PALUBA

Na današnji dan, prije 40 godina, završili smo MSTVŠ u Puli. Svim klasičima želim sve najbolje - ma gdje bili! :)

Sa srecom vam bilo! I da ste svi jos zivi, zdravi i veseli!

Svako vam dobro i zdravlja. Ko zna kud ste se poslije svega "rasuli" k'o ptići iz gnezda.. :marinero

Prenosim srdačne pozdrave svim pripadnicima XXI klase od moga oca, Savić Ostoje.  :)

[attachment=1]

Zaista lijepo od Vas @duje!

Želim vam svima da dočekate još koju desetogodišnjicu u zdravlju i sretni.

I meni je danas godišnjica od završetka MTPEŠ-a ali 50-ta.Sjećam se i odlaska na stanici u Puli sa onim velikim SMB koferima u kojima su nam bile sve "potrebne" stvari.

Poz.

Da li klasa ima svoj sajt?

Ne, na žalost.

Nema sajt, ali ima fb grupa:

https://www.facebook.com/groups/357981807656448/

Zanimljiva fotografija sa postavljanja logora na brdu kod Premanture, mislim da je to bilo 1971. ili možda i 1972?.

Inače moje iskrene čestitke svim pripadnicima XXI klase MTSVŠ kojoj je moj pokojni otac bio četni štarešina. Svima želim puno zdravlja
i sreće i da se možda okupite tijekom ove godine u Puli i prisjetite kako je to bilo prije 40 godina. Zgrada bivše Mašinske je dostupna i
ako nije baš u stilu kao nekada.  Svima sretno.

Evo da postavim i par fotografija kako danas izgleda mjesto gdje je XXI klasa (i mnoge druge) logorovala. Ima i fotka mjesta gdje su bili
privezani kuteri, gdje ste išli na "ribijade" sa kk Čučkovićem i zast. Surićem.

Možda će Vam to biti zanimljivo pogledati nakon toliko godina.

Logorovanje 1972. Nije se samo puzalo kroz makiju i veslalo! ;)

Pa taj janjac mora da je prijao, a nakon nočnih vježbi veslanja bilo je i pecanja i koliko se sječam obično bi se vraćali sa dosta ulovljene
ribe, pa je i tablica jelovnika bila pojačana i kvalitetnija. Za mene kao klinca (u prosjeku 3 godine mlađeg od Vaše generacije) svako je
od tih logorovanja ostajalo u lijepoj uspomeni. Pokojni otac se isto radovao logorovanjima i ako je uvijek imao puno posla, osobito kod
pripreme logora i kasnije kod rasformiranja logora. A i tijekom logorovanja trebalo je brinuti o sledovanjima koja su slali iz Pule i mnogim
drugim sitnicama. Ipak uvijek je lijepo govorio o svim logorovanjima s pitomcima na kojima je i on bio.

Da pozadinsko "obezbeđenje", danas bi to kazali "logističko" bilo je zahtjevno. Nije bilo lako brinut za skoro 80 pitomaca (bili smo maloljetni). Na straži smo imali bojevu municiju. No uvjek se je našlo vremena za zabavu. Osobno sam najviše volio, kad smo išli u "Kranjski kamp" (opčina Kranj - SLO imala je u Premanturi svoj kamp). Bila je to obavezna postaja kad smo bili na veslanju. Mi pitomci smo se odmorili, starješine popile po koje pivo i "osmatrali" za ženskama. A mi, koji smo bili iz Slovenije, malo razgovarali sa gostima. Sjećam se, da smo bili jedan put uveće i na plesu.....
 

Ja sam kao klinac od 1963. uvijek bio po 4-5 dana na tim logorovanjima i meni je vjerovatno bilo najljepše, ali mislim da su i pitomci bili
zadovoljni, bez obzira da li se logorovalo na Barbarigi (do 1965.) ili kasnije na Premanturi gdje ste i Vi logorovali.

Logorovanje s Vašom klasom mi je bilo zadnje u "procesu odrastanja" i znam da već slijedeće godine tata nije dobio suglasnost od
komandanta logora da me povede jer sam kao bio prevelik (osmi razred). Došao bih ponekad kamionom ili kampanjolom u posjetu ujutro
kada je išlo snabdevanje i navečer natrag na isti način, ali bez spavanja u šatoru.

Tako mi je i Vaša klasa ostala u nešto boljem pamčenju jer mi je to bilo moje zadnje logorovanje.

Inače mislim da je svima ostala u pamčenju prva noć kada je ako se dobro sjećam bilo pet uzbuna (neplaniranih), a radi događaja oko
očekivanog napada na logor, da ne opisujem detalje jer bih ušao u zabranjenu temu. Radi toga je te godine komandant logora bio po
činu kapetan fregate (obično je bio major ili kapetan korvete), bio je to kfr Stefanović Momir, a glavni "strateg" logora je bio kapetan
korvete Vujić. Straže su isto bile specifične jer su pored ličnog naoružanja pitomaca sa puškom M48 bili i rovovi sa puškomitraljezom
M53 i redenikom sa 50 bojevih metaka. Poslije su čini mi se povukli mitraljez.

Na fotografiji je jedan pitomac sa automatom (rus sa tortastim spremnikom metaka), inače takve su automate tada dužili starješine.
I druga fotografija pitomca s mitraljezom (ali na slici bez spremnika ili redenika). Vjerovatno će se fotografirani prepoznati.

