PALUBA

Pomoćni brodovi i plovna sredstva HRM


Od pomoćnih brodova i plovih sredstava (ne računajući brodove tipa DBM, DJB, SB, LR, barkase i motorne jahte koji se na službenim web stranicama OSRH vode kao pomoćni, a koji će na Palubi biti zasebno obrađeni) u Hrvatskoj ratnoj mornarici, od njenog osnutka, korištena su slijedeća četiri:

PT-71	pomoćni teretni - vodonosac
PDS-713	pomoćna desantna splav
DSM-110	desantna splav - minopolagač
DTM-219	desantni tenkonosac - minopolagač

Sva četiri su bivši brodovi JRM koji su se u rujnu 1991. zatekli u Šibeniku te tako došli u posjed HRM. Brodovi su i u HRM zadržali iste oznake odnosno flotne brojeve koje su nosili i u JRM, s tim da se kod PT-71, barem službeno, nije koristilo ime "Meduza" koje je nosio u JRM.

Prva dva broda su i dalje aktivna u HRM, PT-71 u Obalnoj straži RH, a PDS-713 u Flotili HRM, dok su DSM-110 i DTM-219 povučeni te su detaljnije obrađeni u temi Bivši brodovi HRM (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=16914.0) pa će ovdje biti samo ukratko prezentirani.

Vrijedno je spomenuti da je u Šibeniku u hrvatske ruke palo još nekoliko pomoćnih brodova i plovnih sredstava nekadašnje JRM koji međutim nisu uvršteni u sastav HRM. Tako su u MTRZ "Velimir Škorpik" i na Kulinama zatečeni naftonosac PN-25, desantni tenkonosci - minopolagači DTM-213, DTM-215 i DTM-217 (potonji je potopljen kao meta protubrodskom raketom RBS-15 na vježbi Posejdon '94) te lučka klapeta - bager LKB-1.

DTM-219

Desantni tenkonosac - minopolagač DTM-219 (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=16914.msg188273#msg188273) izgrađen je 1955. u brodogradilištu "3. Maj" u Rijeci. Dužine 49,8 i širine 9,02 metra imao je punu istisninu od 458 tona. Pokretan sa tri dizelska motora, snage 191 kW svaki, postizao je maksimalnih 10 čvorova. Do 1991. bio je u službi u JRM, a od rujna 1991. u HRM gdje je bio jedan od prvih brodova koji je pod hrvatskom zastavom obavio ratnu zadaću. Povučen 2002., a 2006. darovan hrvatskoj salezijanskoj provinciji. Trenutno se preuređuje u ploveću/plutajuću crkvu. Više u temi Bivši brodovi HRM (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=16914.msg188273#msg188273).

[attachment=1]DTM-219 snimljen početkom rata

DSM-110

Desantna splav - minopolagač DSM-110 (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=16914.msg188359#msg188359) izgrađena je 1956. u brodogradilištu "Uljanik" u Puli. Dužine 25,84 i širine 14,05 metara imala je punu istisninu 167 tona. Pokretana sa dva dizelska motora, snage 221 kW svaki, razvijala je maksimalnu brzinu od 9,2 čvora. Do 1991. godine služila je u JRM, a od rujna 1991. godine u HRM. Povučena 2009. godine i prema nekim izvorima prodana brodogradilištu "Punat" na otoku Krku gdje je preuređena u radnu teglenicu. Više u temi Bivši brodovi HRM (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=16914.msg188359#msg188359).

[attachment=1]DSM-110 na vezu (Wikipedia)

PT-71


[attachment=1]PT-71 (pomoćni teretni brod - vodonosac)

Klasa i vrsta:	Pomoćni transportni brod - vodonosac (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=9926.msg74060#msg74060)
Gradnja:	"Jozo Lozovina Mosor", Trogir, 1956.
Služba:	JRM 1956. - 1991. kao PT-71 "Meduza"
	HRM 1991. - danas kao PT-71

[attachment=3]PT-71 na vezu u Lori s oznakama Obalne straže RH (2011.)

Pomoćni teretni brod - vodonosac PT-71 izgrađen je 1956. godine u trogirskom brodogradilištu "Jozo Lozovina Mosor" kao pomoćni transportni brod za prijevoz rasutih tereta PT-71 "Meduza". Građen je od čelika kao prvi u seriji od dva istovjetna broda, oznaka PT-71 "Meduza" i PT-72 "Jastog", a 1958. godine su oba preuređena u vodonosce. Sve do 1991. PT-71 je korišten za dostavu pitke vode, prvenstveno na udaljenije i nepristupačnije otoke. Često je plovio za Šoltu, Žirje, Drvenik, Lastovo, Korčulu, Mljet, Dugi otok, Premudu, Molat, Silbu, Susak, Unije... zatim u Boku, a po potrebi je opskrbljivao i svjetioničare na zapadnoj obali Istre. Bio je u sastavu 8. Odreda pomoćnih brodova 8. Vojno-pomorskog sektora sa sjedištem u Šibeniku. Brod je bio naoružan sa jednim topom 40/60 mm Bofors i jednim topom 20 mm M-71, a ratni bojevi komplet činila su 784 metka 40 mm i 2880 metaka 20 mm te 64 komada PDRB (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=7428.msg42785#msg42785). Od brodskih sustava i uređaja bio je opremljen radarom "Decca" RM-1226A, radio-prijamnicima RD-1 i "Siemens" 309a, radio-primopredajnikom RUP-12M, radio-telefonom UKT-FM 66/17 i zapovjednim razglasom IK-10. S 21 članom posade uz brodske zalihe od 11 tona vode i 18,5 tona goriva imao je autonomiju od 15 dana, a ploveći ekonomičnom brzinom od 8,5 čv imao je doplov od 4660 nm uz utrošak goriva 75kg/h. Više o njegovoj službi u JRM (1956. - 1991.) u temama Vodonosci JRM (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=9926.0) i Transportni brodovi JRM (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=15153.0).

