PALUBA

Na početku rata britanska mornarica je imala brojčano moćnu snagu u bojnim  brodovima (BB). Međutim, oni  su svi bili prilično stari. Većina ih je služila još u prvom svjetskom ratu, a neki su praktički ostali nepromijenjeni sve do tih dana. Nelson i Rodney bili su jedini BB na svijetu u kojima su bile utjelovljene sve poruke  iz prvog svjetskog rata, ali ni oni nisu bili u cvijetu svoje mladosti, te prilično spori za suvremena mjerila. Prvi iz nove britanske klase  BB, King George V, bio je još u fazi opremanja.

Tri britanska kapitalna broda nisu bila, strogo uzevši, BB, nego bojni krstaši. To je bio tip ratnog broda izgrađen u britanskoj RM prije prvog svjetskog rata, u pokušaju da se povećaju sposobnosti  najvećih oklopnih krstaša tako da im se dade vatrena moć BB, dok bi zadržali brzinu krstaša kao i standard oklopne zaštite.

To je bio nesretan pokušaj brzim BB  kao što se to pokazalo, jer je to značilo da te brodove treba smatrati brzim BB kad nisu sposobni da se suprostave pravoj vatri s BB, a da im brzina nije uvjek dovoljna zaštita. Činjenica da su u bitki kod Jyllanda bila izgubljena tri britanska bojna krstaša, koji su se rasprsnuli visa zbog lošijeg nitroglicerinskog baruta i loše sprovedenog uskladištenja u municionim komorama nego zbog tanjeg oklopa, u stvari ne utječe na gornji zaključak.

Jylland je izazavao reakciju protiv bojnih krstaša, premda su već dva broda  s topovima od 380mm, a to su bili Repulse i Renown, bila toliko izgrađena da je bilo prekasno da se njhova izgradnja prekine. Oba broda su imeđu dva rata bila preinačena, a dobili su i jaći oklop; Renown je zaista bio potpuno renoviran baš pred izbijanje rata, pa je tokom rata učinio sjajnu karijeru. Pa ipak, ni jedan od tih brodova nije nikad bi smatran ravnopravan BB, posebno zbog toga što je svaki imao samo šest topova od 380mm.

Ovo se mišljenje, međutim, promijenilo, jer je njihov neposredni nasljednik Hood za dugo ostao najveći ratni brod na svijetu, a ujedno i najljepši kapitalni brod  ikad sagrađen. Prvobitno je trebalo da se izgrade četri broda njegove klase, po projektu od prije Jyllandske bitke ali je poslije te bitke plan bio modificiran da brodovi dobiju znatno veću oklopnu zaštitu, čime su izgubili na svom nadvođu, jer bi postali niži, a izgubili bi dva čvora od 33 proračunske brzine.

Ostala tri broda bila su stornirana  prije svršetka prvog svjetskog rata, dok je Hood bio dovršen. Ali ne treba  misliti da je bio Hood slabo zaštićen. Preinake na njemu napravile su od njega da više bude BB nego bojni krstaš. On je bio barem isto toliko dobro oklopljen protiv bombi i granata koje pljušte po njemu, što je bila rastuća opasnost uslijed veliko dometa na kojem su se bitke vodile, koliko i drugi suvremeni BB, npr. oni klase Queen Elizabeth. Njegov oklop je bio razvučen preko cijele velike površine trupa i stoga relativno tanak, dočim je već 1918.postalo i te kako jasno da oklop mora biti koncentriran tako da zaštiti zaista vitalne točke – a to je sistem koji su već  bili usvojili Amerikanci i nazvali ga “sve ili ništa”. Hoodu je išla na oštrb silna duljina, potrebna za prvobitnu veliku proračunsku brzinu, kao za snažne mašine i kotlove koje je takva brzina iziskivala.

Godine 1939. Hood je zakasnio na temeljitu rekonstrukciju jer je izbio rat. U vrijeme svoje propasti 1941. godine Hood je bio ponešto izmjenjen od svog originalnog izgleda. Njegovo neuobičajeno prvobitno pomoćno naoružanje od jednocijevih topova kalibra 140mm bilo je demontirano i nadomiješteno poznetim dvocijevnim protuavionskim topovima kalibra 102mm. Glavno naoružanje od osam topova 380mm u instalacijam ponešto drugačijim od onih na drugim britanskim brodovima iste generacije zadržano je i dalje. Na vrhu topovske kule “B” (odmah ispod komandnog mosta), kao i između 102mm topovskih kula nalazile su se cijevi čudna izgleda nekog prilično beskorisnog protuavionskog oruđa. To je bio bacač raketa, privremena zakrpa dok nije bio proizveden dovoljan broj  lakih protuavionskih topova. Zbog povećane težine, brod je gazio znatno više, tako da je kod valova bilo koje jačine, ili pri većoj brzini, njegova nisko položena krma bila obično preplavljena. Njegova maksimalna brzina bila je tada manja od 30čv, ali on je bio još uvjek koristan ratni brod.

