PALUBA

Jedno manje poznato poglavlje rata na moru na Jadranu i Sredozemlju.

To su bile njemačke podmornice kojima su dodijeljeni brojevi K.u.K. Kriegsmarine i koje su vrlo aktivno sudjelovale u ratnim operacijama. Zbog njih je uspostavljena tzv "Otrantska baraža" i angažirave velike snage u cilju sprečavanja prodora podmornica u Sredozemlje.
Poradi sigurnijeg i bržeg prebacivanja i Njemačke u Jadran, podmornice su prebacivane u Pulu željeznicom i tamo sastavljane:

   U18, njemačka UC14
   Prebačena u Pulu željeznicom 5. lipnja 1915. ali je vraćena u Ostend 26. listopada 1916.
   Potopljena u Sjevernom moru 3. listopada 1917.

   U19, njemačka UC15
   U Pulu dopremljena željeznicom 28. lipnja 1915.
   Isplovila za Istambul 9. srpnja 1915.
   Izgubljena je bez traga tijekom studenoga 1916. u Crnom moru.

   U24, njemačka UC12
   U Kotoru iz Njemačke 27. lipnja 1915.
   Raznijela ju je vlastita mina ispred Taranta 16./17. ožujka 1916.
   Talijani je vade u ožujku 1917. i osposobljavaju za službu kao XI. Otpisana je 1. svibnja 1919. godine.

   U25, njemačka UC13
   U Kotor je dopremljena željeznicom i sastavljena kao teretna podmornica.
   Isplovila je za Istambul 17. kolovoza 1915.
   Izgubljena je 29. studenoga 1915. u Crnom moru.

   U26, njemačka UB14
   U Pulu je dopremljena željeznicom 24. lipnja 1915.
   Potopila je talijansku krstaricu Amalfi 6. srpnja 1915. pokraj Venecije.
   Za Istambul je isplovila 15. srpnja 1915.
   Predala se na Maltu 1919. i izrezana 1920. godine.

   U33, njemačka U33
   Istisnina 685 / 878 t. Brzina 16,4 / 9,7 čv. Doplov 7.800 / 80 nm. Dubina ronjenja 50 metara. Pretežnosti 64,7 x 6,3 x 3,6 metara. Pogon 2 x Germaniawerft dizel stroja ukupno 1.850 KS + 2 x elektromotor 1.200 KS. Posada četiri časnika, te 31 dočasnik i mornar. Brodogradilište Germaniawerft Kiel.
   U Kotor je doplovila 16. rujna 1915.
   Dodijeljena Velikoj Britaniji i izrezana 1919-1920.
U34, njemačka U34
   Uplovila je u Kotor iz Heligolanda 23. kolovoza 1915.
   Potopljena je u Gibraltaru od Q broda Privet 9. studenoga 1918. dok se pokušavala probiti do Njemačke.
   Ukupno je potopila 120 brodova s 258.990 BRT.
U35, njemačka U35
   Uplovila je u Kotor iz Heligolanda 23. kolovoza 1915.
   Na kraju rata je bila internirana u španjolskom Ferolu. Predala se Francuzima. Dodijeljena Velikoj Britaniji i izrezana 1919-1920.
   Najuspješnija podmornica u oba svjetska rata. Prijavila je 224 potopljena broda ili 535.900 bruto registarskih tona. Samo tijekom kolovoza 1916. godine sama je potopila 91.000 tona brodovlja između Sicilije i Tunisa, te u Lionskom zaljevu. U toj akciji potrošila je 900 komada topničkog streljiva i četiri torpeda. Zapovijedali su joj četvorica zapovjednika: Waldemar Kophamel, 35 brodova (89.192 BRT) od 3. studenoga 1914. do 17. studenoga 1915; Ernst von Voigt; Heino von Heimberg; Kapitän Leutnant Lothar von Arnauld de la Perière, 194 borda (453.716 BRT) od 18. studenoga 1915. do ožujka 1918. Odlikovan je najvišim njemačkim ordenom.
U36 (1), njemačka U21
   U Kotoru je 13. svibnja 1915. zbog opskrbe prije produžavanja za Tursku.
   U Sjeverno more vraća se 5. veljače 1917.
   Potopila ju je vlastita posada kada je s cjelokupnom njemačkom flotom isplovila za Scapa Flow 22. veljače 1919. godine.

   U36 (2), njemačka U47
   U Jadran je uplovila 27. prosinca 1916.
   Posada ju je minirala 28. listopada 1918. u Rijeci.

   U37, njemačka U32
   U Jadran je ušla 8. studenoga 1916.
   Potopljena dubinskim bombama s britanskog eskortnog broda Wallflower, 8. svibnja 1918. 40 milja zapadno od Malte.

   U38, njemačka U38
   Na putu iz Njemačke u Jadran, gdje je došla 11. studenoga 1915. potapa talijanski putnički brod Ancona.
   Ukupno je potopila 151 brod s 398.564 BRT.
   Dodijeljena je Francuskoj i izrezana 1921. godine.
U39, njemačka U39
   Uplovila je u Boku u pratnji Tb88F 15. rujna 1915.
   18. svibnja 1918. bila je prisiljena uplovoti u internaciju u Cartageni, Španjolska, zbog oštećenja zadobivenih od eskortnih brodova.
   Ukupno je potopila 136 brodova s 292.977 BRT.
   Dodijeljena je Francuskoj i izrezana 1923. godine.
U42, njemačka UB42
   Sastavljena je u Puli 23. svibnja 1916.
   Isplovila je za Istambul 3. kolovoza 1916.
   Izrezana je 1920. godine.

   U44, njemačka UB44
   Sastavljena u Puli 13. srpnja 1916. godine.
   Isplovila je za Istambul 30. srpnja 1916., ali je izgubljena u Otrantskim vratima istog dana.

   U45, njemačka UB45
   Sastavljena u Puli 13. srpnja 1916.
   Isplovila za Istambul 3. kolovoza 1916.
   Izgubljena je 6. studenoga 1916. pokraj Varne. Izvađena je i izrezana 1936. godine.

U46, njemačka UB46
   Sastavljena je u Puli 12. lipnja 1916.
   Isplovila za Tursku 23. rujna 1916.
   Naletila na minu 7. prosinca 1916. u Bosporu.

   U60, njemačka UC20
   U Jadran je uplovila 11. prosinca 1916.
   Korištena je kao transportna podmornica. Prevezla je njemačke časnike do Solluma i natrag i s tog puta donijela kože i jednu devu koja je postala zaštitni znak – maskota podmorničke baze u Puli.
   Dodijeljena je velikoj Britaniji i izrezana 1919-1920.

   U61, njemačka UC23
   U Jadranu je od 13. listopada 1916.
   Za Tursku je isplovila 20. studenoga 1916. i putem položila mine u zaljevu Suda.
   Dodijeljena Francuskoj i izrezana 1921. godine.

   U62, njemačka UC22
   U Jadranu bazira od 12. listopada 1916.
   Dodijeljena Francuskoj i izrezana 1921.

   U63, njamačka U63
   Doplovila je u Jadran 6. studenoga 1916.
   Dodijeljena Velikoj Britaniji i izrezana 1920.

U64, njemačka U64
   U Jadranu je od 19. studenoga 1916.
   Potopljena od britanskih eskortnih brodova Lychnis i Partridge II (koćarica) 17. lipnja 1918. zapadno od Sicilije.

   U65, njemačka U65
   Uplovila je u Jadran 18. studenoga 1916.
   Minirana od posade 28. listopada 1918. godine u Puli.

   U66, njemačka UB66
   Privremeno u Jadranu 10. – 29. prosinca 1917. a zatim isplovljava za Tursku.
   Potopljena je od britanskog eskortnog broda Campanula 19. siječnja 1918. pokraj Bizerte.

   U68, njemačka UB68
   Iz Njemačke je uplovila u jadranske baze 8. siječnja 1918. godine.
   Potopljena je topničkom vartom s britanskog eskortnog broda i parobroda Greenland ili Queensland 4. listopada 1918. godine.

   U69, njamčka UB69
   U stavrnosti nikada nije nosila austro-ugarsku oznaku jer je potopljena na putu za Boku od britanskog eskortnog broda Cyclamen 8. siječnja 1918.

U70, njemačka UB70
   Doživjela je istu sudbinu kao predhodna podmornica 8. svibnja 1918. od britanskig razarača HMS Basilisk i američkog parobroda Lydonia.

   U71, njemačka UB71
   Ista sudbina kao dvije predhodne podmornice. Potopljena je dubinskim bombama s britanske motorne brodice ML413 dne 21. travnja 1918. pokraj Ceute u Gibraltaru.

   U72, njemačka U72
   Doplovila je u Jadran 17. rujna 1916. godine.
   Minirana od vlastite posade 1. studenoga 1918. u Boki.

U73, njemačka U73
   U Jadranu od 30. travnja 1916.
   Dignita u zrak od vlastite posade 30. listopada 1918. godine u Puli.

   U74, njemačka UC34
   Od 8. siječnja 1917. bazira u Jadranu.
   Minirana i potopljena od vlastite posade 28. listopada 1918. u Puli.

   U75, njemačka UC35
   Od 25. prosinca 1916. bazira u Jadranu.
   Potopljena od francuskog eskortnog broda Ailly 16. svibnja 1918. uz obale Sardinije.

   U77, njemačka UC37
   Od 12. siječnja 1917. je u Jadranu.
   Predala se na Maltu početkom 1919. godine. Izrezana 1920.

   U78, njemačka UC38
   Potopljena od francuskih razarača Mameluk i Lansquenet 14. prosinca 1917. u Jonskom moru.

   U79, njemačka UB48
   Stigla je u Kotor iz Njemačke 2. rujna 1917. godine.
   Minirana i potopljena od vlastite posade 28. listopada 1918. u Puli.
U80, njemačka UB49
   Dok je bila na putu za Boku, oštetćena je 8. rujna 1917. od britanske jahte Narcissus. Utočište nalazi u Cadizu, gdje je internirana. Uspijeva pobjeći 6. studenoga i stići u Boku 15. listopada 1917.
   Izrezana je 1922. godine.
U81, njemačka UB50
   U Jadran ulazi 19. listopada 1917.
   Dodijeljena je Velikoj Britaniji i izrezana 1922. godine.

   U82, njemačka UB51
   U Jadran ulazi 30. rujna 1917.
   Dodijeljena je Velikoj Britaniji i izrezana 1922. godine.

   U83, njemačka UB52
   U Jadranu od 13. listopada 1917.
   Potopljena od britanske podmornice H4 dana 23. svibnja 1918. na poziciji 40 nm južno od Boke.

   U84, njemačka UB53
   Dolazi u Jadran 1. studenoga 1917.
   3. kolovoza 1918. nailazi na minu u otrantskoj zapreci, te je posada sama potapa.

   U88, njemačka UC24
   Dolazi u Jadran 21. veljače 1917.
   Potopljena je torpedom s francuske podmornice Circé 24. svibnja 1917. na prilazu Punte Oštro.

   U89, njemačka UC25
   U Jadranu od 15. travnja 1917.
   Minirana i potopljena od vlastite posade 28. listopada 1918. u Puli.
U90, njemačka UC27
   U Jadranu od 30. travnja 1917.
   Dodijeljena Francuskoj i izrezana 1921. godine.
U91, njemačka UC67
   U Jadranu od 29. ožujka 1917.
   Dodijeljena Velikoj Britaniji i izrezana 1919-1920.

   U92, njemačka UC73
   Doplovila u Jadran 6. lipnja 1917. kao transportna podmornica.
   Dodijeljena Velikoj Britaniji i izrezana 1919-1920.
U93, njemačka UC74
   Iz Njemačke je stigla 17. ožujka 1918. u Boku.
   Na kraju rata uplovljava u Barcelonu, gdje je internirana.
   Dodijeljena je Francuskoj i izrezana 1921. godine.

   U94, njemačka UC52
   Uplovila je 8. srpnja 1917. u Boku.
   Dodijeljena Velikoj Britaniji i izrezana 1919-1920.

   U95, njemačka UC53
   U Jadranu od 24. lipnja 1917.
   Minirana i potopljena od vlastite posade 28. listopada 1918. u Puli.

   U96, njemačka UC54
   U Jadranu od 28. srpnja 1917.
   Minirana i potopljena od vlastite posade 28. listopada 1918. u Trstu.

