PALUBA

          Buran razvoj podmorničarstva pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, posebno uvođenje u operativnu upotrebu prvih podmornica na nuklearni pogon, kao i narastanje podmorničkih snaga NATO-a uz određivanje podmornica kao glavnog nosioca nuklearnog udara, potaklo je Sovjetski Savez, tj. njegovu Mornaricu, da najveću pažnju i napor posvete razvoju i jačanju svojih protivpodmorničkih kapaciteta.

          Rusi su problem shvatili krajnje ozbiljno i pristupili mu na originalan način. Naime, pokrenuli su program razvoja i izgradnje nekoliko klasa velikih brodova specijalizovanih za protivpodmorničku borbu. Mogli bismo reći da je u VMF bilo tri generacije tih Velikih Protivpodmorničkih Brodova, koji su upravo tako bili i klasifikovani, BPK ( Большой противолодочный корабль). Prva generacija obuhvata brodove Projekta 61, druga generacija brodove Projekta 1134A i 1134B, dok treću generaciju predstavlja glavni junak ove naše priče, veliki protivpodmornički brod Projekta 1155 „Фрегат“ (klasa „Удалой“).

          Početak priče o razvoju brodova Pr. 1155 vodi nas nazad u 1972. godinu, kada su postavljeni taktičko-tehnički zahtjevi za novi brod. Za projektovanje novog broda je bio određen, ko bi drugi, „Sjeverni projektno-konstrukcioni biro“ iz Lenjingrada, a za glavnog konstruktora N. P. Soboljev (1977. godine ga je na tom mjestu zamjenio V. P. Mišin), koji je bio i glavni konstruktor Stražarskog Broda Pr. 1135 „Буревестник“. Prvobitna namjera je bila da Projekat 1155 bude tek nešto savršenija verzija Pr. 1135, kojom bi bili otklonjeni nedostaci i slabosti izvornog projekta (nedostatak helikoptera, mali domet hidro-akustičnog sistema, nedovoljna PVO i PRO). Deplasman je trebao biti oko 4.000 tona. Projektovanje je išlo u tom pravcu do maja 1975. godine, kada je donijeta odluka da se brod opremi novim hidro-akustičnim kompleksom „Полином“. Tokom 1976. godine dolazi do izmjena na projektu što rezultira stvaranjem znatno većeg, naoružanijeg i opremljenijeg broda.

          I tako nastadoše ovi brodovi izuzetne ljepote čija je namjena vođenje protivpodmorničke borbe, zaštita plovnih sastava od napada podmornica i napada iz vazdušnog prostora, te pratnja konvoja. Izgradnjom brodova klase „Удалой“, a zahvaljujući sistemu „Полином“, konačno je bilo moguće iskoristiti pun potencijal protivpodmorničkog raketnog sistema URK-5 „Раструб-Б“ na njegovom krajnjem dometu. Mali domet hidro-akustičnih sistema je, inače, bio velik nedostatak BPK Pr. 1134A i 1134B, te SKR Pr. 1135. Zamisao velikog Gorškova je bila da BPK klase „Удалой“ dejstvuju u tandemu sa raketnim razaračima Projekta 956 „Сарыч“, klase „Современный“. Brodovi bi činili smrtonosnu kombinaciju na moru. Teško naoružani, pružali bi podršku i čuvali jedan drugoga dok bi se držali svako svog dijela posla, „Современный“ bi se obračunavao s brodovima, a „Удалой“ s podmornicama.

          U periodu od 1977. do 1991. godine izgrađeno je ukupno dvanaest brodova Projekta 1155. Osam jedinica je izgrađeno u kalinjingradskom brodogradilištu „Jantar“, a četiri u lenjingradskom „Ždanovu“. Raspad SSSR i turbulentna, mračna i tranziciona decenija koja je uslijedila ostavila je traga na klasu „Удалой“. Trenutno je u operativnoj upotrebi osam brodova, po četiri jedinice u Sjevernoj i Tihookeanskoj floti.

