PALUBA

RV i PVO => Srpska avijatika => Topic started by: kosta1961 on August 31, 2014, 06:31:06 pm

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info



Title: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: kosta1961 on August 31, 2014, 06:31:06 pm
Avijacija se pojavila početkom dvadesetog veka,i vojske sveta su primetile njihov značaj na bojištima.Zbog toga su prvi avioni,iako slabe konstrukcije i slabih i nepouzdanih motora,uvršteni u armiski sastav.
Tako je i Srbija,koja je u to vreme modernizovala svoju vojsku,kupila nekoliko aviona.Na žalost ,oni koji su odlučivali nisu poslali dovoljno mladih ljudi na obuku za pilota ,a naročito mehaničara,pravdajući se da su troškovi jako veliki.Umesto toga angažovali su strance,što se pokazalo kao jako loše i skupo u Balkanskim ratovima.Pored aviona kupili su i par balona za izvidjanje,i osnovali golubiju poštu,što su u to vreme imale sve savremene armije.Ustanovljena je Vazduhoplovna komanda 1912g ,pa su u Balkanskim ratovima korišćeni avioni i baloni,sa manjim ili većim uspehom.Nakon ovih ratova  vazduhoplovci su prizemljeni,navodno zbog velikih troškova ,dok su u ostalim državama oni intenzivno vežbali letenje i korišćenje aviona u borbi.Na početku Prvog Svetskog rata,nastala je svojevrsna pobuna srpskih pilota.Od njih je traženo da ispunjavaju borbene zadatke,a uskraćeno im je pravo da vežbaju i usavršavaju se.

Sve ovo je doprinelo slabom učinku avijacije na početku rata,iako su se piloti trudili da izvršavaju zadatke što bolje mogu.Na molbu srpske Vlade ,Francuzi su  1915g u Srbiju poslali jednu eskadrilu.Ljudstvo Vazduhoplovne komande je zajedno sa francuskom eskadrilom,uspešno ,koliko su uslovi dozvoljavali,izvidjali i napadali neprijatelja dok su mogli ,pa i dok su se povlačili ka Albaniji.Na jadranskoj obali su ostavili sve avione i drugu tehniku koju su imali i prešli na Krf,a osoblje francuske eskadrile je brodom otišlo za Francusku.

Dolaskom na Solunski front ,srpska vojska je bila vezana za francusku,pa je i avijacija bila deo francuske avijacije.Na Pariskoj konferenciji aprila 1916g ,odredjeno je da se oforme eskadrile koje će biti pod komandom srpske vojske,i biti donekle samostalne u odnosu na francusku Vojsku Istoka.Ali,sve će biti zavisne od francuske avijacije,u ljudstvu ,tehnici i ostaloj opremi.Čisto srpske eskadrile nisu mogli da oforme jer nije bilo dovoljno ljudi,pa su sve bile mešovotog sastava francusko-srpske.

Tako je odlukom francuske Vrhovne komande maja 1916g oformljeno pet srpskih i sedam francuskih eskadrila na Solunskom frontu.

Eskadrila AR 521(MF82,F382,F521,AR521)

Kada je srpska vojska stigla na albansko primorje krajem 1915g,dogovor je bio da ih francuski brodovi prebace na Krf.Dok su se povlačili preko Albanije ,ali i kasnije ,dok su bili na obali, stalno su trpeli napade austrougarskih aviona.U medjuvremenu je poslata jedna francuska jedinica koja je zauzela Krf  11 jan 1916g,ali je poslata i jedna eskadrila aviona.

Nazvana je "Francuska eskadrila Albanija"(l’escadrille française d’Albanie) i zadatak im je bio da pomognu trupama u zauzimanju Krfa i da posmatraju aktivnosti Austo-Ugarske vojske.Ona je oformljena u Francuskoj ,pa je vozom krenula iz Liona 23 januara 1916g  i dopremljena u talijansku luku Brindizi,a odatle brodom na Krf.Smestili su se na poljanu pored grada Potamos 7 februara 1916g.Komandant je bio por. Emile Prot ,a avioni su bili Maurice Farman MF XI bis.Još su je zvali "eskadrila Prot"(escadrille Prot) ili jednostavno  "eskadrila MF Krf" (MF de Corfou)
[attachment=1]
Letelište Lefkimo Krf -francuska eskadrila Albanija 1916g

