PALUBA

Vojna istorija => Avioni => Topic started by: kosta1961 on October 04, 2012, 06:55:20 pm

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info



Title: Partizanska avijacija
Post by: kosta1961 on October 04, 2012, 06:55:20 pm
Kada se govori o partizanskoj avijaciji i njenim avionima,prvo se pomisli na 1 i 2 ekadrilu  i  na vazduhoplovne divizije dobijene od SSSR-a.Pored njih govori se i o Kluzu i Čajevcu.
Medjutim,po meni,ako govorimo o partizanskim avionima,to su avioni zarobljeni  ili pronadjeni na aerodormima koje su Partizani osvojili,ili pak o pilotima i avionima koji su preleteli na njhovu starnu.Dakle, govorimo o avionima koje su Partizani zarobili ,osposobili,ograničeno koristili ,dok su mogli(dok su imali goriva i rezevnih delova),sa ubojnim sredstvima često prepravljenih od granata,i kada više nisu mogli da ih koriste uništavali su ih.Znači ,koristili su ove avione bez ikakvog oslonca na saveznike.

Često su to bili nenaoružani avioni,male borbene vrednosti,ali su Partizani i njih naoružavali kako su mogli,a ako nije moglo drugačije , bombe su bacane ručno.Ne sme se zaboraviti ni smelost pilota koji su leteli na takvim avionima,verovatno prvi put na tom avionu,sa vrlo malo ili ni malo probnog letenja.Vrednost ovih aviona i nije bila njihovoj snazi,već u tome da neprijatelj više nije bio siguran da neće biti napadnut iz vazduha,i da je i za tu svrhu morao da izdvaja ljudstvo i tehniku.
To se najbolje vidi po preletanju Franje Kluza i Rudi Čajavca .Njihovi  avioni  su bili stari i za savremeno ratovanje ne baš upotrebljivi ,ali njihov značaj je moralne prirode za partizansku stranu,dok je neprijatelja užasavala činjenica da Partizani imaju bilo kakve avione.Koliki je strah bio kod neprijatelja se vidi iz toga da su po prebegu ova dva aviona,stalno iznad Zagreba dežuralI  lovački avioni,a kada je  nemački avion otkrio i uništio Kluzov avion , posadu  su odmah odlikovali.

Sve do druge polovine 1944g nisu postojali uslovi za rad letačkih jedinica ,mada su postojale slobodne teritorije.Ali kada je saveznička avijacija izvojevala prevlast u vazduhu i ostvaren čvrst kontakt sa saveznicima ,uslovi  su postali mnogo bolji. Sledeća prilika za formiranje avijacije se ukazala kapitulacijom Italije,kada su Partizani zarobili neke letelice.
Po kapitulaciji, neki  vazduhoplovci bivše  Jugoslavije su prešli ,što dobrovoljno što  mobilisano,u Zrakoplovstvo NDH.Neki su uspeli pre kapitulacije da prelete sa svojim avionima u Egipat,i tamo se priključili saveznicima.Kako je Komunistički pokret bio jak i dobro organizovan,od početka nastanka NDH ,medju njenim zrakoplovcima bilo je članova Partije i simpazitera.

Vrlo značajno za partizansku avijaciju su bili prebezi  iz NDH,koji je bio sve intezivniji kako se bližio kraj rata.Vršeni su preleti sa avionima Caproni,Dornier ,Meserssmitt... Neke od tih aviona su koristili do kraja rata,pa i posle,do god su mogli da ih održavaju. Čak 45 razlišitih modela  su imali ,od kojih se samo pet još proizvodilo na kraju rata.
Interesantno je da je prvi pokušaj preleta Partizanima dogodio oktobra 1941g.To je uradio 15 oktobra pilot časnički namjesnik() Nikola Sekulić.Tog dana su tri aviona Biker Bu 133 Jungman iz zrakoplovstva NDH, trebala da prelete iz Zagreba u Sarajevo.Pilot Sekulić se odvojio od grupe i sleteo kod Prnjavora.Po sletanju je krenuo da traži Partizane ,ali su u medjuvremenu seljaci  uništili avion.(zrakoplovstvo NDH 1941-45  Vojislav Mikić)

Broj preleta se povećavao kako se bližio kraj rata pa je tako u toku septembra 1944g prebeglo  na stranu NOVJ  devet  aviona sa posadama,  a jedan takav dogadjaj se zbio na kraju rata kada je  5,6,7, maja  1945g na aerodrme  Čemernica ,Čazma,i Glina sleće preko 30 aviona sa aerodorma Borongaj,Lučko,Pleso i Kurilovec.Prelet je organizovao bojnik Ivan Cviček,koji je bio saradnik NOPa od 1941g.(zrak. NDH  1941-1945g Vojislav Mikić). Uopšte u Zrakolopvstvu NDH ,partizani su imali svoje ljude od 1941g i znali su svaki značajniji dogadjaj ,namerama i planovima dejstva po NOVJ.
Pored pilota koji su bežali sa avionima ,u Partizane su dolazili i mehaničari,radisti,i vazduhoplovci ostalih struka,bez kojih vazduhoplovstvo  ne  može.

Krajem 1943g Vrhoni štab NOVJ i POJ je uputio poziv svim vazduhoplovcima u Pavelićevoj vojsci ,medju Četnicima Draže Mihajlovića i Kraljevskim  vazduhoplovcima u severnoj Africi  da stupe u partizanske redove.Avijatičari iz jedinica u  zemlji  su brzo okupljeni,dok je odziv iz NDH išao sporije,jer je komanda domobranskog zrakoplovstva pooštrila kontrolu ,pa je izmedju ostalog u svim višesedim avionima nalazio i jedan ustaški oficir.Medjutim, u to vreme ipak  tri aviona preletela na slobodnu teritiriju,a u junu 1943g je 60 avijatičara i tehničkog osoblja  sa aerodorma NDH prebegla Partizanima.Medju vazduoplovcima na srdnjem istoku je prvo nastala pometnja,ali su se i oni ,većinom, početkom 1944g opredelili za NOB.
[attachment=1]

Vazduhoplovno odelenje pri Vrhnovnom Štabu formirano je 16 septembra 1943g ,mada je još bilo nejasno kakvo će to vazduhoplovstvo nastati.Ipak ideja o stvaranju vazduhoplovstva je bila u najvišim rukovodstvima pa je 14 oktobra 1943g formirana 1 vazduhoplovna baza  NOV i POJ sa zadatkom da prikuplja sve vazduhoplovce iz NOVJ i prebege .Pored toga imali su zadatak da pronalazi i uredjuje letelišta,da organizije i obavlja obuku letača,tehničkog sastava i ostalih specijalista.U isto vreme Vrhovni štab je uputio poziv svim vazduhoplovcima da se priključe novom vazduhoplostvu.Na ovaj poziv se odazvalo puno vazduhoplovaca koji su bili borci u partizanima,ali i neki iz NDH.Medjutim ratne prilike nisu išle na ruku Partizanima, pa je zato u bazu stiglo 20 pilota,7 izvidjača,22 aviomehaničara,2 radiotelegrafista,2 meteorologa,1 tehničar.A ubrzo su dobili i dva aviona,prebegla iz zrakoplovstva NDH ,jedan školski  Avia  FL-3 i jedan Dornier Do-17.Sa ovime što je imala rukovodstvo baze je uzvodilo teorisku nastavu i trenažno letenje sa FL-3.

Medjutim u napadima neprijatelja izgubljena su oba aviona,a kako nije bilo uslova za rad traženo je od V.Š. da omogući prebacivanje ljudi avionom,sa Glamočkog polja u Italiju.Ali  neprijatelj je izvodio velike opreacije krajem 1943g tako da je ljudstvo nastavilo da se bori i kreće ka morskoj obali,gde su stigli uz velike gubitke.Odatle su krajem 1943g prevezeni prvo na Vis,a odatle brodom do Barija. Kasnije su ovi vazduhoplovci bili na školovanju u Severnoj Africi i u Rusiji.

U drugoj polovini 1944g je  formirano nekoliko eskadrila od zarobljenog vazduhoplovnog materijala.

Eskadrila za vezu VŠ  NOVi POJ,  formirana je  18 avgusta 1944g na Visu.Stvorena je da bi se efikasnije održavala veza sa korpusima i divizijama na teritiriji Jugoslavije i bazom NOVJ u Italiji.Na  početku su imali dva  aviona Polikapov Po-2 dobijenih od Sovjeta,a kasnije im se priključilo nekoliko  aviona prebeglih iz NDH i to  dva SAIMAN 200  i  Jedan  FP-2, a oktobra 1944g i Biker Bu 181 Bestman,Fiat G-50 i Fieseler  Fi 167. Eskadrila je imala 9 pilota,i odmah je počela preobuka na avionima Po-2 sa sovjetskim instruktorom.Eskadrila nije imala puno posla,najvećim delom jer štabovi nisu imali iskustva u radu sa avijacijom,i nisu poznavali njene mogućnosti.Eskadrilu su počeli više da  koriste tek u jesen 1944g  i to na kuriskim letovima,za prevoz pošte, i  rukovodilaca.Po oslobodjenju Beograda , i prelasku  V.Š. u Beograd ,prelazi u Zemun,a na preletu ,u Nikšiću, dolaze do jednog Junkers  Ju-52,čiji se pilot izgubio i greškom sleteo na Nikšićki aerodrom.Avioni ove eskadrile su imali na trupu i krilima deli disk sa ucrtanom crvenom petoktakom i velika trobojka na repu.
[attachment=2]

Eskadrila je tek dolaskom na  zemunuski  aerodrom  dobila  pravu ulogu i do njenog rasformiranja izvršeno je 1294 leta, i prevezli su 355 rukovodilaca i kurura .U to vreme su prevozili  rukovodioce,kurire,ranjenike,poštu,oružije,municiju i sanitetski materijal,kao i rasturanje letaka i drugog propagandnog materijala,u neoslobodjeni deo Jugoslavije.U decembru 1944g su joj oduzeti  Po-2 i sposobniji piloti i upućeni u centar za obuku pilota.Sa ostalim avionima je nastavila rad do marta 1945g kada ulazi u sastav transportne grupe.Ukupno su u svom sastavu imali 10 aviona raznih tipova.

