PALUBA

Vojna istorija => Avioni => Topic started by: kosta1961 on May 01, 2012, 06:25:29 pm

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info



Title: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on May 01, 2012, 06:25:29 pm
Kada su Partizani krenuli na ustanak imali su jako malo oružija.Glavni izvor snabdevanja je bilo zarobljavanje od neprijatelja.Medjutim, od početka su tražili i nadali se da će ih neko snabdevati , ne samo oružijem nego i ostalim ratnim materijalom.Zbog sve većeg priliva boraca i zadataka koje su postavljeli  pred rukovodiocima NOR-a  problem opremanja vojske odećom,oružijem ,municijom,hranom,i sanitetskim materijalom je bio sve izraženiji .Saveznička pomoć bi bila dobra i kao priznanje  i kao  moralna i politička podrška.Medjutim u to vreme su saveznici pomagali Četnike Draže Mihajlovića,pa je jedini saveznik od kojeg mogla očekivati pomoć bio Sovjetski Savez.

Zbog toga  je uredjenje letelišta počelo još decembra 1941g,u istočnoj Bosni kod mesta Sokolac.Tada su, taj gradić i okolina bila pod kontrolom Partizana i oni su odmah krenuli da  čiste jednu ravnu  poljanu od snega,koja je i ranije upotrebljavana kao letelište, i postavili obezbedjenje.Sovjetska vlada je obećala pomoć,u oružiju ,municiji i odeći.Medjutim od pomoći nije bilo ništa, otkazana je,navodno iz tehnilčkih razloga.

Ovo je bilo prvo letelište koje su Partizani osposobili za sletanje savezničkih aviona.Početkom 1942g su ponovo postojali uslovi za slanje pomoći  pa je spremano letelište u Crnoj Gori kod Žabljaka. Opet je  Staljin obećao  da će poslati pomoć iz SSSR-a.Kako su Partizani kontrolisali  to područije,u očekivanju sovjetske pomoći,Vrhovni štab je naredio da se pripremi  teren za bacanje pomoći padobranima i da se pripremi letelište na kojem bi mogli da  slete avioni.Od Sovjeta se očekivala pomoć u ljudstvu i u oružiju,eksplozivu ,čak i lakih brdskih topova sa municijom.Ovome se pristupilo veoma ozbiljno pa su poslate koordinate pilotima,i dogovoreni signali.Tako je za bacanje materijala signal sa zemlje tri velike vatre u obliku trougla na rastojanju od 50m,koje bi bile upaljene kada  posada aviona ispali tri signalne rakete.

Uz angažovanje 60 meštana i i dovoljno sanki sa volovima,  pripremljen je teren i ,odredjeni su vojnici  koji će materijal pokupiti i odneti na bezbedno mesto,kao i vojnici koji će sve to obezbedjivati.Za letelište je pronadjen ogovarajući teren,jer je odredjeno da mora imati dimenzije 1200m sa 100m,i data su uputstva kako treba označiti letelište vatrom i označavanje pravca sletanja aviona.Posle mesec dana čekanja da se pojave avioni,konačno stiže depeša iz Moskve u kojoj objašnjavaju da nisu u mogućnosti da prebace materijal. U to vreme su Sovjeti bili bliski sa Britancim i njihovom  politikom,koja je htela da na prostoru Jugoslavije nastane sveopšti narodni ustanak.Tada nikom nije odgovaralo da ustanak podignu samo komunisti,i krivili s Tita da ne pristaje na saradnju sa Mihajlovićem.U tih  mesec dana razmene poruka iznedju Tita i Staljina napokon je pomoć otkazana ,navodno,opet , iz tehničkih razloga.

Posle ovoga Vrhovni štab više nije očekivao bilo kakvu pomoć saveznika.

Od početka rata su partiske organizacije u nekim gradovima NDH uspele da stupe u kontak sa nekoliko avijatičara ,oficira i podoficira vazduholopvstava  koji su bili naklonjeni borbi Partizana.Nekoliko njh je tražilo da im se omogući da prelete na teritoriju koju su oni držali.U decembru 1941g je bilo organizovan prebeg ,i spremno letelište Luburić-polje kod Sokolca.Medjutim provaljeni su,i svi  vazduhoplovci i  su pohapšeni.U medjuvremenu su Nemci zauzeli Luburić-polje.

Ali i dalje su vazduhoplovci raznih specijalnosti bežali na stranu Partizana,tako je i marta 1942g prebegao vazduhoplovni podoficir Ivica Mitračić.On je ,u prvo vreme ,znatno doprineo da se na osloboljenim teritorijama pripreme letelišta.Tako je dobio zadatak da pripremi provizorno letelište Medjuvodje u Knešpolju,za prihvat pilota koji bi bežali iz zrakolovstva NDH.Radovi su trajali od aprila do maja 1942g i na letelište su mogli da sleću školski avioni i manji  borbeni.Koristili su ,gde god je to moguće,i uredjana letelišta koje je ostavio neprijatelj,na takvo kod Prijedora ,nazvano Urije, 23 maja 1942g sleću prvi partizanski avioni.U junu su morali,zbog neprijateljske ofanzive,da koriste pomoćni aerodrom kod Lušci Palanke.Ova tri aerodroma su bili prvi operativni partizanski aerodromi.

I dalje su pripremana i održavana stara letelišta do kraja 1943g,i to  kod Glamoča,Livna,Berana,Bosanskog Petrovca,Pljevalja i Sekovića.Koristili su ih za prebege iz NDH i za savezničku pomoć ili vojne misije. Situacija po Partizane se bitno popravila posle kapitulacije Italije septembra 1943g i posle Teheranske konferencije.Medjutim i pre toga su Britanci saznali preko svojih brojnih misija po Jugoslaviji ,isprva kod Četnika Dragoljuba- Draže  Mihajlovića u Bosni i Srbiji,a kasnije i kod Titovih Partizana u Srbiji i Hrvatskoj , pravo stanje na terenu i bili su vojnji da pomažu Partizane.
[attachment=1]
Saveznička vojna misija u Sedmoj srpskoj brigadi  1944g ,sa majorom Sendi Glend na čelu.

Tada je Vrhovni štab formirao Bazu NOV i POJ u Bariju,sa zadatkom da ,pored ostalog organizuje prihvat i prebacivanje avionima i brodovima savezničku pomoć.Po kapitulaciji Italije avioni su mogli da donose pomoć ,a na Teheranskoj  konferenciji  je jedan  od zaključaka bilo i da se jugoslovenski Partizani pomažu u najvećem mogućem stepenu,ratnim materijalom,ali i komandosima.Tada je nastala potreba za većim  brojem  letelišta i aerodroma .Zadatak je bio težak jer nije postojala mehanizacija za rad ,ali ni obučenih ljudi.Teritorija na kojima se vodila takva akcija, kao izrada aerodorma ,je morala da bude duže vremena u rukama Partizana.Ipak je osposobljeno  dovoljno letelišta na koje je mogla da sleće transportna avijacija,a na nekima i borbena.Aprila 1944g Vrhovni štab je izdao kratko uputstvo,uz saglasnost vojnih misija,o organizaciji aerodromske službe,da bi se na svim aerodromima i terenima za bacane pomoći ,posao odvijao isto.
[attachment=2]
Američko pakovanje sanitetskog materijala,gornja pokazuje da je sve umotano u vatu,a donja šta sve ima u njemu.

Do kraja rata uredjeno je i izgradjeno preko 60 aerodroma,a koliko je ovo bilo važno za Partizane se vidi i po tome što je od polovine 1944g radovima na uredjenju i održavanju aerodroma rukovodilo vazduhoplovno odelenje Vrhovnog štaba.Kasnije ,kako je širena slobodna teritorija,ovi poslovi su preneseni na referente  pri glavnim štabovima Slovenije,Hrvatske,Srbije,Vojvodine i M akedonije,a i kod nekih štabova korpusa.Oni su bili zaduženi da organizuju aerodrosku službu,da zauzeti aerodromi budu što pre osposobljen,da vode računa o zarobljenoj vazduhoplovnoj tehnici i ljudima.Pored ovoga oni su saradjivali sa vojnim misijama radi preuzimanja vojne pomoći.
Kako je oslobodjena Srbija tu je bilo najviše aerodroma,a po dolasku Sovjeta nastajali su u Vojvodini  savremeni aerodromi sa svim potrebnim tehničkim sredstvima za izvodjenje  složenih zadataka vazduhoplovnih pukova. Najviše ih je bilo u Vojvodini,užoj Srbiji i,Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Prva letelišta i tereni za bacanje pomoći su uredjivani na brzinu i za to su nekad koristili lokalno stanovništvo.Bili su ograničenih razmera,sa vrlo primitivnom opremom,ponekad i vrlo blizu neprijatelja.Tereni za bacanje materijala su bili ili stalni ili privremeni.Prvi su bili u blizini većih jedinica i imali su spremljena skladišta (zemunice) i premeštali su se tek kada se menjala situacija na terenu.Privremeni su koristile jedinice u pokretu i takvih je bilo 144 na oslobodjenim teritorijama.

Jedini aerodrom koji je 1944g bio dobro opremljen i branjen je aerodrom na Visu.On je jedini imao meteorološku stanicu i navigacione uredjaje.Ovaj aerodrom je odigrao i značajnu ulogu u spasavanju savezničkih bombaredera koji bi oštećeni morali da završe u moru.Na njega se spustilo 215(od kojih 204 poravljeno) četvoromotorih bombardera,i preko njega je prošlo 1936 savezničkih avijatičara.

Prenos vojne pomoći avionima obavljao se iz baza Bari,Brindizi,i Leće gde su uzletali američki i brianski avioni.Sovjeti su upočetku,kada su uslovi dozvoljavali,uzletali sa aerodroma kod Kijeva,Vinice u Ukrajni,a kasnije iz Rumunije i Bugarske,ali su  1944g i oni uzletali iz Bara sa svojim DC-3. Oni su praktično  bili pod komandom BAF-a.Dotur materijala iz Italije je počelo novembra 1943g  i trajalo do maja 1945g i ukupno je avionima prevezeno 14563 tona u 8813 leta,a od toga sovjetski su iz Barija prevezli 3000 tona u 1460 letova.

[attachment=3]


Kod aerodroma koji je funcionisao postojala je komanda aerodroma koja je brinula o ispravnosti staze za sletanje i poletanje,kao i obezbedjenje aerodroma iz vazduha i sa zemlje.Samo obezbedjenje aerodroma i terena za izbacivanje pomoći je bio veliki problem.Na stalnim aerodromima postojale su straže i patrole koje su stalno kontrolisale lica i  objekte.Spoljne obezbedjenje su vršile jedinice  na čijoj se teritiriji nalazi aerodrom.U saradnji sa savezničkm misijama komanda je rukovodila letenjem nad aerodromom.Rukovodila je i uredjajima koji su postojali na aerodromu.Vodila je računa o neprijatelju u rejonu,održavala vezu sa najbližim jedinicama,obezbedjivala da se materijal donet odmah prebaci do jedinica ili sakrije,kao i da se što pre utovare ranjenici bolesni i bolesnici za transport u Italiju.

Samo uredjenje aerodroma je zavisilo od terena ,ali je uglavnom biran takav da je dovoljno veliki za sletanje transportih aviona ,po mogućstvu  i borbenih(misli se na lovačke i manje bombardere) .Oni su ili išli sa transportim kao zaštita ili su sletali zbog kvarova i oštećenja.Trudili su se da na njih mogu sleteti i teški bombarderi u slučaju nužde.Iz uputstva, koje su uzdavali glavni štabovi ,stoji da aerodrom mora biti širine veće od 75m  i dužine do 2000m.Uglavnom su takvi i bili, naravno u zavisnosti od terena.Tako na pr. Sokobanjski ,koji je bio   širine 300m a dužine 1200m.
[attachment=4]
Skica   inžinjera pri britanskoj vojnoj misiji po  kojoj je izgradjen privremeni aerodrom kod Sokobanje.


Za izgradnju privremenog aerodoroma na koji bi sleteli transportni avioni u okolini  mesta Sokobanje komanda 23 divizije je naredila Sedmoj i Četrnaestoj srpskoj brigadi  da delimično mobilišu stanovnike okolnih sela.Ukupno je bilo mobilisano izmedju 450 i 500 seljaka,koji su za ovaj posao  imali 70 zaprega,150 motika,70 pijuka,20 sekira ,25 drljača,110 lopata i 20 šumskih testera.Mesto predvidjeno za aerodrom je bilo pod kulturama i izdeljeno medjama,i sve je to trebalo raskrčiti,poravnati ukloniti višak zemlje ,kamenja i šiblja.Kasnije je angažovano još ljudi i zaprega tako da je oko 100 zaprega tri dana odvozilo zemlju i kamenje.Posle je to trebalo dobro izdrljati i ručnim maljevima zemlju nabiti.
[attachment=5]

Obeležavanje poletno –sletnih staza se danju radilo belim platnom,ili nečim drugim (kamenjem).Ako je bilo platna onda su se postavljala na ćoškovima na početku i kraju piste i uzduž sa obe strane.Ako nije bilo platna onda su na isti način plitko prekopavali zemlju.Ako je bilo platna pravljeno je i slovo T,a zimi je je upotrebljavana  crna ili crvena tkanina.Ako je postojala mogućnost postavljana je i “kobacica“.Noću su koristili ono što su imali,najčešće je za obelažavanje svetlosne linije za noćno letenje upotrebljavan  fenjer,petrolejska lampa  ili najčešće  vatra.Ovako se skoro do kraja rata obeležavali  tereni za prihvat pomoći.

Jedio je na nekim aerodromima u Crnoj Gori  bilo elekrično osvetlenje.Agregati i osvetlenje je prebačeno iz Italije i ono je bilo u posedu vojne misije.



Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on May 01, 2012, 06:33:45 pm
Za uredjenje i održavanje terena za prihvat materijala bačenih iz aviona su formirana kod štabova  divizija ili  korpusa aerodromska odelenja i ekipe.Ovakvi tereni su postojali  jer nije bilo uslova da avioni slete,nepristupačan teren ili su jedinice suviše udaljene od postojećeg aerodroma.U 1944g bilo je 140 ovakvih terena. Saveznici su imali propis da teren za bacanje mora imati najmanje 100m dužine i 50 širine,i da su svi udaljeni 100m ,da ne bi neko nastradao od paketa.Medjutim u praksi se odstupalo od ovoga.
[attachment=1]


Kada je materijal bacan iz aviona uglavnom je bio u metalnim kanisterima,ili drvenim sanducima,i spuštan padobranom .Pošiljka za vojnu misiju je imala padobran druge boje(crveni ili žuti).Kada nije bilo dovoljno padobrana nešto je bacano  i bez njih.To je uglavnom bila odeća i obuća,u nekakvim drvenim sanducima obloženih mekim materijalom  ili bez njih.Dešavalo se i da se padobran ne otvori ,pa dolazi do oštećenja robe.Vrlo važno je bilo da se po prijemu materijala on što pre skloni i sakrije ili podeli  vojsci.Za to su bili angažovani okolni žitelji sela.
[attachment=2]


Paketi su bacani iz aviona,na dva načina : ili iz bombardera ,kao što je  Halifax , Velington  ili B-24 Liberator ,kojima je prepravljen prostor za bombe,i tu postavljeni kanisteri  sa upakovanim padobranom.

[attachment=3]
Halifax posebno uradjen za daleke letove i dotur  pomoći ili ljudi

Bacanje se vrši slično  izbacivanju bombi.Drugi način koji je češće  korišćen, je bacanje iz DC-3 kroz vrata,to bi obično radio neko od posade(navigator) i delegat zadužen za isporuku pomoći.Oni bi kroz otvorena vrata tovarnog prostora ručno ,na znak pilota,izbacivali kanistere sa padobranima. Obično bi ukupna težina paketa bila oko 1,5 T.
[attachment=4]
Izbacivanje paketa iz C-47

Kanisteri su bili metalni cilindričnog oblika i standardno punjenje je bilo odeća,oružije,municija i hrana.Obično se oružije ili municija nalazi u sredini i zamotani su u nekoljko slojeva odeće i tako složeni u kanister.
[attachment=5]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on May 01, 2012, 06:39:01 pm
Specijalno punjenje je bilo,radioaparatura,baterije za radio,eksploziv i medicinska roba.Bacali su i specijalne kanistere u kojima je bilo gorivo za kamione,u tom kanisteru se nalaze četiri kante od po 20 L ,bacali su i mazivo,ulje.
[attachment=1]
Punjenje  kanistera sa gorivom

Roba koja se bacala bez padobrana(kada ih nije bilo dovoljno,a i bili su skupi)je bila u sanducima obmotana nekim mekom materijalom( čoja) i bacana je sa manje visine.Tako je bacano samo odeća(košulje,bluze ,veš ,pantalone,cipele),ali je nekad došlo do oštećenja.Za bacanje takvih paketa traženi su mekani raskavšeni tereni,ili su preoravane ledine da bi zemljište bilo meko.
[attachment=2]
Bacanje paketa bez padobrana

Do oštećenja je dolazilo i kod metalnih kanistera,ako se ne otvori padobran.Jedan takav slučaj  se desilo  u istočnoj Srbiji ,paket kojem se nije otvorio padobran ,pao medju šiblje i nisu ga na vreme našli .U njemu je bio eksploziv umotan u staniol,i pri padu se rasuo.Medjutim pronašla su ga dva izgladnela Partizana, i verovatno misleći da je nešto za jelo ,pojeli su nešto od toga,i kasnije je jedan umro,a drugi nekako preživeo.

Padobrani su pravljeni prema težini kanistera,i prvo su se pravili od pamučnog platna,a kasnije od Rajona.Padobrani u boji su označavali kakav je teret.Na pr. Plavo- voda,crveno-municija,zeleno – hrana.Medjutim oni bačeni  u Jugoslaviji su bili beli ,a oni u boji pripadali su vojnoj misiji, i nije smeo biti otvaran,i odmah im je morao biti predat.Minimalna visina sa koje se paket spušta bezbedno je 200m,medjutim tereni za bacanje su često bili izmedju  brda,pa su ih piloti bacali i sa veće visine. Ovi padobrani su Partizanima bili od pomoći ,jer su ih  razmenjivali za drugu robu sa meštanima.
[attachment=3]
Izbacivanje kanistera iz B-26 Liberatora


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on May 01, 2012, 06:43:53 pm
Nastavlja se!!


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on May 02, 2012, 05:43:49 pm
Po pričanju boraca istočne Srbije za njih je doček pomoći  iz avionima bio dogadjaj.Prva pošiljka je ovde stigla jula 1944g,kod sela ČItluk , u blizini Soko Banje.U toj prvoj pošiljci je bilo samo odeća i cokule.Borci su bili razočarani,pogotovu britanskim cokulama,koje većina boraca nije mogla da obuje.Stizali  su  obično noću i po dogovoru su spremane  vatre,koje su paljene kada su trebali da se pojave avioni.Uskoro su se čuli ,prvo slabo  pa jače a onda bi na većoj visini leteli u krug ,dok ne prepoznaju signale.Kada je to uradjeno, oni koji izbacuju teret padobranima ,leteli su na većoj visini  i kroz noć bi se videle bele kupole ,i obično  jedna u boji.

[attachment=1]

Polako bi padali metalni valjci puni oružija. Avioni koji bi bacali pomoć bez padobrana leteli bi niže,i izbacivali džakove i sanduke odeće i cokula.Cokule bi se rasule o polju i bio je problem posle  spariti ih .
Od oružija su dobijali pored pušaka ,mašinki i protivtenkovske puške,reaktivne bacače “Džon Bul“,kojima su uništavali bunkere i zidove,i puškomitraljeze  “Brengal“.
[attachment=2]
Lokalni žitelji pomažu u prenosu paketa

Do jutra bi sve to seljaci sa svojim zaprežnim  kolima prevukli na bezbednije mesto.Ponekad se desilo da dok su čekali avion pored upaljenih vatri ,pojavi neprijateljski ,koji u nekoliko naleta dobro izmitraljira oko vatri.Tada se cela akcija prekida.

Posle  uspešne akcije su deljeni narodu dragoceni padobrani.Od njih su pravili odeću,uglavnom košulje i ženske marame.Neke jedinice su imale svoje šnajdere ,pa su i oni pravili odeću,i ponešto davali siromašnim porodicama,što je imalo veliki propagandni efekat.Ti padobrani su Partizanima služili za razmenu sa stanovništvom ,uglavnom za hranu.Kasnije su negde tražili da se ti padobrani sakupe i po dolasku aviona vrate.

Da bi neke jedinice dobile savezničku pomoć,bilo je potrebno da imaju vezu sa vojnom misijom.Štab jedinice bi se dogovarao sa vojnom misijom o vrsti pomoći i gde je izbaciti.Oni bi pozivali radio stanicom štab u Italiji,i ugovarali u koje vreme da nadlete odredjeni aerodrom ili teritiruiju.Ugovarali su i signalizaciju na zemlji i izmedju aviona i zemlje.

Po dolasku aviona nad aerodromom ili terenom za bacanja pomoći ,avion i zemlja su  morali da se prepoznaju.Veza sa avionom se obavljala putem radio stanice ili najčešće svetlosnom signalizacijim.Radio stanice su bile svojina vojnih misija i od njih je zavisilo da li će aerodrom imati radio stanicu.Veza se odvijala prema kodiranim tablicama ,koje su bile velika tajna,i samo je nekoliko ljudi za njih znalo.Obični borci u tim trenucima nisu smeli da prilaze misiji.

[attachment=3]

Glavna sredstva signalizacije su bile vatre ,petrolejske lampe ,fenjeri i ako je bilo, signalni pištolji.Ipak najčešće su paljene vatre,kako i na koji način je dogovarano sa vojnim misijama.Vatre su paljene u dogovorenom znaku,kao slovo,geometrisko telo ili nekog drugog znaka.Kada se čuo zvuk motora ili u dogovoreno vreme   paljene su vatre,ali  ako  ne odgovaraju dogovorenim znacima  avijatičari bi odustajali  od bacanja.U prvo vreme su znaci bili isti pa je i neprijatelj to koristio i ponekad dolazio do paketa.

Kasnije  je ovo stalno  menjano  da ne bi došlo do provale.Kada su posade razumele ove znake ,onda su se i one legitimisale odašiljenjem svetlodnih signala morzeovom azbukom.Na njih je odgovarano sa zemlje isto  morzeovim znakovima.Medujtim Partizani nisu imali reflektore,pa su najčešće koristili petrolejske lampe obmotane krpom,pa je pomerana krpa u skladu sa morzeovom azbukom.Da bi  se osigurali od provale , i ovi znaci su svaki put menjani.

Interesantno je da su za britanske avione postojali  jedni znaci a za sovjetske drugi , iako su bacali materijal na isto mesto. Tek kada je prepoznao sve znakove , avion je sletao ili zbacivao padobrane.Prihvat aviona je bio organizovan i uhodan.Po danu je lice zaduženo za to, zastavicama ili jednostavno rukama pokazivao pravac rulanja,skretanja i parkiranaj aviona.Noću je avion vodjen pomoću svetla  fenjera ili bateriskih lampi.Kada je avion zaustavljen prilazili su mu samo lica za kontrolu iskrcavanaja i preuzimanja materijala,i lica koja su trebala da se ukrcaju.

Sve su to obezbedjivali stražari oko aviona.Kako su se u prvo vreme avioni vraćali prazni dogovor je bio da ponesu bolesne i ranjene,ali su  pored vojnika prevoženi su i civili. Postojali su propisi koji ranjenici i bolesnici imaju prvenstvo za lečenje u Bariju.Kada je organizacija bila dobra,zadržavanje aviona na letelištu je bilo oko 30 min.Za istovar robe trebalo je 20-30min,za ukrcaj ranjenika 5-8 min.Ako bi samo ukrcavao ranjenike zadržavao bi se  oko 10 min ,bez gašenja motora.

[attachment=4]

Od marta 1944g prebačeno je avionima na savezničke teritiorije  i oslobodjeni  Beograd 12587 ranjenika,bolesnih,žena dece i staraca, i izvršili su 11653 leta.Iako je prebacivanje ranjenih i bolesnih počelo u oktobru 1943g,ipak je najveći deo prebacivan brodovima sa Jugoslovenske obale Jadrana.Po savezničkim podacima , u Italiji je lečeno 40000 ranjenika i bolesnika.Do početka 1944g  avionima je prebačeno malo ranjenika,a tek na intervenciju  Vrhovnog  štaba NOV i POJ  od proleća 1944g ,je počela redovnija evakuacija ranjenika avionima,kao pogodniji način,nego da se ranjenici prebacuju do obale Jadrana i odatle brodovima do Italije.

Prebacivanje ranjenika je obavljan sa avionima  Dakota ,C-47(vojne varijante DC-3),i to najčašće britanske 60 transportne grupe,267 transportog skvadrona,334 vinga,mada su i drugi skvadroni u tome učestvovali(američki,australiski).Avion je mogao da ponese do 25 sedećih ranjenika ili 16 ležećih.Zbog sigurnosti transport se odvijao obično noću.Naviše transporta je bilo u drugoj polovini 1944g(9910 lica) i do kraja rata 1945g(2677 lica).U to vreme je bilo 30 letelišta sa kojih su odvoženi ranjenici ili u Italiju,ili u bolnice Beograda i Zemuna.

Kada su avioni otišli veoma važnoje bilo da se vatre ugase i uklone svi tragovi ,da ne bi danju neprijateljska avijacija uočila takva mesta.Maskiranje piste,odstranjivanje tragova točkova,uklanjanje ostataka vatre je bilo od presudnog značaja.Partizani su bili veoma vešti u ovome.Veoma važno je bilo i osiguranje od upada nerijatelja,što je obezbedjivala obaveštajna tereska služba i osmatranje neprijatelja.

Dešavalo se da se avioni vrate u bazu ne bacivši teret jer zbog loših meteo uslova nije bilo moguće,ili pak piloti nisu uspeli da pronadju teren za bacanje.

Uopšte svo vreme slanja pomoći je bilo neizvesno zbog nepoznavanja meteoroloških uslova  na terenu i teško uočavanje slabo vidljivih ciljeva na koje je trebalo baciti padobrane. Pored  preleti preko Jugoslavije su zavisili i od meteoroloških uslova,pa  su zbog toga  saveznici slali pored komandosa i meteorologe,kao sto su bili u okolini Drvara ,na Medenm Polju krajem februara 1944g .

Prva sovjetska vojna misija je iz Moskve krenula za Jugoslaviju ,početkom januara 1944g.Preko Irana je stigla u Kairo gde se zadržala mesec dana ,da bi 23 februara  1944g  je iz Barija krenula prva u Vrhovni štab.Iako je privremeni aerodrom  kod Bosanskog Petrovca, bio pokriven snegom,stigli su sa tri britanska C-47 i svaki  je vukao   jedrilicu  Waco-CG-4 u kojima  je  bila i sovjetka vojna  misija,(23 ruska i 6 britanskih oficira) .Jedrilice su se uspešno spustile ,a padobranima je spuštena oprema i uredjaji  .Celu operaciju su obezbedjivali saveznički lovci,koji su nadletali teren.

Kako se Vrhovni štab dugo zadržao u Drvaru,na Medenom polju je napravljen priremeni aerodrom,po uputstvu  poručnika Eli Popovich ,inženjera.Da  bi se aerodrom zaštitio od neprijateljske avijacije,ugovoreno je bilo sa BAF -om da se na aerodromu baziraju dva lovačka aviona.Medjutim, desant je to prekinuo.U proleće 1944g Drvar i aerodrom na Medenom polju su bili centar zbivanja ,jer su tu bile vojne misije,avionima je održavana veza sa Barijem,radiovezom je održavan kontakt sa jedinicama u Jugoslaviji i inistranstvom.