Imao je nesreću da su mu nadmoćni topovi s Bismarcka pronašli jedno od slabih mjesta odmah na početku bitke u Danskom prolazu. Na žalost, njegove su torpedne cijevi , koje su bile samještene iznad vode, ostale tokom remonta nedirnute. Nika se sigurno neće znati zbog čega je eksplodirao i potonuo, no taj Bismarckov pogodak pogodio je sredinu broda, a vatra koja je tu nastala vjerojatno je zapalila torpeda. Čini se vjerojatnijim da je to prouzročilo katastrofu, nego raketa ili municija od 102mm pripremljena za upotrebu, ili prodor granate u municijske komore, jer proboj rog oklopa i zapaljive municije ne bi išli takvom lakoćom.

Najstariji operativni BB u britanskoj mornarici bili su oni famozni klase Queen Elizabeth.(Warspite, Valiant, Barham, Malaya). Brodovi te klase bili su najbolji BB prvog svjetskog rata, za nekoliko čvorova brži od bilo kog svog prethodnika, ta prvi BB koji su dobili nenadmašive dvocijevne 380mm topovske kule. Ovi topovi sami za sebe zalužujuda budu posebno spomenuti. Poslije drugog  svjetskog rata mornarica SAD je izvšila uspoređivanje instalacija svih teških topova. Konstatirano je, uprkos činjenici što je taj top star, što nema domet i težinu topova od 406 odnosno 457mm, da su mu točnost i brzina gađanja, jednostavnost i pouzdanost takvi da nadmašuju sve drugo.

Zbog svoje brzine i snage ta klasa je bila korištena kao specijalna brza eskadra, u saradnji s bojnim krstašima. Kod Jyllanda tis u brodovi neko vrijeme faktično sami vodili borbu s njemačkom flotom visokg mora (Hochseeflotte)dobivši i zadavši znatan broj pogodaka. Tokom dvadesetih godina lijepa silueta brodova te klase bila je izmjenjena na gore, tako što je prvi od dva dimnjaka dio ugrađen u trup stražnjega, a što je još značajnije, bili sui m montirani protutorpedni blisteri. Dva broda te klase, Barham i Mlaya ostali su u onovi u tom stanju kad je izbio rat, ali su ipak dobili posebne protuavionske topove i hidroavionski katapult. Poput BB klase “R” ni ova dva brod nisu bila mnogo mijenjana tokom rata, a Barham je najzad bio pogođen torpedo s podmornice.

Iz te klase,  Queen Elizabeth:

Warspite je bio pregrađen u  Prtsmouthu između 1934. i 1937, pa je poslije te rekonstrukcije bio praktički novi brod. Topovske kule su ostale, ali s 10° većom elevacijom, što je topovima dalo veći domet. I oklop je zadržan premda je na palube  bila stavljena prilična količina horizontalnog oklopa. Stari komandni most u obliku ovalne višekatne kule bio je zamijenjen mostom u obliku  kockastog tornja. Čitava unutrašnjos  broda bila je izmjenjena, montirani novi kotlovi i strojevi. To je davalo veću snagu maloj težini, a dim iz kotlova mogao se odvojiti  samo kroz jedan dimnjak. Pomoćna artiljerija ostavljena je u svojim staromnodnim kazematima u trupu, ali  je bila pojačana s protuavionskim topovim od 102mm u dvocijevnim kulama, te sa brzometnim osmocijevnim protuavonskim topovima kratkog dometa.

Čelični oklop, topovi i topovske kule najteži su dio posla na novom BB, a iziskuju i najviše vremena. Hitna potreba za brodovima koji mogu udovoljit modernim zahtjevima bila je također neodložna potkraj tridesetih godina, da je rekonstrukcija Warspritea  vjerojatno bila opravdana uprkos utrošku vremena i novca. Pa ipak, u tim okolnostima i s obzirom na sjajne Warspiteove ratne rezultate ne možemo se potužiti. Kad je bio odaslan u Narvik Fjord uz svijesni rizk, njegovi  teški plotunu smrvili su njemačke razarače koji su se tamo našli kao u stupici. Kasnije se borio protiv Talijana kao komandni brod admirala A.B.Cunninghama, i to najizrazitije kod Matapana.  Bio je pogođen bombom-jedrilicom nedaleko od talijanske obale, a zatim zakrpljen da bi nastavio službu pri bombardiranju  na dan iskrcavanja u Normandiji i kod Wacherena.

