PALUBA

OPERACIJA “APORT” – 1985 g.
Poslije duge i uspjesne karijere u Sovjetskoj RM , komadant Sovjetske RM , Admiral Sergej Gorshkov je znao da mu se u Decembru 1985g navrsava 75 godina zivota a samim time i odlazak u mirovinu kao komadant Sovjetske RM.Tih godina SSSR je bio u pocetnim fazama tzv.”Perestojke” koju je namjeravao sprovesti novi generalni sekretar CK Mihail Gorbachov.
I dok je tadasnji predsjednik SAD-a Ronald Regan govorio o americkoj vojnoj i pomorskoj premoci koju SAD ima prema “Carstvu Zla” - SSSR-u, admiral Sergej Gorshkov je planirao da amerikancima koji su se osjecali sigurno iza zavjese napadnih podmornica, SOSUS-a I udarnih grupa nosaca aviona , da lekciju iz pomorske taktike prije odlaska u mirovinu, i to bi bio njegov najdrazi poklon za odlazak iz RM.Cijela operacija bi se trebala zavrsiti prije Reganovog i Gorbacovljevog sastanka koji je bio planiran u Ženevi  u Novembru 1985g, da amerikancima pokazu mogucnosti RM SSSR-a , a samim time i  ojacaju Sovjetsku pregovaracku poziciju koja zbog ekonomske situacije u SSSR-u nije bila bas najbolja.
Takodjer zbog pada morala Sovjetskih podmornicara uslijed puno nezgoda i nesreca na njihovim podmornica , je bio jedan od faktora u planiranju operacija. Izjave zapadnih tzv.“podmornickih strucnjaka“ kako su sovjetske podmornice previse bucne i tehnoloski zastarjele a posade slabo obucene itd. Te izjave Sovjetskim podmornicarima su davale dodatnu snagu da pokazu Amerikancima i NATO-u njihovu obucenost , tehnolosku ravnopravnost i takticku nadmocnost.
Komandno i operativno planiranje operacije je dodijeljeno jednom od Gorskhovih najboljih podmornickih komadanata, a koji je ujedno bio i zapovjednik najbolje  divizije podmornica Sovjetske Sjeverne flote – 33 Divizije Podmornica stacionirane u Zapadnoj Lici ciji je grb bio bijeli sjeverni medvjed i koja je tada bila opremljena najmodernijim Sovjetskim napadnim podmornicama Tipa 671 RT “Syomga” i Tipa 671 RTM “Shchuka” (NATO = Victor 2 i 3), a to je bio kapetan 1 ranga Anatolij Schevcenko.
Kapetan 1 ranga Anatolij Schevchenko je bio jedan od najboljih I najenergicnijih komadanata napadnih podmornica Sovjetske flote , sa puno iskustva u igri macke I misa sa zapovjednicima americkih nuklearnih podmornica.Te 1985g kada mu je komadant Sovjetske RM admiral Sergej Gorshkov  dao zadatak da planira I izvede operaciju pomocu koje ce Sovjetska RM saznati  spremnosti Zapadnih zemalja na odbranu od prodora Sovjetskih podmornica I njihove metode borbe , Anatolij Schevchenko je bio u drugoj godini zapovjedanja 33 Divizijom Podmornica.
Planiranje cjelokupne operacije trebalo je biti izvedeno pod najstrozom tajnoscu , I samo je odredjeni broj ljudi u neposrednoj blizini Gorshkova i Schevcenka smio znati sve detalje operacije , cak niti obavjestajni casnici GRU-a u 33 Diviziji i Komandi Sovjetske RM nisu znali za operaciju do zadnjeg trenutka – KGB takodjer.
Za pripremu i opremanje 4 podmornice 33 divizije tipa 671 rt i rtm (NATO = victor 2 I 3) , Analotij Schevcenko uz pomoc Gorshkova je smisljao razne price o redovnoj obuci i vjezbama, da bi cjelokupna operacija ostala tajna do trenutka isplovljenja.
Dan prije isplovljenja skoro cjelokupne 33 Divizije Podmornica iz Zapadne Lice , kapetan 1 ranga Anatolij Schevchenko je otisao kod nacelnika obavjestajne uprave Sovjetske sjeverne flote , kojeg je ostavio bez rijeci izlozivsi mu na stolu dokumente  koje je trebao  da i on potpise da bi operacija mogla otpoceti.
Nacelnik GRU-a Sjeverne flote , je tada prvi put vidio dokumente i opis operacije kodnog imena “APORT” , ostavsi bez rijeci hitno je nazvao komandu Sovjetske RM u Moskvi i na njegovo veliko iznenadjenje sa druge strane slusalice se javio nitko drugi nego zapovjednik Sovjetske flote Admiral Sergej Gorshkov.Nacelnik je poslije kratkog razgovora potpisao sve dokumente , a Anatolij Schevchenko je sve orginal i kopije  odnio sa sobom – niti jedan trag o operaciji “APORT” nije smio ostati ljudima koji za to nisu bili ovlasceni od strane admirala  Gorshkova. Kodno ime “APORT” je izabrano nasumicnim redom slova, i velika je paznja posvecena tome da to bude rijec koja nema nikakvog smisla.
Schevchenko je poslije odobravanja operacije APORT, podijelio zapovjedi svim zapovjednicima podmornica koji su trebali ucestvovati u operaciji , dok se on zajedno sa dijelom staba 33 Divizije ukrcao na podmornicu  tipa “705 Lira” (NATO = Alpha) , koja ce ga prevesti do istocne obale Kube gdje ce se prekrcati na hidrografsko-obavjestajni brod “Kolguyev” koji je opremljen svim elektronskim sredstvima za nadzor i satelitskom komunikacijskom opremom , sa pomocu koje ce zapovjedati operacijom I komunicirati sa Moskvom.