Da bi povećali sigurnost posada i da bi lakše pronašli Partizane ,po dolasku Sovjetskih aviona u Bari koji su doneli su i dva radio fara velike snage, postavljeni su kod aerodroma Medeno polje a drugi kod Glamoča,ali  oba su uništena za vreme sedme neprijatelke ofanzive.

Odbrana aerodroma  od napada iz vazduha  je bila veoma slaba ili nikakva.Drugom polovinom 1944g  neprijateljsko vazduhoplovsto je bilo slabo ,a i saveznici su danonoćno nadletali ,tako da nije postojala velika opasnost.Vrlo malo  aerodroma  je imalo PA mitraljeze ali ,i kada bi ih imali nije ih bilo dovoljno.

Iako je pomoć doturena avionim bila od velike pomoći Partizanima ona je bila daleko od potreba.Medjutim saveznici su preterivali u svojoj propagandi ,tvredeći kako su oni doturali ne samo materijal  već i ljudstvo .Navodno je ta pomoć bila tolika da bez nje bi Partizani bili velika grupa gerilskih neorganizovanih boraca i da bi nemačka vojska i dalje bila jaka na ovim prostorima.Kada je ovo objavljeno i na našem jeziku,reagovalo je NKOJ pismom  u kojem demantuju ove navode septebra 1944g.

Avijatičari bi  tri sata pre poletanja pozvani  na brifing,gde im je pokazana ruta,karakteristike zemljišta,indentifikacioni signali i ostalo.Poleteli bi predveče i nad Jugoslavijom su leteli po mraku,i morali su da budu dobro navodjeni da bi pronašli poljanu na kojoj  ih čekaju.Na mestima gde su izbacivali pošiljku spuštali se na oko 200m  i leteli brzinom oko 200km/h, i  nije smelo biti grešaka.
[attachment=5]
Bacanje kanistera iz B-24



Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on May 02, 2012, 06:00:11 pm
Moraju su imati i malo sreće ,dešavalo se   da noć bude toliko mračna da nevide okolna brda,pa  je postojala mogućnost   da udare u njih.Noćni lovci su uvek bili pretnja mada ne velika,ali  su se  ipak pojavljivali.Jedan takav napad se dogodio u  Sloveniji   noću 21/22 jula , i to kada se jedan C-47 približio zoni sletanja spreman da se spusti .Tada je pilot primetio žuto svetlo sa zemlje ,znak da je u okolini neprijateljski avion. Odmah dao gas  i podigao nos aviona ,ali  su ga pogodili  20mm meci u levi motor i krilo.Pilot je odmah ocenio na su u opasnosti i naredio da se avion napusti,ali je u tome uspeo samo kopilot.Ostali članovi posade su nastradali u  avionu koji je udario u brdo i zapalio se.

U normalnoj akciji ,kada su dobili signal od pilota ,radiooperater i čovek za vezu sa Partizanima koji su bili u avionu,izbacuju  po dva kontejnera dok  im pilot nekaže da stanu.
[attachment=1]

Da bi pomogli pilotima da nadju teren na koji bacaju materijal,posebno po lošem vremenu,pribegavalo se sa radio farom Rebecca/Eureka .Rebecca je bio u avionu ,a Eureka na zemlji.Eureka je bio dovoljno mali da mogu da ga nose konji i čvrst da može da se baci iz aviona,radio je na baterije.Imao je domet od 50 km ,ako se postavi na neko brdo.Drugo pomagalo je bio Sugarphone,jedan u avionu a drugi na zemlji,imao je domet  od 16 km ( ali su morali da se vide) i bio je lagan.

Pomoću njega je 22/23 avgusta  1944g ,preko četrdeset  C -47 evakuisalo  1059 ranjenika iz mesta Brezna u Crnoj Gori,uz pratnu oko 50 lovaca . Kada su Partizani morali da napuste Kolašin i Andrejevicu pošli su usiljenim maršem ka letelištu Brezna ,koje je 15 km severno od Nikšića.Kako su bili u okruženju ,saveznička vojna misija je organizovala  evakuaciji ranjenika  avionima. Sa ovog letelišta  su evakuisani ranjenici iako je neprijatelj bio veoma blizu, i to prvo 22 avgusta po danu,36 Dakota je ,uz lovačku pratnu prebacilo, veliku grupu ranjenika(905),a u toku noći sovjetski DC-3 su prebacili ostale(154).Tada su primali i do 18 ležećih ili 30 sedećih ranjenika,i pored njih prebacili u Italiju 19 savezničkih avijatičara. Oslobodjeni brige za ranjenike Partizani su se posvetili borbi sa Nemcima.

[attachment=2]

Sovjetska vlada je u dogovoru sa sa saveznicima u Bariju imala svoje avione 12 DC-3 i  12 Jak-9DD(lovac sa velikim radijusom)  da bi mogla da donosi pomoć Partizanima,ne samo u Jugoslaviji već i u Albaniji i Grčkoj .

Posle napada na Drvar Tito i Vrhovni štab odlaze na Kupreško Polje ,gde ih odatle prebacuju Sovjeti sa svojim C-47 u Bari .Taj avion je oko 22 sata, 3 juna poleteo bez odobrenja komande u Bariju,i vratio se iste noći sa Štabom.Kasnije, iste noći ,su  tri  britanska C-47 prenela  u Bari još 73 Partizana .U toku noći 5/6 odatle je evakuisano sa  6 aviona  C-47 još ranjenika i ljudi (118) samo nekoliko sati pre nailaska Nemaca.

Ponekad su sletali blizu neprijateljskih linija gde su se vodile borbe.Saveznički piloti su se u takvim prilikama pokazali kao hrabri momci.Da ne bi pali neprijatelju u ruke oni su ponekad tovarili avion i više nego je dozvoljeno. Tako  pretovareni  jedva uspevali da uzlete na lošem  zemljištu (partizanskom aerodromu),raskvašenom , obično okruženo planinama.Ipak su uspevali kao kada su  u severnoj Hrvatskoj spasili od neprijatelja 66 toro dece i 3 bolničarke.Možemo da pomenemo i spasavanje stanovništva na kraju rata 25/26 matra 1945g kada je spaseno 2000 ranjenika,dece i starih ljudi sa aerodroma Otok i Krasinec.Prebacivanje ljudi je obezbedjivala jugoslovenska prva eskadrila,čiji su avioni drugog dana akcije ,oterali nemačke lovce iznad Metlike,koji su nameravali da napadnu  Dakote.

Partizani su od saveznika tražili sve bolje naoružanje pa su avgusta  1944g ,tražili  dvanaest  75mm topova i 36 mula koje bi ih vukle.Zahtev je bio malo neobičan, jer su do tada avioni prevozili topove ,ali ne i mazge.Za ovu akciju su  morali su da izvrše prepravke u avionu,pravili su boksove u kojima su bile životinje.Piloti nisu bili srećni sa ovakvim teretom ali su morali da ga isporuče,i to je uradjeno uspešno , iako se vreme baš tada promenilo nad aerodromom u CrnojGori.
[attachment=3]

Za uspešne akcije aviona puno su doprineli Balkan Air Terminal Service(BATS),oni su u pozadini neprijatelja ,na džipovima ili na ledjina nosili radio,navigacionu i signalnu opremu.Oni su odabirali i pripremali teren za primanje pomoći,dogovarali signale,primali avione,i u dogovoru sa partizanskim ljudstvom dogovarali  istovar robe i utovar ranjenika.Prva akcija im je bila na Medenom Polju od maja do juna.Poslato je pet ekipa koje su ukupno u toj oblasti napravile 16 polja za sletanje ,dužina 250-280 m ,obično u dubokim dolinama.Iako su zbog terena više insistirali na bacanju opreme padobranima.

Nemci su hteli da spreče doturanje vazdušne pomoći Partizanima i formirali su posebne jedinice za ometanje .One su bile stalno na terenu i bile su veoma mobilne.To su bile manje diverzantske grupe koje su imale PA mitraljezime na kolima  i trebalo je da otkrivaju i uništavaju  aerodrome i avione.Pored toga palili su lažne vatre i slali lažne  sinale,u nadi da će pioti  pogrešiti i baciti materijal njima.Koristili su i avione sa kojima su  izvidjani partizanski aerodromi i tereni za prijem pošiljki.Naročito je to intezivirano sredinom 1944g, pa su ovi objekti povremeno snimani,a počelo je i noćno izvidjanje ne bi li otkrili svetlosne signale.

Po  podacima BAF –a  tokom  rata, isporučeno je 16.500 tona robe i evakuacija 19.000 ljudi,i 2500 osoba dovezeno u Jugoslaviju. To je postignuto na 8,640 uspešnih letova  od ukupno 11,632 pokušaja, s lošim vremenom  kao  glavnim uzrokom  neuspeha.
U toku ovih operacija izgubljeno je  18 aviona. Osim letova na kojima je bacana pomoć,ili prevoz ranjenika,BAF je u  saradnji sa Partizanima bombardovao neprijateljske kolone,jedinice,mostove ili drugo što je koristio neprijatelj.Mada je bilo volje od strane saveznika,a potreba Partizana za napade iz vazduha,ova saradnja je ostala daleko od mogućnosti.


Pomoć vazdušnim putem je upotrebljavana do kraja rata,onako kako se pomerao front.Najviše u Srbiji, Bosni  i pred kraj rata severnij Hrvatskoj i Sloveniji.Po oslobodjenju Jadranske obale doturanje vojne pomoći je bilo preko mora iz Italije pa suvozemnim putem,ili od Sovjeta sa istoka.

Medjutim za svo vreme ratovanja glavni izvor snabdevanja Partizana je ostao neprijatelj.Čak postoji i depeša Vrhovnog štaba jedinicama NOB-a,u kojoj se naredjuje da osnovno naoružanje mora bit nemačkog porekla.


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Bozo13 on May 12, 2012, 07:40:29 am
@kosta1961

Odlična tema, ako če sve biti ok, dopunjujem sa podatcima oko Slovenačkog "Otoka".

LPB


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: dzumba on May 12, 2012, 03:47:51 pm
Браво Коста!


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: vathra on May 12, 2012, 06:46:16 pm
Јако занимљива тема!
Ја сам скоро истраживао сродну тему о евакуацијама авијатичара.

Препоручио бих две књиге о овој теми:
Fueling_the_Fires_of_Resistance
Special_operations_AAF_aid_to_European_resistance_movements_1943-1945

Пар страница из доње књиге...
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: vathra on May 12, 2012, 06:54:40 pm
[attachment=1]
[attachment=2]

Урадио сам анализу броја евакуисаних авијатичара у периоду септембар-децембар 1944, и чини ми се да је овде наведен број мали. Такође је мали у поређењу броја евакуисаних рањеника и осталих у поређењу са бројем који је Коста навео.


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: vathra on May 12, 2012, 07:04:11 pm
Quote
Prva letelišta i tereni za bacanje pomoći su uredjivani na brzinu i za to su nekad koristili lokalno stanovništvo.Bili su ograničenih razmera,sa vrlo primitivnom opremom,ponekad i vrlo blizu neprijatelja.Tereni za bacanje materijala su bili ili stalni ili privremeni.Prvi su bili u blizini većih jedinica i imali su spremljena skladišta (zemunice) i premeštali su se tek kada se menjala situacija na terenu.Privremeni su koristile jedinice u pokretu i takvih je bilo 144 na oslobodjenim teritorijama.

Jedini aerodrom koji je 1944g bio dobro opremljen i branjen je aerodrom na Visu.On je jedini imao meteorološku stanicu i navigacione uredjaje.Ovaj aerodrom je odigrao i značajnu ulogu u spasavanju savezničkih bombaredera koji bi oštećeni morali da završe u moru.Na njega se spustilo 215(od kojih 204 poravljeno) četvoromotorih bombardera,i preko njega je prošlo 1936 savezničkih avijatičara.

Prenos vojne pomoći avionima obavljao se iz baza Bari,Brindizi,i Leće gde su uzletali američki i brianski avioni.Sovjeti su upočetku,kada su uslovi dozvoljavali,uzletali sa aerodroma kod Kijeva,Vinice u Ukrajni,a kasnije iz Rumunije i Bugarske,ali su  1944g i oni uzletali iz Bara sa svojim DC-3. Oni su praktično  bili pod komandom BAF-a.Dotur materijala iz Italije je počelo novembra 1943g  i trajalo do maja 1945g i ukupno je avionima prevezeno 14563 tona u 8813 leta,a od toga sovjetski su iz Barija prevezli 3000 tona u 1460 letova.

Ово су врло занимљиви подаци - и врло ретки.
Одакле је извор за ове податке?


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: ORIĆAREB on May 12, 2012, 07:16:08 pm
Prekrasna tema. Posebno me oduševljavaju priložene fotografije.
Čestitam..... :klap :klap


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kilezr on May 20, 2012, 09:05:00 pm

 Evo nekoliko fotografija-skenova iz knjige Drugo Zasedanje AVNOJ-a 1943 Živojina B. Spasića. Vezano za Partizanski aerodrom u Livnu i par slika sa Glamočkog Polja pre pogibije Lole Ribara.

 [attachment=1]
 [attachment=2]
 [attachment=3]
 Kaže: PArtizanski avion Dornie 17 doleće iz Livna na Glamočko polje 27.IX 1943.oko 9 časova

 [attachment=4]
 [attachment=5]
 
 Ako nije za ovde izvinite!


