PALUBA

Posljednji  i najbolji u nizu pješadijskih tenkova nastao je u prvom mjesecu rata kad je bio potreban veći, teže naoružani i pokretljivi pješadijski tenk da bi zamijenio Matildu. Oklop je trebao biti debeo 80mm, tenk je morao biti sposoban da se popne na prepreku visoku 3,8m, a motor ili dizelski Harld i Wolff, ili benzinski Meadows koji bi davali maksimalnu brzinu 24km/h. Odlučeno je da se na tenk postavi kupola Matilde i njeno naoružanje kojem bi se dodalo još jedan dvofuntaš (40mm) na prednjem dijelu tenka i dodatni mitraljezi Besa na boklovima tenka. Naručeni su prototipovi toga projekta pod oznakom A20, ali kad su se pojavila prva vozila, pokazalo se da nacrt ne odgovara. Motor Meadows nije davao dovoljno snage, nova mjenjačka kutija Merritt Brown zadavala je probleme, a dodatno je naoružanje trebalo skinuti kako bi se zadržala specificirana težina od 37,5t. U junu 1940.god. zamoljena je firma Vauxall da napravi novi A22 nacrt umanjen u mjerilu, koji bi se proizvodio u velikim količinama od 1941. godine.

Vješanje se osnivalo na vješanju francuskog Char B, s tim da su gusjenice išle oko tijela tenka kako bi se povećala pokretljivost tenka po teškom terenu. Vješanje tenka A20 od 14 malih potpornih kotača sa svake strane bilo je skraćeno na 11 kotača, od kojih je svaki imao samostalno vješanje na spiralnoj opruzi. Pogonski kotači sa zupcima bili su odostrag, a nova mjenjačka kutija  Merritt Brown upravljala je tenkom po principu kontroliranog diferencijala. Taj sistem je bio zapravo sličan sistemu kasnijih njemačkih tenkova, ali jednostavniji  i  njime je bilo lakše rukovati. Naoružanje se sastojalo od standardnog dvofuntaša (40mm) u kupoli i koaksijalnog mitraljeza Besa: u tijelo tenka je smještena haubica od 76,2mm. Tako je tenk imao tri mogućnosti  vatre – protivtenkovsku, razornu i protiv ljudstva. Maksimalna debljina oklopa je iznosila 101mm, a težina 38,5t. Dvostruki motor Bedford sa šest cilindara od 350KS postizao je maksimalnu brzinu od 27km/h, što je bilo dovoljno za podršku pješadiji. Iako je kupola bila livena, konstrukcija tije je bila od čeličnih ploča međusobno spojenih zakovicama, a na ploče je vijcima bio pričvršćen oklop. Prvih 14 pješadijskih tenkova Mark I bilo je završeno u junu 1941.god. a uskoro je usvojen nazov “Chuchill”. Prije pojave Mark II dovršena su 303 tenka.

TT podaci Mark I

-Posada: 5
-Težina 38,3t
-Dužina: 7,44
-Širina: 2,49m
-Visina: 2,49m
-Naoružanje: Howitzer 76,2mm, top 40mm, mitraljez Besa 7,62mm
-Oklop: 16 – 102mm
-Motor: Bedford 350KS, 2x6 cilinadara
-Brzina:27km/h
-Akcioni radijus: 144km

Mark II je umjesto mitraljeza imao u tijelu haubicu od 76,2mm. Nekoliko tenkova Mark II izrađeno je za blisku podršku pješadiji  s haubicom u kupoli s topovima dvofuntašima u tijelu tenka. Ukupno je izrađeno 1.127 komada Mark II, dok su neki Mark I preuređeni po standardima Mark II.

