PALUBA

Vojna istorija => Galerija dokumentarnih fotografija => Topic started by: vitez koja on February 24, 2013, 12:26:59 pm

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info



Title: Spomenici krajputaši
Post by: vitez koja on February 24, 2013, 12:26:59 pm
SPOMENICI KRAJPUTASI

Jedna od znamenitosti Srbije su spomenici krajputaši kojih ima u selima, u crkvenim portama, na raskrsnicama puteva. Datiraju od 14. veka i predstavljaju prava umetnička dela o životu na prostorima Srbije.


Krajputaši su spomenici postavljeni pokraj puta, a po pravilu posvećeni poginulim vojnicima sahranjenim u dalekim zemljama ili kojima se grob ne zna. To je spomenik van groblja. Običaj podizanja ovakvih spomenika - obiležja nad „praznim gorobom“, rasprostranjen je u celoj Srbiji, a naročito u zapadanom i istočnom delu. Pojavljuju se naročito posle Prvog svetskog rata kao način obeležavanja nastradalih-poginulih iz porodice, a radi podsećanja svih stanovnika sela i slučajnih prolaznika o prerano prekinutom životu. Postavlja se najčešće pored puteva i na njihovim raskrsnicama protiv zaborava pokojnika. Zato što su gotovo redovno postavljeni pored puteva , ova spomen obilježja, se i nazivaju krajputaši.

Podizanje ovakvih spomenika prisutno je u Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori.

Po pravilu su jednostavnog oblika. Najčešće je to monolitan kamen, oblika kvadra, visine od jednog do jednog i po metra. Interesantno je da ima primeraka izuzetne visne, čak preko tri metra. Na jednoj strani je nacrtan ili uklesan lik ili figura pokojnika, sa skrivenim osmjehom na licu a sa strana su uklesane prigodne reči hvale ili zahvalnice. Spomenici su obojeni živim bojama, među kojima dominira intenzivno plava.


Title: RE: Spomenici krajputaši
Post by: vitez koja on February 24, 2013, 12:29:06 pm

Od 19. veka ovaj spomenik je najčešće obiležje poginulom ratniku i pomen za pokojnikom kome se ne zna grob. To su uglavnom spomenici, podignuti poginulim u ratovima (1876-1878, posebno 1912-1918. godine). Sa bojnih polja majkama, suprugama i deci srpskih seljaka stigla je sloboda, ali ne i kosti njihovih najmilijih. O njihovoj sudbini, o životu običnih vojnika, onih koji su oslobodili Srbiju od viševekovnog ropstva pod Turcima, nema mnogo pisanih tragova. Da se junaci ne zaborave, ali i da rodbina ima mesto za izlivanje svoje tuge podizani su im krajputaši - kameni belezi. Zato spomenici krajputaši višestruko obavezuju na čuvanje.

I stari Sloveni su podizali spomen mogile u kojima nisu bili sahranjeni pokojnici. Podizanje spomenika pokojniku na mestu gde nije sahrnjeno njegovo telo, bilo je poznato i u srednjem veku, a kako izgleda, ovaj običaj se posebno razvio i očuvao u Srbiji u 19. veku, pose ustanka protiv Turaka. Intenzivira se posle Prvog svetskog rata.
Krajputaši nisu isknjučivo slovenska i srpska tvorevina. Drvene figure , natkrivene slamom, kao prototip naših krajputaša, srećemo kao obiležja poginulim ratnicima i južnoetiopskog plemena Gala.



Title: RE: Spomenici krajputaši
Post by: vitez koja on February 24, 2013, 12:30:58 pm

Najpoznatiji srpski istraživač krajputaša Radojko Nikolić nazvao je ovo etnografsko blago kamenom knjigom predaka, jer se na osnovu sačuvanih zapisa verno može stvarati slika o životu srpskog seljaka i ratnika, rodbini, ali i o majstorstvu klesara.
Svaki spomenik je mala privatna istorija: na njemu su uklesani biografski podaci o pokojniku, koliko je živeo, koju je školu učio, u kojoj četi je ratovao, koliko je rana imao i koga je za sobom ostavio. Beležene su i pokojnikove želje, zaveštanja, poruke. Najviše krajputaša je o vojnicima zbog čestih ratova, a najčešće su zapisivane osobine pokojnika - čovečnost, moralnost i slobodarski duh. Istovremeno, to su i najtužniji zapisi, posebno oni iz Prvog svetskog rata. Epitafi često zaslužuju pažnju zbog duhovitih ili tužnih poruka i izreka nadahnutih narodnom mudrošću, ponekad sročenih u stihovima.