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kanader41 on August 12, 2012, 08:44:49 pm
[attachment=1]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on August 29, 2012, 12:46:28 pm
Drago mi je da Vam se svidja tema.
Nisam mogao da vam odgovorim jer preko leta nisam kući.
Meni je tema jako zanimljiva,pomoć koju su Partizani dobijali od saveznika nije bila mala,a u našim knjigama se o tome može naći malo ili ništa.Verovatno sve to nije bilo presudno za pobedu,ali nije bilo zanemarljivo.Pogledajte slike Partizana pri kraju rata,skoro svi su u britanskim uniformama.A koliko je ranjenika i bolesnika lečeno u Italiji,Africi,i to ne samo boraca.
Mi ovde govorimo o pomoći iz vazduha,koja sigurno nije velika,ali je možda njena vrednost u moralnom pogledu.Tamo neki Partizani na čuki u sred Balkana dobijaju pakete od saveznika.
Medjutim mnogo veća pomoć u naoružanju,hrani,odeći ,zbrinjavanju ranjenika je bila preko mora, brodovima.Našao sam depešu VŠ kojoj traži da im ne šalju pakete ,dok one koji su sada na Visu ne proslede jedinicama,jer ih ima previše.Koliko su iškolovali boraca raznih specijalnosti,tenkiste,šofere,pilote,mehaničare,oružare,meteorologe....
I svi ti su se vratili u zemlju sa tenkovima,kamionima,avionima....
A i pomoć od Rusa nije mala.
Tako da me je iznenadilo koliko malo u našim knjigama piše o savezničkoj pomoći.

Podatke koje sam naveo su iz knjige Čuvari našeg neba i Vazduhoplovstvo u NOR u od Bože Lazarevića.
Podatak o broju letova i ljudi koji su prevezeni su iz britanskih knjiga.Kod nas ih nema ali se mogu skinuti sa interneta.Na pr sajt  www znaci net.
Konkretno su ovi podaci iz knjige: The cinderella front-allied special air
operation in Yugoslavia during world war II  od maj. Paul J Freeman
http://www.au.af.mil/au/awc/awcgate/acsc/97-0150a.pdf


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: duje on August 29, 2012, 01:29:36 pm
Prevoz civilnog stanovništava  (1944) sa aerodroma Krasinec (SLO) u več oslobođenu Dalmaciju.


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Akagi77 on August 29, 2012, 05:57:35 pm
Saveznicka pomoc se vec pred kraj rata pocela "zaboravljati", a poslije je i sjecanje na nju sustavno brisano, kako bi partizani ispali jedini pobjednici i to samo svojim vlastitim naporima. Slicno je i kad se opisuje rat na Jadranu, onda po poslijeratnim jugoslavenskim povjesnicarima Saveznika kao da nije ni bilo... A skoro svake noci su nesto potopili ili zarobili, o zracnim napadima na luke i brodogradilista koje su drzali Nijemci da se i ne govori. No to je vec politika... I mornaricka tema. Cestitam Kosti na izvrsnom prikazu ovog topica!


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: brodarski on August 29, 2012, 06:30:53 pm
Saveznicka pomoc se vec pred kraj rata pocela "zaboravljati", a poslije je i sjecanje na nju sustavno brisano, kako bi partizani ispali jedini pobjednici i to samo svojim vlastitim naporima. Slicno je i kad se opisuje rat na Jadranu, onda po poslijeratnim jugoslavenskim povjesnicarima Saveznika kao da nije ni bilo... A skoro svake noci su nesto potopili ili zarobili, o zracnim napadima na luke i brodogradilista koje su drzali Nijemci da se i ne govori. No to je vec politika... I mornaricka tema. Cestitam Kosti na izvrsnom prikazu ovog topica!
Veleštovani gospodine,
kao da zaboravljate da je partizanska mornarica bila respektabilna sila u ljudstvu i brodovima. Iznikla iz ljute potrebe, vješta u improviziranju i postupcima koje su strane klasičnim mornaricama, ostvarila je zavidne rezultate.  Zahvaljujući prvenstveno ljudima koji su se znali snalaziti na moru. Vojnu vještinu učili su krvavo u hodu. Noćni prepadi, iznenadni udari na neprijateljsko brodovlje i uporišta znatno su doprinijeli porazu okupatora. Sukob kod Blitvenice unio je Nijemcima strah u kosti. A gdje su Drago Živković, Josip Dundov, Mate Antulov, Dinko Antić jedini istinski heroji mornarice NOVJ? Da su oni pričali lišeni vojne i partijske stege čuli bi onu istinsku stranu partizanskog ratovanja na moru. Piloti u ophodnjama savezničkih torpednih čamaca i topovnjača bili su partizani, tj. bivši kraljevski mornarički oficiri. Jedan od njih bio je kapetan Ivan Marinović koji mi je slikovito ispričao kako je takva ophodnja izgledala. Kao i o postupcima saveznika pri prehrani partizana u bazi Bari i Monopoli.
Zračne napade na vitalnu lučku infrastrukturu u luci Šibenik dobro je osjetila moja obitelj. Dakako, u svemu ovome ima osoba koje su zalutale u partizansku mornaricu i partijski se nametnule prvih poslijeratnih godina. To je već politika kao i mnoge drugi događaji u poslijeratnom  kadroviranju u JNA i JRM. 


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Jester on August 29, 2012, 07:24:04 pm
Nekadašnji saveznički aerodrom na Visu
http://www.tz-komiza.hr/sto-vidjeti/vojni-objekti/saveznicki-aerodrom-plisko-polje/


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: ssekir75 on August 29, 2012, 11:16:17 pm
Jedan od njih bio je kapetan Ivan Marinović koji mi je slikovito ispričao kako je takva ophodnja izgledala. Kao i o postupcima saveznika pri prehrani partizana u bazi Bari i Monopoli.
Zračne napade na vitalnu lučku infrastrukturu u luci Šibenik dobro je osjetila moja obitelj.

a mozemo li mi da cujemo tu pricu od tebe? :angel: znas, nisu svi u prilici da cuju takve price, a ti ljudi neminovno odlaze sa ovog sveta. pogledajte recimo trilogiju "solunci govore". imamo price ucesnika dogadjaja "u lokalu". ne zna on sta se desava na celom frontu, ali zna sta je bilo na njegovom delu fronta. vidjenje obicnog borca. zasto takvih prica nema i o mornarima? svakako nisu bili manje zasluzni od recimo II proleterske :rtfm

kao istoricaru malo mi je muka od prekrajanja istorije. svestan sam ja da t11 mora da postoji, ali opet, kako ce istina izaci na videlo ako svako ne iznese svoju stranu medalje. pa posle, neka neki moj buduci kolega razdvaja glavu sa izvorima ko je u pravu a ko nije :)


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Akagi77 on August 30, 2012, 08:36:15 pm
Ja ne tvrdim da partizanska mornarica nije puno toga napravila, ovisno o mogucnostima koje su joj namjerno ili slucajno bile blokirane, nego da se poslije rata saveznicka pomoc sustavno zaboravljala, a bez nje bas ne bi islo. Susret kod Blitvenice i drugi su vrlo dobro prosli, a mogli su zavrsiti katastrofama, jer partizanski brodovi nisu imali odgovarajuce oruzje. Srecom su Nijemci mislili kako imaju posla sa saveznickim topovnjacama, pa su se povukli prije nego su otkrili da nije tako... Da su partizani dobili od saveznika Boforse i Oerlikone, koje su trazili, gdje bi im bio kraj. Ovako su se morali snalaziti s relativno krhkim Bredama i onim protutenovskim cudom od dvofuntasa (40 mm), koji je u nekim situacijama jos jedini radio. Znamo da su partizani bili i peljari/piloti na saveznickim brodovima, tako je s razaracem Aldenham kod Paga poginuo i pukovnik Ivan Preradovic, necak poznatog pjesnika i penzioniran kao kap.b.b. ili cak kontraadmiral Kraljevske mornarice. On je svojedobno bio pilot i na MTB i MGB koji su unistili torpiljarku T 7 bivse Mornarice NDH. A bilo je i drugih, o kojima bismo sigurno svi isto rado citali. Znaci naprijed!


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: brodarski on August 30, 2012, 08:52:27 pm
Jedan od njih bio je kapetan Ivan Marinović koji mi je slikovito ispričao kako je takva ophodnja izgledala. Kao i o postupcima saveznika pri prehrani partizana u bazi Bari i Monopoli.
Zračne napade na vitalnu lučku infrastrukturu u luci Šibenik dobro je osjetila moja obitelj.

a mozemo li mi da cujemo tu pricu od tebe? :angel: znas, nisu svi u prilici da cuju takve price, a ti ljudi neminovno odlaze sa ovog sveta. pogledajte recimo trilogiju "solunci govore". imamo price ucesnika dogadjaja "u lokalu". ne zna on sta se desava na celom frontu, ali zna sta je bilo na njegovom delu fronta. vidjenje obicnog borca. zasto takvih prica nema i o mornarima? svakako nisu bili manje zasluzni od recimo II proleterske :rtfm

kao istoricaru malo mi je muka od prekrajanja istorije. svestan sam ja da t11 mora da postoji, ali opet, kako ce istina izaci na videlo ako svako ne iznese svoju stranu medalje. pa posle, neka neki moj buduci kolega razdvaja glavu sa izvorima ko je u pravu a ko nije :)
A što ćeš  puno pričati. Neka crna zemlja krije. Bolje je.


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: brodarski on August 30, 2012, 09:18:43 pm
Ja ne tvrdim da partizanska mornarica nije puno toga napravila, ovisno o mogucnostima koje su joj namjerno ili slucajno bile blokirane, nego da se poslije rata saveznicka pomoc sustavno zaboravljala, a bez nje bas ne bi islo. Susret kod Blitvenice i drugi su vrlo dobro prosli, a mogli su zavrsiti katastrofama, jer partizanski brodovi nisu imali odgovarajuce oruzje. Srecom su Nijemci mislili kako imaju posla sa saveznickim topovnjacama, pa su se povukli prije nego su otkrili da nije tako... Da su partizani dobili od saveznika Boforse i Oerlikone, koje su trazili, gdje bi im bio kraj. Ovako su se morali snalaziti s relativno krhkim Bredama i onim protutenovskim cudom od dvofuntasa (40 mm), koji je u nekim situacijama jos jedini radio. Znamo da su partizani bili i peljari/piloti na saveznickim brodovima, tako je s razaracem Aldenham kod Paga poginuo i pukovnik Ivan Preradovic, necak poznatog pjesnika i penzioniran kao kap.b.b. ili cak kontraadmiral Kraljevske mornarice. On je svojedobno bio pilot i na MTB i MGB koji su unistili torpiljarku T 7 bivse Mornarice NDH. A bilo je i drugih, o kojima bismo sigurno svi isto rado citali. Znaci naprijed!
A da su Dalmatinci ostali kod kuće i grijali špaker ne bi imali o čemu divaniti. Ovako rat posli rata se nastavlja perom i internetom. Jadan onaj kojeg modrina pokriva.


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: ZuluDelta on October 11, 2012, 10:04:06 pm
OSS je napravio dobar materijal u koloru o zračnoj pomoći partizanima, vrijedi pažnje  :klap

http://www.realmilitaryvideos.com/wwii-%e2%80%93-allies/oss-yugoslavia-field-report/
OSS  YUGOSLAVIA FIELD  REPORT
Office of the Strategic Services, or the (OSS) TODAY CIA


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: ZuluDelta on October 11, 2012, 10:13:00 pm
Zatim jako dobar videoclip aerodroma Vis


http://www.realmilitaryvideos.com/videos/wwii-airbase-island-of-the-yugoslavian-coast/


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Akagi77 on October 13, 2012, 12:40:50 pm
Steta sto nema originalnog tona, poput "A sto ti ga ja znam drugovi..." ;)


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on October 16, 2012, 06:17:14 pm
ZuluDelta svaka čast na ovim filmovima!
Šteta što ne znamo kada i gde su snimljeni.


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: švercer011 on October 16, 2012, 07:43:40 pm
ima ga na youtube

http://www.youtube.com/watch?v=Q50QIAsIUgw


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: ZuluDelta on October 16, 2012, 08:36:57 pm
Aerodrom na otoku Visu bio je višestruko značajan i kao takav u relativno kratkom roku odigrao je veliku ulogu što kroz spašavanje savezničkih bombardera koji su se oštećeni vraćali sa svojih misija do svojih matičnih baza u Italiji, samo kratki sažetak tog sakupio sam iz raznih izvora na jednom mjestu u svojoj arhivi pa ću podjeliti to s vama.


AERODROM VIS


Saveznici su  iz afrike  preko  Sicilije  1. 10. 1943. zauzeli južnu Italiju dobili su veliki dio aerodroma koje su njemci  dosta oštetili, brzo su osposobljeni i na njih  iz sjeverne afrike prebazirali  stratešku  i  taktičku avijaciju. Već nakon kratkog vremene sa njih lete prve formacije 15. USAAF / američke zračne armije na bombardiranje Winerneustadt / bečko novo mjesto/. Od tog dana sve do 8. 5. 1945. savezničko strateško zrakoplovstvo vrši napad na ciljeve u Austriji, Čehoslovačkoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, Jugoslaviji i  južnoj Francuskoj.
Zabilježeno je, da je tokom  9. mjeseca  i  10. mjeseca 1943. na prostor Jugoslavije doletjeli avioni  624 SQ. BAF-a  tipa Halifax sa simboličnim pošiljkama  materijala za NOVJ.

Isto tako zabilježeni su prvi borbeni letovi saveznika na našem području, bilo je to 24. 10. 1943. avioni tipa Kittyhawk P-40  iz sastava 239 SQ. Britanskog  desert air force /DAF /, napali su  Njemačke brodove koji su vršili desant na  Pelješac, napad su ponovili i slijedeći dan.
Sad u jasnijim okolnostima možemo promatrati otok Vis i njegov strateški značaj i za nas i za saveznike. Nije naodmet pomenuti , poslije kapitulacije Italije 1943. Nijemci  na aerodrom Zemunik i Mostar prebaziraju  lovačku, bombardersku i izviđačku avijaciju, zauzimaju obalni pojas.

Razdoblje sve do proljeća 1944. vidljiva je prisutnost avijacije na obje strane Jadrana i Njemačke i po brodovima, zatim  napad je vršen na luke od Bakra, Lošinja do Gruža. Težište napada bilo je na sektoru  III. To je bilo zapravo Zadarsko-Šibenski  pomorski obalni sektor.
Zanimljivo je  Njemačko redovito izviđanje to je Vis, Hvar, Biševo, za brodove mornarice NOVJ  3.mj. 1944. naročito  intenzivno u ovom periodu, Nijemci izviđaju  s avionom Fieseler Storh, leteći  malom brzinom, rode s malih visina pročešljavaju  svaku uvalu lako otkrivaju maskirane brodove.

