PALUBA

Koji je ovo brod ? Slika je negdje iz prve polovine 20-tih, u pitanju je veliki mandrać tivatskog Arsenala. Može li ovo slučajno da bude nekadašnja mala grčka torpiljarka koja je ustupljena Vojsci Kraljevine Srbije tokom Prvog svjetskog rata i dobila je ime "Srbija", jer je taj brod koliko znam, baš negdje početkom dvadesetih, rashodovan upravo u Arsenalu Tivat ? Natpis na pramcu nažalost, potpuno je nečitak....

To je sigurno Srbija. Po izgledu odgovara.

Negde smo pominjali na forumu da je u nekoj od Arsenalovih hangara ostao deo "Srbije". Navodno je bila potopljena u mandraču i ono što je ostalo od nje sada je u hangaru.

Trup odgovara sigurno.

Sjajna fotografija. To je "Srbija".

Ne znam da li je bila ova fotografija ali evo broda i iz drugog ugla- cisto da se uporedi.
[attachment=1]

Samo jedna mala napomena Srbija nije dobijena već je kupljena od jednog grčkog brodovlasnika koji je brod još pre rata odkupio od grčke mornarice. Namerno je brod kupljen premda se od saveznika mogao dobiti bolji i moderniji brod. Naime bilo je vrlo važno da brod bude vlasništvo srpske vlade, vije međunarodno priznatu srpsku pomorsku zastavu a ipak ne provocira isuviše Italijane. Značaj Srbije je upravo u davanju pravnog legitimiteta kasnijoj floti Kraljevine SHS u smislu kontinuiteta. Interesantno je da je o ovom pravnom značaju Srbije mnogo više pisano u inostranstvu nego u ex Jugoslaviji. Ali to je posebna priča.

Torpiljer Srbija u Solunskoj luci.


[attachment=1]

Nisam siguran da li smo negde zapisali, u Grčkoj se zvala "Paxo".

Pramac torpiljerke "Srbije "čuva se u vojnom muzeju Beograd.

[attachment=1]

Prema podacima skupljenim iz raznih izvora, posebice clanka Rene-a Gregera iz "Warshipa" (jos da nadjem godiste...), grcka mornarica je 1879 (!) narucila u Francuskoj cetiri torpiljarke/torpedna camca naoruzana s minom na motki (preteca torpeda) istisnine 25 tona, duljine 21,94 do 23,1 m, sirine 3,96 m i gaza 1,68 m. Imale su jedan lokomotivski kotao i jedan compound parni stroj snage 225 KS i dostizale 16 cvorova brzine. Bile su nalik francuskom tipu "24" i danskoj klasi "Soulven", isporucene su 1880 i dobile imena Sfaktiria, Mykali, Nafpaktia i Ambrakia. Poslije su imale samo oznake Alfa, Beta, Gamma i Delta, a raspremljene su 1910.
Bivsa Beta/Mykali je prodana privatniku i nazvana Paxo ili Paxoi, a 1916. se nalazila na Krfu, gdje ju je otkupila srpska vlada za prijevoz vojske, namirnica i kao brod za vezu (aviso). Plovila je pod srpskom zastavom pod imenom "Srbija" uz posebnu dozvolu Saveznika (osim naravno Italije, koja se tome protivila), oko Krfa, a poslije i pred Solunom, kamo ju je doteglio jedan francuski razarac. Nalazila se 1919 u Dubrovniku, a poslije u Boki, navodno kao prvi brod pod novom jugoslavenskom zastavom. Klasificirana je kao torpiljer, ali nije bila naoruzana (osim privremeno s dva mitraljeza). Ostavljena je propadati i otpisana je 1928. ili 1932.

Inače, pramac torpiljera Srbija je isečen i nalazi se u vojnom muzeju u Beogradu. Od skoro je iznešen u spoljašnju postavku eksponata pa sam danas imao priliku da ga slikam. Nisam siguran koliko je ovo pametna odluka sa obzirom na prilično loše stanje.


