PALUBA

Kopnena vojska => Pešadija => Topic started by: oficir neaktivne rezerve on May 31, 2012, 11:56:27 am

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info



Title: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: oficir neaktivne rezerve on May 31, 2012, 11:56:27 am
Nekad jedno od prvih pravila u okviru strojeve obuke kojima su nas jednom naučili bilo je: "Bez kape se ne pozdravlja". I to je važilo koliko znam počev od srpske vojske,preko JNA,JA,VJ a postojalo je iz mnogo kako tradicionalnih,simboličkih tako i statusnih razloga, da ih sad ne pominjemo a vezana su i za pravila opšte kulture i bon tona.Takođe kapa se obavezno skidala pre ulaska u zatvorenu prostoriju što jedino nije važilo za dežurnog jedinice kome je iz praktičnih razloga bilo dozvoljeno da ulazi bez skidanja iste.
Danas se izgleda dešava da se pozdravlja bez kape,kapa se ne skida u prostorijama, pozdravlja se u civilnom odelu i sa kapom i bez kape, počasni stroj se izgleda ne postrojava radi odavanja počasti nekoj ličnosti nego da bi ta ličnost svojim pozdravom odala počast stroju, valjda.U stavu voljno se drže ruke na zadnjici itd, kao da svi služe u mornarici....
Možda to šmekerski i lepo izgleda u holivudskim filmovima da ne kažem vesternima B produkcije na kojima su odrastale generacije iz 60-set i neke ali to je u filmu kao umetničkom mediju dozvoljeno kao umetnička figura autora.
Ne sećam se da sam ikada video i jednu fotografiju maršala J.B.Tita da u civilu bez kape pozdravlja počasni stroj,već samo blagi naklon glave ka zastavi, znam pozdravljao je i on ešelone na paradama i smotrama ali kao vrhovni komandant u uniformi Maršala Jugoslavije i sa šapkom na glavi.
"Lepše je sa kulturom".


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: duje on May 31, 2012, 12:10:20 pm
Pozdravljanje sa kapom ili bez, u civilu....Kako se kome sviđa. Izgleda, da se pravila prilagođavaju vremenu. Imam osječaj, da se neke stvari mijenjaju, samo da nije tako kao što je bilo u JNA (na ovim prostorima). Nova vremena donose nove izazove!


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: oficir neaktivne rezerve on May 31, 2012, 12:36:15 pm
Nije sporno da li je u JNA bilo bolje, nego da nije uvek najbolje uvoditi novotarije na prečac preko noći,bez konsultovanja struke, shodno nečijim ličnim trenutnim afinitetima po sistemu da mora uvek da bude "Prema svecu i tropar" jer šta ćemo kad budemo odslušali stari hit Ranog Mraza "Odlazi cirkus i ja se pitam sada.....ko je domaćin a ko je bio gost" ?......


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: Љуба on May 31, 2012, 05:18:01 pm
Nekad jedno od prvih pravila u okviru strojeve obuke kojima su nas jednom naučili bilo je: "Bez kape se ne pozdravlja". I to je važilo koliko znam počev od srpske vojske,preko JNA,JA,VJ a postojalo je iz mnogo kako tradicionalnih,simboličkih tako i statusnih razloga, da ih sad ne pominjemo a vezana su i za pravila opšte kulture i bon tona.Takođe kapa se obavezno skidala pre ulaska u zatvorenu prostoriju što jedino nije važilo za dežurnog jedinice kome je iz praktičnih razloga bilo dozvoljeno da ulazi bez skidanja iste.
.....................................
"Bez kape se ne pozdravlja"..........., samo mala dopuna "..... rukom.!".

Znači pozdravljalo se i bez kape, ali zauzimanjem stava mirno.

Neko je kasnije uveo "klimoglav", a posle su uveli ovo "pozdravljanje bez kape sa rukom".
To je do te mere izbanalizovano, da kada je na na TV bio prenos neke svečanost,i onda je neki visoki oficir na početak himne, skinuo "šapku", stavio je pod mišku i pozdravio rukom.

Treba se navići na novine, bez obzira da li ih neko prihvata ili ne. Normalno da je nama starijima, "ono ranije" bilo "ono pravo", ali šta je tu je.


Љуба


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: oficir neaktivne rezerve on June 01, 2012, 07:56:04 am
Novine su čudo! Ne kažem, u filmovima gde smo to uglavnom viđali nije loše stajalo nekim glumcima, samo nisu baš svi "glumci" idealni za neke uloge!
"Videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu".


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: MOTORISTA on June 01, 2012, 08:02:30 pm
Na brodu se oficiri pozdravljaju rukom samo ujutru, prilikom zbora za podizanje zastave. Posle toga nema pozdravljanja, već samo stajanja mirno kada prolaze. Takođe se ne pozdravlja kada se nosi oružje, već se samo klimne glavom.


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: Rade on June 01, 2012, 08:08:01 pm
Na brodu su pravila pozdravljanja jednom dnevno imala čisto praktičnu svrhu - brod je mali i ako se svaki put kada naidješ na starijeg - pozdravljaš, ode dan u djavola i ne uradi se ništa. Pored toga, pozdravljala se zastava prilikoom svakog dolaska/silaska sa broda.