Skoro svaki dan poslije svitanja i u sumrak, to bi se poklapalo u vremenskoj pauzi najranijeg dolaska  i najkasnijeg  odlaska savezničkih aviona koji su bazirali u Italiji. Roda  sa  aerodroma Zemunik leti rutom Zadar- Molat duž obale Dugog otoka  do Žirija, otkrivene brodove napadaju najvjerojatnije avionima tipa HS-146 bombama 25-50 kg. i mitraljeskom vatrom, brodovi su prisiljeni  napuštati skloništa  i manevrima  i uzvraćanjem vatrom odbiti napad.

U  dokumentima , spominje se  13. 11. 1943.  potreba za izgradnjom aerodroma  na  Visu, s obzirom da je Vis bio od posebnog  vojnog i političkog značaja. Mora se imati na umu činjenica da je Vis centar diplomatske aktivnosti, sa  saveznicima uključuje se u zajednički  front u borbi protiv zajedničkog neprijatelja. Sredinom 1944. godine na Visu je Vrhovni štab NOVJ, centralni komitet KPJ, predsjedništvo AVNOJ-a  i savezničke vojne misije. Pored toga tu je baza mornarice.
Na Visu Nijemci nikad nisu bili, prema nekim izvorima planova za njegovo zauzimanje je bilo, njima je strateški bio važan zbog neometanog  pomorskog prometa prema  Albaniji i Grčkoj.                  
 
Od 23. 1. 1944. njemačka avijacija naročito intezivno svakodnevno vrši izviđanja nad otokom, treba istaknuti  njihova razmišljanja o savezničkom iskrcavanja na ovoj srani jadrana.
Za saveznike Vis je imao geostrateški značaj, produžen  akcijski radijus avijacije, osim toga bio bi koristan za oštećene bombardere koji su djelovali po europi i balkanu, o tome postoji depeša od 20. 1. 1944. o uspostavi čvrste veze sa saveznicima. Saveznici su u pružanju pomoći malo pretjerali, njhovi brodovi potopili su greškom  naša tri broda, a saveznički avioni  još četiri broda.

Naime, spomenutog datuma 13.11.1943. vrhovni štab je operativnom štabu uputio depešu: dali postoji mogućnost da se ispita izgradnja aerodroma, s obzirom da  je sve teže sačuvati avione na aerodromu Livno. Komisija obilazi terene na Visu 21. 11. 1943. određena su dva najpogodnija mjesta, Velo polje koje je dugo 1500m, širine 600m i Dračevo polje koje je duplo manjih dimenzija.
Sredinom  travnja na Pliškom  polju  uređeno je letilište za avione za vezu, kako nije bilo pogodno za kasnije baziranje borbene i transportne avijacije, saveznici  poduzimaju mjere da se sagradi bolji aerodrom  sa metalnim zastorom , uputili su jednu stručnu komisiju. Odmah po dolasku Britanske komisije 23. 3. 1944. dužina PSS  1200X60m.

U međuvremenu  na postojeće letilište na Pliškom polju sletio je prvi avion koji je istog dana  12.4. 1944. trebao poletjeti za Bari, u izvještaju stoji : 12. ovog mjeseca donio je neku poštu jedan amerikanski  lovac bombarder koji se pri uzletanju zapalio i pao na 11 četu bataljuna 1 brigade gdje je nastradalo devet drugova mrtvih i pet ranjenih.

Za devet dana  od 18. do 25. 4. 1944. zajedničkim snagama naših, Britanskih i Američkih  vojnika završena je izgradnja aerodroma Vis.   Prvo je iskrčena površina 27 hektara  u Velom polju, skinut sloj humusa, nivelirano i nasipana površina koja je popločana rešetkastim metalnim pločama, dimenzije PSS / 850x140m / čini se da mi je pista nešto široka/  mislim da je točno 900x60m uz sigurnosna proširenja na oba kraja PSS 150m.

Njemački izviđački avion otkrio je da je PSS u gradnja u završnoj fazi  29.4.1944. na Vis se spustio 1.5. prvi avion, PSS je prekrivena  čeličnim pločama  300x38cm 3reda rupa na razmaku 10cm, PSS  dužina 850x140m , s  jedne strane sigurnosni prilaz 150m ,  a drugi 140m bila je opremljena kompletom prijenosnih svjetiljki i bila je u funkciji i danju i noću.
Njemačka 12. zrakoplovna grupa za noćno izviđanje obavila je detaljno izviđanje Visa  6.5.1944. otkriveno je 26 motornih jedrenjaka, 35 manjih brodova i 4 manja ratna broda, njihova procjena govori da su dimenzije nove PSS  1300x60m.

Aerodrom  je kritiziran, samo jedna PSS, bočni vjetrovi su česti uzroci nezgoda, teren van pruga neuređen, svako najmanje skretanje je neminovan lom aviona, željezna podloga para gume na točkovima, Kane i Vis dva su najgora aerodroma koje je BAF koristio. Staze za prinudno sletanje  bile su po nuždi po svim Viškim poljima, posle povratka velikih formacija oštećeni avioni sletali su gdje god su mogli ili kad nisu imali gdje posade su napuštali avione koji  su završavali u moru.  

Meteorološki uvjeti su  negativno utjecali na izvršavanje letačkih zadataka, poslije obilnih kiša pomoćno letilište u Pliškom polju pa i popločana PSS  u Velom polju, bio je primjer kad je u raskvašenom polju jedan  B-24 liberator  zaglavio u blatu i tako zakrčio cijeli aerodrom, u međuvremenu pojavilo se još 8 Američkih  oštećenih bombardera bez benzina da bi došli do Fođe ili drugih aerodroma u Italiji.
Za posljednja 3 mjeseca  bombarderi iz 15. AIR  USAAF prisilno se spustilo 215 četveromotornih bombardera  oštećenih od toga popravljeno 204 koji su se vratili u svoje baze, spašeno  1936 avijatičara.

Aerodrom je osiguravala 26. divizija  i mornarica NOVJ, logistika je bila saveznička, tu je postojala saveznička komanda aerodroma .

BAF je formiran 7. 6. 1944. za Jugolaviju  i Grčku / komanda je u Bariju /

BAF ima 8 squadrona i 1 flight ukupno 120-300 aviona    

/ wing  ima 75 aviona   / wing u svom sastavu ima  najmanje 2 - 5 Sq. i više,

lovačko bombarderski imaju po 2 flight-a svaki po 8 aviona /      

Sqvadron ima 16 aviona,  a detaschman ima 4-8 aviona.

281 WING – aerodrom Canne...........ovaj  wing  bazira kasnije Prkos/Škabrnja
6. SQ. – Hurricane IV
32. SQ.- Spitfire V
249. SQ. – Spitfire V
253.SQ. – Spitfire IX
352.SQ. – YU. Spitfire V b/c
351. SQ. – YU Hurricane IV rp

283 WING – Liverano
102. ICAF. SQ. – Machi  M 205
105. ICAF. SQ.  –Machi  M 205

254. WING – Biferno
13. SQ.  Grci  -  Baltimore V
16. SQ  SAAF – Beaufighter X
19. SQ  SAAF -  Beaufighter X
39. SQ  - Beaufighter X
213. SQ. – P-51 Mustang  mk. IV

334. WING – Brindisi
148. SQ. – Halifax
1586. Poljski  Flight
60. USAAF  SQ. – C-47 Dakota
1. ICAF. SQ. – SM. 82
88. ICAF. SQ. – Cant  Z-1007

U periodu  od 12.4. do 18. 8. 1944. bazirao je ograničeni  broj aviona, 31.5. do 5.6. 1944. na aerodromu samo danju tri saveznička skvadrona 6. / 32. / 249 SQ. preko noći bi ostajao po jedan detašman u početku to je bio jedan flajt 6. SQ  namjenjen za izviđanje koje je vršeno u sumrak i  u svitanje, u periodu  od 18. 8. do 30. 1- 1945. naše dvije  eskadrile  na Viškom aerodromu držale su detašmane, do dva odjeljenja  352SQ, jedno odjeljenje 351SQ od 18.10.1944. do 18. 2. 1945. Prva  parada  u  kojoj je bila avijacija  12. 9. 1944. na Viškom aerodromu  na proslavi dvogodišnjice osnivanja 1. dalmatinske brigade.

U vremenu od  30. 1. do 9. 4. 1945. intezivna  djelovanja avijacije  i prebaziranje 352SQ  i  351SQ sa aerodroma Kane  / Canna / na Vis 352SQ  od 2. 3 . kompletna na Visu, mada  od 10. 2.  za dopunu gorivom  koristi aerodrom Prkos.
Od 23. 3.  do 15. 4. 1945.  na aerodromu Vis bazira kompletan  281. wing  BAF,    6. / 73. / 352. / 351.SQ
U ovoj etapi  na Visu bazira talijanska 20. grupa  51. wing-a  BAF-a.
Glavni zadaci avijacije,  podrška 8. korpusu  NOVJ  Mostarska  operacija, od 6.-14. 2. 1945.  i          4. armiji  u ličko-primorskoj operaciji od 20. 3. – 15. 4. 1945.

Početkom  4. mjeseca novo prebaziranje na aerodrom Prkos / Škabrnje, 9. 4. prebazirao je 281. wing, osim 352sq. koji  vrši pripreme,  prebazira od 9.- 16. 4. 1945. ovo prebaziranje je iz razloga  pružanja podrške  4. armiji u Riječko-Tršćanskoj operaciji.
Poslije  9. 4. 1945. aerodrom Vis postao je manje važan, talijanska 20. grupa 51. vinga  koja je na Visu od  1. 2. 1945. ostaje zadnja sve do 5. 5. 1945. kada je izvršila posljednji zadatak  sa Visa  bilo je to izviđanje Zagreba  poslije toga prebazira na aerodrom Monfalkone /Tržič /.
Ovdje treba napomenuti,  nigdje nisam našao  pravi razlog brzog odlaska  281. ving BAF-a , piše da zbog  nastale situacije Trsta,  BAF prilikom odlaska  351. i  352. SQ  ostavio bez rezervnih djelova, goriva, maziva, ubojnih sredstava, ali naši su se nekako snašli i  eskadrile bile u funkciji. Za vjerovati je da je to bila politička odluka vezana za Trst.

Iz BAF-a  ispisane 15. 5. 1945. da bi 16. 5. formiran  1. LBP  koji ima 40. pilota,  257 inžinjera i tehničara, 90 drugih specijalnosti , ukupno 470  ljudi,  16 hurricane  IV RP,  17 spitfireVc , 3 spitfire IX,  sudbina jednog neutvrđena / valjda se misli  na Cenića i njegov let iz Zemuna u Prkos./





Literatura:;
Glasnici RV,knjiga “Čuvari našeg neba“


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: ZuluDelta on October 16, 2012, 08:55:15 pm
Iz knjige "No. 352 ((Y) RAF Squadron"" Tina Jelavića, misilm skica samog aerodroma autor je Boris Gregorić


[attachment=1]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: vathra on October 16, 2012, 09:24:32 pm
Za posljednja 3 mjeseca  bombarderi iz 15. AIR  USAAF prisilno se spustilo 215 četveromotornih bombardera  oštećenih od toga popravljeno 204 koji su se vratili u svoje baze, spašeno  1936 avijatičara.
ZuluDelta,
на који период се ово тачно односи?
Наведени број ми више личи на неку доњу границу колико је принудно слетело бомбардера током целог рата, а не само за три месеца.


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on October 17, 2012, 11:47:15 am
Kada već govorimo o paradama na aerodromu Vis,jedna fotografija tog dogadjaja nastala 1944g.
[attachment=1]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: ZuluDelta on October 17, 2012, 08:50:58 pm
Za posljednja 3 mjeseca  bombarderi iz 15. AIR  USAAF prisilno se spustilo 215 četveromotornih bombardera  oštećenih od toga popravljeno 204 koji su se vratili u svoje baze, spašeno  1936 avijatičara.
ZuluDelta,
на који период се ово тачно односи?
Наведени број ми више личи на неку доњу границу колико је принудно слетело бомбардера током целог рата, а не само за три месеца.

Ako si dobro pročitao sve ti je navedeno u zbrčkanom tekstu, aerodrom je bio aktivan samo ovo vrijeme koje je navedeno, da ti samo kažem još kao nadopunu, iz izvora koji se bave istraživanjem podmorja oko Visa  registrirali su 25 bombardera koji su  završili u moru.

I još kao nadopuna kad su u pitanju oštećeni saveznički avioni, aerodrom Prkos-Škabrnja koji su bili operativni nakon i u toku Viškog spašen je veliki broj aviona, dugo nakon rata prema selu Prkos bili je masa P-38 Lightning koliko znam i ne samo njih nego i drugih tipova.

Pregledaj uz malo strpljenja ovu stranicu gdje možeš naći po tipovima, c/n ,datumuima , posadom i gdje je završio koji avion  :pilot

USAAS-USAAC-USAAF-USAF Aircraft Serial Numbers--1908 to Present (http://www.joebaugher.com/usaf_serials/usafserials.html)

Pozdrav  ZD


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: vathra on October 17, 2012, 10:54:13 pm
Ako si dobro pročitao sve ti je navedeno u zbrčkanom tekstu, aerodrom je bio aktivan samo ovo vrijeme koje je navedeno, da ti samo kažem još kao nadopunu, iz izvora koji se bave istraživanjem podmorja oko Visa  registrirali su 25 bombardera koji su  završili u moru.
Ако сам те добро разумео, кажеш да је аеродром на Вису био активан само 3 месеца?
Који је извор за то?

