PALUBA

Vojna istorija => Minijature hladnog rata => Topic started by: gvardian on December 16, 2011, 05:11:52 pm

Na forumu PalubaInfo novoregistrovane članove odobravamo ručno, što može potrajati do 24 h

Title: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on December 16, 2011, 05:11:52 pm
OPERACIJA „IVY BELLS“ (Operacija Bršljanovi Zvončići)

Napomena: Veci dio teksta je preveden iz knjige „Blind Mans Bluff“ od autora Sherry Sontaga i Christopher Drewa, dok je ostatak teksta napisan istrazivanjem na internetu, karte i ostali nacrti operacije su cisto hipoteticki nacrtane na osnovu nadjenih podataka – uzivajte………

Uvod i Pocetak Operacije:

Pocetak operacije Ivy Bells mozemo oznaciti kada je admiral americke RM Red Rayburn, zamjenik admirala Rickovera zaduzen za razvitak nuklearnih podmornica u americkoj RM, zaposlio pri komandi americke RM civilno vojno lice John Pina Cravena kao covjeka koji bi mu mogao pomoci i te 1961.g. odrediti daljni tok razvitka nuklearnih podmornica americke RM, i strategiju njihove upotrebe.
Osnovni zadatak Cravena je bio da napravi niz ideja, o uporabi nuklearnih podmornica, i za to mu je odobren blanko cek od americke RM. Craven je vidio osnovicu operacija nuklearnih podmornica u sto dubljem zaronu i operacijama na otvorenom moru, stoga je i osnovao Mornaricki Program za Dubinske Operacije cija je osnovna zamisao bila napraviti podmornicu sa sto vecom dubinom zarona pa je stoga osnovano u sklopu programa odjeljenje za napredne dubinske tehnologije. Craven je zbog takve zamisli bio ismijavan od strane americkih admirala pa cak i admirala Rickovera koji je i osmislio, zatim i uveo nuklearne podmornice u mornaricko naoruzanje projektom „Nautilus“, nitko od njih nije bio zainteresiran za osvajanje morskih dubina, i projektiranja podmornickih trupova da bi imali sto vecu dubinu zarona.
Ipak, Cravenu i njegovoj grupi je dodjeljenja tada moderna napadna podmornica SSN-593 USS „Tresher“ sa kojom bi mogao ispitati svoje zamisli i tehnologije koje su razvijene u sklopu programa, a sve sa ciljem za sto dublji zaron podmornice. 10. Aprila 1964.g. sa grupom naucnika iz Cravenove grupe za dubinske tehnologije, USS Tresher je krenula na pokusnu voznju ispred Istocne obale SAD, prilikom zaranjanja na negdje 300+ metara u podmornici je pukla cijev u pramcanom torpednom odjeljenju, koja se zbog tlaka na toj dubini naglo prosirila. Podmornica je potonula sa svih 129 clanova posade i 4 naucnika iz Cravenove grupe.
Istragom poslije nesrece je ustanovljeno da je napuknuce izazvano losim varom u brodogradilistu Electric Boats u Virginiji, i ne testiranim cijevima na dubinski tlak, od ove nesrece sve komponente americkih podmornica, unutrasnjeg i vanjskog trupa se testiraju na pritisak maksimalne dubine zarona podmornice.
Cravenu i njegovom programu gubitak USS Treshera je znacio prekretnicu u njihovom radu na podmornicama, iako je program bio na rubu gasenja, gubitak USS Treshera je toliko pogodio Mornaricu SAD da su objavili da ce uciniti sve da se takve  nesrece u buducnosti sprijece. Stoga je Cravenova grupa dobila odrijesene ruke, i to je bio pravi pocetak razvitka Americkog „SUBSAFE“ programa tj. programa za sigurnost na americkim podmornicama (koji je obuhvacao sve aspekte gradnje do u najsitnije detalje, i prekinuo praksu brodogradilista o suradjivanju sa vanjskim kooperantima u toku gradnje podmornice, sve se moralo obaviti u brodogradilistu bez vanjskog utjecaja) i poslije izgradnje  ronilica za dubinsko spasavanje podmornicara  tj. “DSRV“. Uz veliki budjet za razvijanje ta dva programa koji je uocila i Mornaricka Obavjestajna Sluzba SAD i vidjela u tome priliku za financiranje dijela svojih tajnih operacija, Cravenova grupa je preuzela na sebe odgovornost za razvijanje ronilice „DSRV“ i za postavljanje podvodnog habitata poznatog kao „SEALAB“ u kojem bi se prikupljala iskustva ucinka dubina na ljudski organizam. Iako je vecina podmornicara ukljucujuci i Cravena znala da je program ronilice za dubinsko spasavanje smijurija, i da bi po tom programu podmornica morala izabrati mjesto gdje ce potonuti a koje ne bi bilo dublje od 500-600m, program za razvijanje DSRV je nastavljen uz potporu Kongresa i Mornarice SAD.