   U97, njemačka UB105
   Uplovila je 8. svibnja 1918. u Boku.
   Dodijeljena Velikoj Britaniji i izrezana 1922. godine

   U98, njemačka UB128
   Dolazi pred sam kraj rata 4. rujna 1918. i služi kao transportna podmornica.
   Dodijeljena Velikoj Britaniji i izrezana 1921. godine
U99, njemačka UB129
   Nakon što je došla u Rijeku 3. listopada 1918. već 31. listopada je minirana i potopljena od vlastite posade.
   U Kotoru su njemačke podmornice koristile dvije torpiljarke koje su 1917. godine dopremljene željeznicom u Pulu i tamo sastavljene. A51 i A82, istisnine 229 i 330 tona služile su kao tender za njemačku flotilu podmornica. Obje su potopljene od svojih posada 29. listopada 1918. godine.
   Od 1914. do 1918. godine, njemačke podmornice su ukupno potopile 5.282 trgovačka broda savezničkih sila i neutralnih zemalja, s ukupno 12.284.577 BRT. Cijenu životom je platilo 511 časnika i 4.576 podmorničkih dočasnika i mornara. Izgubljeno je 178 podmornica od ukupno 374 koliko ih je bilo u operativnoj službi tijekom rata. Uz taj broj treba dodati 14 podmornica potopljenih od posada na kraju rata, šest interniranih i pet koje su dodijeljene drugim mornaricama.

Njemačke podmornice u Kotoru[attachment=1][attachment=2]

Koliko su samo fotografija podmornica  postavili Motorista, Lovac i Dread - tesko je pronaci koju novu.

Ali, ipak :

[attachment=1]

Jos jedna ratna fotografija iz Boke. Podmornica uz bok maticnog broda (vjerovatno SMS "Gaa"). Zna li neko kakva je ovo cjevcina koja stoji gotovo vertikalno na pramcanoj palubi podmornice? Torpedo koji se ukrcava nije sigurno....

To je njemacka velika oceanska podmornica klase U-31; cijev bi mogao biti usisnik za zrak u nadvodnoj voznji podmornice, ali kod uzburkanog mora. Provjeriti cu.

Podmornice te klase imale su dva signalna jarbola,koji su se, naravno, postavljali u nadvodnoj voznji, sa (desne) strane u smjeru pramca.

Trebalo bi otvoriti topik o njemackim podmorniicama (Pola Flottille) koje su dolazile ili vlakom (mali tipovi) pa se sastavljali u Arsenalu, ili stizale morskim putem. Bazirale u Puli i Djenovicu.

[attachment=1]

Na ovoj zanimljivoj fotografiji, prikazana je jedna od takvih podmornica s carem Karlom I u inspekciji, najvjerojatnije oko 27.10.1917. Ima dosta poznatih lica. Velicina i naoruzanje podmornica ovog tipa znatno su nadmasivali A-U podmornice. (oko topa od 10,5 cm skupilo se drustvo oko carevog pomorskog adjutanta v. Seedanka...).

Fotografija zasluzuje i dodatni opis; nekom drugom prilikom.  

podmornica klase U-31[attachment=1]

Mjesta potonuča njemačkih i austro-ugarskih podmornica u 1.svjet. ratu[attachment=1][attachment=2]

[attachment=1][attachment=2]

[attachment=1]

[attachment=1][attachment=2]

[attachment=1][attachment=2]

[attachment=1]

Najuspješnija podmornica I SR njemačka SM U-35, pripadala je Flotili Pula, večinom bazirala u Boki.
Potopila je 224 broda sa tonažom 539.741t.[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

Đenovići.[attachment=1][attachment=2]

Kad je već pomenuta U-35 onda i jedna fotografija njenog k-danta, najvećeg podmorničarskog asa u istoriji.

Lothar von Arnauld de la Perière

[attachment=1]

evo sto je on rekao o svojim patrolama i o redovitom pridrzavanju korektnosti kod zaustavljanja i potapanja brodova :

My record cruise was quite tame and dull. We stopped the vessels. The crews boarded the lifeboats. We inspected the ships' documents, told the crews how they could reach the next port and then sank the stopped prize

-----

valjalo bi promisliti kako odvojiti njemacke podmornice bazirane u Puli i Djenovicima od topika s KuK podmornicama......

Ako se ne varam, mislim da je covjek upotrebio samo 4 torpeda tokom cijelog rata, sve ostalo je potopio granatama iz palubnog topa, ili postavljanjem eksplozivne naprave na presretnuti trgovacki brod.....

Ipak je iskoristio vise torpeda (od 13.11.1915. sljedecih 28 mjeseci); ova 4 je lansirao tokom dvije patrole tokom ljetnih mjeseci 1916.g.

During his career he fired 74 torpedoes, hitting 39 times, http://en.wikipedia.org/wiki/Lothar_von_Arnauld_de_la_Peri%C3%A8re.

Pula flotila, početno je formirana  od Njemačkih podmornica koje su tu doplovile i UB i UC podmornica, koje su dopremljene vlakom i tu sastavljene. Operativno je bilo oko 33 podmornice. One su uglavnom operisale iz Boke Kotorske. Podmornice  su radi povoljnog baziranja i gustog prometa u Mediteranu bile izuzetno uspješne, pa je od deset vodećih na top listi potopljeih brodova u ISR, 8 bilo iz Pulske flotile, koja se je 1918 razdjelila na Pulsku i Kotorsku flotilu pod zapovjedništvom Führer der U-boote im Mittelmeer u Carigradu.
Par fotografija sa http://keadive.gr/submarine-u-73/general-pictures-and-photographs/ U-74, koja je isto pripadala toj grupaciji[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

Inače u potpunosti podržavam inicjativu Jadrana da se njemačke podmornice u Jadranu i Mediteranu smjeste u odvojen topik kako u prvom tako i u drugom SR .

Da počnemo topic sa najuspješijom podmornicom svih vremena U-35. Arnauld i njegova posada su sudionici propagandnog filma snimljenog tijekom patrole u travnju/svibnju 1917 koja je počela i zavrila u Boki Kotorskoj,
Film se zove Der magische Gürtel (začarani krug). Tijekom te patrole U-35 je uništila 23 cilja, a u filmu su prikazana potapanja 10 brodova. Svaka minuta filma je vrijedna ogleda.http://www.youtube.com/watch?v=KrP5WSGcxZ8

Podmornička flotila Pula je bila formacija Njemačke mornarice formirana za podmorničku kampanju protiv neprijateljskih brodova i pre svega u svrhu prekidanja linija obskrbe morem. Uprkos svom imenu uglavnom je dijelovala iz baza u Boki Kotorskoj koja je imala bolji geografski položaj za dejstva u Sredozemlju.
Njemačke podmornice su počele operacije na Jadranu i Mediteranu u ljeto 1915g.
U prvo vrijeme podmornice su koristile A-U zastavu i oznake. Tako je bilo do 28 augusta 1916g, kada je i Njemačka objavila rat Italiji. Od tog datuma podmornice su se uglavnom vratile pod Njemačku zastavu.

Prve Njemačke podmornice (tip UB I i UC I) stigle su u Pulu iz Njemačke vozom u komadima. Podmornice UC12, UC13,UC14,UC15 i UB14 sastavljene su u Pulskom  brodogradilištu i u Junu 1915 su započele sa operacijama
Tip UB II (UB42-UB46) takođe su stigle vozom u Pulu i bile su operativne od marta do juna 1916g.

Mittel_U klasa  su u Jadran stizale morem. Prva je stigla U-21(tip U19) u Kotor, 13.maja 1915, izvršila snabdjevanje i produžila plovidbu u Tursku. Druge su stigle kasnije u Jadran. Podmornice U34 i U35(tip U31) stigle su u augustu 1915g. U septembru su im se pridružile U33 i U39, a u novembru U38 , sve tipa U31.
U periodu od novembra do Decembra 1916g stigle su U47(tip u43),U32(tipU31 i U63,U64 I U65 (tipa U63).

UC II i UB II bile su jače od svojih prethodnica i bile su sposobne doploviti iz Njemačke  u Jadran.
Stizale su ovim redosljedom.

Vrijeme dolaska	Tip "UC II	Tip "UB III"
oktobar-decembar 1916	UC 20, UC 23, UC 22, UC 35
januar1917	UC 34, UC 37
februar 1917	UC 24
Mart 1917	UC 67
April 1917	UC 25, UC 27
Juni1917	UC 73, UC 53
Juli 1917	UC 52, UC 54
septembar 1917		UB 48, UB 50, UB 51
Decembar 1917	UC 38	UB 66
Januar 1918		UB 68, UB 69 (potonula  u putu)
Mart 1918	UC 74
April-Maj 1918		UB 70 i UB 71 (obje potopljene prilikom prebaziranja), UB 105
Septembar 1918		UB128
Octobar 1918		UB 129
Oktobar1917		UB 49, UB 52
Novembar 1917		UB 53

Korišteni podaci sa uboat.net-a

[attachment=1]
Nastavlja se

Iz Jadrana su operisale i oceanske podmornice minopolagači tipa UE I, (U72 od septembra 1916 i U73
Od aprila 1916g).
Sa saznanjem o značaju podmorničkog rata na Sredozemlju rastao je i broj podmornica. Takođe je zaključeno da su najbolji izbor obalne napadne podmornice i podmornice minopolagači.
Povečavanjem broja podmornica postalo je zahtijevnije i njihovo održavanje , tako da su inžinjeri i radnici iz Kiel-a, specializovani za pojedine tipove podmornica poslani u pulski Arsenal. Tako je i održavanje podmornica postalo lakše.
Flotila je oficielno formirana 18.novembra 1915g. Glavna baza je bila Pula, a brod baza je bio brod »Maria Theresia«, koji je ujedno bio i komandno mjesto.  Opet treba naglasiti da je glavna baza za dejstva u Sredozemlju bila Boka Kotorska.
Podmornice su operisale duž obala Sjeverne Afrike od Gibraltara do Malte i na izlazima iz Egejskog mora i Sueza.
Podmornice korištene u  Dardanelskoj operaciji , uglavnom su bile bazirane u Boki, a samo manji dio je bio baziran u Istambulu(tzv  Mediterranean Division, U-boote der Mittelmeer in Konstantinopel)
Taj dio jeimao maksimalnu snagu od 11 podmornica, koje su bile uglavnom aktivne u Crnom moru uglavnom protiv Ruskih brodova. Imali su veoma male uspjehe zahvaljujući maloj gustini prometa.
U tri godine rata potopile su 117,039 GRT, a od 14 koliko ih je služilo u ovoj grupaciji, 6 ih je potopljeno. 1917 su spojeni sa flotilom Pula i prešle pod zapovjedništvo Führer der U-boote im Mittelmeer –a i preimenovani u U-Halbflotille Konstantinopel.
Tijekom rata Njemačke podmornice su uspješno dijelovale u Sredozemlju napadajući i potapajući ratne i trgovačke brodove. Broj izgubljenih podmornica povečavao se tijekom rata. Najviše gubitaka su imale podmornice UB  i UC. To je i normalno kad se uzme da su one operisale često u obalnim vodama, koje su bile i jesu najopasnije za podmornice.
Najmanji broj gubitaka su imale podmornice Mittel-U klase, koje su bile veće i jače .
Isto tako i neprijateljska protupodmornička borba i sredstva su doživjela veliki napredak tijekom rata.
Najviše uspjeha u borbi protiv podmornica se je postiglo organizovanjem prometa i konvoja. Treba ponovo spomenuti i Otrantsku baražu, koja je ometala ulazak podmornica iz Jadrana u Sredozemlje.
Na kraju ISR  Njemačke podmornice koje su imale kvarove  i nisu se mogle vratiti u Njemačku bile su uništene od svojih posada. U Puli, Rijeci Trstu i Kotoru su uništene:
U 47, U 65, U 72, U 73, UB 48, UB 129, UC 25, UC 34, UC 53 i UC  54.
Jedinice njemačke Armije , radnici brodogradilišta i mornari napustili su Pulu 26-28 oktobra 1918g.
28.oktobra 15 njemačkih podmornica napustilo je Jadran i odplovilo prema Njemačkoj.( U 34, U 35, U 38, U63, UB 49, UB 50, UB 51, UB 105, UB 128, UC 20, UC 22, UC 27, UC 52, UC 67 i UC 73) 13 od 15 jih je stiglo u Njemačku.

