PALUBA

12.08.2011.

MORH donirao puške i opremu sigurnosnim snagama Afganistana

Temeljem odluke Vlade Republike Hrvatske Ministarstvo obrane je u suradnji s američkom stranom pripremilo donaciju od petnaest tisuća pušaka modela AK 47 s pripadajućom opremom za afganistanske snage sigurnosti.

Riječ je o oružju i opremi iz zaliha koje se povlače iz uporabe u OS RH. Ukupna vrijednost donacije je oko pet milijuna kuna.

Donacija je namijenjena policijskim snagama Islamske Republike Afganistan, a bit će prevezena zračnim transportom kojega organiziraju zračne snage SAD-a sredinom ovog mjeseca.

Izvor: MORH web (http://www.morh.hr/)

Avganistanci su dobili toliko orizja na poklon da imam osecaj da ima dovoljno da se ubijaju u sledecih 1000 godina bez problem :). nasmejao sam se ali u dubini duse mislim da je bas tuzno....

Najjeftinije rješavanje viškova. Koliko bi koštalo uništavanje!? :zid

(http://www.mycity.rs/images/smiles/43.gif)

Da ne otvaram novu temu, još nešto o donacijama oružja u Afganistan.
Slovenija je do sada poslala tri donacije oružje Afganistanu. "Mladina" 22.07.2011 piše:

2002. godine
1800kom AP M-70, 88 monobacača i 26 protuoklopnih oružja (+ pripadajuče streljivo)

2006.godine
10.000kom PAP (+2.000.000 streljiva)

2011. godine
6680kom AP M70 (+ streljivo)

Šta je interesantno. Pentagon je izgubio svaki trag (prema pisanju "Mladine") za oko 222.000kom pušaka koje su bile namjenjene naoružanju afganistanskih snaga (donacija USA). Ured američke vlade za kontrolu potrošnje proračuna USA (GAO), utvrdio je da je "nestala" trečina lakog pješadijskog naoružanja između 2004 i 2008 namjenjenog Afganistanu????!!!!!  ???


Pametnome dovoljno! 

GAO neka proveri da nisu sanduci "ispali" od aviona negde oko Libije, to ne bi me uopste iznenadilo :)

(http://www.mycity.rs/images/smiles/43.gif)(http://www.mycity.rs/images/smiles/43.gif)

23.08.2012.

Počeo projekt zbrinjavanja 4000 tona streljiva

[attachment=1]
U Ministarstvu obrane, danas, 23. kolovoza 2012. zamjenica ministra obrane Višnja Tafra i direktor međunarodne humanitarne fondacije ITF Enhance Human Security Dorijan Maršić potpisali su Memorandum o suradnji na području zbrinjavanja streljiva i eksploziva.

Svečanosti potpisivanja Memoranduma prisustvovali su i predstavnici veleposlanstava Sjedinjenih Američkih Država i Republike Slovenije, te visoki dužnosnici  Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH.

Riječ je o dokumentu čija je svrha razvijanje suradnje između supotpisnika Memoranduma na području demilitarizacije i uništavanja konvencionalnog neperspektivnog streljiva i eksplozivnih naprava, a radi poboljšanja uvjeta skladištenja i upravljanja zalihama streljiva.

U obraćanju medijima zamjenica ministra obrane Višnja Tafra zahvalila je Vladi SAD-a što će preko Fondacije ITF uvelike pomoći Oružanim snagama RH u zbrinjavanju neperspektivnog UbS-a i dodala kako je ovo još jedan u nizu projekata koje Hrvatska uspješno ostvaruje uz  američku pomoć kao potvrda istinskog međudržavnog partnerstva. Istaknula je da u Oružanim snagama Republike Hrvatske trenutno ima 17 tisuća tona nezbrinutog neperspektivnog streljiva i donacijom od 1,5 milijuna američkih dolara predviđa se zbrinjavanje oko 4 tisuće tona neperspektivnog UbS-a.

Za provedbu zbrinjavanja ITF Enhance Human Security raspisat će međunarodni javni natječaj kako bi se mogao izabrati najkvalitetniji izvršitelj. Tafra je spomenula još neke odredbe iz Memoranduma po kome je obveza Ministarstva obrane RH, između ostalih, da pripremi sredstva za transport i nadgleda proces uništavanja.  

Direktor ITF-a Dorijan Maršić u svom obraćanju također je zahvalio Vladi SAD-a što se donacijom uključila u ovaj značajni projekt demilitarizacije, kojim će se osigurati veća zaštita ljudi i okoliša.

Projekt zbrinjavanja neperspektivnog streljiva temeljem spomenute donacije Sjedinjenih Država provodit će se u razdoblju od sljedećih godinu dana.

International Trust Fund (ITF) sa sjedištem u Sloveniji, međunarodna je organizacija koja od 1998. sudjeluje u projektima razminiranja u zemljama regije, a dosad je u Republici Hrvatskoj uspješno surađivala na projektima razminiranja s Hrvatskim centrom za razminiranje.

 morh.hr (http://www.morh.hr)

"Slobodna Dalmacija" (http://slobodnadalmacija.hr/) Split

01.03.2013.

NAŠA ZEMLJA OPET SE ‘UMIJEŠALA’ U SVJETSKO KRIZNO ŽARIŠTE

Oružje hrvatsko, a šutnja - američka
 
Prodajom oružja sirijskim pobunjenicima, kako javljaju domaći i svjetski mediji, preko Jordana kao zemlje posrednika, Hrvatska se ponovno umiješala u jedno od svjetskih kriznih žarišta. Riječ je o iskušanoj formuli: „oružje hrvatsko-šutnja američka“.

Godine 2006. Hrvatska se, na nagovor SAD-a, uplela u jedan drugi oružani sukob, i to onaj na Kavkazu između Rusije i Gruzije. Kako su borbeni helikopteri MI-24 HRZ-a bili proglašeni neperspektivnima, Hrvatska ih je pokušala prodati Gruziji, tom vjernom američkom savezniku. Šest borbenih helikoptera te su godine u Zagrebu obišli gruzijski vojni časnici, te pripremili za transport.

No, obrat je nastao nakon što je Rusija doznala za hrvatske nekorektne namjere. U posljedni trenutak se odustalo od prodaje helikoptera Gruziji, te je izbjegnuta golema šteta u hrvatsko-ruskim odnosima koja je mogla imati nemjerljive političke posljedice.

Avantura za avanturom

No, dio hrvatskog vojno-političkog vrha nije mirovao. Nova avantura uslijedila je već 2008. godine: Ministarstvo obrane, preko Državne agencije za prodaju oružja “Alan”, pokušalo je pronaći kupca za raketnu topovnjaču “Kralj Petar Krešimir IV.” i broda “Dmitar Zvonimir”, koji od porinuća nije bio do kraja oružano kompletiran. Najviše zanimanja za hrvatske topovnjače u to je vrijeme pokazala upravo Gruzija. Da nije bilo intervencije Moskve, topovnjače bi preko jedne zemlje posrednice završile u luci Poti, glavnoj bazi gruzijske ratne mornarice.