Zato mi je to logorovanje ostalo na posebnom mjestu u memoriji.

Na fotografiji je Savić Ostoja, naš glavni sportaš. Sada još uvjek plovi ali po Dunavu, FF zna više o tome.

Vezano uz postavljenu fotografiju imao bih jedno pitanje ako mi netko od tada prisutnih pripadnika XXI klase može pomoći. Kontraadmiral
u sredini, da li je to bio Žutić ili Vranješ?  Znam sigurno da je drugi kontraadmiral (nije na ovoj slici) bio Miodrag Radosavljević, ali ovdje
nisam baš siguran i ako prije mislim da je bio Žutić.

Ipak mislim da je Vranješ - u stvari, siguran sam.

Mislim da je to prvi izazak iz kasarne (septembar 1970.) poslije primanja na školovanje. Jedan od tih na slici nije završio školovanje (napustio već u prvoj godini), jedan je napustio JRM relativno brzo poslije završetka školovanja, treći danas živi u Srbiji, a četvrti je tu sliku postavio sada na forum! (treći sa lijeva)

Glavni, a iz fizičkog vaspitanja u knjižici ocena  - vrlo dobar-4.  :)

Šalim se - tada su kriterijumi u školama bili daleko viši nego danas. Imam ove dve slike iz porodičnog albuma. Događaj je kros srednjih škola Pule, 1973. godine, na kojem su učestvovali i učenici XXI klase MTSVŠ.

Početak trke. U pozadini se vidi još učesnika iz XXI klase.

[attachment=1]

Ova slika je sa iste trke, i predstavlja ulazak u cilj. Čovek koji iz neposredne blizine posmatra takmičare je trener AK "3. januar" iz Pule u kojem je moj otac trenirao za vreme školovanja. Na poleđini piše: "Na krosu srednjih škola Pule, osvojio sam 1. mesto. Ostoja Savić, 1973.".

[attachment=2]

Postavio bih jedno pitanje na više mjesta i foruma, u stvari molba za informacijom. Da li netko zna da još neka od bivših klasa Mornaričke Podoficirske škole Pula i kasnije Mornaričke Srednje tehničke Vojne škole ima svoju stranicu?

Na Palubi ima XIV klasa, a na Facebook-u ima XXI klasa. Bilo bi zanimljivo znati ako ima, pretpostavljam da od starijih klasa od XIV teško
da se netko bavi internetom (svakako dužno poštovanje izuzecima), ali što s klasama XV pa do predzadnje XX?

Ove stranice na Palubi povodomo četrdesetogodišnjice završetka školovanja su na neki način i same stranice XXI klase.

Evo, bavili smo se sportom. Pripadnici XXI klase sa svojim trenerom Došić Markom (XIX klasa) i destarom Grujić Nikolom. Mislim da je 1970-ta ili početak 1971.godine, s obzirom da su na slici neki koji su nakon prve godine već napustili školovanje.

Rekao bih da je bilo rano prolječe 1971. godine jer se gore na brdu iz vas vidi samo gomila zemlje, a negdje sredinom 1971. su bile
načinjene garaže za aute, za stanare vojnih zgrada koje se vide u pozadini. Tako mi se čini i ako je od tada dosta vremena prošlo.

..a na poziciji gdje onaj mornar u plavom drži stražu bila je garaža-radionica barba Steve-tristaća.....  ;D

честитам Дује теби и твојим класићима.

Da tu je bilo i jedno od stražarkih mjesta (gdje se vidi mornar u zimskoj plavoj uniformi), desno kod igrališta je bilo još jedno. Stražu su
držali mornari iz mornarske jedinice pridodate Mašinskoj, ako se dobro sjećam. Kasnije su sa vanjske strane dozvolili gradnju cijelog niza
privatnih garaža pa je bilo i malih garaža-radionica, a i povukli su jednu liniju asfalta, praktički produžili Rovinjsku ulicu preko ostataka
srušene talijanske kasarne Specula pored onog skloništa, valjda jedinog ostatka od te kasarne.

Svim bivšim pitomcima XXI klase MTSVŠ-a Pula koji se još uvijek prisječaju današnjeg dana 10. 09. kao Dana Mornarice želim sve najbolje
i puno sreće i zdravlja i uspijeha.

Hvala na čestitkama, izgleda da sam jedini koji "plovi" na Palubi!

Pa vjerovatno su mnogi "prešli u KOV" i više ne plove ni po moru niti na Palubi. Ipak ima nas i koji se sjećamo toga dana, meni je kao klincu
bio zanimljiv jer su tada u Mašinskoj obično bila postrojavanja (još je bilo vrijeme za svečane bijele uniforme).

Zanima me da li ste se uspjeli sastati (barem jedan dio bivših pitomaca) da proslavite tu četrdesetogodišnjicu, u Puli ili Splitu. Ipak je to
velik broj godina od dana kada je početna fotografija snimljena, a Septembar je nekako najpovoljniji za takve fešte?

Zanima me da li ste se uspjeli sastati (barem jedan dio bivših pitomaca) da proslavite tu četrdesetogodišnjicu, u Puli ili Splitu. Ipak je to
velik broj godina od dana kada je početna fotografija snimljena, a Septembar je nekako najpovoljniji za takve fešte?