Podaci sa Uboat.net-a
[attachment=1]

SM UC-12
Tipa UC I, podmornica minopolagač. Preuzeta u Njemačku mornaricu 02/05/1915g. Pripadala je Flotili Pula i bila bazirana u Boki Kotorskoj. Mine položene sa UC-12 potopile su 6 brodova, između ostalih i Italijanski bolnički brod Marechiaro. Kako Njemačka još nije bila u ratu sa Italijom operirala je pod A-U zastavom.
16/03/1916 potpljena je na vlastitoj mini dok je polagala minsko polje ispred Taranta.
To nije bio kraj njene istorije. Italijani su je digli i nakon popravka uvrstili u flotu kao X-1.
[attachment=1]
minski tuneli i ispod mine u naoružanju podmornice, iste su kasnije koristili Italijani.[attachment=2][attachment=3][attachment=4]
slike sa www.betasom.it

Slike vađenja i popravka podmornice.[attachment=1][attachment=2][attachment=4]
Spajanje sekcija nakon popravka.[attachment=3]
Italijanska šema podmornice[attachment=5]
slike sa www.betasom.it

UB 14
Jedina bila aktivna u Flotili Pula, iako su u Puli sastavljeni i kompletirani i UB-3, UB-7 i UB 8. Sve ove podmornice su nakon preuzimanja od Njemačke mornarice isplovile i pridružile se Flotili Konstantinopol.

Ovo su podmornice tipa UB I istog tipa su i A-U podmornice U-10 klase ( 5kom, U 10,
U 11, U 15, U 16, U17) Razlike su bile uglavnom u palubnom naoružanju, njemačke UB I su imale na palubi mitraljez 8mmm, dok su U-10 imale topove 37mm, osim U-11 koja je imala top 66mm. Topovi 37mm su 1917g zamijenjeni  topovima 47mm.
To su bile male obalne podmornice deplasmana 127/142t , dimenzija 28 x 3,2x 7,3(visina) i gaza 3,0 m. U nadvodnoj vožnji su imale jedan dizel motor (Daimler/Korting) od 60 ks, a za podvodnu vožnju elktromotor od 120ks. Imale su jedan propeler i postizale brzinu 6,47/5,5 čv . Doplov sa 5 čv je bio 1650nm.
Zaroniti su mogle u 33 sekunde, a dubina ronjenja je bila 50m. Naoružane su bile sa po dvije torpedne cijevi na pramcu sa torpedima C/06, a palubno naoružanje je već gore spomenuto.
Prilikom probnih vožnji je primijećeno da su premalene i prespore, da su strojevi premale snage i radi kombinacije jedan motor-osovina-propeler nepouzdane, jer u slučaju otkazivanja jedne komponente bile su u potpunosti bezpomoćne. Takođe i kapacitet baterija je bio dosta mali, tako da je mogao zadovoljiti tek 1 sat pogona pod vodom.
Imale su problema sa trimom prilikom ispaljivanja torpeda, jer kompenzacijoni tankovi nisu baš najbolje izvršavali svoju zadaću. Prilikom ispaljivanja torpeda podmornica je dobijala pramčani ili krmeni trim, pa se dešavalo da je posada sa premještanjem u krmu ili pramac regulirala svojom težinom trim.
Kako god bilo podmornice su bile aktivne tijekom cijelog rata.[attachment=1]

UB 14 je preuzeta u Njemačku mornaricu 25/03/1915 i stavljena je pod komandu Heino von Heimburg-a u Puli, koji je već dobio iskustava na UB-15/ U-11 , koja je na prvoj patroli je potopila italijansku podmornicu Medusa. https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=12366.0
Kompletna posada je kasnije prebačena na UB 14/ U26 ( U26 je A-U oznaka)
UB 14 je 01/07/ 1915 pridružena Flotili Pula. U prvoj patroli je 6/7 juli potopila italijanski oklopni krstaš Amalfi.
U Flotili Pula se zadržala veoma kratko samo od 1/7/1915 do 24/07/1915 kada je poslana u Flotilu Konstatinopol(U-boote der Mittelmeer division in Konstantinopel).
UB je napustio Pulu u teglju A-U razarača, koji ju je odvukao do Otranta.
Pod komandom von Heinburga, potopila je do kraja 1915godine još 4 parobroda (Royal Edward, Southland, Katju i Ascheron) I englesku podmornicu E 20.
U kasnijim ratnim godinama nije bila više tako produktivna , pre svega radi područja djelovanja (Crno more) I potopila je svega jedan brod (ruski parobrod Karasunda)
Dočekala je kraj rata i izrezana je1920 na Malti.
[attachment=2][attachment=3][attachment=4]

SM UB 43

Pripada klasi UB II obalnih napadnih podmornica. One su bile povećana verzija UB I, ai odklonjeni su neki nedostaci (npr ima dva propelera) i bile su puno efikasnije.[attachment=1]
U Puli su sastavljene UB 42-47.  U julu 1917 dvije su radi nedostatka posada prepuštene A-U i  numerisane su kao SMU 43 i 47.
Podmornice su bile jednotrupnog dizajna , deplasmana 240/297t, dužine 36,1m, širine 4,4m i gaza 3,7m. Ko što smo rekli imali su dva propelera pogonjena sa dizel strojem (Daimler/Benz) od 270-284ks, a za podvodnu vožnju su imali elektromotor od 280ks. Sa njima su postizali brzinu od 9/5,8čv, a sa 5čv imale su doplov 6.650nm. Testna dubina je bila 50m ali su mogle roniti negde do 70m. Naoružane su bile torpedima G 6 koji je za razliku od C 6 imao veči domet ( 5500m , a C 6 4000m , sve pri brzini torpeda od 27čv) veče eksplozivno punjenje koje je od 122kg poraslo na 160kg. Opremljeni su bili sa dvije torpedne cijevi 500mm i imale u rezervi 4 torpeda.
Obzirom na efikasnost artiljerije u podmorničkom ratu, naoružani su sa topovima 88mm i mitreljezom od 8mm.

UB 43 je u flotu preuzet 24/04/1916g i pridružen je Flotili Pula, mada je operativna baza bila Kotor. Inače su se podmornice uglavnom vračale u Pulu radi održavanja i odklanjanja kvarova.
U svojoj ratnoj karieri potopijo je 22 trgovačka broda i oštetio britansku krstaricu HMS Grafton, u  zajedničkoj tonaži od 106.350 t.
Večinu brodova je potopila pod komandom Hansa von Mellenthina
15 jula prepušten je A-U kao SMU 43.
Dočekala je kraj rata i izrezana 1919 u Veneciji.
 
Verziju te podmornice gradila je i A-U i to klase   U-27    Tipa Weser UB II , koji su bili naoružani torpedima C 6 , i imale su lansirne cijevi 450mm, i manje palubno naoružanje obično SK L/30 od 75 mm.Gradili su ih  Ganz & Co. Danubius Fiume i DDSG Budapest oakle su vozom dolazile na komletiranje i sastavljanje u Pulski Arsenal. To su bile podmornice od SMU 27 do SMU 41.
[attachment=2][attachment=3][attachment=4]

UC-74

Bila je klase UC II
Klasa UC II se u mnogome razlikovala od klase UC I, iako se isto tretira kao obalna podmornica-minopolagač.
Osnovni zahtjevi stavljeni pred konstruktore su bili povečanje dimenzija i istisnine, kao i povečanje  broja ukrcanih mina , uz istovremenu ugradnju  torpednog  i artiljerijskog naoružanja. Znači uslov je bio i povečanje pomerstvenosti podmornica, kao i povečanje njihovog doplova, gdje je važnu komponentu predstavljala i njihova sposobnost da morskim putem stignu do A-U baza na Jadranu, kao i sposobnost djelovanja iz tih baza po cijelom Sredozemlju.
I sa tehnološkog vidika razlikovala se od U I, naime tu je učinjen povratak izgradnji dvotrupnih podmornica. Kako su izgrađivane u više brodogradilišta i njihovi TT podaci su varirali, od UC 47 dobile su dignut pramac za razliku od zaobljenog, gledano bočno. [attachment=1]
Sudeći po broju brodova koje su potopile to su najproduktivnije podmornice u povijesti. Izgrađeno je 64 podmornice. One su potpile 1770 brodova sa ukupnom tonažom 2.426.460 brt.
U Flotilu Pula pristiglo je do kraja rata 16 podmornica te klase. [attachment=2]
TT podci UC 74 bili su sledeči: deplasman 410/493t , dužina 50,44m,širina 5,28m, gaz 4m, pogonjene su sa dva dizel motora od 500ks, a za podvodnu vožnju su imale elektromotore snage 460ks. Postizala je brzinu 11.8/7.3 čv. Doplov sa 7čv je bio 10.420nm. Naoružanje je standardno za tu klasu, 6x 100cm cijevi za mine, 18 mina UC 200, 3 torpedne cijevi 500mm, dvije vanjske na pramcu i jedna krmena ispod vodene linije, te top 88mm.
Podmornicama koje su dočekale 1918 topovi su zamijenjeni sa snažnijim topom 105mm.
UC-74 je mornaricu preuzeta 26/11/1916g. 17/03/1917 ulazi u sastav Flotile Pula u kojoj ostaje do 11/11/1918g.
Obavila je 10 patrola, u kojima je potopila 37 brodova ukupno 92.722 brt, a oštetila 4 broda ukupno 13.108brt, koristeči torpedno artiljerijsko i minsko naoružanje. Večinu brodova je potopila pod komandom Wilhelm Marshall-a (za vreme II SR admiral, vršijo je najviše funkcije u Njemačkoj mornarici).
21/11/ 1918 pošto je ostala bez goriva internirana je u Barceloni. Predana je Francuzima i izrezana u Tulonu 1921g
[attachment=3][attachment=4]

Pramčane torpedne cijevi kod UC II, montirane su izvana.[attachment=1]

SM UB 50

Ova podmornica je svoj kratki radni vijek provela u Flotili Pula tačnije u njenom dijelu baziranom u Boki. U Flotilu je pristiggla 12/07/ 1917.
Pripadala je klasi UB III od kojih je 12 operiralo u sastavu Flotile Pula ( u nju su pristigle od oktobra 1917 do oktobra 1918g.

[attachment=1][attachment=2]
UB III klasa, se pojavila kao potreba izgraditi podmornicu koja će imati veči doplov i
 autonomiju i koja će u mnogome nadmašiti klasu UB II.
Pojavila se je u par tipova koji su imali izvjesne modifikacije zavisno od serije i brodogradilišta. Iako se svrstava postankom u obalnu klasu, njoj pripada samo po nekakvoj povijesti razvoja.
Ona je izgrađen više po uzoru na oceanske podmornice  Mittel klase, samo nešto manja. Podmornice su dvotrupne I podijeljene na šest vodonepropustnih prostora.
Ova klasa je bila kasnije i polazna osnova za razvoj najpoznatije podmornice II SR klase VII.
Izgrađeno je 95 podmornica ove klase.
Ovdje ču iznjeti TT podatke za UB 50, kao predstavnika te klase.
Podmornica je imala istisninu 516/651t, bila je dužine 55,3m, širine 5,8m I zagaza 3,7m.
Propulzijski sistem su činila dva dizel motora snage 1100ks I za podvodnu vožnju elektromotori od 788ks. Imala je dvije propelerske osovine koje su vrtjele propeler promijera 1,4m, dajuči joj površinsku brzinu 13,5čv, a podvodni 7,5 čv.
Doplov sa 5čv je bio 9.040nm, odnosno sa jednim punjenjem baterija u podvodnoj vožnji pri brzini od 4čv, 55nm. Testna dubina zarona je bila 50, mada je obijektivno mogla i više pa su već njene nasljednice imale testnu dubinu 75m. Posada se sastojala od 34 čovijeka.
Osnovno naoružanje podmornice je činilo 5 torpednih cijevi u konfiguraciji 4 pramčane I 1 krmena. BK je bio 10 torpeda. Imala je ugrađen i palubni top 88mm. Kasnije od početka 1918godine top se zamijenjuje sa snažnijim kalibrom 105mm.
(podmornica UB 48 zadržala je uz top 105mm I top od 88mm)
UB 50 je izvršila 7 patrola, uglavnom u zapadnom Sredozemlju uz obale Afrike. Potopila je 39 trgovačka broda , 7 brodova oštetila i potopila stari bojni brod HMS Brittania, u ukupnoj tonaži 139.628t.
HMS Brittania potopio je dva dana prije primirja 09/11/1918g prolazeći kroz Gibraltarski prolaz, kod rta Trafalgar. Pogodak je izazvao eksploziju kordita, i brod je potonuo tri sata kasnije.
Predao se 16/jan/1919 Englezima i bio razrezan 1922g.
Nažalost originalnih slika nema pa ču staviti slike iste klase.
Šema UB III je iz www.hrvatski vojnik.hr.
[attachment=3][attachment=4]