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on December 16, 2011, 05:13:16 pm
U tijeku razvijanja programa ronilice Cravenu je pristupio covjek iz Mornaricke Obavjestajne Sluzbe SAD a koji je bio zaduzen za nadzor Sovjetskih raketnih pokusa i Sovjetskih podmornica, a taj nadzor se obavljao na granici Sovjetskih teritorijalnih voda., za koje su Sovjeti uzimali kao 12NM dok su Amerikanci Sovjetima  priznavali samo 3NM kao Sovjetske teritorijalne vode.Taj covjek je rekao Cravenu da zna kolika je mogucnost  spasavanja podmornicara iz potopljene podmornice posto je i sam bio podmornicar, i kako je svrha DSRV samo za spasavanje u najmanju luku suluda, pa mu je ponudio da ta ronilica bude upotrebljena takodjer u svrhu prikupljanja Sovjetskih raketa koje su pale u more i u svrhu prikupljanja razlicitih drugih podataka o Sovjetskom Savezu,tj.da imaju primarnu duznost spijuniranja umjesto spasavanja.
Operacija „BINACKLE“ koja je poslije nazvana „HOLLY STONE“ a koja se odnosila na americko spijuniranje Sovjeta pomocu podmornica rasporedjenih duz Atlantika i Pacifika, je bila operacija pomocu koje bi se neke od takvih stvari obavljale.
Craven se nasao u cudu, od dugacke liste Zahtjeva Mornaricke Obavjestajne Sluzbe, niti jedna ronilica niti podmornica od koje je najvecu dubinu zarona tada imao batiskaf TRIESTE nije mogla ispuniti zahtjeve za tajnim operacijama, jer podmornice SAD nisu imale tada veliku operativnu dubinu zarona, dok su ronilice morale biti prenosene povrsinskim brodovima sto bi iskljucilo tajnovitost operacija.Tada je Cravenu sinula ideja, ideja o razvitku maticne podmornice nosaca dubinskih ronilica  koja ce imati veliku dubinu zarona, biti opremljena TV kamerama, koja ce se moci usidriti na dubini i odrzavati poziciju, i koja ce moci biti non-stop po vodom da bi odrzala tajnost operacije.
Tih godina 1964 RM SAD je imala u naoruzanju 20 nuklearnih podmornica, i Mornarickoj Komandi nije padalo na pamet da Cravenu i njegovoj grupi prepusti jednu od modernih nuklearnih podmornica, samo zato da bi mogla da lebdi iznad dna mora i snima TV kamerom morske dubine.
Bile su tada u RM SAD dvije nuklearne podmornice, za koje nitko nije mario, prva je bila SSN-575 USS SEA WOLF brod cudnog izgleda,mjesavine razaraca i podmornice i sa jedinim tekucim nuklearnim reaktorom u RM SAD i zatim SSGN-587 USS HALIBUT jedina nuklearna podmornica naoruzana balistickim raketama Regulus , koje su zamjenjene raketama Polaris,a ta podmornica je bila odlika ruznoce u RM SAD i sa kompletnim ne-hidronamickim trupom stoga nitko u RM SAD nije znao sto da radi sa ovom podmornicom.Craven je izabrao USS HALIBUT za svoje spijunske operacije, i poslao je podmornicu na modernizaciju u jedno od brodogradilista na Americkoj zapadnoj obali („Mare Island Naval Shipyard“ Vallejo u blizini San Francisca).
Saznavsi za ideju podvodnog spijuniranja, vrh podmornicke komande SAD na celu sa Admiralom Rickoverom je poduprlo ideju i dodalo jos jednu zamisao o razvitku posebne podmornice koja bi se bavila spijuniranjem i prikupljanjem podvodnih objekata, ali problem su bila novcana sredstva za gradnju takve podmornice, jer je u tom trenutku sav novac odlazio na razvitak ronilice za spasavanje DSRV i SUBSAFE program.Stoga je na jednom sastanku gdje se skupilo cjelokupno vodstvo podmornicke komande SAD, admiral Rickover pitao Cravena da li ima viska novca iz njegovog DSRV programa, on je rekao da bi mogao izdvojiti 10 Milijuna USD, zatim je pitao komadanta POLARIS balistickih podmornica da li bi on imao sto viska novca, on je rekao da bi mogao izdvojiti jos 10 Milijuna USD iz odrzavanja, Admiral Rickover je nazvao u Pentagon i rekao za zamisao o gradnji spijunske podmornice duljine 41 metra, kada su ga pitali koliko bi to kostalo on je rekao 20 Milijuna USD, Pentagon se slozio, zatim se Admiral Rickover okrenuo Cravenu i rekao da nazove „Electric Boats Shipyards“ da pocnu graditi tu „vrazju podmornicu“ sluzbeno nazvanu NR-1.
Ljeto 1967g. Craven je dobio kasni nocni poziv od ministra obrane SAD-e, koji ga je obavjestio da je avion B-52 izgubio nekoliko nuklearnih bombi iznad Spanjolskog grada Palamares, od kojih je vecina locirana, ali je jedna pala negdje u more i ne mogu je naci.Cravena  su pozvali kao specijalistu za dubinsko ronjenje i istrazivanje, (u to vrijeme USS Halibut je bio u brodogradilistu na modernizaciji za spijunsko djelovanje)..
Prvo sto je Craven napravio je bilo da je zaposlio grupu matematicara, da na osnovu kockarske formule o vjerovatnoci dobitka (usporedjujuci visinu,brzinu,tezinu i vremenske uvjete, naleta aviona), otkrije poziciju na koju bi bomba mogla pasti.
Formula je dala poziciju koja je bila miljama udaljena od pozicije gdje su americki brodovi trazili bombu.Bez da su ikad bili na moru, tim matematicara na osnovu formule dobitka je bio ubijedjen da zna gdje je nestala nuklearna bomba, poziciju su prikazali na karti i nalazila se daleko od bilo koje pretpostavljene pozicije gdje je americka RM trazila.Poslije dva tjedna neuspjesne potrage , mornarica je sa zrakoplovima dopremila dvije civilne ronilice za „istrazivanje“ jedna od njih je bila „Alvin“ za dubinska istrazivanja, jer je pretpostavljena pozicija Cravenovih matematicara bila u dubokom procjepu u moru….ronilica „Alvin“ je nasla bombu poslije treceg dana, tocno na mjestu gdje su Cravenovi matematicari izracunali da ce biti.
Poslije ovakvog uspjeha, Cravena i odjela za dubinska istrazivanja RM SAD, predsjednik Johnson je naredio da se modernizacija USS Halibut sto prije zavrsi…podmornica je zavrsena tri tjedna poslije pronalaska nuklearne bombe u Palamaresu u proljece 1966g.
Vizuelno USS Halibut poslije modernizacije nije izgledao puno drugacije, na vrhu pramca nastala je izbocina, izbocina za koju bi svatko pretpostavljao da je sonar, ali je u stvari bilo nesto sto je Craven nazvao „promjenljiva kutna kontrola“ tj.pramcani propeler sto je dozvoljavalo podmornici da odrzava poziciju u mjestu lebdeci iznad dna.
Iznutra USS Halibut je u cijelosti promijenjen, dodata je crna soba za fotografije, soba za analiziranje podataka, i kompjuterski odjel sa masivnim kompjuterom „Univac 11-24“.Ali najznacajniji dio opreme USS Halibuta su bile dvije njegove „Ribe“, aluminijske ronilice opremljene TV Kamerama, svjetlima, koje su tezile 2 tone svaka, duljine 12 stopa, i od kojih se ocekivalo da zaranjaju tamo gdje USS Halibut ne moze zaroniti.
Uz svu tu tada ultra-modernu opremu, USS Halibut je bio opremljen i sa bocnim sonarom za skeniranje morskog dna, tegljenim sonarom i svom tada najmodernijom opremom koja je americka nauka mogla izmisliti.Pokusna voznja USS Halibuta poslije modernizacije nije prosla dobro, niti jedan dio opreme za spijuniranje nije bio gradjen po mornarickim specifikacijama,stoga je ostalo na posadi podmornice da svu opremu podesi i prilagodi uvjetima ispod vode.
Uza sve neuspjehe u pokusnoj voznji, USS Halibut je dodijeljeno testno ispitivanje, prema kojem ce povrsinski brod ispustiti jednu napravu u more koju Halibut mora pronaci.Pocetak pronalazenja te naprave je vec oznacavao katastrofu, kabel od prve ronilice se omotao oko usisa morske vode koji je sluzio za hladjenje nuklearnog reaktora,sto je uzrokovalo vanredno zaustavljanje reaktora i prelazak podmornice na dizel motor.Poslije lansiranja druge ronilice USS Halibut je uspjeo locirati napravu, sto je za Cravena i mornaricku komandu oznacilo kao uspjesnu testnu operaciju.
Najvecu paznju u ovoj testnoj operaciji USS Halibuta je osmotrena od strane „Ofice of Naval Intelligence US Navy“ koja je bila locirana na 5 katu E prstena Pentagona, sa kapetanom James.E.Bradley Junior na celu.


