Print Page - M.A.S. u ISR

M.A.S u ISR
Bio bi grjeh ne spomenuti ove mališane i njihove hrabre posade, koje su i tekako imali uspjeha u pomorskom ratu na Jadranu.
Prve studije za uvođenje ovih čamaca datiraju več od 1906g. To su trebali biti brzi čamci, naoružani torpedima, sa motorom sa unutrašnjim sagorjevanjem. Trebali su biti izrađeni pre svega za sjeverni Jadran, koji je bio specifičan (sa italijanske strane ) prepleten lagunama i kanalima. Za te zadatke je zamišljena ova vrsta broda, koja je uz to da je lako plovila po kanalima, bila sposobna i izdržati otvoreno more.
M.A.S je trebao biti , prvotno i zadnja linija odbrane od neprijateljskih brodova koji su prišli blizu obale. Morao j e biti brz, nisko nad vodom, radi težeg primjećivanja i dobro naoružan, u to vrjeme strahovitim oružjem, torpedom. Imao je i zadatke patroliranja duž obale i zadatke protivpodmorničke borbe, zašto su kasnije naoružani dubinskim bombama i vučenim torpedima.
Za vlastitu odbranu je imao i art naoružanje, top do 57mm i teške mitraljeze.
Admiral Paolo Thaon Revel je brzo uočio prednosti ovih lakih snaga na Jadranu i pored efanzivne uloge, pridodao im i veliku ofanzivnu ulogu, iznenadnih napada na površinske brodovei upada u međuotočko područje i sidrišta neprijatelja. Zbog malog gaza, bez problema su forsirali minska polja, a po potrebi i polagali mine u priobalnim područjima.
Nešto i o imenu M.A.S. Obično se pogrešno tumači ova skračenica. Skračenica u originali znači »Motobarche Armate S.V.A.N.(Societa Veneziana Automobili Navali)«, nekada se M.A.S. prevodi i kao« Motobarcha Anti Sommergibile«.
Termin »motoscafo« se počeo koristiti dosta kasnije od 1925g.
Iza oznake M.A.S. , nalazi se još i broj, a tako su označavane sve lake jedinice. (torpedne, za polaganje mina, topovnjače, za protivpodmorničku borbu ..)
Izbijanjem rata Regia Marina je hitno trebala lagane jedinice za zaštitu od podmornica i patroliranje uzduž obale.
M.A.S 1 i 2 su naručeni prije izbijanja neprijateljstava i preuzeti u septembru 1915g. kako su se pokazali nestabilni i neuravnoteženi, 15 novembra se odlučuje da se transformišu u topovnjače, a u zadnjem momentu u polagače mina. Kao takvi u flotu su uključeni u decembru 1916g. To su bili čamci deplasmana 12 t. mogli su ponijeti 4 nine tipa Bollo.[attachment=1][attachment=2]

Ministarstvo mornarice u junu predlaže izgradnju 50 čamaca , koji bi trebali imati dužinu 15m, brzinu od 25čv, imati dobre maritimne osobine, biti naoružani topom 57mm, dva torpeda, a na krmi da imaju ispuste za ispuštanje protivpodmorničkih vučenih torpeda. Trebali bi biti završeni do kraja 1915g. Autonomija pri vožnji punom snagom ne bi trebala biti manja od 200 Nm.
16.jula potvrđene su narudžbe i to u S.V.A.N.-u (3-22)i Ansaldu(23-52), koji je pripremio proizvodnju svojih čamaca po uzoru na čamce dizajnirane u S.V.A.N-u.
Novi čamci su trebali objediniti dvije funkcije, ofanzivnu, kao torpedni čamci i defanzivnu kao protivpodmornički brodovi. Ali ni sa ove dvije serije se nije uspjelo postići brzinu veu od 24čv. Čamci su imali deplasman 12t i dimenzija 16x2.63x1.2. Imali su dva motora zajedno 900ks i dva električna motora sa kojima su mogli postići brzinu 4 čv. U stroj su stupili 1916 i 1917g.
Naoružani su bili sa dva torpeda 450mm i tri mitraljeza ili 4-6 dubinskih bombi , top 57mm(ne svi) i 2 mitraljeza.[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