У књизи B-24 Liberators of the 15th Air Force - 49th Bomb Wing in WWII
имају споменуте авионе који су слетели на Вис. Први је слетео већ јуна (један није стигао до Виса већ у мају), а задњи авиони су слетели фебруара 1945. - значи да су током најмање осам месеци оштећени авиони слетали на Вис.


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: ZuluDelta on October 18, 2012, 09:00:04 pm
Aerodrom Vis bio je operativan za pomenute squadrone BAF-a  u periodu kad je navedeno, osim ...........

Poslije  9. 4. 1945. aerodrom Vis postao je manje važan, talijanska 20. grupa 51. vinga  koja je na Visu od  1. 2. 1945. ostaje zadnja sve do 5. 5. 1945. kada je izvršila posljednji zadatak  sa Visa  bilo je to izviđanje Zagreba  poslije toga prebazira na aerodrom Monfalkone /Tržič

Podaci na kojima temeljim broj aviona koji su sletjeli na Vis, ovo što sam napisao su navedeni, Glasnik RV I knjiga Čuvari našeg neba,  taj broj se tu navodi, nemam druge brojke da bih naveo napamet,ti si spomenuo tu knjigu B-24 i zanima me što se u njoj spominje vezano za Vis , volio bi da rasvjetlimo tu temu koja je ovdje vrlo bitna, u prilog tvojoj tezi, malo si me natjerao da dematiram svoje izvore i pronašao sam u USAAF arhivi ovo, pogledaj datum na fotografiji.

Naravno da je bio puno veći  broj oštećenih bombardera koji su potražili spas na Visu,no nisam naišao na neku cifru,  pogledaj na ovoj fotografiji datum 29.10.45.

Pozdrav ZD

pogledaj datum na fotografiji  ::)

[attachment=1]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: vathra on October 18, 2012, 10:06:22 pm
ti si spomenuo tu knjigu B-24 i zanima me što se u njoj spominje vezano za Vis , volio bi da rasvjetlimo tu temu koja je ovdje vrlo bitna, u prilog tvojoj tezi,
Књига се на сву срећу може наћи на нету.
Нисам сигуран да ли има посебно поглавље о самом аеродрому на Вису.
У самој књизи обрађују авион по авион (по серијском броју), и наводи кад је који слетео на Вис и кад се вратио у јединицу. За сваки авион има отприлике по један пасус, тако да се Вис спомиње само у по реченици-две.

Naravno da je bio puno veći  broj oštećenih bombardera koji su potražili spas na Visu,no nisam naišao na neku cifru,  pogledaj na ovoj fotografiji datum 29.10.45.

pogledaj datum na fotografiji  ::)
...а на полеђини картона пише 13. новембар 1944.
http://www.fold3.com/image/#251|47652193
Датум на предњој страни је или грешка, или су тад правили копију. Уосталом види се серијски број авиона па се да наћи где је све био.


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: ZuluDelta on October 19, 2012, 10:07:46 pm
Da u  pravu si što se tiče datuma na slici, no da krenemo redom

465° Bombardment Group (Heavy)
780, 781, 782 e 783 Bombardment Squadron


"V Grand"
B-24J-195-CO Liberator
s/n 44-41064
780th BS, 465th BG, 15th AF
This was the 5,000th Liberator built by Consolidated. It is shown getting a new engine on the Island of Vis where it made an emergency landing.

datum nije naveden, ali samo da napomenem , zadnja borbena misija 465BG  izvedena je  26.4.1945.

Pozdrav ZD


41064 was 5000th Consolidated-built Liberator.

[attachment=1]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Dreadnought on March 15, 2013, 10:46:27 am
Nekoliko isečaka iz dokumentarnih filmova snimanih za vreme okupacije. Na isečcima se vide saveznički avioni koji prevoze ranjenike i izbeglice sa partizanskih letilišta na slobodnoj teritoriji, za Italiju na lečenje i oporavak.


[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]




Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Dreadnought on March 15, 2013, 10:47:33 am
Isto ...

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Dreadnought on March 15, 2013, 10:48:41 am
Isto ...

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Dreadnought on March 15, 2013, 12:48:44 pm
Još nekoliko isečaka sa filma snimljenog prilikom transporta ranjenika NOVJ.


[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Dreadnought on March 15, 2013, 12:50:00 pm
Isto ...

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Topola on October 21, 2013, 01:27:06 pm
Aerodrom Brindizi, kraj Drugog svetskog rata. U moru napustenih letelica, u prvom planu su i ove dve:

[attachment=1]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: ssekir75 on October 21, 2013, 02:28:29 pm
teksan?


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: MOTORISTA on October 21, 2013, 02:51:37 pm
teksan?

Tačnije njegova britanska verzija Harvard.


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Jester on February 01, 2015, 11:18:46 pm
Par fotografija sa Visa ;

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
izvor : vis-info.blogspot.com (http://vis-info.blogspot.com/2014/11/ratni-aerodrom-na-visu.html)

Poglavlju o aerodromu u knjizi Veseljka Huljića "Vis 1941-1945". (https://www.scribd.com/fullscreen/200592285?access_key=key-1r99f7zxezg73dlcdhoa&allow_share=true&escape=false&view_mode=scroll)


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Jester on February 02, 2015, 10:14:38 am
http://youtu.be/64vH6eZE--4

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
izvor : photobucket


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Jester on February 02, 2015, 10:40:36 am
Prkos ;

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
[attachment=6]
[attachment=7]
[attachment=8]
[attachment=9]
izvor : iwm.org.uk


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on April 12, 2016, 02:55:35 pm
Otkrivanje nepostojećeg patrizanskog aerodroma

Prebeg trojce avijatičara iz Zrakoplovstva NDH u Partizane je jako uznemirilo ondašnju vlast.Poznato je kakve su sve mere preduzimali da pronadju ta dva aviona,pa čak je ,jedno vreme, postojala i stalna lovačka zaštita Zagreba.

Ta uznemirenost se prenela i na njihove saveznike Talijane.Naime ,njihova obaveštajna služba je saznala 13 jula 1942g da Partizani na teritoriji koju kontrošu,imaju aerodrom i avione.U izveštaju Obaveštajnog odelenja komande SLODA(komanda Avijacije Slovenije - Dalmacije) je navedeno da kod Donjeg Lapca postoji aerodrom i na njemu tri partizanska aviona.

Ovo je iziskivalo dodatne mere opreza ,pa je već sutradan komandant avijacije SLODA general Pićini ,naredio aerofoto snimanje "poznatog neprijateljskog aerodroma"praćenje radova na njemu i prisustvo aviona.Naredjenje je izvršeno 15 jula i sutradan ponovljeno.Obaveštajci su detaljno pregledali snimke i na ostovu njih "nepobitno je utvrdjeno"da aerodrom postoji.Narednih dana je izvršeno više kontrolnih izvidjanja.

Ova vest je izazvala ozbiljnu zabrinutost u talijanskoj komandi.Komandant 18 armiskog korpusa je naredio bombardovanje partizanskog aerodroma,i organizovao PA odbranu.U svom izveštaju Višoj komandi od 25 jula ,navodi da postoji mogućnost terorističkog čina pobunjenika naletom na teritoriju korpusa.

Nakon toga i Viša komanda SLODA vrši izvidjanje.I njihovi obaveštajci potvrdjuju da kod Donjeg Lapca postoji aerodrom i na njemu tri partizanska aviona.
Nije poznato šta je po ovome uradjeno kasnije.

[attachment=1]
http://www.nezavisne.com/


Ipak ,kod Donjeg Lapca nikada nije bio partizanski aerodrom,a kamoli da su tamo bila i tri aviona.

Iako su  partizanski avioni bili male borbene vrednosti ,ograničenih mogućnosti,oni su ipak postigli ogroman uspeh.Prvo opstao je jedan avion punih 45 dana,kada je neprijatelj imao apsolutnu vlast u vazduhu.Drugo,kod neprijatelja su izazvali toliki strah ,da su potezali vanredne mere,i čak prepoznavali aerodrome gde ih nije bilo.


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: jadran2 on April 12, 2016, 03:16:47 pm
Britanski brodovi u doturu materijala za aerodrom Prkos.
[attachment=1]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Solaris on April 13, 2016, 05:21:10 pm
Prkos ;

Postoje li ostaci ovog aerodroma?

poz.


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Solaris on April 13, 2016, 05:27:44 pm
Ipak ,kod Donjeg Lapca nikada nije bio partizanski aerodrom,a kamoli da su tamo bila i tri aviona.

Možda je bilo neko privremeno letilište, danas tamo postoji lijepa ravna cesta duga dva kilometra, tako da mislim da postoje uvjeti.

poz.


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Рашо on April 13, 2016, 05:39:10 pm
...Ipak ,kod Donjeg Lapca nikada nije bio partizanski aerodrom,a kamoli da su tamo bila i tri aviona.

Iako su  partizanski avioni bili male borbene vrednosti ,ograničenih mogućnosti,oni su ipak postigli ogroman uspeh.Prvo opstao je jedan avion punih 45 dana,kada je neprijatelj imao apsolutnu vlast u vazduhu.Drugo,kod neprijatelja su izazvali toliki strah ,da su potezali vanredne mere,i čak prepoznavali aerodrome gde ih nije bilo.

Их, ђа'оле... какав би тек лом настао код Италијана да је аеродром био прави са правим авионима...


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Dreadnought on January 31, 2017, 07:54:54 pm
B-24 liberator na Visu. Nakon prinudnog sletanja je završio u vinogradima.


[attachment=1]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: upreiser on June 21, 2017, 10:08:17 am
Otkrivanje nepostojećeg patrizanskog aerodroma

Prebeg trojce avijatičara iz Zrakoplovstva NDH u Partizane je jako uznemirilo ondašnju vlast.Poznato je kakve su sve mere preduzimali da pronadju ta dva aviona,pa čak je ,jedno vreme, postojala i stalna lovačka zaštita Zagreba.

Ta uznemirenost se prenela i na njihove saveznike Talijane.Naime ,njihova obaveštajna služba je saznala 13 jula 1942g da Partizani na teritoriji koju kontrošu,imaju aerodrom i avione.U izveštaju Obaveštajnog odelenja komande SLODA(komanda Avijacije Slovenije - Dalmacije) je navedeno da kod Donjeg Lapca postoji aerodrom i na njemu tri partizanska aviona.

Ovo je iziskivalo dodatne mere opreza ,pa je već sutradan komandant avijacije SLODA general Pićini ,naredio aerofoto snimanje "poznatog neprijateljskog aerodroma"praćenje radova na njemu i prisustvo aviona.Naredjenje je izvršeno 15 jula i sutradan ponovljeno.Obaveštajci su detaljno pregledali snimke i na ostovu njih "nepobitno je utvrdjeno"da aerodrom postoji.Narednih dana je izvršeno više kontrolnih izvidjanja.

Ova vest je izazvala ozbiljnu zabrinutost u talijanskoj komandi.Komandant 18 armiskog korpusa je naredio bombardovanje partizanskog aerodroma,i organizovao PA odbranu.U svom izveštaju Višoj komandi od 25 jula ,navodi da postoji mogućnost terorističkog čina pobunjenika naletom na teritoriju korpusa.

Nakon toga i Viša komanda SLODA vrši izvidjanje.I njihovi obaveštajci potvrdjuju da kod Donjeg Lapca postoji aerodrom i na njemu tri partizanska aviona.
Nije poznato šta je po ovome uradjeno kasnije.

[attachment=1]
http://www.nezavisne.com/


Ipak ,kod Donjeg Lapca nikada nije bio partizanski aerodrom,a kamoli da su tamo bila i tri aviona.

Iako su  partizanski avioni bili male borbene vrednosti ,ograničenih mogućnosti,oni su ipak postigli ogroman uspeh.Prvo opstao je jedan avion punih 45 dana,kada je neprijatelj imao apsolutnu vlast u vazduhu.Drugo,kod neprijatelja su izazvali toliki strah ,da su potezali vanredne mere,i čak prepoznavali aerodrome gde ih nije bilo.

Gdje je ovo mjesto na slici gdje stoji "Kurir"? Slovenija?

Postoja je i partizanski aerodrom kod Topuskog /Vrginmosta tj. mjesta Cemernica. Do rata 90.ih mjesto je bilo obiljezeno jednim SOKO 522 mislim.
Mozda netko od vas ima sliku tog avion ( potaknuto ovom slikom u postu)?
Taj SOKO je dao "petama vjetra" 1995. tj. navodno ga je netko pospremio sebi u garazu u HR - restauracije /prodaje radi.(hint- Samobor?)


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Solaris on June 21, 2017, 06:00:59 pm
Quote
Gdje je ovo mjesto na slici gdje stoji "Kurir"? Slovenija?

Međuvođe, malo mjesto blizu granice, sjevernije od Prijedora.

poz.


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Dreadnought on September 03, 2017, 04:29:09 pm
Ostaci B-17 na aerodromu na Visu.


[attachment=1]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: vathra on September 04, 2017, 09:27:00 am
Слупао се по повратку бомбардовања железничког моста у Београду 3. септембра. Цела посада преживела.


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Dreadnought on September 05, 2017, 02:57:07 pm
Takođe fotografija snimljena na Visu, ostaci više američkih aviona ...


[attachment=1]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on October 20, 2017, 04:53:16 pm
Navodno je i ova sa Visa.



Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Dreadnought on November 10, 2017, 01:09:12 pm
Trebalo bi da je Vis.


[attachment=1]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on August 09, 2018, 04:12:57 pm
Letelište Otok i Krasinec ,operacija DUNN

Do leta 1943g je postalo jasno da su glavni neprijatelji Nemaca na teritoriji Jugoslavije  bili Partizani.U to vreme Britancima je samo to bilo važno pa su razmišljalji o vojnoj pomoći Partizanima.Poslali su svoje oficire u brojne misije  kod Partizana ,ali su ih imali i dalje kod  Četnika.Preko njih su slali vojnu pomoć ,najpre avionima.Tako su te godine imali 271 let nad Jugoslavijom,sa ukupno 453 tone raznog materijala.Od te količine 225 tona su primili Četnici,a ostatak Partizani.Želeli da pomognu borbu Partizana sa Nemcima ,ali nisu se odrekli svojih favorita u Jugoslaviji,Četnika,iako njihova uloga u rati bila malo nejasna.Do kraja te godine su Britanci odustali od Četnika i odlučili da  više vojno pomognu Partizanima.To je omogućilo i otvaranje Partizanskih baza u Južnoj Italiji,lečenje boraca i obuka  izlečenih boraca za razne specijalnosti.
U leto 1944g pomoć koju su dobijali avionima je  povećana,pa je ukupan broj letova u to vreme bio 6330(anglo-amerikanci 5224,Talijani 692,Rusi 422).