Dogovaramo se za kraj oktobra, odluka je pala da se vidimo u Splitu. Detalji još nisu poznati!

Pa pretpostavljam da je najveći broj pripadnika klase u Splitu ili u okolini pa je lakše skupiti se. Žao mi je  što to nije u Puli, možda jedan
prijedlog, ako smijem, da neki od Vaših klasića koji vjerovatno žive u Puli obiđu dan dva prije fešte u Splitu staru zgradu Mašinske i možda
se fotografiraju na nekim od mjesta koja su možda Vama bila značajna, pa da to onda prikažu svima koji dođu u Split.

To je sam jedna ideja ako nije prihvatljiva, zanemarite i želim Vam ugodnu feštu.

Sada sa saznao tuznu vest sa facebook stranice klase pa je prenosim svima koji posjećuju ovu stranicu,
a možda su poznavali preminulog.


"Edvard Petek – Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da nas je dana 15.X.2014. god.
iznenadnom smrću napustio naš dragi
sin, otac i brat
EDVARD PETEK
Posljednji ispraćaj dragog nam pokojnika obavit će se dana 17.X.2014. u 15 sati na gradskom groblju u Trogiru.
Ožalošćeni: otac Ivan, kći Dragana s obitelji, sin Viktor, sestra Vikica s obitelji te ostala tugujuća rodbina
Počivao u miru Božjem"

Neka mirno plovi morem nebeskim, a članovima obitelji moji iskreni izrazi sućuti.

Da, jutros sam tu vijest pročitao u inernetnom izdanju "Slobodne Dalmacije" i javi klasičima po bivšoj državi.

On je sa nama završio podoficirsku školu, bio ukrcan na RČ-301, kasnije je (koliko znam) završio sociologiju i unapređen u oficirski čin. Mislim, da je do 1991. radio u školskom centru u Lori. Zadnjih nekoliko godina je živio na Čiovu.

Slika je iz 1971. godine

U nekoj drugoj temi je bilo govora o našim komandirima vodova. Ova dva st. vod. I.kl (Ristić i Savić) su bila samo u prvoj godini, dok je p.por. Lauš (k.dir. prvog voda i zamjenik k-dira klase) ostao sve četri godine).

Da ovo je fotografija sa samih prvih početaka školovanja Klase, svi ste još u mornarskim uniformama, vjerovatno početak jeseni 1970.
Davno je to bilo.

Postavio bih ovu fotografiju dijela pitomaca bivše XXI klase MTSVŠ u Puli načinjenu negdje početkom sedamdesetih godina XX vijeka.
Mislim da se radi o pitomcima 1. voda (po onom 21 1). 

Fotografiju sam preuzeo sa stranica XXI klase na facebooku, original je u vlasništvu gospodina D. Uršiča, a na facebook ju je postavio
gosp. N. Ključević, pa je ja samo prenosim.

Nisam znao da postoji ovakva fotka jer je nisam našao u arhivi pokojnog oca, vjerovatno zato jer je on nije napravio ili ju je vremenom
izgubio.

To je ipak lijepa uspomena pa vjerujem da će se mnogi bivši pitomci XXI kl. tu prepoznati.

A evo i jedne fotografije pitomaca XXI klase MTSVŠ Pula snimljene na samom početku školovanja klase, deveti mjesec 1970. godine, svi
postrojeni u bijelim mornarskim uniformama jer još niste dobili pitomačka bijela odijela.

I ova je fotografija preuzeta sa Facebook stranica XXI klase.

Tada ste zaista bili mladi, dijeca zapravo, a ja još mlađi. Bilo nekada.

Vidi Vlade Zdeličana ništa se prominija nije. Kad je sad onako brz kakav je bija u pitomcima? Mora da je bija najbrža raketa u ciloj Puli.
Ovima doli svima fali dva prsta gaća. Čak i starijem vodniku. Ušla roba u se.

I još jedna fotografija isto preuzeta s facebook stranice klase, pitomci članovi košarkaške ekipe XXI klase nakon osvajanja priznanja u
prvog mjesta u košarci. Mislim da je snimljeno negdje krajem 1971. ili početkom 1972. Svi su u šinjelima i čini mi se da svi tada nose čin
pitomca-razvodnika. fotografiju je na facebook stranici postavio g. N. Ključević, a original je u vlasništu g. D. Uršiča ili možda i G. N.
Ključevića, nisam siguran.

Pretpostavljam da je ovu fotografiju snimio moj pokojni otac, ali nisam baš 100% siguran.

Možeš li oznaku na kapi pitomca u sredini gornjeg reda izdvojiti? Malo mi je neobična.

Pa kako su to skenovi starih fotografija oznaka se ne vidi najbolje, ali evo dvije takve oznake na šapkama. To su bile oznake koje su nekad
čini mi se do 1971. godine nosili podoficiri u JRM i koje su se razlikovale od oficirskih.

Isto su do tada samo oficiri na ziimskim opdijelima na ramenima nosili žutu traku, a podoficiri nisu. Kasnije su svi nosili isti amblem na šapki
i žute trake na ramenima.

Pitomac u sredini vjerovatno još nije izvršio zamjenu amblema na šapki pa zato to upada u oči.