Kada su Partizani prvi put zauzeli Banja Luku 21 septembra 1944g uspeli su da zauzmu i aerodrom Zalužani ,koja je bila velika vazduhoplovna baza NDH.  Na njemu su se zatekle   tri eskadrile i prateći sastav.Već u  toku borbe puno zemaljskog sastava baze  i neki piloti prešli su na stranu Partizana.A to se nastavilo i po završetku napada.
Tako da je odmah sutradan od ispravnih aviona i ljudstva iz NDH formirana Eskadrila 5 korpusa NOVJ. Ispravni avioni su bili ,tri  Moran Solnier ,dva  Caproni, dva Mraz-Beneš “  Beta Minor“ Be-51  i jedan  Biker Bu 131 Jungman .Odmah su upotrebljeni  za napad na tvrdjavu Kaštel koja se nalazi u Banja Luci,u kojoj su  bili ustaški i nemački vojnici ,a koji su odbili  da se predaju.Nisu bili naročito uspešni i branioci u tvrdjavi su odolevali sve dok nisu stigli Nemci.Zanimljivo je da su avioni i dalje nosili oznake Zrakolovstva NDH ,to se moze zaključiti po tome da je 22 septebra 1944g zamenik komandanta petog udarnog korpusa pukovnik Nikola Karanović uputio dopis svim jedinicama koje su opkoljavale tvrdjavu Kaštel,da ne otvaraju vatru na avione koji nadleću tvrdjavu i da će svi na krilima imati crvenu petokraku.Ovo je uradio jer je isti dan otvorena vatra na jedan od tih aviona.
[attachment=3]

Ipak pilot Salimbegović sa avionom Moran Solnije je uspeo da obori jedan transporti avion Junkers Ju-W-34 koji je donosio borcima u Kaštelu vojni materijal.Po dolasku Nemaca morali su da se prebaziraju na aerodrom kod Sanskog Mosta.Pripreme za prelet nisu obavljene na vreme ,sve  je radjeno u poslednji čas, tako da je malo materijala prebačeno na novi aerodrom.Uspeli su da prelete dva  Beta B-51, jedan  Moran Solnier , jedan  Biker Jungman i nekoliko kamiona sa alatom,delovima i gorivom.Za sedam dana borbenih dejstava (koliko je trajala banjalučka operacija ovog korpusa)ova eskadrila je ostvarila 36 borbenih letova i ostvarila jednu vazdušnu pobedu.

U Sanskom Mostu je postojala   vazduhoplovna baza 5 korpusa NOVJ.Formurana septembra  1944g.Baza je služila za prihvat savezničke pomoći,i za njeno slanje do partizanskih jedinica,ali i za prihvat  prebega iz NDH. Njih je bilo sve više kako je rat odmicao.Uslovi za rad su bili daleko lošiji nego u Zalužanima,a i gorivo i delovi su se brzo istrošili .
Od Eskadrile petog korpusa formirane su  1 eskadrila 5 korpusa NOVJ,(ili Eskadrila za vazduhoplovnu poderšku 5 korpusa)koja je bila borbena eskadrila sa iskusnijim pilotima,mehaničarima (oko 40 ljudi ) .Komandant je bio Ivica Mitračić,(Kluzov mitraljezac, jedini je od  prve četvorke preživeo rat),imali su  4  aviona,i  2 eskadrila 5 korpusa NOVJ, koja nije imala avione nego je sabrano svo ostalo ljudstvo i poslato  na Vis na obuku .Medjutim zbog ratnih dejstava prebačeni  su  u Zemun,a odatle u Pančevo u centar za preobuku.

1 eskadrila je iskoristila zatišje kod Sanskog Mosta ,pa su poravljali avione i ugradjivali naoružanje . Zbog nedostatka bombi prepravljali su minobacačke bombe u aviobombe.U oktobru 1944g prelaze  kod Bugojna gde su  aktivni do marta 1945g kada je eskadrila  rasformirana. (u tekstu gen.puk. Stevana Roglića objavljenog u Glasniku RV i PVO mart-april1977g stoji da su za vreme svog postojnja od septembra 1944g do 22 aprila 1945g imali 60 ljudi 11 aviona i obavili su 64 borbena leta).
[attachment=4]

U tom periodu je formirana 2 vazduhoplovna baza 5 korpusa NOVJ na letelištu Ćurčića Lug kod Bugojna.Do kraja godine je izvršila 38 borbenih zadataka,a tokom zime i proleća 1945g vršila  je samo kurirske letove ,zbog nedostatka goriva ,delova i loših meteo uslova.Početkom marta je pojačana odličnim avionom JU -87 Stuka,čiji je pilot greškom sleteo u Sanski Most.Sa ovim ,ali i ostalim avionima koje je imala , napadali su  četničke i ustaške snage uglavnom po bosanskim planinama.

Eskadrila je rasformirana 22 aprila 1945g ,gde je deo upućen u Prvu pilotsku školu u Zadru,a deo preuzeo aerodrom Rajlovac.
Ova eskadrila( 5 korpusa) je bila prava partizanska ,jer je sva materijalno-tehnička sredstva za svoj opstanak i rad plenila od neprijatelja i što se u složenim uslovima partizanskog ratovanja održala više od sedam meseci na terenu bez oslonca na saveznike.

Štab Vazduhoplovstva Jugoslavije je izdalo 2 marta 1945g.naredbu o formiranju Transportne grupe.Bili su direktno pod komandom Štaba.Sastojala se od Esadrile za vezu VŠ,i novog ljudstva i tehnike.Novo ljudstvo su piloti i mehaničari školovani u SSSR- u ,navigatori i radisti školovani u Jugoslaviji,i tehničari školovani u Alžiru.U prvo vreme su imali šest aviona,uglavnom zarobljenih i pronadjenih  na aerodromima,medju njima i jedan Junkers Ju-52.Kasnije su dobili od RAF-a  jedan Avro-Anson,i jedan Percival Proktor,onda još jedan Ju-52,pa su ,na kraju ,iznajmljena dva Ruska Lisunov Li-2.Kraj rata  grupa je dočekala sa 12 aviona.Obavljala je kurirske,transportne letove,evakuaciju ranjenika.Rasformirana je sredinom avgusta 1945g kada je stigla tehnika za još jednu Transpornu eskadrilu,i  formiran 1 vazduhoplovni transportni puk.

Krajem rata formirana je još jedna partizanska formacija nazvana Mostarska eskadrila.(ova eskadrila nije nikada imala zvaničan sastav i nazivali su je Mešovita eskadrila,Eskadrila mešovitog sastava  i sl).Formirana je aprila 1945g od raznih trofejnih aviona na aerodromu Mostar.Prvo zadatak je bio da okupi  stručno ljudstvo ,osposobi avione i tehniku zatečenu na aerodromu.

Zarobljen  je bio jedan Dornier Do-17 K proizveden u Jugoslaviji,neispravan.Prvi zadatak je bilo osposoblajavanje ovog aviona.Na samom kraju rata stigla su još četiri aviona, prebezi iz NDH ,dva Messerschmitt Me-109,jedan FP-2, i jedan Caproni Ca -313.Sa ovim avionima i Do-17 koji je  osposobljen , uspešno su  vršena borbena dejstva po Četnikim jedinicama u Bosni,a kasnije i Ustaških snaga tokom maja 1945g.Prvi zadatak je bio 6 maja- osmatranje Četnika i  njihove pokrete.To se nastavilo i sutredan a 8 maja su ometali četničke jedinice koje su se kretale preko puta Sarajevo -Mostar.Tog dana su avioni preleteli na aerodorm Rajlovac.Tu su zatekli jedan neispravni Junkers Ju-87 i magacin sa ubojnim sredstvima.Uspeli su da ga porave,a 9 maja su pomagali u napadu 3 korpusa.Tog dana su meteo uslovi bili jako loši pa su se dva Me 109 izgubila i prinudno su sleteli.Istog dana je i FP2 oštećen od vatre sa zemlje.Tako da je eskadrila ostala sa avionima Do 17 i Ca 313 a kasnije i Ju-87. Učestvovali su u razbijanju Četnika  do 15 maja , ali je posle toga nastavila da pomaže 3 korpusu,da održava trenažu pilota ,kuruske letove izmedju Sarajeva ,Beograda,Mostara i Podgorice.U to vreme je bila Bazirana na aerodormu Laćarak.
Od 16 maja pomaže u napadu na Ustaše,i uspešno vrši izvidjanje i napad na njihove borce,i to radi do 25 maja ,od kada više ne ušestvuje u bobenim zadacima.Prebazirana je 28 maja na zemunski aerodorm a kasnije u Skolje.

Od 6 do 25 maja je izvršila 88 ratnih zadataka,od toga 43 bombardovanja,33 izvidjanja,6 mitraljiranja,6 specijalnih zadataka(prevoz starešina,kurira,ratnog materijala, i dr.).Rasformirana je do reorganizacije Vazduhoplovstva , avgusta 1945g.

[attachment=5]
Parada na  viškom aerodromu 1944g



Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: kosta1961 on October 04, 2012, 07:45:31 pm
Fleet  10 D  - Hidroplanska stanica

Jedna od zanimljivih partizanskih jedinica,ako se tako može nazvati ,je bila Hidroplanska stanica.Po meni  to je prava partizanska upotreba ratnih mašina,otkriven popravljen i korišćen bez oslonca na savezike.
Na jugoslovenskom prostoru se 1935g našao promoter kanadske  firme Consolidated.On je iz Rumunije ,preko Beograda doleteo u Split,sa avionom FLEET koji je ta firma proizvodila.Zadržao se mesec dana i uspeo je da ubedi Pomorsko Vazduhoplostvo K.J. da kupi dva primerka Fleet 10D sa plovcima.To je bio dvosed dvokrilac,namenjen za osnovnu obuku i trenažu pilota,za šta je i korišćen u Pomorskom Vazduhoplostvu.On je bio savršenija verzija modela Fleet 7  namenjena izvozu u Evropu sa motorom Kinner R5-2 od 160ks.Krajem tridesetih godina su oba aviona bila u bazi u Divuljama,a posle nekoliko godina intenzivnog letenja motori su postali istrošeni pa su ih zamenili sa domaćim Walter-NZ od 140 K.S.Oba su bila u letnom stanju do 2 S.R.
[attachment=1]

Po kapitulaciji JKRV Talijani su zarobili puno aviona koji su bili raštrkani po Jadranskoj obali,medju njima je bio i   Fleet.Oba su završila u bazi Divulje, a sa jednim od njih je talijanski pilot imao udes pri pokušaju leta ,pa su drugom skinuli krila i gurnuli u kraj hangara sa ostalim avionima.