Još malo slika te klase, obe posle rata.[attachment=1][attachment=2]

Klasa U 31
[attachment=1]
[attachment=4]Od te klase je izgrađeno 11 podmornica od U 31 do U41 u brodogradilištu Germaniawerft, Kiel, u godinama od 1912  do 1915g.
Od toga je 6 podmornica tijekom rata pripadalo Flotili Pula. Toj klasi, a i Flotili Pula su pripadale tri najproduktivnije podmornice I SR U 35, sa famoznim Lothar von Arnauld de Periere-om, SM 39 sa Walter Forstmann-om i U 38 sa Max Valentier-om. Ove tri podmornice su zajedno potopile brodovlja u iznosu 1.244.204 GRT, uz napomenu da je i četvrta po rangu U-34  pripadala istoj Flotili.
Operisale su uglavnom iz Boke.
Ove podmornice i njihovi zapovjednici zaslužuju  da se posebo obrade u samostalnom članku.
To su bile oceanske napadne podmornice, građene su kao dvotrupne, o uspješnosti klase govore sami podaci o njihovoj upotrebi tokom cijelog I SR.
Imale su doplov od cca 8790 nm. Sa brzinom od 8čv. Tako su pokrivale praktično cijelo Sredozemno more.
Deplasman im je bio 685/878t, najveći 971t. Dužina je bila 64,4m, preko svega, a sam čvrsti trup je bio dužine 52,36m. Širina je bil 6,35m, a širina čvrstog trupa 4,05m
Zagaz je bio 3,56m.
Površinski pogon su obezbeđivala dva dizel motora od 1.850ks. Podvodno pogon su bila dva elektromotora od 1.180ks. Brzina je bila 16,7/9,8čv. Za ono vrijeme više nego zadovoljavajuća brzina.
Naoružanje je bilo 4 torpedne cijevi, po 2 po pramcu i krmi. Bojevi komplet je iznosio 6 torpeda, što se je za vrijeme rata pokušalo povečati, izradom vanjskih spremnika za torpeda.
Obično su bile naoružane sa palubnim topom 88 mm što je kasnije od 1916 zamijenjeno topom 105mm, pre svega radi naoružavanja trgovačkih brodova, a same podmornice su i vršile artiljerijske napade i na obalu.( Lijep primijer je upad podmornice UB 48 u međuotočki prolaz i napad na Carloforte (Sardinija) i bombardovanje obližnje radio stanice.)
Posada se sastojala od 34 člana.
Maksimalna dubina ronjenja je bila 50m.
[attachment=2][attachment=3]

Za modelare, koristna strana http://www.dreadnoughtproject.org/heinrich/main.htm

U 47[attachment=1]
U 47 je pripadala klasi U 43 koja je slična klasi U 31, sa napomenom da je nešto većeg deplasmana, večeg doplova, imala je jače motore i nešto veču brzinu, a bistveno je da je umijesto 4 imala 6 torpednih cijevi.
U 47 je u Flotilu Pula pristigla 27/12/1916g. Zbog problema sa glavnim pogonom nije bila aktivna od juna 1917g. Na njoj je bio zapovjednik i Wilhelm Canaris od 14/01 do 14/06/1918g.Zbog problema sa pogonom podmornica je od strane posade potoplena u blizini Pule
U dvije patrole je potopila 14 brodova 3 oštetila i 1 uzaptila u ukupnoj tonaži  34.477 t.
Podmornice ove klase su imale deplasman 725/940t, najveći 1058t, dužinu 65m, dužinu čvrstog trupa 52,51, širinu 6,2, čvrstog trupa 4,18m, zagaz 3,74m i visinu 8,70m. Snaga dizel motora je bila 2400ks, snaga elektromotora 1200ks i sa njima je postizala brzinu 17,1/9,1čv. Naoružanje je bilo 6 torpednih cijevi u konfiguraciji 4 pramac, 2 krma i palubni top 88mm. Posada je brojila 36. Maksimalna dubina ronjenja je bila 50m.

U 63
[attachment=1]
U 63 je pripadala klasi U-63, od koje su u brodogradilištu Germaniawerft, Kiel izgrađene tri podmornice U 63, U 64 i U 65, od 1915 do1916g. Sve su nakon kratke službe na Atlantiku poslane u Flotilu Pula sve novembra 1916 godine.
Bazirale su u Boki Kotorskoj i operisale uglavnom na zapadnom sredozemlju od spojnice Sicilija-Tunis do Gibraltara.
U 63 je imala deplasman 810/927t, a puni 1160. Bila je dužine 68,36 (dužina čvrstog trupa 55,55m)širine 6,30m( širina čvrstog trupa 4,15) gaza 4,04m i visine 7,65m.
Površinski dizel pogon je imao 2200ks, a podvodni, elektromotori 1200ks.Brzina joj je
Bila 16,5/9 čv, a doplov sa 8čv je imala 9170nm.
Naoružana je bila sa po dvije torpedne cijevi na pramcu i na krmi, a BK torpeda je bio 6 kom. Naoružana je bila i palubnim topom  88 mm. Ronila je do dubine 50m.
Tijekom 12 patrola potopila je 72 broda, oštetila 10 brodova, 1ratni brod potopila (5.250t) i dva oštetila u ukupnoj tonaži od 249.274t.
Dočekala je kraj rata 16/01/1919 predana i izrezana u željezo 1919/1920g u Blyth-u.

U 73

U 73 i u 72 su pripadale oceanskim podmornicama minopolagačima UE I.
Pripadale su Flotili Pula i operisale su iz Jadrana od sredine 1916 godine.
Uočivši korist od polaganja mina na plovnim putevima, a naročito na ulazima u pomorske baze, gdje osim gubitaka na minama , stvaraju strah i nesigurnost plovidbe
čak i u najbližim obalnim vodama, njemačka mornarica se zalagala za izgradnju podmornica koje bi bile veće od UC klase, pomorstveno bolje, a i bolje naoružane.
U godinama 1915/1916 izgrađeno je 10 podmornica ovog tipa.
One su građene kao jednotrupne podmornice deplasmana 755/832 t (puni 980t)
Bile su dužine (razlomci su dimenzije/dimenzije čvrstog trupa) dužina 56,8/46,66m,
širina 5,9/5,0m, zagaz su imale 4,86m a visinu 8,25m
Imale su dva propelera i dva osovinska voda pogonjena u površinskoj vožnji sa dva šestocilindrična dizel motora u ukupnoj snazi 900ks, a u podvodnoj vožnji elektromotori snage takođe 900ks. Bile su relativno spore i maksimalna brzina je iznosila  10,6/7,9 čv. Doplov pri brzini 7čv je iznosio 7880nm.
Naoružanje ovih podmornica odstupa od ustaljenih rasporeda na podmornicama UC.
Torpedno naoružanje se sastoji od dvije površinske cijevi 500mm, od kojih je pramčana na lijevom boku, a krmena na desnom boku podmornice. Bk torpeda je iznosio četiri torpeda. Došlo je do promijene i kod  cijevi za polaganje mina koje su kod ove podmornice horizontalne i smještene na krmenom dijelu ispod KVL. BK  se sastojao od 38 mina. Komandni toranj iz tih razloga pomaknut prema naprijed pa je palubni top 88mm smješten iza komandnog tornja.Kasnije su ove podmornice opremane sa topom 105mm, a U 72 je bila jedina opremljena sa dva topa, tako da je uz originalni top dobila i top 105 mm.
Dubina ronjenja je bila 50m. Posada se sastojala od 28 članova.
U eksploataciji se baš nisu iskazale zbog čestig kvarova na pogonskim sustavima, tako da su bile čest gost remontnih brodogradilišta i radiona sa izuzetkom U 80.

U-73 je dolazeći iz Atlantika u Jadran položila mine ispred Lisabona i Malte ( na minskom polju kod Malte 27/28 april 1916 stradali su HMS Nasturtium, bojni brod HMS Russell i mornarička jahta Aegusa.)
Obavila je svega dvije patrole i potopila 18 brodova  (87,449t), 3 broda oštetila (8,067t) i potopila 3 ratna broda od ukupno 28.750t ( pored gore navedenih pred Maltom pred Port Saidom je na minu koju je postavila naišao ruski bojni brod Peresvyet od 13.500t i potonuo. )  
Mine je polagala i u zalivu Salonike, pred Atenama, u Egejskom moru i ispred Port Saida.
Na njenu minu je naišao i Britannic ( blizanac od Titanika) brod od 48,758t, tada u službi kao brod bolnica. Nestao je u talasima Egejskog mora 55 minuta nakon udara u minu. (21.novembra 1916g)
Podmornica U  73 je potopljena od vlastite posade prilikom napuštanja Pule 30.oktobra 1918.

Šema podmornice je iz www.hrvatski- vojnik.hr
[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Ljepa slika podmornice klase UB III.
Dolje UB 70 potopljena u Sredozemlju prilikom prebaziranja u Kotor.[attachment=1][attachment=2]

U 21 (klase U 19)

Jedna od najpoznatijih podmornica I SR. Operisala je u Sredozemlju od 1915  do 1917g. U njemačku mornaricu je uvrštena u oktobru 1913g.
Od  01 augusta 1914 pa do 31 augusta 1918g se nalazi pod komandom  Otta Hersinga, praktično cijelo vrjeme rata. Među kolegima je bio poznat kao the "Zerstörer der Schlachtschiffe"  - razarač bojnih brodova.
U-21 je prva podmornica koja je torpedom na vlastiti  pogon potopila brod. Žrtva je bio izviđačka krstarica HMS Pathfinder , 5. septembra 1915g., u blizini škotske obale. Jedan torpedo  je pogodio krstaricu izazvavši eksploziju kotla, koja se kasnije razširila na spremište kordita. Krstarica  je nestala pod površinom za svega 4 min., povukavši sa sobom 268 članova posade, spašeno je svega 18.
U-21 je bila I prva njemačka podmornica prebačena u Sredozemlje. 13. maja 1915 se zaustavila u Kotoru  da popuni zalihe i nastavila je plovidbu prema Galipoliju, kao nijemačka pomoč savezničkoj Turskoj. 25 maja uočila je bojni brod HMS Triumph, koji je sa sidra bombardovao tursku obalsku artiljeriju na Gapa Tebe. Približivši  se na 300m, podmornica je ispalila jedan torpedo, koji je probijo protutorpednu mrežu  i pogodivši trup broda.
Brod je potonuo za nepunih 10 minuta, povukavši sa sobom gotovo cijelu posadu.
Ostali britanski i francuski brodovi su povučeni sa tog područja, ali samo na kratko. Posle dva dana  HMS Majestic ponovo se vrača da nastavi bombardiranje osječajući se siguran okružen brodovima i zaštićen protutorpednom mrežom. Međutim U 21 je našla rupu u barikadi i ispalila dva torpeda pogodivši brod. HMS Majestic je ubrzo nestao u talasima.
Podmornicu je uočio zrakoplov koji je počeo bombardirati podmornicu, koja je zaronila I sakrila se ispod francuskog bojnog broda Henri IV. Kada se je podmornica kasnije pojavila zrakoplov više nije imao bombi, pa je otvorio vatru iz mitraljeza.
U julu odlazi u Kotor i pridružuje se Flotili Pula. Od večih uspijeha treba pomenuti  potapanje francuske oklopne krstarice Admiral Charner kod sirijske obale 8. februara 1961g.
U aprilu 1917g napušta Sredozemlje i odlazi na Atlantik. Preživjela je rat, ali je potopljena u teglju britanskog ratnog broda  1919g.
Ukupno je potopila 36 trgovačkih brodova (79.005t) 2 broda oštetila (8.918t) I potopila 4 ratna broda (34.575t)
[attachment=1][attachment=2]Na donjoj slici ima dva topa 88mm, naime 1916 ugrađen joj je još jedan top 88mm.

HMS Majestic tone.

[attachment=1]

U 73 u bazi.[attachment=1]

Od mene jedna slika njemačkih podmornica u Djenovićima tokom Prvog svjetskog rata.

Lijepa slika, podmornice su UC II klase.

Susret U-35 i male podmornice klase UB I iz flotile Constatinopol, negde na Mediteranu.[attachment=1][attachment=2]

Podmornice u Djenovicima, u pozadini se vidi i plutajuci dok.

Jedna nemačka podmornica u Boki, kako sam potpis kaže.


[attachment=1]

Nekoliko fotografija U-34

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Prve dve gornje slike su iz Boke.