Evo na ovoj se fotki možda taj amblem vidi malo jasnije. Nekada je pokojni  otac imao jedan takav kod kuće ali sada kada ga tražim kao
za inat ga ne mogu pronaći pa da ga skeniram u originalu.

Ja se odlično sjećam tih amblema sa podoficirskih kapa. Kada su bivši podoficiri a tada mlađi oficiri dobili isti amblem kao oficiri onda je zamijenjen i oficirski. Razlika je vidljiva u oficirskom sidru a i vijencu. U isto vrijeme mjesto starih oznaka činova uvedeni su  sa šiljastim vrhom.

Sliku je radio (ispod je potpis) pit. Smiljanić M. nešto sam mu i ja pomagao. Napustio je školovanje - mislim u trećoj godini, sada živi u Vojvodini.
12 pitomaca sa ove slike nije završilo četverogodišnje školovanje, 2 su pala treću godinu i ponavljali su (prvi put je to dozvoljeno u našoj klasi) završili su sa XXII klasom.

Dan mornarice 10.09.1970. Na slici je treći vod sa njihovim komandirom st.vod. Ristićem.

Pa da se Vlado nije promijenio... Bio sam kod njega u Šibeniku 2012., je, je vrijeme je učinilo svoje.

Dobro, gaće jesu kratke, ali vidi kako su ispeglane, peglali smo sami (računaj da smo imali 14-15 godina i to sa peglama bez termostata i pare ;), a prali smo u hladnoj vodi, jer tople nije bilo u sanitarijama, samu u zajedničkom kupatilu!

Danas pregledavam i preslažem neke stare dokumente od pokojnog oca pa sam naišao i na ovaj poziv koji mu je bio poslan za proslavu
desetogodišnjice završetka školovanja Vaše XXI klase MTSVŠ-a u Puli. Otac je tada bio zast. I klase u penziji.

Postavljam sken ovdje za podsjećanje na tu proslavu, tada su bili živi svi vaši bivši starješine. Danas je mislim živ još samo pukovnik Lauš.

Pregledavam i dalje pa sam naišao i na još par fotografija za koje mislim da su snimljene u Splitu 1984. godine tijekom proslave deset godina
od završetka školovanja Vaše XXI klase MTSVŠ-a u Puli.

Na njima su tada svi vaši bivši starješine, komandir MT major Zoran Tanasković, pomoćnik komandira tada već MT major Ivan Lauš koji su
tada još bili u aktivnoj službi i četni ili klasni starješina MT zastavnik I klase todor Petrović, tada već penzioner. Tu su i bivši pitomci ali
se ne bih usudio da pogađam imena, Vi ćete se bolje među sobom prepoznati.

I nađoh još par fotografija, čini mi se na tu temu. Na njima iza ništa nije pisalo ali pretpostavljam da su snimljene na nekoj fešti nakon
"službenog" dijela susreta. Ako griješim neka administrator skine fotografije ako ne pripadaju ovoj temi.

Na zadnja dva posta su svakako pripadnici XXI klase slikani u Splitu. Vjerovatno je to okupljanje pred odlazak u Duilovo na večeru. Raspitat ću se pa ću komentirat. Ja sam bio na toj proslavi, a slike sa tog događaja su već potavljene.

Split, slikano ispred vojne bolnice:

S lijeva: Tanasković Zoran (pokojni, k-dir klase), Marinac Emil (živi u Splitu),Ključević Nikola (živi u Staroj Moravici),Siljan Milorad (živi u Puli), Petek Eduard (pokojni), Lizatović Jure (živi u Krstaticama), sjedi Šmudla Željko (živi u Splitu), sa brkovima Lauš Ivan (živi u Splitu), čuči Todor Petrović (pokojni)

Slična slika kao prethodna, sasvim lijevo stoji Prljič Momor (pokojni).

Na izvoru rijeke Jadro, s lijeve: Betti Dragutin (živi u Splitu), Prljić Momir (pokojni), Rapajić Vojislav (živi u Beogradu)

Hvala na komentarima i postavljanju imena osoba na fotografijama. Žao mi je kada vidim da ima već i pokojnih bivših pitomaca, pa Vi ste bili
generacija samo tri godine starija od mene. Za pokojne starješine, je to očekivano (ako se to može uopće reči) jer su bili u godinama.

Nadam se da ćete se Vi ostali ipak jednom uspjeti skupiti u Puli nakon toliko godina od završetka školovanja.

da se možda prisjete ovih škalina i bivši pitomci XXI klase ali i drugih klasa kao i mornari iz Mašinske. To im je svima bio najkaraći put preko
Monte Zara na korzo i centar grada. Mislim da su i danas iste take kao u vaše vrijeme ali i u vrijeme kada je ova fotografija snimljena za
vrijeme Austro-ugarske. Oni uglađeni bijeli kamenčići su uvijek bili opasni za poskliznuti se osobito ako su cipele imale kožni džon i još i
nedaj Bože metalne blokeje.

Da, da puno puta mo prošli tim stepenicama za vrijeme četverogodišnjeg školovanja. Na dnu stepenica (kada se silazi sa Monte Zara) desno, bilo je kazalište (kao pitomce su nas vodili gledati predstavu "Jazavac pred sudom"), onda se pređe ulica sa lijeve strane bila je jedna od mnogih slastičarnica (obavezna stanica za baklave - ako se je imalo para), pa onda korzo sa tri kinodvorane....