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on December 16, 2011, 05:15:13 pm
Bradley-eva sluzbena oznaka duznosti u Pentagonu je bila „Mornaricke Operacije-Mornaricko Odijeljenje“, nista nije ukazivalo da taj isti Bradley rukovodi spijunskim operacijama svih napadnih nuklearnih podmornica u floti RM SAD-a.Craven i Bradley su znali da uporaba USS Halibuta i njezino odrzavanje ne moze biti do vijeka financirana i tolerirana od strane podmornicke komande i posebno admirala Rickovera (koji je zelio drzati sve nuklearke pod svojom direktnom komadnom, ipak on ih je i izmislio), zbog toga sto je to bila jedina podmornica koju komanda podmornicke flote SAD i admiral Rickover nisu mogli 100 % kontrolirati, sto im nije bilo nikako po volji.
U kasno ljeto 1967g. kapetan Bradley i Craven su odlucili poslati USS Halibut negdje u Sjeverni Pacific iznad otoka Midway, u potragu za ostacima Sovjetskih testnih balistickih raketa, koje su padale u Tihi Ocean.
Na USS Halibut nitko nije znao pravo znacenje patrole, nitko osim nekoliko ljudi, sluzbena oznaka je bila da je podmornica u testnoj potrazi za nekim geoloskim objektima, USS Halibut je u oznacenoj zoni na karti ispalio iz TC nekolicinu podvodnih plutaca (od kojih je svaka imala jedinstveni zvuk koji se pustao pritiskom na dugme u podmornici) da bi mogao oznaciti zonu potrage i po tome vrsiti navigaciju ispod vode.Kako je svaka plutaca padala na dno, navigator u podmornici je oznacavao njezinu lokaciju upotrebljavajuci satelitski navigacijski sustav,i zato je trebalo nekoliko sati da USS Halibut uspostavi navigacijsku mrezu plutaca ispod mora.
Sa puno tehnickih problema i popravaka, USS Halibut poslije 2 Mjeseca trazenja nije uspjela naci nikakav ostatak od Sovjetskih raketa, cak se nasla i u velikim problemima tehnicke prirode, iako je posada navikla na redovite popravke ugradjene opreme, problem sa tegljenim kabelom se pokazao toliko velikim, da se popravak nije mogao napraviti ispod vode, zato je podmornica u 3 sata ujutro morala izroniti u patrolnoj zoni Sovjetskih podmornica negdje u Sjevernom Pacifiku  da bi obavila popravak.
USS Halibut je uplovila u Pearl Harbour 11 Aprila 1968g poslije duge i neuspjesne patrole trazeci ostatke Sovjetskih raketa, datum uplovljavanja USS Halibuta znacajan i po tome sto je to bila 68-godisnjica primitka prve podmornice u RM SAD-e, slavlje podmornicara Halibuta je bilo veliko i po tome sto su im dodjeljeni apartmani u ekskluzivnom hotelu na Waikiki plazi u Honolulu.
Ali tog istog datuma, Sjeverni Pacifik je bio poprilicno prometan za brodove Sovjetske Tihooceanske flote , koji su pretrazivali to ogromno prostranstvo sa aktivnim sonarima.Bilo je ocigledno da Sovjeti nesto traze, i poslije nekog vremena bilo je ocigledno da su Sovjeti izgubili podmornicu.
USS Barb koja je bila u patroli ispred Vladivostoka je izvjestila o panicnoj nekodiranoj komunikaciji Sovjetske mornarica, gdje su na sve moguce nacine pozivali plovilo „Crvena Zvijezda“ koje je ocigledno bilo izgubljeno negdje na Sjevernom Pacifiku.
Sada je bila prava prilika za Cravena i Mornaricku Obavjestajnu Sluzbu SAD-a na celu sa kapetanom Bradley-em.
Ono sto americka RM nije mogla dekodirati je Sovjetska mornaricka komunikacija, koja se sastojala od niza kratkih radio pulseva, ali ono sto je americka mornaricka obavjestajna sluzba znala, je da svaka Sovjetska podmornica ima jedinstveni radio potpis, i da se Sovjetske podmornice  redovito javljaju prilikom isplovljenja, prilikom prolaska 180 paralele i prilikom dolaska na patrolnu poziciju ispred Zapadne obale SAD-a.Kao da se javljaju, krenuli smo, tu smo, i dosli smo.Nije trebalo puno mornarickoj obavjestajnoj sluzbi SAD da zakljuci po radio signalima da su Sovjeti izgubili jednu od „GOLF II“ balistickih podmornica koja je napustila luku Petropavlovsk na Kamcatskom polutotoku 24 Februara 1968g.
U Washington su pozvana hitno oba komandanta USS Halibut-a , Bradley,Craven i dat im je zadatak da lociraju Sovjetsku podmornicu.U tim vremenima SAD su raspolagale sa mrezom podvodnih prislusnih uredjaja nazvanom „SOSUS“, Craven se odmah obratio komadantu „SOSUS-A“ sa zadacom da provjeri svu audio arhivu.Nije nadjen nikakav veliki zvuk, ali na jednom od audio-metara je malo tinta iskocila, i to tocno na poziciji gdje je kapetan Bradley i mornaricka obavjestajna sluzba SAD pretpostavljala da je Sovjetska podmornica potonula.Sto ako, pretpostavio je Craven, je podmornica potonula bez Implozije, sa otvorenim otvorima i napunjena vodom, tada ne bi bilo nikakve velike eksplozije.Stoga je RM SAD dodjelila Cravenu i Bradley-u staru podmornicu, i simulirala potapljanje sa prodorom vode, zvuk na SOSUS-u je bio identican.
USS Halibut je poslan u potragu na pretpostavljeno podrucje, i poslije nekoliko tjedana  USS Halibut uz pomoc svojih „riba“ je nasao potopljenu Sovjetsku podmornicu.
Poslije je nastala stvar birokracije, kako je predsjednik Nixon preuzeo duznost, on je trazio od mornaricke OS SAD slike Sovjetske podmornice koju je on prikazao sefovima CIA-e.Iako je mornaricka OS imala plan da sa potopljene podmornice izvadi samo nuklearnu bojevu glavu i sifrirane knjige Sovjetske RM pomocu dubinske ronilice, CIA-a koja je na kraju preuzela cjelokupnu operaciju je trazila da se sagradi poseban brod koji ce cijelu Sovjetsku podmornicu izvuci na povrsinu (dokumentarni film o toj operaciji imate i ovdje  http://www.paluba.info/smf/index.php?topic=15457.0– projekt „Azorian“ youtube) operativci i sefovi CIA-e za razliku od mornaricke OS  jednostavno nisu razumjeli koliko je ostecen trup  Sovjetske podmornice na toj dubini, i da je to nemoguca misija vadjenja sa te dubine.


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on December 16, 2011, 05:18:54 pm
Operacija „Ivy Bells“:

