Viške bitke vladalo je dosta šarenila u bojama mornaričkih uniformi u svetu, kasnije se sve polako svodilo uglavnom na teget, kaki, belu i crnu.

Ovo nisam znao, hvala ti na ovoj informaciji. Šta je sa šarenim majama? Zna li se kako su one nastale?

U sjecanju mi je prepricavanje (bliskih rodjaka A-U admirala) koji su - to je bila ondasnja tocka gledanja - s neodobravanjem gledali na koristenje imena adm. Tegetthoffa u smislu oznacavanja boje uniforme.

Plava boja ili bolje indigo boja se u mornarici uvodi u 19 stolječu i to iz jednostavnih razloga bila je relativno jeftina i postojana na moru,bojala se indigo bojom. Prugaste majice su se izrađivale na ostrvu Guernsey kraj Engleske, od vune. Tkanje je bilo slično tvidu. Jednobojne Guernsey maje su nosili več u Nelsonovi mornari, a prvi put bar što sam ja našao za prugaste da su se primjenile u engleskoj mornarici 1830g.
Do majice se došlo tkanjem bijelih i niti obojenih indigom i isto su se zvale bjelo plave prugaste Guernsey majice.

Austrijske oklopnjače[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Italijanske oklopnjače[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

Posada Wall-a[attachment=1]
Učestvovao u kampanji protiv Danske 1864 i Viškoj bici

Baterija tog perioda.[attachment=1]

Austrijski drugi odred drvenih brodova.[attachment=1][attachment=2]

Još jedan iz drugog odreda[attachment=1]

Austrijski treći divizion[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Prema ranije postavljenoj  skici brodova kod Visa, evo fotografija tri talijanska zapovjednika, cija su imena navedena uz brodove :

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Samo mala korekcija fotografije broda "Donau" postavljenog 28.11. od ML-a.

Na fotografiji je prikazan Donau II, iz 1888.g., za kobilicu kojeg je iskoristen Donau iz 1873. (taj nam je poznat iz nesrece kadeta u hladnom Hudsonu  3.2.1886.). Kasnije je bio vec spomenuti hulk Jungenschiff u Sibeniku, zatim poznata nam Krka isto u Sibeniku.

Austrijski Donau koji je sudjelovao u bitci je iz 1855., a raspremljen 1872.; kobilica nije koristena za drugi brod.

----

fotografija Castelfidardoa je iz prijelaza stoljeca kada je temeljito obnovljen.

Hvala na ispravkama Jadran.
Castelfidardo je imao bogatu istoriju, posle Viške bitke više značajnih misija i 1900 godine je postao školski brod. U tom periodu bio je modernizovan.
Prvotni plan[attachment=1]

Nisam siguran gdje bi ovo stavio pa neka uredništvo odluči.

-------------------------------

SPLITSKI Općinski sud nepravomoćno je odbio tužbu vlasnika ronilačkog centra Manta Lorenza Marovića. Sutkinja Mirjana Rubić presudila je, naime, da je država 2005. godine pronašla oklopnjaču Re d'Italia potopljenu tijekom viškog boja 1866. godine. Ostavili su tako Marovića bez prava na naknadu od 10 posto pronađenih vrijednosti, a usto mora državi nadoknaditi troškove parničenja u visini od 16.875 kuna.

Nabasao na olupinu tražeći koralje

Sud je presudio u korist ministra kulture Jasena Mesića, koji je u doba pronalaska zapovjednog broda talijanskog admirala Persana bio arheolog i vođa francusko-hrvatske ekipe koja je istražila olupinu par dana nakon što je Marović nabasao na ostatke broda tražeći koralje. Bilo je to 29. travnja 2005. godine. Marović je odmah obavijestio Ministarstvo kulture tražeći što žurniji izlazak inspektora zaštite kulturnih dobara.

U svom tužbenom zahtjevu naveo je da Ministarstvo nije postupilo po propisima, već su na Vis poslali Mesića, tada arheologa Službe za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda, čija je funkcija inkompatibilna sa ulogom inspektora zaštite kulturnih dobara.

Što je dobro za državu, dobro je i za ministra

Marović je sud pokušao uvjeriti da Mesić nije obavio povjereni zadatak i ispitao nalazište, već je doveo francusko-hrvatsku istraživačku ekipu, koja je 7. svibnja 2005. godine objavila otkriće bez iznošenja pozicije potonulog broda.

Marović je o sukobu interesa i zloporabi položaja i ovlasti Jasena Mesića izvijestio Ministarstvo kulture i DORH, no vidimo kako je to završilo. U međuvremenu je Mesić dogurao do čelnog mjesta ministarstva, dok je DORH u sporu branio interese države. Nekako se sve to sretno poklopilo i sa Mesićevim interesima.

Sutkinja Rubić u obrazloženju presude navela je, među ostalim, da je Ministarstvo kulture rješenjem od 5. lipnja 2005. godine osporilo Maroviću pravo nalaza i postotak od pronađenih vrijednosti jer je potopljeni brod nađen prema raspoloživim podacima Ministarstva kulture. Država je, naime, navela da je od 7. kolovoza 2002. godine akvatorij viškog boja pod preventivnom zaštitom. Marović je bez uspjeha pokušao dokazati da mjesto potonuća Re d'Italie nije bilo obuhvaćeno tim pojasom.

Nije pronašao konkretno, imao je samo pretpostavke...

Sutkinja Rubić odbila je na koncu Marovićev tužbeni zahtjev kao neosnovan. On zapravo ništa konkretno nije pronašao, drugi su to napravili umjesto njega, ustvrdila je.

"Iz sadržaja njegove prijave da se zaključiti o njegovoj pretpostavci kako se radilo o položaju ostatka potopljenih brodova, s time da je konkretan nalaz realiziran mimo njegove prijave u vidu hrvatsko-francuske ekspedicije koja je formirana upravo u tu svrhu, a čije je istraživanje odobreno i započelo prije tužiteljeve prijave, obrazložila je svoju presudu sutkinja Rubić.

Lorenz Marović: "Ovo je čista politička odluka"

Nekako upada u oči da se tajming dolaska Mesićevog internacionalnog tima podvodnih istraživača nevjerojatnim slučajem podudara s Marovićevom prijavom. Viški ronilac bio je vrlo razočaran presudom. "Nema se tu što reći. Olupina nije bila u preventivnoj zoni. To je čista politička odluka", kratko nam je komentirao Marović, budući da još nije vidio obrazloženje presude. Najavio je kako nema namjeru odustati i kako je spreman internacionalizirati slučaj na Europskom sudu za ljudska prava.

Francuzi pokupili zlato i nestali?!

Marović i njegovi svjedoci pokušali su uvjeriti sud da je oklopnjača bila puna zlatnika. Radilo se o admiralskom brodu talijanske flote koja je dobila u zadatak osvojiti Vis i uspostaviti svoju vlast. Prilično je logično zvučao zaključak da se u potpalublju nalazilo zlato, potrebno za normalno funkcioniranje na tek osvojenom otoku.