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: nv on August 12, 2012, 08:39:44 pm
Prema Pravilu službe pripadnici ratne mornarice i ratnog zrakoplovstva ne smiju pozdravljati rukom otkrivene glave. Pripadnici kopnene vojske i marinskog korpusa smiju.
Ovo se, naravno, odnosi na USN, USAF, US Army i USMC. U NATO-u nema jedinstvenog pravila, nego svaka članica to zasebno regulira.

Predsjednik USA redovito pozdravlja rukom u civilu i otkrivene glave.

U ratu u RH veći je broj časnika, osobito onih koji su to naučili u stranim postrojbama, pozdravljalo rukom na britanski način (dlanom otkrivenim prema vani). Britanci su to svojedobno uveli zbog njihovih kolonijalnih vojnika, kojima su bez obzira na moguće tamnu boju kože dlanovi redovito svjetliji od nadlanice.  


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: dzumba on August 12, 2012, 09:15:29 pm
Мала исправка. Војно лице (у ЈНА) које носи оружје о десно раме (на раме, о раме, у рукама), осим оних који су наоружани само пиштољем (ово поздрављају уобичајено руком), поздрављају заузимањем става мирно окретом главе према лицу кога поздрављају. Окретом главе се поздравља и када су обе руке (из било ког разлога) заузете или војник нема капу на глави. Тзв. климоглавом поздрављају само старешине и то благим наклоном (не сагињањем).

Најгенералније, постоји немачко-руска  и британско-француска школа стројевих (правилно је рећи "стројних", али ја користим термин који је био дуже у употреби у ЈНА) радњи. Кључни елементи тих радњи су поздрављање, кретање и окретање.  У свим војскама основни начин поздрављања је "руком", односно приношењем десне руке, са пруженим прстима шаке, слепоочном (више или мање близу) делу главе. Постоје два основна типа поздрава:

- "отворени" (дланом окренутим упоље) који је присутан код Француза и "Енглеза (Британаца) и војски које баштине ту традицију и
- "затворени" (длан окренут надоле) који користи већина осталих војски; негде се овај начин поздрављања назива и "немачким"

Занимљив изузетак од поздрављања отвореном шаком /пружених прстију) има Пољска војска. Они поздрављају приношењем шаке са само два пружена прста (кажипрст и средњи). То је симболика и знак сећања на њиховог краља (заборавио сам којег) који је имао два прста (кажипрст и средњи). И код нас се изван војске, међу цивилима, овај поздрав често користи.

На балканским просторима је доминантна немачко-руска школа стројевих радњи.



Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: rhodie on September 23, 2012, 12:10:58 am
U vojsci (pesadiji) SAD od 2009. godine pripadnici saveza veterana i vojna lica u civilu imaju pravo (ne duznost) da vojnicki pozdrave kolegu u uniformi. Jedini izuzetak je predsednik USA. Inace, vojni pozdrav u civilnom odelu se smatra neobicnim, ali nije zabranjen. Vojnicki pozdrav unutar zatvorenog prostora, n.p. Kancelarija, se takodje smatra preteranim. Pozdrav bez kape se smatra OK, pravilno je sa kapom. Zastava se uvek pozdravja, sa ili bez kape, od strane uniformisanih ili neuformisanih vojnih lica, ukljucujuci predsednika.

U Svajcarskoj vojsci je drugacije, tu je skoro identicno onako kako je bilo u YU za vreme JNA.


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: nv on October 19, 2012, 09:15:42 pm
Ne mogu uopće sebi ni predočiti da bi ova današnja Facebook/Twitter/Smartphone generacija uopće nekoga i pozdravljala, a kamoli pravilno.

Čini mi se kako nedostatak novca nije jedini razlog zbog kojega je u RH ukinuto obvezno služenje vojnoga roka.

Zamislimo nemoguće:
Mjesto radnje - CVVŠ RM u Lori, ispred objekta ŠRO RM
Vrijeme radnje - danas, rano jutro

kao i ovo sasvim očekivano:
Radnja - postrojena je današnja generacija pitomaca ŠRO RM. Dežurni čita dnevnu zapovijed. Nekome u stroju zazvoni mobitel. On se uredno javlja.

Tko bi ih tek natjerao da ustaju rano ujutru, slažu odjeću, čiste naoružanje ...


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: Titan on October 20, 2012, 12:11:42 am
Па је ли ту до генерације војника или генерације официра? Или и једно и друго?

Разумем ја да је било што каже мој стари "друго време", али ми није јасно зашто сте ви старији били послушнији? Још се онда МОРАЛО на служење војног рока, а ово сада од беде најчешће и иде у војску, али добровољно... Да не кварим даље тему...