Schevchenko je planirao operaciju  APORT na taj nacin , da se Americka RM nadje u kratkom roku sa mocnom i jakom grupacijom Sovjetskih podmornica ispred Istocne obale SAD-a.
Kockao se u planiranju operacije sa reakcijama NATO-ve Atlantske komande , i nadao se da ce se otkriti patrolna podrucja Americkih balistickih podmornica, da ce se vidjeti takticke navike americkih napadnih podmornica, pokrivenost i dolet protupodmornickih zrakoplova NATO-a i pokrivenost i doseg SOSUS-a na Atlantiku , takodjer osim podmornica za vrijeme operacije APORT sve nadzorne sluzbe Sovjetske RM su bile aktivne od zrakoplova do satelita i pomocnih spijunskih brodova – sve se mjerilo, svaka NATO-va i Americka reakcija.
Veilku pomoc u cjelokupnoj operaciji je imala i spijunska mreza Sovjetskog spijuna u RM SAD-a Johna Walkera, koja je do te 1985g dala Sovjetskoj RM dovoljno informacija pomocu kojih su mogli da probiju NATO-vu obranu GIUK (Grenland-Island-United Kingdom) , i udju neopazeno u Sjeverni Atlantski Ocean.
U rano jutro 29 Maja 1985g cetiri pomornice tipa Victor 2 i 3 iz sastava 33 divizije su napustile maticnu bazu u Zapadnoj Lici , to su bile podmornice K-299 , K-324 , K-488 i K-502 dok im se na „uglu“ kako sovjetski podmornicari zovu vrh Norveske pridruzila i peta podmornica K-147 (NATO=Victor 1) iz sastava 3 Divizije Podmornica  koja je isplovila iz pomorske baze Gremihka. K-147 je pridruzena operativnoj grupi zbog toga sto je bila prva podmornica koja je opremljena novim eksperimentalnim ne-akusticnim detekcijskim sistemom za otkrivanje nuklearnih podmornica tipa „SOKS“ , koji je otkrivao nuklearne podmornice na osnovu tragova radioaktivnih cestica u moru, a koji ostavljaju nuklearne podmornice u plovidbi – posebno balisticke , posto one emituju dodatnu radijaciju zbog bojevih glava nuklearnih balistickih projektila.
Anatolij Schevchenko je znao da isplovljenje cijele divizije Sovjetskih podmornica u NATO komandi nece proci neopazeno , takodjer je znao da ce se cijela divizija tesko probiti neopazeno na Sjeverni Atlantik i doci do tocke okupljanja u Newfoundlandskom bazenu ispred Kanadske obale , odakle je trebala otpoceti operacija APORT. Nije mu pomagala niti cinjenica da usamljeni hidrografski brod Kolguyev nemoze proci neopazeno od komande Americke atlantske flote u Norfolku.
Kao iskusni podmornicki komadant Anatolij Schevchenko je znao da ne smije cijelu operaciju i taktiku operacije APORT bazirati na „mozda“.
Stoga je prilikom planiranja operacije , postupio na nacin da cjelokupnu operaciju ne bazira na tehnoloskim dostignucima novih podmornica i senzora Sovjetske RM. Znao je da je Ocean za podmornice opasno mjesto , ali je takodjer znao da Oceanske dubine davaju podmornicarima idealne uvijete za prikriveno djelovanje.
Dok je istrazivao karte Sjevernog Atlantika , Schevchenku je u oko upala Golfska struja koja se obalom Floride penje uz Istocnu obalu SAD-a i poslije plicine Grand Banksa (film Perfect Storm) naglo propada u dubine Newfundlanskog bazena i ulazi u Sjeverni Atlanski Ocean.Ta Golfska struja donosi toplu vodu u Sjeverni Atlantik , a upravo ta topla voda koja negdje u Atlanskim dubinama Newfondlanskog bazena se mjesa sa hladnom vodom Sjevernog Atlantika , predstavlja veliki problem za NATO-ve hidroakusticne strucnjake , jer sloj tople vode golfske struje otezava prodor akusticnog signala pasivnog sonara i omogucava podmornicama ili kitovima da u tim vodama prolaze i borave neopazeno.
Stoga je Schevchenko na tome i planirao cjelokupnu operaciju APORT, i zbog toga je kao tocku okupljanja odabrao upravo Newfoundlanski bazen.Cak i da podmornice ne prodju neopazeno NATO-vu obranu GIUK kape, bio je siguran da ce ih NATO izgubiti u toplim vodama golfske struje, odakle su mogli poceti sa serijom manevara na Atlantiku.