S druge strane, Hrvatska se u više slučajeva pokazala kao vjerni američki posrednik pri nabavi tuđih vojnih tehnolgija. Naime, sredinom 90-ih izbio je diplomatski skandal (uspješno zataškan) kad je švedska vlada doznala da je Hrvatska bez znanja švedskoga SAAB-a, proizvođača protubrodskih raketa RBS-15, ustupila jednu raketu (iz arsenala HRM-a) SAD-u kako bi Amerikanci istražili sve složene sustave tog sofisticiranog projektila.

To nije jedini primjer ustupanja sofisticiranog oružja SAD-u. MORH 1994. kupuje veći dio mobilnog ruskog strateškog protuzračnog sustava S-300 PMU koji istodobno može gađati 24 cilja. Sustav plaćen 200 milijuna dolara nikada nije kompletiran glavnim dijelovima: radarom za pretraživanje te ciljničkim radarom, bez kojih je sustav praktično neupotrebljiv.

Uskladišten na lokaciji u blizini Pule, sustav su razgledavali Amerikanci i Izraelci, a od 2004. mu se gubi svaki trag. Nagađa se da je sustav u tajnosti ustupljen SAD-u radi kopiranja vitalnih dijelova i testiranja nove generacije svojih borbenih aviona.

Da je sustav izvan Hrvatske ustvrdio je i Zvonko Zubak tijekom svjedočenja na sudskom ročištu u povodu njegove tužbe protiv Hrvatske, tražeći da mu se isplati 200 milijuna dolara za sustav. On je dodao da je tehnička dokumentacija o cijelom sustavu iz Hrvatske otišla još 1998. godine. Rusija je 2004. protestirala jer je sofisticirano oružje dala na uvid trećim zemljama poput SAD-a i Izraela, te ga ustupila.

Rusija je s razlogom bila ogorčena jer ne samo da je u ratu obučavala hrvatske stručnjake za rad na tom sustavu nego su čak ruski piloti upravljali helikopterima Mi-24 u nekim operacijama HV-a.

DENIS KRNIĆ

JUTARNJI OTKRIVA U 4 mjeseca za Siriju sa zagrebačkog aerodroma Pleso otišlo 75 aviona sa 3000 tona oružja!

Zagreb je postao međunarodni centar za dostavu naoružanja sirijskoj oporbi

U razdoblju od početka studenog prošle godine, do veljače ove godine, sa zagrebačkog aerodroma Pleso poletjelo je ukupno 75 transportnih civilnih aviona kojima je prevoženo naoružanje za sirijske pobunjenike, saznaje Jutarnji list iz diplomatskih izvora. Tim avionima je, osim hrvatskog oružja, prevoženo i oružje iz drugih europskih država, čije su prikupljanje organizirale Sjedinjene Američke Države.

Prema riječima naših sugovornika, prva dva do tri prijevoza oružja izvršila je turska aviokompanija Turkish Cargo, u vlasništvu Turkish Airlinesa, a potom je prijevoz preuzela jordanska kompanija Jordanian International Air Cargo.

Sve donedavno smatralo se da je visoki hrvatski dužnosnik s američkim kolegama, o čemu je pisao New York Times, dogovarao prijevoz viška hrvatskog neperspektivnog naoružanja za sirijske pobunjenike. No, prema pouzdanim diplomatskim izvorima, plan naoružavanja sirijskih pobunjenika imao je mnogo širi kontekst.

http://www.youtube.com/watch?v=XN2fncKDrwY

Naime, američki dužnosnici angažirali su partnere - Hrvatsku, Saudijsku Arabiju, Jordan i Tursku u operaciji naoružavanja protivnika sirijskog režima. Sjedinjene Države organizirale su prikupljanje oružja, Saudijska Arabija je plaćala, a Jordan i Turska prevozile su oružje koje je potom s jordanskog teritorija prebacivano u Siriju.

Hrvatska uloga bila je dvojaka. Ona je dio viškova svog naoružanja - raketne bacače M79 i RPG-22, ručne bacače granata RBG-6 te bestrzajne topove M60 izdvojila iz svojih skladišta. Nepoznata količina tog naoružanja u Siriju je otišla početkom studenog prošle godine sa zagrebačkog Plesa turskim avionima A310. No, na Pleso je u američkoj organizaciji dopremano i oružje iz nekoliko europskih zemalja, među njima i Velike Britanije, koje je potom transportnim avionima Jordanian International Carga otpremano u Jordan, a potom u Siriju.

http://www.youtube.com/watch?v=uDSvjAID7z4

Tako bi se moglo kazati da je Pleso nekoliko mjeseci bilo međunarodno središte za prijevoz oružja za sirijske pobunjenike. Kako su za prijevoz korišteni avioni A310 i Iljušin 76MF, procjenjuje se da je tijekom 75 letova prevezeno oko 3000 tona različitog oružja i streljiva.

Da oružje u velikim količinama stiže pobunjenicima u Siriju, može se provjeriti i na snimkama objavljenim na YouTubeu. Na njima se pobunjenici hvale novim vrstama oružja, u čijem su u posjedu. Prema tvrdnjama zapadnih medija, to oružje u Siriju je stiglo u organizaciji Amerikanaca i Turaka.

http://www.youtube.com/watch?v=uQluS5pKUDg

Kako nam tvrde naši sugovornici, cijela operacija prijevoza oružja s Plesa postala je sigurnosno upitna nakon što su se u Oblasnoj kontroli nadzora zračnog prometa BiH počeli raspitivati odakle iznenada toliko letova jordanske kompanije iz Zagreba. Također je i u Zagrebu primijećeno iznenadno učestalo slijetanje jordanskih transportnih aviona. Prema našim izvorima, upitno je koliko je oružja došlo u ruke Slobodne sirijske vojske, koju podupire zapad, a koliko u ruke različitih militantnih džihadskih pokreta. Tih pokreta je, prema nekim procjenama, više desetaka, koji se bore protiv sirijskog režima.

Prema nedavno objavljenim snimkama na YouTubeu, dio oružja za koje se smatra da je iz hrvatskih vojnih skladišta, završio je i u rukama džihadskog pokreta Ahram al-Sham. To je potvrdio i njihov glasnogovornik koji je kazao da oni dijele oružje sa Slobodnom sirijskom vojskom.

http://www.youtube.com/watch?v=84w9q1VX-Fo

Prema nekim informacijama, oružje koje je preko Zagreba stiglo u Siriju, dospjelo je i u ruke brigade Mučenika Jarmuka, koji su prije dva dana kod Golanske visoravni oteli 20 filipinskih pripadnika UN-a. Upravo činjenica da bi oružje moglo završiti u rukama pripadnika militantnih pokreta, najviše straši zapadne političare te većina zemalja ustraje na tome da embargo EU na uvoz oružja Siriji i nadalje ostane na snazi. Taj embargo podržala je i Hrvatska, i formalno ga ovom operacijom nije prekršila, jer je oružje prodala Jordanu.