[attachment=2]PT-71 "Meduza" u službi JRM

[attachment=1]U plovidbi 12.08.2007. (S. Aljinović, www.shipspotting.com)


U rujnu 1991. PT-71 se zatekao u Šibeniku, u MTRZ "Velimir Škorpik" (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=8081.0), te je pao u hrvatske ruke. U HRM brod je najčešće korišten za dostavu vode žednim hrvatskim, ponajviše dalmatinskim, otocima. Brod je dobio i novu navigacijsku i komunikacijsku opremu (uključujući i radar). Čest je sudionik vježbi HRM, odnosne Obalne straže RH gdje najčešće igra ulogu sumnjivog, odnosno proganjanog plovila ili pak ima ulogu havariranog plovila (požar na brodu i/ili izlijevanja nafte u more). Plovi u sastavu 1. divizijuna Obalne straže RH. Uz PDS-713, vodonosac PT-71 najstariji je brod Hrvatske ratne mornarice (oba izgrađena 1956.).


[attachment=2]Na zadatku - dostava pitke vode žednome Pagu (Cropix)

Istisnina:	710 tona (puna)
Dužina:	43,75  m
Širina:	8,2 m
Gaz:	3,1 m (pramac)
	3,5 m (krma)
Pogon:	dizelski motor "Burmeister i Wein" 684 kW
Brzina:	10 čv (maksimalna)
Doplov:	4660 nm pri ekonomičnoj brzini 8,5 čv
Autonomnost:	15 dana
Posada:	15 članova
Mogućnost krcanja:	350 tona vode (kao vodonosac)
	450 tona tereta (kao teretni brod)
Vrijeme prenamjene:	24 sata

[attachment=3]Istjecanje nafte u more - PT-71 na vježbi "Jadran '11"

[attachment=4]Požar na brodu - PT-71 na vježbi "Jadran '12"

PDS-713


[attachment=1]PDS-713 (pomoćna desantna splav)

Klasa i vrsta:	Pomoćna desantna splav (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=7484.0)
Gradnja:	"Uljanik", Pula, 1956.
Služba:	JRM 1956. - 1991. kao PDS-713
	HRM 1991. - danas kao PDS-713

[attachment=2]PDS-713 snimljen u Fažanskom kanalu 14.10.2010. (Plavnik)

Pomoćna desantna splav PDS-713 izgrađena je 1956. godine u brodogradilištu "Uljanik" u Puli. Prema Pregledu ratnih brodova i plovnih sredstava JRM iz 1988. godine, PDS-713 je zajedno sa PDS-705 preuređen u plovni bager 1975. godine u MTRZ "Sava Kovačević" (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=8057.0) u Tivtu. Građen je od čelika, a opsluživalo ga je 14 članova posade. Bio je naoružan sa dva topa 20 mm M-71. Ratni bojevi komplet činilo je 2000 metaka 20 mm i 32 komada PDRB (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=7428.msg42785#msg42785). Od brodskih sredstava i uređaja imao je radar "Decca" 110, dubinomjer "Atlas" 460, radio-predajnik RD-1, radio-prijamnik RP-1 te radio-primopredajnike R-609 i RUP-12M. Brodske zalihe činile su 2,5 tona vode i 3,5 tona goriva.

[attachment=3]Ilustracija izgleda PDS-713 JRM sa bagerom (na slici PDS-705 ili PDS-713)

[attachment=1]PDS-713 prevozi publiku Kazališta Ulysses


U rujnu 1991. godine PDS-713 se nalazio u Šibeniku te je tako došao u hrvatske ruke. Uklonjen mu je bager te je korišten za transport ljudstva, tvariva i tehnike. Danas plovi u sastavu Flotile HRM, a bazira u pulskoj vojnoj luci Vargerola te se ponajviše koristi za opskrbu i ostale potrebe rezidencijalnih objekata na Brijunima. U ljetnim mjesecima prevozi i publiku na predstave Kazališta Ulysses (http://www.ulysses.hr), Rade Šerbedžije, čije se predstave odigravaju na Brijunima. Iako je prijevoz uračunat u cijenu ulaznice, nije mi poznato da li taj novac ide HRM-u za pokriće troškova prijevoza.

Osobno mi nije poznata niti jedna slika PDS-713 u HRM sa bagerom pa se nameće zaključak da je PDS-713 u HRM još jednom prošao rekonstrukciju kojom prilikom mu je uklonjen bager i ugrađena ukrcajno-iskrcajna rampa na pramcu (Postoji li mogućnost da je podatak u Pregledu pogrešan odnosno da PDS-713 nije rekonstruiran u bager? Također, kao što je na početku teme spomenuto, u hrvatske ruke je u Šibeniku pao još jedan bager - LKB-1.). PDS-713 je u HRM dobio i novi navigacijski radar te ostalu navigacijsku i komunikacijsku opremu.