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: Dizastr2 on October 21, 2012, 12:48:58 am
E ovako, s obzirom da sam sluzio u relativno skorijem vremenu vojsku i nakon toga radio u istoj i da su meni bliski ljudi bacili pola ili ceo zivot u istoj da i ja nesto kazem...
Ujutru pozdravis staresinu sa ili bez kape i toliko za ceo dan. Ko od njih trazi ceo dan da mu mases rukom je blaze receno retard. Iz postovanja u prolazu nije na odmet i treba uvek da mu blagim naklonom glave u prolazu nakon "prvog pozdravljanja" klimnes glavu i to je to. Pozdravlja se cin i grb, a za tog koji to nosi zabole me...iskreno nije ni bitno. Ima sposobnih i ne. Uglavnom ti nesposobni traze da mu mases rukom i da ga pozdravljas ceo dan.
 Blaze receno sam ogorcen na vojsku koju inace volim ceo zivot i koja me je duboko razocarala (kako licno mene tako i preko drugih) tako da ako nekom smeta ili kako vec ovo sto sam napisao, njegov problem. Ako je nekog pogodilo ovo njegov problem i verovatno je ova kategorija nesposobnih o kojima pricam. Neka je sretno svim vojnicima koji su zasluzili (oficiri, podoficiri i vojnici) i dao bog da takvi uvek napreduju a ne ovi sto to uglavnom rade. Naklon (ne prema grbu i cinu) prema osobi koja ga nosi se zasluzuje!!!


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: Akagi77 on October 21, 2012, 01:31:05 pm
Ma pozdravljalo se i mene, potpunog civila koji nije ni sluzio vojsku, kad mi je narednik VP nosio torbe hodnikom Ministarstva obrane ;)


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: dzumba on October 24, 2012, 08:13:41 pm
Ја сам изледа целу своју каријеру у војсци био "ретард". Тражио сам од војника и старешина да поздрављају старије.  И вероватно сам био још већи "ретард" што сам свакоме отпоздравио када ме је поздравио а још већи ретард јер сам сваког који то није урадио и опоменуо.

Нисам то тражио само зато што је то војнички ред, пропис, већ што то "налаже" и грађанска култура - да млађи први поздрави старијег. Млади комшија поздрави старијег. Отвори врата излаза из зграде и прво пропусти даме и старије, устане када се са неким рукује, сачека да старији први пружи руку при упознавању или руковању и сл.  Бити пристојан и поштовати ред данас очигледно није баш пожељно.

Нису ту проблем војници. Официр (старешине) увек већи проблем. На јендној настави (курсу) пред пензионисање, где сам стицајем околности био најстрији слушалац (и по чину и по годинама), на сред предавања зазвони мобилни телефон једном капетану, такође слушаоцу. И он се "мртав ладан" јавља и започиње разговор. Наставници, цивилном лицу, видим да је непријатно али не прекида капетана. Устанем ја као прави "ретард" и кажем бесно, баш овако. "Слуша бре ти, како те није срамота, ометаш професорку и ту изиграваш неког мангупа. Излази напоље, сместа." Изађе капетан. Непријата тишина. Настваница ми са олакшањем каже: "баш вам хвала".





Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: brodarski on October 24, 2012, 08:27:54 pm
Najbolje se nauči kad ti odbiju 10% od plaće.Svi tad nose kape, pozdravljaju starijeg, ne zakašnjavaju na podizanje zastave. Sjećam se i tih vremena.


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: Dizastr2 on October 24, 2012, 08:45:57 pm
@Dzumba ne vidim sta se pronalazis?!?!? Ako sebe svrstavas u takve to je drugo...


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: dzumba on October 24, 2012, 08:56:51 pm
Ја само реагујем на твоје поимање културе, јер и поздрављање је (међусобно јављање и ословљавање)  део културе, војничке, грађанске као и сваке друге.


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: Dizastr2 on October 24, 2012, 09:10:05 pm
Slazem se. Verovatno ti nije palo na pamet kolike su to gluposti, ali nije ni bitno. Svako ima pravo na svoje misljenje. Stojim iza svega sto sam rekao, kao i ti verovatno. Ne vredi dalje raspravljati o tome jer misljenja su nam definitivno razlicita.


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: nv on October 24, 2012, 09:22:53 pm
Ја сам изледа целу своју каријеру у војсци био "ретард". Тражио сам од војника и старешина да поздрављају старије.  И вероватно сам био још већи "ретард" што сам свакоме отпоздравио када ме је поздравио а још већи ретард јер сам сваког који то није урадио и опоменуо.

Нисам то тражио само зато што је то војнички ред, пропис, већ што то "налаже" и грађанска култура - да млађи први поздрави старијег. Млади комшија поздрави старијег. Отвори врата излаза из зграде и прво пропусти даме и старије, устане када се са неким рукује, сачека да старији први пружи руку при упознавању или руковању и сл.  Бити пристојан и поштовати ред данас очигледно није баш пожељно.

Нису ту проблем војници. Официр (старешине) увек већи проблем. На јендној настави (курсу) пред пензионисање, где сам стицајем околности био најстрији слушалац (и по чину и по годинама), на сред предавања зазвони мобилни телефон једном капетану, такође слушаоцу. И он се "мртав ладан" јавља и започиње разговор. Наставници, цивилном лицу, видим да је непријатно али не прекида капетана. Устанем ја као прави "ретард" и кажем бесно, баш овако. "Слуша бре ти, како те није срамота, ометаш професорку и ту изиграваш неког мангупа. Излази напоље, сместа." Изађе капетан. Непријата тишина. Настваница ми са олакшањем каже: "баш вам хвала".