Talijani su koristili  bazu Divulje,gde je bila stacionirana 183 hidroeskadrila eskadrila ,sa avionima Cant Z-501,kojima su ,pored protivpodmorničkih dejstava,izvidjali i napadali Partizanske jedinice,u zaledju jadranske obale.Kada je kapitulirala Italija u blizini baze nije bilo većih partizanskih jedinica koja bi zauzela bazu,pa su neprijatelski vojnici  iskoristili priliku  i deo judstva je uspelo da pobegne   u Italiju sa 7 hidroaviona,i tamo se predali saveznicima.
 Bivši narednik hidropilot Ciril Vrabič je živeo u Trogiru ,i bavio se za vreme okupacije svakakvim poslovima,ali je ima i krčmu.Ta krčma je bila od velike važnosti jer je on  bio obaveštajac Trogirsko-Šibenskog partizanskog odreda i pravio je dobro dalmatinsko vino,koje su vojnici rado kupovali, i tako dolazio do informacija a sa  nekima se sprijateljio. Rasla je napetost u bazi jer se očekivala kapitulacije Italije.Saznao je da se u velikom hangaru nalazi jedan avion koji se može lako poraviti .
 
Jednog podoficira-mehaničara je uspeo da nagovori ,iako je to bilo jako opasno,da skine magnete sa tog aviona i da mu ih da ,jer ih mogu prodati ribarima,i obojca zaraditi.Na taj način je bio siguran da neće sa ovim avionom neki talijanski pilot otiću preko mora.

Partizani su ušli u bazu 8.IX 1943g u sedam sati naveče,gde su se preostali Talijani predali.Ciril je medju prvima ušao u bazu,i u velikom hangaru ,na njegovom kraju , pronašao avion.
 Avionu su skinuta krila ,neki delovi su  oštećenih ,nedostajali su mu neki instrumenti,a motoru su nedostajali magneti.Posle pregleda ,ustanovio da je avion moguće popraviti,i dovesti ga u letno stanje ,imao je magnete ali su mu za poravak ostalih kvarova  potrebni mehaničari.
[attachment=2]

Podneo je raport  komandantu Šibensko- Trogirskog partizanskog odreda,i objasnio da sam ne može sam da popravi avion. Zato je komandant  uputio poziv da se jave bivši mehaničari za koje se znalo da su na položajima oko Splita i Trogira.
Pozivu su se odazvali  trogiranin Rade Vukčević i Jože Šušterič, i sa dvojcom zarobljenih talijanskih mehaničara koji su hteli da im pomognu ,popravili avion za jedan dan.A na krilima i trupu su nacrtali velike crvene petokrake.
 Izvukli su avion na vodu ,nasuli ulje i gorivo,i obavili  probni let,10 IX 1943g,a onda istog dana  uveče ,hidroavion je preleteo u Vranjice kod Trogira.( negde se može naći da je preleteo do mesta Donji Seget-gde je bila baza Četvrte operativne zone) Tu je izvučen na obalu i dobro maskiran izmedju drveća.

Ovo se pokazalo dobro jer su sutradan  pet nemačkih aviona Do 17 bombardovali  bazu u Divuljama. Na sastanku 11  IX  vojnog i partiskog rukovodstva  je,posle objašnjnja Cirila kako mogu da iskoriste avion,odlučeno o njegovoj sudbini ,uglavnom će se koristiti za kurirske i izviđačke zadatke Da bi što bolje iskoristili avion,doneta je odluka o formiranju Hidroplanske stanice. O ovome je izvešten Štab IV operativne zone Hrvatske,koji je stanicu uvrstio u sastav Obalske Komande Split.Sebi je zadržao pravo ,da kada se ukaže potreba,direktno izdaje naloga za upotrebu aviona.
 Komandir stanice bio je Ciril Vrabič ,komesar Jozo Vukman,tehnički referent Rafael Perhauc, imali su pet vazduhoplovnih mehaničara,dva pilota,ekonoma,kuvara.Pošto je ovo trebalo da bude samostalna jedinica sposobna za brzo prebaziranje,dodeljeni su joj motorni jedrenjak trabakul-Sveti Šime sa posadom ,manji motorni čamac,kamionet i motocikl.Imali su i dovoljno goriva,maziva i nešto bombi i municije.Na trabakul su ukrcane desetak bačvi sa benzinom i dve sa uljem,municija,aviobombe,alat ,oprema,i hrana.

Odredjeno je da na zadatke sa pilotom ide i  mehaničar Rade Vukčević ,a avion je po potrebi mogao biti naoružan sa bombama koje su pravili u samoj stanici.
 Prvi zadatak je izvršen već 11 IX u 5 h ujutru kada je komandant Trogirsko-Šibenskog odreda vršio inspekciju svoje PVO u okolini Trogira.Let nije bio najavljen i PAA je pogodila avion na dva mesta.(negde se može naći da su izvidjali Nemačku kolonu koja je išla ka Divuljama,i da je pogodjen od njihove PA). Da se to ne bi dogadjalo u budućnosti,odlučeno je da avion nosi specijalnu zastavu- PLAMENAC kao znak raspoznavanja,a vukao bi je ispod repa.(Ova zastava se čuva u muzeju vazduhoplovsta)

[attachment=3]
Fleet sa zastavom Plamenac

Uveče ,istog dana,je montiran brzinomer i izvršene su inspekcije jedinica na putu Trogir-Šibenik, i duž obale.
14 IX je leteo na ruti Vranjica,Trogir,Kaštel,Split,Omiš i natrag,bacajući letke.
15 IX je dobio zadatak na kojem  je trebalo da izvrši izvidjanje  i bombardovanje   tvrdjave  Klis, za izvidjača i bombardera je odredjen  Ivan Bećir.Kada su bili na domak cilju ,motor aviona je na visini od 1200m ,prvo kašljucao ,a onda prestao da radi.Pilot je uspeo da sleti na vodu kod Kaštel Kambelovca.Hitno je odvučen motormim čamcem u bazu i odmah pregledan motor,ustanovili su das  su tri cilindra zaribala.Isprvasu mislili da je sa avionom gotova ,a onda se mehaničar Jože Šušterič  setio da jedan  motor Walter-Mars stoji rashodovan u Divuljama.On je pre rata radio u bazi na ovim motorima.Odmah je naredjeno da se motor nadje  i prebaci u Vranjice ,gde su u poljskim uslovima i oganičenim alatima popravili motor,pa je već sutradan bio spreman za let.

Zbog nadmoći neprijateljske avijacije,svi zadaci su vršeni ili u sumrak,noću ili zoru.Tako je kod lokalnog stanovništva avion dobio nadimak - noćni fantom.

16 IX je imao sreće pri transportu rukovodioca za Milnu na Braču.Tada se sreo sa dva Meseršmita(nepoznato koji),iako je bio na 250m visine i na 1500m daljine od njh,i nisu ga primetili.Isto veće je bio u izvidjanju puteva kod Imotskog.
17 IX je bio u izvidjanju oko Klisa i bombardovanje tvrdjave.Izvidjač i bombarder Ivan Bećir je bacio dve bombe od 12 kg. Naveče je bio u izvidjanju neprijateljskih brodova na pravcu Zlarin-Vis
Iako je avion nije bio borbeni,ipak je stvarao nervozu kod neprijatelja.U  napadu na nemačku kolonu 22 IX kod Imotskog,avion se suočio sa veoma jakom PA.Izvidjač Rebula je ipak uspeo da baci dve bombe od 12kg na kolonu. Kasnije je pričao zarobljeni nemački pilot da je posle ovog dogadjaja , bilo zabranjen bilo kakav prelet kolona po noći, jer se na svaki avion otvarala vatra.Već 28 IX je ponovljen napad na nemačku kolonu u podnožju Biokova. Iako je bila jaka PA sa 20 reflektora,Fleet je bacio na njih dve bombe od 12 kg,i povukao se bez ogrebotina.

U knjizi Antifašistički Split ,Ratna kronika Splita 1941-1945 stoji-„Nad Kaštelima je partizanski hidroavion, zaplijenjen ranije od Talijana u Divuljama, mitraljeskom vatrom napao ustaški avion koji je izviđao. Zbog oštećenja, od dobivenih 200 pogodaka ustaški avion se morao spustiti u Sinj“.
Medjutim,malo verovatno da se ovaj dogadjaj zbio.

Zbog približavanja neprijatelja Hidroplanska stanica je prešla iz Vranjica u starogratski zaliv  na Hvaru , a avion je preleteo,prvo u Milnu na Braču(gde ga je posada i ljudi iz baze držali rukama na vezu skoro cele noći,da ga ne ošteti nevreme),a surtadan preleteo za Hvar  .Tu su ga čekali ostali iz hudroplanske stanice ,izvukli na obalu i sakrili.

Na svom poslednjem poletanju  6 X 1943g  trebalo je da preveze iz Bola na Braču Antu Marasovića, -Mirka člana štaba u Podgoru,i to u sred dana.Odmah po poletanju zbog blokiranih komandi udario u kuću na obali.Po svemu sudeći izgleda da je naoružanje(mašinka) jednog od posade blokirala komande. Marasović je poginuo a Vrabič je povredjen,prebačen na Vis,pa odatle u Italiju u Prvu vazduhoplovnu bazu NOVJ.Hidroplanska stanica je rasformirana,a ljudstvo je početkom 1944g prebačeno u Italiju.
Od 11 IX pa do  6 X ovaj partizanski avion je ukupno obavio  30.letova.




Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: kosta1961 on October 05, 2012, 12:25:39 pm
                 PERCIVAL PROCTOR MK 3

Jedan  od ovih aviona    Partizani su dobili po oslobodjenju Beograda, novembra 1944g,i bio je baziran na Zemunskom aerodromu.To je  bio Percival Proctor  Mk 3.
Pripojen je transportnoj grupi štaba vazduhoplovstva ,i koristili su ga do kraja rata, ,pa i  posle (1948g), za prevoz materijala na frontu(kao sanitetski) ,prevoz ljudi i za pomoć ugroženom stanovništvu.
Drugi avion je dodeljen kao poklon Titu ,aprila 1945g.U knjizi Čuvari našeg neba –u delu potpisanog od Šime Oštrića ,stoji da su dva ovakva aviona dobijena u leto 1944g na Visu,a treći kao poklonTitu.

U RAF -u  su koristili MK3 (P.31) i to  serija 1,koji je bio trosed ,avion za komunikaciju, i serija 2 kao dvosedi radiotrener.

U dokumentima Vojno Istoriskog Institiuta ,pronašao sam depešu u kojem načelnik Vrhovnog štaba obaveštava   da saveznici žele da poklone Vrhovnom štabu dva aviona za vezu.Dalje piše da je potrebno pronaći adekvatan aerodrom za njega gde bi moga biti uspešno sakriven.
Malo se bavim istorijom vazduhoplovstva i nije mi poznato da su u to vreme ,april 1944g,dobili neki avion.

Da li je moguće da su to ti avioni ,samo poklonjeni malo kasnije.