Zanimljivo je spomenuti da u Registru brodova trgovačke mornarice Crne Gore izdatom 31.12.2009, među ostalim podacima, za trajekt "Kamenari" u rubrici "Prvo (izvorno) ime" stoji PDS-713 što je po svemu sudeći pogrešno jer PDS-713 i dalje plovi u sastavu HRM. Trajekt "Kamenari" je najvjerojatnije bivši PDS-710. Više o tome u temi DSM/PDS brodovi (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=7484.msg48683#msg48683).


[attachment=2]PDS-713 plovi u suton

Istisnina:	159 tona (puna)
Dužina:	25,84 m
Širina:	14.05 m
Gaz:	0,74 m (pramac)
	1,09 m (krma)
Pogon:	2x dizelski motor 221 kW (ukupno 442 kW)
Brzina:	9,6 čv (maksimalna)
Doplov:	360 nm pri ekonomskoj brzini 7,6 čv
Autonomnost:	2-3 dana

[attachment=3]Pristajanje PDS-713

Promakla mi je jedna od, kako brodarski kaže, prvih fotografija...

[attachment=1]

Zna li tko je li PDS-713 plovi u sastavu Divizijuna za potporu ili Odreda rezidencijalnih brodova Flotile HRM (s obzirom da se koristi za potrebe rezidencijalnih objekata)?

I tek što je obrađen na Palubi, evo ga u akciji...
(slika neme veze sa člankom, al eto...)


02.08.2012.

GAŠENJE ŽEĐI

Vodonosac HRM od jutros prevozi vodu zadarskim otocima


[attachment=1]
Vodonosac Hrvatske ratne mornarice u četvrtak je oko deset sati isplovio iz Zadra prevozeći do otoka Iža oko 320 kubika vode, dok je „Zrmanja“ vodu dostavila Silbi i to zahvaljujući sredstvima Zadarske županije od 80.000 kuna.

Do danas, zadarski su otoci „potrošili“ svih predviđenih 31.000 kubika vode po subvencioniranoj cijeni, ali su zadarske gradske vlasti objavile da su u dogovoru s Ministarstvom regionalnog razvoja i Hrvatskom ratnom mornaricom riješili pitanje prijevoza vode na otoke.

- U kontaktu s ljudima iz Ministarstva regionalnog razvoja sam informiran da će proračunska sredstva namijenjena prijevozu vode na otoke biti povećana, pa će koncesionar u izvjesnoj mjeri nastaviti s prijevozom vode. Vodonosac HRM-a će nam biti na raspolaganju najmanje dva naredna mjeseca i iskoristio bih priliku zahvaliti se posadi vojnog vodonosca, admiralu Anti Urliću i ministru obrane Anti Kotromanoviću koji je odobrio angažman vojnog vodonosca radi pomoći našim otočanima i njihovim gostima, izjavio je zadarski gradonačelnik Zvonimir Vrančić vjerujući da će problem s opskrbom otoka za ovu godinu time biti riješen i nadajući se da ubuduće neće biti ovako sušnih godina.
Na zadarske otoke lani je preveženo 51.000 kubika vode, a otprilike toliko će trebati i za ovu godinu, procjenjuje Ivica Katić, gradski pročelnik za otoke.

- Lani je u ovo vrijeme na zadarske otoke dostavljena ista količina vode, a u kolovozu bismo im trebali prevesti još oko 11.000 kubika, ali još ćemo vidjeti hoće li se i kada popraviti hidrološka situacija i što će se događati u rujnu. Za ugovoreni ovogodišnji iznos od milijun i 850 tisuća kuna preveženo je 31.000 kubika, a za prijevoz potrebnih i očekivanih 51.000 kubika treba nam još oko milijun i 200 tisuća kuna. Naravno, angažiranje vojnog vodonosca će bitno smanjiti te troškove, kaže Katić.

Po njegovim je riječima iz Ministarstva regionalnog razvoja najavljeno osiguranje sredstava za subvencionirani prijevoz vode do kraja godine, ali još nije poznato o kolikom se iznosu radi. Do kraja sezone, vojni će se vodonosac na gatu zadarske Rive puniti svake noći i preko dana voziti vodu na otoke.

Predrag Opačić, Slobodna Dalmacija (http://www.slobodnadalmacija.hr/)

06.08.2012.

Obalna straža već šesti dan opskrbljuje vodom zadarske otoke

[attachment=1]
Vodonosac PT-71 Obalne straže RH, od srijede 1. kolovoza 2012. angažiran je na zadaći dostave pitke vode stanovništvu najugroženijih otoka u području zadarskog otočkog arhipelaga.

Posada vodonosca PT-71 Obalne straže RH počela je sa dostavom pitke vode na otoku Veli Iž, jednom od 18 naseljenih otoka zadarskog ar­hipelaga.

Tako je u četvrtak 2. kolovoza dostavljeno 320 tona pitke vode na Veli Iž, u subotu 4. kolovoza 323 tone pitke vode na otok Mali Iž, a danas, 6. kolovoza nastavljeno je sa opskrbom te je na otok Veli Iž dostavljeno još 320 tona pitke vode.

Vodonosac Obalne straže RH PT-71 bit će angažiran na zadaći dostave pitke vode dok za to bude postojala potreba.

[attachment=2]
morh.hr (http://www.morh.hr)

Neka samo plovi, lijepo ga je vidjeti. :marinero

13.08.2012.