Primarni zadatak im je bio da osmatraju albansku obalu i more oko ostrva,radi odbrane ostrva i zone iskrcavanja.Dok su bili na Krfu ,izgubili su jedan avion,  puk. Léon Fabert  se srušio u more.Posada je spasena ,čak je i olupina izvadjena iz mora.Pored njih u krfskoj luci je postavljen jedan izvidjački balon,zbog eventualnog napada neprijateljskih brodova.Francuski piloti su leteli iznad brodova koji su prevozili ljude,i sa svojim Farmanima 11 vršili lovačku zaštitu.Pored toga tražili su podvodne mine na njihovim rutama .Kada su brodovima krenuli za Solun ,ove aktivnosti su intenzivirane.
[attachment=2]


Ljudstvo srpske Vazduhoplovne komande je bez gubitaka prešlo na Krf,ali bez aviona.Baza za njih je bila kod mosta na reci Potamos,tri kilometra severno od Krfa.U blizini se nalazilo malo letelište kod sela Lefkimo,gde je bila "eskadrila Albanija".

U to vreme raspuštene su sve dotadašnje jedinice,i formirana je Aeroplanska eskadra.U njenjom sastavu je bilo i Aeroplanski depo.Eskadra je imala 132čoveka,komandant maj. Kosta Miletić,zamenik kap.I kl. Jovan Jugović,komandant aeroplanske eskadrile kap.I kl.  Miloš Ilić,komandant aeroplanskog depoa Živojin Stanković,adjutant komandanta eskadre Velimir Cvetković,rukovodilac u aeroplanskom depou Radoslav Subotić,pilot por.Miodrag Tomić,vodnik šumadijskog pionirskog polubataljona Dragoljub Marjanović,zamenik Miodrag Popović,upravnik radionice aeroplanskog depoa inž.Marko Marković-Markolesko. U svom sastavu su imali oko 100 vojnika i tri civilna majstora.Pošto je maj.Miletić bio na lečenju u Francuskoj,zamenjivao ga je kap.Jugović.U to vreme je i por.Tomić  poslat u Francusku radi lečenja i oporavka.Tamo je leteo na zapadnom frontu i oborio jedan nemački avion.To je bila prva vazdušna pobeda srpskog pilota.

Mehaničari i ostali pripadnici Aeroplanskog depoa su od 1 marta do 21 aprila svakodnevno dolazili na letelište Lefkimo.Tu su radili na francuskim avionima i stručno se osposobljavali za samostalan rad.Nema podataka da su srpski piloti tada leteli.Ipak ,oficiri koji su odredjeni za izvidjače su imali po nekoliko informativnih letova,na Farmanima MF11 sa francuskim pilotima.
[attachment=3]
Srpski oficiri na letelištu Lefkimo -Krf 1916g francuska eskadrila Albanija

Treba napomenuti da je por. Emile Prot ,aktivno pomagao u reorganizaciji Srpske avijatike,a kasnije,u Solunu,je dobio mesto tehničkog pomoćnika srpske avijatike.

Jedinice Aeroplanske eskadre su 6 maja ,ladjom "Kordova",krenuli za Solun,a 9maja su se iskrcali na pristaništu u Mikri.(to je otprilike gde je sada solunsko naselje Kalamaria-solunski aerodrom).Krajem maja 1916g poslednje jedinice srpske vojske napuštaju  Krf i kreću za Solun.Tada i ova eskadrila(MF de Corfou) kreće brodom 27 maja ,a već 30 maja se bazira na aerodormu Sedes kod Soluna.(3 km severnoistočno od sadašnjeg aerodorma Tesaloniki -sada muzej)
[attachment=4]
aerodrom Sedes danas

Maja 1916g je odlučeno da Srpska aviatika bude sastavljena od štaba i pet eskadrila,medju kojima i F82.Kako nije bilo dovoljno srpskog osoblja(u to vreme je bilo 14 osposobljenih pilota, i tri mehaničara) da popuni sve eskadrile,one su bile mešovitog sastava francusko-srpske.U to vreme nije bilo dovoljno izvidjača,pa je organizovana obuka u velikom avijatičarskom centru istočne vojske u Sedesu za obuku izvidjača i vežbu pilota.
Sve eskadrile koje su pripale srpskoj vojsci su bile pod komandom maj.Roger Vitrat(koji je komandovao francuskom eskadrilom  u Srbiji 1915g) .
[attachment=5]
maj.Roger Vitrat

