|
Title: Civilna oklopna vozila Post by: Hrundi on November 15, 2011, 01:17:38 pm Odlučio sam otvorit novu temu jer ovo polako izlazi iz teme LR Defender.
Dakle, kao što sam obećao. Početkom rata u Munguziji poslije nekoliko slučajeva pogibije u običnim (neoklopljenim) vozilima čak i na mjestima koja su se prethodno smatrala relativno sigurnima, postalo je jasno da nam je neophodno oklopljeno vozilo. Kako je zahtjev bio za vrlo sposobnim terencem, tražili smo što se može dobaviti u najkraćem roku. Jedina polovna vozila koja su zadovoljavala barem osnovne uvjete bile su razne ex-vojne (ili za vojsku) modifikacije Land Rovera, uglavnom korištena u Sjevernoj Irskoj. Sa njima je bilo nekoliko problema, bila su generalno preteška i nisu u potpunosti zadovoljavala zahtjeve za količinom unutarnjeg prostora i načinom njegove organizacije i pristupom. Ali za mene je najveći problem bio što su svi bili benzinci, sa velikim V8 motorima. Benzin lako eksplodira i od običnog metka što je priličan sigurnosni rizik. Dodatna, ali svakako ne manje važna u praksi, je činjenica da gotovo sva vojna vozila i civilni kamioni voze na dizel tako da je u svim ratnim područjima uvijek svima prioritet dobava dizela. Uz to, u praksi je dizel uvijek lako nabaviti od lokalnih vojski, kamiondžija itd. Čudo jedno što poneki $, cigarete, alkohol itd. mogu. Nebrojeno puta su mi razne vojske iz vlastitih vozila istočile po 50-ak litara dizela u zamjenu za nešto čija normalna tržišna vrijednost u miru i civilstvu ne bi bila dovoljna ni za 5l goriva. Jedino vozilo koje smo mogli dobiti odmah bio je Defender 110 PU (pick-up, normalni dugi, ne ekstra dugi 130). Firma koja je proizvodila i ugrađivala oklopljenu zaštitu bila je razvila kit za brzu ugradnju oklopa na standardni LR (up-armoring kit) koji su dva kvalificirana mehaničara (barem u teoriji) mogla za manje od 48 sati ugraditi. Primarni kupac bile su državne institucije (ambasade i slično) i poduzeća koja su poslovala u kojekakvim divljim zemljama, najviše afričkim, i kojima je bilo potrebno da u slučaju rata, puča, pobune itd. mogu koliko-toliko osigurati svoje zaposlenike. Oklopna zaštita bila je klase III ili III+ (što teoretski uključuje 7,62x51, 7,62x54R i 7,92 Mauser ali kod potonja dva ne i PP zrno). (Tada to još nisam znao - bio mi je to prvi oklopnjak - ali nije postojala nikakva unutrašnja zaštita od rikošetiranja). Pošto je rat u Munguziji strahovito podigao potražnju, jedino što smo mogli dobiti u roku kraćem od nekoliko mjeseci čekanja bio je oklopljeni pick-up koji su mogli isporučiti za manje od 30 dana, s time da nam je obećana oklopna nadogradnja za zadnji dio u roku od dodatnih 30-ak dana (dok proizvedu). Nismo imali drugog izbora nego pristati. Sad mala digresija: nisam učestvovao u naručivanju i izboru vozila, to je radila tehnička služba koja inače naručuje tehničku opremu uključujući i vozila ali nikad prije toga nije naručivala oklopna. Šef tehničke službe bio je jedan arogantni Australac našeg porijekla po imenu B koji nije mislio da išta treba pitati one kojima je vozilo namjenjeno i koji će ga koristiti. Kad je vozilo stiglo – isporučeno je sa jednim rezervnim kotačem, na šta sam umro od smijeha. Na moje pitanje koja je budala poslala u rat auto sa jednim rezervnim kotačem, popio sam jezikovu juhu ‘da kad sam ja vidio da netko ide okolo sa 2-3 u rezervi…’. Stvar uopće niej naivna. U urbanom ratovanju geleri minobacačkih mina gotovo uvijek izrežu najmanje dvije gume na udarnoj strani a često i poneku sa one druge strane, geleri PA topova ne toliko učestano ali i oni često po najmanje 2. Kad vozite ‘standardno auto’, pogotovu tipa koji je lokalno dosta rasprostranjen, prilično je lako dobaviti koliko god vam kotača treba. Samo izvadiš 50 ili 100 $, DEM, CHF ili čega već i priđeš prvoj ekipi lokalaca, najbolje jalijaša iz kvarta, mahneš novčanicom i kažeš ‘ovo plaćam za dva kotača’. Više puta sam ih vidio kako na ruke podignu prvi odgovarajući (nečiji, tuđi) automobil u ulici i skinu 2 kotača. Džebga, valja se snaći. Tako sam u nekih 25-ak dana početkom rata u Munguziji na autu promjenio oko 20 kotača! U svakom slučaju, pikap ni približno nije mogao zadovoljiti naše potrebe i na početku smo ga vrlo ograničeno koristili tretirajući ga tek kao obično vozilo manjeg kapaciteta prevoza ljudstva nego neoklopljeni auto. No ubrzo je poslan u Englesku na dogradnju zadnjeg dijela. Nakon dogradnje auto je isporučen u zemlju susjednu Munguziji. Dogradnja je bila prilično funkcionalna. Lokalno smo na cijeli krov ugradili lokalno napravljene nosače na koji su mogla stati 4 rezervna kotača. Onda je valjalo napraviti i ljestve i navariti ih na zadnju stranicu. Pa je zatim trebalo napravit i način da se kotači fiksiraju na krovni nosač a to smo napravili navarivanjem čelika narezanog na promjer šarafa koji drže kotač kroz koje smo probili rupe za lokot. (U Engleskoj sam unaprijed kupio 20-ak lokota sa master key sistemom, isti ključ za sve lokote. Ovo je jako praktično na terenu jer za lokote kojima zatvarate kuću, vezujete opremu, kante sa gorivom… ne morate nosit svežnjeve ključeva k’o Feruz-paša nego samo po jedan. Dodatno, tako svaki član ekipe može imat kod sebe svoj ključ koji otvara sve. A uvije sam inzistirao da svatko ima i svoj ključ i od vrata i od motora da ako jedan padne, ostane ili se izgubi oni drugi mogu vozit dalje a ne izginut zato što je ključ bio kod čovjeka koga je upravo raznijelo. I o ovome jedna digresija sa praktičnim primjerom – drugi put). Kad smo u Susjednoj Zemlji sve to napravili, natovarili smo auto i krenuli. Tu sam odmah shvatio da je ponašanje tako opterećenog vozila na putu jezivo (kasnije sam ga vagao, 110 PU je prazan oko 1800 kg, max. dopuštena 2950. Naš je sa oklopom prazan težio oko 3100 a jednom je pun izvagan na točno 5 tona!). Auto se ljuljao sa vrlo neprijatnim dugotrajnim poprečnim oscilacijama vrlo duge periode i bio je izrazito nestabilan i jako inkrman. Shvatio sam da je to posljedica loše urađenog ovjesa (pregledom smo utvrdili da je tvornica kao jedinu modifikaciju u opruge ubacila umetke od tvrde gume kojima je zadaća ukrutiti opruge – ali i opruge i amortizeri ostali su standardni, što je bilo apsolutno nedovoljno za vozilo otežano sa 1200 kg oklopa i bitno podignutim težištem). Zbog svog prethodnog iskustva sa off-road vožnjom nekako je bilo prirodno da najčešće ja vozim, ali kako je oklopnjak bukvalno bio opasan po život u vožnji po putu, inzistirao sam da prije dolaska u Munguziju svi probaju voziti da steknu dojam i malo iskustva i uvjere se koliko treba biti oprezan. Na jednom vrlo dugom ravnom dijelu puta vozio je kolega koji je prvi put sjeo za volan nekih 15 km prije. Vozili smo 80-85 i pretjecali šleper koji je išao 5-10 km sporije, što je trajalo jako dugo. Kako je šleper očito bio prazan, prikolica se zanosila i kolega je htio pobjeć malo lijevo ali je izletio lijevim kotačima na travu (put nije imao nikakav tvrdi sloj pored trake, asvalt pa zatravljena kosina i ispod kanal za odvodnju). Zaboravio sam napomenut da je na sve muke i volan bio desni – u zemlji gdje se vozi desnom stranom! (Nekoliko godina kasnije, kad smo već imali i drugi oklopljeni LR, daleko bolju mašinu u konstruiranju koje sam i sam učestvovao – i o tome drugom prilikom – i koji je imao lijevi volan, naš dragi B nam je u Južnoafričku Republiku poslao LR sa LIJEVIM a u Munguziji ostavio onoga sa DESNIM volanom!!! Prije nego pitate – kreten je znatno napredovao u karijeri, šteta da ga nismo ubili na vrijeme). Dakle, sa dva kotača na travi samo sam povikao kolegi da ne koči nego da skine nogu sa gasa, pusti kamion da prođe i sasvim lagano i nježno bez kočenja se vrati u svoju traku. Dok je to trajalo vozili