[attachment=1]

[attachment=2]


Evo nekih detalja. Na primer, dobro se vide ostatci ondašnje prepravke na trupu Srbije, odnosno zatvaranje torpednih otvora. Zelenom bojom je označen otprilike deo koji je isečen još za vreme Kraljevine i prenešen u Vojni muzej u Begradu.


[attachment=3]

[attachment=4]

Još nekoliko fotografija sa nekim detaljima.


[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

Lepo je to što je sada pristupačnija za videti i snimiti, ali primetno je da je prirodno okruženje već počelo da deluje. Bilo bi dobro da se održava redovno i da se možda napravi neko postolje. Da se postavi u pravilan položaj, jer sam stojeći pored nje čuo komentare tipa da je to nadstrešnica, "neki krš" pa čak da je to poljski WC.  ::)

Ne bi bilo loše to malo označiti nekom pločicom sa natpisom, da ljudi znaju o čemu je reč ...


[attachment=1]

[attachment=2]

 :klap :klap

Meni djeluje ko krš bačen na dvorište.
Ovakav eksponat sigurno zaslužuje bolji tretman.

samo da je ne odnesu sekundarci... :zid

Uz adekvatno postolje i nadstrešnicu, uz propratni natpis i fotografiju celog broda... bio bi to lep eksponat. Ovako rizikuju da ga sakupljači sekundarnih sirovina odnesu u staro gvoždje.

Међутим, то је данас права слика односа Србије према свом историјском и културном наслеђу, у земљи у којој је Народни музеј у Београду затворен већ десет година. Те шатро нема пројекта, те, шатро, нема пара. Хвала Богу, имамо Егзит, Гучу, Ја имам таленат и Гранд параду, Шта ће нам Музеј, морамо на Еуросонг, то је важније, то је Европа.

         Dodo bih kada je već reč o muzejima mi smo jedina zemlja uz  Dunav koja nema muzej rečnog saobraćaja ,         Samo da se zna.

A šta će nam muzej, ionako je rečno brodarstvo pred bankrotom.

Ne vladam situacijom, ali zar ne postoji muzej JRB-a?

Izgleda da postoji,ali nit znam gde je, ni da li radi "sa strankama", ali sam pronašao nešto drugo ... vidi topic stari patrolni čamci i brodovi.

u Vojnom muzeju u Beogradu postoji maketa ovog torpiljera.

 Ovako izgleda model broda kada ga pravi avio modelar .Gospodin koji je radio model trebo bi da zna da brod ima i propeler a ibitve itako to.

Pogledaj model "Zagreba" iz VM u Bg., malo ga uvećaj, pa kaži šta nije dobro. Ima svašta što nije kako valja. Naši sa foruma su profesionalci!

Model Zagreba sam odavno eleminisao još kao klinac.Prv što mise nije svidel su ekseri na odzaku koji su uočljivi iz aviona.

Šteta , drugi bi takav eksponat pazili i izložili i na kraju još na tome i zaradili.
A kod nas (mislim na cijelu bivšu SFRJ osim možda Slovenije) to nitko u državi
ne čuva. A sve je to dio naše povijesti.

Malo da osvježimo temu...