Otoci su žedni trajnog rješenja
   
Vojni vodonosac zapravo otočanima pruža prvu pomoć, jer u jednoj turi može dopremiti svega 300-320 tona vode, a vodonosac Zrmanja, koji zbog neplaćenih računa miruje na vezu, u jednoj turi dopremi 950 tona

[attachment=1]Vojni vodonosac i njegovih 12 mornara do daljnjega su na usluzi otočanima
Foto: Siniša KLARICA

Tjedan dana žedne otoke Grada Zadra napaja vodonosac Obalne straže PT-71. Stariji Zadrani sigurno se sjećaju drevnog vodonosca Bokanjac, koji je prije mnogo godina dopremao vodu na suncem isprane zadarske otoke. PT je njegova replika izgrađena davne 1956. u Trogiru za potrebe opskrbe udaljenih postaja ratne mornarice na otocima tzv. prve linije obrane mora. Tu zadaću vremešni vodonosac i danas obavlja, a ovih dana znači spas stanovnicima udaljenih otoka zadarskog arhipelaga.

Zapovjednik Ante Pletikosić i njegovih 12 članova posade već su se navikli na novu zadaću, a koliko ih se željno iščekuje, najbolje se vidjelo na otoku Ravi. No i mornari vojnog vodonosca svjesni su da je to samo prva pomoć stanovništvu koje pati od posljedica neshvatljive ljudske gluposti. Naime, vojni vodonosac u jednoj turi može dopremiti svega 300-320 tona vode, a vodonosac Zrmanja, koji zbog neplaćenih računa miruje na vezu, u jednoj turi dopremi 950 tona vode.

Za opskrbu Rave mora voziti dvaput

S ratnim vodonoscem putuje i koordinator zadarskog Vodovoda, kojeg ćemo za ovu priliku zvati Bibinjac, jer kako kaže, ne želi da mu se pripiše uloga "glasnogovornika" zadarskog komunalnog poduzeća.

- Samo za ilustraciju, za rješavanje potreba otoka Ista, PT-71 bi trebao napraviti čak tri ture. Potrebe 39 domaćinstava u Veloj Ravi, koji su se upisali za dostavu vode, iznose 780 tona, pa za taj relativno mali otok vojni vodonosac mora napraviti dvije ture, kaže on.
Čim se PT-71 krmom vezao za rivu u Veloj Ravi, priskočili su mještani kako bi spojili "manige" kroz mjesto. Korisnici ove usluge plaćaju prosječno 14,68 kune za kubik isporučene vode. To je najskuplja prosječna cijena od svih pet primorskih županija koje imaju potrebu opskrbe vodom svojih otoka. Voda se obično naručuje mjesec dana unaprijed, a neki naruče i po 20 tona (kubika) vode, iako su im kapaciteti gusterni svega 7-8 kubika. Ostatak razdijele sa susjedima i rođacima. Prve litre vode isporučene su domaćinstvu Žarka Božina.

Pripremajte cijevi

- Taman smo bili pri kraju s vodom, svaka čast vojsci što nam je dostavila vodu. Kod nas na otoku vam se voda mjeri u vagonima. Jedan vagon je 10 tona. Mi imamo veliku gusternu čiji je kapacitet 7 vagona ili 70 tona, a do sad je skupljene kišnice u njoj uvijek dostajalo za sezonu. Na sreću ne bavimo se turizmom pa tako nešto vode i ostane za nas. Dodao bih kako pet godina nije bilo ovakve suše i potrebe za dostavom vode, rekao je umirovljeni inženjer Žarko Božin.
Božin plaća kubik vode 79,68 kn/m3, jer nije prijavio Velu Ravu kao stalno prebivalište.

Inače, vodonosac PT-71 ima svega 400 metara vlastitih cijevi, pa ako ih već nemate na otoku, nastaje problem. Tad se voda najčešće izlijeva u stare zajedničke gusterne ili se tamo gdje je to moguće, auto-cisternama razvozi po kućama. Mornari u šali dobacuju da im je bilo "pakleno" na otoku Olibu, a poseban podvig je dopremiti vodu na uzvišenu vodospremu na Istu.

Ravljani i "došopici"

Sve to skupa niti malo ne pridonosi oživljavanju udaljenih zadarskih otoka. Lokalni stanovnici nam kažu da je Rava još 1972. imala plan dostave vode s kopna preko Ugljana, Iža, do predviđene vodospreme na brdu Babićevac. Ako se zna da je Rava od Dugog otoka udaljena svega 800 metara, jasno je da zamisao nije znanstvena fantastika.

- Je, ma oni misle kupiti još neke vodonosce koji će na kraju koštati ki suvo zlato, a nas na škoju niko niš ne pita. A kako će nas i pitati kad nam je najmlađi birač star 73 godine. U Veloj Ravi nas ima 67, a u Maloj Ravi samo 25 stalnih stanovnika. Bitno je da nas na biračkom popisu ima 123. Razliku čine "došopici", koji su se prijavili na otoku zbog besplatne brodske karte i oni koji imaju prebivalište, npr. u San Pedru u Kaliforniji i na Ravi. No sve to ni bitno koliko ono, di su pošli šoldi za našu vodu, govorili su uglas okupljeni Ravljani.