Njegova druga dva blizanca tj. Queen E. i Valiant prošli su još kroz temeljitiji remont. Njima su skinuli baterije od 152mm, a umjesto njih postavili dvocijevne topove velike elevacije od 114mm, slične onima koje su montirali na Renowenu i na nosače klase Illlustrious. Poput Warspitea, i ova su dva BB postigla izvrsne ratne uspjehe, a bili su stalno modificirani primajuči na sebe nove protuavonske topove i radar. Za razliku od Warspitea ova su dva broda pretrpjela napad talijanskih živih torpedo u luci Aleksandrija, pa su morali biti remontirani u SAD. Klasa Queen E. će nastavit oduševljavat svakog ko voli velike ratne brodove. Ni jedna vrsta BB dvadesetog stoljeća nije sjedinila u sebi toliko drastičnih promjena sa tako izvanrednim rezultatima u oba svjetska rata.   
   

Premda su na remontu bili samo malo poslije brodova klase Queen E. pet brodova klase Royal Sovereign (“R” klasa”) nije bilo potpuno rekonstruirano kao što su bila tri broda o kojima smo prije pisali. To je bilo u glavnom zato što su brodovi  klase “R” Revenge, Resolution, Royal Oak, Ramillies i Royal Sovereign, bili kraći i sporiji. To su bili izvrsni projekti u vrijemenu kada su koncipirani pri izbijanju prvog  svjetskog rata. Nosili su isto naoružanje kao klasa Queen E. ali su prvobitno bili planirani za pogon ugljenom (tokom gradnje zamijenilo se pogonom na naftu), a imali su manju stabilnost, što je značilo da imaju masivnija topovska postolja. Zbog toga im je bila oklopna zaštita podignuta, a to je pak značilo manju vjerojatnost da neka granata prouzroči plavljenje broda.

Sve u svemu, brodovi kase “R” bili su izvrsni projekti za svoje vrijeme, čvrsti, snažno naoružani, s lijepom siluetom u obliku piramide i plosnatom kapom na dimnjaku. Godine 1939. oni su bili zastarjeli i zreli za mirovinu. Prilikom remonta u međuratnom razdoblju dodani su im blisteri protiv napada podmornica, instaliran katapult za hidroavion, te povećano protuavionsko naoružanje, ali u osnovi se nisu mnogo izmjenili.Gotovo je sigurno da je odluka da se ostave kavi jesu bila mudra, jer bi sredstva koja bi za to bila potrebna bila bolje upotrebljena za gradnju novih brodova. To ne znači da su bili brodovi klase “R” beskorisni; daleko od toga, premda ih se moglo smatrati samo drugorazrednim BB. Bili su ranjivi na napade iz zraka zbog slabe horizontalne zaštite, pa čak i kad su im bili postavljeni  laki protuavionski topovu uobičajeni u vrijeme tara, njih se moralo držati podalje od neprijateljskih zrakoplovnih baza. Oni se nisu mogli mjeriti s jednim modernim BB, ali su mogli biti uposleni kao pratioci konvoja, kad bi neki neprijateljski “gusar” morao odmagliti ispred takvog kapitalnog broda, ma koliko bio star i “slab”. To se u stvari i dogodilo nekoliko puta u toku rata kad su njemački  teški brodovi izbjegli borbu s britanskim konvojima zbog prisutnosti nekog starog BB. U nevolji su se “R” brodovi  mogli priključiti kojoj floti, kao što se to dogodilo u teškim danima 1941-1942. Međutim, njihova starost je govorila protiv njih; imali su muke s manim havarijama, pa nisu mogli postići ni svoju nominalnu brzinu pod punim teretom od 21čv. Mnogo razumniji zadatak  je bombardiranje obale, čime je većina brodova ove klase i završila svoju karijeru. Jedan od njih i to Royal Sovereign bio je posuđen Sovjetima 1944. postavši Arhangelsk. Vraćen je poslije rata u lošem  stanju.

“R” klasa

Brod Royal Oak nije poživio dugo da bi tokom drugog  svjetskog  rata skupio bilo kavu vrst ratnih trofeja. Dne 14.11.1939. njemačka podmornica U-47 uspjela je da prodre kroz nedovršeni obrambeni system Scapa Flowa, pa je njezin drugi plotun torpedo potopio Royal Oak. Royal Oak još uvjek leži na dnu Scapa Flowa neometan, jer ga se službeno smatra ratnim grobom velikog broja njegove posade koja je s njim potonula.