[attachment=1]

          Standardni deplasman brodova Projekta 1155 je 6.840 tona, dok pun iznosi 7.570 tona. Dužina broda je 163 metra, širina 19 metara, dok gaz iznosi 5,2 metra. Trup, sa duplim dnom preko čitave dužine, je sa šesnaest pregrada podjeljen na sedamnaest vodonepropusnih odsjeka. Ispod kobilice se nalazi ogromno torpedoliko kućište sistema „Полином“, dužine trideset i prečnika pet metara. Na krmi broda je uređen helidrom sa dva polu-utopljena hangara za helikoptere Ka-27. Posadu čine 293 člana, od čega je 46 oficira. Autonomija broda iznosi 30 dana.

Trup[attachment=2]

Kućište hidroakustičnog sistema[attachment=3]


Lijevi hangar sa helikopterom Ka-27[attachment=4]

          Pogonsku grupu brodova Projekta 1155 čine dva gaso-turbinska agregata GTA M-9, snage po 31.000 KS. Agregati M-9 se sastoje od dvije gasne turbine, jedne „marševske“ M-62 snage 8.500 KS i jedne „forsažne“ M-8KF snage 22.500 KS. Dakle, ukupno četiri gasne turbine. Pogon je organizovan u dva zasebna mašinska odsjeka, a dimnjaci služe i kao otvori za montažu/demontažu turbina. Na brodovima su ugrađena i četiri generatora na gas (po dva u svakom mašinskom odsjeku) za proizvodnju el. energije, snage po 1.250 kW. Sa ukupno 62.000 KS, brodovi postižu maksimalnu brzinu od 29,5 čvorova. Doplov iznosi 6.882 NM sa 14 čvorova ili 4.000 NM sa 18 čvorova.

-u žutom okviru: protivpodmornički raketni sistem "Rastrub-B"
-u crvenom okviru: RS PVO "Kinžal"
-u plavom okviru: četvorocijevni torpedni aparati
-u tamnocrvenom okviru: protivpodmornički raketni bacači RBU-6000
-u svjetlo zelenom okviru: topovi AK-100
-u tamno zelenom okviru: topovi AK-630M

Brodski top AK-100, kalibra 100 mm[attachment=1]

          Brodovi klase „Удалой“ naoružani su sa po dva topa AK-100, kalibra 100 mm. Riječ je o jednocjevnim, univerzalnim, vodom hlađenim topovima, smještenim u stabilisanim kupolama na pramcu. Brzina gađanja je 60 metaka u minutu, a maksimalni domet iznosi 21,5 km. Top koristi tri vrste municije. Municiju sa trenutno-fugasnom granatom UOF-58 za gađanje ciljeva na moru i kopnu i dvije vrste municije za gađanje ciljeva u vazduhu, UZS-58 i UZS-58R (sa dva tipa blizinskih upaljača). Bojevi komplet municije je 600 metaka po topu. Topom se upravlja i gađa sistemom za upravljanje vatrom MR-145 „Лев-214“.

Gađanje[attachment=2]

Sistem za upravljanje vatrom MR-145[attachment=3]


         
          Za blisku protivavionsku i protivraketnu odbranu, brodovi su opremljeni sa po četiri šestocijevna automatska topa AK-630M, kalibra 30 mm. Brzina paljbe je 4.000 do 5.000 metaka u minuti, a efikasan domet 4.000 metara. Ukupni bojevi komplet broji 12.000 metaka. Topovi su smješteni na bokovima broda, a svakim parom topova upravlja po jedan nišanski radar MR-123 „Вымпел-А“.

Automatski top AK-630M[attachment=4]

          Osnovno protivpodmorničko naoružanje brodova klase „Удалой“ čini univerzalni raketni kompleks URK-5 „Раструб-Б“. Sistem URK-5 se sastoji raketa 85RU sa lakim protivpodmorničkim samonavođenim torpedom UMGT-1, dva četvorocijevna lansera KT-100M-1155 i sistema za upravljanje vatrom Muson-U-1155. Raketa 85RU dugačka je 7,2 metra, prečnika tijela 57,4 cm, a težine je oko četiri tone. Domet rakete je 50 km, brzina 0,95 Maha, a visina leta do 400 metara. Na određenoj tački putanje raketa odbacuje torpedo UMGT-1 koje se padobranom spušta u vodu. Torpedo je brzine 41 čvor, dometa osam kilometara i dubine dejstva 500 metara. Sistem samonavođenja detektuje ciljeve do 1,5 km udaljenosti. Raketa 85RU posjeduje sistem IC samonavođenja pa je njome moguće i gađati površinske ciljeve. Potrebne uvodne elemente za gađanje podmornica obezbjeđuje sistem „Полином“.