smo i dalje sa 2 kotača na travi bez problema. Nažalost, prije no smo se uspjeli vratiti u svoju traku ispriječio se poprečni put te smo prednjim dijelom udarili u nasip poprečnog puta. Oklopljeni LR sa svih 4-5 tona poletio je preko nosa, napravio salto 360 unaprijed, ponovo udario nosom u zemlju i prevrnuo se na lijevu stranu u smjeru suprotnom od smjera kretanja. Nama je flanša u oklopu koja je bila napravljena još dok je bio samo oklopljeni pikap i na koju je poslije zadnji oklop samo zašarafljen bukvalno spasla glavu jer je spriječila da nas tvrde drvene kutije sa ojačanim čeličnim ivicama u kojima je bila oprema krenu naprijed i smrve nas. Mi smo sa povredama vrata i rebara (obojica) završili u bolnici, među putnicima iz zadnjeg dijela koji su sjedili sasvim otraga, do zadnjih vrata, iza opreme, bila je jedna slomljena noga i jedna ruka a LR je završio u servisu. Tu je promjenjeno dosta toga na prednjem dijelu (šasija je bila netaknuta, nosači motora također!!!) i iskoristili smo priliku da nam ljudi iz LR u Engleskoj naprave proračun i prema njemu isporuče ojačane opruge i amortizere, što je dosta popravilo ponašanje auta u vožnji ali ne sasvim. Kasnije smo na drugi LR ugradili duple amortizere i on je bio besprijekoran. Nekih mjesec dana kasnije sa popravljenim autom, kralješcima i rebrima ponovo smo pošli u Munguziju. U nekih 30-ak dana prešli smo nekih 1500-2000 km, imali samo jedan slučaj mijenjanja kotača (PA 20mm na 5-6m od auta, rezultat dvije gume i geleri po oklopnom tijelu bez ikakve štete) i nekoliko puščanih pogodaka bez posljedica). Na izlasku iz Munguzije trebalo je prijeći preko jednog prijevoja koji je bio vrlo kritičan. Klingonci su formalno držali prijevoj ali visove južno od njega obrasle gustom šumom držali su Borgovci. Razdaljina je na dužini od preko kilometra bila manja od 500m. Klingonci su se uglavnom uzdali u premoć u naoružanju i zasipali su Borgovce svime što su imali u svim mogućim kalibrima ali Borgovci su bili prilično dobro ukopani i nisu se dali omesti. Klingonci generalno nisu bili baš voljni izaći iz vozila, pomaknuti se s puta i očistiti Borgovce jer bi to zahtjevalo prilično krvavu borbu te su tako mjesecima na prijevoju trpjeli teške gubitke (po mojoj procjeni ne manje od 100 mrtvih, otprilike 50-50 civili-vojska). Prijevoj je osiguran i šuma očišćena tek nekih 3-4 mjeseca kasnije kad su Klingonci odsjekli Borgovce sa tri strane i zaprijetili potpunim okruženjem pa su se ovi povukli. Klingonska taktika bila je prikupiti konvoje od 3-15 vozila na relativno sigurnim točkama sa obje strane prijevoja (relativno je relativno – jednom smo dok smo čekali pratnju zasuti vatrom MB 80mm) i onda u pratnji vozila naoružanih uglavnom PA topovima 20 i 30 mm na čelu i začelju a u koloni nekoliko vozila sa 12,7 koji su šarali po šumi do usijanja cijevi. Što nije baš mnogo pomagalo, prilikom prethodnog prolaska svjedočio sam cijelom pogođenom i zapaljenom konvoju koji je uključivao i autobus, mislim – ali ne garantiram jer je memorija varljiva stvar a ne da mi se sad kopati po dnevnicima – uz nekih 20 mrtvih. Dakle, stižemo na zbirnu točku koja je jedno proširenje uz pristojan asvaltni planinski put na ovećoj uzbrdici. Pored puta jedna kuća i Klingonci sa 2 veća i 1 manjim vozilom. Ispred nas samo jedan automobil za sprovođenje. Nekih je pola sata prije zalaska sunca, kasna jesen, i to će biti posljednji prolaz jer se noću ne vozi. 20-30 metara prije nego što sam namjerio stati, vozim lagano 2. brzinom uzbrdo - LR se odjednom ukopa, ukoči se u mjestu, motor se ugasi. Čudno mi je ali ne i alarmantno. Upalim motor, probam krenut – ni makac. Provjerim mjenjač – ide u sve brzine. Probam da nije blokirala ručna – ide bez problema ručica gore-dolje. Otpustim kvačilo – auto stoji na popriličnoj uzbrdici. Pomislim odmah na centralni diferencijal. Izletimo, gledamo Landrovera, mozgamo. Auto ni makac. Mi nešto alata imamo ali zakopanog duboko unutra pod tonom opreme, nepristupačan. Uletim ja u onu kuću, od lokalnog seljaka uzmem kombinirke, ključeve 17 i 13 i neki šrafciger. Pomislimo odmah na diferencijal. Riješimo izvadit poluvratila u zadnjoj osovini. Skinemo plastične glavčine, odvijemo glavčinu – dva zeger prstena. Čime skinut Seger? Nema špiccangi ni za lijek, nikakav zgodni alat. Za svo to vrijeme gledaju nas Klingonci, pizde, požuruju, krenuli bi prije mraka, poslije nema kud, ako još svijetla upališ RB ti ne gine. Izvadi kolaga nož švicarac, onaj debeli. Otvori alatku koja se službeno zove DODATAK ZA ČIŠĆENJE RIBE a ima i ravnalo (lenjir) i metar. Ali, ima na vrhu i dva špica (za ko zna koju originalnu namjenu) koji savršeno ulaze u prsten od zegera. Cap-cap, mi sa dvije alatke za skidanje lustri izvadimo zegere, izvadimo poluvratila – LR i dalje ni makac. Shvatimo da je zapekao zadnji diferencijal (tj. nadamo se da je zadnji, potpuno je moguće da sve to radimo na krivoj strani auta!). Ključ 17 i skidaj vratilo od centralnog do zadnjeg digerencijala. Skinemo – ide auto. LR Defender Front Wheel Drive Only. Vratimo seljaku alat, u posljednjem trenutkupređemo preko, ni iz praćke nitko pucao nije. Kad smo došli u prvu civilizaciju – ravno u LR servis. “Majstore, skidaj zadnju osovinu” Skinemo osovinu, otvorimo kućište diferencijala – zavareno i istopljeno sve u jedno, NASA ga rastalila ne bi. Kapi ulja nije bilo, očito. A servisirano sve nepunih 2000 km prije. Svako jutro sam se osobno zavlačio pod auto da vidim kaplje li gdje šta – sve suho, nikad kapi. Pažljivim pregledom nađemo šta je. Pazi sad! Kad je ono auto imalo prevrtanje, čovjek koga smo poslali da ga izvuče odvede šlep-službu koja ga na normalan način nije mogla ispravit na kotače. 5 tona leži na strani. Dovedu oni neki traktor ili kamion, vežu sajlu za onaj zavareni krovni nosač i vukli, vukli dok LR nije krenuo i legao na kotače (poslije ga je bilo lako navuć na šlep). ALI! Ono što nismo znali, a što smo kasnije utvrdili bilo je: Kad je LR oklopljen oklopljen mu je i rezervoar koji je iznad zadnje osovine. Ispod (i oko) njega ubačena je čelična ploča od 6 ili 8 mm. Kako je ta ploča smanjila klirens osovine, to su majstori na šasiju ubacili nove blokove-graničnike od tvrde gume koji štite da osovina ne udara prilikom ugibanja vješanja. I ti su blokovi bili sasvim u redu proračunati za normalnu vožnju, čak i terensku. Ali kad je čudovište od 5 tona okrenuto za 90 stupnjeva vučenjem sajle i tresnulo u asvalt ne bi ga ni čelični blok zadržao! Vrh kućišta diferencijala udario je u onu oklopnu ploču i kućište je napuklo. To se na engleskom zove hairline crack: pukotina duga 2,8 cm, široka u sredini 0,25mm (mjereno). I kad je motor radio a diferencijal vrtio, ulje je pomalo centrifugirano iz diferencijala i izlazilo je dok je auto vozio. Kako auto stane – nema curenja pa nema ni tragova. I tako je malo-pomalo izlazilo – dok niej ostao diferencijal suh kao bartu. Da je stao 2 km dalje mene vjerojatno ne bi bilo. U najboljem slučaju ne bi bilo auta od 120 000 maraka i sve opreme u njemu. Poslije, kad sam bio u tvornici (drugoj, ne kod neznalica koje su konstruirali ovaj prvi LR) da konstruiramo drugi oklopnjak, sva iskustva (ovo i mnoga druga) smo u njega ugradili i ispao je odličan, preko 100 iz te serije je napravljeno (nisam ništa za to dobio). Kaže mi glavni konstruktor ‘kad bismo uvijek ovako imali nekog korisnika koji zna šta je vidio i iskusio i šta treba i valja a šta ne valja – odlična bismo vozila pravili’. Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: ORIĆAREB on November 15, 2011, 01:34:00 pm Quote Početkom rata u Munguziji ...... Odličan početak, Hrundi. :klapJedino mi reci gde ti je ova Munguzija, životati, da se ne lomim tražeći... ;D Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: Рашо on November 15, 2011, 01:36:36 pm Živopisno. :)
Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: Hrundi on November 15, 2011, 01:38:12 pm Quote Početkom rata u Munguziji ...... Odličan početak, Hrundi. :klapJedino mi reci gde ti je ova Munguzija, životati, da se ne lomim tražeći... ;D Ne želiš znati :rtfm Da ti kažem gdje je Munguzija, pitao bi za Klingonce i Boronce ... i eto belaja. Uostalom, sve su Tunguzije iste :( Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: rotring on November 15, 2011, 01:50:06 pm Hrundi ako mogu jednu digresiju nevezano za temu.....pravi cesce razmake ako je podugacak tekst, cisto da nam se ne zavrti u glavi :-\
Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: Hrundi on November 15, 2011, 02:00:58 pm Odlučio sam otvorit novu temu jer ovo polako izlazi iz teme LR Defender. Dakle, kao što sam obećao. Početkom rata u Munguziji poslije nekoliko slučajeva pogibije u običnim (neoklopljenim) vozilima čak i na mjestima koja su se prethodno smatrala relativno sigurnima, postalo je jasno da nam je neophodno oklopljeno vozilo. Kako je zahtjev bio za vrlo sposobnim terencem, tražili smo što se može dobaviti u najkraćem roku. Jedina polovna vozila koja su zadovoljavala barem osnovne uvjete bile su razne ex-vojne (ili za vojsku) modifikacije Land Rovera, uglavnom korištena u Sjevernoj Irskoj. Sa njima je bilo nekoliko problema, bila su generalno preteška i nisu u potpunosti zadovoljavala zahtjeve za količinom unutarnjeg prostora i načinom njegove organizacije i pristupom. Ali za mene je najveći problem bio što su svi bili benzinci, sa velikim V8 motorima. Benzin lako eksplodira i od običnog metka što je priličan sigurnosni rizik. Dodatna, ali svakako ne manje važna u praksi, je činjenica da gotovo sva vojna vozila i civilni kamioni voze na dizel tako da je u svim ratnim područjima uvijek svima prioritet dobava dizela. Uz to, u praksi je dizel uvijek lako nabaviti od lokalnih vojski, kamiondžija itd. Čudo jedno što poneki $, cigarete, alkohol itd. mogu. Nebrojeno puta su mi razne vojske iz vlastitih vozila istočile po 50-ak litara dizela u zamjenu za nešto čija normalna tržišna vrijednost u miru i civilstvu ne bi bila dovoljna ni za 5l goriva. Jedino vozilo koje smo mogli dobiti odmah bio je Defender 110 PU (pick-up, normalni dugi, ne ekstra dugi 130). Firma koja je proizvodila i ugrađivala oklopljenu zaštitu bila je razvila kit za brzu ugradnju oklopa na standardni LR (up-armoring kit) koji su dva kvalificirana mehaničara (barem u teoriji) mogla za manje od 48 sati ugraditi. Primarni kupac bile su državne institucije (ambasade i slično) i poduzeća koja su poslovala u kojekakvim divljim zemljama, najviše afričkim, i kojima je bilo potrebno da u slučaju rata, puča, pobune itd. mogu koliko-toliko osigurati svoje zaposlenike. Oklopna zaštita bila je klase III ili III+ (što teoretski uključuje 7,62x51, 7,62x54R i 7,92 Mauser ali kod potonja dva ne i PP zrno). (Tada to još nisam znao - bio mi je to prvi oklopnjak - ali nije postojala nikakva unutrašnja zaštita od rikošetiranja). Pošto je rat u Munguziji strahovito podigao potražnju, jedino što smo mogli dobiti u roku kraćem od nekoliko mjeseci čekanja bio je oklopljeni pick-up koji su mogli isporučiti za manje od 30 dana, s time da nam je obećana oklopna nadogradnja za zadnji dio u roku od dodatnih 30-ak dana (dok proizvedu). Nismo imali drugog izbora nego pristati. Sad mala digresija: nisam učestvovao u naručivanju i izboru vozila, to je radila tehnička služba koja inače naručuje tehničku opremu uključujući i vozila ali nikad prije toga nije naručivala oklopna. Šef tehničke službe bio je jedan arogantni Australac našeg porijekla po imenu B koji nije mislio da išta treba pitati one kojima je vozilo namjenjeno i koji će ga koristiti. Kad je vozilo stiglo – isporučeno je sa jednim rezervnim kotačem, na šta sam umro od smijeha. Na moje pitanje koja je budala poslala u rat auto sa jednim rezervnim kotačem, popio sam jezikovu juhu ‘da kad sam ja vidio da netko ide okolo sa 2-3 u rezervi…’. Stvar uopće niej naivna. U urbanom ratovanju geleri minobacačkih mina gotovo uvijek izrežu najmanje dvije gume na udarnoj strani a često i poneku sa one druge strane, geleri PA topova ne toliko učestano ali i oni često po najmanje 2. Kad vozite ‘standardno auto’, pogotovu tipa koji je lokalno dosta rasprostranjen, prilično je lako dobaviti koliko god vam kotača treba. Samo izvadiš 50 ili 100 $, DEM, CHF ili čega već i priđeš prvoj ekipi lokalaca, najbolje jalijaša iz kvarta, mahneš novčanicom i kažeš ‘ovo plaćam za dva kotača’. Više puta sam ih vidio kako na ruke podignu prvi odgovarajući (nečiji, tuđi) automobil u ulici i skinu 2 kotača. Džebga, valja se snaći. Tako sam u nekih 25-ak dana početkom rata u Munguziji na autu promjenio oko 20 kotača! U svakom slučaju, pikap ni približno nije mogao zadovoljiti naše potrebe i na početku smo ga vrlo ograničeno koristili tretirajući ga tek kao obično vozilo manjeg kapaciteta prevoza ljudstva nego neoklopljeni auto. No ubrzo je poslan u Englesku na dogradnju zadnjeg dijela. Nakon dogradnje auto je isporučen u zemlju susjednu Munguziji. Dogradnja je bila prilično funkcionalna. Lokalno smo na cijeli krov ugradili lokalno napravljene nosače na koji su mogla stati 4 rezervna kotača. Onda je valjalo napraviti i ljestve i navariti ih na zadnju stranicu. Pa je zatim trebalo napravit i način da se kotači fiksiraju na krovni nosač a to smo napravili navarivanjem čelika narezanog na promjer šarafa koji drže kotač kroz koje smo probili rupe za lokot. (U Engleskoj sam unaprijed kupio 20-ak lokota sa master key sistemom, isti ključ za sve lokote. Ovo je jako praktično na terenu jer za lokote kojima zatvarate kuću, vezujete opremu, kante sa gorivom… ne morate nosit svežnjeve ključeva k’o Feruz-paša nego samo po jedan. Dodatno, tako svaki član ekipe može imat kod sebe svoj ključ koji otvara sve. A uvije sam inzistirao da svatko ima i svoj ključ i od vrata i od motora da ako jedan padne, ostane ili se izgubi oni drugi mogu vozit dalje a ne izginut zato što je ključ bio kod čovjeka koga je upravo raznijelo. I o ovome jedna digresija sa praktičnim primjerom – drugi put). Kad smo u Susjednoj Zemlji sve to napravili, natovarili smo auto i krenuli. Tu sam odmah shvatio da je ponašanje tako opterećenog vozila na putu jezivo (kasnije sam ga vagao, 110 PU je prazan oko 1800 kg, max. dopuštena 2950. Naš je sa oklopom prazan težio oko 3100 a jednom je pun izvagan na točno 5 tona!). Auto se ljuljao sa vrlo neprijatnim dugotrajnim poprečnim oscilacijama vrlo duge periode i bio je izrazito nestabilan i jako inkrman. Shvatio sam da je to posljedica loše urađenog ovjesa (pregledom smo utvrdili da je tvornica kao jedinu modifikaciju u opruge ubacila umetke od tvrde gume kojima je zadaća ukrutiti opruge – ali i opruge i amortizeri ostali su standardni, što je bilo apsolutno nedovoljno za vozilo otežano sa 1200 kg oklopa i bitno podignutim težištem). Zbog svog prethodnog iskustva sa off-road vožnjom nekako je bilo prirodno da najčešće ja vozim, ali kako je oklopnjak bukvalno bio opasan po život u vožnji po putu, inzistirao sam da prije dolaska u Munguziju svi probaju voziti da steknu dojam i malo iskustva i uvjere se koliko treba biti oprezan. Na jednom vrlo dugom ravnom dijelu puta vozio je kolega koji je prvi put sjeo za volan nekih 15 km prije. Vozili smo 80-85 i pretjecali šleper koji je išao 5-10 km sporije, što je trajalo jako dugo. Kako je šleper očito bio prazan, prikolica se zanosila i kolega je htio pobjeć malo lijevo ali je izletio lijevim kotačima na travu (put nije imao nikakav tvrdi sloj pored trake, asvalt pa zatravljena kosina i ispod kanal za