Kako se bližio kraj rata ,severni deo Jugoslavije je postao veliko ratno poprište.Samo u Sloveniju je početnom 1945g stizalo 30% ukupne saveznićke pomoći.Tada je svega nedostajalo pa je pomoć stizala avionima preko partizanskih aerodroma.U Beloj Krajni(Slovenija) je bilo 4 letelišta.
Prvo je napravljeno mesto za bacane kontejnera  kod mesta Drage(oko 7km severno od Metlike).Ono je korišćeno od jeseni 1943g do aprila 1944g. Bilo dobro organizovano,vojna misija je pored ostalog posmatrala i vremenke prilike(instalirana je meteorološka stanica) i slala podatke saveznicima.Otkriveni su i aprila 1944g je mesto bombardovano.Tada prestaje rad vojne misije za slane pomoći,a meteorološku stanicu su pomerili severnije i nastavili rad.Naredno mesto za izbacivanje pomoći je bilo kod mesta Stari Trg.

[attachment=1]

Ovo mesto je izabrano jer je bilo relativno blizu  oslobodjenog dela Gorskog Kotara.Korišćeno je  od proleća 1944g do proleća 1945g.Mesto  na koje su saveznici najviše bacali kontejnere  je bilo u blizini Čnomelja(oko 500m u pravcu Gradca).Radilo je od jeseni 1945g do februara 1945g.Za razliku od drugih ,ovde su avioni dolazili preko dana.Tu je napravljen veliki krst od kamena(40m) koji se dobro video iz vazduha.Misija je imala radio vezu sa avionima .Navodno je uvek dolazilo po 10 do 20 aviona.Postoji zabeležba da je 1 februara u toku dana došlo 100 aviona!Još jedno mesto za bacanje pomoći je bilo kod mesta Golek i Kvasica.I oni su radila od proleća 1944g do proleća 1945g.Prvobitno su avioni dolazili noću,a od leta 1944g i po danu.

[attachment=2]

Glavni štab Slovenije je juna 1944g doneo odluku o pravljenju letelišta u Beloj krajni .U saradnji sa odredima iz Hrvatske  nadjen je teren u blizini mesta Otok.(navodno su pistu projektovali neki  kap.Igor i inž.Mamilović).Saveznici su joj dali ime 'Piccadilly Hope A'  .Pista je napravljena ,ali zbog čestih upada Ustaša u okolina mesta ,sletanje aviona  je odloženo.Priprema terena za njega je počela još u proleće 1944g.Isečeno je granje i drveće,zatrpani jarkovi i rupe.Do oktobra 1944g je sve bilo spremno.Za komandanta je odredjen Oberstal Stane.(baza je dobila kodni naziv EKG2).

[attachment=3]

Glavni štab slovenije je izdao uputstvo za rad i sigurnosne mere na aerodromu.Medju njima je bilo:

-Strogo je zabranjeno kretanje po letelištu nezaposlenim licima.
-Letačke posade su mogle da budu na aerodromu samo ako imaju posla,ali nisu smeli da se pomeraju od aviona.
-Za svaki avion je bila odredjena grupa sa vodjom,koji je bio zadužen da što pre iskrca robu i da pomogne pri ukrcavanju ljudi.
-Na letelištu ili njegovoj neposrednoj blizini su morala da budu odvojena mesta za ranjenike,za grupe koje su pomagale na aerodromu,za stanovništvo koje se prebacuje avionima,za dospelu robu i za prevozna sredstva.
-Za celokupan rad na letelištu i prispeli materijal je bio odgovoran komandant letelišta.

Ova pravila su se koristila za sve ostale aerodrome u Sloveniji.

[attachment=4]
Grupe za istovar

Igrom slučaja prvi avion koji je sleto na letelište Otok  je bio Partizanski.Tog oktobra je iz Zagreba pobegao pilot Josip Klokočovnik sa avionom Bücker Jungmann i sleteo na partizansko letelište kod Svete Jane ,severno od Karlovca.Odatle je Načelnik staba 13 Proleterske Brigade  Miljenko Lipovščak preleto na novopripremljeno letelište kod Otoka.Tu je bio sakriven,ali uskoro su Nemci upali u Belu Krajnu,pa su ga Partizani zapalili da ne bi pao neprijatelju u ruke.

Kako se povećavao dolazak aviona na letelište Otok,pojavila se potreba za još jednim letelištem .Promet robe i evakuacija ranjenika i civilnog stanovništva je toliko narasla da jedno letelište nije moglo sve da postigne.U jesen 1944g pripremano je drugo izmedju sela Krasinec i Griblje.Izgleda da je ono napravljeno i zbog toga da bi avioni SSSR-a mogli nesmetano da slete.Postojalo je nepoverenje izmedju misija Anglo-amerikanaca i SSSR-a .Ipak Rusi na ovo novo letelište nisu sletali pre decembra 1944,dok se na Otoku znatno smanjio broj sletanja angloamerikanaca.Na Otoku su sletali uglavnom noću(Rusi) ,dok je na Krasincu pretežno sletali po danu (Britanci).Novo letelište je bilo veće i šire(dužine 2000m i čirine 400m) od Otoka(oko 800m i širine 200m).


Ipak ,novo letelište je verovatno napravljeno iz drugog razloga.Otok je krajem godine ,verovatno zbog kiše,postao opasan za uzletanje(ne zaboravite da su to bile poravnate livade).Poslednja veća evakuacija ranjenika je obavljena krajem septembra 1944g,njih 119.A onda je bog loših vremnskih prilika prestao dolazak aviona,sve do januara 1945g.To je uslovilo veoma tešku situaciju sa ranjenicima,bolnice su bile prenatrpane.Zbog toga je sa velikim naporom u toku zime napravljena staza kod sela Krasinec.Najavljeni su avioni za 27 decembar ,ali nisu došli pa je 450 najtežih ranjenika vraćeno u okolna sela.Tek 5 januara 1945g je sleteo prvi avion na novo letelište.Smatra se da je tada prebačeno 141 lice.Dolazak aviona je učestao u toku februara.Ukupan broj evakuisanih se ne zna tačno ,ali barata se sa brojkom  od 2855 lica do kraja aprila 1945g.

[attachment=5]

Ova dva letelišta su imale odvojene komande,ali su imali zajedničku odbranu i organe bezbednosti.Na novom letelištu su avioni sletali po danu pa nije bilo potrebe za vatrama,priprema drva..- tu su korišćena druga sredstva.Te druge  oznake su premeštane na obična polja ,kada nisu očekivali avione.Na taj način su ometali neprijateljske izvidjače.





Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on August 09, 2018, 04:24:53 pm
[attachment=1]
Doček aviona

Način na koji su primani avioni je uvek bio isti,i stogo su ga se prdržavali.Kada je misija saznala da avioni dolaze obavezno je to prenela oficiru za vezu pri misiji.On je to ,preko telefonske veze,neposredno preneo komandi aerodroma.Ovo je bilo veoma važno ,jer je tako komanda imala vremena da pripremi letelište.Tada bi grupa zadužena za to označila stazu za sletanje(ako je noć sa vatrama,a po danu sa platnom),spremila grupe za transport i iskrcavanje tereta,alarmirala obezbedjenje aerodroma i dr.Važno je bilo i obavestiti lokalne bolnice,koje su dovozile ranjenike za evakuaciju.

[attachment=2]
Grupe za prevoz robe

Šifru za taj dan,znak raspoznavanja,je predstavnik misije predao oficiru za vezu tek kada su se avioni pojavili nad aerodromom.I avion je imao svoj znak raspoznavanja za taj dan.Ako nešto nije u redu ,avioni nisu sletali.Postojala je i šifra za opasnost,kada se sve prekida i avioni odlaze.Za sigurnost i odbranu aerodroma je brinula Vojska Državne bezbednosti.Pored njih veliku ulogu u kontroli osoba na aerodromu je bila OZNA(odelenje za zaštitu naroda).Osim zadataka kontraobaveštajne službe ona je obavljala neku vrstu pogranične vlasti.Obavljala je kontrolu mera bezbednosti,vodila spiskove svih koji su odlazili i dolazili avionom,kao i kontrolu putnih isprava.Ljudi iz OZNE su bili prevodioci ili su bili sa njima i oni su razgovarali sa posadama aviona.To je važilo i za  savezničke misije.

[attachment=3]
Razgovr sa pilotima je bio strogo kontrolisan.

Odbrana aerodroma  se sastojala od pet protivavionskih odseka ,koji su imali, osam protivavionskih mitraljeza,četiri teške Brede,deset lakih mitraljeza i oko 100 pušaka.Po potrebi mogli su da se uključe u odbranu od neprijatelja na zemlji.Teški protivavionski mitraljezi su postavljeni na visovima iznad letelišta i na njegovim ivicama.Interesantno je da su to bili mitraljezi izvadjeni iz letećih tvrdjava koje su ostale na raznim partizanskim letelištima.Prvo su se dovijali na razne načine za municiju,a kasnije su dobili od saveznika.Postolja i uredjale za njih su napravljeni u partizanskim radionicama.

[attachment=4]

Avioni su donosili najviše municiju,oružije,uniforme i obuću.Pored toga ponekad je dolazilo gorivo za vozila,poneka vreća šećera ili soli.Petrolej i so su bili veoma traženi i uvek su nedostajali.

I pored svih bezbednosnih mera,predpostavlja se da je neko odavao podatke neprijatelju,jer su se napadi uvek odvijali kada su tekle pripreme za dolazak aviona.Letelište Otok je napadnuto prvi put 20 januara 1945g.Utoku dana su tekle pripreme za dolazak aviona koji su trebali da prebace veći broj ranjenika. Oko 4 sata popodne pojavilo se sedam neprijateljskih aviona iz pravca Zagreba.Mitraljirali su letelište i selo Otok i bacili nekoliko bombi.Uspeli su da oštete letnu stazu i da zapale neke pomoćne zgrade u selu.Ovaj napad su izveli Nemci ,uzletevši sa nekog aerodroma oko Zagreba.Ovo područije su Nemci  često nadletali izvidjačkim avionima,iako je u toku zime vreme bilo loše.

Prvog februara je napadut ponovo.Tada je bio veliki sneg pa je staza čišćena  sa volovima i sankama .Bacili su četiri bombe i opet mitraljirali okolinu letelišta i selo.Uspeli su da ubiju jednog Partizana a trojcu da rane.Ranjen je i jedan civil,a jedan vo koji je učestvovao u čišćenju snega je ubijen.Petog februara su napadnute zgrade štaba aerodroma i komande zaštitne čete.Ovaj put je bio samo jedan avion,koji se pojavio oko pet popodne.Pored vojnih,  bombama je oštetio i neke zgrade u selu.Napade su izvodili i avioni Hrvatskog zrakoplovstva i to sa Me 109 koje su tek dobili od Nemaca.U dokumentima se može naći da su 13 marta tri Hrvatska Fi 167 bacila 13 bombi od po 50 kg na letelište Otok ali bez da se navodi učinak.

[attachment=5]
Letelište zimi



Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on August 09, 2018, 04:33:57 pm
I letelište kod Krasinca je napadano u to vreme ,ali sa znatno manjom štetom.Ipak jedan se napad izdvaja.U seli Gradec su se prikuplajli ranjenici ,koje su kasnije vodili na letelište.Neprijatelj je to primetio pa je 30 januara 1945g grad napadnut .Bilo je šest ili sedam aviona koji su se pojavili popodne.Kako niko nije očekivao napad poginulo je pet ljudi  a sedam je ranjeno,porušene su neke kuće ,most u mestu i pilana.

Zadnji put su letelišta napadnuta 13 aprila 1945g.Avion se pojavio predveče,skoro je pao mrak.Gadjali su ga iz svih oružija koje su imali,i kako je bio mrak videlo se da ga svetleća zrna pogadjaju .Nakon toga iz aviona je par puta nešto bljesnulo,pa se  okrenuo put Zagreba i pokušao beg.Iz njega je počeo da izlazi dim,koji je postajao sve gušći.Srušio se u blizini sela Ozilju.

[attachment=1]

Letelište je verovatno bilo poznato savezničkim pilotima,pa je 27 februara 1945g na Krasinec sleteo B 24,koja je iznad Nemačke oštećen toliko da nije mogao da stigne u svoju bazu u Italiji.Iako je staza bila premekana i kratka uspeo je da sleti.Bio je oštećen,a letelište premekano za njega pa je  komisija ,koja je sastavljena od članova Savezničkih misija, ustanovila da avion ne može da poleti sa nje.Avion su prepustili Glavnom štabu NOV Slovenije,a ovaj ga je predao partizanskim radionicama.Kažu da su prvo izvadili dragocene istrumente i oružije,a onda od njega napravili vrlo korisne stvari.Marta 1945 g  je jednog britanskog Spitfire zadesila slična sudbina.

U toku marta i aprila 1945g u Sloveniji su se vodile teške borbe Partizana i Nemaca.Neprijatelj sa svojim satelitima je na sve načine pokušao da zaustavi Partizane ,da bi sebi omogućio izvlačenje prema Austriji.Vršili su napade na već osvojene teritorije,pa je postojala velika opasnost da upadnu u Belu Krajnu.Pored toga nije bilo dovoljno hrane za stanovništvo.Zbog toga je Glavni štab Slovenije i političko rukovodstvo odlučilo da evakuiše stanovništvo u  Dalmaciju.Na taj način bi na teritoriji ostala  samo vojska koja  se spremala za odbranu.Usledio je dogovor sa savezničkom komandom,koja je stavila na raspolaganje dvanaest transportnih aviona.Neprijatelj se opasno približio letelištu i cela akcija je dovedena u pitanje.Ipak 23 marta Partizani su uspeli da odbiju napad i da potisnu neprijatelja 4-5km ,što se smatralo bezbednim za akciju.25 marta  oko 10 ujutru sa juga se pojavilo dvanaest aviona oko kojih su leteli lovci.