STROGO  POVERLJIVO!                             21. april 1944
ŠTABU V K O R P U S A
VRHOVNI ŠTAB NOV I POJ                       
                                                          ŠTABU V  K O R P U S A

1.Od saveznika dobili smo dva aviona za vezu, sa dva pilota i dva mehaničara, sa najnužnijim materijalom za opravku aviona.
Avioni će služiti za vezu između naših jedinica a i za izviđanje. Radius dejstva 240 km. Prostor za sletanje i uzletanje treba da bude oko 150 m dužine i 50 m širine.
U najvećoj tajnosti nađite za ove avione dva ovakva mesta.
Za ta mesta mogu znati samo najpouzdanija lica — partijci, i to samo u ograničenom broju: 3—5, koji će istovremeno čuvati avion i vršiti tu najnužniju aerodromsku službu.
Najpogodnija mesta bi bila negde u Grmeču, udaljena od svakog naselja i komunikacija. Napominjemo da ne bi bilo povoljno mesto kod Lušci-Palanke, odnosno Sanskog Mosta, no
u krajnjem slučaju može se i to iskoristiti. Biće potrebno da se mesta menjaju posle izvesnog vremena.

Na izabranim mestima za ove avione moraju se iskopati u brdu zemunice, koje dobro maskirati, da se spolja ništa ne vidi. Za organizaciju posla biće nam lično odgovoran štab korpusa.
Skrećemo vam pažnju na važnost ovih aviona za nas.
Kod izbora mesta voditi računa da li su uslovi za sletanje aviona povoljni, tj. oko letilišta teren se ne sme suviše strmo dizati.

2.Za najkraće vreme dobićemo još dva aviona za vezu, sa pilotima i mehaničarima. I za ova dva aviona na vašem sektoru morate naći mesto.

                           SMRT FAŠIZMU — SLOBODA NARODU!


M. P.
 Načelnik generalmajor
Arso R. Jovanović


P.S.
1. Za avione navedene pod tačkom 1. jedno takvo letilište izgraditi u selu Mokronoge. Ljudstvu koje bude radilo skloništa ništa ne govoriti za što će služiti.
Vi dobro poznajete teren pa izaberite pogodna mesta. Najpogodnija su mesta u šumi i na izdignutom terenu. Letilišta nisu široka pa će se moći naći. Kada nađete letilišta, iskopate zaklone i maskirate mesta, izvestite nas da bismo pozvali avione. Sve ove radove najhitnije treba da sprovedete.
Širinu i dužinu aviona ne znamo, ali je sigurno da se radi o avionu veličine »Henčela« ili za nešto manji.




Ovo je bio predlog člana Anglo-američke vojne misije pri Vrhovnom štabu NOV i POJ britanskog majora M.R. Parkera od 18. aprila 1944. Vrhovnom štabu da im dodele , dva mala aviona.
 Trebalo je da to budu dva mala američka aviona za vezu, sa nešto većim radijusom letenja.
U predlogu piše da bi se posada svakog aviona sastojala od jednog pilota iz sastava RAF-a i jednog mehaničara, da avioni mogu nositi samo pilota i jednog putnika i da bi pogodni bili:
a) Za vezu između Vrhovnog štaba i štabova korpusa.
b) Za izviđanje.
c) Za putovanje članova Vrhovnog štaba u štabove pojedinih
korpusa i natrag.
d) Za putovanje članova Sovjetske, Američke i Britanske misije
u druge misije i u korpuse.
U navedenom predlogu M.R. Parker piše. da ti avioni mogu »Sterirati na dužini od 90 m i uzleteti na 27 m«.


Medjutim štab 5. korpusa je 27. aprila 1944. izvestio da Grmeč nije podesan za smeštaj tih aviona, a kao najpogodnija mesta za njihova letelišta  predložio je sledeća:
Uvala (poljana, 2 km istočno od železničke stanice Potoci), Kozila (pašnjak, 6 km istočno od sela Drinića) i Mrđe (livada kod ušća potoka Ljeskovice u reku Unac).

Štab 5. korpusa je u pomenutom izveštaju obavestio da Mokronoge ne dolaze u obzir, jer je teren podvodan i nepodesan za kamuflažu.
[attachment=1]




Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: kosta1961 on October 23, 2012, 05:02:29 pm
Beneš-Mraz Be.51 Beta-Minor

Ovo je Čehoslovački avion nastao 1935g,kao B 50,drvene konstrukcije.Kao veoma uspeo školski avion ,bio je popularan u tom periodu.Savršenija verzija B 51 je nastala 1937g,a od predhodne se najviše razlikovala po zatvorenoj kabini.Pobedjivao je na mnogim vazduhoplovnim takmičenjima.
Po kapitulacije Čehoslovačke, i ove avione je uzela nemačka avijacija i koristila ih za vezu , kao kurirske avione,i obuku pilota.

Tokom rata (u prvoj polovini 1943g) Nemci su isporučili 25 primeraka ovog aviona NDH, koje su hrvatski piloti preleteli u Zagreb.Korišćen je za vezu i izvidjanje,a od primljenih,10 aviona je predato školi u Borovu,a ostali su razvrstani po bazama.

Po oslobadjanju Banja Luke  septembra 1944g i aerodroma Zalužani zarobljeno je mnoštvo aviona.Sutradan je oformljena eskadrila 5 korpusa NOVJ .Tada su izmedju ostalih aviona zarobili i dva Beneš – Mraz  Be-51,jedan od njih  je imao evidencioni broj 6424.

Učestvovao je bez uspeha na napadu po tvrdjavi Kaštel ali je korišćen i kao izvidjač i za prevoz kurira.Posebno su izvidjali put Topola-Banja Luka ,jer su se tuda kretale jake nemačke snage ka Banja Luci.

Kada su Nemci ponovo krenuli na Banja Luku, 27 septembra 1944g, vazduhoplovci su kasno dobili naredbu da sa avionima prelete za Sanski Most ,pa su spremni bili samo neki avioni,izmedju ostalih i jedan Be 51.Prelet su piloti vršili pojedinačno,radi bezbednosti i lakšeg maskiranaj na novom aerodromu.

Aerodrom kod Sanskog Mosta je bio mali,pomoćni i improvizovan,uslovi su bili daleko od uslova u bazi Zaližani.U to vreme je nastalo zatišje i avioni su samo 10 oktobra izvršili jedan izvidjački let.Vršena je trenaža pilota i priprema aviona za buduće zadatke.Ubrzo je potrošen materijal donet iz baze.I pored toga  krajem oktobra je izvršeno nekoliko borbenih letova.

20 oktobra 1944 su prebazirani na aerodrom Ćurčića Lug kod Bugojna,zbog operativnih zahvata.Tu je formirana nova Vazduhoplovna baza 5 korpusa ,koja je imala zadatak da snabdeva eskadrilu petog korpusa i da prikuplja i prenosi ratni materijal koji su saveznici doturali padobranima. Ovde su prezimili sa malo poletanja u to sve u cilju izvidjanja,medjutim u februaru su već imali veći broj poletanja zbog održavanja veze izmedju jedinica i prenos pošte na relaciji Bugojno- Sanski Most i Bugojno- Tuzla.U tom cilju su izvršena 12 aviopoletanja .

Sve do kraja rata avion je bio u prvoj eskadrili 5 korpusa.
[attachment=1]





Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: kosta1961 on December 04, 2012, 07:45:56 pm
CAPRONI 

 Avijacija Kraljevine Jugoslavije je od 1937g uspešno  koristila ove avione raznih verzija sve do početka   2 Svetskog rata.Nakon  kapitulacije 1941g  preživele su zarobili okupatori .
Nemci su uspeli da zarobe  ukupno devet  aviona Ca.310  i jedan Ca 310bis.  Nisu ih koristili kao borbene letelice već za transport ljudi i tereta. Talijani su  zaplenili dva ,jedan  Kaproni  Ca 310bis i jedan Ca 311.
 Hrvatsko Zrakoplovstvo  je imalo   šest aviona  Ca 310 , jednog su zarobili  a pet  su  kupili od Nemaca , a  od   oktobra 1941g. sa fabrikom  Caproni su pregovarali za priznavanje uplate koju je Kraljevina Jugoslavija obavila  za deset  Ca.311 ,a koji nisu isporučeni . Talijani su priznali uplatu i na osnovu nje sporučili Hrvatima u proleće 1942g deset Kapronija novije verzije Ca.311M, a kasnije su dobili od iste fabrike još četiri.

Partizani su prvi put  zarobili Caproni kada su pri  oslobođenju Rijeke,1943g na  aerodromu Grobničko polje,pronašli jedan ,neispravan.Tom prilikom  su  zarobili  veliku količinu vojnog materijala i opreme i dva aviona.Medju tim avionima se našao i taj jedan neispravni Caproni verovatno Ca 310 .
Naredba  Glavnog Štaba NOV i PO Hrvatske je bila da  se svi avioni ,koji mogu,  poprave ,kako bi mogli da ih koriste. Zato su preko sreskog komiteta KPJ Rijeke pozvani piloti,mehaničari i specijalisti da osposobe avione.Posle šest dana je stigla prva grupa i odmah su krenuli da popravljaju letelice i da skupe sav potreban materijal.
Posle nekoliko dana  su uspeli da porave nekoliko,pa i Caproni a za  probni let na njemu  se javio Volarić Josip .Izgledalo je da će sve biti uredu,avion je dobro hvatao brzinu  i poleteo ,ali kada je bio na nekih deset metara visine gubi snagu u motorima i naglo propada i udara u zemlju .Tom prilikom  su oštećenja bila tolika da je svaka opravka bila uzaludna.
[attachment=1]
Ca 311 partizanski aerodrom kod Glamoča  8 septembra 1944g (iz knjige Zrakoplovstvo NDH 1941-1945grupa autora)

Početkom 1944g pilot Korica je uzleteo  sa rajlovačkog aerodroma i prebegao na stranu Partizana, sleteo je kod Sanskog Mosta.Na avion su odmah montirani mitraljezi i prepravljeni nosači bombi.
8 septembra 1944g prebegli su iz Rajlovca u Glamoč pilot Josip Bedenik,navigator Viktor Tabaković,poručnik Vladimir Pažametar i petoro pitomaca sa Ca-311M (oznake 1206)
[attachment=2]
Ca-311M broj 1206 koji su Partizani zaobili,unšten u udesu na aerodromu kod Banja Luke septembar 1944g iz knjige HRV 1941-1945 grupe autora Frka,Novak,Pogačić.