Prvi ratni brod Kraljevine Srbije
Risan, 30 jul.
   U pratnji majora inženjera g. Lajbenfosta pregledali smo u Pomorskom arsenalu u Tivatu ostatke prvog ratnog broda Kraljevine Srbije. Uloga te prve jedinice oslobodilačke vojske bila je velika.
   Kad je srpska vojska godine 1916. došla na Krf smeštena je bila uzduž morske obale od Govina do Lefkima, u udaljenosti od nekih 15 kilometara. Da bi se vojska lakše i brže mogla snabdevati životnim manirnicama, Vrhovna komanda je odlučila bila da se kupi jedan mali brod za tu svrhu. Odmah se ostvarila ova zamisao. Kupljen je bio jedan stari torpiljer od jednog trgovca Grka za 50.000 drahmi bez naoružanja. Taj je torpiljer u sastavu austrijske ratne mornarice. Od nje je bio prodat Grčkoj, koja ga je kasnije škartirala i prodala trgovcu za prevoz robe iz Soluna u Brindizi.
   Brod je bio predat tadanjem komandantu brodarske komande potpukovniku M. Radojeviću. Čim je brod bio renoviran, pušten je u more pod srpskom zastavom sa grbom „Belog Orla“, a dobio je ime „Srbija“. Posada na brodu bila je sastavljena od naših kapetana i lađara sa Dunava i Save. Kasnije su došli dobrovoljci iz Boke Kotorske i ostale Dalmacije. Među njima je bilo pomorskih kapetana, mašinista i mornara. Tako je brod dobio propisnu posadu od 28 ljudi. Veličina broda je bila u dužini 29.7 metara, širina 3.7, gaz 1,7, nosivost 50. Brod je vršio saobraćaj dva puta dnevno od Kroa do Moraltike i od Krfa do Govina i Ipsosa.
   Pod komandom kapetana Milana Petrovića iz Budve brod je zajedno s našom vojskom pošao za Solun. Tu je vršio saobraćaj dva puta dnevno od Bejaz Kule do Mikre, i to iz Bejaz Kule do Mikre prevozio je naše i slovenačke bolesne vojnike, a od Mikre do Bejaz Kule zdrave, koji su išli na Solunski front.
   Pošto je na brodu zapoved bila potpuno vojnička, to je Vrhovna komanda odlučila da se izvrši zakletva ove prve srpske mornarice. Dan polaganja zakletve očekivao se s radošću od cele posade. Brod je uređen, opran i očišćen. Sav je u svečanom ruhu. Mornari su u novim mornarskim uniformama, koje je Komanda kupila na engleskoj ratnoj krstarici „Saint Georg“. Krug komade je sav u cveću i zelenilu. Na ulazu je velika zastava. Oko nje je skupljena saveznička vojska. Želi svako da vidi svečanost zakletve mornarice, koja se zaklinje u tuđoj zemlji i koja nema ni pedalj slobodne zemlje svoje. Na katarci broda je državna zastava, a uz nju sve savezničke. Na pramcu i zadnjem delu broda je velika državna zastava s državnim grbom.
   U duši svakog vojnika titra radost i veselje. Ova im je zakletva simbol budućih dana i preteča srećne budućnosti. U lepom i svečanom odelu dolazi i muzika Kralčjeve garde. Iza muzike stupaju saveznički oficiri i vojnici. U krugu nastaje opšte veselje. Igraju se narodna kola. Pesma se ori. Posle ovog narodnog veselja, u kome su uzeli učešća skoro svi narodi Evrope, povedeni su kroz solunske ulice, praćeni muzikom, u mornarskoj uniformi, vojnici i zapovednici „Srbije“ u paradnom maršu. Ovo je veselje trajalo ceo dan i celu noć.
   Sa engleske ratne krstarice „Sen Žorž“ dobili su naši vojnici na dan zakletve cigareta, likera, sardina, mesa, konzervi, šunke i drugo, a sa ruskog trgovačkog broda „Čikalova“, dobili su: vina, pasulja, krompira, masti, brašna i drugih namirnica.
   Posle veselja došli su na brod i zvanični pretstavnici svih savezničkih vojski da čestitaju i zažele našoj budućoj mornarici srećan razvitak na obalama našega plavoga Jadrana.
   Posle svršetka rata „Srbija“ je dovedena u Tivat i predana komandantu ratne luke. Danas je ona rashodovana, a pre dva meseca demolirana i bačena u staro gvožđe. Od nje je za uspomenu sačuvan pramac, kolo od kormila i zvono, koje je ostavljeno u slagalištu arsenala na večnu uspomenu budućim pokoljenjima o osnivanju prve naše narodne ratne jedinice.
A. Bartulović, prof.
„Pravda“, br. 10321, str. 7, 31.07.1933. g.