U cijeloj priči Hrvatska se pokazala kao pouzdani partner SAD-a. Washington je odigrao krucijalnu ulogu u procesu ulaska Hrvatske u NATO i sada u Europsku Uniju. Osim toga, američko ministarstvo obrane u velikoj mjeri opremom i naoružanjem potpomaže Hrvatsku vojsku u Afganistanu te osigurava besplatni prijevoz naših vojnika u misiju ISAF. Stoga je potpuno jasno da je Hrvatska kao vjerna saveznica pozitivno odgovorila na američki zahtjev za sudjelovanje u operaciji dopreme oružja u Siriju.

Josipović uputio službeni zahtjev za povlačenje hrvatskih mirovnjaka

Predsjednik Josipović uputio je saborskim zastupnicima na potvrdu svoju odluku o povlačenju 97 hrvatskih vojnika iz misije UN-a na Golanskoj visoravni u Siriji. Svoju odluku obrazlaže pogoršanjem sigurnosne situacije na Golanu te navodi kako se povlačenjem sprječava izloženost vojnika mogućoj pogibelji. Saborski zastupnici o ovoj odluci bi trebali raspravljati na sljedećoj sjednici, a odluku moraju donijeti dvotrećinskom većinom. Ukoliko Sabor odbije potvrditi predsjednikovu odluku, vojnici ostaju na Golanu.

Povlačenje iz misije UNDOF prošlog je tjedna najavio premijer Milanović, obrazlažući to medijskim napisima o prodaji hrvatskog oružja sirijskim pobunjenicima. Nakon donošenja odluka, vojni vrh je već počeo s pripremama za povlačenje, a ministar obrane Ante Kotromanović je najavio da bi vojnici mogli biti povučeni u roku mjesec dana. Povlačenje vojnika bit će organizirano preko izraelskog teritorija.

Autor : Krešimir Žabec
Izvor : Jutarnji List (http://www.jutarnji.hr/)

6.2.2014.

Vlada RH šalje 1500 jurišnih pušaka u Mali

[attachment=1]
U svrhu potpore napora Europske unije u provedbi obučne misije (EU TM Mali), a za potrebe opremanja Oružanih snaga Republike Mali, Republika Hrvatska darovala je danas Republici Mali sljedeće naoružanje i opremu:

- jurišna puška kal. 7,62 mm – 1500 komada
- RPG-7 40 mm – 100 komada
- raketa 40 mm (RPG-7) – 400 komada
- metak trotilski 200 g – 600 komada
- detonator električni – 300 komada
- detonator pirotehnički – 300 komada
- sporogoreći štapin – 300 metara
- prvi zavoj – 1000 komada
- nosila – 40 komada
- sterilne rukavice – 100 komada.

Vrijednost naoružanja i opreme iznosi 1.485.603,04 kn bez PDV-a.

Defender.hr (http://defender.hr/)

Vir: Defender.hr (http://www.defender.hr/)

Hrvatska prodaje sedam helikoptera Mi-24V, dva transportna aviona An-32B i šest Pilatusa PC-9
 
12.11.2014

Kao što je Defender.hr već najavio prije nekoliko tjedana, RH je krenula u postupak prodaje sedam borbenih helikoptera Mi-24V, dva transportna aviona An-32B i šest školskih aviona Pilatus PC-9. Borbeni helikopteri Mi-24V su otpisani iz OSRH nakon Domovinskog rata, odnosno prije približno 15 godina, ali neki od njih su u sasvim dobrom stanju. Sudeći prema stanju na međunarodnom tržištu, potrebama za ovom vrstom helikoptera, dugotrajnoj izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, hrvatski Mi-24V teško da mogu prijeći cijenu od 300.000EUR po jednom helikopteru.

Kad je riječ o transportnim avionima An-32B, oni su proizvedeni 1993. i 1991. godine, prodaju se, a da se nije povelo računa o nabavi zamjenskih srednjih transportnih aviona.

Šest školskih aviona Pilatus PC-9, kako smo ranije pisali, očito će ići "pod račun" za dva nova Pilatusa PC-12NG, višenamjenskog aviona za laki transport

Detaljnije možete pročitati u dokumentu državne agencije Alan za promet naoružanjem.

Javni natječaj Mi-24V  (download dokumenta (http://www.aalan.hr/UserDocsImages/Dokumenti/2014/natjecaji/3-NATJECAJ_HELIKOPTERI.pdf))

Javni natječaj An-32B (download dokumenta (http://www.aalan.hr/UserDocsImages/Dokumenti/2014/natjecaji/2-NATJECAJ_TRANSPORTNI%20ZRAKOPLOVI.pdf))

Javni natječaj Pilatus PC-9 (download dokumenta (http://www.aalan.hr/UserDocsImages/Dokumenti/2014/natjecaji/1-NATJECAJ_SKOLSKI%20ZRAKOPLOVI.pdf))

Inače, posljednji ozbiljniji pokušaj prodaje helikoptera dogopdio se još 2006. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske i državna agencije Alan d.o.o. za promet naoružanjem sklopili su 9. listopada 2006. ugovor prema kojem je Alan d.o.o. namjeravao prodati Gruziji šest borbenih helikoptera Mi-24. Agencija Alan je u ljeto 2006. raspisala međunarodni natječaj, da bi na kraju, nakon njegove provedbe, u jednom od dopisa potvrdila kako demontažu i pripremu za transport šest helikoptera povjerava Gruziji koja namjerava kupiti helikoptere Mi-24.

Zbog realizacije tog projekta u Hrvatsku je došlo devet pripadnika stručnih službi gruzijskog ratnog zrakoplovstva. Oni su gotovo mjesec dana radili na demontiranju spomenutih helikoptera i pripremi za transport, te su za odlazak već pripremili dva helikoptera Mi-24. Međutim, ni jedan od dvaju već demontiranih helikoptera Mi-24 nije otpremljen u Gruziju. Nakon što su se Gruzijci već pripremili za odlazak, rečeno im je kako ne zadovoljavaju uvjete natječaja i da se ipak neće potpisati ugovor o prodaji.

Jeftino dam samo da prodam, prodajom Pilatusa stvara se manjak letjelica pa tako padaju u vodu planovi o stvaranju Zemunika kao centra za obuku stranih pilota, pa i Akro Grupa "Krila Oluje" koja i ovako nema točno određene letjelice na raspolaganju će vjerujem osjetiti ove promjene. O An-32 ne treba trošiti previše riječi onaj tko ih kupi upala mu je sjekira u med, Mi-24 su odlični kao sekundarna sirovina i to bi bilo to. Da ne duljimo puno pranje novca po tko zna koji put, po meni je veleizdaja preblaga rječ za ovakve postupke koji su pomno planirani već duže vrijeme.

Iz kojih razloga Hrvatska nije dražala u operativnom stanju barem neke od helikoptera M-24? Zbog toga što i inače ima previše helikoptera? Zato što su cenili da za njima nema potrebe? Zato što nije bilo delova, odnosno održavanje je bilo prskupo? ili zato što je neko rekao da HV ne trebaju rusku borbeni helikopteri?