Potpuno podržavam (ne ovo "retard",nego dzumbin stav po pitanju pozdravljanja). Pozdravljanje je i u civilu doista stvar opće kulture, a kamoli u vojsci. Imam neki čip u glavi, pa još uvijek zapazim nepravilnosti kad u rukovanju muškarac ženi prvi pruži ruku, ili kad meni moji studenti prvi pruže ruku kad dođu po potpis. Nikad im to ne kažem, samo mi se nekako upali lampica da nešto ne valja.

Neki dan je u mojoj firmi bio časnik (natporučnik) HV. Mlad dečko, očito pametan i sposoban, ali mi je nekako smetalo što ima bradu (iako kratku), bez obzira što je u HV dozvoljena i civilne cipele na odoru (uniformu).

Istina je, znači, da su nam u ŠRO RM ugradli čip u glavu, koji radi bez greške već 25 god :laugh:


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: Brok on October 24, 2012, 09:28:48 pm
@Dzumba ne vidim sta se pronalazis?!?!? Ako sebe svrstavas u takve to je drugo...
Nisi ti služio "pravu" vojsku već bio par meseci odsutan od kuće. ;D
Eh da si video baš gde je Džumba radio, pozdravljao se i razvodnik nekoliko puta dnevno, a o pozdravljanju starešina neću ni da pominjem.


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: Dizastr2 on October 24, 2012, 09:36:09 pm
Ne nego sam radio tamo...i previse dugo za mene. Izneo sam svoje misljenje, ponovo kazem, ako nisam trebao tako kazite. To sto sam rekao to i mislim i ne pravim od toga nauku. A sad ako biste me izvinuli ;) Imam i pametnija posla :)
Pozdrav za @Broker-a


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: dzumba on October 24, 2012, 10:00:54 pm
Ја, морам признати, и сада опоменем млађе, па и старије, који када уђу у канцеларију (радим у цивилној фирми) и не кажу "добар дан". Старијима се то апсолутно не дешава. Неким млађима, да. Наравно да то није потребно сваки пут понављати (рећи "добар дан") већ је довољно то урадити први пут када се уђе или види старији колега. Ако је рећи добар дан колеги ( а то је истоветно војничком поздраву) нешто лоше, онда сам ја "на другој страни барикаде" у односу на младог колегу "Дизастр2".

У сваком систему влада неке ред оличен у правилима. Можда нека правила нису добра. Ако нису морају и могу се мењати. Али, док се не промене важе. То је основно правило које одржава систем. Ако нема правила и свако ради по своме онда имамо "ентропију система". Закони термодинамике важе и за људске системе.

А за младог колегу "Дистра2" једна чињеница коју је требао знати када је дошао у војску. Износим врло поједностављено: Војска је кастинска организација. Ту нема равноправних. Постоји строга хијерахија где је увек "паметнији" онај са вишим чином. Одлуке се морају доносити одмах и сад и може их доносити само један. Треба и мора да косултује друге, али само он, тај "један" одлучује. Боља је и најгора одлука донета на време, него она која касни. И, колега "Дистар2", то функционише на сличан начин хиљадама година. У време совјетске Октобарске револуције револуционари су увели "равноправност" у војску. Старешине су се "бирале" на зборовима војника. Укинути су чинови.... И... све су вратили на старо, посебно током Другог светског рата. Не би победили да нису.

Такође, бићи слободан да колеги препоручим да још једном (или једном ако није) прочита народну јуначку песму: "Краљевић Марко и Муса кесаџија". У тој песми Марко је у Султановим затвору. Дознавши да Муса прави проблеме по царству Султан моли Марка да оде и савлада Мусу. Марко то прихвата и после добрих припрема (цеђења суве дреновине) одлази и уз помоћ виле Равијојле победи Мусу и помогне Султану. Зашто Марко помаже Султану, који га је и бацио у затвор? Зар није нормално да буде на Мусиној страни? То га и Муса пита када му изађе на мегдан. Муса му предлаже да заједно "робе" и пљачкају и боре се против Султана. Марко не пристаје већ помаже Султано? Зашто? Одговор је једноставан. И најгора власт, као што је Султанва, против које се Марко (бар у песмама) бори, је боља од најбољег безвлашћа (систем где нема правила) за које се бори Муса.


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: sakota79 on October 24, 2012, 10:02:51 pm
A ljudi, nema potrebe za vakim divanom, pa pročitajte šta je "Nesreća" ustvari rekao. Da, treba pozdraviti- kraj priče. Ali problem je što su ti koje treba pozdravljati možda malo pali u očima tih mladjih generacija koje nisu služile "pravu" vojsku. Evo samo čekaju te nove generacije da dođu, a kad dođu... trt, daj one matore što nam nisu baš po volji. Kako da taj koji je juče došao u vojsku ozbiljno shvati istu , prve se starešine pajtaju i nazivaju po nadimcima? Nije ti Paja, Mile, ili već ko, komandir  već Gdin- dodajući čin. Pa treba pozdraviti tog Paju, Mileta ili Žileta a pokazalo se da se ne razume u svoj posao, ili ima neke skečeve vezane za upotrebu alkohola, pa je ispao smešan. Poštuj sebe pa će te i drugi poštovati. Dakle Generale, mani se roncanja po vojničkim ormarićima. I strojeve obuke negde gotovo da i nema.