Da li to beše ovaj sačuvani pramac?

[attachment=1]
[attachment=2]

Tо није било у складу са међународним поморским правом јер Србија није била поморска земља.

није, али се српска краљевска влада извукла изјавом да српска застава служи да се војници лакше снађу на који брод треба да уђу, а добра је и за морал оних који иду на фронт.

Već postavio jadran, ali je ova malo veća.

[attachment=1]

Od kolege Predraga Miladinovica sam dobio sledeci komentar i prilog da postavim na ovu diskusiju (on nije u mogucnosti licno da postavi i komentarise jer jos uvek nije registrovani clan Palube)

"Molim te, okaci u temu clanak iz "Jadranske straze", br. 1 iz 1936, koji ti dajem u prilogu.

Srbi se nisu "izvukli" nego su Italijanima objasnili da imaju pravo isticanja i vijanja pomorske zastave na svojim brodovima po dokumentu koji su priznale velike sile jos u 19. veku.
Knjazevina, kasnije kraljevina, Srbija bila je prva (i dugo i jedina) kontinentalna (dakle nepomorska) zemlja koja je ostvarila to pravo!"

[attachment=2]
[attachment=1]

Britanski admiral Ernest Trubridž pozdravlja srpske mornare prilikom parade Kraljevske mornarice 1916. godine.


[attachment=1]

Krma torpiljera.

[attachment=1]

Prvi srpski pomorski ratni brod Srbija
08/01/2022  Branko Bogdanović

Nakon prebacivanja srpske vojske na Krf, početkom 1916, stalni logori su formirani u priobalnim mestima Mateas (Μαθιός), Mezonga (Μεσσογγη) i Braganiotika (Βραγκανιώτικα), kao i u oblasti Ipsos (Ύψος) – Govina (Γουβιά). Radi komunikacije i doturanja materijala iz centralne vojne baze u ove logore, pojavila se potreba za brodom koji bi bio u isklјučivom vlasništvu i na stalnom raspolaganju srpske vojske. Tako je Vrhovna komanda odlučila da u Grčkoj, za potrebe brodarske komande, nabavi odgovarajuće plovilo. Većina dostavlјenih ponuda kretala se oko 2000 drahmi po BRT.

No, početkom marta 1916. pojavio se trgovac maslinama i vlasnik male brodarske kompanije Joanis Fanzariotis (Ἰωάννης Φαναριώτες), koji je za sumu od 50.000 drahmi ili 45.000 dinara Brodarskoj komandi ponudio stari nenaoružani parni brod “Avgi“ (Αυγή).

Grčke torpilјarke A (Alfa) i Δ (Delta) 1912. godine
[attachment=1]

“Avgi“ se do 1912. godine nalazio u sastavu grčke ratne mornarice kao torpednjača. Grčka je, naime, 1879-1880. u francuskom brodogradilištu “Société Nouvelle des Forges et Chantiers de la Méditerranée“, La Sen sir Mer (La Seyne-sur-Mer) naručila topovnjače (κανονιοφόρος) “Sfaktnrija“ (Σφακτηρία), “Mikale“ (Μυκάλη), “Naupaktija“ (Ναυπακτία) i “Ambrakija“ (Αμβρακία). Naručilac je zahtevao da tehničke karakteristike brodova odgovaraju uslovima plovidve u plitkim vodama zaliva Arta pošto su bili predviđeni  za obezbeđenje granica prema Osmanskoj imperiji u Jonskom moru.