Vjeroatno je bilo preskupo održavanje i financiranje specijaliziranog ljudstva.
A i nisu imali više na koga pucati.

poz.

Pa oružje se i ne drži zbog toga što trenutno nemaš na koga "pucati", već što ćeš se možda nekad u budućnosti naći u situaciji da "pucaš". Što se specijaliziranog ljudstva tiče u vazduhoplovtsvu svaki tip  vazduhoplova zahteva posebno ljudstvo. Međutim, ono se uvek može prekvalifikovati za drugi vazduhoplov. To sigurno nije bio problem. Finasiranje je vrlo verovatno jedan od bitnih problema. Kada neko sredstvo zapustiš, onda ga je teško vratiti u funkciju jer se obično više ne isplati. Meni se čini da je to ispalo kao sa onim novijim MIG-ovima koji su na kraju otpisani. Ostavljeni su "za posle", a onda su svi zaboravili na njih . Kad god bi neko pitao šta ćemo sa ovim M-24, neko "gore" bi rekao: "ma pusti, nije to prioritet". I tako 15 godina.

08.01.2015.

Neslavno propao pokušaj prodaje 7 hrvatskih Mi-24V, 2 aviona An-32B i 6 Pilatusa PC-9

Prvi pokušaj RH da proda sedam borbenih helikoptera Mi-24V, dva transportna aviona An-32B i šest školskih aviona Pilatus PC-9, neslavno je propao. Nije se javio niti jedan zainteresirani ponuđač niti za jedno sredstvo. Agencija Alan krenula je u drugi pokušaj, a rokovi kreću 07.01.2015.

Prema svemu sudeći, troškovi organizacije, pakiranja i transporta mogli bi biti veći od same cijene izloženih primjeraka, barem kad je riječ o borbenim helikopterima. Ovdje je glavni problem što se potencijalnom kupcu nameću datumi i rokovi umjesto da se sredstva mogu kupiti tijekom cijele godine. Zašto bi netko kupio staru kramu u točno određenom trenutku ako nema sigurnog daljeg kupca za takvo što. Podsjetimo, borbeni helikopteri Mi-24V su otpisani iz OSRH nakon Domovinskog rata, odnosno prije približno 15 godina, ali neki od njih su u sasvim dobrom stanju. Sudeći prema stanju na međunarodnom tržištu, potrebama za ovom vrstom helikoptera, dugotrajnoj izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, hrvatski Mi-24V teško da bi mogao prijeći cijenu od 300.000 EUR po jednom helikopteru.

Kad je riječ o transportnim avionima An-32B, oni su proizvedeni 1993. i 1991. godine i za njih se ne bi moglo dobiti više od 2 milijuna EUR zajedno. Za šest školskih aviona Pilatus PC-9 također nema kupca.

Inače, posljednji ozbiljniji pokušaj prodaje helikoptera dogopdio se još 2006. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske i državna agencije Alan d.o.o. za promet naoružanjem sklopili su 9. listopada 2006. ugovor prema kojem je Alan d.o.o. namjeravao prodati Gruziji šest borbenih helikoptera Mi-24. Agencija Alan je u ljeto 2006. raspisala međunarodni natječaj, da bi na kraju, nakon njegove provedbe, u jednom od dopisa potvrdila kako demontažu i pripremu za transport šest helikoptera povjerava Gruziji koja namjerava kupiti helikoptere Mi-24.

Zbog realizacije tog projekta u Hrvatsku je došlo devet pripadnika stručnih službi gruzijskog ratnog zrakoplovstva. Oni su gotovo mjesec dana radili na demontiranju spomenutih helikoptera i pripremi za transport, te su za odlazak već pripremili dva helikoptera Mi-24. Međutim, ni jedan od dvaju već demontiranih helikoptera Mi-24 nije otpremljen u Gruziju. Nakon što su se Gruzijci već pripremili za odlazak, rečeno im je kako ne zadovoljavaju uvjete natječaja i da se ipak neće potpisati ugovor o prodaji.

Defender.hr (http://www.defender.hr/)

"neki od nih su u sasvim dobrom stanju"?!  :o 300.000 €?! Za zastareli helikopter star ko zna koliko, koji, prema samom autoru članka, nije održavan min. 15 godina (a sam kaže od završetka rata, a to je "malo" više od 15 godina), stajao nekonzervisan na otvorenom... I čude se što se niko nije javio.

Изгледа да су се продавали са очигледном намјером да се не продају. Због чега, видјећемо...

Tek sad videh da je defender.hr svoj tekst ilustrovao ovom slikom:
[attachment=1]

Da su prošetali šumarcima na i oko aerodroma zatekli bi
[attachment=2]
Pri tom, i ova fotografija ima ihaha godina.

Nisu to te mašine adler.

poz.

A koji su vam onda ovo?

U svakom slučaju sigurno nije Mi-35 kojim je defender.hr ilustrovao svoj članak.

Ma ok to su 24 ali mislim da su ovi kanibalizirani.
Negdje smo racunali koliko otprilike ima zivih a sad gdje, ko ce naci.

poz.

Biće u "Zmaju" stoje pokriveni ceradom.

У првом овогодишњем броју Џејнс дифенс виклија од 7. јануара, на страни 17. објављен је оглас Агенције Алан за продају летелица.

Иначе, осим што је неписмен што се енглеског тиче, оглас не садржи апсолитно никакве детање и упућује на сајт фирме. С обзиром колико простора заузима на страници могли су да напишу макар типове и количине.

Nije niti Mi-35 vec Juzno Africka modernizacija Super Hind (od strane firme ATE).

http://www.youtube.com/watch?v=J6j1MjXKMZo

Adler, ako imas mogucnost, postavi str. 17.
Ako nista drugo, nova "precjednica" ce dotjerati u red barem analfabete koji "barataju" stranim jezicima.

Nemam skener.  :-\

Croatia to sell surplus military aircraft

Igor Tabak, Zagreb - IHS Jane's Defence Weekly
15 January 2015

[attachment=1]

Croatia is looking to sell a wide range of its surplus Croatian Air Force aircraft, with the state-owned Alan Agency issuing a new call to tender.

The country hopes to sell seven Mil Mi-24V 'Hind' attack helicopters (manufactured from 1978 to 1987), two Antonov An-32B 'Curl' tactical transport aircraft (manufactured in 1991 and 1993), and six Pilatus PC-9 turboprop trainer aircraft (three PC-9s manufactured between 1986 and 1991 and three PC-Ms built in 1993).

The aircraft have been offered for sale individually or in batches. The country has set a deadline of 28 January for interested parties to submit a letter of intent, backed by a returnable deposit of EUR15,000 (USD17,574). Potential bidders will then be invited to inspect the aircraft, with an offer expected no less than 14 days after inspection.

ANALYSIS
The principal reasoning behind the sale of the aircraft is financial, caused by the declining state of the Croatian economy and its defence budget, although other reasons are also at play.

Croatia's Mi-24Vs were in limited use after the conflicts of the 1990s, and were withdrawn from service over a decade ago. Their sale has previously been contemplated on multiple occasions, but at least once a prospective sale is understood to have been squashed by active opposition from Moscow.