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: Dizastr2 on October 24, 2012, 10:10:00 pm
Auuu @Dzumba, pa ja rekoh da ne pravim nauku a ti ma upropasti nacisto! :D
Slusaj, svaka tebi cast. Verujem da si bio najbolji oficir na celom svetu i da si PS-ovac za medalju, ali mani mene da davis sa tim. Izneo sam samo svoje misljenje, nista vise.
Znam ja vrlo dobro kako vojska funkcionise. Nije meni nikad bilo tesko da pozdravim staresinu. Niko me nije opominjao za to. Samo kazem da su to gluposti. Ujutru jednom i cao. Da masem jednom te istom staresini ceo dan je glupost. A neki to i traze namerno. Jos veca je glupost da se oko toga nabedjujemo
Kolege nismo jer u vojsci vise ne radim. Neki sa foruma znaju i zasto. @Rocker me je video donekle kakav sam vojnik nek on proceni da ne bude da ja nesto blebecem ovde.
PS znam, a znam i sta mi je smetalo. Moje misljenje sam izneo i toliko. Jel bi mogao sad uvazeni "kolega" oficiru da zaobices ovog "vojnika" sa tim "pozdravljanjem" molicu.
Unapred zahvalan.

P.S. Ako treba u tri primerka nije problem ;)


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: dzumba on October 24, 2012, 10:20:00 pm
Ипак смо колеге. Ни ја не радим више у војсци и пишемо заједно на овом форуму. И наравно, поштујем твоје право да мислиш о свему овде тако како што мислиш. Као и ја.

Да, Сакота, управу си. Недициплина у војсци увек потиче од старешина, односно њихова недисциплина је већи проблем. И, ако се оно "Генерале" односи на мене, то нисам био, а још мање сам сада.


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: Dizastr2 on October 24, 2012, 10:21:38 pm
Za ovo se slazemo. A i lepo si napisao. Van kapije je drug, unutra je sef. Razlika je ogromna!


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: sakota79 on October 24, 2012, 10:59:06 pm
Ипак смо колеге. Ни ја не радим више у војсци и пишемо заједно на овом форуму. И наравно, поштујем твоје право да мислиш о свему овде тако како што мислиш. Као и ја.

Да, Сакота, управу си. Недициплина у војсци увек потиче од старешина, односно њихова недисциплина је већи проблем. И, ако се оно "Генерале" односи на мене, то нисам био, а још мање сам сада.
Ne, nije se odnosilo na vas. Taj još "drma trupama".


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: Rocker on October 24, 2012, 11:53:49 pm
Po mom skomnom mišljenju, Nenad je bio odličan i vojnik i drug (donošenje cigara pre nego sam mogao da izađem van kasarne nikad neću zaboraviti  :klap ). Ali mislim da ne pričamo ovde ni o kome ponaosob, već o pravilu pozdravljanja i šta je tu dobro, a šta eventualno suvišno. Po onome što sam ja mogao da primetim, profesionalna vojska ipak ima drukčiji tretman. To mi je i razumljivo, jer mnogi od tih ljudi godinama rade i provode dane zajedno, a ne retko se i privatno druže. Koliko god možda obe strane želele da sačuvaju profesionalni vojnički odnos u međusobnoj komunikaciji, mišljenja sam da je to kud i kamo teže nego kada je u pitanju regrutni sastav. I meni su starešine (sem možda 2-3 koji su bili "sistemska greška" i bruka za starešinski kadar) uvek govorile da ih ne pozdravljam svaki čas, sem ako nema ostale vojske u blizini i to ako je više vojnika pristuno. Naravno, to se nije desilo odmah, već kad su me dobro upoznali. Nije meni nikad bilo teško i nikad nisam bio opomenut ni zbog toga, niti zbog ičega drugog, ali mi je jasno da formalnosti ponekad dosade ljudima, naročito kada za njima nema naročite potrebe. Niti su te starešine bile nešto popustljivije prema meni, niti sam se ja "opustio" zbog tog i još nekih detalja koji su mi bili dozvoljeni, a koji nisu ostalima (bar ne većini). Shvatio sam to ne kao privilegiju, nego kao situaciju koja po svojoj prirodi prosto zahteva malo manje formalnosti (sve vezano za računare je bilo moj posao, od pravljenja spiskova vojnika za vikend/izlazak u grad, pa do raznih spiskova opreme i naoružanja po magacinima i još svašta drugo). Ipak, u obraćanju starešini ama baš nikad nisam započeo rečenicu bez "Gospodine (čin)", iako je možda u dužem razgovoru to izgledalo pomalo rogobatno.