Ma kakvo zlato, umro je od smijeha Mesić na suđenju početkom godine. Ništa od toga nije se našlo, uvjeravao je ministar. Maroviću je, pak, cijela priča bila krajnje sumnjiva. Ustvrdio je kako su Francuzi spuštali do olupine bez nadzora hrvatskih vlasti te potom misteriozno nestali nakon par dana. Mesić je to nazvao bajkom. Čini mu se da je Marović previše gledao Indianu Jonesa.

Izvor : http://www.index.hr/

www.dlib.si http://www.dlib.si/?urn=URN:NBN:SI:DOC-RTKY2QR4

[attachment=1]

[attachment=2]

Našao potopljeno blago, a nije dobio ni zlatnika

Odlukom Županijskog suda u Splitu, pravomoćno je odbijena tužba ronioca Lorenza Marovića za pravo priznavanja prvonalaska broda “Re d’Italia” kod otoka Visa krajem travnja 2005. godine.

Parnični postupak se vodio na Općinskom sudu u Splitu prema tužbi Lorenza Marovića, vlasnika obrta “Manta”, protiv Ministarstva kulture RH. Tužbenim zahtjevom Lorenzo Marović je tvrdio kako mu je kao prvopronalazniku potonulog broda “Re d’Italia”, potopljenog tijekom Viške bitke 1866. godine, Ministarstvo dužno isplatiti nalazninu u visini 10 posto od vrijednosti nađenog blaga, nakon vađenja potonulog broda ili samog blaga.

[attachment=1]
U travnju 2005. godine Ministarstvo kulture je zaprimilo dopis obrta “Manta” naslovljen: Prijava nalaza kulturnog dobra - potopljeni brodovi iz Viške bitke.

Na temelju toga Marović je tražio naknadu, međutim, tijekom sudskog postupka utvrđeno je kako se on ne može smatrati nalaznikom blaga jer je brod “Re d’Italia” našla ekipa Ministarstva kulture tijekom istraživanja mješovite hrvatsko-francuske ekspedicije, koje je odobreno i započeto prije Marovićeve prijave o pronalasku.

Jedan od svjedoka na suđenju bio je i tadašnji ministar kulture Jasen Mesić. Njega je tužitelj Marović istaknuo kao osobu koja je od njega tražila da otkrije lokaciju broda i poslije potpuno zanemario njegovo otkriće. Spominjale su se tada priče o izostanku nagrade za pronalazak i teorije kako su Francuzi s broda odnijeli zlato.

Mesić je posvjedočio da su Francuzi imali sve potrebne dozvole, a tvrtka “Comex” uključena je u istraživanje preko suradnje sa znanstvenim institutom iz Marseillea. Kada se podmornica tri puta spuštala do olupine broda, u njoj su uvijek bili jedan Hrvat i jedan Francuz, dva ronioca specijalne policije MUP-a, a francuski snimatelj sve je snimao, izjavio je, među ostalim, tada Mesić.

Osim Mesića, svjedočio je i Tolan Radica, predsjednik Nacionalnog istraživačkog društva, koji je sudu priložio izjavu da je na brodu za uspostavu protektorata moralo biti zlatnika te da je ronjenje vršeno izvan svih odobrenih područja i bez svih potrebnih dozvola.

Suđenje je na splitskom Općinskom sudu u srpnju prošle godine okončano presudom koja je odbacila Marovićev zahtjev te mu je naloženo plaćanje 16.800 kuna sudskih troškova. Na tu odluku se Lorenzo Marović žalio višem sudu, ali njegova žalba je odbijena te je Županijski sud u Splitu potvrdio prvostupanjsku odluku.

Katarina MARIĆ BANJE

  SD (http://www.slobodnadalmacija.hr/default.aspx)

Ma koje zlato i koji bakraci...
Inace jos jedna mala korektura: nije "Jugoslavija" postavila repliku spomenika na Visu, nego su je platili, napravili i postavili Austrijanci prigodom jedne od proslava godisnjice Viskog boja u RH,

Par umetničkih slika sa motivima ove bitke.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

Još jedna iz kolekcije bitke kod Visa...... Ferdinand Max pobjeđuje Re d Italia
[attachment=1]

Plovi preko krme nakon sto ga je "nasiljio" pod vodom.

Sve su fotografije, unatoc podnaslovima, iz 1906.g. povodom obiljezavanja 40-godisnjice bitke

Pre desetak godina sam na nekoj berzi antike pronašao ovu grafiku koju sam planirao da uramim i da je postavim na zid. Naravno da od toga nije bilo ništa, pa je ostala u nekoj fascikli, a danas sam je slučajno pronašao.


[attachment=1]

Lijepo si, Dread, pazario!
[attachment=1]
http://www.kunst-fuer-alle.de/english/fine-art/artist/image/josef-puettner/23048/1/159123/the-sea-battle-at-lissa/index.htm#

[attachment=1]

[attachment=2]

Raspored Austrijskih brodova pred početak bitke.

[attachment=1]

Jos dvije fotografije; kvaliteta je ratna
[attachment=1]
[attachment=2]

Veteran

i još jedan:

I brod učesnik bitke kojeg je  starac napravio za prestolonaslijenika:

Jos jednom nekoliko jedrenjaka ucesnika bitke.
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
[attachment=6]

Viška  bitka 20.07.1866. ponos Italije, oklopnjača Re dItalia tone skupa sa posadom.

Oružje koje se upotrebljavalo za vrijeme bitke:

-Palubne sablje na palubi fregate Schwarzenberg 1864.

-Puška za specijane jedinice Lornz M.1854 kalibra 13,9mm

-Mornarički colt kalibra .36/9mm (luksuzna verzija)

-Palubna sablja M.1858

-Starija palubna sablja (francuskog porjekla)

-Časnički zbor linijskog broda Kaiser, 1866.

-U Mariboru rođen admiral Wilheim von Tegethoff sa mornaričkom sabljom M.1850

Danas u emisiji more lijepi prilog o pronalasku još jednog broda iz ove bitke.
Zboravio ime ali u prilogu ima stvarno svega, dubinsko ronjenje (olupina je na 120m.), Korčula i jedan patrolac u akciji,
super atraktivne podvodne snimke i sl. Još nisu emisiju postavili na net ali obavezno pogledati prvih pet minuta emisije 3.1.

http://www.hrt.hr/enz/more/

poz.

Vidim da je kolega Duje postavio slike oružja , pa evo da se i ja pridružim sa jednom od meni najdražih i najljepših KuK sablji. Riječ je o mornaričkoj oficirskoj sablji M.1850/71. Upravo nevjerovatna je preciznost u izvedbi i najsitnijih detalja.

Nisam nasao; u kojem dijelu priloga spominju taj brod?

Radi se o brodu Palestro.

Odma na početku, klikni opet na link, stavili su današnju emisiju na net.

poz.