odvodnju). Zaboravio sam napomenut da je na sve muke i volan bio desni – u zemlji gdje se vozi desnom stranom! (Nekoliko godina kasnije, kad smo već imali i drugi oklopljeni LR, daleko bolju mašinu u konstruiranju koje sam i sam učestvovao – i o tome drugom prilikom – i koji je imao lijevi volan, naš dragi B nam je u Južnoafričku Republiku poslao LR sa LIJEVIM a u Munguziji ostavio onoga sa DESNIM volanom!!! Prije nego pitate – kreten je znatno napredovao u karijeri, šteta da ga nismo zatukli na vrijeme). Dakle, sa dva kotača na travi samo sam povikao kolegi da ne koči nego da skine nogu sa gasa, pusti kamion da prođe i sasvim lagano i nježno bez kočenja se vrati u svoju traku. Dok je to trajalo vozili smo i dalje sa 2 kotača na travi bez problema. Nažalost, prije no smo se uspjeli vratiti u svoju traku ispriječio se poprečni put te smo prednjim dijelom udarili u nasip poprečnog puta. Oklopljeni LR sa svih 4-5 tona poletio je preko nosa, napravio salto 360 unaprijed, ponovo udario nosom u zemlju i prevrnuo se na lijevu stranu u smjeru suprotnom od smjera kretanja. Nama je flanša u oklopu koja je bila napravljena još dok je bio samo oklopljeni pikap i na koju je poslije zadnji oklop samo zašarafljen bukvalno spasla glavu jer je spriječila da nas tvrde drvene kutije sa ojačanim čeličnim ivicama u kojima je bila oprema krenu naprijed i smrve nas. Mi smo sa povredama vrata i rebara (obojica) završili u bolnici, među putnicima iz zadnjeg dijela koji su sjedili sasvim otraga, do zadnjih vrata, iza opreme, bila je jedna slomljena noga i jedna ruka a LR je završio u servisu. Tu je promjenjeno dosta toga na prednjem dijelu (šasija je bila netaknuta, nosači motora također!!!) i iskoristili smo priliku da nam ljudi iz LR u Engleskoj naprave proračun i prema njemu isporuče ojačane opruge i amortizere, što je dosta popravilo ponašanje auta u vožnji ali ne sasvim. Kasnije smo na drugi LR ugradili duple amortizere i on je bio besprijekoran. Nekih mjesec dana kasnije sa popravljenim autom, kralješcima i rebrima ponovo smo pošli u Munguziju. U nekih 30-ak dana prešli smo nekih 1500-2000 km, imali samo jedan slučaj mijenjanja kotača (PA 20mm na 5-6m od auta, rezultat dvije gume i geleri po oklopnom tijelu bez ikakve štete) i nekoliko puščanih pogodaka bez posljedica). Na izlasku iz Munguzije trebalo je prijeći preko jednog prijevoja koji je bio vrlo kritičan. Klingonci su formalno držali prijevoj ali visove južno od njega obrasle gustom šumom držali su Borgovci. Razdaljina je na dužini od preko kilometra bila manja od 500m. Klingonci su se uglavnom uzdali u premoć u naoružanju i zasipali su Borgovce svime što su imali u svim mogućim kalibrima ali Borgovci su bili prilično dobro ukopani i nisu se dali omesti. Klingonci generalno nisu bili baš voljni izaći iz vozila, pomaknuti se s puta i očistiti Borgovce jer bi to zahtjevalo prilično krvavu borbu te su tako mjesecima na prijevoju trpjeli teške gubitke (po mojoj procjeni ne manje od 100 mrtvih, otprilike 50-50 civili-vojska). Prijevoj je osiguran i šuma očišćena tek nekih 3-4 mjeseca kasnije kad su Klingonci odsjekli Borgovce sa tri strane i zaprijetili potpunim okruženjem pa su se ovi povukli. Klingonska taktika bila je prikupiti konvoje od 3-15 vozila na relativno sigurnim točkama sa obje strane prijevoja (relativno je relativno – jednom smo dok smo čekali pratnju zasuti vatrom MB 80mm) i onda u pratnji vozila naoružanih uglavnom PA topovima 20 i 30 mm na čelu i začelju a u koloni nekoliko vozila sa 12,7 koji su šarali po šumi do usijanja cijevi. Što nije baš mnogo pomagalo, prilikom prethodnog prolaska svjedočio sam cijelom pogođenom i zapaljenom konvoju koji je uključivao i autobus, mislim – ali ne garantiram jer je memorija varljiva stvar a ne da mi se sad kopati po dnevnicima – uz nekih 20 mrtvih. Dakle, stižemo na zbirnu točku koja je jedno proširenje uz pristojan asvaltni planinski put na ovećoj uzbrdici. Pored puta jedna kuća i Klingonci sa 2 veća i 1 manjim vozilom. Ispred nas samo jedan automobil za sprovođenje. Nekih je pola sata prije zalaska sunca, kasna jesen, i to će biti posljednji prolaz jer se noću ne vozi. 20-30 metara prije nego što sam namjerio stati, vozim lagano 2. brzinom uzbrdo - LR se odjednom ukopa, ukoči se u mjestu, motor se ugasi. Čudno mi je ali ne i alarmantno. Upalim motor, probam krenut – ni makac. Provjerim mjenjač – ide u sve brzine. Probam da nije blokirala ručna – ide bez problema ručica gore-dolje. Otpustim kvačilo – auto stoji na popriličnoj uzbrdici. Pomislim odmah na centralni diferencijal. Izletimo, gledamo Landrovera, mozgamo. Auto ni makac. Mi nešto alata imamo ali zakopanog duboko unutra pod tonom opreme, nepristupačan. Uletim ja u onu kuću, od lokalnog seljaka uzmem kombinirke, ključeve 17 i 13 i neki šrafciger. Pomislimo odmah na diferencijal. Riješimo izvadit poluvratila u zadnjoj osovini. Skinemo plastične glavčine, odvijemo glavčinu – dva zeger prstena. Čime skinut Seger? Nema špiccangi ni za lijek, nikakav zgodni alat. Za svo to vrijeme gledaju nas Klingonci, pizde, požuruju, krenuli bi prije mraka, poslije nema kud, ako još svijetla upališ RB ti ne gine. Izvadi kolaga nož švicarac, onaj debeli. Otvori alatku koja se službeno zove DODATAK ZA ČIŠĆENJE RIBE a ima i ravnalo (lenjir) i metar. Ali, ima na vrhu i dva špica (za ko zna koju originalnu namjenu) koji savršeno ulaze u prsten od zegera. Cap-cap, mi sa dvije alatke za skidanje lustri izvadimo zegere, izvadimo poluvratila – LR i dalje ni makac. Shvatimo da je zapekao zadnji diferencijal (tj. nadamo se da je zadnji, potpuno je moguće da sve to radimo na krivoj strani auta!). Ključ 17 i skidaj vratilo od centralnog do zadnjeg digerencijala. Skinemo – ide auto. LR Defender Front Wheel Drive Only. Vratimo seljaku alat, u posljednjem trenutkupređemo preko, ni iz praćke nitko pucao nije. Kad smo došli u prvu civilizaciju – ravno u LR servis. “Majstore, skidaj zadnju osovinu” Skinemo osovinu, otvorimo kućište diferencijala – zavareno i istopljeno sve u jedno, NASA ga rastalila ne bi. Kapi ulja nije bilo, očito. A servisirano sve nepunih 2000 km prije. Svako jutro sam se osobno zavlačio pod auto da vidim kaplje li gdje šta – sve suho, nikad kapi. Pažljivim pregledom nađemo šta je. Pazi sad! Kad je ono auto imalo prevrtanje, čovjek koga smo poslali da ga izvuče odvede šlep-službu koja ga na normalan način nije mogla ispravit na kotače. 5 tona leži na strani. Dovedu oni neki traktor ili kamion, vežu sajlu za onaj zavareni krovni nosač i vukli, vukli dok LR nije krenuo i legao na kotače (poslije ga je bilo lako navuć na šlep). ALI! Ono što nismo znali, a što smo kasnije utvrdili bilo je: Kad je LR oklopljen oklopljen mu je i rezervoar koji je iznad zadnje osovine. Ispod (i oko) njega ubačena je čelična ploča od 6 ili 8 mm. Kako je ta ploča smanjila klirens osovine, to su majstori na šasiju ubacili nove blokove-graničnike od tvrde gume koji štite da osovina ne udara prilikom ugibanja vješanja. I ti su blokovi bili sasvim u redu proračunati za normalnu vožnju, čak i terensku. Ali kad je čudovište od 5 tona okrenuto za 90 stupnjeva vučenjem sajle i tresnulo u asvalt ne bi ga ni čelični blok zadržao! Vrh kućišta diferencijala udario je u onu oklopnu ploču i kućište je napuklo. To se na engleskom zove hairline crack: pukotina duga 2,8 cm, široka u sredini 0,25mm (mjereno). I kad je motor radio a diferencijal vrtio, ulje je pomalo centrifugirano iz diferencijala i izlazilo je dok je auto vozio. Kako auto stane – nema curenja pa nema ni tragova. I tako je malo-pomalo izlazilo – dok niej ostao diferencijal suh kao bartu. Da je stao 2 km dalje mene vjerojatno ne bi bilo. U najboljem slučaju ne bi bilo auta od 120 000 maraka i sve opreme u njemu. Poslije, kad sam bio u tvornici (drugoj, ne kod neznalica koje su konstruirali ovaj prvi LR) da konstruiramo drugi oklopnjak, sva iskustva (ovo i mnoga druga) smo u njega ugradili i ispao je odličan, preko 100 iz te serije je napravljeno (nisam ništa za to dobio). Kaže mi glavni konstruktor ‘kad bismo uvijek ovako imali nekog korisnika koji zna šta je vidio i iskusio i šta treba i valja a šta ne valja – odlična bismo vozila pravili’. Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: Hrundi on November 15, 2011, 02:02:22 pm Evo sam ga i ja već urazmačio na max. 5 redi. Sad možete zadržat ljepšu verziju ;D
Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: ORIĆAREB on November 15, 2011, 02:07:44 pm Quote Početkom rata u Munguziji ...... Quote Da ti kažem gdje je Munguzija, pitao bi za Klingonce i Boronce ... i eto belaja. A to, ok, ok.....Heb :rtfm te patak.. ;DUostalom, sve su Tunguzije iste :( Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: trpe grozni on November 15, 2011, 04:47:50 pm Odlican tekst, uzivao sam citajuci. :klap :klap :klap
Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: Hrundi on November 15, 2011, 05:18:43 pm Evo, to je ta alatka za skidanje zegera: [attachment=1] Nije mi vrag dao mira pa sam provjerio čemu (službeno) služi ovaj dupli rog. Vjerovali ili na - za vađenje udica! Inače, zaboravih napomenut da nam je Land Rover UK, kad smo im ispričali slučaj sa diferencijalom, dao besplatno kompletan sklop zadnje osovine samo da im odnesemo naš da im služi kao učilo. Nikad nisu imali takav slučaj prije i dobro im je došlo. Staro pravilo da se pametan uči na tuđim greškama. Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: rotring on November 15, 2011, 09:24:29 pm Inače, zaboravih napomenut da nam je Land Rover UK, kad smo im ispričali slučaj sa diferencijalom, dao besplatno kompletan sklop zadnje osovine samo da im odnesemo naš da im služi kao učilo. Nikad nisu imali takav slučaj prije i dobro im je došlo. Staro pravilo da se pametan uči na tuđim greškama. I sta su pricali svojim ucenicima: Evo pogledajte sta su ovi Klingonci uspeli da urade, ono sto nikome nikad nije poslo za rukom, oni su uspeli i za to nagradjeni free diferencijalom..... ;) Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: vathra on November 15, 2011, 09:33:24 pm Evo, to je ta alatka za skidanje zegera Како је почела прича о Клингонцима, очекивао сам слику неког батлета ;DУ сваком случају, одлична прича, лепо цензурисана. :klap Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: Hrundi on November 16, 2011, 01:49:36 am I sta su pricali svojim ucenicima: Evo pogledajte sta su ovi Klingonci uspeli da urade, ono sto nikome nikad nije poslo za rukom, oni su uspeli i za to nagradjeni free diferencijalom..... ;) Pretpostavljam da je priča ipak bila: no matter how carefully you design (and build) - you still cannot make it idiot-proof. Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: rotring on November 16, 2011, 10:18:22 am Pretpostavljam da je priča ipak bila: no matter how carefully you design (and build) - you still cannot make it idiot-proof. Mozemo se mi saliti u vezi toga .......ali nismo ni ti ni ja daleko od istine. Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: ORIĆAREB on November 16, 2011, 10:26:05 am Pretpostavljam da je priča ipak bila: no matter how carefully you design (and build) - you still cannot make it idiot-proof. Mozemo se mi saliti u vezi toga .......ali nismo ni ti ni ja daleko od istine. pravo doći i obadvojicu ću napucati... ;D Preporuka....upotrebite PP, pa se krvite bez javnosti..... :udri Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: Hrundi on November 16, 2011, 12:01:39 pm Šta sad imam ja sa Tunguzijom??? Nego, da ne bude trol evo slika vozila sličnog mom prvom LR. Ista je tvornica, isti princip samo su ova kojima sam našao sliku nešto kasnije, poboljšane verzije (koliko god da su ga poboljšali nisu mu riješili glavnu manu - ovjes koji je u principu samo malo pojačani standardni Defenderov. A koliko god pojačavali standardni - nikad to nije ono pravo rješenje). Na ovim je slikama izvorno tvornički modificirana verzija Defender 110 sa 4 vrata. Moj je bio pick-up sa kompletnom nadgradnjom pa je imao samo 2 vrata. Ali princip oklopljavanja je bio isti: dodatni oklop koji se ugrađuje preko ili umjesto postojeće karoserije. Nismo imali ni velike prozore, samo po jedan manji sa strane otprilike 30x20 na sredini zadnjeg dijela, na polovici razmaka od kraja prednjih vrata do kraja vozila. Primjetit ćete da se na djelovima vozila originalna karoserija vidi. Npr. motor/prednja krila i zadnja krila. To je zato što je na tim djelovima oklop iznutra, na unutrašnjem dijelu krila. Glavna prednost toga rješenja što se smanjuje prostor koji se oklopljava i ograničava na apsolutno vitalne djelove (motor i kabina). Time se postiže relativno značajna ušteda na težini i koncentracija mase unutar šasije. Međutim, taj pristup ne pruža nikakvu zaštitu kotačima i ovjesu. Njih, naravno, ne možete uvijek potpuno zaštititi ali sa vanjskom oklopljenom školjkom imate ipak daleko veći zaštitu nego bez nje. Baš na tom prvom LR dogodilo mi se da je geler od 20mm PA koja je udarila na metar-dva prošao kroz prednji lijevi blatobran i potpuno presjekao cijevi hidraulike kočionog sustava koje idu po šasiji. Da je to bio LR br2, koji je imao vanjski oklop, vjerojatno se ništa ne bi dogodi. Ovo sudim po mjestu kroz koje su geleri prošli. Kod ovog modela dobra je, čak odlična, oklopljena maska hladnjaka. Hladnjak je inače jedan od najkritičnijih djelova vozila jer je veliki i vrlo ranjiv - najmanja rupica potpuno onesposobljava vozilo a ne postoji priručni način za popravku na terenu. Zato je svaki oklop koji dobro štiti hladnjak dobar. Također se vidi i čelična ploča ispred i neposredno ispod šoferšajbe. Ona služi za zaštitu kabine a da se očuvaju postojeći standardni ventilacioni otvori ispod šoferke. Također štiti i brisače. Dobro rješenje. Tehnički dobro rješenje u smislu oklopne zaštite i torzione čvrstine vozila je i krov od oklopnih ploča koji 'sjeda' na tijelo kao kapa. Otprilike kao poklopac na kutiji za cipele. Ovaj na slici je blago profiliran tj. zakošen na prednjem dijelu, što je kasnije 'poboljšanje' (posve nepotrebno, samo komplicira izradu). Naš je bio sasvim ravan. No sa stajališta stabilnosti ovo rješenje nije naročito bistro jer stavlja dodatnu težinu na najvišu točku vozila i time dodatno narušava stabilnost. Krov smo na LR2 drukčije riješili (o tome drugi put). Kad sam već pomenuo prozore. Na ovoj slici su stakla na prednjim vratima otprilike za 25-30% veća nego ona koja smo mi imali (a prema vozačkom su dimenzionirani i ostali prozori). Nekada davno su se staklene površine smatrale potencijalno kritičnijim od čeličnih ploča i nastojalo se da one budu što manje. Kasnije je tehnologija izrade neprobojnog stakla nevjerojatno napredovala ali su projektanti po navici i dalje ugrađivali najminimalnije moguće prozore i to se tek počelo mijenjati negdje sredinom 90-ih, u vrijeme iz kojeg datira i projekat vozila na slici. O staklima: armirano staklo je višeslojni lijepljeni plastični laminat (odnosno neki materijal koji je kombinacija stakla i plastike, nisam stručan, skužajte). U principu je staklo na svim vozilima koja sam u životu vidio uvijek pružalo veći stupanj zaštite nego oklopno tijelo, bez obzira radi li se o čeličnom oklopu ili onome od plastičnih kompozita. Vidio sam više slučajeva proboja oklopnog tijela ali nikad, baš nikad niti jedan slučaj proboja stakla. U jednom slučaju je oklopljeni Defender pikap (baš u konfiguraciji oklopljenog pikapa, oklopljena kabina, motor i rezervoar za gorivo, ne i zadnje tijelo) dobio