Vođena raketa 85RU[attachment=1]

Samonavođeno protivpodmorničko torpedo UMGT-1[attachment=2]

Četvorocjevni lanser KT-100M-1155[attachment=3]

Protivpodmorničke rakete u lanseru[attachment=4]

Lansiranje![attachment=5]

          S obzirom da je sistem URK-5 u naoružanje uveden 1984. godine, u vrijeme izgradnje prvih brodova Pr. 1155 još nije bio prošao sva ispitivanja. Zbog toga je nekoliko prvih brodova za prvo vrijeme bilo opremljeno starijim protivpodmorničkim raketnim sistemom UPRK-3 „Метель“.

          Kao dopunsko naoružanje za borbu protiv podmornica (i brodova), brodovi su opremljeni sa po dva četvorocjevna torpedna aparata ČTA-53-1155 za torpeda SET-65 i 53-65K. Gađanje torpedima se ostvaruje preko sistema za upravljanje torpednim gađanjem „Пурга-1155“.

Četvorocjevni torpedni aparat ČTA-53-1155[attachment=1]


          Osim toga, brodovi su naoružani i sa po dva dvanaestocijevna protivpodmornička raketna bacača RBU-6000 „Смерч-2“. Bojevi komplet broji 96 dubinskih bombi RGB-60.

RBU-6000[attachment=2]

          Brodovi Projekta 1155 su, za odbranu od napada iz vazdušnog prostora, opremljeni sa po dva brodska raketna sistema PVO "Кинжал", razvijenim 80-ih godina u birou "Альтаир". Riječ je o višekanalnom, automatskom sistemu sposobnom da se uspješno izbori sa masovnim napadom niskoletećih protivbrodskih i anti-radarskih raketa, vođenim i nevođenim bombama, avionima i helikopterima.

          Sistem se sastoji od jednog radarsko-računarskog sistema za upravljanje vatrom K-12-1 i četiri vertikalna lansera, „silosa“, sa po osam raketa. Na brodove je ugrađen po jedan sistem na pramcu i krmi, ukupno osam lansera sa 64 rakete. Sistem K-12-1 prati ciljeve do daljine od 45 km, a može istovremeno da gađa četiri cilja sa osam raketa. Prati i gađa ciljeve brzine do 700 m/s. Masa sistema iznosi 41 tonu.

Radar 3R95 sistema za upravljanje vatrom K-12-1[attachment=1]

          Sistem "Кинжал" koristi vođenu raketu na čvrsto gorivo 9M330-2, istovjetnu raketi kopnenog sistema „Тор-М1“. Raketa gađa ciljeve na daljinama od 1,5 do 12 km i visinama od 10 do 6000 metara. Rakete se nalaze u zaptivenim kontejnerima u kojima se transportuju i iz kojih se ispaljuju. Masa rakete je 165 kg, a bojeve glave 15 kg. Vertikalni lanser može da ispaljuje po jednu raketu svake tri sekunde.

Vođena raketa 9M330[attachment=2]

Četiri pramčana lansirna modula[attachment=3]

          Uvođenje u operativnu upotrebu sistema "Кинжал" je kasnilo pa su prva tri broda iz klase („Удалой“, „Вице-адмирал Кулаков“ i „Маршал Василевский“) izašli na more bez tih sistema, dok su sledeća tri broda („Адмирал Спиридонов“, „Маршал Шапошников“ i „Адмирал Трибуц“)  dobili samo po jedan sistem. Kasnije tokom eksploatacije, brodovi su opremani sistemima, mada su dva otišla u rashod, a da nisu dobili "Кинжал".

Brod bez raketnih sistema PVO, označena mjesta nedostajućih radara sistema za upravljanje vatrom.[attachment=4]

Odlično, jedva čekam nastavak.