The two An-32Bs were recently used in Croatian Air Force service, including in both Iraq and Afghanistan, but with the aircraft due to undergo a period of deep maintenance Croatia now seeks to sell them. No official thought was given to their conversion for a naval surveillance role, although such aircraft are sorely missed in Croatia.

Meanwhile, the sale of the PC-9s is driven partially by the imbalance between the number of training aircraft Croatia has for its pilots and its meagre number of available supersonic fighter aircraft. However, with Croatia's MiG-21 upgrade programme finally reaching completion, and with demand for foreign pilot training growing, the sale of the PC-9s may be reconsidered in the near future.

janes.com (http://www.janes.com/article/47947/croatia-to-sell-surplus-military-aircraft)

 ;D


Dobro izgledaju, malo baca na pustinjsku šaru ali neka.  :)

poz.

Vir: "Slobodna Dalmacija" (http://slobodnadalmacija.hr/) Split

MEĐUNARODNI NATJEČAJ

Prodajemo ruske helikoptere kako bismo kupili američke

Agencija RH Alan, koja se bavi prodajom i izvozom naoružanja i vojne opreme, raspisala je natječaj za prodaju 15 helikoptera i zrakoplova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ), a u Ministarstvu obrane (MORH) doznaje se da je riječ o “besperspektivnim letjelicama”, tj. sedam zastarjelih helikoptera tipa Mi 24 i dva transportna zrakoplova tipa Antonov AN 32B.

Namjera je prodati i tri školska zrakoplova tipa Pilatus PC, te tri školska zrakoplova Pilatus PC 9 koji su ocijenjeni kao višak, navodi MORH.

Toj prodaji poseban članak posvetio je ugledni britanski list “Jane’s Defence”, koji se bavi obrambenim i sigurnosnim temama, kao i neki hrvatski mediji.

Prodaje se sedam helikoptera Mi 24 V, proizvedenih većinom 80-ih godina, koji su se koristili u Domovinskom ratu, a ne lete već skoro desetak godina, kao i dva Antonova proizvedena 1991. i 1993. godine.

Školski zrakoplovi tipa Pilatus koriste se za izobrazbu pilota HRZ-a i školovanje omanskih pilota čiji je drugi naraštaj nedavno započeo obuku u zračnoj bazi Zemunik. Pilatuse također koristi akrobatska grupa HRZ-a “Krila oluje”.

Rok za prijavu na natječaj istječe 28. siječnja, a zainteresirani kupci trebaju poslati pismo namjere i ponuditi jamčevinu u iznosu od 15.000 eura. Nakon tog datuma kupci mogu pregledati letjelice i u roku dva tjedna poslati konkretnu ponudu.

Kako je najavljeno iz MORH-a, Hrvatska bi ove godine u Sjedinjenim Američkim Državama trebala nabaviti helikoptere tipa “Kiowa Warior”, kao i transportne helikoptere tipa “Blackhawk”.

Vir: "Slobodna Dalmacija" (http://www.slobodnadalmacija.hr/default.aspx) Split

Još malo pa nestalo HRZ-a: kupite helikoptere, ‘antonove’, ‘pilatuse’...
  
[attachment=1]
Hoće li uspjeti drugi pokušaj Ministarstva obrane RH da proda otpisane helikoptere i zrakoplove HRZ-a nakon što je prvi natječaj lani neslavno propao? Šest komada školskih zrakoplova ‘pilatus’ PC-9, dva transportna zrakoplova AN-32B i sedam borbenih helikoptera Mi-24V hind prošle godine nisu izazvali veći interes u međunarodnim zrakoplovnim krugovima, mada je nekih neslužbenih zanimacija ipak bilo.

Sada, kako nam je potvrđeno u državnoj agenciji za prodaju vojne opreme i naoružanja „RH Alan“, interesa ima. No, hoće li koji upit završiti kupnjom neke od vojnih letjelica, nisu nam mogli otkriti.

Prodaja tehnike zamišljena je po principu „viđeno-kupljeno“, bez naknadnih reklamacija na kupljenu robu. Dakle, prvo valja platiti jamčevinu od respektabilnih 110 tisuća kuna, potom se „artikl“ može razgledati, pa tko od potencijalnih kupaca ponudi najviši iznos, postaje vlasnikom aviona ili helikoptera.

Tjedno bar dva kupca razgledavaju na Plesu

Borbeni helikopteri Mi-24 više od desetljeća nisu u letnom stanju. Potpuno su propali pod vedrim nebom, u šumarku zračne luke Pleso, a generali odgovorni za propast ove helikopterske konjice nikada nisu pozvani na odgovornost, već su nagrađeni visokim položajima. Helikopteri vrijede jedino kao otpad i to prema slobodnim procjenama stručnjaka ne više od 11 tisuća eura po komadu. Interesa za ove leteće topovnjače iz Domovinskog rata nije bilo, niti se očekuje u aktualnom drugom krugu.

Transportni “antonovi” 32B uglavnom su u ispravnom stanju, posebno onaj oznake 727 koji je 2011. godine prošao generalni remont motora, trupa, hidrauličkih sklopova, stajnog trapa, antikorozivne zaštite, sustava ventilacije. Osim toga, tada su ugrađeni IC mamce, upozorenja od radarske ozračenosti, ICAO kompatibilne instrumente … 727-ici se redovno zapuhuju motori tako da može poletjeti-odmah. Interesa za ove avione ima.

Tjedno barem jedan do dva potencijalna kupca razgledaju zrakoplove koji se nalaze u zračnoj luci Pleso.

Hrvatska je ovog trenutka bez zrakoplova taktičkog transporta s kojim je HRZ obavljao čitav niz zadaća, od trenažnih letova, prijevoza vojnih dužnosnika, vojnika do hitnog medicinskog prijevoza, do letova do Kosova i Iraka.
Nakon ukidanja transportne eskadrile, evakuacija hrvatskih vojnika, kao i drugih hrvatskih građana od Afganistana do Afrike, ovisit će o susretljivošći drugih država, poput SAD-a ili, u primjeru evakuacije iz naših vojnika iz Damaska 2012. godine, o austrijskim zračnim snagama.

Tada je, naime, trebalo hitno spašavati naše vojnike s Golanske visoravni. Iz Zagreba do Izmira, gdje je najbliža NATO-ova aviobaza, s brzinom krstarenja od 440 kilometara na sat, uz uredan čeoni vjetar, te stajanjem za nadopunu goriva i tehničku stanku od jedan sat u Izmiru, hrvatski AN-32B evakuaciju naših mirovnjaka odradio bi u vremenu od samo pet sati. Međutim, antonovi se sa zagrebačke piste - pomaknuli nisu, jer su, eto, otpisani.