U borbama za oslobodjenje   Banja Luke i okoline, noću 20/21 septembra 1944 Partizani 5 korpusa su zauzeli  aerodrom Zalužani, na kojem su zatekli  puno aviona ( u knjigama se mogu pronaći sledeći podaci – 21 avion  od toga 17 je moglo da se popravi / Zrakoplovstvo NDH 1941-1945 ,  ili 3 eskadrile od toga 5 ispravih aviona  i 6 oštećenih koji su mogli brzo da se poprave/Vazduhopovstvo u NOR u   ili 34 aviona od toga 4 ispravna /Drago Karasijević: Peti udarni korpus  NOVJ,  ili pak 30 aviona od toga 7 ispravnih/ Zrakoplovstvo NDH Vojislav Mikić). Da bi iskoristili avione i ostali ubojiti materijal,sutradan je oformljena eskadrila 5 korpusa NOVJ .U toku bitke ,a i nakon nje , na stranu Partizana je prešlo puno vazduhoplovaca,uglavnom tehničko osoblje.Od njih je 59 je odredjeno za popunu eskadrile.
Tada su izmedju ostalih aviona zarobljena i dva  CA-311,  od toga jedan ispravan.Drugi je navodno ,mogao brzo da se osposobi za let.
[attachment=3]

Početkom septembra je još jedna posada sa  Capronijem preletela sa aerodroma Rajlovac na aerodrom Petog korpusa kod Sanskog Mosta .Sa tim avionom je izvršeno nekoliko napada na prugu Kostajnica- Dubica.Kako nije bilo originalnih bombi napad je izvršen sa   bombama  napravljenim od minobacačkih granata u partizanskim radionicama. Za odbranu od drugih aviona , postavljen mu je nemački mitraljez –šarac.
Caproni  zarobljen na Zalužanima je bombardovao neprijateljske kolone na putu od Bosanske Gradiške ka Banja Luci.

Medjutim zbog nedostatka goriva nije puno leteo a da ne bi bio otkriven iz vazduha bio je dobro maskiran medju drvećem.  Na aerodromu Zalužani je bilo puno goriva i hitno je poslato 23 septembra kamion sa 600L goriva i 100 L ulja za ovaj avion ,pa je i on preleteo na aerodrom Zalužani.Tako da je i on ,sa još jednim Ca 311,učestvovao u napadu na tvrdjavu Kaštel.
U napadu su ušestvovali i drugi avioni koji su bili u eskadrili 5 korpusa,ali nisu imali uspeha.Avioni su opremljeni bombama i odmah išli u napad,jedan po jedan,piloti su sami birali taktiku u način bacanja bombi.U toku napada jedan  Caproni je pogodjen sa parčadima protivavionske granate,i nije više učestvovao u bombardovanju.Medjutim  posada u Kaštelu se i pored stalnih napada sa zemlje i vazduha ,nije predavala.Napravljene su zapaljive bombe  koje je trebalo da ponese preostali neoštećeni  Ca 311.Te bombe su napravili mehaničari od većih limenih kanti punih benzina i za njih prikačeno nekoliko zapaljivih bombi od 2 kg.Takve bombe su uspeli da postave na nosače bombi Capronija,medjutim  nije bilo uspeha.
Kako je kasno izdato naredjenje za evakuaciju aerodroma,nisu izvršene pripreme ,pa su samo ispravni avioni u tom trenutku preleteli na nov aerodrom.Caproni su ukupno izveli 11 napada na tvrdjavu
Oba   Capronija su bili teže oštećena pa su  zapaljeni pri napustanju aerodroma Zalužani septembra 1944g.

Na aerodromu Grobnik 2 septembra 1944g su Parizani  zarobili  dva Caproinja  ali su bili  neispravni
Još jedna posada Capronija Ca 311 je na samom kraju rata  maja 1945g  prebegla na stranu Partizana i sleteli su  na aerodrom Sombor.Dok je jedna posada početkom aprila 1945g ,prilikom evakuacije iz Rajlovca za Zagreb sa Capronijem Ca 313G i sleteli na aerodorm Mostar i odmah je uključen u Mostarsku eskadrilu .A početkom maja dva Ca 313 su sa posadama sleteli na aerodorme Čemernica i Glina.

Posle rata su pronadjena još dva Capronija,neispravna,na aerodromima u Hrvatskoj i Sloveniji.Od svih trofejnih osposobljeno je za letenje nekoliko.Oni su upotrebljavani jedno kratko vreme iza rata a onda rashodovani kao istrošeni i zbog nedostatka delova.
[attachment=4]
Ca 313 G na Zemunskom aerodormu posle rata(Milan Micevski)


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: kosta1961 on January 30, 2013, 07:33:50 pm
             DORNIER DO 17

Nemački profesor inž.Claude Dornier je konstruisao Do 17 još 1933g.Mirovnim ugovorom Nemačka nije smela da razvija borbene avione pa mu je namena isprva bila  kao brzi poštanski avion,sa mogućnošću da preveze šest putnika.Naravno,avion je od početka projektovan kao bombarder.Ubrzo je napravljeno više vojnih verzija za razne namene.Avion se pokazao kao veoma dobar,sa malom siuletom,dovolno brz.

Dornier Do 17 se proizvodio u Kraljevini Jugoslaviji kao Do 17 K.Ukupno je proizvedeno 70 ovih aviona.Na početku rata mnogi su uništeni na zemlji,a preživeli su podeljeni NDH i Bugarima,a nekoliko je prebeglo saveznicima.

Zrakoplovstvo NDH je imalo  Do 17 K (bilo ih je 9 sa br. 1001-1009)koje su Nemci isporučili 1942g posle remonta u fabrici kod Kraljeva,a u proleće 1943g su od Nemaca dobili 30 primeraka Do 17 E (reg. Broj 0301-0330).Pored ovih Nemačka je isporučila  i Do 17Z-2 ,koji su bili u sastavu Hrvatske legije na istočnom frontu.Ovi avioni su tokom  leta 1944g je prebazirani u Hrvatsku i učestvuj u borbi protiv  Partizana.Početkom 1945g Hrvatskoj isporučuju  Do 17M,i Do 17 Z ukupno 12 aviona (reg. Broj 0401-0412)

[attachment=1]
Zarobljeni Do 17K koje bugarski tehnicari pregledaju Skoplje 1941g

Kapitulacijom Italije krajem 1943g ,nastala je nervoza kod pripadnika Hrvatskog Zrakoplovstva,pa su učestali preleti kod Partizana.Tako je i jedan Do 17 sa celokupnom posadom sleteo na Livanjsko  polje 13 novembra 1943g.Avion je odmah uvršten u Prvu vazduhoplovnu bazu ,a oznake NDH su prebojene i ucrtane su crvene petokrake zvezde.To je bio Do 17E1 hrvatske oznake 0313 ,a posadu su sačinjavali : poručnik Džemil Bukovac - pilot; kapetan Krunoslav Kulušić i poručnik Viktor Tabaković - izviđači; kaplar Petar Ercigonja, kaplar Vinko Putarek i podnarednik Jure Grgić - mehaničari i mehaničar-strelac Džemil Kažinić.

[attachment=2]

U to vreme su se Partizani spremali da pošalju jedni svoju misiju u Kairo,kod saveznika.Kao šef misije je odredjen Ivo Ribar,a sa njim pored članova misije treba da podju i britanski oficiri koji su bili u misiji kod V.Š.Odlučeno je da ih prebace saveznički avioni sa Glamočkog polja,medjutim oni,zbog lošeg vremena, nisu dolazili.Šef misije je predložio da na put krenu sa Do 17,avion je potpuno ispravan,a i bilo bi dobro da idu sa svojim avionom,koji ima partizanske oznake.Piloti su izabrali Glamočko polje jer je izgledalo povoljnije od drugih,iako je bilo pokriven  snegom. Prvo su trebali da slete u Bari,a odatle za Kairo.Trebalo je da svi budu spremni i odmah po sletanju se ukrcavaju,ne gaseći motore i odmah uzleću.Medjutim iznenada se pojavio nemački avion koji je bombama uništio Dornije i tada ginu članovi partizanske misije.

Naredne avione su zarobili krajem rata

Po zauzimanju aerodroma kod Mostara aprila 1945g  pronadjen  jedan Do 17 K-14 koji je ostavljen jer je bio neispravan.Mehaničari su  uspeli da ga  osposobe,i pripojen je Mostarskoj eskadrili. Zajedno sa drugim avionima koji su bili u ovoj eskadrili ,učestvovao je u napadima na Četnike i Ustaše. Posle uništavanja neprijatelja,upotrebljavan je za trenažu i kurirske letove izmedju Sarajeva ,Beograda,Mostara i Podgorice.Kada je rasformirana  Mostarska eskadrila  ovaj avion je   17 maja 1945g prebaziran na aerodrom Laćarak.
[attachment=3]

Jedna posada sa Do 17 K-14(regist.br.0102)   iz zrakoplovstva NDH, je 27 aprila 1945g,sletela na aerodrom  Zemun i predala  se.Oni su uzleteli sa aerodroma kod Zagreba,a zadatak im je bio da bombarduju Partizanske jedinice kod mesta Garećnice.Medjutim oni su produžili do Zemuna.
Još jedan Do 17K  je iz Zagreba ,aprila 1945g prebegao na partizansku stranu i sleteo na rajlovački aerodrom.

Na kraju rata je u Hrvatskoj pronadjen jedan neispravan Do 17 Z .
[attachment=4]

Još jedan  je pronadjen u Sloveniji na kraju rata ,verzije Do 17 M .

[attachment=5]

Posle rata su Bugari vratili nekoliko Do 17K koje su dobili od Nemaca 1941g,ali su bili istrošeni i ubrzo rashodovani.



Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: trpe grozni on January 31, 2013, 02:18:02 pm
       
Posle rata su Bugari vratili nekoliko Do 17K koje su dobili od Nemaca 1941g,ali su bili istrošeni i ubrzo rashodovani.



Kako sam citao, vratili su pet od sest ex-Jugoslovenskih aviona koje su dobili od njemaca, a sesti su "zaboravili" na Skopskom aerodromu.


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: Zaslon on January 31, 2013, 04:49:12 pm
Reparacijom vraćena 4 aviona, peti zaroblje od strane NOVJ a šesti uništio RAF.


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: kumbor on January 31, 2013, 04:59:10 pm
Ima li informacija da je bilo koji od Do-17, a naročito neki od "kraljevskih" leteo kod nas posle 1945.


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: Dreadnought on January 31, 2013, 05:36:22 pm
Ima sigurno u Ciglinoj knjizi (http://www.empirecitydecals.net/reviews-scale-modeling-books/dornier-do-17-the-yugoslav-story.html), ako neko ima pri ruci.

[attachment=1]

Ima i ovaj profil.