Oklopnjača Varese, iste klase kao i Palestro.

[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1]

Nekoliko nasih kolega i mene interesira popis 38 poginulih s brodova u viskom boju.
Navodno su prije odnosenja velikog spomenika, Talijani prenijeli sva imena na manji spomenik poginulih artiljeraca s viskih utvrda.Na internetu se moze naci dio s popisom artiljeraca. - prilog.

Ako je netko od Palubaraca s Visa, moze li pogledati ima li dodatnih popisa na drugim stranama ovog starog spomenika, kako bi se doslo i do poginulih pomoraca.

[attachment=2][attachment=1]

Ovu godinu se obilježava 150 godina od bitke, centralna proslava je 20.7. na Visu a sad kreću uvodna događanja.
Danas se održala ova tribina na Visu kako sam čuo na radiju.

----------------------------------------

Tribina povodom 150. obljetnice Viške bitke, najvećeg pomorskog boja u povijesti Jadrana

Stanko Piplović izložit će važnost i tijek sukoba između austrijske i talijanske flote 1866. godine
Javna tribina na temu obilježavanja 150. obljetnice Viške bitke održat će se u srijedu, 13. travnja, s početkom u 19 sati u prostorijama Društva prijatelja kulturne baštine Split (Obala hrvatskog narodnog preporoda 25). Tribina je zapravo uvod u znanstveni skup koji se će održati 9. lipnja u prostorijama Veleučilišta VERN u gradu Visu. Organizatori simpozija su Društvo prijatelja kulturne baštine Split, Filozofski fakultet u Splitu, Sveučilište u Zadru, Hrvatski pomorski muzej u Splitu, Arheološki muzej u Splitu i Rotary club Split.

Na tribini u prostorijama Društva prijatelja kulturne baštine Split će predsjednik organizacijskog odobra dr. sc. Stanko Piplović izložiti važnost i tijek tog viškog boja, najveće pomorske bitke u povijesti Jadrana koja se odigrala 1866. godine između austrijske i talijanske flote, dok će tajnik organizacijskog odbora prof. Marijan Čipčić najaviti program simpozija.
Glavni pokrovitelj simpozija je Grad Vis, a ostali pokrovitelji su Ministarstvo kulture RH, Splitsko-dalmatinska županija i Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije.

http://dalmatinskiportal.hr/

Ne pise se previse o ovom dogadjaju, ne dogadja se u metropolama pa nije interesantno medijima.
Link na raspored aktivnosti i predavanja.

http://otokvis.blogspot.hr/2016/06/program-predavanja-meunarodnog.html

[attachment=1]
poz.

Vir: "Index hr" Zagreb
http://www.index.hr/
20.07.2016.

150 godina Viške bitke: 20. srpnja 1866. – 20. srpnja 2016.

Piše:  Goran Vojković

POLA stoljeća vladao je mir pred našim obalama. Razdoblje od Bečkog kongresa 1815. nadalje, bilo je prvo doba kada su dvije generacije u Dalmaciji stasale bez da su se vodili ratovi. U sklopu dogovora 1815., Austrija je od Engleza preuzela i Vis – već tada dijelom utvrdama zaštićen otok, koji je nastavila utvrđivati, kao ključnu točku obrane Jadrana.

Dalmatinci su Austrijsku vojsku dočekali s oduševljenjem još kada su se prvi puta pojavili, 1797. godine, padom Mletačke Republike. Vojnici koji su dolazili govorili su razumljiv jezik, imali slična imena i gotovo jednake običaje. Nije dugo trebalo da počnu pričati domaćima, na za Dalmatince neobičnoj kajkavici, kako njihovi gradovi osim njemačkih imaju i domaća, hrvatska imena: Karlovac, Sisak, Zagreb, Varaždin…

Nakon burnih godina Napoleonovih osvajanja, nastupio je mir. Dalmacija se počela polagano razvijati, ali i povezivati s kontinentom – prometno, kulturom i jezikom. Gradila se svijest o modernoj hrvatskoj naciji. Dubrovačka štokavica postaje jezični standard. No, s druge strane Jadrana, neki su kovali svoje planove. I to doslovno – narudžbom velikih i moćnih čeličnih brodova.

Italija je istočni, hrvatski dio Jadrana smatrala velikim dijelom svojim. Nakon što je 1861. godine ujedinjena, mlada Kraljevina Italija sve je više gledala prema otocima koje sami gotovo da i nisu imali. Kako sami nisu razvili tradiciju čelične gradnje, nove oklopne fregate se naručuju u Sjedinjenim Američkim Državama. Re d' Italia i Re di Portogallo, moćne su suvremene borbene jedinice.

Doba je to kada sve ratne flote grade nove brodove – doba jedrenjaka ubrzano zamjenjuju čelični, oklopljeni brodovi s parnim strojem i vijkom. Vrlo kratko grade se i parni linijski brodovi – zamislite ih kao klasične velike drvene jedrenjake s bočnim topovima u par redova koji još imaju i motor. Jedan od njih, austrijski Kaiser ući će u legendu bitke kod Visa.

Napad na otok

Kako je to bilo uobičajeno u hrpi savezništava 19. stoljeća, kada su 1866. zaratile Austrija i Pruska, Austriji je objavljen rat od strane Italije. Nakon nekoliko manjih provokacija, Talijani odlučiše osvojiti Vis, otok koji je branila austrijska posada od 1833 vojnika i 88 topova.

Talijanska flota od 12 oklopnjača i 17 neoklopljenih brodova krenula je prema Visu 16. srpnja 1866. godine u 15 sati iz Ancone. Zapovjednik je bio admiral grof Carlo di Persano. Naredni dan jedan je manji talijanski brod pod lažnim zastavama, francuskom i engleskom (inače dozvoljena ratna varka u ratu na moru – vlastita zastava se mora podignuti tek prije otvaranja vatre) oplovio je veći dio Visa i ostatku flote prenio informacije o branjenim dijelovima otoka.

 Dana 18. srpnja, oko 11 sati talijanska flota je otvorila vatru na Vis. Iako su otočke obrambene kule bile visoko smještene i hrabro se branile – Talijani su bili iznimno nadmoćni u broju cijevi. Malo po malo, obrana Visa, na svim lokacijama, trpjela je sve veća razaranja.

Presudni telegraf

Admiral Persano je znao kako je Austrija osim utvrda razvijala i komunikacijski sustav – pa te 1866. godine Vis već ima telegrafsku vezu s Hvarom, pa dalje prema kopnu. Četiri talijanska broda dolaze pred nebranjeni Hvar i zapovjednik prijeti kako će bombardirati grad ako mu ne pokažu gdje se nalazi podvodni telegrafski kabel.

Međutim, Talijani nisu dragi Hvaranima. Ribar Lovro Fiji, Talijanima namjerno pokazuje pogrešan kabel – onaj koji povezuje Vis s Hvarom, ali ne i kabel prema kopnu. Talijani uništavaju samo vezu prema Visu i odlaze.