Schevchenko je znao da ce prolazak cijelokupne divizije podmornica kroz NATO-vu GIUK obranu , protresti NATO-vu komandu i podici uzbunu cjelokupne NATO-ve Atlanske flote – a to je upravo i htio.Takodjer je znao da ne moze dugo skrivati svoje podmornice u toplim vodama Golfske struje Newfoundlanskog bazena , ali bilo bi dosta samo kratko vrijeme da podmornice budu neopazene , pa da se Amerikancima malo pobrkaju loncici.
Podmornice su prosle opazene GIUK obranu , i okupile se u Newfoundlanskom bazenu po planu , odakle su 18 Juna 1985g po signalu primljenom od Kapetana Schevchenak sa „Kolguyeva“ , odpocele opreraciju APORT.
Dvije podmornice koje su se nalazile zapadno od Newfondland Grand Banksa su jedna iza druge u smjeru kazaljke na satu  pocele praviti veliki krug  kojem su obuhvatile patrolno podrucje , dok su druge dvije napravile isto samo sto su one radile krug suprotno od smjera kazaljke na satu.
U isto to vrijeme iz Sovjetske zracne baze San Antonio na Kubi su uzletila 4 mornaricka patrolna aviona tipa „Tupolev Tu-142M“ koji su poceli nadlijetati podrucje Newfoundlanskog bazena i Grand Banksa , i koji su to podrucje poceli zasipati sono plutacama i nadzirati elektronicki sa zadatkom otkrivanja Americkih podmornica.
Kada su Sovjeti poceli sa planiranim manevrom , Amerikanci su reagirali tocno onako kako je Schevchenko i predvidjeo. Podrucje Newfundlanskog bazena je bilo krcato NATO-vim mornarickim patrolnim avionima , koji su uzlijetali iz zracnih baza Brunswick – Maine SAD , Bermuda , Lajens – Azorski Otoci , Greenwood – Newfounland Kanada i koji su pokusavali pronaci sovjetske podmornice , dok su u isto vrijeme sovjeti pokusavali locirati americke podmornice.
Amerikanci su bili svjesni koju opasnost predstavljaju sovjetske podmornice sakrivene u toplim slojevima Golfske struje , nemogucnost pronalaska od strane NATO-vih pasivnih sonara sovjetskih podmornica , bilo je dovoljno kapetanu Schevchenku da se osjeca zadovoljno i ponosno na svoje podmornicare.
Kapetan Peter Cressy zapovjednik mornarickog patrolnog vinga 5 , u zrakoplovnoj bazi Brunswick je proveo neprospavane noci tog ljeta 1985g , zbog izvjesca svojih pilota koji su pronalazili i potom gubili signale od Sovjetskih podmornica.Kao specijalista za protupodmornicku borbu on je znao da se zvuk kroz vodu pojavljuje i smanjuje uslijed temperaturnih razlika , takodjer je i bio svjestan da njegovo patrolno podrucje pokriva zonu uticaja Golfske struje cija se topla struja upravo u zoni Newfondlanskog bazena susrece sa hladnim strujama Sjevernog Atlantika.
Odmah je naredio clanovima svog operativnog stozera , da nadju najboljeg strucnjaka za Gulfsku struju kojeg RM SAD-a moze pronaci.1985g samo dva covjeka su bila dovoljno strucna , a to je bio Henry Stommel iz „Woods Hole oceanografskog instituta“ i Alan Robinson sa Harvardskog univerziteta.Kada je cuo za problem izgubljenih „Viktora“ , Robinson sa Harvarda je odmah znao da moze pomoci kapetanu Cressy-u.
Na univerzitetu Harvard Robinson je upravo napravio racunalni programski model HOPS „Harvard Ocean Prediction System – Harvardski Sistem za Predviđanje Oceana“ , koji je predvidjao promjene temperaturnih koeficijenata oceana upravo na osnovu Golfske struje.Kada su Cressy-evi mornaricki patrolni avioni P-3 poceli traziti Schevchenkove podmornice pomocu modificiranih senzora SONAR-nih plutaca koje im je pruzio program HOPS , slika se djelimicno razbistrila.Iako Robinsonov HOPS nije bio savrsen i nije pruzio potpunu sliku predvidjanja protoka Golfske struje , to je ipak malo poboljsalo nacin detekcije Sovjetskih podmornica koje su se skrivale u Golfskoj struji.
Americki patrolni avioni i posade P-3 su bili pod velikim pritiskom i stresom , svaki patrolni ving je radio 3-4 uzlijetanja dnevno.
Tijekom cijele operacije APORT od pocetka manevra 18 Juna 1985 samo je podmornica K-488 otkrivena pomocu SOSUS-a , i to prilikom povratka u bazu u blizini Islanda.
1 Jula 1985g operacija APORT je zavrsena.
Tijekom operacije APORT Sovjetske podmornice su imale sljedece rezultate :
K-324 - tri kontakta sa americkim balistickim i napadnim nuklearnim podmornicama , ukupno vrijeme pracenja 28 sati.
K-147 (zapovjednik V.V.Nikitin) – pet dana non-stop pracenje americke balisticke podmornice klase „James Madison“ (pomocu novog eksperimentalnog uredjaja „SOKS“) , zatim je po naredjenju komande K-147 prisla blize balistickoj podmornici i ostvarila hidroakusticni kontakt, pracenje u pasivnom modu SONARA ostvarivano na svaki parni datum.Namjerno je zatrazeno pasivno SONAR-no pracenje na svaki parni dan , iako i dan danas neki podmornicarski strucnjaci zele dokazati da su nase (Sovjetske) podmornice „slijepe i gluhe osobe“ dok su Americke………
Za ostale podmornice podaci nisu objavljeni.
Rezultat operacije APORT  je bio da su otkrivena dva patrolna podrucja americkih balistickih podmornica i dva operativna podrucja djelovanja americkih napadnih podmornica.Takodjer su prikupljene znacajne informacije o taktici djelovanja americkih patrolnih aviona P-3.Znacajke operacije ATRINA su pokazale da americke balisticke podmornice u patroli , patroliraju na veoma malom broju okretaja i sa jednom desetinom zvuka od tada najtisih Sovjetskih podmornica.Takodjer je utvrdjeno da bi sovjetske podmornice klase Viktor morale biti udaljene najvise milju od americke balisticke podmornice koja plovi u patrolnom djelovanju sa malim brojem okretaja propelera,  da bi bile u stanju otkriti je.
Scevchenko i cjelokupna komanda Sovjetske RM  bili su odusevljeni sa rezultatima operacije APORT, koja je pokazala da Sovjetske podmornice se mogu kretati uzduz Istocne obale SAD-a , bez da budu otkrivene.