[attachment=1]

[attachment=1]
[attachment=2]

Prve dvije fotografije U 34 su iz Boke, na jednoj se lijepo vidi i SMS Gaa. I fotografija U 39 je slikana u Boki, prolazi pred Sankt Georga ili Kaiser Karla VI...

Par fotografija U-38; donja je posebno zanimljiva

[attachment=1]
[attachment=2]

Ulazak u Boku, uplovljava pored ponte Ostro (Prevlaka). Super fotka jadrane! ;)

Cuvena U-35 u Rosama u Boki.

Evo je i U 36 na istom mjestu, samo slikano iz drugog ugla.

I dvije njemacke podmornice uz bok pomocnog broda "Amphitrite", takodje u Boki.

Evo i jedna neidentifikovana podmornica prilikom uplovljavanja u Djenovic. U pozadini se vidi krstarica klase "Spaun-Saida" sa "otfikarenim" krmenim jarbolom. Mislim da bi to mogla biti "Novara" koju je Horthy tako zamaskirao u maju 1915 kada je teglio U-8 do Otrantskih vrata, kako bi ga Francuzi i Italijani teze indentifikovali kao austrougarski ratni brod..... Jadrane, tvoje misljenje ?

Marinero, mozda jedna od podmornica klase U-63 (U-63, 64, 65?)

Jadrane, mislio sam na krstaricu u pozadini. Podmornica je vjerovato tip U 63.....

[attachment=1]

a, po brodu - malo vremena  :)

Ok, ali ja bih bas vlio da vidoim koliko je moja teorija o Novari sa skracenim kremnim jarbolom tacna...
U medjuvremenu od mene U 37.

U jednom periodu i Novara i Saida su imali skracene zadnje jarbole (iznad prvog kriza); dilema je.

OK, hvala u svakom slucaju. Evo jos dvije P uz bok "Amphitrite"

Jos jedan deutsche U boot u Boki.

Dvije podmornice tipa U 31 uz bok SMS Gaa.

Legendarni Otto Hersing sa U 21 u Tivatskom zalivu.

Podmornica U-38 sa pod komandom kapetana korvete Maxa Valentinera na Jadranu.

[attachment=1]

[attachment=2]


Italijanski jedrenjak, jedna od žrtava podmornice U-38 na Jadranu.

[attachment=3]

Još nekoliko fotografija ...

Posada i podmornica U-38 prilikom uvežbavanja.


[attachment=1]

[attachment=2]

Podmornica U-38 je sigalizirala neprijateljskom jedrenjaku "Verlassen Sie das Schiff". Uslikano u trenutku napuštanja broda od strane posade nakon čega je brod potopljen.

[attachment=1]


Grčki parobrod tone u akciji podmornice U-38 prilkom upada podmornice u luku Funchal na Portugalskom ostrvu Madeira, u kojoj su potopljena tri broda.

[attachment=2]

top bi mogao biti  10,5 cm L/45 SK G/97

UB 8, u Pulu dostavljena vlakom, sastavljene, pripadala kratko vrjeme Pulskoj flotili, maja 1915g upučena u Dardanele i kasnije Crno more. Do Otranta ju je teglila SMS Novara ( do Kefalonije, gdje su sreli francuske brodove, Novara je odpustila podmornicu iz teglja i bez incidenata se vratila)[attachment=1][attachment=2]

jedna od najefikasnijih podmornica

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Principe Umberto tone kao žrtva mine koju je položila UC-14.

[attachment=1]

Još jedna slika Umberta, pre potonuća.

[attachment=1]

UC-12 prilikom uvođenja u službu RM, pod imenom X-1.

[attachment=2]

skinuo sa neta... :P

plan podmornica U63-65

 :klap :klap :klap

U bazi je živahno, popunjavaju se zalihe, krcaju torpeda...[attachment=1]

U pulskom brodogradilistu
[attachment=1]

[attachment=1]
[attachment=2]

Podmornicka baza u Puli.

Čuvena U-21 i još čuveniji Otto Hersing na njoj u Boki.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Covjek je dobio nadimak "Die Schlachtschiff Zerstorer" samo petnaestak dana kasnije nego sto su ove fotke u Boki snimljene... Legenda!

Ranije postavljena fotografija "u Bokokotorskom zaljevu" sada je jasnija i vidi se da je to U-65 iz klase "63". Snimljena 1917-18.
[attachment=1]
 

Iz kotorske baze
[attachment=1]

Iako je kratko pripadala flotili Pula, da je spomenemo, to je U-8(austrijska oznaka) inače njemačka UB 8, ima i austrijsko markiranje na pramcu.Svega dva mjeseca je pripadala flotili Pula, da bi od juna 1915 do maja 1916 bila u Constantinople Flotili, a posle toga prodana je Bugarskoj, gdje se zvala Пoдвoдник №18.[attachment=1][attachment=2]
Sveukupno su iz Njemačke pre svega za pomoć Turskoj, u dijelovima transportovane tri male obalne podmpornice tipa B I, u Pulu, UB-7, pomenuta 8 i UB 3, one su dobile austrijske oznake 7,8 i 9.
U-8 je do Otranta teglila Novara, 7 je teglio Triglav i obe podmornice su stigle u Tursku bez problema.9-tku je teglio Warasdiner do ulaza u Boku, odakle je nastavila sama svojim pogonom, tu joj se i gubi svaki trag.

Začudo ova još nije bila U-38. Ova podmornica je treća po efikasnosti, potopila je 138 broda sa 299,985 tona.
Bila se i zapetljala u mrežu Otrantske baraže, ali se izvukla, pre svega radi konfuzije savezničkih snaga izazvanih napadom austrijskih brodova na baražu.[attachment=1]

Iz Jadrana je operirala pod komandom Maxa Valentinera; poznat je njegov slucaj potapanja britanskog civilnog broda Persia juzno od Krete 30.12.1915. kada je poginulo 343 civila. Valentiner nije postupio u skladu s tzv. "Arapskim jamstvom" njemacke komande Kaiserliche marine od 18.9.1915. prema kojemu se putnicima i posadi nenaoruzanih putnickih brodova daje trideset minuta vremena da napuste brod.
[attachment=1]
(kod brojnog ordenja istice se otomanska Galipoljska zvijezda koju su dobijali oficiri Centralnih sila za angazman na otomanskom podrucju)

[attachment=1]
Ova slika  je već bila, ja je postavio i napisano u dobroj vjeri, U 35 susret sa neindentifikovanom podmornicom tipa B I.
Odudarao mi je od slike oficir u nimalo pomorskoj uniformi što se šetka ponositim korakom po palubi. Kasnije sam u knjizi »Mediterranean Submarines«,  vidio da se ne radi o podmornici U 35, već o podmornici U 33. Čudna osoba  (čudna za palubu podmornice) je britanski officir , zarobljenik, kapetan s Wilson, kraljev kurir.
U-33 pod komandom komandanta Ganssera, 4. Decembra je hitcem ispred pramca zaustavila grčki parobrod »Spetse«, vezala se je uz bok putničkog broda radi pregleda. Njemci su zatražili liste putnika i posade, na kojim su bila i tri britanska oficira, podpukovnik Napier, vojni ataše u Ateni, i pomenuti gospodin S Wilson, kraljev kurir, takođe i član Parlamenta, te konačno Dr Finlay koji je bio radnik Crvenog krsta. Prva dva su zadržana na podmornici dok je treči pušten nazad na brod.
Pred zarobljavanjem se na brodu odigravala prava drama. Wilson je u kabini imao četiri vreče pisama, jednu za ministarstvo rata, dvije za ministarstvo vanjskih poslova i jednu za Pariz.
Kada je podmornica ispalila granatu, brod je zaustaavio motore i čekao da podmornica priđe na bok broda. To je potrajalo oko 10 minuta. U međuvremenu Wilson je otišao prema svojoj kabini da se riješi papira. Srećom je susreo američku damu Mrs Herbine koju je ranije upoznao (uvijek treba nastojat upoznati dame), koja ga je upitala šta misli uraditi sa poštom i sama se ponudila da preuzme brigu o jednoj vreći.
Ona je rekla:Ako mi donesete vreču u kabinu , ja vam se kunem na Bibliji, da je niko neće dirati. Ni Austrijski ni Njemački oficir neće moći ući u moju kabinu jer sam ja Američki građanin.
Takođe je napomenula da hoće učiniti nešto da pomogne Englezima u ratu.
Wilson joj je povjerio poštu za ministarstvo rata koja je zbilja i stigla na odredište.
Ostale su još tri vreće, jednu je još uspio dotegliti do ograde broda i digavši je sa dvije ruke (govori o težini) baciti je u more sa suprotne strane od veza podmornice. Sa užasom je zaključio da vreča pliva i neće potonuti. Druge dvije je zaključao u njihovo spremište.
Podmornica je zarobivši dva Engleza pustila putnički brod da nastavi putovanje, a sama je posle par dana uplovila u Boku i u Hercegnovom iskrcala zarobljenike. Poručnik sa pomornice je dva dana nakon dolaska u Boku, obavjestio kapetana Wilsona i podpukovnika Napier-a, da je podmornica dobila specijalni zadatak da pretraži područje susreta parobroda i podmornice u cilju traganja za dokumentima koji su možda bačeni u more.
Kako je kasnije Wilson objašnjavao na sudu (istraga je izvršena 1918 i on je oslobođen), to je posledica potpunog i slikovitog opisa u engleskim novinama, gdje je i spomenuta vreća sa poštom koja je ostala plutati na moru, kao i o ulozi kapetana S Wilsona.
Podmornica je uspješno izvršila zadatak i pronašla vreću, tako da je 1. Januara 1916g kapetan Wilson po prvi put vidio kopije pisama iz te vreće.
Tu treba nadodati da je U 33 imala dignutu Austrijsku zastavu.

Lijepa zgoda.

Hvala@jadran.

[attachment=1]
Nisu podmornice slučile samo za napad na površinske brodove. Najuspješnija podmornica je obavljala i manje slavne zadatke.
U junu 1916 godine zapovjednik  U- 35 Von Arnauld, dobio je neobičan zadatak, naime 21 juna je isplovio iz Boke prema Kartageni. Imao je zadatak da isporuči pismo Kaisera, Kralju Alfonsu ,u kojem mu se zahvaljuje za zbrinjavanje njemačkih izbjeglica iz Kameruna u Špansku Gvineju.
U-35 je ostala u Španiji dozvoljenih 24 časa i  predstavljala je atrakciju za svjetske novinare, koji su je fotografisali i tražili postranske razloge te posjete, davajući im ogromna značenja.
Prije isplovljenja  je Lothar izvršio snabdjevanje sa interniranog njemačkog parobroda Roma.
Britanska obaveštajna služba je optužila Njemce da je pismo samo krinka izza koje se krio drugi zadatak. Taj zadatak je bio isporuka dvije ampule kulture antraksa i sakagije njemačkim agentima u Španiji. Ova priča ranog biološkog rata nikada nije potvrđena, ali stoji istina da je podmornica četiri mjeseca kasnije opet u španskim vodama ukrcala Kanarisa ( tamo je bio kao obavještajac) i iskrcala dva tajna agenta u vodama Španije 14.februara 1918g.

Kada smo se već dotakli U-35. Zaustavljanje i potapanje Britanskog parobroda Parkgate 04.04.1917.

http://www.youtube.com/watch?v=sGz216WvkHI

Dvije fotografije iz ranije spomenutog dogadjaja s kratkim pristajanjem u spanjolskoj lici Carthagena.
[attachment=1]
[attachment=2]
i dvije vezane uz podmornicu
[attachment=3]
[attachment=4]
Steta je sto su fotografije niske kvalitete.

Fotografije na kojima se vide oficiri-komandanti podmornica Wolfgang Steinbauer (UB47, UB48 - obojica potopili preko 100.000 t brodovlja; Steinbauer na 8. mjestu, Launburg na 33. mjestu), Otto Launburg (UC37, UB52) - obojica dozivjeli duboku starost od punih devedeset godina.
Isto tako tu je i Hans Fechter, tada gl. inzenjer na UB35, (od 1940. admiral (Ing.))
[attachment=1]

Nesto poboljsanih starih i novih iz Cartagene
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Mediteran 1916; varijanta je da je U-35 u pozadini...
[attachment=1]

Fantastično! :klap

Hvala ML.
Evo jos jednom bolja kopija U-35 kod Pule.
[attachment=1]

I na jednoj razglednici iz Kartagene.