Bilo je to negdje kasne 1970g u 3 sata poslije ponoci kada je kapetan Bradley iz mornaricke obavjestajne sluzbe SAD zaduzen za nadzor svih spijunskih operacija americkih napadnih podmornica ispred Sovjetskih obala, razmisljao nacin na koji bi upotrebio USS Halibut i opravdao njezino postojanje i financiranje komandi podmornicke flote SAD-a.
Rano ujutro sanjajuci , kapetan Bradley je u polusnu sanjao upotrebu USS Halibuta, sanjao je Sovjetske razgovore izmedju njihove mornaricke komande i podmornica, sanjao je telefonski kabel, kabel koji bi isao iz Sovjetske podmornicke baze  u Petropavlovsku na Kamcatki do komande Sovjetske Tihoceanske flote u Vladivostoku (poslije se ispostavilo da je drugi dio kabela na kopnu bio povezan direktno sa komandom RM  u Moskvi). Luka Petropavlovsk a podmornickom bazom Rybachiy na Kamcatki je bila udaljeno i usamljeno mjesto na Kamcatskom poluotoku, okruzeno i skoro pa skriveno velikim vulkanskim planinama iznad nje , i sto je najvaznije bila je to glavna podmornicka baza Sovjetske Tihoceanske flote, a samo Okohtsko more je bilo skoro pa bez prometa, osim nekoliko ribarskih brodova i povremeno podmornica koje su radile raketne pokuse i lansiranja iz tog mora.
Problem je bio sto bi taj kabel bio u Okhotskom moru, moru za kojeg su Sovjeti smatrali da su njihove teritorijalne vode od kopna 12NM , dok su Amerikanci tada priznavali Sovjetske vode samo 3NM od kopna, i ako bi Sovjeti uhvatili bilo koje plovilo u njemu, smatrali bi ga za piratskim brodom i po tome postupali.
Bradley cak nije ni znao da taj kabel postoji, ali onda u rano jutro mu je sinula ideja, sjetio se svojih djecackih dana provedenih na brodovima ploveci kroz Missisipi, sjetio se oznaka za podmorske kablove postavljene na kopnu da bi se sprijecila sidrenja i ostecenja kablova – onda se naglo ustao iz stolice, i pomislio nemoguce da je rijesenje tako jednostavno, ako se u cijelom svijetu postavljaju te oznake, onda postoji mogucnost da su i Sovjeti postavili te oznake na kopnu.
Kapetan Bradley iz „Office of Naval Intelligence“ je sanjao o postavljanju prislusnih uredjaja na Sovjetske podvodne kablove od kada je USS Halibut usla u uporabu kao spijunska podmornica opremljena najmodernijom opremom.Iako je kapetan Bradley odlucio da posalje USS Halibut u Okhotsko more da pronadje kabel, bio je prisiljen cekati, cekati da se razvije tehnologija koja bi dozvoljavala roniocima napustanje podmornice u zaronjenom stanju i ronjenje na velikim dubinama iznad 100 metara.
Eksperimenti i pokusi poslije potonuca USS Tresher za spasavanje i ronjenje na velikim dubinama, su skoro bili obustavljeni 1969g, kada je u mornarickom podvodnom labaratoriju (SEALAB-1) poginuo ronilac, eksperimenti su radjeni za disanje pomocu Helija.
Te kasne 1970g kapetan Bradley i Craven su pojacali financiranje i pokuse za ronjenje na velikim dubinama, i usporedno opremili USS Halibut sa dekopresionom komorom na krmi koja je dogradjena na USS Halibut u mornarickom brodogradilistu „Mare Island Naval Shipyard“ Vallejo u blizini  San Francisca, a koja je bila kopija „SEALAB-1“-samo montirana na krmi USS Halibut.
Isplovljavajuci iz San Francisca novinari su primjetili na USS Halibut taj dodatak opreme, koji je izgledao kao tek tada napravljena spasilacka ronilica „DSRV-1“ ,pa su objavili da je Halibut  preuredjen za spasavanje podmornica i kao maticna podmornica za „DSRV“.Po obicaju mornarica tada nije niti negirala niti potvrdjivala te informacije, cime se uzimalo da je ta informacija i pretpostavka tocna.Ali to je bilo daleko od istine, iako je komora imala oblik „DSRV“, ona je bila cvrsta gradnja,zavarena i spojena sa trupom USS Halibut, i sluzila je da se ronioci koji ce biti poslati da pricvrste spijunski uredjaj na kabel, izjednace pritisak da ne bi dobili dekompresijsku bolest, sama informacija prenesena u novinama je sacinjavala savrsenu masku za operacije USS Halibut, cak je i mornarica sluzbeno priznala da je podmornica  maticni brod za „DSRV“, sto je bilo daleko od istine.
Jack „Smiley“ Mcnish komadant USS Halibut na prvom putovanju prema Okohtskom Moru u Oktobru 1971 g , je znao za stvarni zadatak podmornice , samo on i nekoliko glavnih oficira USS Halibut., ostataku posade je receno da podmornica ide u Okhotsko more sa zadacom lociranja ostataka Sovjetskih raketa koji su tamo pali poslije testnih lansiranja , i posadi je receno da ce na ovaj zadatak sa njima takodjer poci  ronioci (NEDU-navy experimental diving unit) koji ce pokupiti ostatke sa morskog dna i neki specijalisti koji ce nadgledati cijeli projekat  u Okhotskom moru.
Potraga za kabelom je trajala skoro tjedan dana prolazeci cijelu Zapadnu obalu Kamcatke periskopom , tada su ga ugledali , oznaku na plazi na kojoj je pisalo „SIDRENJE ZABRANJENO – KABEL“.
Komadant USS Halibut Mcnish je zapovijedio da se sa Halibuta lansira jedna od dvije ronilice sa TV Kamerom kojom je tada podmornica raspolagala.Slika koja je dolazila iz ronilice je bila mutna i sa puno sivkaste boje (video slika je bila mutna, dok su fotografije bile puno tocnije, ali nisu mogle biti razvijene,jer crna komora za razvijanje fotografija je proizvodila toliko otrovnih plinova , da je podmornica morala biti pod snorknelom) , ali je bila ipak bolja od sonarne slike dna.
Samo nekoliko ljudi u podmornici je smjelo gledati u slike sa ronilice , nekoliko je sati proslo dok nisu pronasli ono sto zele, izbocinu na morskome dnu i dovoljnu dubinu da bi ronioci mogli obaviti postavljanje spijunskog uredjaja iznad kabela.
Ronioci u podmornici su usli u krmenu komoru odmah po pronalasku podvodnog kabela, i vec nekoliko sati su bili unutra adaptirajuci se na okolni pritisak mora , da bi mogli po pronalasku pogodnog mjesta odmah izaci iz komore i postaviti prislusni uredjaj.
Cim se dno smirilo od mulja koji je podmornica napravila lezuci na dno , ronioci su izasli iz USS Halibut da postave prislusni uredjaj na kabel koji je bio duzine 2 stope i radio je na principu indukcione transmisije , tako da nije trebalo rezati kabel riskirajuci  elektricni udar, bilo je dovoljno samo prislusni uredjaj postaviti iznad kabela i ucvrstiti da bude stabilan.
Kada je uredjaj postavljen , operateri na podmornici su pokupili nekoliko uzoraka transmisje Sovjetske komunikacije da bi provjerili da li uredjaj radi.Operacija je protekla tako dobro i lezerno , da je posada USS Halibuta mislila da su na podvodni kabel naletili cistom slucajnoscu , dok su trazili ostatke Sovjetskih projektila u moru.
Poslije postavljanja uredjaja , USS Halibut se uputio na sluzbeno planiranu misiju trazenja ostatka Sovjetskih krstarecih projektila sa IC navodjenjem, koji su tada predstavljali neposrednu i najvecu opasnost americkim nosacima aviona.
Tada je jedino USS Halibut mogla poslati ronioce da trazi ostatke projektila po dnu , kada su poslije nekog vremena ostaci projektila nadjeni, ronioci su dijelove projektila ukrcavali u veliku mrezu koja se nalazila ispod trupa USS Halibut  koja je bila napunjena sa stotinama fragmenata Sovjetskih raketa koje su ronioci USS Halibut nasli na dnu.
Poslije obavljene zadace, ronioci USS Halibut su se vratili nazad u krmenu dekompresijsku komoru, u kojoj su proveli vecinu putovanja koliko je trebalo USS Halibut da se iz Okhotskog mora vrati u brodogradiliste „Mare Island Naval Shipyard“ Valleyo pored San Franciska.
Kada su prislusne trake poslate u obavjestajnu agenciju NSA , poslije nekog vremena iz agencije su obavjestili kapetana Bradlya , da su informacije koje su prikupljene u Okhotsku cisto zlato , jer su snimljeni razgovori izmedju podmornicke baze Petropavlovsk i glavne komande Sovjetske RM, u vrijeme kada su Americke obavjestajne sluzbe znale vrlo malo o Sovjetskoj RM ovo je bilo neprocjenljivo.
Odluceno je bilo da poslije ove uspjesne operacije , USS Halibut krene na novu misiju u Okhotsko more sa zadatkom da postavi na kabel prislusni uredjaj koji ce ostati u moru najmanje mjesec dana i koji ce za to vrijeme snimati sve razgovore koji preko tog kabela prolaze,  bilo je to na pocetku 1972 godine.
Poslije razgovora ispred obavjestajnog komiteta americkog kongresa koji je kapetanu Bradly-u, dao zeleno svjetlo da posalje USS Halibut po drugi put u Okhotsko more, 4 Avgusta 1972 podmornica je isplovila ponovo prema Okhotsku.Samo ovaj puta komadant podmornice Mcnish je odlucio cjelokupnu posadu podmornice obavjestiti o pravom zadatku i opasnosti koji taj zadatak donosi – postavljanje prislusnog uredjaja na podvodni kabel Sovjetske Pacificke flote u njihovim teritorijalnim vodama , i onda je posadu obavjestio o crnim eksplozivnim kutijama rasporedjenim na glavnim rebrima podmornice, koje bi u slucaju da podmornica ostane zaglavljena ili pronadjena u Okhotsku bile aktivirane, podmornica ne smije biti zarobljena u niti jednom slucaju.
Kad je USS Halibut po drugi put usla u Okhotsko more, nije trebalo puno da ponovo lociraju podvodni kabel , cim su ga pronasli komadant Mcnish je izdao zapovijed da se obore pramcano i krmeno sidro USS Halibut i podmornica usidri u blizini kabela.Ronioci su zadim slijedili istu proceduru kao i prvi put , i u roku od nekoliko sati tehnicari  na podmornici su imali snimljene prve Sovjetske razgovore iz novog prislusnog uredjaja.Podmornica je lebdjela tjedan dana iznad kabela i zatim napustila lokaciju ostavljajuci prislusni uredjaj da snima Sovjetsku komunikaciju.
Podmornica je napustila Okhotsko more ostavljajuci prislusni uredjaj na kabelu mjesec dana , i zaputila se prema otoku Guam americkoj vojnoj bazi na Pacifiku.
Kada se USS Halibut poslije mjesec dana vratila da pokupi obavjestajne podatke iz prislusnog uredjaja , opet se usidrila iznad podvodnog kabela ali ovaj put je velika oluja bila iznad Kamcatke i podmornica je nekoliko sati poslije sidrenja sa roniocima izvan podmornice bila u teskoj nevolji.Oba sidra su pukla i podmornica se pocela penjati prema povrsini, zajedno sa roniocima koji su bili pricvrsceni za podmornicu sa cijevima preko kojih su udisali mjesavinu helija i kisika.Ako bi se desilo da podmornica izroni, ronioci koji su bili vezani za nju bi poginuli od dekompresijske bolesti.Svi na Halibutu u tom trenutku su bili toga svjesni , stoga je komadant izdao naredbu da se svi balasni tankovi podmornice naplave, i podmornica je za nekoliko minuta udarila pod svom tezinom balasta u pjescano morsko dno Okhotskog Mora.
Poslije nekog vremena , kada su ronioci usli u komoru na krmi i kada je posao oko prislusnog uredjaja obavljen , trebalo je posadi da obavi samo jedno hitno plavljenje tankova sa zrakom da bi podmornica izronila prema povrsini i uputila se prema San Francisku.
Druga misija USS Halibut je bila puno uspjesnija od prve , umjesto komunikacije na jednoj telefonskoj liniji , ovaj put je uhvacena simultana komunikacija na 20 Sovjetskih telefonskih linija.Stoga je obavjestajna sluzba NSA nalozila tvornici „Bell Labaratories“ da napravi prislusni uredjaj koji ce moci pratiti vise desetaka telefonkih linija i da snima razgovore nekoliko mjeseci dok ponovno podmornica ne dodje da pokupi trake.
Za to vrijeme kapetan Bradley koji je bio obavjesten o nezgodi u Okhotskom moru ,koji  je preko admirala Rickovera (zapovjednika podmornickih snaga  SAD-a)  naredio brodogradilistu „Mare Island Naval Shipyard“ da napravi konstrukcione izmjene na podmornici USS Halibut koje ce joj dozvoliti da legne na dno i da se na dnu ucvrsti kao sa dva para nogu, cime bi se ujedno sprijecili nezgodne situacije plavljenja balasnih tankova i dovodjenja ronioca u nezgode.