Sve četiri topovnjače su u novembru 1881. porinute u more i predate na upotrebu grčkoj mornarici, koja im je odmah promenila nazive u torpilјarke “A“ (Alfa), “B“ (Beta), “G“ (Gama) i “Δ“ (Delta). Torpilјarka “Beta“ (Mikale) imala je deplasman od 25 tona, dužinu 23,1 m, širinu 3,96 m, gaz od 1,68 m. i maksimalnu brzinu od 16 čvorova. Bila je opremlјena “kompaund“ – dvocilindričnom parnom mašinom snage 165 kW sa horizontalno postavlјenim cilindričnim kotlom. Tokom izgradnje naoružana je jednim Krupovim topom kalibra 120 mm i sa dve mine na motkama (επακόντιες τορπίλες, torpielleur à hampe,  spar torpedo boat, Spierentorpedoboot). Topovnjača je, osim posade, koja je brojala 15 članova, mogao ukrcati najviše 50 lјudi.

Prvi srpski vojno-pomorski brod ''Srbija''. Rekonstrukcija B. Bogdanović
[attachment=2]

Samo godinu dana kasnije, Grčka je u Britaniji naručila 12 savremenijih torpednjača sa cevnim torpednim aparatima i Vajthedovim torpedima 450 mm; tako je topovnjača “Beta“ svrstana u torpilјare druge klase i preimenovana u “Paksi“ (Παξοί). Bez obzira na zastarelost, torpedni brod je uspešno učestvovao u operacijama tokom grčko-turskog rata 1897. godine.

Krajem 1912. godine, “Paksi“ je razoružan, izbačen iz flotnog sastava i putem tendera prodat Janisu Fanariotisu, koji ga je preimenovao u “Avgi“ i koristio kao priobalni trgovački brod. Brod je od Fanzariotisa kuplјen 20. marta 1916. godine, nakon čega se nametnuo problem izbora posade dovolјno iskusne za plovidbu morem. Brodarska komanda je imala informacije da su bokelјski pomorci na radu Egiptu spremni da služe kao dobrovolјci. Odmah nakon vesti da je Srbija nabavila brod, 15 Krtolјana se prijavilo da dođe u Solun. No, uprava Sueckog kanala nerado je želela da se odrekne iskusne radne snage. Dobrovolјci su se obratili za pomoć ruskom počasnom konzulu u Port Saidu, Andreju Nisenu.

Tek na intervenciju cara Nikolaјa II, postignut je kompromis da se u Suecu zadrže pomorski kapetani i piloti za sprovođenje brodova kroz kanal a devetorici mornara je dopušteno da se priklјuče Brodarskoj komandi: Antović Hokov Iliji, Antović Ilije Marku,  Barbić (Vrbić) Radivoju,Đinović Špirov Niku, Jokić Jokov Špiri, Peričić Lazov Đuri, Starčević Špirov Ivi, Starčević Ivov Luki i Starčević Jokov Đuri (ili Iliji ?). Komanda nad Srbijom je jedno vreme poverena kapetanu duge plovidbe iz Budve, Petrović Milanu, koga je uskoro zamenio dubrovčanin Andro Bandić; brodom su, u različitim periodima, komandovali i Ljubomir Bošković te Petar Šparović. Za oficira palube određen je Lazar Maksimović, za oficira stroja – Ljubo Jovanović a za ložača – Špiro Jokić.

No, krajem aprila 1916, brodom je komandovao lično komandant Brodarske komande potpukovnik Milan Radojević, dok su ostale  članove posade činili: kapetan Milan Petrović, pomoćnik komandanta; poručnik Branko Mišić, ađutant; mašinski inžinjer Miloje Zdravković, šef mašinskog osoblјa; motoristi Milan Pavlović i Lazar Maksimović, kormilari Kosta Mirčetić i Petar Jovanović, ložači Gliša Stefanović, Jovan Ivković i Jovan Kopčalić, redar Momčilo Damjanović, matrozi Ilija Tašić, Aleksandar Begović, Miodrag Manić, Jovan Ristić i Aleksandar Luković i pridodati francusku podoficir navigator.