[attachment=2]


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: kosta1961 on February 04, 2013, 12:44:24 pm
                  MORANE-SAULNIER MS406

Francuska fabrika aviona Morane-Saulnier je tokom 1936g napravila na zahtev Ratnog vazduhiplovstva  Francuske  nov i potpuno moderan lovački avion jednosed, niskokrilac sa jednim krilom  i uvlačivim stajnim trapom .Iako je bio najvažniji lovac Francuske ,po performansama i broju primeraka,ipak je bio znatno slabiji od nemačkih lovaca i to se pokazalo u napadu na Francusku.Napravljeno je oko 1000 aviona ,ali je polovina izgublena u tom napadu.Švajcarci su 1938g dobili licencu za izradu ovog aviona,ali su poboljšanjima dobili boljeg lovca.Finci su kupili od Nemaca ove avione ali su na nekoliko  ugradnjom ruskih motora i ostale opreme dobili dobar lovački avion.

Posle kapitulacije Francuske  ,Nemačka je preuzela veći broj MS.406. Jedan manji broj je ostao u francuskim kolonijama.Koristilisu ih za trenažne letove pilota,a kada se pojavila potreba za lovcima ,naročito kada su saveznici iz južne Italije bombarderima napadali nemačke gradove,predavali su ih svojim saveznicima Italiji,NDH,i Bugarskoj.
[attachment=1]

Krajem septembra 1943g je odredjeno 8 pilota za obuku i prelet Morana iz Wiener-Neustadt ,koji su sledećeg meseca stigli u zrakoplovstvo  NDH  a isporuka je završena početkom 1944g , Ukupno je stiglo 48 aviona MS 406C(reg,br.2301-2348).(zrakoplovstvo NDH 1941-1945 Danijel Frka,Josip Novak,Siniša Pogačić)Bili su bazirani na aerodromima Zagreb-Borongaj i Zalužanima.

Kada su Partizani prvi put zauzeli Banja Luku 20/21 septembra 1944g zauzet je aerodrom Zalužani Zarobljen je ceo aerodrom sa svim avionima , tehnikom i magacinima.Napad je bio uspešan jer je veći deo osoblja,uglavnom zemaljskog,organizovano prišao Partizanima,jedan deo pobegao,a jedan manji deo se priključio Nemcima i zajedno su se povukli.

U izveštaju komande 5 korpusa NOVJ navodi se da je zarobljeno 30 aviona ,od toga 7 ispravnih.(Zrakoplovstvo NDH 1941-1945 Vojislav Mikić)
Sutradan je oformljena eskadrila 5 korpusa NOVJ .Medju ovih 30 bila su i  tri MS 406 (hrv.reg .rb. 2308,2323,2332) Dva su bila neispravna,i jedan ispravan.Zahvaljujući ljudstvu sa aerodroma i oni su osposobljeni.Napadali su neprijateljske kolone oko Bosanske Gradiške i Banja Luke od 20 do 27 septembra.Dva MS406 su zasipali svojim granatam i mitraljezima posadu u tvrdjavi Kaštel ,ali bez uspeha. Od 20 do 27 septembra su obavili 38 borbenih letova.
[attachment=2]
[attachment=3]

U borbi sa Partizanima, nemačka i avijacija NDH je sa uspehom pomagala svoje vojnike koji su bili u okruženju,pa su i tada poslali jedan Junkers JU W34 i jedan Henschel Hs 126b posadi u tvrdjavi Kaštel,koji su se uspešno branili.Avioni su verovatno trebali da padobranima dostavi posadi utvrdjenja municiju i hranu,a poslati su   iako su znali da Partizani koriste avione.Kako je postojala mogućnost da ih neprijateljski avioni iznenade ,Partizani su uveli dežurstvo sa jednim MS 406,koji je bio spreman da odmah poleti.

Avioni  su  se pojavili 23 septembra ,i osmatrači su ih odmah uočili,tako da je dežurni pilot Sulejman-“Suljo“ Salimbegović sa avionom reg.br. 2332,odmah poleteo.Pilot je pokušao da napadne nekoliko puta ,ali je morao da izbegava mitraljesku vatru koja je dolazila iz aviona.Istovremeno pilot Junkersa je krenuo u poniranje ,i hteo je da u niskom letu umakne.Pilot Salimbegović nije odustajao i iako je bio u nepovoljnoj poziciji, uputio nekoliko preciznih rafal koji su pogodili Junkers,a ovaj  je u kovitu udario u zamlju kod sela Trapisti,nedaleko od Banja Luke.Ova pobeda je značajno doprinela podizanju morala eskadrile 5 korpusa.
[attachment=4]

Primećeno je da se velike nemačke snage približavaju Banja Luci,i pošto se videlo da će grad brzo pasti neprijatenju u ruke odlučeno je da se eskadrila prebazira na aerodrom kod Sanskog Mosta.Prelet je izvršen 27 septembra 1944g i to pojedinačnim letom ,zbog bezbednosti.Za prelet su pripremljena dva MS406 ,dok je treći bio  teže oštećen u akcijama,pa je uništen.
Kada je Salimbegović leteo sa svojim MS406 kod sela Bronzani Majdan sreo dva nemačka FIAT CR 42,i mada negde piše da je oborio jedan ,ipak su samo leteći velikom brzinom ,razmenili vatru i brzo se povukli svako na svoju stranu.Salimbegović je tada zbog pregrejanog motora morao da sleti na aerodorm kod Prijedora.
Moram napomenuti da se u literaturi ,može naći od toga da je pri ovim letovima oborio jedan JU W34 i jedan CR 42,ili samo JU W 34,do toga da tvrde da nema podataka o tome(Croatian Aces of WW2-Dragan Savić i Boris Ciglić)
Sa novog letilišta su avioni intenzivno korišteni tako da je do kraja oktobra ostao samo jedan MS 406,a i on je  kraja 1944g  postao neupotrebljiv.
Pri kraju rata dva  su pilota sa ovim avionima  preletela u Sremsku Mitrovicu.
Po oslobodjenju Zagreba na aerodromu  je pronadjeno 9 ovih aviona.Leteli su kratko vreme ,zbog nedostatka rezevnih delova,pa su na kraju rashodovani i uništeni.Zanimljivo je da nikad nisu zvanično ušli u registar JRV-a.
 
[attachment=5]
MS 406 c-1 reg br 2323,posle popravke na aerodormu kod Sanskog Mosta

Na kraju ,nisam uspeo da saznam više o pilotu Sulejmanu-Sulji Salimbegoviću,ni da nadjem njegovi sliku.Bilo bi lepo da nešto saznamo o njemu ,jer ispada da je on prvi partizanski pilot koji je oborio neprijatelski avion.



Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: ssekir75 on February 05, 2013, 12:29:56 am
nekako me zadnji deo ovog aviona mnogo podseca na ik3 ;D


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: kosta1961 on March 27, 2013, 01:51:38 pm
    Partizanski Messerschmitt Bf 109

Ovaj avion je bio jedan od najboljih lovačkih aviona u Drugom S.R.  Konstuisao ga je inž. Willy Messerschmitt početkom tridesetih godina 20 veka.Bio je ceo  od metala,sa zatvorenom kabinom,i to je bilo potpuno novo u avijaciji u to vreme.Doživeo je brojne verzije,sa različitim motorima i naoružanjem.Proizvedeno je 35000 ovih aviona ,a ratovali su na svim hrontovima u Evropi,i ratovao je od prvog do poslednjeg dana rata.

Kraljevina Jugoslavija je 1939g potpisala ugovor sa Nemačkom o kupovini  100 Bf 109 E,ali je do početka rata isporučeno 73 aviona.I pored svih teškoća jugoslovenski piloti su savladali avion,što se pokazalo  aprila 1941g.Piloti koji su uspeli da polete, su oborili oko 20 neprijateljskih aviona.Svi avioni Kraljevine su uništeni ili zarobljeni od Nemaca.

Kada su saveznički avioni 1944g počeli da lete nad Hrvatskom, Zrakoplovstvo NDH nije moglo da im se suprotstavi jer nije imalo savremene lovačke avione, pa su stalno od Nemaca tražili Meserssmite.Napokon je prvih 10  stiglo krajem 1944g,a do početka 1945g stiglo je ukupno 27 aviona raznih modela G6/G10/G14.(reg.br. 2101-2127)
Partizani u Sloveniji i Hrvatskoj su početkom 1944g ,uspeli da zarobe nekoliko ovih aviona posle prindnog sletanja ,ali nisu upotrebljavani.
A onda su 7 Oktobra 1944g došli do jednog Bf 109 G 8. Prilikom prelete nemačkih aviona iz Novog Sada za Zagreb,jedan se zbog kvara spustio kod Lipika blizu Pakraca.Odmah je rastavljen i prebačen na letelište Šestog Slavonskog korpusa ,kod sela Voćin pored  Podravske Slatine.Po jednoj verziji je verovatno je sastavljen i preleto za Zemun,dok po drugoj februara 1945g Nemci zauzimaju ovaj aerodrom i avion.

Zrakoplovstvo ih koristili  u napadima na savezničke bombardere ali ih koriste i  protiv Partizana .Medjutim sve je više bilo preleta ,pa tako aprila dva aviona preleću u Italiju i predaju se saveznicima ,a  20 aprila 1945g su preletela dva Me 109 na  partizanski aerodrom.Tog dana je poslato na zadatak -napad na Partizane na putu Kamensko –Bučje -Pakrac, četiri aviona  Bf 109G-10 ,sa uzletišta Lučko .Medjutim  major Josip Helebrant (sa messerschmitt Bf 109 G-10 reg.broj 2103 ,crni 3) i zastavnik Vinko Tatarević (messerschmitt Bf 109 G-10 reg.broj 2105 crni 5) kod Slavonskog Broda  su se odvoili od grupe ,i sleteli na letelište  Jasenice kod Mostara koji je bio u partizanskim rukama.
[attachment=1]

Avioni su  pridodati  Mostarskoj eskadrili , odmah su stare oznake prebojene zelenom bojom,i na trupu nacrtane crvene petokrake,a na repu velika trobojka. Na krilima su ,odozgo ,prebojene stare oznake zelenom bojom a odozdo ,preko stare oznake nacrtana petokraka tako da dva donja kraka petokrake  idu u pravcu kretanja. 
[attachment=2]

Sa ovim avionima su ,isti piloti,prvi zadatak izveli  7 maja ,pratna bombardera štuke i mitraljiranje četničkih jedinica.Verovatno su izvršena tri takva zadatka,taj dan i sutradan. Preleću na aerodrom kod Sarajeva i odatle opet dejstvuju 9 maja ,uspešno mitraljiraju neprijatelja u rejonu reke Neretve i Sutjeske.Po povratku su izgubili orjentaciju , zbog nepovoljnih meteo uslova, pa prinudno sleću severno od reke Save zbog nedostatka goriva.Avion pilota Tatarevića je teže oštećen,a Helebranta lakše .Kasnije je ovaj lakše oštećen  osposobljena za let i prebačen na Zemunski aerodrom.
[attachment=3]
Bf 109 G-10 reg.broj 2103 ,crni 3   na Mostarskom aerodormu proleće 1945g.