Sudbina Visa, a vjerojatno i svih otoka ispred Splita sada je u rukama jednog jedinog čovjeka – poštanskog službenika Carske pošte Ivana Braunera. Brauner isprobava vezu – ona prema Splitu radi. Svjestan je da svaka informacija koju prenese može odrediti sudbinu otoka.

Ručnim tasterom započinje slati poruku za porukom – austrijsko ime za Vis, Lissa, nešto je što će se puno puta tog dana provući kroz žice. Sve što se moglo vidjeti s Hvara – javljalo se na kopno. Iz Splita, poruke se šalju dalje – Zadar, Beč, Pula.

Vis pred padom

Dan 19. srpnja iznimno je težak za branitelje Visa – unatoč junačkoj obrani utvrde padaju jedna za drugom. Neke se brane samo puškama. Civili su već prvi dan izbjegli od napada, bježeći u visoka područja izvan dometa tadašnjih topova – starci, žene i djeca gledaju s viških brda kako otok gori pod stalnim eksplozijama.

Postojećoj talijanskoj floti se pridružilo još nekoliko brodova - i među njima iznimno suvremeni Affondatore, čime su desantne trupe povećane na 2.200 ljudi. Čekaju da obalne baterije utihnu, kako bi se mogli iskrcati na niskim dijelovima otoka kao što je uvala Rukavac.

Obrani pomaže samo to što su Talijani loše organizirani. Razmišljaju o desantu, pa se povlače, brodovi bez nekod plana napadaju jednu oklopljenu točku otoka pa drugu. Pri kraju dana stvari su ipak jasne – Vis je pred padom. Većina obrambenih baterija su teško oštećene ili uništene.

Dolazak crnih brodova

Nikada nećemo saznati tko je prvi ugledao crne brodove pod crveno-bijelim ratnim zastavama koji žure prema Visu. Vjerojatno neki od izbjeglica na brdima iznad Komiže, koji su onda narednim generacijama prepričavali priču o golemoj bitci koja se odigrala u jutro, 20. srpnja 1866. godine.

Austrijskom mornaricom zapovijedao je mlad i sposoban admiral Wilhelm von Tegetthoff, rođeni Mariborčanin. Kada je 19. srpnja postalo jasno da je u pitanju pravi napad a ne neka varka – Tegetthoff je naredio isplovljavanje. Međutim – bio je vojno gledano slab. Austrija nije bila klasična kolonijalna država tog doba, pa nije neku pažnju obraćala razvoju mornarice. Imao je samo sedam oklopnjača, jedan uvelike zastarjeli parni bojni brod, te nešto neoklopljenih brodova. Ipak, odlučio je: ide na uvelike snažnijeg neprijatelja.

Svojim oficirima pred polazak razlaže taktiku: neće ići u klasične artiljerijske duele s Talijanima, već će se pokušati ugurati između njih i na talijanske brodove nasrtati pramcima. Te noći između 19. i 20. srpnja 1866. puhalo je snažno jugo. Flota austrijskih u crno obojenih ratnih brodova hitala je iz Fažane prema Visu. Teški brodovi visokog težišta ružno su se ljuljali, posrćući na valovima. Nije bilo vremena za čekanje – strojari su davali sve što mogu.

Admiral Tegetthoff stajao je na otvorenom mostu. Vjetar mu je udarao na tamno plavu časničku odoru, no znao je da ga njegovi ljudi moraju vidjeti i da mora izgledati odlučan, koliko god i sam strepio od nastupajuće bitke.

Ima samo dvije stvari na koje se može osloniti: vlastitu drskost napada na oružjem bitno nadmoćnijeg neprijatelja i svoju posadu, sastavljenu dobrim dijelom od Dalmatinaca, naravno uz nešto Ličana, Istrijana, ponekog Slovenca, te ne baš malo austrijskih Talijana. Pričalo se za Austrijsku mornaricu da se po mirnom vremenu zapovijeda na njemačkom, po lošijem na talijanskom, a kada je stvarno gužva – na hrvatskom. Tegetthoff dobro zna da Hrvati ne žele ponovno vidjeti Talijane pred svojim obalama. Znao je da će se njegova posada junački boriti.

Srpanj je mjesec. Sviće rano zora 20. svibnja 1866. Izbjegli po viškim brdima kroz sivilo teškog juga vide scenu koju će kasnije prepričavati svojim unucima – s jedne strane se formira talijanska flota u klasičnom, linijskom rasporedu spremna za prihvatiti uobičajenu borbu bokom u bok. S druge strane, crni brodovi iz kojih kulja također crni dim – ložači i strojari daju sve od sebe kako bi se brzina održala kroz jake valove. U tom crnilu i sivilu ističu se samo crveno-bijele austrijske pomorske ratne zastave, kao da ih vjetar želi istrgati s jarbola.

Bitka počinje

Talijanski admiral Persano radi pogrešku – prekrcava se na Affondatore, međutim zaboravlja admiralsku zastavu (u to doba prije radija komuniciralo se zastavama, admiralska zastava govori gdje je zapovjednik), pa Talijani i dalje gledaju Re d' Italia, odakle međutim ne stižu nikakve naredbe. Radi nespretnosti u talijanskim redovima nastaje prostor u koji ulaze austrijske oklopnjače i s male blizine, gdje se prednost talijanskih topova toliko ne osjeća, napadaju talijansku grupu.

Tegetthoffov admiralski broj je Erzherzog Ferdinand Max. Potpuno oklopljen, s 123-90 mm lima, skroz do ispod vodne linije s drvom iza oklopa debelim i do 711 mm. Ugrađeno 16 topova koji su ispaljivali čelične kugle mase 25 kg. Broda je bio pokretan s jednim brodskim vijkom i motorom od 2925 KS koji je tjerao brod istisnine 5130 tona brzinom 12,5 čvorova.

U sveopćem metežu Talijanima se događa i jedna od najvećih sramota koja se u ratu uopće može dogoditi - Erzherzog Ferdinand Max udara oklopnjaču Palestro, kojoj skupa s krmenim sošnjakom pada ratna zastava. Tegetthoff je povikao: „Wer will die Flagge haben?“ (Tko će uzeti zastavu?). Dočasnik Nikola Karaković, Hvaranin, izlazi na otvorenu palubu i pod mecima uzima talijanski ratnu zastavu te je nosi admiralu. Za svoje junačko djelo kasnije je odlikovan od cara.

Godina je 1866. – bezdimni barut još nije izmišljen, stoga se na bojištu gotovo ništa ne vidi. Brodovi mijenjanju položaje, grčevito pokušavaju taktiku opkoljavanja jednog neprijateljskog broda od više njih, a uz to gledaju priliku za udarac pramcem. Čak i drveni Kaiser napada talijanski čeličnu oklopnjaču Re di Portogallo, od čega mu pada prednji jarbol. Drvom na čelik! Iako opkoljeni i s velikim žrtvama ne predaju se, zapovjednik, komodor Petz i posada ne odustaju – 99 topova starog linijskog bojnog broda s obje strane odgovara na talijanski napad.