M.A.S. tipa 3
Treba napomenuti da podatke o naoružanju treba uzeti fleksibilno, recimo uskoro su počeli top 57mm zamjenjivati sa topom 47mm, radi lakšeh rukovanja. Dalje naoružanje je zavisilo do variante, protivpodmornička ili torpedna. Mitraljezi su bili 6.5mm. Lanseri za torpeda su bila klješta, bez torpednih cijevi, za razliku od početne zamisli kod M.A.S 1i 2 gdje su prije pretvorbe postavljena dva torpeda koja su se ispaljivala sklizom sa krme.
Pokušane su razne metode za prigušenje šuma , kao posebne poklopce, glušnike …,pa su se na kraju odlučili za upotrebu elektromotora 5ks. Na svaki brod su stavili dva takva motora, koja su radila sa 280 okretaja. Doduše to je opteretilo čamac za 1,5 tone, motori i akumulatori. Doplov je bio 20 milja.
Motori su se čuli tek na 50-100m.
M.A.S 9, 13 i 15 su kasnije preuredili da je svaki mogao ponijeti 4 mine tipa Bollo.
MAS 10 i 12 (topovnjače) su dobili oklop na najosjetljivijim mjestima (motor, transmisija kormila) i prebačeni su željeznicom na Gardsko jezero. Kasnije, u maju 1918, su im se pridružili i MAS 17 i 20 i jedan MAS druge serije MAS 203. [attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

M.A.S. tipa 23
Kao što je napisano 30 čamaca je naručenih u Ansaldu, Genova. 22 čamca su opremljena kao artiljerijski čamci , a ostali od broja 45-52 kao torpedni čamci.
Kako motrora Isotta-Fraschin ( 220ks)nije bilo dovoljno montirani su i Sterlingovi motori (američki , od 200ks, 1300 o/min , potrošnja goriva 56-64kg/h)
Kao i čamci iz SVAN-a i kod ovih je art,varianta imala top 47mm i dva mitraljeza 6.5mm, dubinske bombe i dva tegljena protivpodmornička torpeda.
Torpedna varianta je imala torpedne aparate, dva od 356mm , Whitehead Napoli, koji su se nalazili u pramčanom povišenju. Pored toga su imali topove 37mm, dubinske bombe i teglejena torpeda (protivpodmornička)
Brzina art. Variante je bila od 20-22čv, a torpedne variante 19čv. Ubrzo su 26.oktobra 1916 rješili da i te brodove pretvore u art.variantu.
[attachment=1][attachment=2]

M.A.S tipa 53.
14.augusta 1916g, mornaarica je naručila još 10 novih čamaca od broja 53-62, u SVAN-u. Samo MAS 53 je dobio motor Isotta –Fraschini, a ostali su imali američke Stering motore. Naoružanje i oprema je bilo skoro isto kao i kod tipa MAS 3.
Prva jedinica je završena 30.novembra 1916g, a zatim su u intervalima od deset dana sljedili novi.
Istovremeno su naručeni (10 ) čamaca u brodogradilištu Orlando (Napoli). Tamo su predlagali postavljanje trećeg motora, radi postizanja večih brzina. Ispitivanja su vršena na Tipu SVAN sa dva vijka, SVAN sa tri vijka i širim prototipom sa tri vijka.
Kod provi proširena varianta je uprkos većem deplasmanu (12,4t) postigla brzinu od 27čv.
Usljed toga viceadmiral Revel je naredio da se samo prvih pet čamaca naručenih u SVAN-u (MAS 53-57 završe po već prije postojećem projektu, a ostalih pet (MAS 58-62) po uzoru na proširenu variantu sa tri motora.
Na testiranjima gotovih čamaca bile su postignute sledeće brzine:
MAS-53, motor Isotta-Fraschini , 24,6čv
MAS 54-57, Sterling motor, 23-24 čv
MAS 58, sa širim tijelom i tri motora, samo 25čv
Prijedlok da se Sterlingi zamjene jačim Isotta –Fraschini , nije prihvačen jer je mornarica hitno trebala čamce.
Tako je samo MAS 58 imao tri motora, ostali 59-62 su dobili dva Sterling motora i imali brzinu 22-23čv.
Iako su čamci bili koncipirani za dvije različice oružja, svi su završili kao artiljerijska različica, naravno sa protivpodmorničkim naoružanjem.[attachment=1]