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on December 16, 2011, 05:22:21 pm
Negdje oko 1976 godine u vrhu Americke RM i Americke obavjestajne zajednice je odluceno da se za zadacu podrske „USS Halibut“ odredi podmornica SSN-575 „USS Seawolf „ koja ce zbog toga biti detaljno preuredjena i opremljena modernim sustavima prisluskivanja i podrske ronilaca. Takodjer je odluceno da se jedna od modernih podmornica (a tada su bile najmodernije napadne podmornice klase“ Strugeon“) preuredi za spijunske misije u Sovjetskim vodama , odluka je pala na SSN-683 „USS Parche“.
Negdje krajem 1976 odrzan je sastanak izmedju komadne americke podmornicke flote , americke mornaricke obavjestajne sluzbe  i savjetnika za nacionalnu sigurnost americkog predsjednika.Cijelo vrijeme Hladnog rata , Amerikanci su samouvjereno pratili Sovjetske „glasne“ podmornice sa balisitckim raketama koje su patrolirale ispred Americkih obala.
Ali uvodjenjem u naoruzanje novih Sovjetskih balistickih podmornica NATO oznake „Delta“ koje su bile puno tise od zadnje klase  „Yankee“ i sa raketama puno veceg dometa , Sovjeti su odlucili da svoje strategijske podmornice drze u patroli u Barentsovom moru pod zastitom brodova i aviona Sjeverne flote.Tom odlukom su sprijecili Americke podmornice da neometano prate Sovjetske strategijske podmornice, cime su Amerikanci izgubili prednost  SOSUS hidrofonske mreze i prvog udara po Sovjetskim podmornicama.
Celni ljudi americke mornaricke obavjestajne sluzbe su zatrazili dozvolu od americkog predsjednika da na osnovu uspjeha americkih podmornica USS Halibut i USS Seawolf u Okhotskom moru , posalju novo preuredjenu podmornicu USS Parche u Barentsovo more ,samo srce Sovjetske sjeverne flote da postavi prislusne uredjaja izmedju brodogradilista Severodvinsk-Pokusnog raketnog lansirnog centra (poluotok Kanin) i komande Sovjetske sjeverne flote u Murmansku, tj. da podmornica udje na ulaz u Bijelo more.
Ipak i prije slanja USS Parche u Bijelo more, sumnja u Sovjetske spijune u redovima americke RM se svakim danom sve vise povecavala.Sovjeti su naglo te 1976 godine povukli svoje „boomere“ u barentsovo more , a svaki Sovjetski „boomer“ koji je isao u Atlantik je bio pracen sa nuklearnom napadnom podmornicom od straga za zastitu.
Da bi sumnja bila veca , te godine je NATO zabiljezio pojavu novih Sovjetskih napadnih nuklearnih podmornica tipa „Victor III“ koje su bile tihe skoro kao i americke podmornice - kao da su Sovjeti iznenada saznali da je ispod povrsine „tisina= zlato“.
Prva misija USS Parche u Bijelome moru za amerikance je tada znacila da ce mozda ipak nesto saznati o nagloj promjeni Sovjetske pomorske strategije.Ali poslati podmornicu koja je puno tisa od svojih prethodnika USS Halibut i USS Seawolf , i koja je stara 4 godine u srce Sovjetske sjeverne flote , je znacilo rizik sa kojim se nista nije moglo mjeriti.Stoga je odlucen poseban put za USS Parche prema Barentsovom moru.
Podmornica se trebala uputiti iz San Franciska prema Bernigovom prolazu , zatim se ispod leda uputiti prema Sjevernome Polu , i u blizini Pola okrenuti prema Jugu i doci ispred baze Severodvinsk u Bijelom moru , pronaci kabel i postaviti na njega prislusni uredjaj, sve u svemu cijeli put do Sovjetskih voda bi iznosio 5500 NM, puno duze ali i puno sigurnije.
Operacija je pocela prolaskom kroz Beringov prolaz koji je dubine samo 150 stopa (45m) cime je predstavljalo kompleksu operaciju za komadanta i navigatore , a kada su prosli prolaz nasli su se u zoni  koja nije bila nista dublja od samog Bernigovog prolaza , ali je uz svu tu plicinu bila i pod vjecnim ledenim pokrivacem , sonar USS Parche se odbijao i od dna i od povrsine ledenog pokrivaca , ostavljajuci podmornicu prakticki sljepom ispod vode.
Kada je USS Parche prosla plicine iza Bernigova prolaza , ostatak putovanja je protekao ugodno , posto su dubine mora ispod Sjevernog pola veoma velike, i dozvoljavaju podmornici da bez problema izbjegava podvodne ledene sante.
Kada je podmornica usla u Barentsovo more , pocela je potraga za kabelom , iz podmornice je poslana ronilica sa TV kamerom koja je pretrazivala dno , kabel je USS Parche nasla vrlo brzo , i to tocno u zoni u koju su je operativni casnici obavjestajne sluzbe i poslali da trazi.
Posada USS Parche je bila obavjestena od komadanta da odlazi na misiju potrage za Sovjetskim podmornicama ispod sjevernog pola , niti rijeci nije bilo spomenuto o misiji prisluskivanja u Barentsovom moru.
USS Parche je poslije pronalaska kabela nekoliko dana lezala na dnu, dok obavjestajni tehnicari nisu programirali prislusni uredjaj, na koje kanale da prisluskuje i u koje zadano vrijeme.
Za to vrijeme medju posadom je pocela tiha sumnja u pravi razlog misije, procurila je informacija da se podmornica nalazi u Sovjetskim vodama i na samo nekoliko desetaka milja od Sovjetske luke Murmansk.
Kada je poslije nekoliko dana zadatak obavljen , podmornica je tiho kao sto je i dosla napustila Barentsovo more,ostavljajuci iza sebe prislusni uredjaj.Na povratku u SAD  podmornica USS Parche i svaki clan posade je dobio Predsjednicko odlikovanje, sa pecatom i potpisom Jimmy Cartera, nagrada koju je posada USS Halibut dobila dva puta , dok USS Seawolf nikada.
1981 godine je bilo prvi puta da je RM SAD  uspjela srediti obje specijalne podmornice USS Seawolf i USS Parche za simultane misije prema Okhosku i Barentsovom moru, tadasnji novi predsjednik SAD Ronald Regan i njegov podpredsjednik William Bush su bili odusevljeni prezentacijom mornaricke obavjestajne sluzbe SAD o spijunskim misijama prisluskivanja Sovjetskih podvodnih kabela.
Prilikom pripremanja za novi zadatak u Barentsovom moru , novi komadant USS Parche je naredio da se obavi rutinsko testiranje posade na droge, ono sto je slijedilo nitko nije ocekivao, 15% posade USS Parche je nadjeno pozitivno na Marihuanu, ukupno 22 clana posade ukljucujuci i tri oficira USS Parche.
Novi komadant na USS Seawolf i nova posada koja je ujedno bila nezadovoljna sto mora ici u Okhotsko more i prisluskivati Sovjete , ujedno i neiskusna za ovakvu vrstu zadace , je nacinila pocetnicku gresku prilikom postavljanja podmornice na dno blizu kabela.Podmornica se naglo spustila prema dnu sa svojim „Skijama“ ispod trupa i udarila ,a zatim i cijelom tezinom legla iznad kabela.Kada je napustila zonu podvodnog kabela, USS Seawolf se uputila da trazi Sovjetske projektile u Okhotskom moru.
Poslije nekoliko dana trazenja , nitko u podmornici nije pratio vremensku prognozu na povrsini , misleci da ako je podmornica zaronjena na 100 metara dubine , nikakva ciklona na nju ne moze utjecati.Ali ovaj put to nije bilo tako , USS Seawolf se od udara tajfuna koji je dolazio sa Kurilskih otoka naglo pocela tresti na morskom dnu Okhotskog mora, tri ronioca koja su bila izvan podmornice jedva su uspjeli se vratiti nazad.Kada su se ronioci vratili na podmornicu , komadant je odlucio napustiti zadatak i Okhotsko more, ali tajfun je uzburkao pjescano dno Okhotskoga mora, i taj je pjesak  poceo ulaziti u otvore koji su usisavali hladnu morsku vodu za hladjenje nuklearnog reaktora USS Seawolf.Podmornici je prijetilo gubljenje pogona , izron prema povrsini nije dolazio u obzir, tako da je jedina alternativa bila izvuci se sa dna pomocu balasnih tankova , i doci na dubinu gdje nece biti toliko pjeska sa morskog dna.
USS Seawolf se uspjela izvuci iz Okhotska , dolazeci u San Francisko posada je gledajuci ostecenja na podmornici vidjela koliko je podmornica ostecena- kao da su prezivjeli napad dubinskim bombama.U skoro to isto vrijeme, Americki sateliti su primjetili iznad pozicije prislusnog uredjaja u Okhosku ruski kabelski brod „Tavda“ kako izvlaci prislusni uredjaj, Ivy Bell u Okhotskom Moru je bila otkrivena, bilo je to krajem 1981 godine.
Iako se smatra da je Ronald William Pelton pripadnik NSA 1980 otkrio KGB-u za 5000 dolara operaciju Ivy Bell, jedan pripadnik GRU (Sovjetska vojno-obavjestajna sluzba) koji je tada bio na sluzbi pri komandi Sovjetske Tihooceanske flote u Vladivostoku je prije nekoliko godina otkrio da je GRU imao podatke o operaciji od svojih izvora jos od 1974 g kada je USS Halibut upucena na trecu misiju u Okhotsko more, ali da nisu htjeli prekidati americku operaciju vec su im podmetali lazna patrolna podrucja sovjetskih balisitckih podmornica i davali lazna izvjesca o stanju flote u bazi Petropavlovsk preko telefona.Tek kada je KGB dosao 1980 u posjed informacije o operaciji „Ivy Bell“ od Ronalda Williama Peltona, GRU je odlucio prekinuti daljni kontraobavjestajni rat sa Amerikancima.Kome vjerovati nije vazno , jer je ipak sve ovo bio spijunski rat – u kome je osnovna odlika bila laz.
Kakva god istina bila, ostaje cinjenica da je operacija „Ivy Bell“ prekinuta krajem 1981g u Okhotskom Moru, poslije izvlacenja dvije spijunske naprave sa morskog dna pomocu Sovjetskih dubinskih ronilaca i kabelskog pomocnog broda „Tavda“ tipa „Klazma“ koji je bio u sastavu 31 brigade pomocnih brodova Sovjetske Tihooceanske flote.Izvlacenje obje naprave je teklo vrlo sporo, posto su se Sovjeti bojali da Amerikanci nisu minirali uredjaje da ne bi pali u pogresne ruke.Cim su prislusni uredjaji izvadjeni, prvo helikopterom pa zatim avionom su poslati u Moskvu , gdje se i danas nalaze – u Moskvi , u muzeju bivseg KGB-a.
Sredinom 1982 Amerikanci nisu znali kako su Sovjeti saznali za prislusni uredjaj u Okhotskome moru, ali nekoliko ljudi u vrhu RM SAD je sumnjalo da postoji spijun u redovima ljudi koji su vrsili operacije u Okhotskome moru bilo iz Mornarice , NSA ili CIA.Sumnja se jos vise potvrdila i skinula krivicu sa posade USS Seawolf , kada je americka satelitska snimka pokazala da se kabelski brod „Tavda“ zaputio prema poziciji kabela i prije nego li je USS Seawolf uplovio u Okhotsko more.
Sve je to otezalo posao operacijama u Barentsovom moru i podmornici USS Parche , koja je trebala poci na drugu misiju.
Vodeci ljudi koji su vodili operacije prisluskivanja u Barentsovom moru su odlucili da ako postoji slucajno spijun u americkim redovima, da naprave igru skrivaca sa njim i Sovjetima.Pretpostavljali su da je podmornica USS Parche koja je bila vezana u brodogradilistu „Mare Island“ pored San Franciska pod povecanom prismotrom sovjetskih obavjestajaca.Stoga je odluceno da se podmornica ne posalje u Barentsovo more preko Sjevernog pola , nega da se sluzbeno objavi da podmornica ide u istrazivanje Juznog Pacifika , i kada dodje do juznog rta Juzne Amerike Cape Horn , tu udje u Juzni Atlantik i uputi se prema Barentsovome moru preko Islanda, povratak je trebao biti obavljen na isti nacin.Podmornica je morala biti zaronjena cijelo vrijeme , ukupni put u jednom pravcu do Barentsovog mora je iznosio 15000NM , dok je podmornica provela na zadatku 137 dana ispod vode.
Kada su ronioci sa USS Parche postavili prislusni uredjaj na kabel, podmornica je ostala zaronjena pored kabela tjedan dana, zatim se udaljila od kabela na sigurno odstojanje i poslije tjedan dana se opet vratila da pokupi podatke koje je uredjaj u tom kratkom periodu snimio.Amerikanci su u to vrijeme bili najvise zabrinuti pojavom novih Sovjetskih podmornica klase Tajfun i Delta IV, i promjenom patrolnih podrucja Sovjetskih balistickih podmornica, koja su se sada nalazila ispod Artickog ledenog pokrivaca, i samim time bile su prakticki neuhvatljive za pracenje od strane americkih napadnih nuklearnih podmornica.
Tijekom 1983 godine USS Parche je bila u velikom remontu skoro godinu dana , posto mornarica nije imala niti jednu podmornicu za slanje u Barentsovo more na zadatak prisluskivanja, odluceno je da se jos jedna iz napadnih podmornica klase „Strugeon“ USS Richard B.Russel preuredi za spijunske misije prisluskivanja podvodnih kablova.
Ipak jedna od najsupjesnijih operacija USS Parche , je bilo trece isplovljenje , neposredno prije pocetka Olimpijskih igara u Los Angelesu 1984g.Sa te misije USS Parche je donijela neposrednu komunikaciju izmedju vrha Sovjetske RM i Sjeverne Flote i vjezba pripreme za strateski nuklearni napad pomocu strategijskih nuklearnih podmornica sjeverne flote na NATO i SAD.Iako nepotvrdjeno sa Americke strane , ali Rusi su nedavno objavili da je u operacijama prisluskivanja u Barentsovom moru uvijek uz USS Parche bila jos jedna podmornica koja bi sluzila kao mamac u slucaju da Parche pronadju.Logika komande americke RM i obavjestajne zajednice SAD je bila da Sovjeti nikad ne bi ocekivali dvije americke podmornice u Sovjetskim vodama na tako malom podrucju (kao sto je ulaz u Bijelo More).
Snimke su pokazale da su podaci od strane spijuna u SSSR-u u velikoj vecini bili pogresni.Podaci o spremnosti Sovjetske sjeverne flote takodjer, pokazano je da su mladji mornaricki analiticari SAD bili u pravu kada su upozoravali da se Sovjeti cjelokupnu podmornicku flotu podrediti zastiti njihovih strategijskih balistickih podmornica.
Takodjer , sok iz traka koju je donijela USS Parche , je bio taj da su Sovjeti znali kako da izbjegnu NATO zamku koja je postavljena za Sovjetske podmornice izmedju Grenlanda-Islanda-V.Britanije i kako se komadanti Sovjetskih balistickih podmornica  znaju osloboditi svojih NATO „Pratioca“ – u slucaju rata.