TT podaci Mark II

-Posada: 5
-Težina 38,3t
-Dužina: 7,44
-Širina: 2,49m
-Visina: 2,49m
-Naoružanje: haubica 76,2mm  top 40mm – 150 granata, 2x mitraljez Besa 7,92mm, (različiti podaci)
-Oklop: 16 – 102mm
-Motor: Bedford 350KS, 2x6cilindara
-Brzina:27km/h

Ti prvi Churchilli imali su zbog brzine projektiranja mnogo mehaničkih nedostataka. Bilo je potrebno modificirati transmisiju, vješanje, pa čak i konstrukciju tijela tenka. Starije se tenkove prerađivalo po sistemskom program koji je započeo u maju 1942.god. Od tada su ti tenkovi redovito bili podešavani prema posljednjim specifikacijama. Chuchill IV mark  III je imao mehanička poboljšanja i novi 43-kalibarski top šestfuntaš (57mm). On je poboljšao teoretsku probojnost oklopa na 81mm pod kutom od 30° na daljini od 450m, ali razorna moć projektila nije bila dovoljna. Za top je usvojena zavarena kupola. Prvi Churchil III pojavili su se u martu 1942.god. Sredinom te godine tjedno je iz  tvornice izlazilo 40 tenkova. Ukupno je proizvedeno 675 Churchilla IV Mark III. Sredinom 1942.god. pojavio se još jedan tip Churchil IV Mark IV,  koji je imao bolje oblikovanu lijevanu kupolu. Proizvrdeno ih je oko 1.622, stanovit broj s poboljšanim 50-kalibarskim šestfuntašem  (57mm) Mark V i nešto većim početnom brzinom zrna i poboljšanošću oklopa.

TT podaci Mark III

-Posada:  4 (5)
-Težina: 38,5t (39t)
-Dužina: 7,35m
-Širina: 3,25m (3,30m) 
-Visina: 2,5 (2,78m)
-Naoružanje: top 57mm OQF Mk III ili V, 2x mitraljez Besa 7,92mm
-Oklop: 6-102mm 
-Motor: Bedford, 350KS
-Brzina: 27km/h
-Akcioni radijus: 144km

TT podaci Mark IV
 
-Posada:  5
-Težina: 39t (39,6t)
-Dužina: 7,65m
-Širina: 3,25m   
-Visina: 2,45m
-Naoružanje: top Mark III (L/43), 57mm, 84 granate, dva mitraljeza Besa od 7,92mm sa 4.950 metaka
-Oklop: Prednji dio 89mm, prednja kosa ploča 38mm, vozačeva ploča 101mm, bočne ploče 76mm, pokrov 15-19mm, pod 19mm, zadnji dio 64mm, kupola: prednji dio i stranice 89mm 
-Motor: Bedford, 12 cilindara, bokser,  350KS, glađen tekućinom, benzinski
-Brzina: 27km/h
-Akcioni radijus: 144km
-Savlađivanje rovova: 3,66m
-Okomita prepreka: 1,22m
-Dubina gaza: 0,91m

Prvi Churchili u borbi bili su tipovi Prvog i Trećeg kanadskog puka Calgary u napadu na Dieppe 1942.god. Bili su specijalno opremljeni za duboko gaženje vode produženim cijevima za usisavanje i izbacivanje zraka. Operacija je naišla na jak otpor, a bez jurišne  inženjerije i podrške pješadije Chuchilli nisu mogli spasiti akciju u naprijed osuđenu na propast.

Mahanički problem na tom tipu spriječili su neposrednu upotrebu u Africi, ali je šest tenkova Mark III na vrijeme stiglo u Egipat da sudjeluje u drugoj bici za Alamein. Churchilli su se pokazali kao čvrsti tenkovi s oklopom koji je odoljevao zrnima iz protivtenkovskih topova od 50 i 75mm – jedan je ten dobio pogodak čak 31 puta protivtenkovskom granatom od 50mm i ostao neoštećen. U toku bitke šest je tenkova pogođeno 105 puta, ali je samo jedan bio uništen.
 