TT podaci broda:

-Istisnina: 29.150/33.500t
-Duljina: 190,27m
-Širina: 31,24m
-Gaz: 8,68m
-Pogon: parne turbine, četri osovine, 40.000KS na osovini
-Brzina: 22čv
-Oklop: pojas 152-330mm, paluba 45-51mm, topvske kule 108-330mm
-Naoružanje: 8x380mm, 12x152mm, 8x102mm, 2x8cijeni 40mm PA top,  4x456mm trpedne cijevi    

Poslije završetka prvog  svjetskog rata sve poruke iz tog rata bile su uzete u obzir isto kao i rezultati eksperimenata s zarobljenim njemačkim brodovima. To je rezultiralo čitavim nizim originalnih projekata koji su dostigli kulminaciju naručivanjem projetata “G3”, (bila su planirana četri broda) ali je taj kasnije bio storniran zbog Vašingtonskog sporazuma. Brodovi  ove klase trebali su imati veliku brzinu i jaku zaštitu (prema načelu “sve ili ništa”), kako u samom oklopu, tako i u sistemu unutrašnjih blistera protiv torpednog napada. Ovi bi brodovi izgledali veoma čudno zbog čitavog svog naoružanja sprijeda, ali sa svoje prve dvije 404mm trocijevne topovske kule odvojene od treče komandnim mostom. No ti bi brodovi bili više nego ravnopravni s bilo kojim japanskim ili američkim brodom tog vremena, a bili bi barem  jednaki  po svojoj borbenoj snazi  kasnijem Bismarcku.

Taj se projekt pojavio u modificiranom i reduciranom izdanju kod Nelsona i Rorneya, koji koji su bili manji i mnogo sporiji brodovi, ali još uvijek s izvrsnom zaštitom, koja je  obuhvačala i specijalne uređaje protiv podvodnih oštećenja, a ti su uređaji izvanredno funkcionirali u borbama toku  drugog svjetskog rata. Ta dva broda imala su sve tri glavne topovske kule  ispred komandnog mosta, zbog čega su bili više nalik ogromnim sivim tankerima. Oni su i svoje pomoćno naoružanje s topovima kalibra 152mm imali u dvocijevnim kulama na gornjoj palubi, što se pokazalo kao uspješna inovacija. Admiralitet je svjesno izigrao vidljive apekte ovog originalnog i uspješnog projekta, pa tim brodovim nikad nije bilo poklonjeno poverenje koje su zaslužili. U svakom pogledu,  osim brzine (23čv), oni su bili ravni mnogo kasnijim stranim projektima. Mora se, međutim, priznati da top od 406mm nije bio tako uspješan kao top od 380mm, novoi topovi mnogo su se brže habali, a to je bilo mnogo gore od početnih smetnji  uhodavanja.

TT podaci “G3” klase koja je stornirana

-Deplasman: 49.200/54.774t
-Duljina: 260,9m
-Širina: 32,3m
-Gaz: 10,9m
-Instalirana snaga: 160.000KS, četri osovine
-Brzina: 32čv
-Akcioni radijus: 13.000NM/16čv
-Posada:  1.716 ljudi
Naoružanje: 3x3   406mm, 8x2  152mm, 6x1   120mm, 2x622mm torpedne cijevi

Projektiranje britanskih ratnih brodova nije zapelo sa Nelsonom i Rodneyem. Bio je izrađen čitav niz studija u godinama između dva rata, ali nedostatak novčanih sredstava, kao I odredbe pomorskih sporazuma sprečavali su da se ti planovi ostvare sve do polovine tridesetih godina kad je postalo očito da se prijetnje Japana, Italije i Njemačke više nesmiju ignorirati. Rezultat je bio gradnja brodova klase King George V,(King George V  41,Prince of Wales  53, Duke of York  17, Anson  79 i Howe  32)  od kojih je Howe bio kasniji primjerak.  Poput Nelsona i Rodneya, i tim se brodovima, kao jedinim britanskim suvremeno projektiranim BB u službi tokom drugog svjetskog rata, možda nije poklonila ona pažnja koja bi im pripadala kao projektima. To nisu bili brodovi spektakularnog izgleda, a taj (slabi) estetski dojam bio je pojačan činjenicom što su imali topove maneg kalibra nego bilo koji od njihovih stranih “vršnjaka”. To se dogodilo stoga što je njihov projekt bio dovršen kad su pomorski sporazumi još bili na snazi, pa se Admiralitet bojao da će novi brodovi biti ograničeni na topove od 356mm. Bio je usvojen jedan odgovarajući projekt topa iz prvog svjetskog rata, pa je Admiralitet odlučio da mali nedostatak u dometu tih topova i njihove vatrene moći kompenzira većim brojem topova. Prvobitno je ta nova klasa brodova trebala imati dvanaest topova u tri četverocijevne kule, ali povećana potreba za većim oklopom na palubama protiv dalekometne topovske vatre i bombi dovela je do toga da je jedna četverocijevna kula odbačena I nadomještena jednom dvocijevnom, kako bi se dobilo na težini.