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on December 16, 2011, 05:25:15 pm
1987g trup USS Parche je poduzen za 30m , da bi se u njega mogla smjestiti posebna spijunsko-komunikacijska oprema i ronilice koje ce moci postavljati prislusne uredjaje , tako da se ronioci ne trebaju izlagati rizicima izlaska iz podmornice.Takodjer posebno skladiste sa je ugradjeno u podmornicu za prikupljanje ostataka raketa i ostale vrijedne opreme sa morskoga dna.
1992g zadnju spijunsku misiju u Okhotsko more je napravila podmornica SSN-687 USS Richard B.Russel koja je pokupila prislusne uredjaje postavljene za prisluskivanje Sovjetskih podvodnih kablova.
Predsjednik Klinton poslije zavrsetka Hladnog rata je odobrio daljne misije USS Parche ,  prisluskivanja podvodnih kablova i prikupljanja ostataka vrijedne opreme iz morskih dubina.
Zadnje planiranje u „IVY BELL- Barrents“ je bilo da se prislusni uredjaj pomocu posebne ronilice ukopa u dno ispod podvodnog kabela, i zatim spoji sa prislusnom postajom na antartiku, tako da sovjeti i ako budu trazili prislusni uredjaj, nikad ga ne bi nasli, posto bi bio ukopan ispod  podvodnog  kabela.
SSN-683 USS Parche je povucena iz operative upotrebe 2004g i postala je najodlikovaniji brod u povijesti Americke RM
Nasljednica SSN-683 USS Parche , je treca i zadnja iz serije napadnih podmornica klase „SSN-21 Seawolf“ (klasa posprdno nazvana od strane admirala americke RM „Fat Albert-Debeli Albert“) a to je SSN-23 Jimmy Carter, koja je preuredjena za obavjestajno-spijunska djelovanja kao i USS Parche.
Ronioci koji su sudjelovali u operaciji „Ivy Bell“ su bili pripadnici „NEDU-Navy Diver Experimental Unit“ tj.Mornaricke ronilacke eksperimentalne jedinice, to su bili tehnicki dubinski ronioci, koji su ucestvovali u SEALAB-1 eksperimentu sa disanjem na Helij. Iako cijeli svijet zna za americke „SEAL“ ili ranije „UDT“ timove , to su u vecini slucajeva povrsinski laki ronioci do dubine 50 metara i trenirani za specijalne operacije.
U operaciji „Ivy Bell“ operativne dubine zarona su bile vece od 100 metara, iako nije iskljuceno da su neki od pripadnika SEAL timova bili na podmornicama koje su ucestvovale u operaciji „Ivy Bell“, posebno SEAL tima 1 iz Koronada – Kalifornija za koje se sluzbeno zna da su ucestvovali u nekoliko akcija u Petropavlovsku i Vladivostoku ali ne i u operaciji „Ivy Bell“, jer najveci dio tehnickog-dubinskog  operativnog ronjenja u operaciji „Ivy Bell“ su obavili upravo pripadnici NEDU-u .
Danas poslije skoro 20 godina od zadnjeg putovanja SSN-687 USS Richard B.Russel u Barentsovo more 1992g. i dalje se vrlo malo zna o detaljima cijele operacije „Ivy Bell“ , informacije koje kruze su uglavnom iz knjiga i opisa pojedinih ucesnika, ali i dalje je veliki dio cijele operacije koja je trajala 20 godina obavijen velom tajne.
Ono sto se zna, da americka RM i dalje ima nekoliko napadnih podmornica u upotrebi za „specijalne zadatke“ , a najmodernija od tih je za sada SSN-23 Jimmy Carter , iako se suska da je mozda treca iz serije „Virginia“ SSN-776 „Hawaii“ namjenjena takodjer za specijalne operacije.
Kako god bilo „Ivy Bell“ se i dalje nastavlja , samo na drugim morima , protiv drugih neprijatelja „Amerike“ i u drugom obliku.
I za kraj vam mogu ponuditi link za torrent file i film od nekih 880 megabajta (na engleskom jeziku) koji ce ovu pricu i djelimicno vizualizirati (a i vidjet cete i uzivo ljude o kojima se pricalo ,  npr.Johna Pinu Cravena)  :