Ako ikada za neki boj znamo ključni trenutak onda je to Viški boj. Oklopnjača Re d' Italija nakratko je stala. Oštećeno joj je kormilo. Blizu nje se nalazi Erzherzog Ferdinand Max, te Tegetthoffov naređuje – maksimalnom brzinom naprijed!

Nikada nećemo saznati što je prolazilo kroz misli zapovjednika stroja kada je u sred bitke začuo zvono koje upozorava na novu zapovijed i komandu „maksimum naprijed“ i kojim je jezikom zavikao prema podređenima da u klipove puste sve što se može. Jedino što znamo – morao je vjerovati svom zapovjedniku, jer svima u stroju je bilo jasno – ako Tegetthoff pogriješi i dođe do proboja mora, od samog sraza morske vode s usijanim kotlovima sve će eksplodirati. Mogućnost da se itko izvuče živ iz utrobe stroja gotovo je nepostojeća.

Svi pokazivači tlaka su pri maksimalnim vrijednostima – u strojarnici gdje je temperatura zraka valjda 60 stupnjeva, otkada su jučer popodne krenuli iz Fažane i tjerali brod gotovo punom brzinom. Znaju da se nešto gore događa i da moraju zapovjedniku dati sve što parni stapni stroj od 2925 KS može. Erzherzog Ferdinand Max postiže maksimalnu brzinu i u 11 sati i 30 minuta pramcem se zabija u oklopnjaču Re39 Italija. Na austrijskom brodu su svi popadali od udara, a potom Tegetthoff naređuje – odvojite se! Austrijski mornari pokušavaju čak i uzeti talijansku ratnu zastavu, ali je talijanski časnik

Razetti skida i baca se s njome u more.

Na boku talijanskog broda je ogromna rupa – u manje od tri minute ponos talijanske flote se nagnuo i nestao u vodama ispred Visa, povukavši u sa sobom 400 članova posade. Talijanski brodovi su se raštrkali i oslabili vojna djelovanja – Persano je nakon gubitka ponosa flote uzalud nešto pokušavao oko reorganizacije. Glavnina bitke je trajala do 12:30 sati, a sporadična vatra do 14 sati. No, to nije bio kraj talijanskih gubitaka – oklopnjača Palestro je bila u plamenu, i ako se činio pod kontrolom, vatra je dohvatila skladište municije te je brod eksplodirao, od ukupno 250 ljudi spašeno je samo 23.

Talijani su otplovili prema Italiji. Bilanca sukoba bila je 38 mrtvih i 4 ranjena časnika, 574 mrtva i 32 ranjena mornara na talijanskoj strani, i 3 mrtva i 15 ranjenih časnika, 35 mrtvih i 35 ranjenih mornara na austrijskoj strani. Dvije talijanske oklopnjače, "Palestro" i "Re d'Italia", u potpunosti su uništene, dok je na austrijskoj strani najteže stradao neoklopljeni brod "Kaiser". Admiral Persano izgubio je čin i položaj. Admiral Tegetthoff, heroj bitke kod Visa, nažalost je umro mlad, sa samo 44 godine. Mnogi mornari, časnici i dočasnici su dolično odlikovani i nagrađeni od cara za svoja junačka djela. Oklopnjača Re d'Italia ostala je ležati kao grob 400 mornara i spomenik uzaludnom talijanskom pokušaju osvajanja Dalmacije.

Talijani su nakon Viške bitke bili mirni punih 50 godina, da bi ulaskom Italije u Prvi svjetski rat ponovno krenuli prema našoj obali. No, nešto što se činilo kao rutinska vojna operacija postalo je noćna mora talijanske vojske – tamo u planinama južne Slovenije sačekao ih Hrvat s nadimkom Lav sa Soče, austrijski fedmašal Svetozar Borojević von Bojna. No, to je već jedna druga priča…

Formacije brodova pred bitku

Carevina Austrija

Zapovjedništvo austrijske flote odabralo je formaciju klina sastavljenu od tri uzastopna klina po sedam brodova.

U prvom klinu bili su oklopljeni brodovi "Erzherzog Ferdinand Max", "Habsburg", "Don Juan d'Austria", "Drache", "Kaiser Max", "Prinz Eugen" i "Salamander" te brod "Kaiserin Elisabeth".

Drugi klin činili su neoklopljeni brodovi "Kaiser", "Novara", "Furst Felix Schwarzenberg", "Graf Radetzky", "Adria", "Donau", "Erz. Friedrich", te izviđački brodovi "Greif" i "Stadium".

U sastavu trećeg klina bile su topovnjače "Hum", "Dalmat", "Wall", "Velebit", "Reka", "Seehund", "Streiter", te brod "Andreas Hofer i dvije škune "Narenta" i "Kerka".

 Kraljevina Italija

Admiral Persano naredio je postrojavanje svoje mornarice u kolonu sastavljenu od tri grupe; prethodnice, centra i začelja. Prvu grupu, prethodnicu, sačinjavali su "Principe di Carignano", "Castelfidardo" i "Ancona". Drugu grupu, centar, bio je sastavljen od brodova "Re d'Italia", "Affondatore", "Palestro" i S. Martino".

Na lijevom boku začelja nalazili su se drveni brodovi pod zapovjedništvom Albinija, i to fregate "Duca di Genova", "Carlo Alberto", "Vittorio Emanuele", "Garibaldi", "Principe Umberto", "Maria Adelaide" i "San Giovanni".

Treću grupu, začelje, činili su "Re di Portogallo" i "Maria Pia".

Izvori za pisanje članka:

-Milan Tomljanović, Viška bitka, National Geographic, srpanj 2007.
-Novak, Grga, Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća, drugi dio, Split, 2004.
-Hrvatska Wikipedia.

20.7.2016.

Svečano obilježena 150. obljetnica Viškog boja

[attachment=1]
Svečanost obilježavanja 150. obljetnice Viškog boja održana je danas, u srijedu, 20. srpnja 2016. u Gradu Visu i u viškom akvatoriju.

Obilježavanju su nazočili ministar obrane RH Josip Buljević, savjetnik predsjednice RH Andro Krstulović Opara, gradonačelnik Grada Visa Ivo Radica, viceadmiral Ante Urlić kao izaslanik ministra branitelja, te predstavnici Republike Austrije i Talijanske Republike, kao i drugi visoki civilni i vojni uzvanici iz zemlje i inozemstva. Svečanost je uveličana nastupom Gradske glazbe Vis i sudjelovanjem austrijskih povijesnih postrojba.
 