Kada je kompletirano 12 članova posade (brojno stanje posade je konstantno raslo, tako da je u jednom momentu iznosilo 28 članova), brod je 5 maja zaplovio ka Solunu, gde je stigao 18 maja 1916. Istovremeno, u Solun su upućeni i ostali pripadnici jedinice pod komandom kapetana prve klase Stevana Mostarčića, ađutanta komandanta Brodarske komande. Brod je u Solunu zvanično zaveden kao nenaoružani minonosac pod novim nazivom Srbija, a na krmi je istaknuta srpska nacionalna zastava iako nije bila zavedena u pomorski registar. Smatrajući da je korišćenje zastave dovolјan ustupak, pogotovo što se Italija ovome ogorčeno protivila, Saveznici su odbacili zahtev Vrhovne komande da se brod ponovo naoruža.

Zvono sa torpilјera ''Srbija''. Vojni muzej, Beograd (VMB)
[attachment=5]

U Solunu je kompletna posada dobila britanske mornaričke uniforme; pred ispolovlјavanje za Krf, u luci je smotru izvršio admiral Trubridž, koji je svakako imao najviše uticaja na Saveznike da učine navedene ustupke. Smotru su zabeležili mediji i jedna od tada nastalih fotografija srpskih mornara zauzima počasno mesto u britanskom Ratnom muzeju. Zanimlјivo je da je dopisnik britanskog “Tajmsa“, bez dovolјno informacija, još 4. maja 1916. preneo vest kako je “nabavkom razarača ‘Velika’ Srbija počela da stvara ratnu mornaricu, neophodnu za eskort konvoja na Istok“. Po svemu sudeći, Britanac je stari grčki naziv broda – “Mikali“ (Μυκάλη) – pročitao kao “Melalos“ (Μεγάλος) i bukvalno ga preveo na srpski kao “Velika“.

Prvi srpski ratni brod je u vodama oko Krfa vršio “avizo“ službu kao i transport robe i lјudstva sve do prebacivanja naših trupa na Solunski front. Za prvih šest meseci plovidbe, navodno, prebacio je oko 33.000 vojnika i 760 tona robe. No, kako su učestali kvarovi, Srbija je sve manje plovila. Štaviše, posle prelaska srpske vojske na Halkidiki, od Krfa do Soluna morao je da ga tegli jedan francuski razarač.

Torpilјarka (nenaoružana) ''Srbija''. Kolekcija Šime OštrićTorpilјarka (nenaoružana) Srbija. Kolekcija Šime Oštrić
[attachment=3]

Smotru posade torpilјarke ''Srbija'' u Solunu vrši admiral TrubridžSmotru posade torpilјarke Srbija u Solunu vrši admiral Trubridž
[attachment=4]

Nakon završetka rata i stvaranja Kralјevine Srba, Hrvata i Slovenaca brod Srbija je prebačen u Dubrovnik i inkorporiran u sastav  nove ratne mornarice. Iako nenaoružan, bez operativne upotrebe, na listi je vođen kao torpilјar. Jedno vreme je bio stacioniran u Boki, a potom je prebačen u Vojnopomorski arsenal u Tivtu i ukotvlјen u mandraču. Između 1928. i 1932. godine torpilјarka je otpisana sa liste flotnog sastava i prebačena u skladište Arsenala. Do danas su u Vojnom muzeju u Beogradu sačuvani samo zvono, krmeni točak i deo pramca prvog srpskog broda.

Izvor: www.oruzjeonline.com

Dear friends I will try to help clarify some issues, so maybe the previous identity of "Srbija" can be established.