OPERACIJA „ATRINA“ – 1987 g.
Operacija APORT  je pruzila iskustvo , na osnovu kojega je novi zapovjednik Sovjetske RM  admiral Vladimir Chernavin zelio drzati podmornice Sovjetske RM  u „pokretu“ , a istovremeno pokazati vrhu Sovjetske drzave, i pripadnicima Sovjetske RM njegovu odlucnost da kao novi snazni i agresivni zapovjednik RM moze izazvati americku RM u njihovim vodama.
Nekoliko tjedana poslije sastanka Regana i Gorbacova u Rekjaviku na Islandu , u Oktobru 1986g admiral Chernavin je odlucio da se kapetan Anatolij Schevchenko  treba ponovo otisnuti na more.
Ovog puta Schevchenko je uz iskustva operacije APORT  , u planiranju operacije i proucavao iskustva njemackog admirala Karla Denitza , i njegovih podmornicara posebno u vremenskom preiodu pocetka 2 S.R. i pomocu koje je planirao puno kompliciraniju operaciju od APORT-a.
Schevchenko ce ovu operaciju nazvati ATRINA - takodjer izbor rijeci koje nemaju nikakvo posebno znacenje.
Za izvodjenje operacije ATRINA Scevchenko je opet izabrao 5 podmornica klase Viktor ,  ali od kojih je samo jedna sudjelovala u operaciji APORT.
Za operaciju ATRINA odabrane su opet podmornice 33 Divizije iz Zapadne Lice , podmornice klase Viktor 2 i 3 (kako je admiral Schevchenko kasnije rekao : „isplovila je tada cjelokupna divizija Premijer Lige Sovjetske RM“) :
K-299 Kapetan 2 ranga M.I.Klyuyev
K-244 Kaptan 2 ranga I.O.Alikov
K-298 Kapetan 2 ranga Popkov
K-255 Kapetan 2 ranga Muratov B.Yu
K-524 Kapetan 2 ranga Smelkov
1 Marta 1987g iz podmornicke baze Zapadna Lica , jedna za drugom su podmornice pocele ispovljavati , i do „ugla“ tj.vrha Norveske podmornice su slijedile uobicajeni put u formaciji jedna iza druge, i samim time dozvoljavali NATO plovilima i senzorima da ih normalno prate.Amerikanci i NATO analiticari su bili sigurni da znaju kuda Sovjetske podmornice idu , i kojim rutama ce se kretati.
Ali ovaj put su se prevarili , na tocno odredjeni dan i sat , svih pet sovjetskih podmornica je razbilo formaciju i potpuno nestalo sa svih NATO-vih senzora.Po naredjenju kapetana Schevchenka podmornice su trebale poslije razbijanja formacije zamaskirati svoj prolazak kroz NATO-vu GIUK obranu i uci u Sjeverni Atlantik uz pomoc trgovackih i ribarskih brodova , koje bi zamaskirale njihov sum propelera.Takodjer je naredjeno zapovjednicima podmornica da za medjusobnu komunikaciju upotrebljavaju samo frekvencije trgovacke mornarice.
Kada su se provukle uz pomoc trgovackih i ribarskih brodova u Sjeverni Atlantik , svaka podmornica je krenula na svoje zadano podrucje.Tek kada su podmornice stigle u podrucja koja im je kapetan Schevchenko zadao , zapovjednici su saznali za pravu svrhu cijele operacije i naziv ATRINA.
Kao i u APORT-u kapetan Schevchenko je plan cjelokupne operacije ATRINA drzao u strogoj tajnosti , stoga je samo nekoliko ljudi iz njegovog staba i vrha Sovjetske RM znalo koji je pravi cilj isplovljavanja pet podmornica iz baze Zapadna Lica.
Schevchenko je ATRINU planirao na osnovu Doentizeve taktike vucjih copora u 2 S.R. , i njom je zelio 5 Viktora razasuti po Sjevernom Atlantiku i zatim u neregularnim vremenskim intervalima narediti im sastajanje o odredjenim zonama. Tom taktikom je zelio vidjeti kako ce NATO reagirati na iznenadnu i naglu pojavu velikog broja sovjetskih podmornica u odredjenim podrucjima i njihovu prvu reakciju.