Predstava ljudskog lika na spomenicima najčešće zauzima celu istočnu stranu krajputaša, suprotnu onoj na kojoj je ispisan životopis. Likovi su predstavljeni često u narodnoj nošnji. Bogata likovna građa ima i odgovarajuću simboličku vrednost - vinova loza, grožđe, golubovi, cveće, listovi obeležja paganskih i predhrišćanskih vremena, dok su krst, raspeće, anđeli isključivo hrišćanska obeležja. Često su ukrašavani i geometrijskom ornamentikom. Na spomenicima dominiraju odabrane boje i ornamenti koji simbolizuju zanimanje pokojnika: preslica-prelje, frula-momke, cvet-devojke, puška-ratnika, truba-trubača. Posle klesanja motivi se boje: lica su bela, kosa i oči crne, pozadina spomenika uvek je plava kao nebo.


Title: RE: Spomenici krajputaši
Post by: vitez koja on February 24, 2013, 12:32:55 pm
Najčešće je klesan i slikan vojnik. Ako je umro kao seljak, orući njivu, ili u kući, klesar neće zaboraviti da napiše: bivši vojnik, «hrabri» vojnik, služio u toj i toj jedinici, učestvovao u bojevima, nosio toliko i toliko rana, ratovao za domovinu.

Tekstovi na njima pisani su u prvom licu. Prolaznicima se obraća poginuli vojnik kojem je krajputaš podignut: "Zastani, nemoj požaliti svog vremena, pročitaj kako se čuva otadžbina."
Kamenoresci su bili i svestrani umetnici: prvo, morali su da budu pismeni, znači morali su negde u crkvi učiti da pišu i čitaju, potom, morali su smišljati tekstove koje su klesali na spomenik.
Oni su sami pravili i likove vojnika koje su, potom i bojili. Slova su bila najskuplja. Gledali su da sažmu misao, da tugu izraze u što manje slova, tako da ima spomenik i sa 46 slova! Sa samo četrdeset šest slova ispisana je čitava istorija, da je on sin toga i toga, da je ratovao za Karađorđa, da je bio junak... Slova su bila skupa, pa se štedelo i na junacima, a to je i razlog što ima tako malo spomenika podignutih ženama. Može se naći tek poneki pomen podignut majci ili supruzi nekog velikana.

Raznim "umetničkim" tehnikama, ukrašavanjem i bojenjem spomenika kamenoresci nisu želeli prvenstveno da ostave umetnički dojam već da, pre svega, privuku pažnju putnika namernika.
Zato su uglavnom jednostavnog oblika, visoki metar - metar i po, sa uklesanim likom pokojnika. Epitafi, često napisani u stihu, govore o stradalom, o uzrocima smrti ili o njegovom junaštvu, o ljubavi, o njegovom karakteru ili životu. Prepisivanjem tih napisa nisu samo sačuvani podaci o pokojnicima već i deo duhovnosti Srbije devetnaestog veka.



Izvor:
Бранко Радичевић: Сеоски надгробни споменици и крајпуташи у Србији
Данило Трбојевић: Крајпуташи у урбаним срединама
http://sr.wikipedia.org/sr-el/
http://www.glassrbije.org/srbija
http://www.snovalica.com/sr/krajputasi
http://sr.wikipedia.org/wiki



Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: dzumba on February 24, 2013, 03:10:18 pm
Ево и мог прилога у фотографијама. Слике сам већ поставо у теми "Слике из јужни крајеви". Сликано у селу Велико Боњинце, општина Бабушница, округ Пирот, југоисточна Србија.

[attachment=1]
[attachment=2]

Овај споменик је висок па није стао у објектив у једном кадру:
[attachment=3]
[attachment=4]


Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: Dreadnought on November 18, 2013, 05:36:30 pm
Pre nekih desetak godina smo bili porodično na odmoru na Tari, i tada sam snimio ove krajputaše. Snimak je još iz pre digitalne ere  :)

U pitanju su vojnički krajputaši iz različitih istorijskih perioda. Prvi je krajputaš ustanika iz Hercegovačke bune, iz 1875. godine. Drugi je preminulog vojnika stalnog kadra iz 1887. godine, dok je treći spomenik oštećen do neprepoznatljivosti tumačenja.