Četverocijevnu topovsku kulu prvi su primjenili Francuzi, a i druge inovacije u novoj britanskoj klasi također su se prvi put pojavile na brodovima klase Dunkerque. Tako je nastala fuzija pomoćnog naoružanja protiv razarača I tercijalnog protuavionskog naoružanja u jedan top elevacije maksimalnog raspona. Brodovi klase King George V imali su dvocijevni top od 133mm koji je bio prilično kompliciran i često premasivan za efikasnu protuavionsku vatru. Ta je ideja ipak bila dobra, te kasnije postala standard.

Ono u čemu se klasa brodova King George V mogla sjajno usporediti sa svojim stranim suvremenjacima bila je njihov teška, jednostavna i efikasna oklopna zaštita. Naročito je horizontalni oklop bio teži  nego kod bilo kojeg stranog “ vršnjaka”. Mornarica SAD, koja je izumila system “sve ili ništa”, nije svoje kasnije brodove zaštićivala osobito teškim okolopom. Britanski raspored oklopne zaštite daleko je razložniji nego onaj na Bismarcku; uprkos legendi  o protivnom, britanski oklop u to vrijeme bio je jednak po kvaliteti njemačkom (kao što je dokazano u komparativnim pokusuma poslije rata), a bio je i deblji.
 
Oklop: Pojas 137 – 374mm, niži pojas  137mm,  paluba do 136mm,  topovske kule 324mm (autori navode različite podatke)   

Brodovi klase King George V pokazali su se kao vrlo dobar projekt  kad su bili iskušani u borbi. Bilo je mnogo poćetnih teščoća sa četverocijevnim 356mm instalacijama, naročito kod Prince of Wales-u (53) kad se sreo s Bismarckom, prije nego što je bio potpuno opremljen. Ali ono što često zanemaruju komentatori te bitke jest to da bi njemački BB i prinz Eugen imali grdnih problema u pokušaju da “dotuku” taj britanski brod, a mnogi  navode da su to trebali učiniti. Zbog svojih nedostataka u svojim topovskim instalacijama, Prince of Wales nebi mogao baš uzvračati  na njemačku vatru,  ali njihova snažna oklopna zaštita bila je netaknuta, mašinerija je funkcionirala, a jedini ozbiljni pogodak bio je onaj njemačke granate u komandni most, a ta granata pukim slučajem nije eksplodirala. Njega bi bilo vrlo teško potopiti, a pristizala su i pojačanja drugih brodova.

Potapanje Prince of Wales-a japanskim zračnim napadom ima se pripisati, više nego ijednom tehničkom faktoru, pomanjkanju pažnje, još od prije rata, problemu udaraca od podvodnih eksplozija blisko promašenih bombi. A baš je takav udarac onemogućio rad većeg dijela električne pomoćne energije na brodu, lišivši ga na taj način efikasne protuavionske baražne vatre (protuavionski topovi od 133mm imali su mehanizme na električnu struju), a kasnije neophodno potrebnih crpki. Kasniji brodov te klase, Anson i Howe, bili su još u fazi gradnje kad je Prince of Wales potopljen, pa su im stoga ugradili savršenije uređaje za kontrolu borbene otpornosti broda, uključivši ovamo i elastičnije montirane pomoćne strojeve, kako bi se smanjile štete od takvih udaraca.    

Činilo se da naoružanjem s topovima od 356mm nije postignuta veća razlika u efikasnosti gađanja King Georgea V protiv Bismarcka, ili Duke of Yorka protiv Scharnhorsta. Zbog posebnog instaliranja tehničkih nadopuna u protuavionskom naoružanju i radaru, nijedan od tih pet brodova  nije bio posve isti kao drugi, a svi sup o nešto izmjenili svoj izgled tokom svoje ratne službe.

Sve veća važnost nosača aviona i aviona, koje je svela  preostale brodove klase King George V u britanskoj Pacifičkoj floti na status velikih eskortera i brodova za brzo bombardiranje obale, uvjetovala je i to da slijedeća klasa britanskih BB nikad neče biti dovršena. To su trebali biti brodovi  klase Lion, veće i usavršenije verzije King George V, s trocijevnim 406mm topovskim kulama.
  