[attachment=2]

Na letelištu je bilo mnoštvo ljudi,okolni stanovnici ,prebezi iz dugih krajeva ,članovi raznih kulturnoumetničkih grupa ,žena iz Like koje su pobegle od Ustaša i stanovništva iz predela blizu Bele Krajne koje su pobegli od Ustaša .
 
25 marta  je sa američkim  sa C-47 prebačeno 788 lica i dovezeno 43 tone razne robe.  26 marta do 13h i 37min evakuisano je oko 1200 ljudi,žena ,dece i staraca u okolinu Zadra.Prema američkim podacima sletali su po pet puta i prevezli 2041 lice od toga 723 dece.Avioni su sletali po danu .Ovolike aktivnosti su privukle Nemce pa su poslali avione noću 26/27 marta.Zbog jake protivavionske odbrane,tri Dornier-a su ostali  visoko i bacali bombe na mamce koji su postavlljeni na Hrvatskoj strani reke Kolpe.Letelište nije oštećeno,a kada je svanulo ponovo sleću  transporteri.Uveče su ponovo napali ali opet pogrešno.

[attachment=3]

Treba pomenuti da su ovu operaciju štitili naši avioni iz 1lovačke eskadrile jugoslovenske armije.Prvo je bilo 25 marta 1945g ,operacija br 332,zadatak -praćenje 12 Dakota koje su nosile sanitetski materijal u Sloveniju.Učestvovalo je osam Spitfire V -vodja por.Pajić Nedeljko,br 2 zas.Lošić  Mehmedalija.br 3 pot.Srdanović Milan,br 4 zas.Okanović Husein,br 5 zas.Radulović Radovan,br 6 pot.Rugi Ruigi ,br7 zas.Vrabič Ciril.Uzleteli su u 12.55 sa Prkosa ,sleteli u 15.40 na Vis.Za vreme leta i tokom boravka na transportera zemlji nije bilo neprijateljskih aviona.

Drugi dan 26 marta , operacija br 333,zadatak -pračenje 13 Dakota koje su nosile sanitetski materijal u Sloveniju i prevoz ljudi na Prkos.Ušestvovalo je devet Spitfire V  -vodja komandant .Šojić Hinko,br 2 zas.Lošić  Mehmedalija. br 3 ppot.Delić Milan, br 4 pot.Rugi Ruigi, br 5 maj.Ivanišević Djuro, br 6 zas.Semolić Marjan , br7 por.Gavrilović Živorad,  br 8 zas.Kovačić Mirko.Uzleteli su u 10.25 sa Prkosa ,sleteli u 13.50 na Prkos.Tokom leta do Slovenije nije bilo problema,ali pri povratku,kada su avioni već puni krenuli nazad, iz pravca severa su se pojavila tri lovca Focke Wulf 190.Prema izveštaju ,avione je prvi primetio por. Gavrilović Zivorad.Potom je vodja  zaštitnih aviona ,komandant Šoić H. izdao  naređenje, da četiri aviona iz formacije pođu u susret neprijateljskim avionima.Navodno ,im je tada rekao  da se s njima puste u borbu i da zaštite pod cijenu ličnih žrtava formaciju transportnih aviona. U napad protiv neprijateljskih lovaca otišao je vodja Šoić, zastavnik Lošić, potporučnik Gavrilović i zastavnik Kovačič.

Pretpostavljamo da neprijateljski avioni nisu očekivali jaku lovačku zaštitu,pa su se odmah okrenuli ka Zagrebu i krenuli u strmo poniranje.Nisu mogli da ih stignu,ali su u njihovom pravcu ispalili nekoliko rafala.Nije poznato da li su pogodjeni.Piloti su zbog budnosti pohvaljeni,jer su spasili ljude,američke avione,a pre svega očuvali su ugled partizanske avijacije
Sama akcija je bila najveća evakuacija ljudi u NOB-u,koja je zahtevala veliku organizaciju vojske i političara i uskladjen rad svih službi na letelištu.Veoma važno je bilo i to da je  obezbedjene od neprijateljskih aviona vršila naša avijacija.

Letelišta su dobro poslužila Partizanima ,ne samo da su preko njih dobijali vojnu pomoć,već su preko njh imali stalnu vezu sa saveznicima.Ipak najveću pomoć koju su saveznici pružili je prevoz ranjenika i bolesnika u Italiju.Prebačeni su oni koji nisu mogli da dobiju adekvatnu medicinsku pomoć u partizanskim bolnicama. Tačan broj se verovatno nikad neće saznati.Ipak sa ova dva letelišta(uključeno je i letelište Nadlesk-severozapadno od Otoka) prebačeno je 1473 pacijenata.Najviše ih je bilo iz područija 9 korpusa i 4 operativne zone kao one iz bolnice u Žumberku.Preko ovog letelišta su neki od boraca,političkih oficira otišli na školovanje u Beograd ili u SSSR.

Prema podacima pripadnika  OZNE , februara 1945g je sletelo 25 aviona,marta 94,i do 28 aprila 131 avion.April je bio posebno težak za ova letelišta jer su se u to vreme vodile teške bitke sa Nemcima i pomagačima,pa su ranjenici stalno pristizali.

Treba pomenuti da je bilo spremljeno oko dvestotine mladih Partizana ,koji su čekali da sa sovjetskim avionima odlete u SSSR na školovanje.Tokom dugog čekanja su zamenili svoju dobru odeću i obuću za lošiju,navodno u SSSR-u će dobiti drugu,ali vrlo malo njih je na taj način otišlo.Većina je otišla pešice na oslobodjenu teritoriju i odatle u škole po Jugoslaviji.

Sam transport ranjenika je tekao ovako.oni iz  9 korpusa su sakupljeni kod mesta Notranjsko,a odatle u etapama sa nekim prevoznim sredstvom do mesta Črnomelj.Prevozili su samo one koji su bili odredjeni za evakuaciju.Odatle su prevoženi do letelišta,samo kada su trebali da slete avioni.Oni koji su bili u raznim skrivenim bolnicama su skupljani kod mesta Srednji vasi pri Črmošnjicah,a odatle kamionima do mesta bliže letelištu.Odatle su ih prevozili u Italiju,ili u Beograd u vojne bolnice Jugoslovenke Armije ili Crvene armije.Dogadjalo se da posle napornog puta i drmusanja po kamionima,ranjenici stignu na letelište,ali da ne dodju avioni.Ili iz raznoraznih razloga ne prime ranjenike.Tada su prevoženi do Otoka ili Krasinca i čekali drugu priliku.Na početku rada letelišta ,ranjenici su bili sakupljanji dalje od njega,ali se to kasnije pokazalo loše ,jer nikad se ne zna tačno kada će avioni doći ,pa je bio problem prebaciti ih na vreme .Zato je kasnije mesto sakupljanja bilo bliže letelištu,iako je to predstavljalo bezbednosni problem.




Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on August 09, 2018, 04:45:52 pm
[attachment=1]

Dogadjalo se da avioni dodju ali ne prime ranjenike.To se dogodilo 18 marta 1945g,kada su sleteli i odmah uzleteli i otišli.Razlog nepoznat.Moguće da su vremenske prilike tome doprinele.Kada su pošli bile su povoljne u medjuvremenu se pokvare,a kako je letelište ustvari samo ravna livada,postoji opasnost da se avioni zaglave u blatu.Najzanimljiviji dogadjaj je bio 20 oktobra 1944g.Čekali su dolazak šest sovjetskih aviona.Taman kada je prvi sleteo, čulo se pucanje iz pravca Metlike.Član sovjetske misije je odmah prekinuo sletanje ostalih aviona,koji su napravili nekoliko krugova i otišli.Ovaj jedan je brzo istovaren,primio nekoliko putnika i ubrzo odleteo.Ubrzo se doznalo da su to pucali Partizani u vazduh jer je oslobodjen Beograd,ali je Rus bio neumoljiv.
I pored toliko letova dogodila se samo jedna nesreća.Posle snegova je staza bila jako mekana ,blatnjava i puna vode.U to vreme ,10 februara 1945g popodne, su uspela da sleti šest britanskih aviona.Staza je bila  u jako lošem stanju,pa prvi avion nije uzeo ni jednog ranjenika i nekako poleteo.Drugi je primio tri-četiri teža i on je uspeo da poleti.Ostala četiri su ostali i čekali do jutra,da bi se staza preko noći smrzla i tako postala bolja za uzletanje.Preko britanske misije je javljeno da ostaju ,pa  su poslali nekoliko lovaca za odbranu.Ti avioni su kružili iznad letelišta sve dok nije pala noć.Sledeće jutro  je bilo spremljeno puno ranjenika.Medjutim staza se nije dovoljno stvrdnula pa je svaki avion  uzeo samo po osam ranjenika (mogao je da ponese 24-26 sedećih ili  16 ležećih). Na poslednjem su ukrcali 16 ležećih težih ranjenika.

[attachment=2]

Ovaj poslednji je jedva uspeo da uzleti,bez dovoljno zaleta.Krenuo je u zaokret i napravio manji krug.Kako je bio nisko udario je u drveće koje raste pored reke Kolpe i tresnuo trbuhom na obližnju livadu.Pri padu ,samo su dva člana posade lakše povredjena,a ostali i ranjenici su uspešno izneti iz olupine.Nešto kasnije je avion zapaljen.Smatra se da su ga je zapalila posada,po uputsvu svoje komande.Po drugoj verziji avion su raskomadali radnici iz partizanske radionice.

Sovjetski avioni nisu sletali na Otok od januara 1945g,a od marta ni Britanski.Verovatno je staza bila ozbiljno oštećena od vode.Sletali su na letelište Krasinec.Letelišta su 28 aprila 1945g prestala da budu u funciji,pa je i svo ljudstvo premešteno na nove zadatke.

Interesantno je za šta su koriščeni kontejneri i padobrani kojima su Partizani dobijali ratni i drugi materijal.Kontejnera je bilo puno,pa su od njih pravljene razne stvari u partizanskim radionicama.Ako ih je preostalo ,davani su narodu,ili su ih najčešće menjali za hranu.Ovi su sa njima pokrivali krovove kuća ili pomoćnih zgrada.

[attachment=3]

Sa padobrannima je bilo drugačije jer je tekstil stalno nedostajao.Najčešće su radionice pravile sanitetski materijal i predavali jedinicama.Tamo gde je bilo partizanskog pozorišta,pravljeni su kostimi od raznobojnih padobrana.Koristili su ih i kao sredstvo plaćanja za hranu ili neke usluge koje su obavljali lokalni žitelji(na pr. za prevoz robe,oružija i dr.).Cene su odredjivali Narodnooslobodilački odbori,i zavisila je od ponude i potražnje.

[attachment=4]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: Topola on August 15, 2018, 03:04:21 pm
Olupina britanskog Halifaxa na nekom partizanskom letelištu na nepoznatoj lokaciji. Sudeći po stanju elise, nije bilo prinudno sletanje, a šta je uzrok "krakse", nemam pojma...

[attachment=1]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on August 19, 2018, 04:38:02 pm
Izgleda kao još jedan avion kojeg Partizani "obradjuju".
Iako sam procitao dosta knjiga o ratu u Jugoslaviji nigne nisam našao da su Partizani rasturali avione.Moža je to bilo tek na kraju rata kada su imali vremena.

Od nekih Partizana u istočnoj Srbiji sam čuo da su oni rado obilazili olupine,tražili su nešto od oružija i municije.Ponekad uspevaju da dodju do zaostalog goriva.Ali ti avioni su pri padu uglavnom skroz uništeni,jedino ostanu kako-tako prepoznatljivi točkovi i motori.

[attachment=1]
Partizani vade preostalo gorivo iz savezničkog aviona.

[attachment=2]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: MOTORISTA on August 19, 2018, 04:42:45 pm
Prva fotka polupani Halifaks a na drugoj švabo sa Stenom. :)


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: vathra on August 20, 2018, 06:12:57 pm
Dosta aviona je prinudno sletelo, pa je bilo moguće da se očerupaju iskoristivi delovi.
Na dosta slika se vide mitraljezi sa aviona, prilagođeni za korišćenje sa zemlje. U nekoliko muzeja se i danas mogu naći mitraljezi sa oborenih aviona.


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on September 17, 2018, 05:14:26 pm
Aerodrom Vis,nadam se da ove nemamo

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: kosta1961 on October 08, 2018, 04:08:01 pm
Aerodromi koje su koristili Partizani i saveznici za doturanje vojnog materijala i evakuaciju ranjenika.
Ispod imena piše kada je korišćen i broj evakuisanih sa njega

[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: MOTORISTA on October 09, 2018, 08:25:24 am
Dotur savezničke pomoći partizanima u Sloveniji.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: dzumba on October 11, 2018, 08:29:20 pm
Овај партизан на левој страни, са пушком на леђима изгледа да носи немачку полуатоматску пушку G-43.


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: MOTORISTA on October 12, 2018, 11:14:07 pm
Jeste, to je ta puška.

[attachment=1]


Title: Re: Partizanski aerodromi i letelišta
Post by: avtomoto on February 01, 2020, 11:39:36 am
Živjo,

mali popravek na 1. post @kosta1961. Na zadnji fotografiji tega posta ni partizansko letališče s področja ex. YU. Gre za letališče Sentani na Novi Gvineji.
Na fotografiji je C-47  “Swamp Rat” in zgoreli Nakajima Ki-43 Hayabusa (Oscar).
vir: http://www.3rdattackgroup.org/hollandia.php

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info