Na aerodromu Lučko pronadjeno je 9 aviona Bf 109. U završnim operacijama za oslobođenje, NOVJ je širom zemlje1944g i 1945g, zarobila 17 aviona Bf-109G-2/6/10 manje ili više oštećenih,i to 21 aprila  u Slavonskom Brodu jedan oštećen, 8 maja na Borongaju jedan manje oštećen G14, uzletište Cerklje kod Brežica 9 maja jedan neispravan,u radionici u Zagrebu dva neispravna G14,na aerodormu Lučko četiri neispravna G10 i G14,Kurilovec i Pleso  5 neispravnih,a na Črnomelj,Glinai Čazma po jedan( iz knjige Zrakoplovstvo  NDH Tihomir Lisko ,Darko Čanak) ,(po podacima Šime Oštrića 25 aviona  a da su 19-20 osposobljeni za let a ostali služili kao izvor delova).Avioni su bili ili oštećeni ili neispravni,jer su svi sposobni za let prešli u Austriju. Od ovog broja nešto je iz NDH a većina  je Nemačkih.

 U oktobru su partizanske i sovjetske snage zauzeli dobroorganizovani i opremljen aerodrom kod Kovina.Tamo je zarobljeno desetak aviona Bf 109 G 5 i G10 neki sa podvešanim topovima MG 151 ispod krila.Sovjeti su ostavili Partizanima 6 ovih aviona ,a ostale prebacili u Rumuniju,za njihovo vazduhoplovstvo.
Polovinom novembra  su ovi avioni  pregledani . Oni koji su osposobljeni  za let su preleteli u Zemun,a oni suviše oštećeni su raskopljeni i prebačeni u fabriku u Pančevu.Koristili su ih za delove.Preleteli su ih piloti koji su pre  ili za vreme rata  leteli na ovim avionima. Pripali su Eskadrili za vezu Vrhovnog Štaba NOVJ.Dobili su brojeve 2,3,13,14,15.Mehaničari Milorad Koturović,Pavle Kostić,Ivan Masnec sa pomoćnicima su posle preleta aviona,   natovarili rezervne delove  i nešto opreme u kamione i krenuli za Zemun.

Ovi avioni su pri kraju rata korišćeni za napade ,jer je  avion sa brojem 3(beli 3) bio na popravci oštećenja nastalih od metaka.
[attachment=4]

Za komletiranje oštećenih i pokvarenih Bf 109 su dobro došli delovi pronadjeni u fabrici Utva kod Pančeva,kao i  u fabrikama avio delova i motora  u Kranju i Mariboru .Nadjeni su motori DB 605,elise,glavčine elisa,rezervoari,krila,stajni trapovi,delovi trupa i drugo.U to vreme je to bio zlatni rudnik za kompletiranje zaplenjenih Me  109.U Hrvatskoj i Sloveniji pored aviona zaplenjeno je i puno drugog materijala,mitraljezi MG 131 od 13mm,topovi MG 151 od 20mm,MK 103 i MK 108 od 30mm,dodatni  rezervoari,točkovi ,gume,podvesni spremnici za topove,elise, kabine,radio stanice i drugo.

Treba napomenuti da je poslednja vazdušna akcija protiv nemaca bila 28 maja 1945g kada je partizanska štuka bombardovala poslednje jedinice koje su pružale otpor,i to u pretnji Bf 109G10.
[attachment=5]

Zaplenjeni avioni su uglavnom bili u Eskadrili za vezu,koja je služila za prihvat i održavanje trofejnih aviona.Oni nisu zvanično uključeni u Vazduhoplovstvo(kao ni drug trofejni avioni, bez obzira na broj i vrednost) jer se težilo unufikaciji i standardizaciji aviona.Problem je bilo i održavanje,nabavka rezervih delova,kao i obučenost pilota za let na tim avionima.Konkretno ,na Me 109 je mogao da leti samo obučen pilot sa iskustvom letenja na njemu.Njih su uglavnom i leteli piloti koji su na njima leteli u Kraljevskom Vazduhoplovstvu ili u NDH.Bili su rasporadjeni po nekoliko u Zemunu,Mostaru i Zagrebu . A već 1946g svi su bili oko Sarajeva kao rezerva,sem par njih koji su bili na ispitivanju u Beogradu.U to vreme su vršeni pregovori o preuzimanju Bf 109 od Bugara pa ovi avioni gube na važnosti.
Tako su ovi trifejni avioni održavani  u letnom stanju i čuvani do 1947g kada zbog dotrajalosti ,po odluci Štaba Vazduhoplovstva,zajedno sa motorima bivaju rashodovani i bačeni na otpad.
Po nekim izvorima ovih trofejnih  je bilo  sposobno za let 19 ili 20 tokom  1945g,dok po drugim samo 10 aviona.





Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: kumbor on March 27, 2013, 02:02:32 pm
nekako me zadnji deo ovog aviona mnogo podseca na ik3 ;D

Samo podseća. Slučajno.


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: MOTORISTA on March 28, 2013, 11:39:04 am
Saiman 200.
[attachment=1]

Do-17 ex 0313
[attachment=2]

[attachment=3]

Be-51.
[attachment=4]

Fiat G.50 bis
[attachment=5]


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: kosta1961 on August 22, 2013, 03:40:28 pm
Nemački torpedonsac FIESELER FI 167A-0

Nacistička Nemačka je tokom tridesetih godina odlučila da napravi nosač aviona pod imenom "Graf Zeppelin".Za njega je konstruisan Fieseler Fi 167 .Kako se završetak gradnje nije očekivao pre 1940g gradnja ovog aviona nije imala pripritet.A da  stvar bude gora odlučeno je da palubni avion bude Ju-87 prepravljen za motnaričku varijantu.Tako da je napravljeno dva prototipa (167 Fi V1 i 167 Fi V2) i dvanaest predseriskih aviona.

Oni su  premašili sve postavljene uslove,nosivost je bila veća od tražene skoro dva puta i imao je odlične letne karakterisitike,i na malim i velikim brzinama. U slučaju opasnosti Fi 167 mogao je da  odbaci stajni trap a njegov nepropusni prostor  držao je avion dovoljno dugo na površini vode kako bi se dvočlana posada mogla spasiti.Pored toga nosio je  mali gumeni čamac za dvoje.Motor je imao 1100ks i imao je napred jedan fiksni mitraljez 7,9mm i na zadnjem sedištu jedan isti takav okretni za odbranu ,mogao je da ponese i 1000kg bombi.

Devet Fi 167 je bilo u Holandskoj pomorskoj obalnoj eskadrili do leta 1943g ,a odatle su prebačeni u Rumuniju.Negde stoji da su od leta 1943g do jeseni 1944g bili u Nemačkoj.

Početkom septembra 1944g deset ovih aviona(po nekima možda i 11) su predali Hrvatskom Zrakoplovstvu,po nemačkim dokumentima.Ali u Zarakopovstvu je sigurno korišćeno osam. Ovde su  njegove STOL  osobine i nosivost, došle do punog izražaja.Koristili su ih ,zbog velike osivosti,za prevoz municije i drugih zaliha opkoljenim hrvatskim garnizonima.Kako su u to vreme učestali preleti Partizanima,komanda vazduhoplovstva je striktno odredila ko sme da leti na ovim avionima.Posade su odredjene i nisu se smele menjati bez odobrenja.Od polovine meseca se ovi avioni intenzivno koriste.

Dok je još trajala preobuka pilota na ove avione ,jedan od tih aviona (br.4807) je 25 septembra 1944g krenuo na zadatak dotura municije iz Zagreba za Bosansku Gradišku.Posada je bila- bojnici Romeo Adum i Matija Petrović .Oni su skrenuli sa kursa i sleteli u okolinu Topuskog gdje se tada nalazio GŠ Hrvatske.Zanimljivo je da ,po hrvatskim dokumentima,Matija Petrović nije odredjen za posadu na ovim avionima,a Adum Romeo je posebnom naredbom 19 sep. odredjen za posadu.
[attachment=1]

Njih dvojca su bili povezani sa Partizanima od ranije,bojnik Adum je oboren avg.1942g sa Savoja Marketi 79 na Vukovskom Polju i ostao je u zarobljeništvu do proleća 1943g kada je “pobegao” i vratio se u Zrakoplovstvo.Dok je bio u zarobljeništvu stalno je bio uz V.Š. a  Aleksandar Ranković je sa njim najviše razgovarao. Posle rata je bio major-pilot u Jugoslovenskom ratnom vazduhopovstvu,a kasnije pilot u JAT-u,gde je i nastradao.Bojnik Petrović je bio šef odjela za tisak i promičbu u zapovjedništvu zrakoplovstva,saradnik NOP-a od 1941g,i ovom pokretu činio dragocene usluge,a posle rata  je bio oficir JRV.
[attachment=2]
Fieseler sa partizanskim oznakama

Na avionu su odmah prebojene oznake i ucrtane nove,pa uskoro preleće na Vis.Tamo nije imao značajnije zadatke,sem trenaže pilota.Dobija zadatak 17 oktobra- prijevoz pošte za Štab 8. Korpusa NOVJ s pilotom Miljenkom Lipovšćakom , navigatorom Ivanom Konteom i radista-strelac Svetislavom Najdanovićem. Sleću kod sela Tičeva ispod planine Šator u BiH gde predaju poštu ,a u povretku za Vis u avion je ,po naredbi V.Š. ,ukrcan gen.Vlado Ćetković zapovednik korpusa. Nastavak leta је opisao sam Lipovšćak govoreći u piscu Tihomiru Likso :

“Iznad sela Vrdova  na južnim padinama Dinare, po generalovoj naredbi, spustili su se nisko i izbacili paket sa naredbama  za 20 Diviziju, čiji se štab ovde nalazio. Dok su kružili iznad sela, sa leđa su ih napala  četiri saveznička lovca'' P - 51'' Mastang. Primetili su ih tek kada su mitraljeska zrna udarala o avion.Pogodio ih je vodja grupe u prvom naletu. Motor je odmah planuo. Lipovšćak je ranjen u ruku  dok su mu oči   povredjene od  ostatka instrument  table. U tom trenutku su  bili 150-200 metara iznad kamenjara. Iako su imali padobrane Lipovšćak nije naredio evakuaciju aviona, jer se bojao da  general Ćetković, kome bi ovo  bio prvi skok padobranom ,neće moći da ga otvorili. Zbog toga  se odlučio na prinudno slijetanje. Kako su mu dim i plamen  zaklanjali pogled napred , avion je bacio na levo krilo ,u tz. glisadu. Vazdušna struja  je plamen odvukla na desnu stranu pa je  imao bolji pogled. Spustio se vrlo nisko sa izvučenim  zakrilcima i odbacio stajni trap  (to je u ovom avionu  bilo moguće u slučaju nužde), odbacio je pokopac kabine,  da ne bi smetao pri napuštanju kabine. Primetio je jednu koso položenu stenu dužine  30-40 m. Palicu je povukao do kraja na sebe usled čega se avion propeo i došao u paralelan položaj sa stenom  čije je nagib bio oko 20 stepeni.
[attachment=3]

Sletevši na stijenu nastavili su  klizati na stomaku aviona dok levim krilom i  motorom nisu udarili u poveći  kamen, tada su se zaustavili. Avion je bio u plamenu, pa su se uz krajnje napore izvukli iz njega.  Lipovšćaku se  tada otvorio padobran i to je  dodatno otežalo izlazak iz  kabine. Konte i Najdanović su se takodje  izvukli, ali je general ostao u gorećoj olupini.