TT podaci Howe:

-Istisnina: 36.830/40.990t
-Duljina: 227m
-Širina: 31,39m
-Gaz: 8,53m
-Pogon: parne turbine, četri osovine, 110.000KS na osovini
-Brzina: 29,25čv
-Oklop: pojas 356-380mm,  paluba 64-152mm,  topovske kule 227-405mm
-Naoružanje: 10x356mm, 16x133mm, 8x8 cijevi 40mm

Najvažniej kod ove klase britanskih bojnih brodova je da su oni odgovarali zadanoj specifikaciji Admiraliteta. To nisu ni po čemu bili izuzetni brodovi, ali su bili adekvatni za one zadatke za koje su sagrađeni, a to je artiljerijski duel u Severnom moru i Severnom Atlantiku. Njihov pojasni oklop bio je veoma debeo, a poznato je da su Britanci imali najkvalitetniji oklopni čelik od svih zaraćenih strana. Jednom, kada su prevaziđeni problemi sa 356mm topovima, ta oruđa su bila dalekometna i precizna, sa kvalitetnom municijom. Najveća mana projekta bila je slaba podvodna zaštita, nedovoljna kako po dubini, tako i po visini. Brodovi su imali jedva dovoljnu brzinu da drže korak sa flotnim nosačima aviona, pa su za ove svrhe mnogo bolje odgovarali Renown i kasnije Vanguard (Repulse je izgubljen kod Kuantana zajedno sa Prince of Wales). Velika šteta bilo je odustajanje od treće 4cevne kule, i zaštita barbeta je bila veoma "šarena", tj. vrlo diferencirane debljine, a poznati su slučajevi u artiljerijskim bojevima na moru da upravo mala slaba mesta tanjeg oklopa deluju kao svojevrstan  "magnet" za protivničke granate. Takođe, mali doplov i zarivanje pramca pri jačem moru (fiks ideja bila je da se moralo obezbediti gađanje glavne baterije pravo preko pramca pri elevaciji 0*) bili su stalna i neizlečiva boljka.  Svejedno, nijedan od ovih brodova nije proslužio više od 15 godina.
Admiral ser Džon Vudvord je u proleće 1982. povodom rata na Foklandima iskreno primetio: "Eh da mi je sad jedan brod sa 14 ili 15in. topovima, izbombardovao bih ove Argentince i isterao ih sa ostrva za dva dana!!!" Na žalost, svi ovi brodovi tada su već davno bili "pošli na eksere", pa Rojal Nejvi nije imala  nijedan brodski top pogodan za artiljerijsko bombardovanje obale. (Uf kako mrzim onaj ovde tako popularan termin "granatiranje").

U međuvrijemenu je bio sagrađen jedan drugi brod, specijalno projektiran kao brzi brod za službu na Pacifiku, a to je bio Vanguard (23). Da bi se ubrzala njegova isporuka, koristili su se rezervni topovi od 380mm iz prvog svjetskog rata (a pričalo se o tome da je taj brod građen zato jer su ti topovi bili na raspolaganju je pogrešna). Premda su to bili stari topovi  oni su bili, kako smo to vidjeli, izvrsni, pa je Vanguard i u svakom drugom pogledu bio moderan brod. Njegov povišeni pramac davao mu je bolju plovnu sposobnost nego što su je imali njegovi prethodnici; on je imao i bolja maritimna svojstva nego veći brodovi  američke klase Missouri, koji su prednost američkih brodova postigli uglavnom sa brzinom. Vanguard je njavjerojatnije imao  najbolji sistem zaštite BB koji je ikada izumljen. On je više nego Bismarck, nezgrapni Yamato ili Iowa, bio najbolje i najsvstranije proizvedeni  projekt  bojnog broda do konca rata. Ali na žalost, imao je samo jednu slabu stranu: bio je dovršen prekasno a da bi u ratu mogao poslužiti.   
   

-Howe na prolazu kroz Sueski kanal 1944. godine

-Duke of York u brzoj vožnji s Domovinskom flotom 1943. godine

"Vanguard" je osim toga bio po meni veoma lep brod. Njegovi strojevi su imali vrlo veliku efikasnost. Nominalna snaga mašina bila je oko 130.000ks, ali je taj veliki brod, borbenog deplasmana preko 50.000 tona imao brzinu od preko 30 čvorova, što je izuzetan uspeh, uz sjajna pomoračka svojstva. Njegova podvodna zaštita bila je znatno poboljšana, mada ni kao takva nije postala adekvatna za period kraja rata. Topovi 381mm u modernizovanim kulama MKIN bili su izuzetna oruđa i bilo ih je mnogo raspoloživih na skladištima. Najveći napredak na ovom brodu je postignut zapravo poboljšanjem sistema za upravljanje vatrom i izuzetnom malokalibarskom PA baterijom. Osim toga, negde oko hiljadu tona lakog oklopa utrošeno je na zaštitu od malokalibarske artiljerije i parčadi ugroženih mesta na trupu i nadgrađu, što je pružalo znatnu zaštitu posadi i osetljivoj opremi i elektronici. Američki, a naročito japanski brodovi stradali su daleko više zbog odsustva lokalne zaštite, koja je na Vanguardu bila veoma mudro razrađena, mada borbeno komandno mesto na mostu nije dobilo nazad svoj teški oklop.