P.S. Da se odmah ogradim zbog ovih 2-3 starešine koje sam nazvao "sistemskom greškom". Nisam to uradio zbog pozdravljanja, niti zbog nekog mog ličnog konflikta sa njima, naprotiv, ni oni nisu imali nikakve primedbe na mene, niti su mi išta zamerali. Znali su čak i da me pohvale. To sam napisao zbog izrazite disproporcije njih u odnosu na ostale starešine, koje su uživale poštovanje i autoritet kod vojske, iako su neki od njih bili daleko stroži i "nezgodniji" u nekim situacijama. Ali koliko god neko trenirao i školovao se da bude vojnik, ipak smo svi prvo ljudi pa sve ostalo. Kod nekoga mane izbiju u prvi plan umesto vojničkih kvaliteta, pa mi je zato razumljivo ovo što je Nenad napisao, iako se ne bih složio da su svi koji insistiraju na strogom poštovanju PS-a zaslužili navedeni epitet. Ima i strogih "formalista" koji su "mekši" prema vojsci i pre će izaći u susret oko nekih stvari, iako će formalno zameriti i opomenuti za svaku sitnicu koja nije na svom mestu.


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: oficir neaktivne rezerve on October 25, 2012, 08:24:59 am
Dzumba,
sa iste smo strane barikade.

Danas svima uopšte fali poštovanja i obzira prema drugima.Poštovanja prema godinama,položaju,hijararhiji,znanju,obrazovanju.....itd.
A sve to i ne čudi sa obzirom da nas unazad 20-tak godina uče da ništa ničega nije važno osim možda "sopstvene zadnjice" i da se sve svodi na poštovanje ličnih materijalnih dobara ili "tuđih" ako postoje uslovi da se delimično prenesu i u sopstveni džep u postupku tzv. "oparivanja".

I ono što se ne shvata je da, prava i ozbiljna vojska nije dobrovoljno pevačko društvo a i u njemu se ipak zna ko kosi a ko vodu nosi i zašto.

Mnoge stvari u vojsci deluju anahrone i suvišne.Ali kada bi se bolje poznavala istorija,tradicijia,simbolika i kultura kao i osnovni postulati funkcionisanja sistema vojske, shvatilo bi se da ipak propisana pravila ponašanja, imaju određenu važnost i značenje.

Da ne navodim niz funkcija komandovanja koji su sa nekim simbolima u vezi: Jednostarešinstvo,Subordinacija.......itd.


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: MOTORISTA on October 25, 2012, 09:08:44 am
U stara vremena su ljudi pozdravljali jedni druge iako se nisu poznavali. Ovog leta mi se u Prijepolju desilo nešto što odavno nisam video, a to je da mi je čovek u prolazu nazvao dobar dan.

Isto je sa vojskom, pozdravljaš starije po godinam a i po činu od sebe kako treba iako ste možda kućni prijatelji.

Nije za džabe izmišljenaova: "Družba je družba, a služba je služba"


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: Bozo13 on October 25, 2012, 02:15:14 pm
U Sloveniji postoji lepa navika, da se kod hodanja u planine ili prirodu (ne parkokove, nego pravu prirodu) pozdavlja.
Ako ti ne pozdraviš, drugi te pozdravi. Pa razmišljaj.

Jedna anekdota na ponašanje. Prilikom posete švedkoj, pušio sam na ulici. Na kraju, podsvestno bacio opušak na pod, kad mi priđe stariji gospodin, i brez reči pokupi opušak sa poda i odnese ga u kantu. Od tada nikada niti ne pomislim na da bacam opuške na pod, nego uvek u kantu.


Sve u smemu spada na kraju na stvar, koju smo nekad zvali "kučni odgoj".

LPB


LPB


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: Brok on October 25, 2012, 04:36:22 pm
U stara vremena su ljudi pozdravljali jedni druge iako se nisu poznavali. Ovog leta mi se u Prijepolju desilo nešto što odavno nisam video, a to je da mi je čovek u prolazu nazvao dobar dan.

Ima toga još dan dans u pojedinim predelima Vojvodine a i u manjim mestima u Centralnoj Srbiji.


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: kumbor on October 25, 2012, 04:42:50 pm
Takva situacija je moguća svugde u Srbiji, osim u Beogradu. Što je mesto manje, to je verovatnoća veća da će ti neko nazvati dobar dan prosto tako. Tome su naročito skloni stariji.


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: nv on October 26, 2012, 11:07:40 pm
Dzumba,
sa iste smo strane barikade.

Danas svima uopšte fali poštovanja i obzira prema drugima.Poštovanja prema godinama,položaju,hijararhiji,znanju,obrazovanju.....itd.
A sve to i ne čudi sa obzirom da nas unazad 20-tak godina uče da ništa ničega nije važno osim možda "sopstvene zadnjice" ...

Točno! Evo jednog primjera obzira kakvoga danas više nećemo naći. William Hewlett i David Packard odlučuju o imenu svoje tvrtke koju su nedavno pokrenuli. Žele odlučiti hoće li se tvrtka zvati Packard-Hewlett ili Hewlett-Packard. Bacaju novčić, pa tko pobijedi odlučuje.