Dok se Zrmanja ne vrati u "stroj" ostaje PT-71 i njegovih 12 mornara koji na zadatku ostaju, kako je rekao ministar Ante Kotromanović, do daljnjeg.


Piše: Siniša Klarica, www.zadarskilist.hr

[attachment=1]
[attachment=2]

Priča o vodonoscima,je identična kao i pre 20-tak godina,za vreme bivše JNA!
Politike se menjaju,al" saradnja bilo koje  vojske i naroda ostaje.

PT-71

[attachment=1]
[attachment=2]

I još malo detalja - PT-71

[attachment=1]
[attachment=2]
http://vlakovi-ri-hr.4rumer.com/

Vodonosac Obalne straže HRM PT-71 snimljen u Lori 18.8.2013. prilikom posjeta desantnog broda "HS Ikaria" (https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,15360.msg292215.html#msg292215) grčke RM (osrh.hr (http://www.osrh.hr/)).

[attachment=1]

Ne znam da li ovaj gumenjak ide u ovu temu, ali nekako mi se činila najbliža...

prvi put sam ga danas vidio

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

Pa i nije baš za ovu temu, uostalom nije iz sastava HRM, ali mislim da Bojna za specijalna djelovanja ima ovakvoga.

Spominjali smo ga već ovdje (https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,6027.msg215364.html#msg215364) u temi Hrvatska ratna mornarica - novosti (https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,6027.840.html). Razvila ga je pulska Olimp Nautika u suradnji s Brodarskim institutom.

Ako sam dobro vidio, imao je mornaricku zastavu, pa mi je bilo logicno za pretpostaviti da je u sastavu HRM.

Pretpostavljam da je u pitanju krmena vojnopomorska zastava. Viju je svi brodovi i plovila OSRH, kako HRM, tako i Riječne bojne Inženjerijske pukovnije ZOD HKoV i BSD itd.

Vojnopomorske i položajne zastave propisane su "Pravilnikom o vojnopomorskim i položajnim zastavama". Osim ratnih brodova Republike Hrvatske viju ih i popisni (pričuvni) brodovi uključeni u Oružane snage Republike Hrvatske u miru i u ratu.

Imaš više u temi Vojnopomorske i položajne zastave Republike Hrvatske (https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,18623.0.html).

PT-71 i LR-71 snimljeni u blizini Šibenika, 1.10.2013. Brodarski bi mogao pobliže odrediti lokaciju.
Snimio viooltje (http://www.shipspotting.com/gallery/photo_search.php?submitter=114156) sa ShipSpotting-a.

[attachment=1]
Viooltje, ShipSpotting.com (http://www.shipspotting.com)

Malo je skučeno. Moguće  da je u kanalu po suhozidu.

Koliko je godina "gospodinu PT-jcu" ?
Svaka mu čast. Poslje toliko godin i još tako izgleda i plovi!

Rođen 1956. u Trogiru. 57 mu je godina tek.

To može biti uvala Grebaštica između Šibenika i Primoštena.

DSM 713 ( neznam da li i u HRM ima oznaku DSM) na remontu u Puntu na Krku, preuzeto sa foruma "Brodovi i pomorstvo", član Sar.

U HRM mu je oznaka PDS-713. Mislim da je istu nosio i u JRM. Hvala za slike. Nadam se da će biti i koja nakon što ga srede.

Čak sasvim dobro izgleda. Nadgrađe je imalo neku rekonstrukciju, a desantni most izgleda predobro da bi bio originalan.

PT-71 snimljen za vrijeme civilno-vojne vježbe "PSI Adriatic Shield 08", održane 12. - 14. svibnja 2008. u Rijeci i Opatiji. Vježbu je organizirala Republika Hrvatska u suradnji sa SAD-om i Poljskom, uz sudjelovanje Italije, Slovenije, Crne Gore i BiH. PSI (Proliferation Security Initiative) je inicijativa za sprječavanje širenja oružja za masovno uništenje, opreme, tehnologije i materijala vezanih uz to oružje. Temelji se na jačanju suradnje i poboljšanju komunikacije između državnih provedbenih institucija i razmjeni važnih informacija na međunarodnoj razini. Do sada je potporu PSI-u iskazalo oko 90 zemalja, među kojima su sve europske.

[attachment=1]morh.hr (http://www.morh.hr/)

Točno to je uvala Grebaštica blizu Šibenika,šteta što se ne vidi kameni zaštitni zid koji je prepoznatljiv.A remorker uz PT je znak da je u kvaru.

Pomoćna desantna splav „PDS-713“

Osnovna namjena: prijevoz ljudstva, MTS-a i vozila.

[attachment=1]
osrh.hr (http://www.osrh.hr/)

Od juče,

Zanimljivo, na fotkama povodom posjeta kineskih brodova Lori, se može vidjeti na PT-71 tragove rđe. Ne sjećam se kada sam zadnji put vidio rđu na brodovima HRM-a. Obično su u tip-top stanju. Možda se brod ne koristi često ? Ipak je vodonosac...

Nisam htio pisat o izgledu vodonosca, ali kad si spomenuo. Mislim da su tribali naći vrimena i važ piture da barem zamažu onu koroziju. Svi koji su dolazili u obilazak kineskih brodova, prolazili su pored njega. Tragovi korozije su svugdje i po bokovima, palubi, nadgrađu..., a mogli su brod maknit na neko drugo mjesto. Mogli su i jahtu koja je godinama na kopnu malo pokrit jer se i tamo vidi neodržavanje.