[attachment=1]




Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: vitez koja on November 18, 2013, 05:57:21 pm
Pre nekih desetak godina smo bili porodično na odmoru na Tari, i tada sam snimio ove krajputaše. Snimak je još iz pre digitalne ere  :)

U pitanju su vojnički krajputaši iz različitih istorijskih perioda. Prvi je krajputaš ustanika iz Hercegovačke bune, iz 1875. godine. Drugi je preminulog vojnika stalnog kadra iz 1887. godine, dok je treći spomenik oštećen do neprepoznatljivosti tumačenja.

Da li se radi o tri razlicite osobe, ili su u pitanju osobe istog prezimena (familije)?


Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: Dreadnought on November 18, 2013, 06:57:26 pm
Pa ne znam da li su neki rod, ali prezimena su različita. Levo je Radosav Milekić iz (veroavatno) Zaovina, desno od njega je Miloje Vuić iz Slotuše.


[attachment=1]


Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: Dreadnought on November 23, 2013, 08:11:52 pm
Na pozadini ove fotografije nema nikakvog podatka o lokaciji. Na spomeniku je ime Timotije Simić, verovatno stradalom u Balkanskim ratovima ili u I Sv. ratu.


[attachment=1]


Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: Dreadnought on January 02, 2015, 10:44:49 am
Krajputaš iz spoljašnje postavke Vojnog muzeja na Kalemgdanu, snimljeno pre nekih 7 godina.


[attachment=1]


Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: dzumba on April 17, 2016, 04:55:35 pm
Овај споменик се налази на ободу гробља села Вујетинци (близи Горње Трепче, Горњи Милановац), подно узвишења Острица (802м). Нисам сигуран која је година наведена као година смрти 1806 или 1886. Моје мишљење је да се ради о 1886. години, пре свега због писма које је коришћено. Ценим да се ради о некоме војнику који је умро након српско-бугарског рата, мада је могуће да се ради и о мештанину умрлом те године.

[attachment=1]

Ауто фотографије је Драгана Радић Михајловић. Фотографију постављам уз одобрење ауторке.

Да ли можда Која има податке о овом гробљу и споменицима на њему с обзиром да је то крај коме гравитира.


Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: vitez koja on July 31, 2018, 07:28:25 am


Spomenici krajputasi u okviru kompleksa manastira Rača.

[attachment=1]

(Podnozje planine Tare, nedaleko od Bajine Bašte, fotografisano 02.07.2018.g.).


Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: MOTORISTA on July 31, 2018, 07:30:50 am
Mogu li da se iščitaju natpisi na njima?


Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: vitez koja on July 31, 2018, 03:21:48 pm
Mogu li da se iščitaju natpisi na njima?

Spomenici su sa spoljasnje ograde manastira. Slova su isprana a i na kamen se nahvatala mestimicno neka sitna mahovina tako da nisam mogao procitati sta pise na njima. Ja sam bio u poseti sa porodicom, a pojedini clanovi nisu imali strpljenja za moja istrazivanja...

Ipak, mislim da se uz upornost i strpljivost moze otkriti natpis na spomenicima.


Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: dzumba on July 31, 2018, 09:15:41 pm
Па нису ово класични "крајпуташи". Пре ће бити да су ово стари споменици са манастирског гробља.


Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: Dreadnought on June 02, 2020, 10:22:27 am


Овај споменик се налази на ободу гробља села Вујетинци (близи Горње Трепче, Горњи Милановац), подно узвишења Острица (802м). Нисам сигуран која је година наведена као година смрти 1806 или 1886. Моје мишљење је да се ради о 1886. години, пре свега због писма које је коришћено. Ценим да се ради о некоме војнику који је умро након српско-бугарског рата, мада је могуће да се ради и о мештанину умрлом те године.

...

Да ли можда Која има податке о овом гробљу и споменицима на њему с обзиром да је то крај коме гравитира.


Jedan prilično sličan krajputaš. Nemam podatke na fotografiji gde je snimljeno, a period je verovatno 50-60-te.


[attachment=1]


[attachment=2]



Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: brendimir on June 02, 2020, 05:12:25 pm
https://www.youtube.com/watch?v=TKD2jmiErak Vredi pogledati.Pre desetak dana je dobio neku nagradu.





Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: Dreadnought on June 03, 2020, 12:47:46 pm

Na pozadini ove fotografije nema nikakvog podatka o lokaciji. Na spomeniku je ime Timotije Simić, verovatno stradalom u Balkanskim ratovima ili u I Sv. ratu.