Vidim ja da Vas sjećanje još dobro služi. Rekao bih da dugo pamtimo lijepe i još duže ružne stvari. Nadam se da je školovanje u Puli spadalo pod ono prvo,
lijepše stvari u životu.

Ja nisam bio u vojnoj školi ali se tih stepenica sećam odlično. Otprilike na gornjoj trećini sam redovno iznajmljivao stan kada mi 
je u posetu dolazila devojka. Stan je izdavala jedna bakica čijeg se imena teško sećam (anka ili tako nešto), uglavnom dočekivala
nas je petkom oko 16.00 davala ključeve i odlazila u Fažanu kod sestre. Vraćala se uvek u nedelju oko podne sa punom korpom hrane
i organizovala zajednički ručak i posle toga nas ispratila kao rod rođeni.

Eto znači jedna lijepa uspomena na Pulu. Mnogi mornari na odsluženju vojnog roka u Puli su iznajmljivali sobe i/ili stanove relativno blizu kasarne IGK pa
bi tu provodili "slobodni vikend" sa djevojkama ili rodbinom, neki bi išli i u hotele ali je to bilo skuplje. Montezaro i okolina su bili "idealni" za tu namjenu.
Naravno sve je ovisilo od starješina ako su bili od volje odobriti slobodni vikend, neki bi dobili samo produženi izlazak subotm i nedjeljom do 24 00.

Tako su mnogi u svakom slučaju prošli tim stepenicama.

Moj komandir čete kap. Čedo Hristovski nije davao preko noći ali zato komandir voda zastavnik, Lazo Ratković, kad god je bio
dežurni nije bilo problema. Doduše i mnogi ostali oficiri koji su bili dežurni su imali razumevanja pogotovu ako je uvek
dolazila ista devojka. a uspomene su stvarno lepe, valjda je i mladost sama po sebi takva da ti u sećanju ne ostaju ružne stvari.

Prije tri dana prošla je i 41. godišnjica događaja. Bio sam na istom mjestu gdje i tada prije 41 godinu (malčice stariji nego tada) i probao
se prisjetiti tog dana. Ali danas su na istom mjestu umjesto pitomaca "postrojeni" - parkirani automobili. Nisam ništa slikao jer sam i tako
postavio od prije slike i neke video isječke. Jedino šteta što se Vi ne uspijevate okupiti kao što to uspijevaju Vaši stariji kolege iz XIV kl.

Ipak sa tri dana zakašnjenja sretan vam bio dan proizvođenja u aktivne mlađe oficire JRM.

Hvala na čestitki. A šta čemo vrijeme prolazi.....

Лазо Ратковић,стари подморничарски вук.

Današnji dan ste nekada svečano dočekivali kao dan JRM uz postrojavanja dodjelu nagrada ponekad i unapređenja. Danas su ostala sjećanja
ali ipak bih svim pripadnicima bivše XXI klase koji još drže do njega čestitao Dan Mornarice.

Hvala na čestitki!

Postavio bih i na stranice Vaše XXI klase ovu staru sliku zgrade kasarne Vaše bivše Mašinske ali snimljenu daleke 1918. godine za vrijeme
Austro-Ugarske.
Kako primjećujete nema jednog kata i nema niti stražnje nadogradnje gdje kasnije bila i Akademija, koja je imala pet katova. Iskreno rečeno
nisam nigdje uspio pronaći baš detaljne informacije o godinama kada su zgradu nadograđivali. Sjećam se da mi je pokojni otac pričao da su
njima govorili da su je nadograđivali Talijani, ali točno kada mi nije znao reči.

A ovako je izgledala za vrijeme Italije nakon što je kasarna nadograđena. Više manje je to kasarna kako ste je i vi viđali. Nisam još nigdje
uspio pronaći točana datum kada su dogradnje izvršene. Ovo je sa fotografije-razglednice iz cca 1930.

Još nema ograde oko kasarne.....

Nema ograde i "egzercirplatz" je praktički u razini s prilazom kasarni, isto je bio i otvoren pristup prema mornaričkoj kasarni znanoj kao IGK
za vrijeme JRM.

Evo da i na Vašoj stranici XXI klase postavim ove dvije sličice-razglednice kako je Mašinska izgledala prije nadogradnje stražnjeg višeg dijela.
Mornari su se postrojavali i vježbali razne vojničke radnje, vjerovatno kao i vi, na prostoru ispred kasarne.

Evo da postavim još po neku od fotografija iz vaših pitomačkih dana.

Jedna iz zaista prvih dana, svi ste još u bijelim mornarskim uniformama s jednim od Vaših starješina, mislim da je to bio st. vodnik Ristić.

Ova druga je isto iz ranih dana, snimljena u Areni s Vašim drugim starješinom st. vodnikom Savićem. Fotografiju je vjerovatno snimio i
izradio pokojni otac, rekao bih to i po tipu "ozubljenja" na rubovima jer je on koristio neku ručnu napravu za "obrezivanje" fotografija
koja je ostavljala takav trag.

Vjerovatno ćete se mnogi prepoznati.