Sad dolazi ono najbitnije: pobijedio je Packard i tvrtka je nazvana ... svi znamo kako


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: dobri covek on July 30, 2018, 11:08:42 pm
Tema doduše nije Bog zna kako aktivna, kao da smo sve rekli.

Ovo je moje iskustvo. Od malena, od svoje 14 sam učen da pozdravljam svakog ko ima viši čin od mene. Od vodnika do generala. I ja sam to radio. Kad sam završio školu, s pravom sam očekivao da se tako odnose i prema meni.
Ali, tu sam se sudario sa onim što se zove "autoritet". Kakav autoritet u jedinici može da ima vodnik početnik? E, pa ja sam odlučio da ga ostvarim. Učio sam više, vežbao više, sprovodio plan obuke bolje i prilježnije... da bih na prvom gadjanju doživeo ono prastaro - Artiljerci, čak i oni protivoklopni, gadjaju i pogadjaju. Ili ne. Kad promaše, krivi su vezisti. Kao uostalom uvek. E ovaj put, moji vezisti su bili naučeni da doslovce zapišu svaku komandu, prenesu je, dobiju potvrdu (a za svaki slučaj sam imao uredjaj na kojem sam, radi obuke svojih, snimao tudje greške)). I pokazalo se da nismo mi krivi.

Otada su i stari podoficirski asovi (od kojih sam naučio tri puta više nego na časovima u školi) slušali šta ja imam da kažem, Ja sam pozdravljao sve, od vodnika 1. klase (da postojao je i takav čin) do komandanta. I svi su otpozdravljali.
Postigao sam svoj prvi cilj - naučio sam kolege da poštuju čak i najmanji čin. Ma, znali su oni to, ubedjen sam, samo je neko trebao da ih podseti.

Kasnije, pred kraj karijere, zastavnik prve klase prima vod... a vd komandira čete potporučnik sa petnaest ( i slovima petnaest) dana službe. I cela brigada se čudi, kako ga ja pozdravljam.
Kao što neko reče, ne pozdravljam ja potporučnika Klempu, nego ono što bi on trebao da predstavlja. Sad što on to nije najbolje znao, nije moja greška.

Kada sam pozdravljao rukom, propisno, vojnički oštro, očekivao sam da to isto rade i mladji od mene. U odavanju vojničke počasti se ogleda vojnički duh. Pokazuje se samopoštovanje. Ne mora to neko da razume, ali samo slobodni ljudi mogu da odaberu da služe, Ponekad i goreg od sebe, šta da radiš ne rešavaš to ti, nego neki kadrovik u komandi.

Pravila su napisana za sve. Nije teško izbegavati pravila. Teško ih je poštovati, i živeti po njima. Sad, kako neko može da traži od mene da poštujem pravila o puštanju kući, ovome ili onome, a da istovremeno on ne poštuje ono najjednostavnije - pozdravljanje, obraćanje, predstavljanje, javljanje....

Vojnički život je, sam po sebi, pun nelogičnosti. Ljudi raznih interesovanja, intelektualnih i radnih sposobnosti, rade zajedno. Jedino što im je zajedničko, što će im omogućiti korektne medjusobne odnose i rad, jeste poštovanje vojničkih pravila. Ako to vojničko pravilo predvidja da se pozdravim svako jutro sa čovekom koji mi ništa nije, osim što stanuje u blizini (dobro jutro, komšija - ali to je, kažu, stvar lepog domaćeg vaspitanja), zašto bi mi bilo teško da se pozdravim (rukom, naravno, klimoglavom ili naklonom - što je,opet, stvar lepog vojničkog vaspitanja) sa čovekom od koga ću sutra možda doživeti da me spašava pod vatrom? Ili ću ja njega.

Istovremeno, sa čovekom kome osam sati dnevno govorim "Vi" vikendom idem u ribolov. Da, vojska je stvarno prepuna nelogičnosti, ali upravo to i jeste ono što mi se tolike godine činilo lepim.


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: Kuzma® on July 31, 2018, 07:58:19 am
Bila je nedelja i popodnevni sati. Moja jedinica se nalazila vec par meseci na terenu. Iznenada dolaze komandant jedinice i nacelnik inzinjerije u korpusu. Upadaju u prostorije u kojima su ziveli i radili moj komandir voda i komandir cete. KV je potporucnik koji je nekada bio stariji vodnik.  Nacelnik pocinje da galami zasto ga niko ne docekuje.
Potporucnik ustaje sa kreveta: Gospodine pukovnice izadjite napolje. Ja u Vasu kancelariju ulazim kucajuci i Vi ste duzni isto tako da udjete u moju.
Muk, tajac i onda se pukovnik i potpukovnik okrecu nalevo krug izlaze napolje, zatvaraju vrata, prave par minuta pauze, kucaju i kada im je odgovoreno ulaze u kancelariju. Nista nisu rekli, ali su u nastavku bili jako fini.


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: dzumba on July 31, 2018, 08:38:16 pm
Tema doduše nije Bog zna kako aktivna, kao da smo sve rekli.