Code:
http://thepiratebay.org/torrent/6496047

Hvala na citanju, i nadam se da ste uzivali .


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on December 16, 2011, 05:30:10 pm
Filmovi na zyou tube sa ovim topicom :

The Cold War - Submarines In Enemy Depths


Silent Service: Atlantic Submarines


JEZIK ENGLESKI

Dopuna:
Posto su sa youtube-a izbrisali ovu emisiju, istu mozete pogledati ovde (http://www.zdf-enterprises.de/en/int-catalogue/zdfefactual/history-biographies/the-cold-war-submarines-in-enemy-depths#.UIu2FGfF2vk) stim da morate da se registrujete na nihov sajt.
Moderator Trpe Grozni


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on December 16, 2011, 06:58:28 pm
SLIKE ........


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: pvanja on December 16, 2011, 10:53:55 pm
Odlican teks


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: trpe grozni on December 17, 2011, 10:55:27 am
Stvarno sam uzivao citajuci ovaj tekst.
Na zalost, sada ne mogu pregledati film i youtube priloge, ali devinitivno cu to uradito sutra.
Hvala @gvardian. :super :super


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: Rocker on December 18, 2011, 08:45:17 pm
Pročitah ga u dahu! Sjajan text, hvala puno!


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: Maksim 3 on December 24, 2011, 10:37:37 pm
Odličan tekst :super , samo jeli moguće da rusi toliko dugo nijesu znali za ovu operaciju? ???


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on February 04, 2012, 01:53:09 am
Izvinjenje citaocima , operacija se nije zvala IVY BELL nego IVY BELLS sa dodatnim s , sto u prijevodu znaci Brsljanovi Zvoncici.
Dodatno sam se pridruzio na ovaj topic, zbog toga sto iako je ovo podmornicki forum ako se ne ljutite posto je u doticnoj operaciji veliku vaznost imala operativna komponenta NEDU-a (u textu sam napravio gresku , NEDU = Navy Experimental Diving Unit) dubinskih ronioca RM SAD-a , stoga bih zelio postaviti slike aparata "General Electric Mk-10" , pomocu kojega je u eksperimentalnom zaronu gospodin Ron Ault pripadnik NEDU-a , 1972g osvojio rekord u dubinskom ronjenju aparatom DDS Mk-2 Mod 0 na dubini 1010 stopa tj.308 metara,
Naravno ova oprema je te 1972g bila samo za sportske uspjehe , i njezina prava funkcija je tek nedavno otkrivena.
Zadnje tri slike koje cu postaviti je nepoznati aparat, namjenjen takodjer za dubinske zarone - mozda ga netko od ronilaca na palubi i prepozna.
Pozdrav.


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on February 04, 2012, 01:54:28 am
.............


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on February 04, 2012, 01:56:21 am
I nepoznati uredjaj za kojeg se pretpostavlja da je upotrebljen u operaciji Ivy Bells......


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on February 04, 2012, 02:00:20 am
NEDU slike iz tog doba .........


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on February 04, 2012, 02:01:51 am
NEDU jos 2 slike i to bi bilo sve od mene ..... pozdrav svima na Palubi.


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: leut on February 04, 2012, 10:28:41 pm
Izvinjenje citaocima , operacija se nije zvala IVY BELL nego IVY BELLS sa dodatnim s , sto u prijevodu znaci Brsljanovi Zvoncici.

Ispravljen naslov teme, kao i naslov u prvoj poruci. Inače, lijepo obrađena tema.  :klap


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on March 06, 2012, 01:49:06 am
Forum na engleskom jeziku , puno price o motorima (bikerima) , ali i slike nekih od ucesnika operacije "Ivy Bells" ... tj.clana posade USS Sea Wolf i USS Richard B Russell i jednog od dubinskih ronilaca NEDU-a............http://www.bigdogbiker.com/forums/general/10513-sailors-story-10.html


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on April 21, 2013, 10:55:35 pm
Posto se ovaj projekat spominje u navedenoj operaciji , kao "SEALAB" labaratorija za dubinska ispitivanja ronilaca ... evo kratki dokumentarni film US Navy o istoimenom projektu .....http://www.youtube.com/watch?v=pxcUOUEURM0

http://www.youtube.com/watch?v=pxcUOUEURM0


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on September 02, 2013, 05:05:57 pm
Posto je SSN-23 USS"Jimmy Carter" , zamjenila SSN-683 USS"Parche" na spijunskim zadacima....


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on September 02, 2013, 05:25:53 pm
Ronilacka oprema koja je upotrebljena u operaciji „Ivy Bells“ u prve dvije misije USS “Halibut“ tijekom 1971 i 1972g. prilikom postavljanja prislusnog uredjaja na Sovjetski podvodni kabel u Okhotskom moru , je preuzeta od Wilbur Jerry O Neilla , koji je radio za Westinghouse u Annapolisu.On je dizajnirao poluzatvoreni tip ronilackog aparata koji je postao USN „Mark XI“ model.Saznavsi da su njegovi aparati upotrebljeni u operaciji Ivy Bells , on je kontaktirao ronioca Bob Jones-a , koji mu je rekao:
„Ovaj tip aparata smo upotrebljavali u prve dvije operacije 1971 i 1972g , to je bilo snadbijeveno ispod stola i dobili smo ih direktno iz Westinghousa.Zvali smo ih „Abalone“ ili „Mk11“.Glasina je bila da se platilo 3 Milijuna dolara (1971) za 6 aparata.“


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on September 02, 2013, 05:27:10 pm
Mk11 jos dvije slike...