Na mnogim mestima se može pročitati da je Hood najlepši kapitalni brod - ikada sagrađen!

Gledajući slike bojnih brodova, posebno onih savremenih, koji su izgrađeni pred ili u toku 2. sv rata, i onih koji su modernizovani pred rat, ne bih se složio sa tom konstatacijom.

Hood jeset lep brod, i verovatno je bio najlepši među svojim savremenicima kada je nastao. Činjenica je da se svojim izgledom dosta razlikovao od svojih vršnjaka i zaista je bio skladniji i lepši od njih.

Ali, kada usporedimo brodove klase Iowa ili Richellie sa Hood-om, ne možemo reći da je Hood lepši od njih. Ako u tu priču uvrstimo i Vanguard, ili modernizovane Italijanske brodove kao što je Conte di Cavour, Hood sigurno ne bi bio na 1. mestu ni po lepoti ni po drugim karakteristikama.

.

.

"Валиант"...

[attachment=1]

Lep video o bojnim brodovima klase KG V

https://youtu.be/cvBfTEPUu24

Brodovi klase KG V su dobar primer žrtvovanja pojedinih važnih taktičkih kvaliteta zarad poštovanja međunarodnih vojnopomorskih sporazuma. Umesto 12 topova 356mm dobili su samo 10, čime im je puni plotun znatno smanjene moći, najlakši od novosagrađenih BB. Iako je pojasni oklop bio veoma debeo, odličnog kvaliteta i velike površine, podvodna zaštita nije trpela nikakvu kritiku - bila je prosto loša. To je pokušaj primene nemačke škole za brod koji je morao imati daleko šire područje dejstva od nemačkih BB. Zahtev Admiraliteta da  i prva pramčana kula GK može tući pravo po pramcu na elevaciji 0*  značio je da je pramac morao biti nizak i zalivan sve do nadgrađa čak i na umerenim valovima, pa im se pramac zarivao u more već na 4 Bf. Mornari u potpalublju bili su stalno mokri jer nepromočivost nije bila dobro izvedena.

u lovu na Bizmarka je Princa od Velsa katastrofe spasilo samo što Bizmarkova granata 380mm koja se podvukla pod glavni pojas u području pramčanih municionih komora nije eksplodirala. U katastrofi kod Kuantana pola godine kasnije odseci podvodne zaštite su se punili vodom koja se potom prelivala kroz otvorene i nezaštićene slivnike praonica i klozeta palubu iznad, pa dalje, jer iznad nije bilo nepropusnih vrata! Torpeda 450mm japanskih aviona lako su probijala podvodnu zaštitu veoma male širine 2,3-4,4 metra. Glavni pojas nije bio probijen.  Podseća na sudbinu Titanika. Mali propust koji se pokazao sudbonosnim. Može se skoro reći - potopile ga sopstvene klonjare!

Пресјек топовске куле главне артиљерије бојних бродова Нелсон и Родни...

[attachment=1]

Može li neko napisati nešto više o tim vojnopomorskim sporazumima između dva svjetska rata?
Koja su ograničenja donijeli, koliko su poštovani?
Zašto su ti sporazumi uopšte i nastali i zašto su države pristale na njih?

Evo ti tekst sva tri sporazuma:

Vašingtonski pomorski sporazum (https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,37.0.html)

Londonski pomorski sporazum iz 1930. (https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,7092.0.html)

Londonski pomorski sporazum iz 1936. (https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,7204.0.html)

Sporazumi su doneli ograničenja u broju, odnosno tonaži i naoružanju, za pojedine klase brodova a sve zemlje potpisnice su ih se pridržavale uz manja kršenja nekih odredbi, naročito oko tonaže brodova.

Sve zemlje su prihvatile sporazum jer su finansijski bile iscrpljene PSR-om, tako da im je dobrodošao predah. Nije samo izgraditi ratni brod, treba ga opsluživati i održavati, a sve to košta...i to mnogo. Mornarica je oduvek bila skupi "sport".

HMS Revenge.


[attachment=1]

Pogled na prednje glavne baterije HMS Queen Elizabeth.


[attachment=1]

HMS Nelson.


[attachment=1]


[attachment=2]

[attachment=1]

HMS Duke of York.