Prva zona okupljanja copora sovjetskih podmornica  je bila ispred Hamiltona – Bermuda i tamo su zapovjednici namjerno poslali otvorene radio-signale u Moskvu da ih NATO otkrije, reakcija Americke RM i njhove Atlantske podmornicke komande (SubLant), je bila istovremena , odmah je proglasena uzbuna i poslato je na isplovljenje 6 nuklearnih napadnih podmornica (ne racunajuci americke i NATO podmornice koje su vec bile u patroli na Atlantiku).Zatim su se sovjetske podmornice poslije pojavljivanja ispred Bermuda rasprsile po cijelom Atlantiku , da bi poslije Schevchenko naredio tocku okupljanja Sargasko More, gdje je amerikancima topla voda Golfske struje koja se mjesala sa hladnom opet uzrokovala velike probleme u otkrivanju „Viktora-a“.
Admiral Chernavin je u nadzor Sjevernog Atlantika poslao dva broda klase MOMA opremljna sa tegljenim sonarima i diviziju mornarickih patrolnih aviona „Tupoljev Tu-142M“ koji ovaj put nisu samo uzlijetali sa Kube vec i sa poluotoka Kola u patrole iznad Atlantika.
Cijeli Sjeverni Atlantik tih dana bio je prekriven zvukovima aktivnih SONAR-a i osluskivanjem pasivnih SONAR-a , 3 americka broda klase „Stalwart“ opremljena pasivnim i aktivnim SONAR-ima najnovije generacije , 3 vinga  protupodmornickih aviona , SOSUS mreza , britanske i francuske podmornice …….. vrlo prometno podvodno djelovanje.NATO je angazirao u trazenju i pracenju sovjetskih podmornica BG nosaca zrakopova „Invincible“ dok su amerikanci angazirali dvije BG nosaca zrakoplova sa svim pratecim brodovima.
Da bi njegovi zapovjednici podmornica mogli izbjegnuti  NATO-ve brodove,avione i podmornice , Schevchenko je dozvolio svojim komadantima da tijekom operacije ATRINA upotrebljavaju mamce koji su imitirali lazni SONARNI signal NATO-vim plovilima , i upotrebu raznih drugih uredjaja i opreme koja se do tada smijela upotrebljavati samo u slucaju rata.
Operaciju ATRINA su inace Sovjetski podmornicari nazvali „mala bitka za atlantik“ , dok su kapetan Schevchenko i komanda Sovjetske RM  poslije operacije ATRINA ( vidjevsi sve rezulate i analize operacije ) uvidjeli, da iako su amerikanci i NATO poslali u lov puno podmornica, brodova , aviona i raznu drugu hidroakusticnu opremu – sovjetske podmornice su 8 dana uspjesno i neopazeno zavrsavale svoje zadatke na Atlantiku , neotkrivene od strane NATO-vih snaga.
Svi zapovjednici i ucesnici operacije ATRINA odlikovani su ordenima „crvene zastave“ SSSR-a.