I treća je snimljena na logorovanju kod Premanture ljeti 1972. U pozadini iza pitomca-stražara se vidi dio šatora za "logistiku" glavne
baze mog pokojnog oca, a u kojem sam i ja par noći prenočio. E kako smo svi onda bili mladi i usudio bih se reči bezbrižni. Pa bilo je to
prije davne 43 godine.

To je treći vod, a na izletu smo po Istri. Godina 1970, septembar.

Razgledavanje arene, prvi izlet (i zilaz izvan kasarne). Na slici su pitomci iz sva tri voda.

Logorovanje 1972. Mislim da je na slici Ključević Nikola.

Drago mi je da još prepoznajete svoje klasiće sa tih starih fotografija i ako je od tada puno godina prošlo.

A ovako je izgledala zgrada Vaše Mašinske na razglednici iz 1941. godine. Primjećujem da je s lijeve strane preko vježbališta prelazio i neki
dalekovod.

Samo kratka obavijest. Kako sam na ovim stranicam bio dosta aktivan, nemojte misliti da sam ćutao jer me paluba više ne privlaći,
baš suprotno.

Ali stisla me jako gadno boleština i prije 15 dana sam imao prvu od operaciju, vrlo složenu, a tek danas sam došao u priliku da dam par
riječi na internet, ali sve se nastavlja tako da neću moći biti aktivan niti odgovarati mnogim članovima na zamolbe da im pošaljem originale
dokumenata ili fotki. Molim za razumijevanje do daljnjeg.

Drž' se i ozdravi što pre! Svako dobro.

Brzo nam ozdravi!

Prošle nedjele (15.11.2015) nas dvojica klasiće krenuli smo prema Puli na dogovoreni susret sa dvojicom klasiča koji žive u Puli. Vidili smo se nakon 41 godinu i 4 mjeseca. Naravno bez obilaska "mašinske" nije se moglo, pa smo se tamo i našli. Ja sam bio u "mašinskoj" zadnji put 2004. Sada je stanje još lošije. Prvo što sam se iznenadio, u krugu nekadašnje kasarne svake je nedjelje buvljak. (interesantno i u Splitu je u kasarni na Dračevcu). Dobro je bilo to, što je ulazak u objekt slobodan, ali to ima i loše strane (puno smeča, prazne boce...) Sada su u objekti (južni dio bivša srednja vojna škola) puno kojekakvih "kulturnih" radnika, klubova, dobrovoljnih udruga...., dok je sjeverni dio (bivša akademija) zatvorena i zapuštena. Primjereno sadašnjim stanovnicima je i unutrašnjost zgrade. Sve je popisano grafitima, "umjetničkim" slikama i sl. Unutrašnjos zgrade nije prljava pa su hodnici i stepenište čisti.
Ovaj put je bio spomenik K.Rojcu čist, prošli put bio je opituran bijelom bojom. Prostor iza akademije gdje su nekad bila spremišta drva i ugljena sada je parkiralište (druga slika).

Hvala puno @duje!

Prilog o ovoj zgradi a Boga mi i o Puli mi je izuzetno drag,jer je to dio mog života.Ako imate nešta i iz unutrašnjosti zgrade molim Vas da to objavite.Također i o samom gradu.
@zpetrov je opravdano spriječen,ali ja tu vidim i nedostatak ovog forumskog rada(u stvari mi nemamo prisnije vezei ne poznajemo se),jer bi ga vjerojatno posjetili ako bi to bilo moguće.
Hvala još jednom i pozdrav!

KMR

Da posjetili bi ga, kad bi znali da je bolestan. Pisao sam mu mail, ali kako sada vidim, bio je spriječen. No ima vremena. Njegov otac mi je ostao u jako lijepoj uspomeni, bio je na našoj 10-to godišnjici u Splitu.

Evo i nekoliko fotografija iz unutrašnjosti zgrade, mene su, naravno, najviše interesirali prostorei u kojima smo mi boravili. Vrata tih prostorija su zaključana, ali da vidimo kako izgledaju, barem izvana. Stepenište je isto kao i rukohvati.

-Vrata prostorije na "malom krugu" u kojoj je bio frizer. Bio je civil, ne sjećam se da bi radio koji vojnik. Bile su samo dvije stolice. Bricu smo uvjek molili da nam pusti malo više kose (70-tih godina bila je u modi duga kosa). Uvjek je obečao da ne brinemo, no, kad smo se digli sa strolice, bili smo ošišani po PS. U brijačnici je visila slika našeg klasiča koji je bio ošišan kako treba (model)

-Fotografija vrata prostorije u kojoj je bio naš klub i TV sala. Bila je to najveća prostorija na prvom katu. Osim stolica, nekoliko stolova, televizorai nekoliko šahovskih ploča ničeg nije bilo. Ne sjećam se da bi bile bilo kakve parole. Tu smo mogli nači novine (Borba, Front...) U toj prostoriji su se održavali sastanci klase, prostoriju su koristili i pitomci drugih klasa koji su bili na školovanju. Gledao se je program koji su željeli gledati pitomci najstarije klase.

-Na trećem, najgornjem, katu bile su prostorije naše klase. Desno od stepnica bila je kancelarija K-dira klase MT kap. Tanasković Zorana. Tu smo vršili smjenu dežurnih i pom.dež.klase, odlazili na raporte, po dozvole za vanredni izlazak itd. Kancelariju je koristio i zamj. k-dira klase i K-dir prvog voda p.por Lauš Ivan. Bila je to prostorija u kojoj su se rješavali problemi...