As MOTORISTA writes the "Sfaktiria" class gunboats had dimensions of 23,1 m, širinu 3,96 m, gaz od 1,68 m. The Greek book "The Ships of the Navy 1826-2017" by I. Daloumis mentions 21.95 x 3.96 m. The four ships were renamed A (ex Sfaktiria), B (ex Mykali, Γ (ex Nafpaktia) and D (ex Amvrakia) in 1881. A, B, and D were decommissioned in 1913 while Γ foundered off Piraeus in 1918. A was sold off in 1924 and became the water carrier "Serafeim", B is mentioned in a 1921 Navy list as "sunk in Salamis Naval Yard" and D was sold off in 1925 and renamed "Aghios Dionysios" being converted into a passenger ship.
None of them was renamed "Paxoi". Actually there was only Greek Navy ship named "Paxoi" which was a WW2-built minesweeper.

There was indeed a Greek passenger ship named "Paxoi". She raised the Greek flag in 1921 in Corfu under ownership of Ioannis Fanariotis. She was 58 tons and was based in Corfu in the 1920s. I don't know if Fanariotis had another ship of the same name before that, it is possible.

Regarding "Avgi", I have the following data from Piraeus' register office:
steam tug/passenger ship AVGI
39 Grt. 28,7 Χ 3,3 m.
Built in France.
Registered 2/6/14 (No.651) under ownership of G. Kriezis, Piraeus.
Sold 20/8/1915 and registry transferred to Corfu (No.428) under ownership of K. Papadopoulos. She was not deleted from the local register, meaning that her owner did not reported her disposal.

To my opinion the photos of "Srbija" show a vessel different from the "Sfaktiria" class gunboats, with longer hull and a rudder that is placed behind the stern.


marinero wrote that the dimensions of "Srbija" were 29,7 x 3,7 x 1, 7 m.
The dimensions are much closer to "Avgi" than to the "Sfaktiria" class gunboats.

So the question is, if "Srbija" was the former "Avgi" (and maybe "Paxi" ex "Avgi"), then was she a former Greek warship?

My opinion is that "Srbija" could be one of the French-built "Fereniki" class torpedo boats. Their dimensions according to Daloumis' were 27,13 x 3.35 x 0.97 m. Paradelis' book "The Ships of the Greek Navy 1829-1999" mentions 30,48 m. They were decommissioned in 1905/06 and no further info is recorded on their final disposition, except that in 1909 two "decommissioned French built torpedo boats" were sold to a private owner based in Ayvali.

The hull design of the "Fereniki" class ships is much closer to the design of "Srbija". I attach a photo and a sketch for comparison.

My opinion is that a decommissioned "Fereniki" class torpedo boat became in 1914 the "Avgi" (French built, like the Fereniki class) that was sold in 1915 to Corfu (possibly resold to Fanariotis and possibly renamed "Paxoi") and then sold to Serbia.

[attachment=1]
[attachment=2]

I think that the dimensions of "Srbija" can help establish her previous identity.

Dear friend Aristo, "Srbija" was the ex - Mykali (B). She was not purchased by the Serbian Government directly from  the Greek Navy, but from a private owner from the island of Corfu who bought her previously from the navy and operated her shortly as a merchant ship under the name "Paxoi".
https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/577970/bokelji-upravljali-i-plovili-na-prvom-srpskom-i-jugoslovenskom-ratnom-brodu

Hi marinero, yes I understand that "Srbija" was acquired from a private owner, that is what I also wrote.
However, please note the following two points.

The gunboat "Beta" (ex Mykali) is listed in a Greek Navy document from 1921 as "sunk in Salamis Naval Base", so she could not be the "Paxi" (or the larger "Avgi").
Also, the design of "Srbija" is closer to a Fereniki class torpedo boat than to a Sfaktiria class gunboat.

In you previous post you mention that "Srbija" dimensions were: " dužini 29.7 metara, širina 3.7, gaz 1,7,". Those are 30% longer than "Beta".
Were the actual dimensions of "Srbija" documented by the SHS Navy?