Kratak video opis operacije ATRINA na ruskom jeziku sa engleskim titlovima..................
http://www.youtube.com/watch?v=vb2DqLBVW1A

 Nadam se da je nastavak u "štampi"!

ko bi reko da su rusi bili toliko dobri... ::)

Podmornica K-324 ................ http://en.wikipedia.org/wiki/Soviet_submarine_K-324

Odličan tekst  :super , nadam se da će biti još tekstova o podmorničkim  operacijama tokom hladnog rata

Karta prolaska Gulfsream struje kroz Sjeverni Atlantik .....

Kratki video opis rada americke hidrofonske mreze SOSUS ........
http://www.youtube.com/watch?v=hUnbDbbyJ6g

Opis struje Gulfstream na Atlantiku , dokumentarni film na engleskom jeziku koji opisuje sto je Gulfstream i kako utjece na klimu , posto ima velike veze sa opisanim operacijama APORT i ATRINA . evo kratica tko zeli pogledati .............. http://topdocumentaryfilms.com/gulf-stream-next-ice-age/

SOKS sistem za neakusticnu detekciju nuklearnih podmornica ja ugradjen na svim podmornicama projekta 971 NATO klasifikacije AKULA.....

Na kom principu i šta radi taj SOX?

Tesko je doci do nesto vise informacija o SOKS-u od ovoga sto sam napisao - barem ja nisam mogao naci . Po onome sto sam shvatio , SOKS je sistem senzora koji otkriva tragove radijacije u cesticama vode , a koje u moru nastaju tijekom prolaska nuklearnih podmornica koje vjerovatno emituju vecu dozu radijacije zbog njihovog pogona i naoruzanja.
Kolika je ta doza i na kojem principu senzori rade , vjerovatno je jos stroga vojna tajna , posto je SOKS ugradjenu i u najmoderniju podmornicu klase AKULA tj.Gepard , tako da se vjerovatno jos dugo nece otkriti detalji o tom sistemu.
Pretpostavljam da ako je tijekom operacija APORT SOKS na K-147 bio eksperimentalan , a K-147 je bila podmornica klase 671 tj."Victor 1" , za koje se zna da ima doseg pasivnog SONAR izmedju 40-60 NM , i ako su pratili balisticku podmornicu nekoliko dana bez hidroakusticnog kontakta , onda SOKS ima jaci domet otkrivanja nego pasivni sonar koji je tada bio u upotrebi.

Evo uspio sam pronaci nesto detaljniji opis sistema SOKS , pa cu ga prevesti u cijelosti :
SOKS je veoma osjetljiv sistem “kobilicni valovni detekcijski system” (bolje nisam mogao prevesti iz ovoga : "keel-water wake detection system" (Sistema Obnarujenia Kilvaternovo Sleda). Tijekom operacije APORT podmornica K-147 ( victor 1 , opremljena SOKS-om i eksperimentalnim MNK-100 , vjerovatno sonar) je uspijela pratiti balisticku podmornicu tipa LAFAYETTE (vjerovatno USS Simon Bolivar) vise od 6 dana (neki  izvori tvrde da je to bila podmornica klase Los Angeles , ali to je tesko za vjerovati).
Cinjenica je : da ne mozes detekirati nista sa SOKS-om, trebas imati i pasivnu akustiku takodjer u operaciji (pasivni sonar) i to zbog snovne fizike – dok se cijeli taj sistem zove MNK-100 , valovni zvuk podmornice se mijenja sa gustocom vode, I tada se stvaraju mikroskopski  mjehurici.Ovaj efekat ispod mora moze trajati satima i satima,i stoga treba proci  kompleksan  process  mjerenja svih parametara da bi se oni  mogli prikazati  na pasivnom akusticnom pokazatelju ( iako oni pokusavaju i sa dodatnim procesom mjerenja  slaniteta  morske vode  postici nesto u otkrivanju , ali to ne uspijeva)  ………. Moram reci da su ovo izjave jedne strane – americke  , amerikanci forsiraju da je SOSK sistem koji radi na principu gustoce I saliniteta , dok rusi ne tvrde nista , ali sam negdje pokupio da radi iskljucivo na principu radioloskog zracenja i otkrivanja , inace negdje se ovaj sistem spominje i kao  “Kolos”.
Evo orginal na enleskom jeziku :
SOKS is a very sensitive (for its time) "keel-water wake detection system" (Sistema Obnarujenia Kilvaternovo Sleda) derived from the first Soviet torpedo-mounted systems. During Operation Aport the K-147 (a "clean" 671 fitted with the SOKS and the experimental MNK-100) managed to follow a Lafayette-class (probably Simon Bolivar) SSN for more than 6 days (other sources say it was a Los A. SSN, but it's hard to believe). The point is: you can't detect anything just with the SOKS, you need (passive) acoustics as well (because of basic physics) and the whole thing's name is MNK-100: the wake of a sub changes the density of the water, filling it with microscopic bubbles. This effect can last for hours and hours, so you need to go through a complex process of measuring these parameters when they're still detectable through acoustic (passive) and hydrooptical means (as it seems that trying to detect this effect by measuring the relative salinity values has not proved reliable)

Vrlo malo je poznato o ovom tajnovitom nizu senzora kojim su opremljene neke od Victor III i  Akula I  nuklearne podmornice. SOKS znaci „ Sistema obnarujenia kilvaternovo sleda“ ("kobilica vode sustav otkrivanja"). Ona otkriva vrlo male smetnje uzrokovane kretanjem objekta kroz  vodu, u biti zbog promjene gustoće vode nastalom pojavom mikroskopskih mjehurića uzrokovanih prolaskom podmornice. Taj fenomen traje nekoliko sati, te je nemoguće spriječiti, bez obzira na prigušivanje tih  uvjeta.