M.A.S 63-90 ELCO
Ovde če biti obrađeni MAS-ovi po brojevima, sistematizacija po tipovima če biti napravljena posle obrade bazirane po brojevima, odnosno narudžbama. Kao što se več iz gore izloženog vidi nisu unificirane zadaće brodica vezanih za to ime.
U ovom periodu, kada su Italjani krenuli sa proizvodnjom ovih čamaca od 12t, Englezi su se snabdjeli iz Amerike sa motornim čamcima (oznaka ML-Motor Launch) od 40t, koji su pokazali uspješni kao eskortni i protivpodmornički brodovi. To su brodovi poznati po skraćenici ELKO (po Electric Launch Company). U toku rata je samo za izvoz iz Amerike izgrađeno 700 brodica, da ne računamo one za US Navy i one proizvedene po licenci u nacionalnim pogonima.
Tako je i Reggia Marina počevši od novembra 1916g pa do februara 1918g. naručila jedan veliki broj ovih brodica, a uposlila i neka nacionalna brodogradilišta za njihovu proizvodnju ( ovi su nazvani ELCO italiano).
Pošto idemo kronološkim redom prva serija je bila izgrađena u Elco brodogradilištu, Bayonne,USA, i to su bili MAS 63 do MAS 90.
Ovi brodići su imali deplasman 40.6t, odnosno puni deplasman 43.8t.
Bili su dimenzija 24.4x3.71x1.20m. Imali su dva propelera i dva motora Standard petrol engines, svaki od 220 ks, sa kojima su postizali brzinu 15 do 17čv. Sa 14čv su imali doplov 900NM. Naoružanje ovih brodica je bilo standardno top 76/40 Armstrong 1916, mitraljez 6.5mm, 10 dubinskih bombi, a bili su snabdjeveni i vučenim protivpodmorničkim torpedima. Većina je opremljena i hidrofonima.
Posada je bila 15 ljudi.
Prvi brodovi su isporučeni u decembru 1917g. MAS 89 nikada nije isporučen, tokom transporta iz USA otplavio ga je val sa S/S Maine.[attachment=1]
Mašinerija[attachment=2][attachment=3]
Top[attachment=4]

M.A.S 91-102, Orlando 12t
Operacije u proljeće 1916g. u kojima su sudjelovali čamci MAS su pokazale da su čamci prespori za uspješan napad torpedima na neprijateljske brodove , a premala brzina drastično smanjuje njihovu mogučnost uspješnog povlačenja posle napada.
U oktobru 1916g Cantieri Orlando di Livorno predstavili su svoj opitni projekt, koji je proizlazio iz projekta SVAN. Novi projeat je imao slične karakteristike dimenzije 16,5x2,83m, deplasman 11t,odnosno puni 13,5t. trebala su ga pogoniti dva motora L56 Isotta –Fraschini od 220ks. Rezervar za gorivo je bio 850kg, te je sa punom brzinom imao doplov 170 NM. Zbog boljeg oblika trupa očekivala se veća brzina cca 25čv.
Međutim prototip izgrađen u januaru 1917g na testovima je postigao brzinu od 27,1čv. Odamah je donesena odluka da se izgradi još jedanest ovih čamaca. Umijesto motora L56, ugrađeni su motori L 250 od 250ks. MOTORI SU IMALI 1300-1400 o/min, potrošnja benzina je bila 72kg na sat, atu treba nadodati i 7,5kg maziva. Motor je testiran krajem 1916g.
Serijska proizvodnja čamaca je krenula tek augusta 1917g, jer se je nacrt morao prilagoditi novim motorima, pre svega su potrebni veći rezervoari goriva za koliki toliki doplov. Dodana su dva rezervara od po 300l. Čamci su na testovima dosegli brzine 27,5 do 29čv. Večina čamaza je bila snabdjevena električnim motorima za šunjanje.
Rađeni su u dvije različice kao topovnjača(canonjera) sa naoružanjem 47/40 Hotchkiss, i mitraljez 6.5mm. Pored toga su imali 2 dubinske bombe.
U različici kao torpedni čamac, imali su 2-3 mitraljeza 6.5mm, dva torpeda 450mm i 4 dubinske bombe.
Sad i tu je bilo raznih varijacija. Dole u staviti sliku MAS 95, koji ima interesantne mine(? ) na krmi.
Po rogovima su očitno neka varianta mine, vjerojatno je ono na mini sidro, a polagale su se u funkciji protivpodmorničke borbe.[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