LPB

          Prvi brod u klasi, BPK "Удалой" je započeo svoj život na navozima kalinjingradskog "Jantara" 23. jula 1977. godine kada mu je položena kobilica kao novogradnji br.111 (u spisak brodova VMF je unešen nešto ranije, 14. aprila 1976.). Porinut je 5. februara 1980. godine, a stupio je u stroj 31. decembra iste godine. Ni mjesec dana kasnije, 24. januara 1981. godine, ulazi u sastav Sjeverne flote. Od 26. do 30. marta 1984. brod je bio u posjeti Havani. Vrijeme od 24. oktobra 1988. i 19. januara 1990. godine, brod je proveo u Krondštatu na velikom remontu. 1996. godine je preveden u rezervu, a 2001. godine je isključen iz sastava VMF. 2002. godine je djelimično izrezan, nakon čega je potonuo kod Bjelokamjenka u Kolskom zalivu. U martu 2006. godine firma "Hidrotehservis" ga je digla sa dna i izrezala.

Na početku službe, 1981. godine:
[attachment=1]
[attachment=2]

Na Mediteranu, 1984. godine[attachment=3]

Konačni kraj, mart 2006.
[attachment=4]

Baš dobro i zanimljivo, Rašo.

          Kobilica sledećeg broda u klasi, "Кулакова" (novogradnja br.731), položena je brodogradilištu "Ždanov" u Lenjingradu, 4. novembra 1977. godine. Porinut je 16. maja 1980. godine, stupio u stroj 29. decembra 1981, a 9. februara 1982. uključen u sastav Sjeverne flote. Od 3. do 7. novembra 1988. godine, brod je posjetio Kubu. Moglo bi se reći da je ovaj brod pukom rećom ili nekim velikim čudom preživio tranziciju i ostao u stroju. Naime, 19. marta 1991. godine je ušao u veliki remont u Severomorsku da bi tu ostao preko devet godina. Na kraju je otegljen u "Sjevernaju verf" (bivši "Ždanov") gdje je obavljen veliki remont i modernizacija.

Odlazak u remont 1991. godine
[attachment=1]

Tegljenje za Sankt Petersburg, 2000. godina
[attachment=2]
[attachment=3]

Udahnut mu je novi život
[attachment=4]

          Treći brod Projekta 1155 bio je "Маршал Василевский", koji je upisan u listu brodova VMF 20. februara 1978. godine. Kobilica novogradnje br.732 je položena u "Ždanovu" 22. aprila 1979. godine. Porinut je 29. decembra 1981, a u operativu je uveden 8. decemba 1983. godine. U sastav Sjeverne flote ulazi 18. januara 1984. godine. Devedesetih godina je preveden u rezervu i od 1997. godine nije više plovio. Početkom 2007. godine konačno izlazi iz sastava VMF i biva razrezan.

Za vrijeme službe, 1988. godine
[attachment=1]

Rasprema broda
[attachment=2]

I kraj...
[attachment=3]

          Četvrti iz klase "Удалой", upisan u listu brodova VMF 11. juna 1979. godine, je "Адмирал Захаров". Kobilica novogradnje br.112 položena je 16. oktobra 1981. godine u kalinjingradskom brodogradilištu. Porinut je 4. novembra 1982, a stupio u stroj 30. decembra 1983. godine. U sastav Tihookeanske flote ulazi 18. januara 1984. godine.
          U posjeti Bombaju je bio od 29. novembra do 3. decembra 1988. godine, a u Sjevernoj Koreji je boravio od 12. do 16. maja 1988. Vrijeme od 7. septembra 1988. do 3. aprila 1989. godine, brod je proveo na "borbenom zadatku" u Persijskom zalivu. U tom periodu je sproveo 23 konvoja sa ukupno 53 broda, prešavši 5.500 milja.
          Brod žalosne sudbine, upropašten je gotovo nov. Dana 17. februara 1991. godine na brodu je, usled nemara, izbio požar koji ga je privremeno izbacio iz stroja. Novca za remont nije bilo pa je brod 5. jula 1994. brisan iz sastava VMF, a 29. septembra iste godine otpravljen za Južnu Koreju.