[attachment=1]

HMS Howe


[attachment=1]

HMS Vanguard, snimljen nakon posleratne rekonstrukcije 1946. godine.


[attachment=1]

HMS Nelson


[attachment=1]

Pa HMS Vanguard je poslednji britanski BB. Dovršen je i primljen je u službu tek 25. aprila 1946. Za 13 godina u službi i aktivnoj rezervi nije prošao nijedan kapitalni remont. 1960 je izrezan u Faslane.

Koncepcija HMS Nelson i Rodney najviše je što se moglo izvući po uslovima Vašingtonskog pomorskog sporazuma i po tehnologiji dvadesetih godina - a da se zadrži kalibar od 16 inča glavne artiljerije.  Njihov deplasman je ispao čak i manji od ugovornih 35.000 tona -33500-33900t standard, a jedina ozbiljna mana im je bila brzina od samo 23čvora pri punom deplasmanu od 38000t, kao i slaba PVO. Modernizacija sa skidanjem 152mm kula i ugradnjom 114mm kula BD tipa mogla je biti dobro rešenje, ali se nije stiglo do početka rata.

A, jesu vala ružni i nezgrapni ... :'(
Ne zna se gde im je gu.ica a gde nos!

Zato su ih i prozvali "ugly sisters" - ružne sestre (brod je u engleskom ženskog roda). Bez obzira na ružnoću i sličnost velikim tankerima kako kažu David i Hugh Lyon u prvoj knjizi ove vrste koju sam čitao pre 42 godine, projekat je bio dobar, artiljerija efikasna i ratovali su ceo rat na nekoliko okeana.

[attachment=1]

Zato su ih i zvali "Nelsol" i "Rodnol"  ;D

HMS Nelson



https://youtu.be/rxry2ITjRSE

Nekako mi je nelogično da su na klasi Kralj DŽordž V ugradili topove 356mm.
A još u 1.SR su imali BB sa topovima 381mm.

Trebalo je pod hitno graditi moćne brodove, a topova nije bilo na lageru.

https://youtu.be/cMr7fcP_OSA

https://youtu.be/qzwB7arXGvQ

https://youtu.be/t-_ExMo0g-s

https://youtu.be/6-qY-PB5Z5Y

HMS Prince of Wales



https://youtu.be/6O57AX9EBtA

Ја просто не могу схватити како су Енглези као можда најбољи поморци успели да саграде ту серију бродова коjа је већ на први поглед била очигледно слабија од конкурената. Једина добра ствар било је препознавање околности Северног мора, мала видљивост и блиска даљина могућег артиљеријског боја. Имали су одличан оклопни појас велике висине, али је унутрашња конструкција трупа имала чак и мени очигледне слабости, потенцијално смртоносне. Тако се и догодило. Подводна заштита неадекватна у сваком погледу, палубни оклоп једва довољан. Артиљерија срезана за 2 главна 356мм топа да би се уштедело неких 700 тона, сића лова и пар месеци градње.  Основни разлог пропасти Prince of Wales код Куантана била је ШТЕДЊА у пројектовању и градњи, а знамо да циција плаћа двапут, и на мосту и на ћуприји.

https://youtu.be/0GtVEkiZH_E

Jako interesantan link o potapanju Prince of Wales i ekspediciji na olupinu u 2007
https://www.pacificwrecks.com/ships/hms/prince_of_wales/death-of-a-battleship-2012-update.pdf

Edit: sada pogledao do kraja... nešto tako stvarno ne vidiš svaki dan. Kako je propelerska osovina pocepala tunel...  :krsta

https://youtu.be/yBSquxTpt_Q

https://youtu.be/TbPIbDnrNYg

https://youtu.be/rrlL3MkIDDk

https://youtu.be/BVV-4BKDXA8

https://youtu.be/XMwlX2FT0fU

https://youtu.be/VGaGBImx62A

https://youtu.be/TBgz9LPEzR4

https://youtu.be/YdrISbwy_zI

Stravična eksplozija, koja je raznela moćni čelični i okploljeni bojni brod u param parčad. Ne zna se šta je uzrok ekploziji?

Pa kaže u klipu da je pogođen torpedima. Barham je BB dojitlandske gradnje, a i inače engleski BB se nisu odlikovali baš najboljom podvodnom zaštitom. Izvrnuo se na bok, sa polica popadale granate i barutna punjenja, došlo je do iskre i Buuum!

https://youtu.be/O9457ysae5E

Jedan presek bb King George V iz tadašnjih novina.

[attachment=1]

Još jedan presek.

[attachment=1]

[attachment=1]

https://youtu.be/NpTQaf-5IxY