Tokom juna,jula i avgusta je teklo osposobljavanje srpskog osoblja,piloti su posle provere na duplim komandama imali nekoliko letova iznad zone budućih operacija.Izvidjači su prvo morali da savladaju rukovanje mitraljezom Lewis,pa tek onda upoznavanje sa terenom na frontu. U junu u ovu eskadrilu je prekomandovan por.Jovan Janković,već iskusan pilot.On se posle školovanja u Francuskoj ,vratio u Solun gde je prvo bio u francuskoj Njuporskoj eskadrili  915,a zatim u eskadrili F86.Odatle je premešten u eskadrilu MF82 gde je bio do avgusta 1916g a odatle otišao za nastavnika aero-telegrafista.Pored njih u Sedesu su obučavani i mehaničari,jedan od njih je bio pod.nar. Božidar Božić koji je posle uspešne obuke rasporedjen u ovu eskadrilu. "Eskadrila Albanija" je promenila naziv u MF82 i od juna 1916g je pridodata srpskoj vojsci .




Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: kosta1961 on August 31, 2014, 06:37:41 pm
Situacija na frontu je zahtevala stalno prisustvo aviona,pre svega zbog  stalnog i neometanog letenja nemačkih aviona i osmatanja srpskih položaja.Zato je eskadrila F82 pridodata  Drugoj armiji ,i premeštena kod Vertekopa (ovo je slovenski naziv, sada Skidra) 6 avgusta 1916g ,da bi bila bliže frontu, gde se zadržala do kraja rata .Kasnije je jedan deo bio u  Vodeni(sada Edesa).Tada su u ovu eskadrilu pristigli piloti nar.Petar Bulić i podn.Siniša Stefanović,i kao mehaničari Božidar Božić i Milorad Stojković.Tada počinje stvaran rad eskadrile,a kao izvidjači posle obuke stižu-kap.I kl.Aleksandar Antić,kapetane II kl.Nikola Žigić,Rista Ristić,Aleksandar Talić,Dušan Djurić,por.Tadija Sondermajer. Ostali su pod komandom ,sada već kapetana ,Prot.U to vreme je prenaoružana sa avionima Farman F 40 .
[attachment=1]

Glavni zadatak eskadrile je bilo izvidjanje. Dolazi do prve nezgode ,kada se jedan Farman pri sletanju razbije i ozbiljno povredi svoju francusku posadu.Prve borbe eskadrila je imala 23 avgusta 1916g,kada su se dva Farmana sa francuskom posadom ,sukobila sa dva neprijateljska aviona. Oba protivnička aviona su pobegla na svoju stranu fronta.Iako su Farmani bili slabi, sa umešnim pilotom su mogli bili opasni.Tako je  podnar.Jean Joseph de Guigne napao jedan izvidjački avion  i naterao ga  da se vrati na svoju stranu. U ovu eskadrilu su ,naredbom od 16 avgusta 1916g poslati ,pilot nar.Petar Bulić(kasnije je postao prvi srpski hidropilot),pod nar.Siniša Stefanović,i dva mehaničara Aleksije Nikolić i David Trnavac.

U decembru je ova eskadrila bombardovala neprijatelja na obroncima planine Kožuh,kada je avion pilota podnar.Jean Joseph de Guigne upao u tako snažno vrtloženje vetra( remu,kako su tada zvali piloti) da je avion sa 800m pao,srećom bez posledica po posadu. Podnar.Armand Louazel je istog meseca imao borbu sa neprijateljem iznad Golog Bila,pa ga je naterao u beg,iako mu je avion primio više metaka.Isti ovaj pilot je nešto ranije vodio borbu sa nemačkim avionom sve dok mu nije nestalo goriva.Podnar. Louazel  je intenzivno leteo do tada(nekad i po 7 časova u vazduhu dnevno) pa se razboleo i vraćen je u Francusku.Za svoju požrtvovanost bio je pohvaljen od voj.Stepe Stepanovića.

Posada Farmana pilot ppor.Robert Senechal     i izvidjač ppor.Gortran Marleat su 13 avgusta 1916g  imali zadatak posmatranja neprijatelja na Kožuhu .Osmatranje je tog dana  bilo jako važno pa su ova dvojca poleteli u svom Farmanu 40 iako je vreme bilo loše.Da bi napravili što bolje slike spustili su se jako nisko,ali ih je dočekala žestoka vatra sa zemlje.To ih nije omelo u izvršenju zadatka, ali  jesu  jake tople vazdušne struje .Zbog kojih je pilotu pozlilo,pa je pri sletanju polomio avion.On je tom prilikom  polomio nosnu kost,a izvidjač nogu.Na avionskim krilima su pronadjene četiri rupe od metaka.