S tim iskustvima dvije brigade Chuchilla upućene u sjevernu Afriku da se u sastavu Prve armije bore u Tunisu. Bila je namjera da se brigade dodjele pješadijskim divizijama radi neposredne podrške, ali je umjesto toga svaka brigade pripojena dvijema pjašadijskim brigadama da bi činile dvije divizije “Novog modela” koje su bile kratkog vijeka. Kod Steamroller Farma, Hunt's Gapa, Longstop Hilla i drugdje nanovo su se razvile tehnike ratovanja “svih rodova”. U borbama tenk protiv tenka bio je top šestfuntaš najdjelotvorniji a vozilo je demonstriralo veliku pokretljivost. Churchilli su dolazili tamo gdje su Nijemci mislili da je to nemoguće: kod Steamroller Farma njemački je komandant pripisao poraz “ludom tenkovskom bataljonu” koji se popeo na nemogiće visine.

Plan da se Churchilla zamijeni Cromwellom, kao glavnim borbenim tenkom, bio je uskoro otklonjen i odlučeno je da se Churchillima poveća vatrena moć – njegova najveća slabost bila je nedovoljno razorna moć projektila. Pojavio se tenk  Churchilli IV Mark V za neposrednu podršku koji je umjesto šestfuntaša (57mm) MarIV imao haubicu 95mm. To je oruđe izbacivalo granate od 95mm, gotovo dva put teže od od zrna haubice 76,2mm. Na desetinu dovršenih Churchilla  trebalo je postaviti to novo oružje radi podrške konvecionalnim vozilima. Daljnju vatrenu moć za neposrednu podršku dobili su Chuchilli u službi na Sredozemlju u obliku dviju haubica od 76,2mm.
Međutim bilo je potrebno naoružanje s dvostrukom svrhom, pa je u sjevernoj Africi 120 Churchilla IV Mark IV  i jedan Churchil IV Mark  III dobio umjesto šestfuntaša (57mm) spašene topove od 75mm i postolja s uništenih tankova Sherman. Ti su tenkovi pod nazivom Churchill NA75 služili na Siciliji i u kampanji  U italiji. Umjesto mitraljeza  Bese 7,92mm, na njih je postavljen koaksijalni mitraljez 7,62mm Browning.

Na nove je  Churchile naposljetku stavljen novi britanski top od 75mm. Prvi važniji model s topom od 75mm bio je Churchill IV Mark VI čija je proizvodnja oičela u novembru 1943.god. Smatralo se da je to samo privremeni tip do pojave novoga, drastično izmijenjenog Churchilla, s boljim okopom i vatrenom moći.

Novo vozilo koje se pojavilo potkraj 1943.god. imalo je oklop povećan na strašnih 152mm najviše i 25mm najmanje. Ta deblja ploča sada se koristila sada kao osnovno konstrikcijsko sredstvo za tijelo tenka koje je postalo zavarena integralna konstrukcija. Kupola je omala lijevane bokove i zavaren krov. Tažina je povećana na 40t, a brzina smanjena na 21km/h. Usvojen kao Churchill IV MarkVII, tip s haubicom od 95mm, dobio je oznaku Churchill IV Mark VIII.

TT podaci Mark  VII

-Posada: 5
-Težina: 40t (40,6t)
-Dužina: 7,37m
-Širina: 3,45m  
-Visina: 2,78m
-Naoružanje: top Mark V ili VA L(36,5 od 75mm sa 84 granate, mitraljez Besa 7,92mm sa 4.950 metaka
-Oklop: 25-152mm
-Motor: Bedford - benzin, 2x6cilindara, 350KS
-Brzina: 21km
-Akcioni radijus: 144,8km

Stariji su tenkovi  bili prerađeni prema novom standardu s apliciranim oklopom, a ponekad i s novom kupolom. Modificirani Churchilli III i IV dobili su nove kupole, ali su zadržani top šestfuntaš (57mm) i tako postali Churchill IV Mark IX. Oni koji  su zadržali staru kupolu postali su Mark IX LT (light turret – laka kupola). Stariji tenkovi s topom od 75mm, Mark VI postali su Mark X ili X LT, a slično prerađeni  Mark V postali su Mark XI ili  Mark XI LT.

