PALUBA

Hotchkiss je početkom 1935.god. izradio svoj prototip pješadijskog “char  léger” prema specifikaciji iz 1933.go., ali je u to doba armija naručila tenkove R-35 u većim količinama, pa je Hotchkissov nacrt odbačen. Iako je ispitna komisija dala prednost nekim karakteristikama novog tenka, odbili su je tanji oklop i manja snaga povezana s lošim vješanjem i rasporedom težine koji su smanjivali pokretljivost tenka po teškom terenu. Međutim, konjica je tražila manji ali relativno teže oklopljeni “char de cavalerie” koji bi vratio tenkove S-35 u novim i planiranim DLM. Konjicu je više zanimala veća brzina (28km/h) i unatoč slabom radijusu od 129km, tenk se počeo proizvoditi kao Char Hotchkiss H-35.

Kao što je bio običaj kod francuskih tenkova, konstrukcija H-35, kako se taj tenk uobičajeno zvao, uglavnom se oslanja na lijevane elemente, od kojih je šest bilo spojeno, međusobno i s donjom pločom, vijcima i tako činili tijelo tenka.  Vješanje se sastojalo od šest potpornih kotača sa svake strane postavljenih u parovima na koljenastim polugama koje su bile međusobno ovješene dvostrukim spiralnim oprugama. Motor od 3,5 litre i 78KS sa šest cilindara bio je postavljen odostrag, ali je pogon bio naprijed preko prednjih kotača sa zupcima na koje se snaga prenosila preko mjenjačke kutije i jednog diferencijala postavljenog lijevo od vozača. Upotrebljeno je upravljanje Cletrac, kao na R-35.

TT podaci H-35

-Težina: 11t
-Dužina: 4,22m
-Širina: 1,95m
-Visina: 2,15m
-Posada: 2
-Oklop: 18-40mm
-Naoružanje: top 37mm SA, mitraljez Reibel 7,5mm
-Motor: 6 cilindara, 3.480ccm, 78KS
-Akcioni radijus: 129km
-Brzina: 28km/h

DCR – Division Cuirassee de Réserve
DLM- Division Légère Mécanique
DLC – Laka konjička divizija

Kupola je bila također kao na pješadijskom tenku, lijevani tip APX s kratkim topom SA 18 od 37mm i koaksijalnim mitraljezom. Ta su dva tenka bila vrlo slična i razlikovala su se samo po različitom vješanju, obliku stražnjeg dijela tenka i položaju vozača. Prepoznavanje je postalo teže kad se pojavio Char Léger Hotchkiss 39-H: on je imao ne samo bolju oklopnu zaštitu nego i novi motor od šest cilindara koji je davao 120KS zahtjevao manje zakošen oblik stražnjeg dijela tenka. S novim je motorom brzina porasla na 39km/h, a radijus na 151km, nešto bolje za ulogu izviđanja i osiguravanja. Iako je u početku H-39 imao kratki 21-kalibarski top od 37mm, daljnja je proizvodnja vozila dobila top SA 38 od 33 kalibara veće početne brzine (700m/sek) koji je bio dobro protivtenkovsko oružje.
Zbog nedostatka težeg Char B, pješadija je opet pokazala zanimanje  za Hotchkissov nacrt i na poslijetku ga usvojila, prvenstveno za potrebu u novim DCR. Do 10.05.1940.god. svaka od prve tri DCR imala je bataljon Hotchkissa kao drugu polovicu  dviju tenkovskih polubrigada (90 tenkova H-39 u svakoj diviziji). Još devedest  tih tenkova bili su u naoružanju dvaju “bataillons organique” za podršku pješadiji, 13-tog i 35-tog, u sastavu Prve armije, a 30 ih je bilo u samostalnim četama.

TT podaci H-39

-Težina: 11,8t (12t)
-Posada: 2
-Naoružanje: top SA 38(L/33) od 37mm sa 100 granata, 1x mitraljez M-1931, 7,5mm sa 400 metaka
-Oklop: 18-45mm
-Motor: HJotchkiss, 6 cilindara, benzinski, 120KS
-Brzina: 39km/h
-Akcioni radijus: 151km
-Savladavanje rovova: 1,8m
-Okomita prepreka: 0,50m
-Dubina gaza: o,85m
-Ukupna dužina: 4,22m
-Širina: 1,85m
-Visina: 2,14m
Slike:H39 od 2-5

Ostalih 821 H-35 i H-39, upotrebljeni protiv Nijemaca, bili su u konjici. Svaka DLM je imala dva bataljona , dok ih je Treća DLM imala još 60 koji su zamjenili tri izviđačka eskadrona AMR koji su normalno bili pridodani bataljonima “dragons portés”. Svaka od 5 DLC imala je eskadron od 22 Hotchkissova tenka u svojoj mehaniziranoj brigadi . Poslije, za vrijeme kampanje, pridodano ih je više, zajedno sa S-35 i R-35, dvijema od tih brigada da bi se formirale slabe – Četvrtu i Sedmu DLM.
 