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on September 16, 2013, 09:36:49 pm
Upravo sam procitao , da je prva podmornica iz serije "Sea Wolf" , SSN-21 USS "Sea Wolf" , u brodogradilistu na kompletnoj modernizaciji , da bi je se dovelo na standard SSN-23 USS "Jimmy Carter" koja je naslijedila SSN-683 USS "Parche" za specijalne operacije.........Vjerovatno su operacije prisluskivanje podvodnih internet komunikacijskih kablova toliko prosirene , da moraju jos jednu podmornicu za to osposobiti (najmanje 2 podmornice klase "Los Angeles" su takodjer preuredjene za specijalne operacije , jedna od njih je sigurno SSN-772 USS "Greenville" sa maticnom bazom Pearl Harbour , za drugu se sumnja da je SSN-756 USS "Scranton" iz Norfolka ili SSN-769 USS "Toledo" iz Conneticata)....
Ispod u prilogu je kopija zahvale posadi SSN-687 USS "Richard B.Russel" od ministra mornarice ... tko je procitao cijeli tekst u ovom topicu , znati ce zasto se ministar zahvaljuje...


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on September 19, 2013, 11:28:36 pm
SSN-687 USS Richard B. Russell.....


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on September 23, 2013, 02:14:20 pm
SSN-23, SSN-683 i SSN-687 dimenzije ...


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on April 21, 2014, 03:04:24 pm


Dokumentarni film History Kanala "The Cold War- Submarines: In Enemy Depths" - Operacija "Ivy Bells" opisana medju ostalog i operacija "Azorian" dizanje sovjetske nuklearne podmornice sa balistickim projektilima  na pacifiku , za koje rusi i dan danas sumnjaju da su je amerikanci potopili.Poslije toga je nestao americki Skorpion za kojeg amerikanci sumnjaju da su je rusi potopili .. pogledajte - jezik Engleski ...i imate uzivo Johna Pinu Cravena - koji je i bio jedan od vaznijih figura u operaciji  "Ivy Bells".



https://youtu.be/-zyMoP_buq4


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on November 21, 2014, 10:36:12 pm


evo novi link ....


https://youtu.be/mVdezU0ikKs


mjenja se redovno na yt , tako da triba biti pazljiv ...treba samo na yt otkucati na trazilicu sljedece .....COLD WAR SUBMARINES IN ENEMY DEPTH .....ako vam ovaj link ne radi , a nece raditi za jedno nekoliko dana....


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on November 21, 2014, 11:29:44 pm
USS Parche SSN-683 ....
najtajnija ekipa podmornicara US Navy SSN-683 USS "PARCHE" .... cak od nje  je i najmanje slika ostalo , a ovo malo vam na palubi prilazemo....zasto , pa procitajte cijeli post operacije IVY BELLS


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on December 06, 2014, 07:52:43 pm
"Dallas was attached to Submarine Development Squadron TWELVE, New London, Connecticut, where she was involved in many research and development projects. Since September 1988, Dallas has been a member of Submarine Squadron TWO, New London, Connecticut. During her time with Squadron TWO, she completed the first ever Depot Modernization Period and various overseas deployments.



Dallas recently completed an Engineered Refueling Overhaul (ERO) in Portsmouth, New Hampshire. As a part of the overhaul, Dallas was fitted with a Dry Deck Shelter configuration. This large chamber, fitted aft of the sail, has an array of air, water and hydraulic systems that allow Dallas to employ the latest submarine arsenal - the Swimmer Delivery Vehicle - a highly mobile and virtually undetectable means of carrying out special forces missions.
"
.......................

Dalas je prikljucen Podmornicarskom probnom odredu 12 , sa bazom Novi London , drzava Konetikat , SAD-e, gdje je ukljucena u puno “ istrazivackih I razvojnih projekata ”. Od Septembra 1988 , SSN-700 USS Dallas je uvrstena u podmornicki odred broj 2 , sa bazom Novi London, Konetikat.
Tijekom prijema u 2 odred USS Dallas je prosla kroz niz modifikacija i modernizacije za obavljanje prekomorske sluzbe.....ostalo mi se neda prevoditi....

SSN-700 "USS Dallas" je nasljednica "USS Hallibut" kao sto vidite iz prilozenog ....



Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: lovac on December 06, 2014, 08:08:03 pm
Znam da su naše podmornice tipa P-831 ronile do 300 m, možda i nešto malo više. A što se tiče opreme za spašavanje posada sa tih dubina - ne znam da li smo išta imali na raspolaganju u JRM.

Kolika je operativna dubina ronjenja savremenih podmornica?


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on December 06, 2014, 08:16:15 pm

Operativna dubina ronjenja za sovjetske podmornici klase "SIERRA" ciji je trup napravljen od legure titanijuma , je 1000 metara + (vjerovatno do 1200 max) ....

Za danasnje ruske i zapadne napadne nuklearne i balisticke podmornice max. je oko 800 metara , zbog unaprijedjenja obrade metala .... iako su amerikanci izumili eksplozivno spajanje legure zeljeza i aluminija u jednu leguru (koje se obavlja u rudnicima Pensilvanije) , tako da mislim da klasa "virginia" ima tajnost do iznad 1000 metara ......

Novi post za dokumentarni film :

"Cold War Submarines"


https://youtu.be/-zyMoP_buq4



Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: kumbor on December 06, 2014, 09:52:18 pm

U otvorenim podacima za Virginiju svuda se navodi da je maks. radna dubina 400-450m. Nema te marke čelika koja bi izdržala pritisak na 1000m, a da P pritom ima plovnost. Mislim da nema potrebe za tako dubokim zaronom, problemi svake vrste, pa i sa pogonom su na takvim dubinama vrlo veliki, da ne govorimo o prostom dihtovanju.


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on December 06, 2014, 10:14:28 pm
""U otvorenim podacima za Virginiju svuda se navodi"" ..........Jesi li ti uopce procitao ovaj post o operaciji IVY BELLS sto sam napisao .......

Prilikom bitke za Bastonj 1944 , kada su nacisti pregazili amerikance , i poslije su se amerikanci njima osvetili , saznalo se da se metal tj.celik od tenka moze spojiti sa aluminijumom ako ga "panzerfraust" pogodi ........

I onda dolaziomo do 1980-te i napustene ugljenokope rudnika Pensilvanije .........Uz puno eksplozija , na velikim temperaturama , se shvatilo da se celik i aluminij mogu spojiti u jednu leguru ..............

Ovo su cinjenice ......sve ostalo su nagadjanja .....


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on December 06, 2014, 10:42:31 pm
Moja greska , bitka za Bastonj 1944 je bila naznaka da se celik i aluminij mogu spojiti .......a konacna potvrda se desila 1991 tijekom prvog Irackog rata , i rata Irak-SADe......sav taj oklop , celik spojen sa aluminijom.......Sve to vodi do napustene rudnike Pensilvanije........

Dubina zarona USS Texas , je barem dvostruko veca od nominalne.


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on December 07, 2014, 12:57:36 am
Da ne ispadne da pricam o nekom duhu , SSN-775 USS Texas klasa  Virginia ....


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on April 23, 2016, 03:17:09 pm
Uz SSN-775 texas , SSN-23 Jimmy Carter  , jos jedna podmornica klase OHIO je iz napadne balisticke SSBN prebacena u samo napadnu SSN i sluzi kao podrska gornje dvije podmornice za podvodne napadne operacije ..... prvenstveno za operacije protiv podvodnih kablova , baze podvodnih diverzanata i elektronsko spijuniranje ....

SSN-23 Jimmy Carter , za nju Americka mornarica i  ne taji cemu sluzi - za specijalne operacije je i projektirana. Treca i zadnja podmornica klase "Sea Wolf"  ..........


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on April 23, 2016, 03:18:51 pm
SSN-23 Jimmy Carter nastavak .....


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: gvardian on July 27, 2016, 06:09:48 pm
Detaljni prikaz SSGN-587 USS Halibut .....


Title: Re: Operacija "IVY BELLS" (Brsljanovi Zvoncici)
Post by: Dreadnought on July 31, 2020, 08:52:09 am

Quote
Operation Ivy Bells challenged the U.S. Navy to use top of the line technology in order to wiretap underwater communication cables found within the USSR’s territorial waters.

The innovative USS Halibut submarine took divers on a mission so secret that most of the crew involved were not told the truth about what they were doing. The U.S. collected over 10 years of valuable recordings until an American Veteran betrayed his country for $35,000 from the KGB...



https://youtu.be/0CoPly8ZiGU
Na forumu PalubaInfo novoregistrovane članove odobravamo ručno, što može potrajati do 24 h