Ovo je moje iskustvo. Od malena, od svoje 14 sam učen da pozdravljam svakog ko ima viši čin od mene. Od vodnika do generala. I ja sam to radio. Kad sam završio školu, s pravom sam očekivao da se tako odnose i prema meni.
Ali, tu sam se sudario sa onim što se zove "autoritet". Kakav autoritet u jedinici može da ima vodnik početnik? E, pa ja sam odlučio da ga ostvarim. Učio sam više, vežbao više, sprovodio plan obuke bolje i prilježnije... da bih na prvom gadjanju doživeo ono prastaro - Artiljerci, čak i oni protivoklopni, gadjaju i pogadjaju. Ili ne. Kad promaše, krivi su vezisti. Kao uostalom uvek. E ovaj put, moji vezisti su bili naučeni da doslovce zapišu svaku komandu, prenesu je, dobiju potvrdu (a za svaki slučaj sam imao uredjaj na kojem sam, radi obuke svojih, snimao tudje greške)). I pokazalo se da nismo mi krivi.

Otada su i stari podoficirski asovi (od kojih sam naučio tri puta više nego na časovima u školi) slušali šta ja imam da kažem, Ja sam pozdravljao sve, od vodnika 1. klase (da postojao je i takav čin) do komandanta. I svi su otpozdravljali.
Postigao sam svoj prvi cilj - naučio sam kolege da poštuju čak i najmanji čin. Ma, znali su oni to, ubedjen sam, samo je neko trebao da ih podseti.

Kasnije, pred kraj karijere, zastavnik prve klase prima vod... a vd komandira čete potporučnik sa petnaest ( i slovima petnaest) dana službe. I cela brigada se čudi, kako ga ja pozdravljam.
Kao što neko reče, ne pozdravljam ja potporučnika Klempu, nego ono što bi on trebao da predstavlja. Sad što on to nije najbolje znao, nije moja greška.

Kada sam pozdravljao rukom, propisno, vojnički oštro, očekivao sam da to isto rade i mladji od mene. U odavanju vojničke počasti se ogleda vojnički duh. Pokazuje se samopoštovanje. Ne mora to neko da razume, ali samo slobodni ljudi mogu da odaberu da služe, Ponekad i goreg od sebe, šta da radiš ne rešavaš to ti, nego neki kadrovik u komandi.

Pravila su napisana za sve. Nije teško izbegavati pravila. Teško ih je poštovati, i živeti po njima. Sad, kako neko može da traži od mene da poštujem pravila o puštanju kući, ovome ili onome, a da istovremeno on ne poštuje ono najjednostavnije - pozdravljanje, obraćanje, predstavljanje, javljanje....

Vojnički život je, sam po sebi, pun nelogičnosti. Ljudi raznih interesovanja, intelektualnih i radnih sposobnosti, rade zajedno. Jedino što im je zajedničko, što će im omogućiti korektne medjusobne odnose i rad, jeste poštovanje vojničkih pravila. Ako to vojničko pravilo predvidja da se pozdravim svako jutro sa čovekom koji mi ništa nije, osim što stanuje u blizini (dobro jutro, komšija - ali to je, kažu, stvar lepog domaćeg vaspitanja), zašto bi mi bilo teško da se pozdravim (rukom, naravno, klimoglavom ili naklonom - što je,opet, stvar lepog vojničkog vaspitanja) sa čovekom od koga ću sutra možda doživeti da me spašava pod vatrom? Ili ću ja njega.

Istovremeno, sa čovekom kome osam sati dnevno govorim "Vi" vikendom idem u ribolov. Da, vojska je stvarno prepuna nelogičnosti, ali upravo to i jeste ono što mi se tolike godine činilo lepim.

Потписујем...


Title: Re: Pravilo pozdravljanja,počasni stroj i tome slično
Post by: Boro Prodanic on July 31, 2018, 08:50:09 pm
Poštuje se čovek, ali i položaj. Evo mog primera: bio sam kao MT poručnik komandir V BO na MJ Podgorka na Brionima, komandant je bio poručnik bojnog broda. Nakon otprilike dve godine njega premeste na MJ Jadranka, a za zastupnika komandanta na Podgorki odrede pomorskog zastavnika Bucu. Svakog dana u 06.50 i u 12.40 ja mu predajem raport i pozdravljam ga vojnički. U početku se on bunio, kao nemojte, nije u redu.... ali džabe. Kad je isteklo 6 meseci hoće da odrede mene za zastupnika i ja odbijem - iz principa. Zašto nisu mene odredili prvog, pa Bucu? Nađu oni Solomonsko rešenje: 7 dana pauze pa opet Buco. U međuvremenu ja dobijem i čin kapetana, i sve do kraja služb na Podgorki dva puta dnevno predajem raport zastavniku. Nisam se osećao poniženim, nije mi pala kruna sa glave (nisam je doduše nikad ni imao :)) a mislim da su mornari poštovali vojnu hijerarhiju više gledajući to...

I nikad mi se nije dogodilo u 26 godina vojne karijere (ne računajući 5 godina u Akademiji) da ne pozdravim starijeg i da ne otpozdravim mlađem, barem koliko ja znam. Možda jedino ako nisam video da me je neko pozdravio.

U penziju sam otišao kao pukovnik MTSl iako sam više od dve godine predavao raporte zastavniku.

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info