Prodaja ovih zrakoplova nije bila predviđena prema Dugoročnim planu razvoja Oružanih snaga. Taj strateški dokument nije ni predvidio gašenje transportne eskadrile. MORH se odriče postojećih zrakoplova, a da pri tome ne postoji odluka o nabavi zamjenskih transportnih zrakoplova(?!). Avionima je presudilo “mišljenje” Vojno-tehničkog savjeta čiji kadrovski sastav široj, ali i onoj stručnoj javnosti nije poznat. ‘Input’ Pentagona ili tek loša dosjetka domaćih vojnih planera da se ukine transportna eskadrila - pokazat će vrijeme.

Glavobolje akrobata iz ‘Krila oluje’

Usporedbe radi, talijanska obalna straža za SAR misije koristi prerađeni ATR-42MP kakav je u putničkoj verziji letio i u floti Croatia Airlinesa. Taj je zrakoplov čak većih dimenzija nego hrvatski AN-32B. Prednosti hrvatskog AN-32B u odnosu na spomenuti ATR-42 talijanske obalne straže su brojne: stražnja rampa, snažniji motori, lakše manipuliranje teretom kroz stražnji ulaz itd.

Osim toga, ima i IC mamce, te navigatorski prozor u obliku “kaplje” radi boljeg pogleda. Kako Hrvatska nema kapacitete za gašenje za požare na većim kopnenim visinama, te na udaljenosti leta od mora ili jezera većoj od 30 kilometara, u vatrogasnim krugovima se pitaju zašto zrakoplovi nisu prenamijenjeni u vatrogasnu verziju.

Takva prenamjena podrazumijeva ugradnju vanjskih bočnih tankova za vodu kapaciteta osam tona. Riječ je o verziji AN-32P, u svijetu poznatijeg kao “firekiller”. U MORH-u navedene mogućnosti prenamjene “antonova” nisu ni razmatrali(?!).

Dok sat leta AN-32 košta oko 15 tisuća kuna, sat leta jednog kanadera Cl-415 HRZ-a porezne obveznika stoji između 100 i 150 tisuća kuna. Dodajmo i podatak kako sat leta helikoptera Mi-8 “teži” 55 tisuća kuna. Gašenje transportne eskadrile donio je glavobolje i poznatoj HRZ-ovoj akrobatskoj skupini “Krila oluje”. Naime, AN-32B godinama služe kao logistička potpora te akrogrupe za prijevoz opreme i tehničara. Hrvatski “antonovi” imali su više od 50 inozemnih letova. Samo u ovoj godini naše oružane snage imat će 30 vježbi u inozemstvu na koje neće putovati „antonovima“.

Šuška se šuška, dolaze kupci iz Omana

Hoće li otpisani transporti zrakoplovi dobiti nove vlasnike još nije poznato. No, dva elementa ne idu u prilog prodaji. Prvi, trenutačno ih ima na desetke u ponudi, od Ukrajine do Rusije. Drugi, ne ide u prilog što ovi zrakoplovi sklapaju u Ukrajini (Kijev) koja je, kao što je poznato, u ratnom stanju, pa je teško jamčiti isporuku rezervnih djelova, sustava i uređaja od kojih se mnogi, pak, proizvode u Rusiji. Nije isključeno da ih kupe Ukrajinici kojima bi dobro došli u ratnom metežu na istoku zemlje. Sličnih zrakoplova za skidanje potrebnih zamjenskih sklopova imaju na pretek.

Mnogima je u ratnom zrakoplovstvu teško progutati činjenicu da nakon prodaje HRZ neće imati u floti ni jedan transportni zrakoplov. S druge strane, čak jedna mala Slovenija koristi transportni zrakoplov L410.

Hrvatski školski avioni “pilatusi” nedavno su bez ijednog ozbiljnog incidenta obilježili čak 50 tisuća sati naleta. To dovoljno govori o kvaliteti našeg tehničkog kadra. Kako se može čuti, postoji interes za ove letjelice. Šuška se o mogućem kupcu iz dalekog Omana čiji su vojni piloti lani na Zemuniku prošli obuku na hrvatskim “pilatusima”. Da će kupac biti iz neke zemlje EU-a nije za očekivati, jer je pitanje kako bi HRZ-ovi “pilatusi” bili upisani u civilni registar i jesu li, kao i “antonovi”, uopće održavani po EU propisima?

Imaju li dnevnik radova (‘log book’), u koji se upisuje sav nalet i radova, te se svaka radnja izvodi po procedurama, a kako je to regulirano europskim vojnim pravilnikom EUEDA EMAR 145, odnosno istovjetnim civilnim Part 145 ili M-Part 145. Tako održavani zrakoplovi zadržavaju visoku vrijednost nakon otpisa, jer ih nije problem civilno recertificirati i nastaviti koristiti. Drugim riječima, kupac ne kupuje mačka u vreći. No, za Omance koji imaju potpuno drugačije zrakoplovne propise, tih problema ne bi trebalo biti.

Hrvatske vojne planere ne brine što smo ostali bez transportnih aviona, ali brine to što generali nemaju kožne fotelje u avionima dok putuju za Bruxelles. Naime, prvobitno je bilo planirano otpisane “pilatuse” dati pod račun kod istog švicarskog proizvođača za dva poslovna PC-12 “pilatus spectre”.

A što ako otkaže jedina turbina?

Međutim, od ideje se za sada odustalo jer po važećim EU direktivama kožne fotelje nikako ne mogu ići zajedno sa padobranskom obukom, medicinskim letovima i akcijama traganja i spašavanja kako je to bilo predstavljeno, odnosno zakamuflirano kao razlog kupnje PC-12.

Također, takvom ’dealu’ u prilog ne ide ni direktiva „Commission Regulation (EC) No 859/2008 EU-OPS“ jasno definira korištenje jednomotornih aviona, poput “pilatusa spectre”, u instrumentalnim meteorološkim uvjetima i nikako ne u zadaće HEMS-a ili SAR-a kako to namjeravaju mudraci u HRZ-u i Glavnom stožeru. Naravno, vojni planeri se mogu pozivati na to da su rečeni avioni u sastavu vojske, pa se na njih, tobože, ne odnosi „EU OPS“ (Uredbe EU Komisije za civilno zrakoplovstvo).

Međutim, protupitanje bi bilo: zašto se onda s „višenamjenskim“ avionom guraju u područje civilnih, komercijalnih zračnih operacija, pri čemu se posebno misli na prijevoz putnika i HEMS operacije, a koje su regulirane s „EU OPS“.

Struka, regulative EU-a i RH ne poznaju „jednomotorni“ zrakoplov s kojim je moguće istovremeno sigurno obavljati zadaće HEMS-a i SAR-a. Zakon RH o zračnom prometu propisuje dvomotorne zrakoplove za komercijalni prijevoz većeg broja osoba i putnika upravo s razlogom mogućeg otkaza jednoga od pogonskih zrakoplovnih motora. Ne treba se niti zapitati do kakve tragedije može doći u slučaju otkaza jedine turbine pogonskog turboprop motora kakvog ima zrakoplov PC-12, a koji promoviraju u vrhu HRZ-a.

Vojno planiranje u Hrvata? Svi izbjegavaju precizno odgovoriti po kojim se parametrima ono radi.