Kao i u slučaju drugih francuskih tenkova, loše korištenje i slabost nacrta smanjili su efikasnost H-35 i       H-39. DCR su zbrkano i teško ulazile u borbu, bile su često iznenađene na nepovoljnim pozicijama i raspršene kao izolirana uporišta. U tim akcijama i akcijama DLM nepostojanje radio uređaja i kupole za samo jednog čovjeka, naslijeđe pogrešnih starteških i taktičkih shvaćanja, bili su ozbiljne prepreke koordiniranim akcijama.  DLM su bile razvučene duž savezničkog fronta u Nizozemskoj i Belgiji i mogle su poduzimati samo zakašnjele akcije prije uništenja na povlalačenju u Dukerque. Formacije DLC nisu mogle djelotvorno surađivati s odvojenim konjičkim i mehaniziranim brigadama, od kojih je svaka imala drukčiji faktor mobilnosti  i osjetljivosti. Kad su ostaci DCR i nove DLM pokušale izvršiti protivnapad, oklop tenkova H-35 i H-39, iako bolji nego na njemačkim tenkovima , bio je nedovoljn da ih zaštiti od njemačke protivtenkovske obrane.

Ukupno je proizvedeno oko 1.000 tenkova Hotchkiss i Nijemci su ih mnogo koristili. Tenkovim H-39 s topom SA 38 popunjene su njemačke  okolpne divizije u Francuskoj poslije gubitka tenkova u 1942.god. Uobičajna lepeza policijskih i pozadinskih dužnosti također je prepuštena tim dvoma  tipovima, a H-39 imao je čast da bude prvi tenk koji su zarobili jugoslovenski partizani i njime počeli formirati svoje oklopne snage. Pod oznakom PzKpfw 35-H 734(f) i PzKpfw 39-H 735(f) ti su tenkovi imali normalne njemačke modifikacije: novu kupolu i radio-uređaj u tijelu tenka. Najmanje jedan 39-H s kratkim topom imao je četri lansirne cijevi za teške rakete 280/320mm, po dvije sa svake strane.

Kao i kod R-35, Hotchkissove šasije bez kupole služile su kao transporteri municije i traktori na istočnoj fronti. Mnogi su kasnije dobili rotirajuče kupole s mitraljezima kave su bile montirane na izviđačkom automobile SdKfz 221. Ta su vozila bila korisna za ograničene zadatke izviđanja. Godine 1942. upućene su 72 šasije 39-H u tvornicu Alfred Becker u Krefeldu radi šreuređenja u samohodne topove , 48 od njih je dobilo poljske haubice od 105mm FH 18, zajedno s kojima su težili 13t, imali su posadu od četri ili pet članova, a FH 18 se nalazila u visokom sanduku s oklopm od 12 mm s dobro oblikovanom kosim stranama. Ostala 24 tenka dobila su protivtenkovski top  od 75mm PaK 40. Oba su tipa bila vrčena u Francusku radi obrane Atlantskog zida. Usput kažimo da su 34 pješadijska tenka FCM bila preuređena, na sličan način u Beckeru: 24 su dobila staru poljsku haubicu FH 16, model 105mm, a 10 PaK 40.

Poslije  rata 12 je tenkova H-39 došlo u ruke Izraelaca kji su ih koristili u ratu 1948. do 1949.god. To su bili prvi tenkovi izraelske armije i kasnije su, na tipičan način, dobili jači britanski šestfuntaš (57mm). Ti “Super H-39” služili su do sueskog rata 1956. godine, i to su možda bili posljednji tenkovi francuske predratne konstrukcije upotrijebljeni u svijetu.

(Drugi svjetski rat – tenkovi)

[attachment=1]

JVUO, 1941. zarobljeni Hotčkis.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

https://youtu.be/dsBxdn7qR-Q

https://youtu.be/vI3VfTKsgHo