Park na četverovezu nekadašnjih TČ i RTOP je isto jako zapušten ali je barem kako - tako pokošen. To je sve uz put kojim se je moralo proći, jer je posjetioce usmjeravala VP. Prilažem slike.

Hvala na slikama kolega Duje. Istina, ne može se baš reći da su "lijepe", no tako je kako je.


Najjednostavnije rješenje. U neki malo zabačeniji "kutak". Koliko vidim po slikama, mjesta ima...


Uf, jadna jahta. To već zahtjeva bojim se, malo ozbiljniju "intervenciju".


Već sam danas čitao komentare na tu temu. Možda je najslikoviti bio kolega pp5d6 sa svojim "hortikulturnim" postom na jednom od foruma. Ma ništa, mogli su napraviti kao nekada "radnu akciju". Samo ovaj puta sa Kinezima. Ionako su tu nekoliko dana, a ima ih "k'o Kineza".  :)

Uostalom kada Ameri dolaze, uvijek obnavljaju neke škole, vrtiće itd. Što ne bi Kinezi pomogli oko hortikulture ? Opet, možda u današnjoj Kini više nisu "in" radne akcije ? 

PT-71 Obalne straže RH (HRM) u objektivu Joška Ponoša (CROPIX). Izvor: Dalmacija News (http://www.dalmacijanews.hr/)

[attachment=1]
Je li ovo slikano pred Dugim Ratom?

Je.Vide se ostaci tvornice ferolegura desno.

Prekjuće gledam na TV (mislim HTV) prilog o DTM-219. Taj brod nekad u JRM, pa u HRM, sada će postati brod crkva. Do sada je potrošeno za preuređenje 400.000 KN, još toliko treba za motor i ostalu opremu.....

DTM 219 kad sam ga prije par godina slikao bio je korito za sakupljanje kišnice. Možda je do sad i izrezan?

Da, da DTM-219.

"Jutarnji list" (http://www.jutarnji.hr/) Zagreb

Desantni brod postaje ploveća crkva za mlade

Autor: Portal Jutarnji.hr

Objavljeno: 03.07.2006

ZAGREB, ŠIBENIK - Ministarstvo obrane darovalo je salezijanskom samostanu u Rijeci trup oko 50 metara dugog ratnog desantnog tenkonosca DTM-219, koji će, kada se pronađu sponzori i osiguraju sredstva, radnici NCP Remontnog brodogradilišta Šibenik preurediti u svojevrsnu ploveću crkvu za odmor i duhovnost mladih.

Brod je, kako doznajemo, u ovom trenutku usidren u vojarni Brizine u Kaštelanskom zaljevu, a 13. srpnja bit će dotegljen u Šibenik te, zahvaljujući djelatnicima NCP-a i vlasnika brodogradilišta Gorana Prgina, usidren i čuvan dok se ne pronađe novac za njegovo preuređenje za potpuno novu namjenu. Potpis na darovnicu stavljen je još prije pet godina, a na inicijativu salezijanskog redovnika don Bože, koji je nedavno postao župnik Prvić Luke i Prvić Šepurine na otoku Prviću kod Šibenika, brod je darovan Šibenskoj biskupiji.

Odmor, molitva i meditacija

Kako je glavni motiv salezijanskog reda upravo duhovni rad s mladima, a salezijanci su nekoliko desetljeća u prvićkom samostanu organizirali programe za mlade, dolaskom don Bože na taj otok, stekli su se uvjeti za ostvarivanje nesvakidašnje ideje - uređenja neke vrste ploveće crkve za mlade koji će, ploveći od uvale do uvale, odmarati se, moliti i meditirati. Ideju don Bože, koji u djelo provodi načela don Bosca - rad, red i molitva, prihvatio je šibenski biskup Ante Ivas koji je u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji zadužen upravo za rad s mladima. Tu ideju, zahvaljujući don Boži, poduprli su MORH i Hrvatska ratna mornarica koji su darovali stari, ali još upotrebljivi trup broda.

Njemačka gradnja
 
Riječ je o desantnom brodu tipa DTM, jednom od brodova mornarice nacističke Njemačke koji je bivša Jugoslavenska mornarica dobila u sklopu reparacija nakon Drugoga svjetskog rata. Brod je jednotrupne metalne konstrukcije, a bio je namijenjen prijevozu dvaju tenkova s pripadajućim brojem pješaštva. Dva motora tjerala su ga pod punim opterećenjem brzinom od 12 čvorova. Neki od tih brodova još plove i služe uglavnom kao trajekti ili vodonosci.

Višednevni programi

Brod će biti uređen tako da mladi katolici mogu na njemu boraviti i družiti se u ciklusima od po 7 do 10 dana, a središnji će dio biti dvorana koja će služiti kao društvena prostorija i blagovaonica te prostor za molitvu i meditaciju. Mladi koji budu boravili na brodu imat će osmišljeni cjelodnevni program po uzoru na druga dva programa koja za mlade vrlo uspješno organizira Šibenska biskupija. Riječ je o kampu katoličke mladeži u Modravama te ove godine pokrenutom Prvićkom ljetu koje organizira župnik don Božo temeljem duge tradicije rada salezijanaca s mladima na otoku Prviću.
 

Starac se još drži, 61 mu je godina tek...