-Ova druga vrata prostorije,  koja je bila isto jako važna za nas, bila je kancelarija (ujedno i int. skladište) četnog starješine, zast. Petrović Todora. On nam je bio sve za rješavanje pozadinskih pitanja. Od teka, olovki, uniformi, znači svega što smo trebali za život u školi. (delio nam je i pitomačke plate  :laugh:) Prostorija je bila u zapadnom dijeli istog kata (gledala je prema kasarni IGK).

-Vod 211 (prvi vod) imao je dvije spavaone. Veća je bila pored kancelarije K-dira klase (sjever), gledala je na "mali krug"- prostor za postrojavanje) prema akademiji. Manja spavaona (u kojoj sam bio i ja) bila je prekoputa velike na južnom dijelu zgrade, gledala je na veliki krug i sportske terene i prema civilnom zatvoru.

Vod 212 (drugi vod) imao je obe spavaone na južnom dijelu (prema velikom krugu i sport. terenima) bile su iste veločine)

Vod 213 (treći vod) imao je isto dvije spavaone, jedna je bila na južnom dijelu okrenuta prema velikom krugu i sportskim terenima, druga je bila uz umivaonu, okrenuta prema sjeveru (prema "malom krugu").

Zadnja vrata, od kojih imam sliku, od prostorije u kojoj je bio WC. Vrata praone, koja je bila odvojena od WC-a, su mi ovaj put promakla. U praoni su bili umivaonici samo sa hladnom vodom. Kupanje (zajedničko, kupao se je vod po vod) bilo je u kupatilu u podrumu J-I dijelu zgrade. U zimskom periodu bilo je kupanje jedanput u 14 dana, ljeti jedan put tjedno. Puštanje vode vodio je jedan od mornara na odluženju vojnog roka (po onoj, standardno vojnički, topla voda, pa se voda zatvori, onda komanda sapunaj se, pa se opet pusti voda za ispiranje sapuna i šampona). U početku nam je uvjek falilo vremena, ali smo se brzo navikli.

I ako je ovo topik Vaše klase,nadam se da neću smjetati,ako navedem neka sjećanja u vezi brijačnice.Za mene je to bila prva trauma kod dolaska u pitomce.Skoro da je uspio da mi razbije san o ljepoti mornarskog života(bjela uniforma,more itd.)Tada sam prvi put posumnjao u samog sebe i koliko sam ustvari sanjario i bio daleko od stvarnosti.

Kad smo došli u školu,sjećam se da je jednoj povećoj grupi,u kojoj sam bio i ja,naređeno da se postrojimo ispred te brijačnice.Normalno da nije nigdje pisalo o čemu se radi.Otvorili su vrata i jedan po jedan je ulazio u brijačnicu.Kad sam došao bliže,video sam kako taj brico "uživa" u šišanju.
On nije počinjao sa strane ili po malo,nego krene od sredine sa čela i u jednom dahu bez prekida ide do kičme pozadi.Tako da ubije svaku nadu "paćenika",da će mu ostati i malo kose na glavi.Kasnije je išla priča,da tko se mora kod njega šišati,baš nikad  ne moli da mu ostane malo duža kosa,jer će onda još gore proći.
I ako sam došao sa poznanikom iz Erdevika,koji mi je bio najbolji prijatelj u toku školovanja,pa i u Divuljama.Poznavao sam ga i i kad smo bili na pregledu u VB Petrovaradin,te u putu do Rojca,ali posle šišanja,Boga mi,ga nisam mogao prepoznati nekoliko dana i ako smo posle raspoređivanja bili u istoj spavaoni.Sam sam kod jutarnjeg umivanja izbjegavao da se pogledam u ogledalo,jer sam se grozio,valjda naviknut na prijašnji izgled.
Sreća je bila da mi nije trebalo brijanje,zbog mladosti,inače bih se morao gledati u ogledalu,što mi je bilo zaista mučno.
Kasnije.kad sam se malo okuražio,patio sam zbog toga što mi je kosa sporo rasla i čak sam mislio da mi neće ni porasti.

Poz.

Lijepe fotografije i još ljepša sjećanja, imam mali trenutak da mogu biti za PC-om pa sam svratio.

Inače žalim što se nismo sreli, ali operacija je bila u Zagrebu tako da tada 15. 11. 2015. nisam bio u Puli. Nadam se oporavku ali još je sve
daleko od kraja, slijede kemoterapije pa još jedna iperacija itd. Kada budem bio u stanju probati ću svratiti na stranicu, ali za priloge nisam
sposoban do daljnjeg. Hvala svima na lijepim željama.

MAŠINSKA. Pogled na glavni ulaz ili izlaz današnjih dana.

[attachment=1]

Mašinska  stepenište ispred glavnog ulaza, i tu je trebalo proći da bi se stiglo do kancelarije dežurnog oficira.

[attachment=2]

I konačno prostor ispred kancelarije dežurnog, onda ovih pregradnih vrata nije bilo.

[attachment=3]

Eto toliko za podsjećanje.

Ova greškom nije bila postavljena kao prva, a trebala je.

Inače sama prijavnica je u Vaše vrijeme bila puno manja, rekao bih 2 sa 2 metra, poslije ju je MNC proširio.