DENIS KRNIĆ

У мартовском броју часописа Ер Форсиз Мантли објављен је чланак о продаји летелица ХРВ-а.

[attachment=1]

Rad agencije Alan nikad mi nije bio jasan. Shvaćao sam je kao mjesto za sinekuru.

Adler, hvala za članak. Moram priznat da dosad nisam nigdje pročitao da su tri najstarija Pilatusa PC-9 (051, 052 i 053) 2006. godine povučeni iz aktivne upotrebe. Ima li tko da potvrdi ili opovrgne ovu informaciju?

Informacija je točna. Ta tri aviona su većinu sati naleta odradila od 1997. do 2000. Kasnije su se rijetko koristili da bi naposljetku bili povučeni i sad čekaju prodaju.

Da se još nadovežem na moj gornji post, informacija da nisu u letnom stanju je provjerena. Evo sad sam našao neke slike 053-e (http://jetphotos.net/viewphoto.php?id=7889403&nseq=22) (od 29.07.2014.) i 052-e di su uskladišteni.

[attachment=1]

izvor fotografije (http://i.imgur.com/etdoFdf.jpg)

Ima li tko kakav info kako se može dobiti donacija otpisanog vozila iz HVa?
Može i na pp

Koliko je meni poznato otpisana vozila vozila išla su u reciklažu. Reciklirane kovine otkupljivao je CIOS. Gume su odvožene u tvornicu Koromačno.

Mislio sam ako je tko dobio donaciju od HV, pa da mi da kakav info
Otpisana vozila su završila razrezana u Savi u Sesvetama, gume su isto završile u Savi

Donacija vozila, u koju svrhu? Za nekakav muzej/zbirku ili? Ako je takvo što u pitanju, probaj kontaktirati Vojni muzej MORH-a.

Za udrugu ljubitelja  vojnih vozila koja bi sa tim vozilima posjećivala skupove tipa Smotra vojnih vozila u Karlovcu itd

Za hrvatske AN-32B zainteresirani ukrajinci (Ukrspecexport). Avione bi kupili, obnovili i prodali na treće tržište?

Vir: "Obramba" (http://www.obramba.com/) SLO

Bo Ukrajina kupila hrvaški transportni letali An-32?

RAZPIS ZA PRODAJO HRVAŠKIH LETAL IN HELIKOPTERJEV (TRETJIČ)

Pred več kot dvema mesecema je hrvaška državna Agencija Alan objavila tri razpise za prodajo sedmih rabljenih helikopterjev Mi-24, dveh dvomotornih transportnih letal An-32B in šestih šolskih letal – po treh PC-9 in PC-9M, poroča hrvaški spletni portal OBRIS.

Prvič so natečaj objavili že v mesecu novembru 2014, vendar zanimanja za »odpisane« letalnike Hrvaških letalskih sil (HRZ i PVO – Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana) ni. Po ponovljenem razpisu pa naj bi bilo drugače. Tako naj bi se za transportna letala Antonov An-32B zanimalo ukrajinsko podjetje Ukrspecexport, krovno ukrajinsko podjetje, ki bdi nad prodajo ukrajinskega vojaškoindustrijskega kompleksa na tujem.

Tako se postavlja logično vprašanje, ali ne gre zgolj za posredovanje Ukrspecexporta, ki bi letali kupil, Antonov pa jih obnovil in nato bi jih Ukrspecexport prodal na tretji trg. Kar bi naj ne bilo nič čudnega, kajti oba hrvaška transporterja sta potrebna obnove, za katero pa v proračunu Hrvaške vojske ni denarja. Tako je res najbolje, da letali kupi proizvajalec, ju obnovi in potem proda na trgu, na katerem je zanimanje za te turbopropelerske dvomotorne vojaške transporterje.

Podobna zgodba je verjetno z jurišnimi helikopterji Mil Mi-24 hind, ki so zagotovo potrebni temeljite obnove, medtem ko so PC-9 v prodaji, ker so postali višek v floti Vojnega letalstva Hrvaške.

[attachment=1]
Pripravil: B. Knific, foto: Military Photos

19.5.2015.

RASPRODAJA LETJELICA

Od 15 oglašenih letjelica, HV uspio prodati samo tri

[attachment=1]
Autor: Krešimir Žabec

Agencija Alan u siječnju ove godine oglasila je prodaju šest školskih aviona PC-9 i PC-9 M, dva transportna aviona AN-32 i sedam borbenih helikoptera Mi-24V. Oglasi su objavljeni u domaćem tisku te uglednom vojnom časopisu Jane’s Defence. Iako je iskazan interes za sve letjelice, prodana su samo tri školska aviona Pilatus PC-9. Za šest ovih aviona pristigle su četiri ponude, a prihvaćena je ponuda privatne osobe iz Češke za tri Pilatusa. Ta tri aviona prodana su za ukupno 810 tisuća eura. Za preostala tri aviona ponude nisu bile zadovoljavajuće.

Ukrajinska veza

Za transportne avione interes je iskazalo nekoliko svjetskih tvrtki, ali ponudu je predala tek hrvatska kompanija Aero Partner iz Zagreba. Riječ je o kompaniji koja, među ostalim, zastupa ukrajinski zavod Ukrspeceksport koji remontira hrvatske borbene avione. Prema dostupnim informacijama, Aero Partner je za jedan avion ponudio 550, a za drugi 700 tisuća eura, odnosno zajedno 1,250 milijuna dolara. U Agenciji Alan te su ponude ocijenili preniskima te su ih odbili.

Problem remonta

Od ukupno oglašenih sedam borbenih helikoptera Mi-24V za samo dva helikoptera pristigla je konkretna ponuda. Jedna bugarska tvrtka za jedan helikopter nudi 45, a za drugi 110 tisuća dolara. No, i te su ponude odbačene kao nezadovoljavajuće.

Slabu prodaju vojnih letjelica naši sugovornici tumače slabim interesom za ovakve letjelice, ali i u velikim troškovima koje bi kupac transportnih aviona i borbenih helikoptera imao nakon kupnje. Naime, jedan transportni avion mora se modernizirati i remontirati, a ista je situacija i s borbenim helikopterima. Pritom, stručnjaci se razmimoilaze u tome je li helikoptere, stare između 29 i 37 godina, uopće moguće remontirati.

Jutarnji.hr (http://www.jutarnji.hr/)

Neznam gdje bi stavio, mozda da Leut prebaci u odgovarajucu temu.
Uglavnom, ostaci nekad lijepe eskadrile, mislio sam da su u boljem stanju.
Ovo se ne moze niti pokloniti nekome, steta.

https://www.youtube.com/watch?v=WuRuM9lbN1k

To niti nije "za pokloniti" namijenjeno vec se radi o letjelicama koje su staticni eksponati u jednoj od baza HRZ.
U biti , bas suprotno, izgledaju prilicno dobro posto su ostavljeni na ledini bez neke zastite od atmosferilija.
Ok izbledjela pitura i korozija su normalna stvar. NTek nesto malo bolje su ovi "hindovi" izgledali pred kraj aktivne karijere u HRZ , bar neki.
Ali "Komarci" su odradili svoje i odavno vise nisu dio HRZ-a. Dolazi vrijeme "Sova".