[attachment=1]
Pomoćna desantna splav PDS-713 iz sastava Odreda rezidencijalnih brodova, Flotile Hrvatske ratne mornarice u subotu 9. rujna 2017. pružila je potporu Centru podvodnih aktivnosti Pula prijevozom morem i baziranjem na lokacijama zarona za oko 70 ronitelja, sudionika XVI. Memorijalnog kupa u podvodnim vještinama „Tomislav Deda Stipančić“.

Unatoč lošim hidrometeorološkim uvjetima aktivnost je uspješno provedena. Posada broda PDS-713 ukrcala je ronitelje u vojarni „Vargarola“ u Puli te ih u četiri grupe ostavljala na lokacijama ronjenja kod otoka Veliki Brijun (Rt Peneda) te kod otoka Jerolim. Po završetku ronjenja svi sudionici su preveženi natrag u vojarnu „Vargarola“.

HRM / Lj. Ostović, osrh.hr (http://www.osrh.hr/)

Broj 595 | 10.01.2020

Završna plovidba broda koji je otočane spašavao od suše

Vodonosac, brod PT-71 iz sastava 1. divizijuna Obalne straže Hrvatske ratne mornarice, prema svemu sudeći, 25. studenog krenuo je na svoje posljednje putovanje. Ekipa Hrvatskog vojnika na brod se ukrcala prilikom njegova povratka s Mljeta, a članovi posade s nama su podijelili kako je bilo služiti na vodonoscu

[attachment=1]
Bunar brod – tako su ga nekad zvali. No, to je bilo u ona vremena kad u priobalnim dijelovima Hrvatske nije bilo vodovoda pa su ljudi prikupljali kišnicu za sebe, stoku, voćnjake, povrtnjake, maslinike, a u slučaju suše, žeđ je na otocima gasio bunar brod. Danas, pak, za njega cijela posada gotovo jednoglasno kaže je to brod s dušom. Iako se zadnjih nekoliko godina nešto rjeđe koristio za potporu civilnim institucijama, vodonosac PT-71 iz sastava 1. divizijuna Obalne straže Republike Hrvatske svoju funkciju nije izgubio.

Vodu je dostavljao otočnim postajama obalnog motrenja i prema potrebi “uskakao” u pomoć lokalnom stanovništvu, a sasvim je izvjesno da je 25. studenog krenuo na svoje posljednje putovanje.

Ekipa Hrvatskog vojnika na vodonosac se ukrcala tri dana poslije, prije nego što je uplovio u splitsku luku Lora vojarne “Admiral flote Sveto Letica-Barba”, gdje nas je dočekala njegova posada na čelu sa zapovjednikom poručnikom fregate Mirkom Žižićem. Pomalo tužni zbog najave da PT-71 dogodine odlazi u rezalište, no, kako kažu, ipak ponosni jer su godinama ljudima dovozili “tekuće zlato”.

“Vraćamo se s naše redovite zadaće. Upravo smo opskrbili postaju Mljet vodom, što inače radimo svaka tri mjeseca. Sama zadaća traje tri dana. Krenuli smo u ponedjeljak, a dotamo nam treba desetak sati. Sidrimo se na otočiću Jakljanu te ujutro plovimo prema našem odredištu Mljetu. Iskrcavamo nekih 200 tona vode i za taj nam posao treba oko pet sati. Kad njima damo vodu, idemo u sljedeću luku, a to je uvala Kneža na Korčuli,” govori zapovjednik dok prolazimo kroz Kaštelanski zaljev. Osim postaji na Mljetu, brod je vodu davao još POM-u Žirje, vojnom objektu Privala i Tatinje u Pločama.

[attachment=2]
Muzejski primjerak

Brod je, inače, gotovo pa muzejski primjerak. Izgrađen je 1956. u Brodotrogiru kao pomoćni teretni brod, a poslije je preinačen u vodonosac te se koristio za dostavu vode na otoke. U Obalnoj straži šale se kako je riječ o najstarijem sredstvu u Hrvatskoj vojsci, no unatoč starosti, funkcionira besprijekorno.

“Ovakav način gradnje nije više uobičajen i stvarno je solidno napravljen. Kao i svaki brod, zahtijeva redovito održavanje, no nikad na njemu nismo imali većih kvarova. Brzina mu je deset čvorova, a u tankove može stati 350 tona vode,” govori nam o značajkama broda njegov zapovjednik. Sve do ove godine bilo je 12 članova posade, no nakon preustroja ostalo ih je pet. Na ovoj, po svemu sudeći posljednjoj plovidbi, ukupno je deset pripadnika. Njih pet došlo je u ispomoć, a riječ je uglavnom o pripadnicima koji su tijekom godina bili dijelom posade.

Dok sa zapovjednikom razgovaramo na zapovjednom mostu PT-71, cijelo ga vrijeme pažljivo prati njegov mentor – poručnik bojnog broda Dino Mihalić. On je vodonoscem zapovijedao cijelo desetljeće i, kako kaže, to su mu najljepše godine.

“Ovo je jedan od težih brodova za upravljanje. Vrlo je nezgodan, no nakon njega puno je lakše upravljati svim drugim brodovima. Iznimno je kvalitetno građen. Specifičan je po mnogočemu, ima starinski način upravljanja i svi su uređaji starinski. Ipak, većih kvarova, koliko pamtim, nije bilo,” kaže poručnik bojnog broda. Dodaje da se prijašnjih godina puno više surađivalo s civilnim vlastima oko dostave vode, no za vrijeme velikih suša nije rijetkost da se PT-71 zaputi prema dalmatinskim otocima. Primjerice, prije nekoliko godina vodonosac je zadarskim otocima mjesec dana dostavljao vodu, a spasili su i Hvarane kad su ostali bez vode.