Evo na ovoj starijoj crno-bijeloj fotografiji se vidi stara prijavnica kako je izgledala u Vaše vrijeme. Preko kod ulaza u tada Garnizonsku
ambulantu je parkiran neki bijeli fićek.

Pula 1970. Pitomci MSVŠ pored kasarne. Možda je i to bila baš Vaša XXI klasa? Te godine ste tek počeli školovanje.

Pula 1972. pitomci MSTVŠ bojevo gađanja na strelištu u Valdabeku. Ovo bi po datumu možda mogla isto biti Vaša XXI klasa. Od starješina
čini mi se da je prvi s desna zastavnik Vidergar Martin (po rastu). Sasvim dolje u pozadini bi mogao biti MT poručnik Lauš, a u sredini MT
kap I kl. Tanasković, na žalost fotografija nije baš najoštrija.

Da to je naša klasa, a mislim da je prvi na slici Savić Ostoja.

Na strelištu Valdabek bili su, na liniji gađanja, postavljeni betonski zidovi sa otvorima (kao prozori) kroz koje se je gađalo radi sigurnosnih razloga. Koliko se sječem, malo lijevo od linije gađanja, preko zaljeva bio je Medulin!?

Postavio sam ovu sliku negde ranije.  U prvom planu je moj otac, tada pitomac, Savić Ostoja.

Onda sam je ipak stavio na pravo mjesto. U smjeru gađanja  strelišta je na samom kraju (čini mi se iza 800 metara) bio jedan veliki zemljani
nasip, iza njega cca 1 km je odlagalište smeća Kaštijun i A-U utvrda (jedno vrijeme korištena kasnije kao garnizonsko uzgajalište svinja) i
onda iza dođe malo desno Pomer, a malo lijevo preko zaljeva je Medulin.

Od lijeve na desno Krstić (živi u Puli), Petrović (bio je iz Sarvaša), Karanović ( nije završio školovanje; živi u USA), Ključević (živi u Subotici?), Kriještorac (napustio školovanje). Svi iz voda 213.
Komanduje im pit. desetar Štorga, godina je 1970./1971.

Dragp mi je da ste prepoznali svoje bivše klasiće i nakon toliko godina, a drago mi je da sam i postavio fotografiju na pravo mjesto.

Čudi me da nema novih fotografija ili bar tekstova o XXI klasi, kolega Duje se trudi pa i ja sam po malo dodao, ali vjerujem da postoji "vani" još puno više
fotografija ili zapisa o toj klasi. Na stranicama SVŠ-a KoV-a Sarajevo nalaze se razni podatci za sve njihove klase pa mi nije jasno da su biši mornarički
pitomci daleko manje zainteresirani. Očekivao sam i na stranici o cijeloj Mašinskoj veći odziv, ali za sada jako "skromno". Pa ajde mornari aktivirajte se
da i na internetu ostanu neki tragovi o danima prvenstveno Vaše mladosti, ja sam i tako bio samo klinac "prirepak" mnogih od tih klasa koje su prošle kroz
Mašinsku, ali mi je ona ostala pri srcu, valjda mi je to nasljeđe od pokojnog oca?

Nema pripadnika XXI. klase, osim mene, na ovom forumu. Govorio sam sa nekim klasičima i ljudi nisu zainteresirani, ne žele da se postavljaju njihove slike iz onog vrijemena, iako ih ima jako veliki broj - no nema suglasnosti za postavljanje istih u javnosti. Mislim da treba to poštivati.

Šteta, ali volju svakog pojedinca treba poštivati, pa ako i naiđem na pojedinačne fotografije neću ih više postavljati, a za grupne s nekih postrojavanja gdje su i druge klase možda neću moći izbjeći, ali teško da ću tu naići na neku koju do sada već nisam postavio.

Eto prije okruglo 43 godine je klasa završila školovanje i postali su novo proizvedeni MT vodnici. Bio je to i kraj rada i postojanja Mašinske
kao mornaričkotehničke vojne škole i vojne akademije. Za sve je to bila velika promjena:

Za mlade starješine prvi izazovi po ukrcanju na brodove JRM-a.

Za starješine koji su bili mlađi i imali mogućnost napredovanja prekomandu u novi jedinstveni centar u Splitu.

Za većinu starijih starješina koji su ostali u Puli uglavnom brz odlazak na raspolaganje i u penziju (pretežno oni s višim činovima) dok su oni
s nižim činovima kao moj pokojni otac ostali još u službi u drugim vojnim poštama u Puli još po nekoliko godina, konkretno moj otac (koji je
bio četni starješina XXI klase) sve do 31. 12. 1981.

Za grad je to značilo da ostaje bez jedne školske institucije koju su koristili i mnogi učenici iz srednjih škola, posebice učenici tehničke škole
jer su tu bili jako dobro opremljeni kabineti. Isto tako je i osjetno smanjena potrošnja hrane pa su i to neki pulski dobavljači osjetili.

Klasa se u nepotpunom sastavu sastala 1984. godine u Splitu, otac mi je pričao da je dogovor bio da se dvadeseta godišnjica završetka
školovanja proslavi 1994. u Puli, ali je prije toga došla 1991. godina i svi događaji poslije pa se to nije ostvarilo.