Uspeli su da raskinu oplatu na levoj strani trupa i da kroz stvoreni otvor izvuku generala koji je već bio mrtav,jer su ga dva mitraljeska zrna pogdila u ledja. Sahranjen je u pećini iznad sela Vrdova”.

Zadnjih dana rata  pronadjeno je na raznim aerodromima tri(negde stoji dva) ovakva  aviona, koje su posle remonta koristili,uglavnom za prevoz tereta ,ili vuču jedrilica Jedan je predat VOC za ispitivanje bombi i padobrana.On je zbog velike nosivosti bio veoma pogodan za to.
[attachment=4]
Aeromiting 1946 u Vršcu

E sad, prsle pogibije gen.Ćetkovića počele su da kruže razne glasine.Prvo se pojavila priča kako je namerno oboren avion od saveznika ,jer se gen. javno protivio planiranom savezničkom iskrcavanju u Dalmaciji.Medjutim,krajem 1944g se o tome više nije govorilo,tako da je to malo verovatno.
Onda su neki kopali po knjigama koje su pisali savremenici dogadjaja,i tu se pojavilo mnogo neslaganja.Na pr. U Montenegrina-digitalna istorija Crne gore stoji da je poginuo 21 oktobra 1944g u malom partizanskom avionu ,koji su zabunom napali saveznički lovci. A u knjizi Vazduhoplovstvo u NOR-u stoji da je 17 oktobra 1944g Eskadrila za vezu dobila zadatak da prebaci gen. Ćetkovića na Vis ,a gen.Lazarević Božo je izvestio da je pomenuti avion otišao po gen. Ćetkovića i da je napadnut od strane neprijatelskih lovaca,i da je gen.poginuo , pilot ranjen,a avion uništen.  Na vikipediji stoji da je poginuo 20 oktobra 1944g u malom poštanskom avionu.

Ali ovo se može razumeti ,u sveopštem haosu rata moguće je pogrešiti datum,posebno ako to pišu bivši Partizani,ali posle par godina.Oni koji ne poznaju avione,lako mogu da pogreše koji je tip,i veličina letelice.
Pominje se i mesto na kojem je sahranjen.Kako da takav borac,komunista i komandant bude sahranjen u neku pećinu koju niko ne može da pronadje.
Onda se postavlja pitanje kako je u avion predvidjen za dva člana posade stalo tri,pri poletanju sa Visa ,i još primljen gen.Ćetković.Da li je bilo toliko mesta u avionu.Malo podataka imamo o samom avionu,pa je ovo zbunjujuće.Moguće da u trupu ima mesta,jer su poneli četiri padobrana.Avion je dvosed i još je na zadnjem sedištu  mitraljez i municija.Da li je u to vreme general smeo da putuje u avionu na taj način?
[attachment=5]
Slika Fi 167 i četvorica letača u kabini.

U to vreme Tito nije na Visu , bio je u Moskvi,a odatle se vratio u Beograd.Osmi korpus je vodio završne borbe za oslobodjenje Dalmacije,pa se misli da je malo verovatno da bi komandant ostavio svoj štab.
U pomenutoj knjizi Vazduhoplovstvo u NOR-u,stoji da je po prvom izveštaju Lipovšćaka ,avion napadnut od neprijatelskog lovca.

'' Dok sam se izvlačio iz aviona i oslobadjao padobrana, koji se zaglavio i  otvorio u sjedištu, opazio sam sam Contea i Najdanovića kako iskaču, ali nisam video generala Ćetkovića. Pozvao sam drugove da mu pomognu, misleći da je ošamućen od udarca. Razderali smo oplatu na levoj strani trupa jer se zbog plamena više nije moglo u avion, pa smo ga kroz tu rupu izvukli napolje. ( rana koju je pilot zadobio se ne spominje,kao ni povredu očiju). Avion je  goreo kao baklja. Meci iz mitraljeza neprijateljskog aviona prskali su zujali na sve strane (iz neprijateljskog  aviona, ne Mastanzi). Odneli smo generala iza jedne stene kako bi se zaštitili od metaka i moguće eksplozije benzina,  do koje je ubrzo došlo. Lekar je kasnije utvrdio  da  su mu dva metka prošla kroz prsa , od kojih mu  je jedan prekinuo srčanu aortu  ,pa je bio mrtav još prije nego što sam sletio. General je u sjedištu(kojem sedištu) bio vezan, a drugovi  nisu ni primijetili u gužvi da je ranjen. '' ...

Videli smo da je kasnije pričao da je napadnut od četiri saveznička mustanga.Po njegovoj priči,niko od njih četvorice nije video avione(čak ni mitraljezac ,a to mu je zadatak),dok ih meci nisu pogodili ,a pominje kako ga je pogodio vodja grupe u prvom naletu.Lipovšćak je kasnije saznao da su su avionima upravljali južnoafrički piloti.Po Kontea i Najdanovića su  21 oktobra sa Visa došla dva Po-2,koji su sleteli na improvizovanu pistu.Ne kaže šta je bilo sa pilotom.

Postoji i sumlja da je pilot uspeo da sleti kako je opisao ,na krševitom terenu.Iz slike ,koja je jedina izgleda sačuvana ,vidi se samo rep aviona,pa se ne može zaključiti kako je sleteo.
Postoji i sumlja da su britanski piloti leteli Mustanzima u to vreme nad Jugoslavijom.

Taj dogadjaj nikad nije u potpunosti rasvetljen.Svi koji su videli avion taj dan ,su tvrdili da se po lepom i sunčanom danu ,partizanske oznake na krilima trupu i repu jasno uočavaju.Saveznički avioni su morali da ih uoče.Iz komande RAF-a je stiglo izvinjenje sa obrazloženjem da piloti nisu uočili partizanske oznake,i da su smatrali da je avion nemački.




Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: Bozo13 on September 27, 2014, 10:49:59 am
[attachment=1]


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: batik on November 09, 2014, 12:11:02 pm
Arapovićev Fiat G. 50 na Visu..


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: Jester on February 02, 2015, 10:07:10 am
Najvjerojatnije negdje u Italiji ;

[attachment=1]


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: draggan on February 02, 2015, 01:12:25 pm
Najvjerojatnije negdje u Italiji ;

[attachment=1]


Poznata fotografija JK544/M sa a.Kane (Canne)-italija snimljena 18.8.1944.


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: MOTORISTA on September 20, 2015, 03:27:18 pm
https://www.youtube.com/watch?v=U7KXW4lKSPM

https://www.youtube.com/watch?v=Haa6MdZG5V8


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: MOTORISTA on September 22, 2015, 10:26:17 am
Jedan zanimljivi profil.

[attachment=1]


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: draggan on September 22, 2015, 01:36:12 pm
Profil OK.Samo ovaj G-10 ne spada u E-3 i nije iz perioda JKRV već JRV  ;).   :pilot


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: kumbor on September 22, 2015, 05:07:20 pm
Profil OK.Samo ovaj G-10 ne spada u E-3 i nije iz perioda JKRV već JRV  ;).   :pilot

Pa još sa "Galand" kabinom.


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: MOTORISTA on November 02, 2015, 06:47:17 pm
Mehaničar-oružar.

[attachment=1]


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: ssekir75 on November 02, 2015, 08:44:36 pm
хиспано?


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: draggan on November 03, 2015, 03:18:52 am
Da.Hispano Mk.II na Spitfajeru  :pilot


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: MOTORISTA on November 10, 2015, 06:47:36 pm
Na Visu.

[attachment=1]


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: MOTORISTA on October 08, 2016, 08:24:08 am
[attachment=1]


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: mandalina on October 08, 2016, 08:38:59 am
Na Visu.

[attachment=1]


Ovo nije Vis!


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: MOTORISTA on October 08, 2016, 08:42:59 am
Nikada nisam bio na Visu pa ne znam, ali je tako pisalo ispod fotke. :)


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: draggan on October 08, 2016, 02:18:01 pm
Jeste Vis ! Fotka je iz oktobra 44.Na fotki je Spitfajer Mk.Vb EP665 / "F"

 :pilot


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: MOTORISTA on January 02, 2017, 08:18:22 am
[attachment=1]


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: MOTORISTA on January 03, 2017, 06:59:57 am
[attachment=1]


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: kumbor on January 03, 2017, 11:25:34 am

Motorista, ove su slike toliko dobre! Imam ja neki reklamni album  "LIFE" sa 5-6 slika Spitfirea, Mustanga, itd., sa početka 90ih. Valjda da pokažu mogućnost kvalitetne štampe, pa da "ošišaju" zainteresovane.


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: MOTORISTA on January 04, 2017, 01:07:45 pm
Jedan od tri Mk IXc ostavljenih na aerodromu Zemunik od strane RAF-a 1945.

[attachment=1]


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: MOTORISTA on January 01, 2022, 12:22:07 pm
Do-17.

[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: Dreadnought on January 01, 2022, 12:30:00 pm



Na Visu.



Isto na Visu, 1944. godine.



[attachment=1]


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: Dreadnought on January 01, 2022, 03:16:16 pm




Još jednom Vis, isto 1944. godina.




[attachment=1]


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: Dreadnought on January 06, 2022, 05:24:15 pm



Isto na Visu, 1944. godine.




[attachment=1]


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: Dreadnought on January 09, 2022, 05:41:18 pm



Još jedna sa Visa.




[attachment=1]



Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: Dreadnought on January 09, 2022, 07:32:51 pm



I još jedna ...




[attachment=1]


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: kosta1961 on December 07, 2023, 02:59:35 pm
Letak koji su bacali partizanski piloti 1942g
[attachment=1]
[attachment=2]


Title: Re: Partizanska avijacija
Post by: kumbor on December 07, 2023, 06:06:19 pm


Па је онда чак и Фрањо Пирц неко време био командант ЈРВ. Какав "прелетач"!

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info