[attachment=1]

1916 godina
U38 se nakon povratka iz Otrantskog baraža upetljala u nešto što bi moglo da liči na ribarsku mrežu

Il je ribarska ili barazna mreza.

Po čeličnim kolutovima to je zaprečna mreža.

35

Negdje mi je ostalo u sjecanju da je ML postavio ovu ili slicnu fotografiju (ali gdje?):
[attachment=1]
Medjutim, osim podmornica i podmornicara, zanimljiv je i pramac broda desno. Rekao bih da je to obalni torpedni brod Kaiserliche Marine - ili Tb A-51 ili A-82. Dopremljeni su zeljeznicom do Pule i sastavljeni, a sluzili su kao tenderi za njemacke podmornice.
Oba su potopljeni od strane posade pred Rijekom 28.10.1918.
Za info kako je isgledala klasa tih brodova.
[attachment=2]

Iz baze u Jadranu uspjesno je operirala U63; 27.6.1917. juzno od Tulona paljbom je potopila britanski trgovacki parobrod Tong Hong, prethodno uzevsi brodski top kao plijen i kapetana kao zarobljenika. Na brodu nitko nije stradao.
[attachment=1]
Jos dvije poznate podmornice
[attachment=2]
[attachment=3]

UB-14.

[attachment=1]

Dvije zanimljive fotografije
[attachment=1]
i u Boki
[attachment=2]

[attachment=1]U Boki.

Ulazak u Kumborski tjesnac iz pravca zapada, tačno po provi podmornice je Kumbor....

Na slicnoj lokaciji sa radio jarbolima.
[attachment=1]
Vjerojatno isto klasa "31"
[attachment=2]

Jos nekoliko fotografija velikih njemackih podmornica.
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

U-34 na izlazu iz Pule. Vije A-U zastavu. Lijepo se vide Kruppovi topovi od 8,8 cm.
[attachment=1]

Album U-73


[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Fantastično!!!!! :klap :klap :klap

Bogme Bozo.... :klap - vjerojatno su sve fotografije u vezi U35 (?); jedan od pogodjenih parobroda je "Mapplewood"...
Podmornica U35 s komandantom Lothar von Arnauld de la Perière na ulasku u Bokokotorski zaljev.
[attachment=1]
[attachment=2]

Fotografije sam našao na G+ kod Harry von Gebhardt, pod nazivom U 73 (1.wk). Inače ima kolekciju zanimljivih fotografija.

link (https://plus.google.com/109781830724590960368/posts)

Sjajno! :klap :klap :klap

„Začarani krug“ počeo i završio u Boki

Prije skoro vijek na našem primorju snimljeni prvi kadrovi prvog dokumentarnog filma o podmornicama na svijetu

Lijep i sunčan dan, posada u svečanim bijelim uniformama postrojena na palubi podmornice i elegantni mladi komandant koji na brod stiže preko plutajućeg pontona sa obale u Đenovićima, tog 31. marta 1917, zauvijek su ostali zabilježeni na celuloidnoj traci. Filmska kamera postavljena na tornju njemačke podmornice U-35, zabilježila je tog dana u Boki Kotorskoj prve kadrove prvog dokumentarnog filma na svijetu o podmorničarstvu kao zastrašujuće efikasnoj novoj tehnici i načinu ratovanja na moru. Glavni junaci filma „Der Magische Gürtel” („Začarani krug“), najuspješnija njemačka podmornica U-35 i njen komandant, poručnik bojnog broda Lotar fon Arno de la Perijer, uveli su Boku u jedno od istorijskih poglavlja razvoja sedme umjetnosti u svijetu.

Naime, želeći da javnosti njemačkog Carstva „iz prve ruke“ prikaže uspjehe koje postižu njihove podmornice u ratu protiv snaga Antante, njemačka Vrhovna komanda na proljeće 1917, u Đenoviće u Boki Kotorskoj gdje je bazirao dio njihovih podmornica iz tzv. Sredozemne flotile, poslala je posebnog snimatelja sa zadatkom da napravi propagandni film. Puno ime snimatelja na žalost, nije sačuvano i on je danas poznat samo po prezimenu Leser. Njegove snimke napravljene tokom patrole podmornice U-35 od 31.marta do kraja aprila te godine, u film je montirao i uvezao reditelj Hans Brenert. „Začarani krug“ je nijemi film u trajanju od 45 minuta i pored ostaloga, sadrži i 10 scena potapanja brodova od strane U-35, uključujući i jednu gdje je žrtva podmornice bio jedrenjak koji je prevozio teret živih morskih kornjača.

Uprkos lakoći kojim je podmornica postizala ratne uspjehe, film „Der Magische Gürtel”, međutim, nije nimalo jednostavno snimljen, osim par uvodnih kadrova u Đenovićima, gdje razdragane posade ostalih austrougarskih i njemačkih podmornica ispraćaju U-35 na patrolu. Kamerman je zabilježio i mirne vode Tivatskog zaliva gdje su podmornicu pozdravili brojni usidreni austrougarski ratni brodovi, a onda je za njega uslijedio pravi pakao…
“Na ovoj patroli imali smo ukrcanog filmskog snimatelja. Jadničak – njegovo lice me i sada progoni jer je bio blijedozelen sve vrijeme plovidbe. Taj nesrećnik nikada prije toga nije u podmornici išao na more, a patio je od morske bolesti u njenom najgorem obliku. Obično bi bio čvrsto uz svoju kameru, baš kao kakav pravi filmski junak. Meci, granate i torpeda koje je na nas ispaljivao neprijatelj, nisu ga mogli odvojiti od kamere, ali je to morska bolest činila. Bilo je dana kada je prizivao granatu koja će nositi njegovo ime, da dođe i prekrati mu muke! Ali onda kada bi se Neptun umilostivio i smirio more, naš je kamerman opet postajao heroj. Usred borbe koju bismo vodili sa nekim naoružanim trgovačkim brodom koji je pucao na nas, kamerman bi potpuno hladnokrvan, lagano namještao kameru, mijenjao objektive i refokusirao svoju snimateljsku mašineriju, kao da se oko njega nije vodila prava, već filmski inscenirana bitka” – opisao je komandnat podmornice, Fon Arno de la Perijer svoje iskustvo sa snimanja filma “Der Magische Gürtel” u jednom intervujuu nakon Prvog svjetskog rata.
Ipak, i pored svega, Leser je uspio napraviti fascinantan film o teškim uslovima života posade na podmornici u borbenoj misiji, sa izvanrednim video-zapisima zaustavljanja i potapanja neprijateljskih parobroda i jedrenjaka po Mediteranu i na istočnom Atlantiku, posada koje u čamcima napuštaju svoje brodove, ali i impozantnog dočeka koji je za U-35 priređen kada se podmornica 6 .maja vratila u svoju bazu u Đenovićima. Kadrovi iz tog filma jedni su od najranijih filmskih zapisa Boke Kotorske, a ovo ostvarenje kasnije je korišćeno i kao materijal za mnoge druge dokumentarne, nastavne ali i igrane filmove sa tematikom podmornica i ratovanja na moru, snimane u periodu do Drugog svjetskog rata u SAD i Velikoj Britaniji.

U tim zemljama “Der Magische Gürtel” je prikazivan pod imenom “The Exploits of a German Submarine (U35) Operating in theMediterranean”, odnosno “The Log of the U-35”. Danas je ovaj film čije su uvodne i završne sekvence snimljene u Boki prije 99 godina, jedan od bisera istorije svjetske kinematografije.

Najuspješnija podmornica u istoriji ratovanja na moru

U-35 i dan-danas je po svom učinku u Prvom svjetskom ratu, najsupješnija podmornica u istoriji ratovanja na moru. U ukupno 17 patrola od 1914 do 1918 godine, ova podmornica koja je najveći dio tog perioda imala bazu u Boki Kotorskoj, potopila je ukupno 224 trgovačka broda sa skoro 540 hiljada tona nosivosti i oštetila još njih 9 sa ukupno 32.490 tona. U-35 je bila jedna od ukupno 11 velikih njemačkih podmornica tipa U-31, građenih od 1912. do 1915. u brodogradilištu Germaniawerft u Kilu. Imala je puni deplasman od 971 tone, bila je dugačka 64,7 i široka 4,05 metara. Pokretala su je dva dizel motora ukupne snage 1.850 konja, odnosno dva elektromotora snage 1.200 konja u podvodnoj vožnji. Mogla je dostići maksimalnu brzinu od 16,4 čvora na površini, odnosno 9,7 čvorova pod vodom, a bila je naoružana s četiri torpedne cijevi kalibra 533 mm i topom kalibra 105 mm na palubi. Posada se sastojala od 35 ljudi, a podmornica je mogla zaroniti do maksimalne dubine od 50 metara. Njen komandant, poručnik bojnog broda Lotar fon Arno de la Perijer takođe je ušao u istoriju kao najuspješniji tzv. podmornički as u oba svjetska rata.

http://www.bokanews.me/djir-kroz-boku/25276/

I sam dokumentarac:

https://www.youtube.com/watch?v=KrP5WSGcxZ8

Nekoliko fotografija; onu s "dimnjakom" je poodavno postavio Marinero; zanimljiva je fotografija U35 u Bokokotorskom zaljevu s tri topa (za usporedbu U35 od IWM bez ijednog).
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
[attachment=6]

Isporuka novih torpeda za njemačke podmornice u Boki stogla je vozom do Zelenike gdje se tivarui na maonu da bi se prebacila do "krajnih korisnika" u Đenoviće.

Njemačke podmornice u Đjenovićima.

Tysk U-baad vender tilbage efter et Togt i Middelhavet og hilses med Hurra af Besætningen paa et østrig-ungarsk Skib. ::)

 ;) U prijevodu...."njemacku podmornicu nakon povratka s akcije na Mediteranu pozdravljaju s Austro-ugarskog broda".
Brod je naravno Gaa, matica njemackih podmornicara, a podmornica najvjerojatnije U-35.

Već postavljana fotografija na početku topika. Prva podmornica s leva je čuvena U-35, a u pozadini se vidi Sankt Georg.

[attachment=1]

Velika njemacka podmornica klase U-31. U pozadini tankovi za gorivo.
Gdje li je to snimljeno?
[attachment=1]

Jedna od nemačkih podmornica u Boki.

[attachment=1]

Vjerojatno U-47, klasa U-43.
[attachment=1]

To je klasa U-19 vjerovatno Otto Hersing U 21.[attachment=1][attachment=2]
Na drugoj slici se vidi ono proširenje iza mosta.

Evo i U 43
[attachment=1]

Hvala ML.

Mozda je klasa 19, U21 Hersing
[attachment=1]
[attachment=2]
mozda klasa 43
[attachment=3]
a mozda ona poznata 31; ipak bih se, po konfiguraciji palube tome priklonio ....
[attachment=4]

[attachment=1] podmornica x[attachment=2] [attachment=5]podmornica U 21[attachment=3]U 43[attachment=4]U 31
Ne treba puno gledati da se vidi koja je, a Hersingova U 21 je jedno vrjeme imala povišenje što je vidljivo na slici gdje su sve klase U 19., jedino 21 ima proširenje iza mosta
100% je Hersingova

Njemacka U-73 i njezin komandant (1883-1970)
[attachment=1]
[attachment=2]

Na njenim minama u Kea kanalu 21.novembra 1916 stradao je Titanicov blizanac, HMHS Britannic.

Vidim da je BBC blokirao film.