SOKS se sastoji od niza metalnih šiljaka sa perajama (očito za kalibraciju sustava prije upotrebe), tri noža tipa antene i tri peraje na vrhu nozeva. Nejasno je kako te lopatice / peraje funkcioniraju ili kako su konfigurirane. Neki izvori kažu da je jedan ili drugi otkrije još jedan fenomen tj. promjenu saliniteta u moru uzrokovanom prolaskom podmornice, iz minute u minutu.

SOKS je također naziva "Kolos", ali to može biti ime jedne od vrsta antene na vrhu cijelog sistema, ili zajednički naziv za cijeli sustav. "MNK-100" također je spomenuto, a to moze znaciti da je vjerojatno cijeli sustav povezan sa s torpednim računalom.

Novije Akula II su izgrađene bez SOKS-a, tako da je možda SOKS bio neuspjeh, ili, je bio jednostavno preskup. Bez obzira neke druge klase ruskih podmornica imaju SOKS-ovu kalibracijsku antenu samo instaliranu, očito samo za praćenje stanja okoliša.

U kasnim 1980-K-147, Victor I klasa SSN, navodno je pratila balisticku podmornicu američke mornarice  SSBN „USS Simon Bolivar“ šest dana koristeći SOKS.

Dakle sistem otkrivanja traga brazde broda. Nisam pretpostavljao da je male hidromehaničke promene nastale prolaskom broda ili podmornice moguće pratiti u vodi tokom tako dugog vremena - nekoliko sati. Ako je sistem "radio" onda to može biti strašno oružje. Izgleda da nije radio zadovoljavajuće.

Da Kumbor tako su opisali sa nekih drugih foruma ...... taj sistem za hidrofonicno otkrivanje vodenih mjehura uz pomoc pasivnog sonara mozes naci u razlicitim drugim oblicim i sistemima i na danasnjim modernim suvremenim dizel podmornicama ..... ali odavno se vec suska , i neke infomacije su na ruskim forumima potvrdjene , da taj sistem SOSK je imao u sebi i uredjaj za radiolosko pracenje vodenih cestica , sto za dizel podmornice ne znaci nista , ali za SSBN - mislim da bi moglo nesto znaciti , valjda cemo za jedno 20 godina saznati.

Evo jos dvije slike SOKS-a , sa victor III i Akule ...........