Tri brigade Churchilla, od Mark III dalje, upotrebljene su u sjevernoj Evropi u sastavu Šeste gardijske i 31. i 34. tenkovske brigade.  Dvije brigade, 21. i 25. borile su se u Italiji (još s dijelom starijih Churchilla Mark I i III) imajući vitalnu ulogu  u probijanju njemačkih linija. Ni kupole Panthera zakopane u razmacima od 180m kao bunkeri nisu mogle odoljeti vatri Churchill-ova šestfuntaša i topa od 75mm.

U kampanjama  1944/45.god. provjerio se čitav niz specijaliziranih oklopnih vozila koja su odigrala presudne uloge u operacijama. Poticaj za njihov razvoj došao je od fijaska kod Dieppa. Taj je pokazao da je  oklopna zaštita nužna za većinu inžinjerijskih zadataka ako invazione snage zaista žele osvojiti obale sjeverozapadne Evrope.  General  major sir Percy Hobart iz 79. oklopne divizije surađivao je s istraživačkim organizacijama na masovnoj proizvodnji  “funnies” (nakarade), kako su prozvali specijalna oklopna vozila.  Pokazalo  se da je Churchill najbolje vozilo za preradu, jer je bio čvrst, pokretan i imao je mnogo prostora za dodatne članove posade i opremu.
Najznačajnije specijalizirano vozilo na osnovu Churchilla bio je AVRE, (Assault Vehicle Royal Engineers - jurišno vozilo kraljevske inžinjerije). Proizvedena su 743 tipa opreme za Churchille Mark III i IV  a nešto više od 700 tenkova prerađeno je tvornički. Glavno naoružanje AVRE bio je minobacač od 290mm koji je izbacio razorni naboj od 88kg na daljinu od 73m. Na tom se vozilu koristio niz dodatnih uređaja. Na primjer, na prepreku ili prema njoj se moglo baciti snopove pruća, a mogao se polagati i standardni traverzni most ili veliki Baily most.

Razvoj tehnike polaganja prostirki za prelaz preko mekog terena ili bodljikave žice dobio je poticaj kad se saznalo da na obalama Normandije ima područja meke ilovače. Jedan od prvih tipova polagača prostirki postavljen je na Churchilla  Mark III kod Dieppa a zatim su  za vozila  AVRE proizvedena četri  tipa opreme. Polagači prostiraka (tipovi C i D) Mark II i III bili su najbolja rješenja. Ponekad ih nazivaju Bobbin Mark I i II: prvi je imao pokretnu bobinu, dok se tip D sastojao od većeg nepokretnog bubnja. Poslije polaganja prostirke brzinom od 3,3km/h, obje su se role mogle odbaciti.
Minobacač se kristio za čišćenje mina i dizanje prepreka u zrak, iako su za prvu namjenu  konstruirani i drugi uređaji , kao što je bio “Snake” i dva pluga, “Bullshorn” i “Jeffries”. Kanadski neuništivi valjkasti uređaj koristili su AVRE u sastavu 79. oklopne divizije. Druga vrsta opreme za čišćenje mina, koja se koristila na AVRE-u bio je “Conger”, dug komad crijeva koji bi se raketom bacio preko minskog polja.  Ono se zatim punili nitroglicerinom i eksplodiralo te tako čistilo uzak prolaz.

Drugi vrlo značajan doprinos jurišnim operacijama bio je plamenobacač Churchill Crocodile.  Prva verzija plamenobacača na Churchillu bili su Churchill Okes – tri starija Churchilla modificirana za Dieppe da bi nosili kanadski plamenobacački sistem Ronson. Kasnije je sistem Wasp II postavljen na Churchill VII i tako je nastao Churchill Crocodile. Bacač plamena se nalazio na prednjem dijelu tenka, a gorivo je dobivao iz oklopne prikolice kapaciteta 1.818 litara, koju je tenk teglio iza sebe. Najveći domet plamenobacača iznosio je 90m, a moglo se izbaciti osamdesetak mlazeva od  jedne sekunde trajanja. Kompleta za pretvorbu u plamenobacač  proizvedeno je 800, a svi kasniji Churchilli VII proizvodili su se tako da ih se može opremiti plamenobacačima.