Pregedam po kutijama, ponovo nađem ovu fotografiju i vidim da ipak ima podatak o lokaciji  :)

Snimljeno je u Rači (https://sh.wikipedia.org/wiki/Rača). Još jednom ponavljam sken, ovog puta malo bolja rezolucija.


[attachment=1]



Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: Dreadnought on June 05, 2020, 12:35:41 pm


Krajputaši, Ivanjica 1965. godine.



[attachment=1]





Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: Dreadnought on December 29, 2020, 08:55:38 am


Quote
U Prvom svetskom ratu stradala je jedna trećina muškog roda tadašnje Srbije. Onima koji se nisu vratili s Cera, Kolubare, Kajmakčalana, Albanije... Solunskog fronta podizali su posle rata potomci kameni spomen, obično ukraj puta, da svojim nemim jezikom večno opominje da istorija traje i danas, a pišu je uvek pobednici. Ratnici viteškog srca čija imena ipak polako u kamenu blede pobedili su i neprijatelja Srbije i zaborav, jer su u velikom, nevidljivom spomenu Srpskog roda zaštitnicima doma, zemlje i poroda upisani zlatnim slovima.



https://youtu.be/3dJytJ1-Lj8


Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: Dreadnought on February 10, 2021, 03:42:06 pm



Krajputaši na Kalemegdanu 1979. godine. Ako se ne varam, ovih spomenika nema više tamo?

Onaj (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=20670.msg370983#msg370983) koji je tamo danas, ne odgovar nijednom od ova dva.



[attachment=1]




Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: dzumba on February 12, 2021, 05:58:29 pm
Сликао сам те споменике пре пар година али не могу да нађем слике. Напролеће ћу ионако до Војног музеја па ћу их усликати.


Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: Dreadnought on December 18, 2021, 04:00:45 pm




Krajputaši - Rokci, Opština Ivanjica




[attachment=1]


Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: Dreadnought on January 02, 2022, 01:01:12 pm



U lapidarijumu u porti crkve u selu Cvetke kod Kraljeva se nalazi zbirka starih nadgrobnih spomenika i krajputaša.

Pored nove crkve, u porti se nalaze crkva brvnara, kuća i nadgrobni spomenik Jovana Kursule, vojvode iz Prvog ustanka, zatim lapidarijum sa dve grupe krajputaša i stara zvonara.




[attachment=1]


Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: MOTORISTA on January 18, 2022, 07:19:35 am
Понедељак, 17.01.2022.
Бранко Пејовић

Крајпуташи су живе камене душе

Подизање белега на раскршћима, покрај кућа, код цркава или других значајних места давна је традиција, али је на бројности добила тек после балканских и Првог светског рата

Косјерић – Крајпуташ је био призивник душама погинулих да могу лакше да се врате својим кућама из недохватне даљине у којој су пострадали – на ратишту, у маршу, колони, болници, од глади и невремена... Многима се и не зна гроб, али крајпуташ је више од тога – жива камена душа. Захвални потомци су осећали духовну потребу да својим светлим прецима прихвате душу и да она проговори руком вештих мајстора клесара.

Овако о тим споменицима наше прошлости, још живим крајпуташима косјерићког краја, где су у приличном броју сачувани, пише у управо објављеној књизи „Живе камене душе” њен аутор Милијан Деспотовић. Књига је изашла у издању Удружења потомака ратника 1912–1920. „Љубомир Марић” из Косјерића, које је минулих година предузело низ послова да се овдашњи крајпуташи обнове и сачувају.

Читамо да је то удружење, закључно с прошлом годином, обновило укупно 119 крајпуташа у овом крају и две чесме на којима су уписана имена 142 ратника, у сарадњи са Академијом СПЦ за уметност и конзервацију, с пуном свешћу да су ти споменици вредно културно наслеђе. Тако се код старе цркве брвнаре у Сечој Реци налази целина од око 40 ових споменика подигнутих изгинулима у балканским ратовима и Великом рату. На њима је пре деценију обављена конзервација, натписи поправљени и освежени бојама. У порти косјерићке цркве обновљен је 31 крајпуташ, у Радановцима 15, Маковишту осам, код цркве у Ражани седам. Удружење је наставило активности поводом пописа и прикупљања крајпуташа по селима и њихово измештање уз проходне путеве.