Na samom početku službe
[attachment=1]

Požar 1991.
[attachment=2]

Rasprema
[attachment=3]

Ova tema dobar je primer kako su se devedesetih godina u Rusiji otpisivali i rezali skoro novi brodovi. Sa razaračima pr.956 "Современный" stanje je bilo još gore, mada su ti brodovi imali konstruktivnu manu - loše kotlove. Uopšte, pojava dve klase "razarača" slične veličine, osim različite namene brodova objašnjava se i tumačenjem da je osim brodova sa pogonom GT, potrebna i klasa brodova sa kotloturbinskom pogonskom grupom, brodova koji mogu da plove na mazut, kojeg je bilo u izobilju, dok je kerozina za GT moglo i da zafali.
Što se tiče sonara "Polinom" - drugi naziv za isti sonar je "Zvezda", taj sonar je bio takvih dimenzija da jednostavno nije mogao biti ugrađen na manji brod. Kako su brodovi pr.1155 bili projektovani sa jasnim otklonom u stranu PPD, moćan sonar je bio prvi prioritet.

Ne znam da li je Rašo pomenuo da je kompleks Rastrub bio univerzalan ne samo po tome što je imao i GSN za površinske ciljeve, već je osim torpeda imao i bojnu glavu u raketi, namenjenu upravo za napad na površinske brodove.

Ovi brodovi Pr.1155 su još odlično i prošli.


Sjutra nastavak. :)

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

Ispravka, BPK pr.1155 nisu imali sonar Zvezda, već baš "Polinom", nije isto.

Na nekim sajtovima-zapadnim-sam ptočitao da je Udaloy nastavak projekta Krivak,u šta sumnjam?? :pirat
[attachment=1]

"Звезда" je ugrađena na "Адмирала Чабаненка", Pr.1155.1.

Rusi su imali takvu namjeru, na početku razvoja. Ali su '75.-'76. odustali od toga i projektovali sasvim novi brod.

Kao osnova kod idejnog projektovanja pošlo se od brodova 1135M (Krivak II), ali su brodovi kao i kiselo testo, očas porastu, u ovom slučaju skoro dvostruko po deplasmanu. Trebalo je smestiti ogromni sonar kao prvi proritet, helikopterski hangar za dve letelice i savremeni kompleks bliske PVO. Samo PVO "Kinžal" je ispao duplo teži nego što se planiralo tehničkim projektom!
"Kinžal -(bodež) - dobar je za onog kod koga se nađe ... i loš za onoga ko ga nema u odsudnom trenutku". Citat "basmačkog" vođe Abdule iz besmrtnog filma "Belo sunce pustinje". Dokaz da osim "Vesterna" postoji i "Istern" kao žanr.

          Na navozima "Jantara" je 11. aprila 1982. godine položena kobilica novogradnje br.113, petog broda klase „Удалой“. Porinuće novog broda je obavljeno u februaru 1983. godine, a stupio je u stroj 30. decembra 1984. U sastav Tihookeanske flote ulazi 4. marta 1985. godine.
          U posjetama stranim lukama bio je u vremenu od 4. do 8. jula 1986. (Sjeverna Koreja) i od 8. do 12. avgusta 1991. (Indija). Od marta do septembra 1989. godine, brod je boravio u Persijskom zalivu, na borbenom dežurstvu. Tokom aprila mjeseca te godine sproveo je šest konvoja sa ukupno 15 brodova kroz Zaliv.
Nakon samo dvanaest godina službe "Адмирал Спиридонов" biva isključen iz sastava VMF 16. avgusta 1997. godine. U avgustu 2002. godine je objavljen tender za prodaju nekih brodova u staro željezo na kome se našao i "Спиридонов". Posao je dobila izvjesna firma "Zvjezda-invest" i isjekla brod.

Nekoliko fotografija broda tokom službe:

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

http://www.youtube.com/watch?v=MOq27phwNpI

Nije Udaloy, već Sovremeny  :)
Ispravka - jeste Udaloy II  :-[

Jedini od svoje "vrste". Brod koji se po naoružanju, opremi, namjeni i mogućnostima potpuno razlikuje od svog izvornika. Uspješno ukrštanje Pr.1155 sa Pr.956.