Inace ne znam ima li posebna tema ,a li cestitke pripadnicima HRZ i PZO na 25. godisnjici i odlicnoj obljetnici uz puno dobrih godina jos i nove tehnike u svakom slucaju!

Neznam u kakvom su stanju ostali ali ovaj očajno izgleda. Na desnom repnom zakrilcu se čak vidi neka rupa.
Da je u pitanju statični izložak valjda bi povadili iz helića neke stvari.


Stvar je u tome da se ovi komarci pokušavaju prodati već duže vrijeme ali ako su ovakvi bolje da ih odmah podjele po muzejima.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/morh-prodaje-letece-krntije-zelite-li-pogledati-besperspektivne-letjelice-morate-uplatiti-15.000-eura/483253/

poz.

Nisam ni znao, da imaju komarci, bar po meni, vrlo zanimljivu oznaku.

[attachment=1]

Neznam bas koliko je ovo pametno ali sta je tu je.  :-\

-----------------------

Nakon SAD-a najveći je kupac hrvatskog oružja Saudijska Arabija
Hrvatska službeno nema saznanja da bi dio oružja iz S. Arabije završavao u Siriji. Osim toga, S. Arabija obvezala se kao krajnji korisnik.

Autor : Davor Ivanković

Hrvatska već tradicionalno najviše oružja izvozi u SAD, no u 2016., odmah iza SAD-a, u koji je izvezeno oružja u vrijednosti većoj od 110 milijuna eura, pojavila se još jedna velika uvoznica hrvatskog oružja. Država u koju je Hrvatska lani izvezla naoružanja i vojne opreme za čak 78,5 milijuna eura je Saudijska Arabija.

To je iznenađenje s obzirom na to da jedna od najbogatijih zemalja na svijetu obično uvozi sofisticirano i skupo naoružanje, u pravilu od SAD-a i ostalih jakih zapadnih zemalja. Što je od oružja Hrvatska izvezla u saudijsku kraljevinu, ipak ostaje tajna.
Tajna skoka Prema konačnim podacima koje je ovih dana objavilo Ministarstvo gospodarstva, hrvatski izvoz naoružanja i vojne opreme u 2016. je eksplodirao – u odnosu na prethodnu 2015. porastao je za više od 60%! Premda su u veljači ove godine prve, neslužbene procjene najavljivale da je iz Hrvatske izvezeno tih proizvoda u vrijednosti 1,5 milijardi kuna, rezultat je još bolji – izvezeno je vojnih roba i usluga za 1,7 milijardi kuna, dakle oko 226 milijuna eura.
Koliko je proteklih godina skokovit rast izvoza oružja, vidi se iz usporedbe podataka iz protekle tri godine. Hrvatska je u 2014. izvezla oružja za 75 milijuna eura, 2015. za 136, što je bio porast od 37%, a prošle 2016. za 226 milijuna eura.
No, što je izvoz oružja veći, to su detalji tajnovitiji. U službenim podacima iz godine u godinu sve je manje detalja, što navodno od države traže i domaći proizvođači oružja. Poznato je ipak da u strukturi hrvatskog izvoza oružja i dalje najveći udjel čine proizvodi karlovačkog HS Produkta, dakle pištolji XD i XDM nastali na temelju pištolja HS 2000 koji je već desetak godina jedan od najprodavanijih pištolja u SAD-u. Direktor HS Produkta Željko Pavlin potvrđuje novi rekord, u SAD-u je prodano više od pola milijuna raznih inačica njihovih pištolja.
U SAD plasiraju 90% svoje proizvodnje, u nekim godinama i do 95%, ali pištolj prodaju i u 30-ak drugih zemalja, od toga u Tunisu značajnije količine u vrijednosti od 7 milijuna eura. Na tržište je plasirana i jurišna puška VHS-2, no u manjim količinama nego prethodne dvije godine, kada je u rukama iračkih i kurdskih snaga završilo na tisuće tih popularnih pušaka.
Državne institucije potvrđuju da je iz Hrvatske u svijet u 2016. otišlo oko 600.000 komada raznog pješačkog naoružanja, a osim pušaka i pištolja, izvozili smo i bacače granata, snajpere, višecijevne raketne bacače s pripadajućim raketama, ostale lansere raketa, razno streljivo i granate, kacige, opremu i strojeve za razminiranje, usluge remonta i modernizacije brodova i mornaričkih sustava.
No, znamo li da je HS Produkt lani izvezao oružja u vrijednosti oko 120 milijuna eura (u SAD za oko 110 milijuna eura), a da će već uobičajeni remont američkog zapovjednog broda 6. flote “USS Mount Whitney”, u iznosu od 20 do 30 milijuna US dolara, biti obračunat u statistici za 2017., postavlja se pitanje, gdje je tajna tolikog skoka hrvatskog vojnog izvoza u 2016.? Dali jamstvo U mjerodavnom Ministarstvu gospodarstva, na upit Večernjeg lista za strukturiranim podacima, odgovaraju da su “određeni detaljniji podaci po skupinama proizvoda označeni stupnjem povjerljivosti i ne bismo ih mogli dostaviti”.
Što je čudan oprez jer se baš tako signalizira da tu ima nešto jako zanimljivo. Istodobno, neke druge državne institucije te podatke drže otvorenima pa se lako može otkriti “tajna” izvoza u Saudijsku Arabiju, koji je, u odnosu na 2015., skočio za 1295%! Gotovo je sigurno da ovdje, osim u manjem dijelu, ne može biti riječ o novoj hrvatskoj vojnoj proizvodnji, nego je vjerojatnije riječ o transferu tzv. neperspektivnog oružja i streljiva. Nije tajna da RH već godinama prazni svoja vojna skladišta jer oružju i streljivu iz doba Domovinskog rata istječe rok. A kako je njegovo uništavanje skupo, logično ga je prodati.
Problem je nastao kad su novinarske istražiteljske skupine taj hrvatski izvoz u Saudijsku Arabiju odmah “premjestile” na bojišnicu u Siriji, slijedom logike da Saudijci tim oružjem pomažu tamošnje borbene skupine. Hrvatska službeno nema saznanja da bi dio tog oružja završavao u Siriji. Osim toga, u jednoj rijetkoj izjavi iz Ministarstva gospodarstva kaže se da se S. Arabija u ugovoru s Hrvatskom obvezala kao krajnji korisnik tog oružja te da je “RH dala i jamstvo za lokaciju i svrhu uvezenog oružja”.

https://www.vecernji.hr/

И ко је кога од "бораније" (то су земље попут наших са Балкана) икада тужио због непоштовања оваквих клаузула у уговорима? Али, кад око тога потегну питање САД, е онда је то већ друга прича и тада земља извозница одједном испадне снабдевач терориста. Овако, сви се праве блесави. Када би Хрватска била једина таква земља, ни по јада. То раде сви са Балкана и све земље бивше чланице ВУ,а сада НАТО. Оне понајвише.