Крајпуташи из косјерићког краја

Аутор књиге даје и имена палих у ратовима из овог краја, највичнијих каменорезаца, текстова на крајпуташима: „О, овде стани, роде, путниче, немој свог труда пожалити, прочитај жалосни спомен покојног Петра Грбића из Косјерића, поживи 23 г., а погибе 11. октобра 1876. г. Овај спомен диже брат Ђоко за његову част и поштовање”, пише на крајпуташу младом ратнику палом у Јаворском рату. „Стојимир Димитријевић из Маковишта остави свој млади живот, патећи од глади и зиме као регрут у албанским кршевима 1915. г.” Један је са овом поруком: „Приђи, погледни, Јовановић из Цикота поживе 20 г., а погибе у Кладници под Јавором 24. јуна 1876. г. Спомен подигну сину отац Радојица.” На крајпуташу уз косјерићку улицу пише да је ратник Вукашин Радовановић имао само 23 године кад је умро у тимочкој војној болници „због ратних напора”, његова мајка Радојка подигла је „овај споменик добром сину јединцу”. Помиње се у књизи и крајпуташ добровољцу са седам рана, ратнику који је током албанске голготе изморен од глади и мраза умро у напуштеном конаку Омер-паше и десетине других.

– Подизање крајпутних белега, на раскршћима путева, покрај кућа, код цркава или других значајних места давна је традиција. Тога је било још у 14. веку, али она је на бројности добила тек после балканских и Првог светског рата када смо као народ много пострадали. Постојао је посебан обичај призивања душа погинулих или умрлих оплакивањем, набрајањем. Ишле би њихове мајке и супруге да крај споменика са погинулим наглас, нарицањем „поразговарају”. Да и своју душу умире, често у самоћи и беспомоћне. То су примале као судбину – наводи Деспотовић, додајући да косјерићки крај, у историјском смислу, баштини готово 200 споменика крајпуташа. А као белег страдалим прецима подизане су и спомен-чесме, али у мањем броју. Једна од таквих налази се у засеоку Цајићи у Субјелу.

– Сакрална култура данас мора бити ослобођена престижа на гробљима и израженим социјалним разликама с једне стране и немара којим се отура „народно надгробно злато” с друге стране. Крајпуташи су у том смислу добри опоменици, они на ту придику имају пуно право – закључује аутор књиге, о којој је у рецензији мр Велиша Јоксимовић написао да „указује и на патриотску и етичку димензију односа према колективном памћењу, традицији и традиционалним вредностима”, а проф. др Слађана Миленковић навела да је ово „документарна, али и родољубива и антиратна бележница, која је, очито, замишљена да буде каталог, али је ту форму својим озбиљним прилазом садржајно надрасла”.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: JASON on March 03, 2022, 01:31:19 pm
Мери Е. Дарам o српским крајпуташима.
(Кроз српске земље 1900 – 1903)

Свуда поред пута, чак и поред забачених планинских стаза, стоје споменици војницима који су пали у рату - високи камени споменици, понекад само по један, понекад у групама по два или три, скоро цели под плитким рељефом или са уклесаним грубим портретом у природној величини погинулога, обојени у светле боје. Неки од ових споменика су ниски, неки високи и преко метар и по, па чак и преко метар и осамдесет. У плавом гуњу и са црним брковима, са рукама и прстима опруженим и укоченим уз тело и стопалима окренутим устрану под правим углом, стоји војник буљећи право испред себе округлим црним очима, и с пушком испред себе поздравља пролазника. На старијим споменицима, он носи црвени фес са кићанком и држи мач; на оним подигнутим иза последњег рата носи пушку, и на њему је садашња униформа. Натпис казује како се срео са смрћу: 'За славу и слободу своје браће Срба'. Споменик је обично близу његове куће, али понекад и на стварном месту где је пао. Србима су ови крајпуташи свакодневни призор. Мени је то понекад изгледало као да сам ја једино биће које је остало живо после покоља и стално пролази кроз редове једне фантомске војске која чека на зов трубе. Њихова гротескна и детињска једноставност додала им је један необичан патос. Тако сам путовала по земљи зеленој као што је и наша, са храстовима, буквама и јеликама, а свуда је остао траг рата, и тако по олуји и по сунцу, и по ветру и по киши ишла од града до града.


[attachment=1]


Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: JASON on July 12, 2022, 01:00:29 pm
Мокра Гора, засеок Пањак, нечитак натпис.

[attachment=1]



Title: Re: Spomenici krajputaši
Post by: JASON on July 12, 2022, 01:57:53 pm
Мокра Гора, засеок Пањак.
Споменици крајпуташи Сави Јакшићу и Тодору Микавици, који, после поједене савезничке супе, јануара 1916. умреше на острву гдено лимун рађа.

[attachment=1]

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info