U februaru 1917g, odlučeno je da se naruči još 100 čamaca M.A.S. i to kaoko slijedi:
-M.A.S 103-114
tipa ELKO izgrađenih u SAD, sasvim isti kao i predhodna serija ELKO brodica.
-M.A.S 115-139,
ukupno 25 čama, bili su isključivo protivpodmornička varianta čamaca SVAN, novi projekt od 19t. Građeni su u :SVAN, Piacenza / Arsenale di Venezia: MAS115, 116, 119, 120, 122,SVAN, Piacenza / SVAN, La Spezia: MAS117, 118, 123 – 139,SVAN, La Spezia: MAS121. Završeni su tijekom 1918g.
Čamci su bili deplasmana 19t i imali dimenzije 18x3,2x1,2m. Dva propelera su pogonjena sa dvije mašine Isotta-Fraschini , skupne snage 500ks. Maksimalna brzina je bila od 21-23 čv, a doplov sa 18čv 300 milja.
Naoružani su bili topom 76/30 Armstrong 1914, jednim mitraljezom 6.5mm i 20 dubinskih bombi. Bili su opremljeni sa hidrofonima.[attachment=1][attachment=2]
i
-M.A.S 140 do 202,
63 kom. Starog dobrog tipa od 12., modificiranog.
Građeni su u dvije različice, protivpodmorničko-art i torpedna
Od broja 140 do 157je bila protivpodmornička varianta, građen u Maccia Marchini i Carate Lario. Završeni su 1918 i 1919 g.
Imali su deplasman 12t i dimmenzije 16x2.63x1.1m, a zavisno od broja, dava propeler asu pogonjena Sterlingovim motorima od 400ks(brzina 24čv), odnosno sa Fiatovim motorima od 480ks (brzina 25čv). Doplov je bio 136 odnosno 146nm sa 23čv.
Naoružan su bili sa topom 57/43 Nordenfelt, jednim mitraljezom i sa 6 dubinskih bombi.
Od broja 158 do 202 su građeni u više manjih brodogradilišta, Picchiotti, Limite sull`Arno:MAS158 – 165,Gallinari, Livorno: MAS166 – 175,Piaggio, Sestri Ponente: MAS176 – 200,Foggi & Agretti, Livorno: MAS201, 202.
Trebali su biti završeni do kraja 1917g, ali mnogi su završeni 1918g pa čak i posle rata 1919g.Posebno su brodogradilišta imala problem sa dobavom motora Fiat A12, koji se koristio I u vazduhoplovstvu, pa je nekim brodovima opet dopalo da imaju Sterlingove motore, koji su bili manje snage , a imali su veću potrošnju.Brodice opremljene sa Sterlingovim motorima sui male brzine 22-23čv, a sa Fiatima, 25-26čv, neki čak 27čv (MAS 168)
Naoružani su bili:
MAS158 - 160, 166 - 168: 2 x mitraljez 6.5/80, 2 - 450 TT, 6 dubinskih bombi
MAS161 - 165, 169 - 202: top- 57/43 Nordenfelt, mitraljez - 6.5/80, 6 dubinskih bombi
[attachment=3]

3.maja, samo dva mijeseca od narudžbe MAS 103-202, odobrena je gradnja još 115 jedinica.
Prvih trideset su bili čamci od 12 tona.
MAS 203 , Baglietto 12t, eksperimentalni torpedni ili art/protivpodmornički čamac. [attachment=1]
Nekako je najbliži MAS-95. Uglavnom su razlike u motoru. Ovde je motor Fiat petrol, a elektromotori za šunjanje Rognini. Snaga ,460ks dva motora se prenosila na dvije osovine, pa je maksimalna brzina bila 26čv.
MAS 204-217, su građeni po gornjoj šemi u Baglietto, Varazze, a završeni su 1918g.
Maxsimalna brzina tih brodica je bila od 23-24čv. Opremljene i motorom za šunjanje , elektromotorima Rognini od 10ks.Naoružanje zavisno od varijante :
Kao torpedni: 1 x 1 - 6.5/80, 2 - 450 TC, 10 dubinskih bombi
Kao topovnjača: 1 x 1 - 57/43 Nordenfelt, 1 x 1 - 6.5/80, 10 DC