Nestašica vode

“Bila je velika nestašica vode na otocima. Mi smo dopremili vodu jer smo tu da služimo i pomažemo našem narodu kad je potrebno. Otoci su bili puni turista i mi smo im praktički spasili sezonu. Ljudi su bili oduševljeni. Za posadu je to bilo iznimno naporno jer je manige (cijevi kojima teče voda, op. a.) trebalo razvlačiti po dva-tri kilometra, no bilo nam je zadovoljstvo pomoći stanovništvu. Kad je ta zadaća uspješno završena, bili su nam jako zahvalni,” prisjeća se Mihalić.

Opisuje nam i kako točno izgleda “davanje vode”.

“Kad uplovimo u valu, pripremamo brod za davanje vode. Kad se vežemo, uzimamo manige i one se razvlače do spremišta na postaji. Nakon toga puštamo vodu, a prebacivanje traje satima,” navodi Mihalić. Dok nam bivši zapovjednik vodonosca opisuje prebacivanje vode, kao da oživljava rečenice Vladimira Nazora iz njegove pripovijetke “Voda”, u kojoj opisuje dolazak bunar lađe na otok Brač u vrijeme velike suše. Duge platnene cijevi leže na putu i čekaju vodu da kroz njih poteče, a kad voda konačno krene, cijevi kao da ožive – zadrhte, šire se i napinju… Taj život koji izlazi iz cijevi upravo je ono zbog čega je ovaj brod tako prirastao srcu svoje posade.

[attachment=3]
“Ako ode u rezalište, primit ćemo to teška srca. S ovim brodom i posadom se stopite, živite kao jedna obitelj. Stegne vam se srce kad čujete da brod ide ća. Deset sam godina proveo na njemu i nije mi ugodno čuti da ide u rezalište. Baš me privukao,” kaže sjetno bivši zapovjednik Mihalić.

Plemenita funkcija

Na njegove riječi nadovezuje se i navigacijski dočasnik narednik Tonći Mirosavac te govori kako je ovo brod koji se razlikuje od drugih vojnih brodova.

“Svaki put kad bismo došli na neki otok i dali vodu, to tekuće zlato, ljudi su bili oduševljeni. Sva su nam vrata bila otvorena i stanovništvo nas je uvijek srčano primalo. Na brodu sam bio godinu dana, ali sam često dolazio u ispomoć i uvijek sam se rado odazivao plovidbama na vodonoscu. To je brod koji ima dušu i već sam njegov naziv znači da ima neku plemenitu funkciju. U svakom slučaju, ova je zadaća bitno drukčija od drugih vojnih zadaća i iznimna mi je čast bila ići ovim brodom na ‘ultimu partenzu’,” govori nam narednik Mirosavac.

[attachment=4]
Iako je cijela posada s vidljivim emocijama pričala o vodonoscu, svi se slažu kako će odlazak u rezalište najteže pasti njezinu najdugovječnijem članu – razvodniku Tomislavu Krišti, koji je na brodu proveo ukupno trinaest i pol godina.

“Na vodonoscu sam otkad sam u vojsci i jako mi je žao ako je ovo bila posljednja plovidba. Bio sam na njemu svaki put kad je isplovio, baš sam vezan uz njega. Stopio sam se s njim. Svaka plovidba bila je posebna i zanimljiva. Raditi s civilima i pomagati im poseban je osjećaj. Mislio sam čak da ću pustiti suzu, ali ipak nisam,” kaže kroz smijeh razvodnik Krišto te dodaje: “A dobro, to je to od njega. Idemo dalje na druge brodove…”

Napunio 63 godine

Iako je vodonosac napunio 63 godine, a oštećenja su zbog vremenskih uvjeta neizbježna, njegov stroj funkcionira besprijekorno. “Stroj je odličan, a motor je jako zahvalan. Nema velik broj okretaja pa može dugo trajati. Brod je nagrizao zub vremena jer je izložen soli i buri, no pogon je u odličnom stanju. Nije se puno toga mijenjalo od vremena kad je napravljen. Nije floskula – ovaj brod doslovno ima dušu. Čovjek se baš saživi s njim, osjeća se jako korisno kad se nekome da voda, kad se napravi nešto tako pozitivno. Ljudi su nas doslovno dočekivali kao spasioce kad bismo im dostavili vodu. Da, dostava vode dio je našeg posla, no kad ga obaviš, osjećaš se zadovoljno i ispunjeno,” kaže upravitelj stroja stožerni narednik Marko Tomičić, koji je na vodonoscu proveo zadnje četiri godine.

[attachment=5]

Martina Butorac, Foto: Tomislav Brandt, Hrvatski vojnik (https://hrvatski-vojnik.hr/)

Da li HRM ima neko zamjensko rješenje za ovaj brod? Tko će sad vršiti uslugu vodoopskrbe na izoliranim pozicijama HRMa?

Krka je još prilikom gradnje modificirana u vodonosca.

iz kog materiala su tenkovi za vodu ili kako su zaštiteni protiv korozije?
kako je rešeno, da na destinaciju stiže neoporečna voda?