Eto pozdrav od Chinggisa svima :)
Samo sam zelio prenijeti ono sto sam procitao na jendonm forumu od jednoga clana za kojega sam procijenio da je "vjerodostojan": dakle SOKS. Dakle, SOKS je grupa ne akustičnih senzora okupljenih u jednu cjelinu. Otprilike, koliko je javno poznato se satoje od mjernih instrumenata magnetske anomalije, mjernih instrumenatata temperature(vrlo preciznih), i na kraju vrlo egzotičnih instrumenata koji mjere neutrine oslobođene iz postoječih nuklearnih reakcija. Ovo zadnje tesko mogu objasniti jer mi je i samome nerazumljivo, no otprilike mogu razumijeti kako i zašto, no ne mogu objasniti. Pa Vas molim da me ne pitate za to :). Što se tiće magnetske anomalije ona je poznata pod nazivom MAD, i google će reći sve o tome.
Ako nekoga zanima, jako pojednostavljeno je, svatko tijelo koje je napravlejno od feromagnetskog  materijala kada se kreče kroz stalno magnetsko polje(polje Zemljinog magnetskog polja) ga mijenja.I tu promjenu je moguće primjetiti s pomoću osjetljivih instrumenata - magnetometara. Boloesno jednostavan instrument, zavojnica, izvor istosmjerne struje, i vremenski sklop koji prekidaa "magnetizaciju jezgre", ostalo je prijemnik koji bilježi promjenu magnetskog polja.
Ono što je mene najviše fasciniralo je postojanje mjernih uređaja koji su mogli vrlo precizno mjeriti promjenu temperature morskih struja. Dakle, kada brodski propeler "vrti" on miješa ogromnu količinu vode-mora koja ostaje dugoo iza njega. "Piloti u 2. S.R. su na Pacifiku često i vrlo lako nalazili u nočnim satima "put" do svojih nosača aviona zahvaljujući fosforecenciji mora, no ne samo njoj. Ona se protezala od 10-12NM od nosača koji je plovio svojom max. brzinom. Ili blizu nje, stvarni podaci nisu nikada objavljeni.
 Sovjeti su to iskoristili kasnih 50 tih godina i napravili precizne mjerače razlike temperature mora s kojom su mogli odrediti ima li tu podmornica ili ne. Naravno da se uklučila i matematika, statistika i napravila "uzorak" po kojemu su protupodmornički brodovi krstarili i tražili neprijateljske podmornice.
Na provjeru ove priče sam pitao prijatelja koji je brodograđevni ižinjer u 3. Maju. Čovjek je krenuo računati i rekao mi:"Kome treba koliko propeler izvrtii vode?", no nakon minutu dvije je samo rekao:"U Jeb...kolika je to količina..." nikada mi nije rekao čak ni približan iznos, no iz njegove reakcije mogu zaključiti da je to nešto što ga "iznenadilo". Meni je samo potvrdilo mogučnost istinitosti Ruske teorije. Počeo sam pratiti promjene na površini mora na Kvarneru za mirnoga vremena i vidio sam da se za brodom "vuče" trag, dugo, dugo iza njega.
Dakle piloti su u 2 S.R. tvrdili da je moguće pratiti veliki brod na udaljenosti od 10-12Nm, biolozi su to objašnjavali fosforescencijom mora, a nikome nije palo na pamet da proba točno izmjeriti temperaturu mora.
Na jednom od "sajmova" vojne opreme su Rusi objavili da njihovo wake-homing torpedo ima osim akustičnih i druge senzore koji ga u zig-zag formi dovode do cilja. Nije bilo točnijih objašnjena no dalo se naslutiti da se radi o akustičnom i tempreraturnom mjerenju polja koja uzrukuje brodski poprler.
Vrlo pojednostavljeno , brod ili podmornica koja se kreće stavara "cijev" u kojoj je različita temperatura i fosforescencija mora koja se proteže daleko iza objekta koji ju je stvorio. Kako je otkriti to je stavr koja nije problem kada se zna što tražit i u kojem moru.
chinggis

Koliko sam ja nekada shvacao , Jadran je bio raj za male i srednje dizel-elektricne podmornice , upravo zbog razlike u temperaturi zbog dubine i promjenama u salinitetu mora zbog pritoka slatke vode ... negdje sam i procitao da su se konstruktori BSO Split time i vodili , i da su klase "Heroj" i "Sava" a posebice "Una" imale znacajne karakteristike lokalnih voda. Sto se tice ovih Sovjetskih uredjaja , to su sve neprovjerene informacije , ali pokupljene sa Ruskih foruma od njihovih ex.Podmornicara , negdje sam cak i stavio kraticu na taj forum....Postoji puno informacija , koje su bile nekada TOP SECRET ,ali postoji i puno dezinformacija.

Pozdrav , uglavnom citam i ne ucestvujem u diskusijama ali sam bas nedavno gledao dokumentarni film u kom vice admiral Sevcenko , u vreme ovih akcija  kapetan , govori o toku akcija , pa reko da okacim.

http://www.youtube.com/watch?v=S5gnoAvuLg0

 

SOKS uredjaj ...

SOKS slike sa "Akule" .... sve danasnje Ruske Akule su opremljene SOKS sistemom , a u opremanju je i modernizirana varijanta .. u sljedecem postu...

Modernizirana varijanta SOKS-a , na podmornicama klase Akula je prvi put primjecena 2010g , na podmornici Tigr i Gepard ... umjesto vise antena na komandom mostu , nalaze se samo dvije antene .. slike u prilogu...

o operaciji "atrina" od 40minute....

http://youtu.be/IK7nPMcD-DA

SOKS u knjizi :
COLD WAR SUBMARINES The Design and Construction of U.S. and Soviet Submarines  od Norman Polmara i Kenneth J. Moora
[attachment=1]

Pomoću ovih senzora (SOKS) može se pratiti prolaz broda od prije 30minuta do par sati
Nešto slično na Trafalgaru? Slikano 2006g.
[attachment=1][attachment=2]

Bemti što izgleda futuristički taj SOKS! Još nikada nisam vidio jasniju sliku tih antena, ima li možda i nekakvo bolje objašnjenje rada SOKSa, što je to u stvari i kako to radi Gvardian?

SOKS` , je ono o cemu se ne prica .........a to sto je napravljeno prije 1986g, racunaj da na nuklearnoj napadnoj podmornici tipa Yasen NATO klasifikacija i strateskoj nuklearnoj napadnoj podmornici klase BOREI je barem 10 puta naprednije nego ta oprema iz 1986g ........Sad ti zamisli taj tehnoloski rat ispod vode .......i milijarde koje se trose u njega..........A vecina Zemaljske vodene povrsine stoji neistrazena , pogledaj samo na ovaj avion koji je pao u Indijski ocean - neamju niti karte od tog dijela , jer nisu strateski znacajne.