MAS 218-232, Orlando 12t[attachment=2]
Građeni u brodogradilištu Orlando,Livorno. Završeni su 1918 I 1919g. Mnogi su kasnije prodani Fincima, Kinezima, Švedima I Španskim nacionalistima.
Motori su bili Isotta Fraschini od 500ks, 218-222 I 228 su imali elektromotore za šunjanje Rognini.
Posledično jačem motoru su postizali I veće brzine 26čv.
Razlike su bile I u naoružanju zavisno od različice:
Kao torpedni čamac: (2 - 3) x 1 - 6.5/80, 2 - 450 TC, 4 dubinskih bombi
Kao topovnjača: 1 x 1 - 57/43 Nordenfelt, 1 x 1 - 6.5/80, 2 dubinska bombe.[attachment=3]

20 čamaca je bilo protivpodmorničke namjene i to 19 tonski čamci SVAN.

MAS 233-252, ista različica kao i prethodna verzija SVAN 19t.
Građeni su u Ducrot, Palermo, a završeni 1918 i 1919g.
Brzina 20čv(max), a naoružanje 1 x 1 - 76/40 Armstrong 1916, 1 x 1 - 6.5/80, 20 dubinskih bombi

Preostalih 65 MAS-ova, su bili
MAS 253 -302, ELCO 40t iz uvoza (SAD)
MAS 303-317 ELCO 40t, italijanski
Ovi su građeni u : Arsenale di Castellamare di Stabia: MAS303 – 311,
Cosamati, Napoli / Arsenale di Castellamare di Stabia: MAS312, 313, Bonifacio, Castellamare di Stabia / Arsenale di Castellamare di Stabia: MAS314, 315, Amendola, Napoli / Arsenale di Castellamare di Stabia: MAS316, 317.
Završeni su 1918 i 1919g.
U potpunosti su isti kao i američki, građeni sup o licenci.
[attachment=4]

U oktobru 1917g odobren je novi program za još dodatnih 105 čamaca. MAS 318 i MAS 324, da ih uslovno nazovemo eksperimentalni, MAS 319,323,325 i 326 (tip 12t), 70 komada protivpodmorničkih ELCO brodica (MAS 327 -396) i konačno 26 čamaca MAS 397-422, brzih brodića sa različitim naoružanjem.
MAS 318,

Njegova istorija datira prije rata i rađen je u Bagglietto, Varazze za privatnog naručioca. To je bio brodić od 18,5t, koji je originalno trebao imati dva Winton (2x180ks)motora i razvijati brzinu 16 čv. Početkom rata isporuka je zaustavljena, da bi ovom narudžbom ponovo postao aktualan. Ugrađeni su mu motori Isotta Fraschini od 500KS i sa njima je razvijao brzinu od 20čv. Naoružan je kao protivpodmornički brod i to sa : 1 x 1 - 76/40 Armstrong 1916, 1 x 1 - 6.5/80, 20 dubinskih bombi. Kod svih ovih brodica treba obratiti pažnju na relativno mali doplov 200 milja sa 18 čv.
MAS 324 ,SVAN 12ton Pecoraro, torpedni čamac
Projekat ovog čamca je razradio pukovnik Pecoraro, izrađen je u SVAN-u, sa poboljšanim oblikom trupa. Trebao je razvijati brzinu od 30 čv. Bila je planirana i izrada serije ovih brodova ali je program Iako počet 1917, stopiran 1920g
MAS 319- 323, modificirani tip 12čv
Ovi brodovi su građeni u SVAN-u,La Spezia, imali su jače motore Isotta F. od 700KS, pa su imali i veću brzinu 28čv. Naoružanje je bilo standardno za torpedne čamce (2 - 3) x 1 - 6.5/80, 2 - 450 TT, 4 dubinske bombe. Nisu završeni do kraja rata (tek 1919g)
MAS 325 , 326 modificirani SVAN 12t
Građeni u Picchiotti, Limite sull`Arno, završeni tek u novembru 1918g. Imali su slabije Sterling mašine snage 440ks, tako da su postizali brzinu tek 23čv.Skroman je bio i doplov 170milja sa 21,5čv. Opremljeni su klasičnu u obe variante torpedna i topovnjača.
MAS 327-396, ELCO, italijanski 44t
Građeni s u Arsenale di Castellamare di Stabia: MAS327 – 338,Bonifacio, Castellamare di Stabia / Arsenale di Castellamare di Stabia: MAS339, 340,Donnarumma, Castellamare di Stabia / Arsenale di Castellamare di Stabia: MAS341, 342,Marinelli, San Giovanni a Teduccio, Napoli / Arsenale di Castellamare di Stabia: MAS343 – 345,Pattison, Napoli: MAS346 – 351,Gallinari, Livorno: MAS352 – 363,Picchiotti, Limite sull`Arno: MAS364 – 367,Guastavino, Varazze: MAS368 - 371
Arsenale di La Spezia: MAS372 – 376. Završeni su od 1918g(372 I 374) pa sve do 1922g.5 komada je
1921 prodano Rumuniji.
Inače sve karakteristike su identične ostalim ELCO protivpodmorničkim brodovima. [attachment=1]