Tog meseca je por.Menilldoe vodio više borbi u vazduhu (verovatno sa Nieuportom XI ) ,sa kojih se vraćao sa manje ili više izrešetanim avionom(jednom čak 11 rupa ).Iz tih borbi   je  izašao kao pobednik 19 avgusta 1916g kada je neprijateljski avion bio prinudjen da se spusti na Dobro Polje.Ovaj poručnik je leteo u eskadrili od njenog nastanka ,dok je još bila na Krfu.Na solunskom ratištu je najviše leteo sa fotografskim avionom i sve ukupno je proveo preko 180 časova iznad neprijatelske teritorije.

U septembru  1916g - prenumeracija ,eskadrile na solunskom frontu su dobile broj 3,pa je tako postala eskadrila 382. U decembru su iz ove eskadrile poslati  u Njuporsko odelenje kaplar Mladen Nikolić i mehaničar redov Stojko Milošević.

Eskadrila je bila veoma aktivna u reglaži artiljerske vatre,pa je tako nar.Charies Dutheil 29 oktobra 1916g bio sa svojim Farmanom 40 u takvoj ulozi.Ali,upali su u vazdušnu struju i avion je izgubio brzinu i naglo počeo da pada(en vrille),medjutim zbog prisebnosti i sposobnosti pilota avion je ispravljen i nastavili su svoj zadatak.Isti pilot je 17 decembra 1916g opet na reglaži gadjanja dobio u avion šrapnele od dve granate,ali je izvržio zadatak.
[attachment=2]
Pilot Dragoljub Ristić ispred Farmana 40,vide se eskadrilska oznaka beli X,i označene rupe od metaka.

U januaru 1917g stiže naredjenje za oznake na avionima.Beli krst Svetog Andreja na svakoj strani trupa,i obrnute ševrone(obrnuto slovo V) ,plave boje na gornjim i donjim krilima.Na nekim avionima su ostale lične oznake  koje su crtali francuski piloti na zapadnom frontu.Sve ove oznake su početkom 1918g prefarbane srpskom  trobojkom.
[attachment=3]


Opet se pokazao pilot nar.de Guigne ,kada je sa svojim Farmanom 40 pomagao artiljeriji 24 februara 1917g.Napao ih je lovac,ali je pilot hrabro krenuo na njega .Kada  mu se približio na 25 m, omogućio svom mitraljescu lake pogodke.Neprijatelj se dao u beg,a posada Farmana je nastavila svoj zadatak.Ovaj pilot je za dosadašnje uspehe bio pohvaljen od Komande srpske avijatike.

 Menja se  komandant ,sada je por.Chavannes de Dalmassy.Zbog pregrupisavanja snaga a i zbog zaštite izvidjačkih aviona gen.Petar Bojović je marta 1917g izdao naredbu da svaka eskadrila ima zaštitu sa lovačkim avionima.Svaka eskadrila je trebalo da ima nekoliko Njepora,stim da je eskadrila F 382  bila pod zaštitom Njeporskog odelenja.Neprijatelj je 12 marta 1917g bombardovao  vojne objekte u dolini Vardara,i avioni ove eskadrile su poleteli da ih presretnu (tri Farmana i Njuport) ali nisu uspeli da ih stignu.  Nar.Djak Aleksandar Prokić je 19 maja 1917g poginuo u svom avionu na Kamenitoj kosi ,u okolini Vertekopa.
[attachment=4]
Farman eskadrile 382 na aerodormu Vertekop ,januar 1917g

U toku te godine  neprijateljski avioni su bili savremeniji od F 40,pa je  eskadrila   imala sve više  gubitaka.U maju 1917g  ponovo prenumeracija u F 521,(sada broj 5 označava avijaciju na solunskom frontu)i sve više ima srpskog osoblja.Imala je osam izvidjača i deset pilota,a od aviona  sedam farmana F40.U junu je iz druge eskadrile došao pilot  Radoslav Petrašković  ,koji je do tada  leteo na Framanima 130K.S.Kako Farmani nisu za borbu ,koriste ih za korekturu topovske vatre,i izvidjanje.Krajem te godine eskadrila F 521 dobija svoje odelenje Njepora.
[attachment=5]
djak-narednik Matija Hodjera




Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: kosta1961 on August 31, 2014, 06:46:23 pm


U decembru dobijaju bolje Dorand AR  pa postaje AR 521.  Ispred broja eskadrile stajala je slovna oznaka ,koja označava koje avione ima eskadrila.Dobijanjem broja sa peticom na početku ,gubi se slovna oznaka(jer su sada eskadrile imale više tipova aviona)samo je ekadrila 521 imala ispred broja  AR.(AR 521)
 
Početkom 1918g stiže novo osoblje u eskadrilu AR 521 posle obuke u Francuskoj ili Trenažnom centru u Sadesu.Piloti Radisav Lazarević,Dušan Milojković,Orestije Krstić,Dragoš Adamović,Josif Antonović,Jovan Šreplović,Milivoje Vukotić,Sergije Marinović,Atilije Raspor,Sava Mikić,Mića Pržulović,Djordje Mirković.