Na gradskom groblju na Prilovu, održana je komemoracija i polaganje vijenaca, a u župnoj crkvi Sv. Gospe od Spilica služena je misa zadušnica koju je predvodio monsinjor Slobodan Štambuk, biskup hvarsko-bračko-viški. Dva broda Hrvatske ratne mornarice s uzvanicima su isplovila u viški akvatorij, gdje su na prostoru Viškog boja izaslanstva položila vijence u more.
 
Ovom prigodom, ministar obrane RH Josip Buljević u svom obraćanju uputio je pozdrave svim prisutnima, a posebno prijateljima iz srednje Europe. "Viška bitka je dio našeg identiteta i naše tradicije. Povijesni trenuci koji su se u ovom akvatoriju dogodili prije sto i pedeset godina, nose poruku da jedino mirom i razumijevanjem možemo graditi društvo blagostanja, zajednicu koja dijeli jednake vrijednosti, Europu po mjeri njezinih stanovnika", rekao je ministar obrane.

Također, izrazio je želju da i u budućnosti ovo bude mjesto zajedničkog identiteta i susreta različitih europskih naroda, te istaknuo da je Europska Unija zajednica koja počiva na solidarnosti i zajedništvu.
 
Viceadmiral Ante Urlić, izaslanik ministra branitelja, izrazio je želju da se nastavi njegovati ova slavna povijesna pomorska tradicija ujedinjene Europe.

"Ovdje su se sukobile dvije jake flote, austrougarska i talijanska. S hrvatske i austrougarske strane sudjelovalo 5000 mornara i ostalih naroda. Nakon pobjede cijela Dalmacija je slavila. To je nakon Traffalgarske bitke, bila najveća bitka u Europi", naglasio je viceadmiral Urlić.
 
Gradonačelnik Grada Visa, Ivo Radica zaželio je svima dobrodošlicu u povodu 150. obljetnice Viške bitke. "Vis je kroz povijest bio važna geostrateška točka. Iz Viške bitke možemo puno naučiti, kako bismo u zajedničkoj državi kao što je Europska Unija mogli živjeti u miru", zaključio je gradonačelnik Radica.
 
Tibor von Pasztory, zapovjednik vojnog ureda iz Beča za povijesne postrojbe, istaknuo je kako su prije 25 godina došli na Vis obilježiti ovu bitku i nakon toga dolaze svakih 5 godina. "Ovdje smo naišli na dobre prijatelje. Otok Vis je simbol sudbine Europe koja se danas nosi s brojnim izazovima", rekao je Von Pasztory.
 
Predstavnik Talijanske ratne mornarice, Francesco Rossi, je istaknuo kako je Jadransko more u povijesti uvijek bilo područje bitaka, a danas je simbol ujedinjenja i povezanosti.
 
Pomorska bitka kod Visa, u kojoj su se sukobile mornarice Habsburške monarhije i Kraljevine Italije, dogodila se 20. srpnja 1866. u Viškom kanalu. Bitka, koja je bila dio austro-pruskog rata, završila je pobjedom habsburške mornarice.

Ovo je bila prva velika pomorska bitka u kojoj su sudjelovali oklopljeni brodovi i brodovi na parni pogon. Također, to je i prva bitka u svjetskoj povijesti u kojoj su se dvije oklopljene flote sukobile na otvorenom moru. Jednako tako, bila je jedna od zadnjih bitaka u kojoj se kao ratnu taktiku koristilo probijanje broda kljunom.

[attachment=2]
[attachment=3]
Foto: MORH/ T. Brandt, morh.hr (https://www.morh.hr/hr/)

Svečano obilježena 150. obljetnica Viškog boja

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
Foto: MORH/ T. Brandt, morh.hr (https://www.morh.hr/hr/)

Svečano obilježena 150. obljetnica Viškog boja

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
Foto: MORH/ T. Brandt, morh.hr (https://www.morh.hr/hr/)

Nešto ne vidim ili ne umem da prepoznam predstvanike Italije. Da li su bili u uniformama?

Italijani su malo ljuti. Kao i uvjek izgubili su bitku. Ali ne kako i uvjek poslje izgubljene bitke ili rata nisu dobili dodatni teritorij. ;D

Mislim da je ovo Talijan. Slika je iz istog članka i izvora kao i prethodne.

[attachment=1]

Hvala Leute. Vidim da ih slabo pominju o u tekstu. Ne vidim razloga zbog čega bi se ljutili. Davno je to bilo.

Jeste, to je italijanska mornarička svečana uniforma.

Meni je interesantno i to da jednu tako veliku pomorsku bitku s austrijske strane komemoriraju pješadijski oficiri i tek pokoji "golobradi" mornarčić.

Viška bitka u memoriji talijanske mornarice (ali i dobrog dijela stručne javnosti) nije samo pomorski poraz. Ta bitka je bila poniženje, degradiranje, sramota i to se proteže do dana današnjeg. Više puta sam bio u prigodi razgovarati s talijanskim povijesničarima i oficirima koji na spomen Lisse odmahuju glavom još uvijek ne shvaćajući što se je i kako se je sve skupa moglo dogoditi. Italija koja je nastala nekoliko godina ranije, pomorska država u usponu, ponižena je i ismijana! Usput, nakon tog rata Italija je dobila Veneciju (gdje je školovan i Talijanski i Austrijski pomorski kadar).

A koja bitka Italijanske mornarice i pešadije nije bila poniženje, bruka,....da o zločinima u Abesiniji,Etiopiji, Albanji, Yugoslaviji .... i ne govorim.

19.1.2017

Viška bitka 1866. odgodila je talijansku okupaciju Istre i dijelova Dalmacije

Iz tiska je upravo izašla knjiga o Viškom boju koji se dogodio prije 150 godina, i koji je u mnogome usmjerio daljnju hrvatsku i europsku povijest

AUTOR : Zvonimir Freivogel

Kada sam kao 13-godišnjak prvi puta posjetio Vis, dok nisam poznavao njegovu stoljetnu i tisućljetnu povijest, za mene je to bio još jedan dopust na moru kao i svaki drugi, a Vis mi je djelovao čak i manje zanimljiv od Brača, gdje sam kao klinac proveo niz dopusta u Milni. Za Vis sam samo znao da je vojni otok i da neće biti (stranih) turista, stoga me jako iznenadilo kada smo već na brodu na putu za Vis sreli mnoštvo čehoslovačkih turista, kojima je boravak na Visu očito bio dopušten. Još sam se od malih nogu oduševljavao svime što plovi pa sam se nekako nadao da ću na Visu vidjeti mnoštvo brodova, što također nije bilo točno. Vis je tada bio vojni, a ne mornarički otok, sve je bilo puno odora JNA, a JRM-a ni od korova, ako se izuzme mali vodonosac koji sam viđao i na Braču kada su ljeta bila suha.