Djed slavnog podmornicara, francuski art. porucnik je bio zarobljen za vrijeme francusko-pruskog rata, ostao je u Njemackoj, ozenio se ......
Postoji duza varijanta gornjeg filma koji su Englezi obradili i u cetiri nastavka ga se moze naci na IWM-u. Kvaliteta nije osobita, posebno uz logo IWM-a.

http://www.iwm.org.uk/collections/item/object/1060023104

Nize vjerojatno jedna iz klase U-31, mozda U-35.
[attachment=1]

Ova slika se pojavljuje čim se odkuca U 38, svukud na internetu. Malo bolje sam je osmotrio i zaključio da je sigurno U 43 njemačka pa A-U. Slika se nalazi i u knjizi gdje je zapis Valentinera, pa su je uzeli kao takvu. Odmah se vidi razlika, što po bočnim tankovima, na U 38 su sa gornje strane ravni, što po nadgrađu. A onaj skelet na mostu, mislim da je bio na U-14.
[attachment=1][attachment=2]
U-38 na probama [attachment=3]

U 38 u Turskoj, posada postrojena admiral Souchon u posjeti podmornici. Druga slika pripreme za proslavu komandantovog rođendana, vise janjci, pošto imaju glave znači da su ubijeni na podmornici.
Valentiner je imao malo čudne zabave. Kada je prevozio članove novooformljene Gruzijske legije koja je upućena na Kavkaz radi diverzija protiv Rusa, izvedeno je nekakvo takmičenje u gađanju revolverom.
Gruzijci su prvo počeli da gađaju delfine, ne baš previše uspješno, od dva jata koja su prošla pogodili su jednog.
Onda se umješao Valentiner priupito da i oni probaju pogoditi delfina.
Gruzijac mu je začuđen dao revolver sa napomenom da su Gruzijci najbolji strjelci na svjetu. Valentiner je uzeo revolver i dao ga najbližem mornaru. Mornar nije izabran slučajno, nastupao je u cirkusu kao strjelac iz revolvera.
Ispalio je prvi metak, promašio i zaključijo da pištolj nosi visoko.
Kada je naišlo novo jato delfina, ispalio je dva metka i postigao dva pogodka. Podmornica je prišla ranjenim delfinima koje su dotukli harpunima i prosljedili jih kuharu na filetiranje.
Gruzijac je pun nevjerice, izjavio da je to puka sreća.
Valentiner je naredio da se donese tanjir i bacio ga u vazduh, Gruzijac zapuca, promaši, tren kasnije zapuca i Valentinerov šampion i tanjir ode u komade.
Gruzijac je ostao potpuno zbunjen izjavivši: "nikada ne bih vjerovao da neko na svjetu puca bolje od Gruzijaca.
 [attachment=1][attachment=2]

U 38 u doku, vide se krmene torpedne cijevi.
Dolje navigacija duž dalmatinskih otoka. Mislim da ostavlja Blitvenicu sa desne strane.[attachment=1][attachment=2]

Blitvenica nije, prije Mulo.

Mulo je skoro pa sve svetionik,dobro mi je ostao u sječanju.
[attachment=1]
Bilo kako da okrenem Blitvenica je.
[attachment=2][attachment=3]

U 38  sa mrežom.
Kada je noću 22/23 prolazila Otrantski baraž upetljala se u protivpodmorničku mrežu. Več je prošla prvu liniju  kada je između prve I druge linije zamjetila svjetla driftera. Naređeno je ronjenje na 50m,  trebalo je dvije minute da zaroni do 7m , polako se dubina povečavala da bi kod desetog metra osjetili udarac, hidroplani su slušali ali dubina se nije povećavala.
Pored te muke odjeknula je bliska eksplozija dubinske bombe. Lampe u brodu su se reducirale na crvene, da bi iskoro I one zatajile, na podmornici je zavladao mrak.  Kormilar je javljao da kormilo više ne sluša. Čuje se struganje čelik čela po podmornici. Više nije bilo nikakve sumnje da su se upleli u mrežu. Podmornica je dobila 30 stepeni krmenog trima.
Nedugo zatim uspostavljena je rasvjeta , mašina I baterije su bile ispravne. Osvetjenje se nije dugo zadržalo, ponovo dubinska bomba I opet ispad osvjetljenja.
Valentiner je znao šta se dešava, mreže nisu imale montirana samo eksplozivna punjenja već i sprave za osvjetljenje koje su se aktivirale pri udaru, kontejnere sa kalcijevim kloratom, gasom koji je samozapaljiv I daje jako svjetlo, tako da se ispod mora vide plamenovi. Oni označavaju da je podmornica u mreži.
Kako su elise bile slobodne, a motori djelovali bez ikakvih teškoća, Valentiner je svu posadu poslao na pramac, monometer na tornju je pokazivao 10m., znači pramac je skoro virio iz mora. Podmornica se je polako ispravljala , mašinama je naređeno svom snagom naprijed, dubina se je povećavala, struganje čelik čela je prestalo. Podmornica je stigla do maksimalne dubine 50m, ali je nastavila da  pada. Pumpe su izbacivale more pod 6atm, podmornica je prešla 60m I zaustavila se na 65m.
Bili su prisiljeni da izrone i odlučili su da što skuplje prodaju svoju kožu. Na površini Valentiner je osmotrio horizont. Brodova koji sui h napadali nije bilo, vidjela se samo linija driftera na jednu milju prema Valoni. Okrenuo je podmornicu prema italiji i kasnije bez problema prošao baražu.
Nikako mu nije bilo jasno gdje su nestali drifter koji sun a podmornicu bacali bombe. To mu je postalo jasno tek kod uplovljenja.
22/23 se je na moru nalazila IV grupa razarača, Scharfschutze, Reka, Velebit I Dinara pod komandom kapetaana korvete Nowotnya. Oni su očistili pomenute driftere a I imali sukob sa francuskim razaračima.
Ponekad je potrebna I sreća a U-38 ju je očito imala.
Između biografije Valentinera i Hansa Sokola je razlika u vremenu događaja, po Sokolu, što je vjerovatno ispravno to se dešavalo 22. oko 2130h, a po Valentineru isto tako noću ali 23. oko 0300h.[attachment=1]

Podmornica UB 105 pod komandom Wilhelm-a Marschall-a, posle potapanja putničkog parobroda Djemnah u blizini Libije 14.jula 1918g. Brod je pogođen torpedom potonuo za dvije minute, povukavši sa sobom 436 ljudi. Na brodu se nalazilo 153 člana posade i 601 putnik. Preživele su pokupili brodovi pratnje, a i na podmornici se našlo mjesta za dvojicu. Jedan je onaj tamnoputi na slici.[attachment=1]

UB 105, momci se razbaškarili, oko topa raspoređen zaplenjeni duvan, suši se.

UB 105, momci se razbaškarili, oko topa raspoređen zaplenjeni duvan, suši se.[attachment=1]

Preljepa slika UB 105, snimljena sa krmene antene.[attachment=1]

UC 74 vide se rešetke preko spremnika za mine, na pramcu dvije vanjske torpedne cijevi. Na donjoj slici osmatrači.
Podmornica je potopila 37 trgovačkih brodova, sa 92,722 GRT i 4 oštetila, sa13,108 GRT.[attachment=1][attachment=2]

Druga najuspješnija podmornica prvog rata U 39 (prva je U 35) dole su oštečenja koja je zadobila 5.augusta 1917, nakon što ju je udario trgovački brod Ryton, koji je zatim potonuo od oštečenja. Podmornica je morala napustiti patrolu.
[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

U-38, vježba gađanja, Valentiner pomno prati putanju torpeda.
Dole nije vježba Restormel pogođen torpedom-
[attachment=1][attachment=2]

Prva forografija je Boka Kotorska - u sred Tivatskog zaliva.  ;) :) :) :) :)

UB 105 napušta Boku, ide u lov, odredište istočni Mediteran.[attachment=1]

Lijevo po krmi joj ostaje oklopni krstaš "Sankt Georg", u daljini se jasno razaznaju i dvije krstarice klase "Saida" sa skraćenim krmenim jarbolima da bi njihove siluete zavarale neprijatelja....

jel to ovaj film,

https://www.youtube.com/watch?v=BoA1wOrmTLk&t=305s
(p.s. nešto mi ne radi yt ikona)

koliko sam shvatio iz ovoga pročitanoga, velika v[/youtube]ećina podmornica bila je njemačka a mali dio njih od K.u.K-a  

Da, to je taj film. Vidim da je ponesto skracen u odnosu na ranije postavljeni. Englezi su skrojili pak 4 nastavka ukupno oko 70-ak minuta.

Snimano na U 35, potopila je 224 broda sa 534.900 brt. Dole u Boki sa austrijskom zastavom.[attachment=1]

UC 14 ili sa austrugarskom oznakom dole, U 18. Podmornica minopolagač, na Jadran stigla željeznicom 05. juna 1915, a vratila se opet željeznicom u Belgiju 22.okrobra 1916. Na njenim minama je stradao 4. decembra 1915g. razarač Intrepido, 8.januara 1916g. pomočna krstarica Citta di Palermo, a 11. decembra 1916, oklopnjača Regina Margherita.
Polagala je mine pred albanskom obalom i pred Brindisijem.[attachment=1]

UC 15, sa austrijskim oznakama U 19. Kao i UC 14 prevezena je u djelovima u Pulu i tu sastavljena. Na istom vozu sa podmornicom putovala je i posada. Posada je obučavala i austrijsku posadu, vjerovatno je slika iz tog perioda, međutim kako Austrijci nisu kupili podmornicu ostala je njemačka posada. U Jadranu nije imala borbenih patrola. Odmah je pretvorena u transportu podmornicu, jer je postojal za ratnim materjaom u Konstantinopolu. Podmornica je mogla posle prepravke nositi oko 8t materjala i 4 rezervne torpeda u kontejnerima. Jedva se dovukla do Bodruma kvara glavnog motora.Materijal je iskrcan ervnih torpeda i buradi acetona, pa je na 50 kamila prenese do Smyrne. podmornica je legla na dno, tako da je samo toranj virio iz vode, stranu prema moru su maskirno obojili dok je čekala na popravak. Posle popravke je isplovila za Konstantinopol gde je nastavila službu u Konstantinopol flotili.[attachment=1]

Boka, U 35, austrougarska U 30 i  U 63 ili U 65.[attachment=1]

Još jedna U 39, oštećena 5. augusta 1917, posle udarca britanskog broda Ryton.[attachment=1]

Jedna od žrtvi parobrod Minas, za nas interesantan zbog detalja.[attachment=1]
Interesantna pričica oko broad Minas. Brod koji je prevozio trupe iz Taranta u Solun. Potopljen je od podmornice U-39, kojom je komandovao Walter  Fostmann. Nigdje nisam našao popisa poginulih, čak ni tačnog broja poginulih, broj se kreće od 350 do 900 pa I više. Vjerovatno je bliže ovoj drugoj cifri.  Po jednim izvorima je prevozio srpske trupe, po drugim italijanske, francuske I srpske, a  po memoarima Fostmann-a pretežno italijanske.
Brod je 25 kutija sa polugama plemenitih metala, kako su zarobljenici izjavili Fostmann-u  3.000.000 u zlatu (čega?).
Po izjavama zarobljenika ( 2 italijanska vojnika, izvučena iz mora) na brodu su je bio jedan general , više oficira , vozači 13.regimenta art. Iz Rima, u Napoliju su se ukrcali srpski general Gojković, pukovnici Dulić, Ristić I Draguvin(?) 60 italijanskih oficira , I regimenti pešadije 31,39 I 63. Da nije bilo velikog entuzijazma za polazak u Solun pokazuje podatak da je 50 vozača, pobjeglo neposredno prije isplovljenja broda.
Parobrod je prepušten na milost I nemilost U-39, naime među saveznicima su uvjek postojali problemi oko djeljena zona pračenja brodova, pa su italijanski brodovi brod ispratili dio puta koji je njima pripadao I okrenuli se. Britanskih brodova koji su trebali preuzeti pračenje nigdje nije bilo.
Pogođen prvim torpedo u visini Matapana, brod je stao( pogođen je bio u mašinski prostor). Komandant je osmotrio kroz periskop stotine ljudi koji trče po palubi, primjetio je i neoštećenu antenu između jarbola, pa se odlučio da ga definitivno utiša I pošelje na dno. Ispalio je još jedan torpedo koji je izazvao neviđenu eksploziju. Brod je imao skladišta sa tri palube, u dnu su vozili municiju I ratni material a na gornje dvije I na palubi su bili zbijeni vojnici.
Kada je Fostmann ispitao Italijanske vojnike, odlučio se za još jedan trofej: generala. Pretražio je pučinu ali nije našao nikog preživjelog.
Sada postoji I naša verzija, koja kaže.:
General Gojković je bio među preživjelima, ali je odbio poziv njemačkog komandanta da se preda. Izvadio je pistol I otvorio vatru na podmornicu. Njemci su ostali zatečeni, ali su posle uzvratili paljbu I usmrtili generala , koji je sahranjen u vodama Sredozemnog mora. (professor Slobodan Đukić) .
Malo čudno.
Forman spominje i pukovnika Ristića, gdje kaže da ga je stigla pravedna kazna.
Preživjeli su ispričali, kako su čuli priče, kako je Ristić,  prvi pucao na Obrenovića, a kasnije I na njegovu ženu Dragu, 1903g., posle su i ostali mladi oficiri pucali u nemoćnu ženu….