krajni cilj razvoja u danom momentu. To su čamci Baglietto veloce, torpedni čamci od 30 i 27t. Iako čamci u nastavku nisu ušli u okvir prvog svijetskog rata, predstavljaju jedan logičan niz i
Građeni su u Baglietto, Varazze, sa početkom 1917g, a završeni su od 1920 do 1924g
To su bili:
MAS 397-400.
Kako je kroz sve ove godine proizvodnje ovih malih brzih jedinica bilo jasno da se magična brzina od 30 čvorova ne može postići bez velikih snaga motora ali njihovi gabariti i težina se ne mogu namjestiti na standardne čamce od 12t. Bilo je potrebno izgraditi čamac koji če moći glisirati, ali i podnjeti jače more sjevernog Jadrana. Nakon ispitivanja odobren je i prihvaćen projekt tvrdke Baglietto .U januaro 1917g sklopljen je ugovor za gradnju 4 čamca. Njihov trup od 30t deplasmana, dimenzija 21,2x4,24x1,62m, podijeljen je sa pet vodonepropustnih pregrada na šest odijeljaka.
Imali su tri pogonske osovine, dve bočne osovine su pogonili motori Isotta Fraschini svaki snage 800ks, ukupno 1600ks. Ovi motori su se koristili za napad i izvlačenje zajedno sa srednjim motorom od 250ks, koji je bio predviđen i kao samostalan za krstarenje. Sa sva tri motora se je postizala maksimalna brzina , predviđeno je 33čv, što je i postignuto na zadnja tri čamca, prvi je imao maksimalnu brzinu 28.2čv. Krstareća brzina sa jednim motorom,srednjim, je bila 7-8čv. Oplov maksimalnom brzinom je bio oko 110NM.
Čamci su imali i dva Rognini električna motora za šunjanje (brzina 4čv, doplov 20milja)
Prvi brod 397 je naoružan sa topom 76/40 Armstrong 1916, mitraljezom - 6.5/80, 4 torpeda 450 mm, 4 dubinske bombe od 50kg i dva tegleća protivpodmornička torpeda (16 i 30kg).
Sve ovo naoružanje je preopteretilo čamac pa na probnim vožnjama nije postigao brzine veće od 28,2čv.
Na mornaričke komande na ostala tri je ugrađeno manje naoružanja, top je zamijenjen mitralljezom, ukrcana su samo dva torpeda i 10 dubinskih bombi. Sa ovim smanjenjem težina čamci su prešli magičnu barieru od 30čv i postigli predviđenih 33čv. To je bilo već 1924g, tada su i sva četiri modernizirana, tako da je i MAS 397 dobio lakše naoružanje.[attachment=1][attachment=2]