Turistička ponuda u to je doba, 1968., kada baš nije bilo televizije, dok su se kompjuteri pojavljivali samo u znanstveno-fantastičnim romanima i filmovima, zajedno s mobilnim telefonima i sličnim novotarijama, bila čak vrlo dobra. Moglo se kupati, sunčati i i ići na izlete, od kojih je najzanimljiviji bio onaj brodicom oko cijelog otoka; od Visa preko Komiže na zapad, a zatim natrag oko južne i istočne strane. Posjetilo se i Biševo  s Modrom špiljom, kupalo na pješčanim žalovima i družilo s drugim turistima. Tako sam nehotice oplovio otok jednim od putova kojim ga je obilazila i talijanska flota 1866., oklijevajući i tražeći najbolje mjesto za iskrcavanje. Družeći se s mještanima posjetili smo i mjesnog župnika, koji je odmah pronicavim okom otkrio moju tadašnju glavnu razbibrigu, čitanje, a također i zanimanje za more i brodove. Tako mi je posudio tada novu knjigu skupine autora koja je izišla 1966. i prigodom stote godišnjice opisivala Viški boj 1866. godine. Knjigu sam naravno progutao u nekoliko poslijepodneva, kada je bilo prevruće za ići na plažu (navečer se nije čitalo, da se štedi struja i ne privlači komarce), a zatim počeo od koštica od lubenice slagati rasporede flota.

Također sam gledajući višku luku dobio dosta točan dojam o tome gdje su se svojedobno okretale talijanske oklopnjače kako bi gađale lučka utvrđenja, a zatim bježale iz luke. Moje oduševljenje povijesnim zbivanjima dovelo je čak i naše domaćine na ideju pokloniti mi austrougarsku mornaričku sablju iz njihova nasljeđa, što su moji roditelji, nažalost, zabranili, uvjereni kako je smatram igračkom. Još se sjećam i kako je na brodu kojim smo se vraćali u Split vladala tuga i strah među čehoslovačkim turistima jer je tijekom njihova dopusta u tadašnjoj ČSSR nasilno ugušeno Praško proljeće i nisu znali u što se vraćaju. Vis mi se tako urezao u pamćenje kao povijesno mjesto i poslije sam, u okviru vlastitog proučavanja pomorske povijesti, sve češće na njega nailazio. Početkom  1980-ih iselio sam se u Njemačku i otkrio opširnu stranu literaturu o pomorskoj povijesti te konačno mogao čitati izvornu literaturu austrijskih i talijanskih autora. Godine 1996. napisao sam za Hrvatski vojnik opširan članak o Viškom boju, koji je uz niz izmjena i dopuna poslužio kao osnova za ovaj rukopis. Poslije sam našao još novije i starije literature, poput Attlmayrove knjige navedene u popisu literature, a konačno sam nabavio i svoj primjerak spomenute knjige iz 1966., koju sam uvijek pripisivao Petru Mardešiću, iako je on bio samo jedan od  autora. Napisao sam još nekoliko članaka o Viškom boju i otkrivanju olupine Re d’Italije, koji su objavljeni u Austriji i Poljskoj. Niz godina poslije prvog susreta s Visom tako se ponovno vraćam svojim povjesničarskim korijenima i Viškom boju. Stekao sam u međuvremenu niz prijatelja i istomišljenika koje su zanimale iste teme, kako u Hrvatskoj, tako i diljem Europe i svijeta.

Neki od njih, nažalost, nisu više među nama, ali sam svima vrlo zahvalan za pomoć, savjete i fotografije koje su mi ustupili za kasniju uporabu. Posebice bih  htio spomenuti nažalost preminule g. Karla Schrotta iz Arnstadta u Njemačkoj, g. Albina Ungera iz Zagreba, dr. Achilla Rastellija iz Milana, dr. Lothara Baumgartnera i pukovnika Alexandera Sixtusa von Redena (iz udruge Miliärkanzlei) iz Beča. Od prijatelja aktivnih u proučavanju pomorske povijesti najsrdačnije zahvaljujem ing. Danijelu Frki, roniocu i podvodnom istraživaču iz Kraljevice, koji je 2005. sudjelovao u potrazi za olupinom oklopnjače Re d’Italia, o čemu je poslije snimljen i dokumentarni film; g. Draženu Goričkom, koji je s nekoliko  drugih ronilaca otkrio olupinu Palestra; kolegi stomatologu dr. Alanu Menigi, koji im je dao na raspolaganje brod tvrtke Meniga Marine kao matični brod za ronioce, a mene poslije i izvijestio o otkriću Palestra. Zahvaljujem g. Sergiu Gobbu iz Grožnjana, osnivaču i voditelju zbirke Gallerion u istarskom Novigradu, posvećene povijesti pomorstva na Jadranu (posebice carske i kraljevske austrougarske mornarice), koji mi je za objavljivanje dao na raspolaganje niz fotografija iz svoje zbirke; ing. Franzu Selingeru iz Ulma, dr. Wladimiru Aichelburgu iz Beča,  prof. dr. Bruni Dobriću i svim članovima udruge Viribus Unitis iz Pule, kao i dr. Davorinu Mandiću, bivšem ravnatelju Povijesnog i pomorskog muzeja Istre u Puli, koji mi je još 1992. prvi puta pokazao prekrasne fotografske albume sa slikama austrijskih i austrougarskih ratnih brodova koje je uspio nabaviti za fundus muzeja.

Posebice zahvaljujem g. Gracijanu Kešcu, sadašnjem ravnatelju Povijesnog i pomorskog muzeja Istre u Puli, koji je dopustio objavljivanje dijela fotografija iz spomenutih albuma, posvećenih brodovima i prizorima iz Viškog  boja, kao i gđi Lani Skuljan Bilić, kustosici PPMI-ja, zaduženoj za fotografije, negative i fotografsku opremu, koja je za Danijela Frku i mene organizirala njihovo presnimavanje. Danijelu Frki još jednom zahvaljujem za izradu grafika i slika koje čine ovu knjigu privlačnijom. Veliku zahvalnost dugujem izdavaču na povjerenju i spremnosti objaviti i ovaj rukopis u obliku knjige, kako bi se prigodom 150. godišnjice bitke dobio širi i objektivniji pregled zbivanja, koja su spasila Vis, Dalmaciju i cijelu istočnu obalu Jadrana od talijanske invazije te odgodila okupaciju Istre i dijelova Dalmacije za niz desetljeća.

Viška bitka bila je stalni trn u oku talijanske mornarice, stoga ne čudi kako je 1919., tijekom okupacije Dalmacije, Viški lav, kameni spomenik postavljen na viškom groblju za poginule u bitki 1866., odvučen kao trofej u Italiju i od 1921. nalazi se u dvorištu talijanske pomorske akademije u Livornu, ukrašen natpisom Italia Vincitrice! (Italija pobjednica) i mjesecom Studeni 1918. Tek je 1998., kada se Hrvatska osamostalila, na njegovu mjestu na viškom groblju postavljen manji kip lava, financiran prilozima skupljenima u Austriji. Navodno na groblju više nije bilo dovoljno mjesta postaviti originalni spomenik, čak i u (malo vjerojatnom slučaju) da se Italija odluči vratiti ga.

http://vojnapovijest.vecernji.hr/

Meni su čudni Austrijanci. Oblače se u odore pokojne carevine kao da je to neki film. Samo što se netko ne obuče u admirala.