direktan pogodak iz 20mm, u čelično tijelo. Geleri su napravili 15-ak izlaznih rupa kroz čelične ploče na drugoj strani kabine ali niti jedan nije prošao kroz staklo. Vozač, moj kolega, je poginuo. Inače, po tragovima unutar kabine smo zaključili da je sloj unutrašnje zaštite od rikošetiranja (spal liner) apsolutno neophodan radi povećanja vjerojatnoće preživljavanja u slučaju bilo kakvog pogotka jer spe što probije čeličnu ploču unutar kabine koja je od sva od čelika ide kao loptica u fliperu. Pokojnom T to, naravno, ne bi pomoglo u vrlo maloj kabini pikapa. A i inače kod pogotka 20mm ništa ne pomaže. Za ekvivalentnu razinu oklopne zaštite staklo mora biti daleko deblje od čelika. Konkretno, za nivo zaštite koji pruža 8mm debela ploča čelika određene tvrdoće, ekvivalentna debljina stakla je najmanje 4,5 cm i sastoji se od najmanje 12 slojeva. Kod tijela od kompozitnih materijala taj odnos je otprilike 2:1 (staklo dvaput deblje od kompozita). Staklo je po jedinici površine (za ekvivalentni nivo zaštite, razumije se) dosta teže od čelika ali točnih težinskih odnosa se ne sjećam. Koliko je staklo čvrsto govori slijedeći primjer. Jednom prilikom u glavnom gradu Munguzije, Qingtownu, ostavili smo LR1 parkiran na mjestu za koje smo vjerovali da je relativno sigurno jer su na 20 i 50m bila stražarska mjesta lokalnih zapovjedništava. Mjesto je bilo zaštićeno od direktne neprijateljske vatre. Nije nas bilo otprilike 2 sata. Kad smo se vratili našli smo jedan od onih malih prozora sa strane polomljen i probijen. Iako se nisu mogli provuć kroz tako mali otvor (otprilike A4) banditi su uspjeli izvuć jedan mali ranac i nešto sitne opreme, uglavnom posve bez neke vrijednosti (jedan foto aparat i jedan digitalni rokovnik te nešto ispravljača itd). Pored auta je ostala krampa (pijuk). Stražari, naravno, nisu ništa ni vidjeli ni čuli. Jadnici su se malo zaj. jer sam ujutru otišao direktno kod lokalnog zapovjednika i 10 minuta kasnije kod generala je doveden jedan prepadnuti mulac koji je bio na straži. Uz obećanje da mu se ništa neće dogoditi priznao je da je ipak vidio 4 majmuna iz bande lokalnog bandita XY koji su jednim pijukom i jednom macom od 10-ak kg PUNIH 40 MINUTA naizmjence mlatili po armiranom staklu!!! General je poslije lokalne majmune objesio za jaja. Ili im naplatio reket, ne znam. Mi smo kao priručno rješenje navarili jednu ploču preko one rupe dok nismo izašli iz Munguzije i sredili to kako treba. Inače, to zavarivanje je problem. Naime, čelične ploče rade se od posebnih, vrlo specifičnih i osjetljivih čelika koji moraju biti pod velikom tenzijom kako bi za što manju debljinu (i težinu) bilo što otporniji na pogotke. Tako da se na oklopno tijelo ništa ne smije navarivat. Točnije, sve što se navaruje smije se navarivat samo na postojeće spojeve i zavare. Inače, armirano staklo učvršćuje se iznutra. Na oklopno tijelo navaruje se konzilni nosač cijelim obodom stakla pa se u njega ubaci staklo preko čijeg ruba onda idu flanše koje se vijcima učvrste na konzolu (nadam se da je objašnjenje jasno). A kad spominjem zavarivanje. U Triperu, glavnom gradu otcjepljujućesepokrajine Gundurije, kolegama su za nekih 15 minuta koliko su ostavili oklopni LR bez nadzora ODVIDALI (ODŠARAFILI) nosače zadnjih vrata (nosači su vanjski), skinuli vrata i sve ispraznili. Čim sam čuo dao sam da se zaheftaju vijci vanjskih šarnira vrata. Naravno da ne možeš sve spriječiti niti ti uopće može past na pamet što će fukari past na pamet - ali možeš spriječiti barem ono što znaš. Uvjerljivo najlošija točka ovog auta su brave. Po godini proizvodnje vidim da ni 10 godina nakon što smo od tvornice tražili da na auto ugradi malo ozbiljnije brave nego one koje su ugrađivali - a koje čak nisu bile standardne LR brave nego otprilike, bez šale i pretjerivanja, brave kao za poštanske kastliće!!! I onda imate auto od 120-150 000 DEM i na njemu brave koje djeca šrafcigerom otvaraju za 30 sekundi. Mi smo to riješili unaprijed, prije nego smo prvi put i otišli na teren, navarivanjem na vrata i tijelo jakih čeličnih uški sa rupom za lokot. Oni lokoti svi-na-isti-ključ o kojima sam gore već pisao. moram još spomenut da su bili sa vanjskom plastičnom zaštitom, kvalitetnom, sa poklopcem proreza za ključ itd. i da mi nekoliko tih lokota hvalanapitanju i dandanas služi. Otprilike polovica tih lokota bila je sa dugim hvatištem (ne znam kako se zove ono U na lokotu/katancu) da mogu proć svuda. Prednosti trulog kapitalizma - ima za lovu sve što ti treba. E sad digresija! Puno kasnije, prije nepunih desetak godina ja u Mirnoj Zemlji Pored Prduzije (Bliski Istok). Spremamo se u Prduziju gdje je gadno i opasno. Moji geniji kupili dva najgora oklopna auta koja sam u životu imao (pisat ću i o njima) i ja odgodim odlazak u Prduziju za nekoliko dana dok na tim Discoveryjima ne poboljšamo što se poboljšati može. Pored nas kolege iz druge srodne organizacije sa jednim od onih oklopljenih Landrover Defendera iz druge serije, one u čijem sam konstruiranju učestvovao. Na tim autima su brave izvedene savršeno, nema šanse nešto sa njih odvalit, ozbiljna brava, ne može se ni bušilicom izvrtit, super urađeno i kvalitetne komponente. Poznam kolege, znamo se godinama, razgovaramo, konzultiramo se. Pitam ja njih 'koliko kompleta ključeva imate?' - oni u čudu pitaju zašto pitam. Kažu imaju dva (a njih je trojica). Kažem ja ajte lijepo narežite još najmanje 3-4 kompleta, ili dajte meni ključ ja ću dat lokalnom šoferu/kuriru iz našeg ureda u tom gradu da vam nareže i donese. I kažem 'ja tako radim, svakom dam po jedan komplet ključeva, vođi puta jkoš jedan rezervni komplet a jedan komplet zadržim ja i jedan ostavim u pozadinskoj bazi u rezervi'. Oni udri u smijeh i uzmu me zahebavat 'ti si Hrundi paranoik, ključar zatvora, 6 kompleta ključeva...' 10 dana kasnije zove me šef te ekipe iz Londona preko moga šefa da mu se hitno javim (znam čovjeka dugo, odličan). Imaš od mene večeru kad se vidimo u najboljem restoranu za lovu koju ću onim kretenima oduzet od plaće. Zašto? Eno ih u glavnom gradu Prduzije (gdje uopće nije sigurno bit bijelac, svi ludi, svi naoružani, gine se, puca se, otimaju se ljudi...) izgubili sve ključeve, ne mogu uć u auto, jedva našli majstora sa acetilenskom lampom da prosječe čelična vrata da uopće mogu uć u auto, pa onda drugoga da im spaja žice da mogu upalit... I kukaju i jadaju se kako su trebali poslušat Hrundija koji im je lijepo reko... Hajd danas dosta. Evo slika. [attachment=1] A evo sam našao i jednoga sa originalnim, manjim, prozorima: [attachment=2] Još jedan iz serije sa malim prozorima na kojem se lijepo vidi na kojim je djelovima oklop vanjski a na kojima unutarnji. A vide se i vanjski šarniri vrata [attachment=3] [attachment=4] [attachment=5] Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: Hrundi on November 16, 2011, 12:08:20 pm Detalj zaštite otvora za ventilaciju i broisača [attachment=1] [attachment=2] I još nekoliko detalja malo krupnijih vozila iz ove serije. Dobro se vide idiotske bravice na vratima, šarniri, preklop vanjskog oklopa preko djelova originalne karoserije itd. Na slici na kojoj su zadnja vrata ima lijevo jedan interesantan detalj: nosač vanjske antene za VHF. U principu treba imati što manje otvora na oklopnom tijelu a nijedan ne bi smio biti direktan, tj ispred svakog otvora trebala bi bit zaštitna ploča (kao što je to riješeno kod ventilacije i brisača). Ovdje je to loše izvedeno, tj. na konzoli nedostaje još jedna mala pločica koja bi pokrila otvor u oklopnom tijelu. Jeste sitno ali uvijek bolje spriječiti. [attachment=3] [attachment=4] Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: Bozo13 on November 16, 2011, 06:09:11 pm Hvala Hrundi na iscrpnom objašnjenju.