Još kao napomena general Gojković je jedini srpski general poginuo u I SR.[attachment=2]

-

Bilo bi interesantno doći do istine.
U Vojnoj enciklopediji 1960g isto se pominje podatak da su generala Gojkovića Nijemci ubili jer nije htio da se preda.
Iz memoara komandanta podmornice ništa slično, on ga nije našao, kako njega tako i nikog drugo. Čak pominje da niko osim dvojice nije preživjeo, dva italijanska vozača Luigi Inverardi i Giuseppe Fabrizio, u isto vrjeme na podmornici  je bio i kapetan prije potopljenog engleskog broda ss Burnby.
Kada je tražio generala kaže da je sve prečešljao i nije našao ni jednog preživjelog. Prije ispaljenja drugog torpeda vidjeo je ljude koji skaču u more, spašeni Italjani su plivali za brodskim čamcem da bi se posle dočepali splava..
Dva dana posle pogibije australski bolnički brod je pokupio 7 preživjelih iz čamca za spasavanje. Prosto je nemoguće da podmornica nije našla kasnije nikoga na moru.  
Na brodu je kao oficir bio i kasniji admiral Donitz, a i navigacijski oficir Martin Niemoller koji je kasnije napisao knjigu From the U-boat to the Pulpit. U knjizi je opisao svoj put od podmorničara do popa, opisao je i potapanje Admirala Magona, koji je prevozio francuske trup, kao i Minasa, za koje brodove kaže da ga je dugo proganjala savjest jer nisu pomogli brodolomcima.
Moguće je ta knjiga put do istine.
Čitao sam izjave unuka poginulih, koji ni iz arhiva Marine Militare odjel za istoriju nisu dobili odgovora. Mi kao stranci još nemamo  mogućnosti upogleda u arhive, što će se promjeniti ove godine jer im se mjenja zakon za članove EU.
Inače do podataka je moguće doći preko prijatelja u Italiji. Takođe postoji i korespodenca sa kraljevinom SHS i Jugoslavijom, jer je Kraljevina za sve svoje stradale na brodovima slala pisma i tražila zvanična objašnjenja događaja. Ovi odgovori su bili dosta šturi.
U svakom slučaju mislim da ima odgovor i u našem arhivu, sada u Srbiji. Vrjedno se je potruditi radi istine.[attachment=1]
Nažalost ne šalju u Evropu.[attachment=2]

Još jedna kasnija izjava Forstmenna, iz knjige:   
Atrocity, Deviance, and Submarine Warfare: Norms and Practices during the World Wars.
Ona negira njegovo pisanje u memoarima.
[attachment=1]

Forstmann-a je nasljedio Oberleutnant zur See Metzger . 18 maja 1918 samo mjesec dana nakon primopredaje, podmornica je teško oštećena od francuskih hidroaviona. Povratak u Kotor nije bio moguć, pa se komandant odlučio za internaciju u Španiji i uplovio u Kartagenu. Tu je podmornica dočekala kraj rata.
U Kartageni[attachment=1]

U-64 pod komandom Kapitanleutnant-a Roberta Moraht-a potopila je 19.marca 1917 pre dreadnought Danton (18.300T) najveći ratni brod potopljen od podmornice u I SR. 12 novembra 1917 lično mu je njemački car Wilhelm II, u Puli uručio odlikovanje Pour le Merite.[attachment=1]

Danton.[attachment=1]

U ono vrijeme podmornice su više bili brodovi sa mogućnošću zarona.
Jako hrabre posade.

poz.

Podmornice su podmornice. Iako u novom hrvatskom jeziku kaže da su prave podmornice plovila koji pretežno obavljaju zadatke pod vodom, u suprotnom ronilica provodi više vremena u nadvodnoj vožnji. Znači po toj definiciji bi bile podmornice I SR ronilice.
Mada po  mom mišljenju ronilica ima posve drugo značenje. Ronilica je ono što Englezi kažu Submersible. odnosno Njemci Tauchboot
Najbolje izraze imaju Italijani Sommergibile i Sottomarino.
Sommergibili su klasične podmornice, ispod vode imaju manju brzinu nego na površini, imaju palubno naoružanje ...
Sottomarini imaju veću brzinu pod vodmom, tu već možemo svrstati englesku R-kalsu iz prvog svjetskog rata, koja je imala veću podvodnu brzinu, a nekad se upotrebljava isključivo za nuklearne podmornice.

Meni je i danas nejasna ta podjela.No, vidimo da ni kod površinskih brodova nisu baš definisane te podjele (po deplasmanu,naoružanju itd.).
Po sjećanju mislim da je tu bio ubačen i podatak, koliko se nalaze iznad nivoa mora, na površini ( ronilice manje pod vodom).
Također,ugradnjom "šnorkla" moglo se i puniti baterije i voziti "dizelom" čak negdje direktniom "kopčom" na osovinu.Gdje svrstati njih jer su trebale jako malo vremena biti izronjene..
I da dodam mislim da su se kod nas zvale ronilice one diverzantske  (da li francuske ili po njihovoj licenci)...

Poz.

Kod Italijana su termini dosta jasni, sommergibile je determinisana pre svega u odnosu nadvodna brzina veća, podvodna brzina manja.
Već sam spomenuo klasu R iz prvog svjetskog rata, koja je imala veću podvodnu brzinu 15čv, to je već bila po tim kriterijima sottomarina.
Od Njemačkih podmornica prva takva je bila XXI koja je pod vodom razvijala 17 čv, 2 više nego u površinskoj vožnji.

Sada što se tiče trajanja zarona to su već druga mjerila. Šnorkel ni tu ne znači da je podmornica neovisna od površine. Neovisne su samo atomske i djelimičmno  AIP podmornice. Šnorkel je lako zamjetljiv elektronskim sredstvima, a i podmornica je praktično ispod površine optički, a i sa drugim senzorima vidljiva.

Znači podjela je pre svega da li su konstruktori preference podredili nadvodnoj ili podvodnoj brzini. To normalno porazumjeva pre svega oblik trupa.

UC 67, kraj rata, u sredini komandant Oblt.z.S. Martin Niemöller(gore spominjan), on je nasljedio Karla Neumann, optuženog posle rata za zločine. Oprošten jer je kako je on izjavio izvršavao naredbe admiraliteta. Potopio je bolnički brod HMHS Dover Castle.[attachment=1]
Kapitänleutnant Karl Neumann
[attachment=2]

[attachment=1]

Nekoliko fotografija sa U-35, uglavnom u bokokotorskom zaljevu.
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Prati putanju torpeda Heller, Bruno, Oberleutnant zur See
[attachment=1]
http://www.ebay.de/itm/132120708004?clk_rvr_id=1299455662988&rmvSB=true

Pred ulazom u Bokokotorski zaljev.
[attachment=1]

Ipak je ono Valentiner, dole je iz istog izvora slika oficira i odmah se po građi može zaključiti da nije Heller na provi.[attachment=1][attachment=2]

Greske se desavaju...

Dana 29. aprila 1918. godine podmornica SM UB-48, pod komandom KpLt Volfganga Štajnbauera, je izvršila prepad na luku Carloforte na ostrvu Isola di San Pietro pored Sardinije. Podmornica je uplovila u luku, na očigled zapanjenih stanovnika, i napala torpedom britanski trgovački brod SS Kingstonian, koji se tu nalazio na popravci od oštećenja koje mu je nanela podmornica SM UB-68 11. aprila iste godine.

[attachment=1]

Kingstonian je pogođen jednim torpedom po sredini trupa, da bi se potom prelomio i potonuo. Tada su se i zbunjeni branioci pribrali i krenuli u napad na podmornicu koja je i dalje bila u površinskoj vožnji, te je napadaju naoružani remorkeri Dalkeith i Moose, ali bezuspešno. Tom prilikom podmornica, artiljerijskom vatrom, potapa Dalkeith a Moosu nanosi ozbiljna oštećenja. Usput uspeva da ošteti i francuski bark Monte Bianco. Podmornica nije pretrpela nikakva oštećenja i gubitke u posadi, te se povlači iz luke. Iza sebe je ostavila potpuni haos u luci i potopljene Kingstonian ( 6.564 t) i Dalkeith ( 748 t) i oštećene Moos ( 208 t) i Monte Bianco ( 988 t). Takođe je tom prilikom poginuo jedan lučki radnik na Kingstonianu i devet mornara da Dakeitha.

[attachment=2]

Zanimljivi prepad i nalaz.
Podmornica je medjutim bila zaronjena sve do ispaljivanja torpeda....
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Hvala na ovoj informaciji. Ja sam onda pogrešno razumeo opis akcije na poljskom.

U-51.
[attachment=1]
i U-31
[attachment=2]

Rat je formalno poceo za Njemacku. Zastava se moze pokazati.
[attachment=1]

U 51 i U 31 su dobro promašeni brojevi, ni jedna od ovih podmornica nije bila u Mediteranu, kamoli u Jadranu. Pošto sam već više puta pisao ispravke, pogledajte pa ćete ocijeniti o kojim se podmornicama radi.
Pogođena je U 73 klase UE 1,mada joj se kasnije pridružila U 72. Obe su minopolagači.

Ajde da ne bude potpuno promaseno - neka budu klase U31 i U51. Ako moze proci.

Klase 31 je bilo više, a klase U 51 samo U 52.

U 35, šta li mu znače one zastavice 8)

Značenje zastavica.[attachment=1]

A gde bi no na Jadranu. Ukupna potopljena tonaža svih potopljenih brodova kolika može biti? Nekoliko hiljada tona?

Đorđe, u pitanju je patrola U-35 iz aprila 1917 godine, kada je na podmornici bio ukrcan i filmksi snimatelj što je tom prilikom snimio kadrove kasnije čuvenog dokumentarca "Der Magisches Gurtel". Na toj patroli po Sredozemlju potopljeni su sledeći brodovi:
3 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Ardgask   Steamer   4,542      br
4 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Marguerite   Sailing vessel   1,553      am
4 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Parkgate   Steamer   3,232      br
7 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Maplewood   Steamer   3,239      br
11 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Miss Morris   Sailing vessel   156      br
12 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       India   Steamer   2,933      gr
13 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Giuseppe Accame   Steamer   3,224      it
13 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Odysseus   Steamer   3,463      gr
13 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Stromboli   Steamer   5,466      it
14 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Patagonier   Steamer   3,832      br
15 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Panaghi Drakatos   Steamer   2,734      gr
17 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Brisbane River   Steamer   4,989      br
17 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Corfu   Steamer   3,695      br
17 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Fernmoor   Steamer   3,098      br
18 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Trekieve   Steamer   3,087      br
19 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Sowwell   Steamer   3,781      br
20 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Leasowe Castle (d.)   Passenger steamer   9,737      br
20 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Lowdale   Steamer   2,260      br
20 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Nentmoor   Steamer   3,535      br
23 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Bandiera E Moro   Steamer   2,086      it
24 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Bien Aime Prof. Luigi   Sailing vessel   265      it
24 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Nordsøen   Steamer   1,055      da
24 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Torvore   Steamer   1,667      nw
24 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Vilhelm Krag   Steamer   3,715      nw
27 Apr 1917    U 35   Lothar von Arnauld de la Perière       Triana (d.)   Steamer   748      sp

Kao što vidiš, bilo je to ukupno čak 78.112 brt savezničkog brodovlja. ;)

Podmornice i torpiljarke u Boki.

[attachment=1]

Njemačke podmornice u blizini njegove baze S.M.S. "Feuerspeier".
Pula, luka Vergarola. Prvi svjetski rat.

Ovo su Italijanske podmornice za vreme DSR-a pored hulka Buttafuoco, bivšeg SMS Erzherzorg Albrecht.

Ovu smo fotografiju vec imali, a nize su navedeni clanovi posade.
[attachment=1]
[attachment=2]

Vise njemackih podmornica-minopolagaca klase UC-II bilo je stacionirano u Puli i Boko kotorskoj.
[attachment=1]
Koju podmornicu pozdravljaju s bojnog broda - da li UC-25 nakon ostecenja krstarice Darmouth???
[attachment=2]

Jedna od nemačkih podmornica i danas leži na dnu negde u visini Lipaca u Boki. Čitao sam kod Freivogela i koja tačno, ali sam zaboravio.

Vjerojatno UC24. (potopljena 24.5.1917. od francuske podmornice Circé; ova je pak potopljena od SMU-47 20.9.1918.)
[attachment=1]

Olupina francuske podmornice Ariane klase Amphitrite koju je potopila podmornica U-62 ( UC-22 ) kod rta Bon, Tunis, 19.06.1917.

[attachment=1]

Kolorizovani filmić sa U-35 u glavnoj ulozi:

https://youtu.be/RhnfByPaupE