Jos nekoliko dobrih fotografija - iz ostavstine nadvojvode Leopolda Ferdinanda Austrijskog; kasnije od 1902. samo Leopold Wölfling (stjecajem raznih okolnosti....).
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Austrijska flota po nacrtu iz 1866.g.
[attachment=1]
[attachment=2]

[attachment=1]
У знак сећања на битку код Виса, 20 јула 1866: Адмирал и команданти С. В. флоте, који су учествовали у борби.

Nisam siguran, ali pretpostavljam da je ovaj brod na kotace "Elisabeth" bio sudionik boja pod Visom.
[attachment=1]

...prije modernizacije
[attachment=1]

"Stadium" od Austrijskog Lloyda pamti visku bitku.
[attachment=1]

[attachment=1]

Affondatore i Varese.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=1]
[attachment=2]

Transporter sudionik.
[attachment=1]

Viška bitka 6304 MuzHPMS A. Zieger The Battle of Lissa - Vis 1866. 2015 S 2473 HPMS_050 Hrvatski pomorski muzej Split The Croatian Maritime Museum.

Model oklopnjače Salamander iz pomorskoh muzeja Sergej Mašera.

[attachment=1]

Jos jednom "Andreas Hofer".
[attachment=1]

Pronađen sef na olupini "Re d'Italia"


Ekipa hrvatskog ronioca Lorenza Marovića je na olupini slavnog admiralskog broda "Re d'Italia", potonulog 1866. u Viškom boju u Jadranskom moru, pronašla sef.

Kako javlja HRT, ronioci se nadaju da bi u sefu moglo biti zlato kojeg je, prema legendi, ta oklopnjača prenosila za uspostavu italijanske vlasti u Dalmaciji.

- U životu pod morem nisam vidio veliki sef, a kako sam čuo za staru legendu o blagu na Re d'Italia, nadam je ono u sefu. Taknuo sam ga, sef je metalni, mislim da je to taj sef - rekao je Tomas Bauer, član međunarodne ekipe vrhunskih ronilaca koji ovih dana istražuju tu slavnu olupinu.

Svaki zaron do olupine broda Re d'Italia je izuzetno zahtevan jer se nalazi na čak 115 metara dubine.

- Potrebna je posebna vrsta opreme, posebni ronioci, opsežne pripreme. Ronjenje je trajalo po 5 sati - rekao je je Andi Marović iz Ronilačkog centra Manta.

Ronioci su sef otkrili toekom četvrtog, posljednjeg zarona kojeg je odobrila države. Ali, nakon otkrića sefa Lorenz Marović će tražiti da im se odobre još dva zarona.

- Sef bi kao takav trebao ići na istraživanje, jer taj sef i taj brod čuva i 391 duša potonula tokom borbe u Viškom boju - rekao je Marović.

Inače, roniocima koji otkriju potonulo blago po zakonu pripada 10 posto vrednosti blaga.

izvor (https://www.blic.rs/slobodno-vreme/vesti/spektakularno-otkrice-u-jadranu-pronaden-sef-sa-davno-potonulog-broda-legenda-kaze-da/gz63hlp)

Dimnjaci Austrijskih brodova u Viškoj bitci.

[attachment=1]

Svojevremeno je Duje postavio crtež palubne sablje M.1858, pa evo da se i ja pridružim.
Ovako ljepotica izgleda uživo :pirat.

Malo reći da je vrijedna. Izuzetno je rijetka.

Ima li još fotki?

Naravno. Jesi li mislio na ovaj komad ili nešto drugo? Što te točno zanima?

Na taj komad. Malo detalja sa branika i ima li nešto napisano na sečivu?

Kao što je Brodarski rekao ovo je izuzetno rijedak komad. Pogotovo s ovom smeđom varijantom korica. Radi se o besprijekorno očuvanom primjerku iz prvog naručenog kontingenta za K.M. iz 1858. godine. Ovo mi je uletilo na sam zadnji dan stare godine  31.12. 2018.  i još uvijek skačem po kući od sreće. Dugo sam je lovio, ali isplatilo se čekati. Sablja je dostojna bilo kojeg pomorskog muzeja u svijetu.

Sjajno! Šta znače ti različiti brojevi po sablji i kaniji? Mislim na 64, 102 i 150.

Najvjerovatnije inventarski brojevi pod kojima je oružje svojevremeno bilo zavedeno u magacinu ili brodskoj oružarnici.

Hvala.

Ma nema na čemu prika. Drago mi je ako mogu pomoći.

Ne znam koliko možete vidjeti ovako na slikama, ali ovdje je riječ o zbilja respektabilnom oružju za blisku borbu. Sječivo je uistinu masivno i vrlo teško. Na ricassu ( odmah ispod branika ) široko je 4 cm i njime se zasigurno mogu nanijeti vrlo ozbiljne ozljede.

[attachment=1]

[attachment=1]

Formidabile u Viškom boju 1866.
Ulje na kartonu, autor talijanski slikar Pasquale Domenico Cambiaso

Iz zbirke Mvsevm Vis

[attachment=1]

Zapovjednik broda Erzherzog Ferdinand Max, koji je potopio talijanski zastavni brod Re di Italia bio je Maximilian Daublebsky von Sterneck.

Na slici je uokvirena portretna fotografija s njegovim potpisom i njegova osobna mapa za pisma obložena plavim baršunom i s dva prikaza Viškog boja na prednjoj strani, izrađena sitotiskom na metalu. Unutra, na svakoj stranici nalazi se crtež nacrtan njegovom rukom i na svakom crtežu piše Lissa. U zbirci je i njegova privatna oznaka čina za rukav.

Zbirka Mvsevm Vis

[attachment=1]

Brončana figura Viškog lava, izrađena za uspomenu od bronce s broda SMS Dalmat (današnja Istranka) prilikom preuređenja nakon predaje austrugarskoj mornarici (s donje strane je brončana ploča s gravurom teksta koji tako navodi). Po priči prethodnog vlasnika, figura je stajala na radnom stolu člana carske obitelji, nadvojvode Eugena, kao uspomena.

[attachment=1]

Ukaz za orden Leopolda dodijeljen Adolfu Daufaliku, zapovjedniku broda Adria, za sudjelovanje u Viškom boju 1866. On je jedan od najviše odlikovanih osoba u tom boju.

Iz zbirke Mvsevm Vis

[attachment=1]

Talijanska abordažna sablja, model kakav se koristio i u vrijeme Viškog boja 1866.
Pripadala je mornarici Kraljevstva 2 Sicilije.

Iz zbirke Mvsevm Vis

[attachment=1]

Austrijska pomorska zastava iz vremena Viškog boja 1866


[attachment=1]