Pošto se nisam nikad sreo sa sličnim oklopnim vozilima, naučio sam puno. LPB Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: madmitch on November 16, 2011, 08:14:08 pm Božo, takvo nešto slično je imala NLB neko kratko vrijeme i sa njim plašila vrane po Ljubljani. Isto LR oklopni, možda i isti takvi, nisam nikada obračao toluku pažnju na njega.
Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: Bozo13 on November 16, 2011, 08:45:24 pm Nekako mi je u DNK da prije primetim žensko osoblje NLB nego vozilo koje prevozi lovu ;D
Kad smo več kod toga, kolika je oklopna zaštita vozila za prevoz novca? LPB Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: Hrundi on November 16, 2011, 09:39:37 pm Pa prvo se moramo dogovoriti koji princip normiranja i označavanja zaštite koristimo. Već sam primjetio u prvom postu da sam napisao klasa III i III+ što nekoga lako može zbuniti jer se te klase više ne koriste za oklopna vozila nego samo za osobna balistička zaštitna sredstva (panciri i šljemovi) no navika je navika, kad sam ja prije 20+ godina počeo nosit pancire i koristit oklopna auta u Engleskoj se sve mjerilo i označavalo istim klasama. Sad su stare klase ostale za pancire ali ne i za auta pa zna bit zbunjujuće ako ti je pancir klasa III a auto klasa IV - a pancir te štiti od jačeg metka nego oklopni auto. Dakle trudit ću se ne brkat mjere.
Danas se klase oklopne zaštite najčešče navode po dva standarda, jedan je američki a drugi njemački (DIN). DIN standard daje klase kao B1-B7 uključivo. Mislim da DIN nema klasificirano iznad B7 (nisam siguran, možda i griješim) iako sam vidio proizvođače odnosno prodavce koji koriste i B7+ i B8. Ekvivalentne klase za stakla imaju naziove BR1 do BR7 Drugi je američki standard u kojem ima 6 klasa i obilježavaju se rimskim brojevima da bi se izbjegla zabuna: I-VI Postoji i NATO (STANAG) standard ali njega nitko u civilstvu ne koristi. I jedni i drugi iz praktičnih razloga stupanj zaštite klasificiraju prema standardnim zrnima određenih kalibara i karakteristika (pod pretpostavkom da se sva ispaljuju iz odgovarajućih oružja sa standardnim barutnim punjenjima i odgovarajućim dužinama cijevi). Iako u detaljnom DIN standardu klase se dijele prema energiji zrna na cilju i probojnosti. Ali praktično svi pamte klase po zrnu od kojeg štiti. Ovo je službena DIN podjela na klase: Panzerwerkstoff Glas Waffentyp Waffenart / Kaliber B1 BR1 Handfeuerwaffe .22 LR B2 BR2 Faustfeuerwaffe Luger 9mm B3 BR3 Faustfeuerwaffe Magnum .357 B4 BR4 Handfeuerwaffe Magnum .44 B5 BR5 Handfeuerwaffe Gewehr M16 5.56x45 B6 BR6 Handfeuerwaffe Gewehr G1 7,62x51 Weichkern B7 BR7 Handfeuerwaffe Gewehr G1 7,62x51 Hartkern Dakle po klasama: B3 štiti od metka .357 magnum (mislim iz cijevi 6 cola). Ovdje spada i TT 7,62x25 B5 od NATO 5,56x45 iz M16 (u ovoj klasi je i 5,45x39) B6 od NATO 7,62x51 iz puške G1 (ovdje spadaju i 7,62x54R, 7,92 Mauser i 30-06 Springfield) B7 od istih kalibara kao i B6 ali sa PP zrnima Postoje i detaljni uvjeti i način testiranja opisani u ovoj tablici (nema klase B7);
Nadležno tijelo za certificiranje i davanje klase zaštite je Nacionalna balistička laboratorija SR Njemačke. Većina proizvođača testira neki proizvod da bi imali službeni papir ali ne testiraju svaki model. Kad im jedan model dobije atest onda oni dalje interno certificiraju i stvar je korisnika hoće li im vjerovati ili ne. Ima ih raznih, dosta ih je pouzdanih ali ima i mufljuza. Bio sam u dvije tvornice na tvorničkim testiranjima, u Engleskoj i u Njemačkoj i djeluje vrlo impresivno. Imam negdje u nekim kutijama (koje u subotu konačno poslije više od 10 godina donosim od bivše žene) pa ću ih jednog dana, kad odem u penziju ili na robiju, skenirati i postaviti. E tek sad mogu djelomično odgovorit na pitanje koji nivo imaju bankarski kombiji. Prvi odgovor je da ne znam ni u kojem konkretnom slučaju a drugi je da svatko sam za sebe odlučuje, bira i plaća što mu odgovara. Da mene pita banka koja bi im zaštita bila potrebna ovdje u ovim našim miroljubivim i pitomim zemljama - ja bih im rekao neka uzmu B3 i dobro osiguranje. Činjenica je da svaka šuša ovdje može za pola sata doć do bilo kojeg oružja koje mu padne na pamet pa je po meni gliupo davati novce na više nivoe zaštite, bolje od tog ušteđenog uplatit zbilja dobru policu. Jer iovako svaki majmun može razvalit bančin kombi zoljom ako ga je volja. A ni B7 ti nije nikakva garancija da braća neće izvadit PK ili štabilo i ispalit dovoljno metaka izbliza da probiju i B7. (Klase zaštite obično uzimaju rafal od 3 metka na relativno malom prostoru, ima točna razdaljina ali ne znam koja je EDIT: sad sam, dok sam je sređivao, pogledao tablicu koju sam postavio, lijepo piše: 3 metka u krugu 12cm). Ali između 3 i 30 je veeeelika razlika... A za zaštitu političara, biznismena i kriminalaca - ne bih preporučio ništa ispod B6. I svakako run flat gume (o tome drugi put). Inače, ekvivalentne klase zaštite po US standardu su: LEVEL BALLISTICS PROTECTION II .357 Mag 158 Grain SP 1450 FPS 9mm, 124 Grain FMJ 1120 FPS III .44 Mag 240 Grain L 1470 FPS 9mm 124 Grain FMJ 1120 FPS IV AK-47 150 Grain SC 2430 FPS V NATO 147 Grain M80 Ball 2775 FPS 30-06 Rifle 220 Grain SP 2410 FPS VI NATO AP 2000 FPS 7.62x51 NATO"Tungsten Tip" AP E sad samo da se nadam da će tablice ispast kako treba Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: Hrundi on November 16, 2011, 09:52:27 pm Evo par na brzinu izguglanih slika sa testiranja. A kasnije ću postavit i nekoliko stvarnih, imam ih na disku. [attachment=1] [attachment=2] Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: Hrundi on November 17, 2011, 12:47:06 pm E nemam nekoliko nego samo jednu, ali je barem dobra. Ovo je fotografija našeg vozila pored kojeg je eksplodirala improvizirana eksplozivna naprava (IEN, engleski IED) sastavljena od 3 granate 130 mm (jedna nije eksplodirala), postavljene na otprilke 4-5 metara udaljenosti. Vozilo je oklopljeno u klasi B6. Ja nisam bio u ovom autu nego onom ispred, nekih 50 m dalje. (O taktici uporabe IED i zašto u najmanje 75% slučajeva strada drugo vozilo u koloni nekom drugom prilikom, o tome se odavno spremam pisat). Dakle, u ovom autu nitko nije ozbiljnije povrijeđen. Od tri osobe u autu jednoj je pukao bubnjić (putnik na zadnjem sjedalu) , jedna je imala razbijenu arkadu, posjekotine na glavi i blagu kontuziju, ali od udara u nosač krova, ne od eksplozije (suvozač, nije bio vezan) a vozač je imao natučena rebra. Vidi se da se ovdje radi o tzv. 