Organizacija

MAS 3 je bio prvi koji je ušao u servis u marcu 1916g, u bazi Brindisi.
Naredbom od 11.aprila naređeno je formiranje skvadrila (eskadrila,grupa manjih jedinica). Svaka skvadrila se sastojala od 6 jedinica. Sa njom je komandovao poručnik bojnog broda. U julu su sa manjim prilagodbama bile operativne sledeće :
1.   Skvadrila , Brindisi
2.   Skvadrila, Venezia(Grado)
3.   Skvadrila, Spezia (Porto Ferraio)
4.   Skvadrila, u formiranju, Genova
5.   Skvadrila, u formiranju Venezia
Druge jedinice su raspoređene duž obale. U decembru je formirana 6.skvadrila MAS u Valoni.
U 1917g su u Jadranu ostali samo MAS-ovi koji su imali brzine veće od 22,5čv.
Te godine se broj skvadrila podvojio pa je njihov broj narastao na sedamnajst.
Sve veći broj MAS-ova tražio je novu organizaciju.
U aprilu 1918g. pod komandom kapetana bojnog broda Constanzo Ciano-ta je formiran »Ispettorato e Comando Superiore MAS« koji e pod sobom imao devet flotila. Flotile su se sastojale od skvadrila, a te su podjeljene na dvije grupe od po 5 jedinica.
U aprilu 1918gflotila u Venezii je bila oformljena i stavljena je pod komandu kapetana fregate Scapin-a. Sastojala se od 4 skvadrile dislocirane u Venezii, Porto Levante, Porto Corsini i Ancona. Na donjem, južnom Jadranu takođe je formirana flotila pod komandom kapetana fregate Bertonelli-a. Bila je razdjeljena u 6 skvadrila u Brindisi-u,Valoni, Otrantu, sa torpednim čamcima i u Tarantu, Crotone-u, Gallipoli-u sa protivpodmorničkim brodovima.
Nas zanima pre svega Jadran, ali se raspored drugih baza i njihova područja vide na donjoj shemi za cijeli Mediteran.
.[attachment=1]

Quote from: jadran2 on May 06, 2014, 07:40:46 pm

Evo i MAS96, jednog od tri iz Prepada na Bakar 10/11.2.1918. (Beffa di Buccari). Torpeda su se zaustavila na zastitnim mrezama, ali se neki od protagonista nisu predavali (Luigi Rizzo) i spremali su nove prepade.
https://www.youtube.com/watch?v=Z-OgwLv72Hs
[attachment=1]

Iako o tome treba više napisati, samo par istina o "poduhvatu", koji slavi cijela italijanska mornarica.
Počelo je od pogrešnog izvještaja izviđačkog aviona, koji je vidjeo prisustvo velikog ratnog broda, više manjih, kao i trgovačke brodove. Komanda u Veneciji se odlučila za napad. Napasti su trebali brodovi MAS 95,94 i 96. Tu je bio i Rizzo koji je na brodu imao i Constanza Chiana i nesretnog poetu D' Annuncija.
Angažovane su velike snage što za pračenje do mjesta otpuštanja MAS-ova kao i za kasniji prihvat.
Bakar nije nikako branjen, ni topovima, ni puškama, jedino je bila jedna baterija na tvrđavi Frankopana, sa koje su vojnici vidjeli čamce i zamjenili ih za ribarske. U vrjeme napada u zaljevu su bili Bellona, Chlumetzky, Burma i Visegrad, sve napušteno osim jpo jednog čovjeka na straži i Villa Velebita.
Ispalili su šest torpeda, od kojih je jedan eksplodirao samo u glavi pjesnika. Svi su mirno spavali a gvardiaani na brodu nisu primjetili ništa naročito. Tek ujutru kada je gvardijan sa Višegrada prošetao rivom (Forempoher) primjetio je jedan torpedo neeksplodiran pored broda. Došli su ronioci iz Rijeke sa remorkerom Elore, redi pretraživanja dna. Imali su posla nekoliko dana, jedan torpedo su našli par metara od Chlumetzky-ja, na njemu nije bilo upaljača, koji je nađen pored rive, jedan torpedo blizu Burme, sa defektnim upaljačem i četvrti u blizini Bellone sa kojeg nije skinuta ni zaštita, vjerovatno radi silne žurbe. Druga dva torpeda nisu nađena.
D'Annuncijeve boce sa porukama i trobojnom mašnom koje je navodno bacio u more niko nije našao. U Bakru isto tako nije bilo nikakvih zaštitnih mreža.

To je dobro iskoristila Italijanska mornarica za propagandu, što se je zadržalo do danas. Austrijci su se čudili silnoj buki sa druge strane Jadrana.

Iz knjige "Disertori in Adriatico" od Gaiacoma Scottia, a iz drugih izvora.

PALUBA

Ratna mornarica => Operativa => Topic started by: ML on May 03, 2014, 10:48:15 am