          Šesti po redu, "Адмирал Трибуц", upisan je u flotnu listu 11. juna 1979. godine, a kobilica mu je položena 19. aprila 1980. godine u lenjingradskom "Ždanovu" kao novogradnji br.733. Porinut je 26. marta 1983, a u stroj je stupio 30. decembra 1985. godine. Nedugo potom, 15. februara 1986. ulazi u sastav Tihookeanske flote.
          U novembru 1987. je u posjeti Jemenu, a sredinom maja 1990. godine obilazi Maleziju. Boravio je i u Persijskom zalivu. Početkom 1994. odlazi na remont ali već 22. marta biva preveden u rezervu, da bi 2001. godine bio opet aktiviran. Krajem iste godine obilazi Sasebo u Japanu. Tokom 2005. godine, u sastavu odreda brodova TOF, posjećuje Indiju, Indoneziju, Singapur, Tajland i Vijetnam. Tokom 2009. godine (avgust, septembar i pola oktobra) brod je u sastavu odreda TOF na zadatku zaštite trgovačkih brodova od napada somalijskih pirata. Za to vrijeme je pružio zaštitu za 101 brod u ukupno 13 konvoja. Na povratku u Vladivostok je posjetio Sejšele i Maleziju. Početkom 2012. godine brod opet odlazi na tromjesečni zadatak u Adenski zaliv.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Polako, pustite Raša da ide po redu. Doći će na red i Admiral Čabanjenko, jedini sagrađen po projektu 11551, Udaloy II.

          Kobilica novogradnje br.114, "Маршала Шапошникова", sedmog u klasi, položena je 1983. godine u kalinjingradskom brodogradilištu. Porinut je u januaru 1985, a stupio u stroj 30. decembra iste godine. U sastav Tihookeanske flote ulazi 2. februara 1986. godine.
          U drugom dijelu 1987. godine obilazi Mozambik, Indiju, Angolu i Sejšele, a od jula 1988. do februara 1989. godine se nalazi na borbenom zadatku u Persijskom zalivu, sprovodeći u tom periodu 19 konvoja sa 41 brodom. Tokom 1990. godine posjećuje Sjevernu Koreju i učestvuje u evakuaciji sovjetskih građana iz Etiopije, a od decembra 1990. do kraja avgusta 1991. se nalazi u Persijskom zalivu. Drugi dio '93. godine i prvi dio '94. brod provodi na remontu.
          U septembru 2008. godine u mašinskom odeljenju izbija požar u kome stradaju dva mornara. Remont traje do marta 2009. godine, kada se brod vraća u stroj.
          25. februara 2010. brod ulazi u sastav odreda za borbu protiv somalijskih pirata i biva upućen u Indijski okean gdje 6. maja 2010. godine na prepad oslobađa tanker "Moskovski univerzitet" koga su prethodno oteli pirati.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

I jedan snimak sa "Шапошњикова":

http://www.youtube.com/watch?v=-piVXdyX7IE

          Osmi u klasi „Удалой“, unesen u spisak VMF 26. oktobra 1983, rekorder je po broju imena koja je ponio. Kobilica novogradne br.115 položena je u "Jantaru" 12. jula 1984. godine pod imenom "Маршал Жуков". Već u avgustu iste godine je preimenovan u "Маршал Буденный", a porinut je u vodu 24. decembra 1985. godine pod imenom  "Симферополь". U stroj stupa 24. januara 1988. godine i ulazi u sastav Sjeverne flote. 24. januara 1996. godine brod mjenja ime u "Североморск".
          Dvije godine, od 1998. do 2000, brod je bio u remontu kada mu je čitav pogon zamjenjen. Brod je zimu 2012./2013. proveo u Adenskom zalivu na zadacima pratnje trgovačkih brodova.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

https://www.youtube.com/watch?v=gT6Gp2EktiA

https://youtu.be/kY5aXZHsbZ4

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5][attachment=6][attachment=7][attachment=8]