'nevidljivo oklopljenom' autu, tj. onome gdje je oklop integriran u postojeću karoseriju i nije odmah očito da se radi o zaštićenom vozilu. Takav način oklopljavanja skuplji je i zahtjevniji ali kao što se vidi na primjeru nije ništa manje pouzdan od vanjskog oklopa. Ima dosta situacija u kojoj je bolje da se ne vidi odmah da je vozilo oklopljeno. Glavna mana nevidljivog oklopa je što je gotovo uvijek takvo vozilo teže od vidljivo oklopljenog jer zadržava postojeću karoseriju i dodaje se oklop. Na slici se jasno vidi puno toga. Prvo i najočitije - staklo je posve sigurno. Drugo, i sve ostalo je izdržalo. Interesantan detalj vidi se na zadnjem prozoru. Naime, radi se o lažnom prozoru gdje je na postojeće staklo iznutra zalijepljena crna 100% svjetlonepropusna folija a sa unutarnje strane čelična ploča. Vidi se kako su geleri 'ošišali' obično staklo . Točnije, vjerojatno se radilo o jednom većem komadu koji je udario naprijed dolje i klizio po čeličnoj ploči do otraga gore. Drugi interesantan detalj je da je zadnji desnio kotač ostao netaknut, što je poprilično čudo ako uzmete u obzir da su eksplodirale 2 granate 130mm u neposrednoj blizini. Obično geleri izrežu obje gume na bližoj strani, ovoga puta dogodilo se da su nastradale obje prednje gume a obje stražnje ostale su netaknute. Treći interesantan detalj je da se po oštećenjima može uočiti bitna karakteristika eksplozija IED - neujednačenost veličine fragmenata. To potvrđuje da je daleko teže zaštititi vozilo od IED nego od zrna i zato i ne postoje standardne klase zaštite od IED. A kad vas udari geler težine 300g, posve nepravilnog oblika sa oštrim ivicama - osim vrhunske kvalitete oklopne zaštite potrebno je i puno sreće. Dinamika ovog incidenta: IED je bila sakrivena u smeću pored puta (o načinima improvizacija drugi puta). Najjerojatnije položena na zemlju bez ukopavanja i samo prekrivena plastičnim vrećicama (jedan od uobičajenih načina). Aktivirana je daljinski (o metodama aktivacije također drugi puta, elektroničari će biti fascinirani). Kad je IEN eksplodirala vozilo je gotovo u mjestu stalo i motor se ugasio. Teško je reći je li vozač ikako instinktivno reagirao ili ne. U konvoju su bila tri oklopljena vozila, prvo i drugo istog tipa samo različite boje a treće oklopljena limuzina. Dodatno, 5 minuta pred konvojem kretalo se obično, neoklopljeno vozilo sa obučenim izviđačem. Vozila su u stalnoj vezi preko ručnih radio-uređaja sa rezervnim sustavom preko satelitskih telefona. Karta je kodirana, sa označenim točkama kretanja po neuniformnom principu. U svakom vozilu je po jedan naoružani čuvar sa odličnom obukom i jasno definiranim pravilima postupanja. Vozači su posebno obučeni. Svako vozilo ima vrlo ozbiljan komplet prve medicinske pomoći. Svi članovi prošli su obuku borbene prve pomoći a jedan od naoružanih čuvara je ovlašteni bolničar. Procedura za ovakve situacije je detaljno razrađena i bila je poštovana u potpunosti. Ja sam iz prvog vozila izvjestio da imamo situaciju a zatim pokušao kontaktirati pogođeno vozilo (bezuspješno). Prvo vozilo nastavilo se kretati u istom smjeru, usporeno i sa pojačanim oprezom. Izviđačko vozilo odmah je okrenulo za 180 i krenulo prema prvom vozilu. Tek nakon susreta prvo vozilo je također okrenulo i krenulo prema mjestu eksplozije, oklopljeno naprijed, meko iza. Tokom ovog vremena izvjestili smo i prijateljske vojne snage o događaju, dali koordinatre i opis vozila. Za to je vrijeme treće vozilo odmah stalo na mjestu gdje se zateklo i ljudstvo iz njega je, poslije vrlo brzog osmatranja iz vozila, izašlo, zauzelo položaj u zaklonu sa spremnim oružjem. Po proceduri nisu se pokušali približiti ugroženom vozilu. Ovo možda izgleda čudno ali to je standardna taktika za izbjegavanje zasjeda. Dodatno, procjena je da oklopno vozilo ako niej probijeno u eksploziji i ako su je putnici preživjeli, nastavlja pružati zaštitu od vjerojatnih sredstava upotrijebljenih u zasjedi - pješačkog oružja. Ako je oklop probijen ('kompromitiran') onda vjerojatno u vozili ima povrijeđenih kojima izvan vozila ne može biti ništa ni bolje ni sigurnije (osim u slučaju požara koji je ipak rijedak). U međuvremenu je uspostavljena radio-veza i putnici su izvjestili da su živi i bez vidljivih težih povreda. Tek kada je konvoj sa prednjeg kraja došao do mjesta eksplozije, uz mjere osiguranja 'zdravih' vozila prišli smo oštećenom i tada su putnici izašli. Procjena vremena dolaska prijateljskih snaga bila je dodatnih 20 minuta te smo riješili ne čekati na mjestu nego im krenuti u susret. Nakon susreta predali smo povrijeđene vojnom sanitetu a mi smo se u konvoju sa njima vratili na mjesto nezgode. Motor je upalio iz prve. Ni motorni ni putnički prostor ni rezervoar goriva nisu bili kompromitirani. Međutim, jedan veći geler prekinuo je jednu od komponenti prednjeg ovjesa i procjenjeno je da vozilo ne može voziti nego ga je kasnije odvukla vojska. Vozilo je u tvornici koje ga je proizvelo (njemačka firma sa radionicom za ugradnju zaštitne opreme u Poljskoj) zamjenjeno za novo, tj. doplatili smo za novo a njima predali staro. Vozilo je popravljeno i prodano slijedečem korisniku. Inače, samo radi ilustracije koliki je domet gelera od IED, na zadnjem dijelu mog vozila, udaljenog oko 50 m od eksplozije, bilo je 6 udara sitnijih gelera, bez posljedica. Vozilo koje je bilo iza oštećenog dobilo je jedan sitan geler u šoferšajbu. [attachment=1] A ovako izgleda IED od artiljerijskog zrna i rupa koju takva eksplozivna naprava radi u asvaltu. Slike nisu sa istog mjesta već sa jednog drugog ali vrlo je slično. Na putu je eksplodirala jedna granata (gotovo sigurno prekrivena nekim smećem). Druga, postavljena oko 50m dalje pored puta i namjenjena da bude aktivirana kada se netko zaustavi na 'sigurnoj razdaljini' nije eksplodirala jer je udarni val od prve eksplozije odbacio relativno lagani mobitel koji nije bio pričvršćen za zrno i time iščupao kontaktne žice iz detonatora. [attachment=2] [attachment=3] Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: rotring on November 17, 2011, 11:22:21 pm Samo tako nastavi Hrundi :klap :klap :klap
Videh ovu sliku pa se setih tebe...... [attachment=1] Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: Hrundi on November 17, 2011, 11:39:15 pm Ovo su sigurno vozila neke od privatnih kompanija za osiguranje u Iraku.
Ni najmanje mi se ne sviđa vošilo i način oklopljavanja. Ne čini mi se podobnim ni za previđenu svrhu. Ali drago mi je da si postirao fotografije vozila sa 2 rezervna kotača na krovu. O tome sam već pisao ali nemam pri ruci ni jednu fotografiju vozila sa više od 1 rezervnog kotača. Title: Re: Civilna oklopna vozila Post by: rvi on April 30, 2013, 11:29:03 pm Da je meni bio jedan ovakav kad su me izresetali eeeee !!!
|