Dok je AVRE često korišten u ulozi pokretnog mosta, na Churchill-ovoj šasiji građeni su i drugi tipovi mostovnih vozila. Mostopolagač (ponekad zvan Jumbo) na šasiji Churchill III ili IV hidraulički je polagao most kapaciteta 60t. često je korišten za prijelaz malih vodenoh tokova ili kratera. Da bi se omogućio brz prelaz preko prepreka, kao što su zidovi u moru i širi krateri,  79. oklopna divizija konstruirala je potkraj 1943.god. vozilo Churchill ARK (Armured Ramp Carrier – oklopni nosač rampe). Tenk bez kupole s rampama, koje su visjele sa svakog kraja i ležale izdužno iznad tenka, ušao bi u prepreku a zatim bi preko njega prelazila druga vozila.

Uskoro je poslije iskrcavanja u Normandiji,  79. je divizija konstruirala bolji ARK II. Na prednji kraj su postavljene duže rampe: sad se moglo preći preko rova širokog 14,5m, umjesto prijašnjeg raspona 8,5m. U Italiji je nastala drukčija verzija koja je savladavala raspone od 16,5m.

Oklopne verzije za spasavanje tehnike na osnovi Churchill-a bile su ARV Mark I osnovan na Churchill-u bez kupole Mark I i Mark II, i ARV Mark II koji je koristio šasije Churchill-a IV Mark III i Mark IV s lažnim topom i kupolom.

TT podaci ARV Mark II

-Dužina: 8,38m
-Širina:3.04m
-Visina: 2,96m
-Težina: 40t
-Nosivost: 25t
-Motor: Bedford, 12 cilindara, dizel
 

Kad su problem bili riješeni, Churchill  je bio najbolji britanski  tenk koji se u ratnim godinama mogao dobiti u većim količinama, jer je bio prilagodiv, pokretljiv, pouzdan i beskrajno otporan. Njegova specifikacija za podršku pješadiji možda je bila odraz ograničenog osjećaja za strategiju, ali je od 1942.god. bio idealan za rat do iscrpljenja mehanizacije – osobito na teškom terenu gdje su koncepcije oklopnog ratovanja  i Blitzkriega bile nevažne. Jedini veći nedostatak mu je bilo ograničeno naoružanje usljed uskog prstena kupole koji  je diktirala potreba da se tenk može transportirati vagonima britanskih željeznica. Konstruiran  je i širi Super Churchill, koji je kasnije dobio naziv “Black Prince” – crni princ izgrađeni je 6 prototipova.. Na njemu je bio top od 76,2mm, ali je bio proizveden prekasno da bude upotrebljen u ratu. Kad je donesena odluka da se napori usredotoče  na izradu takvog  “univerzalnog”  tenka, on je napušten, jer je zahtjevima bolje odgovarao novi,  teško naoružani tenk za krstarenje – Centurion.  Ipak su Churchill-i ostali u službi dugo poslije rata, pa su ratovali i u Koreji gdje su se pojavili i Crocodile-i.


TT podaci Super Churchill – Balck prince

-Težina: 51t
-Dužina: 8,81m
-Širina. 3,44m
-Visina: 2,7m
-Posada: 5
-Oklop: max 152mm
-Naoružanje: top 76,2mm sa 89 granata, 2x7,92mm mitraljez Besa
-Motor. Bedford, 12 cilindara, 350KS
-Brzina: 16,9mm
-Akcioni radijus: 160km


(Drugi svjetski rat – tenkovi)

Još neka vozola kojima je šasija "Churchill"

.

Chuchill crocodile

Churchill IV Mark VII

Mk IV Churchill Mark IV

Mk IV Churchill Mark VII Crocodile

https://youtu.be/_aoGDNPjg8M

https://youtu.be/dfTZEsMh0oM

https://youtu.be/fwCgEn48Bn8

Dokumentarni film o Čerčil tenkovima.



https://youtu.be/or9J1uBiJr4

https://youtu.be/xu3KAe-S6cc