Izvidjači -Matija Rajnić,Jevrem Simić,Stanimir Živković,Mihajlo Živković,Miloš Živković,Vladisav Sondermajer,Dušan Radović,Dušan Pavlović.
[attachment=1]
Pilot Dragoš Adamović pored Dorand AR

Ppor.Stevan Raičević se vraćao sa zadatka   26 avgusta 1917g .Dok je preletao liniju fronta  mitaljirao je bugarske položaje.Medjutim Bugari su bili spremni pa su otvorili tako jaku vatru da su mu izrešetali avion mecima.Gadjala ga je i artiljerija pa su delovi jedne granate  pogodili avion.Morao je prinudno da se spusti . Jedva je uspeo da spusti avion na  savezničku stranu.On i njegov izvidjač su ostali nepovredjeni.

U decembru 1917g izvidjač Sava Mikić je imao udes u okolini aerodorma Vertrkop.Tog dana je imao promotivni let sa francuskim pilotom nar.Marcsel Joseph Tampier. Na visini od 300m pilot je izveo nekoliko oštih manevara i iznenada avion se srušio.Odmah su prevezeni u bolnicu. Pilot je zbog teških povreda prebačen u bolnicu u Solunu,ali je podlegao ranama.Sava je prošao sa polomljenom vilicom,manjom ranom na potiljku,ugruvan grudni koš,i izbijeno mu je pet zuba. Nar.Charies Dutheil je 17 decembra 1917g na  Framanu 40 radio sa artiljeriom na reglaži pogodaka nad Kravicom,kada ga je napala neprijateljska PA.Bili su prilično precizni ,pa je avion pogodjen sa dva šrapnela,ali pilot i izvidjač nisu ustuknuli,izvršili su zadatak do kraja.Za ovo su pohvaljeni od vojvode Stepe Stepanovića.

U februaru 1918g komandu preuzima francuski por.Mihajlo Marinković ,a 8 marta 1918g postaje Prva srpska eskadrila. Za ovo je postojala naredba od 19 januara 1918g,po kojoj treba izvršiti zamenu svog francuskog osoblja srpskim i da to treba uraditi do 5 marta.
[attachment=2]
Nieuport 23  eskadrile 521 Vertekop ,kraj 1917g

Svo francusko osoblje je povučeno iz eskadrile i pridodati drugim eskadrilama. Zadatak eskadrile  je bio izvidjanje neprijatelja,osmatranje dejstva artiljerije,održavanje veze sa trupama u borbi . Raspored letećeg osoblja je bio:piloti por.Jovan Kalember,ppor.Stevan Rajčević,i podoficiri,Dragoljub Ristić,Petar Petrović-Peškir,Matija Hodjera,Dušan Milojković i Sergej Marinović.

izvidjači:kap.Vučeta Janjović,nikola Žikić,por.Jevrem Simić,Dušan Radović,ppor.Jovan Crvenčanin,Dragutin Stojković,Jovan Plamenac,Aleksandar Živković,Radomir Žunjić,Miloš Dačin,Miloš Živanović,Vladislav Sondermajer.

Ipak je nedostajalo osoblja za eskadrilu ,pre svega pilota,ali i mehaničara i ostalih specijalista.
U ovoj eskadrili se 24 marta 1918g dogodio neobičan slučaj.Posada AR -a pilot por.Jovan Kalember i izvidjač ppor.Radomir Žunjić je krenula na zadatak ,kada se na visini od 1000m pilotu skinula kaciga sa glave.Zbog toga  su se morali vratiti,neizvršivši zadatak.

Komandu preuzima 8 juna 1918g kap. izvidjač Nikola Žikić,a po povratku iz Francuske tokom avgusta komandu preuzima kap.Branko Vukosavljević.Isti dan izvodi probni let na jednom SPAD-u koji je dodeljen eskadrili.U to vreme je raspolagala  sa 12 aviona Dorana AR 1(možda i neki AR2) i tri lovca Nieuport XXIV,i postaje potpuno operativna aprila 1918g.Eskadrila AR521 je na aerodromu Vertekop,kod Druge armije.U avgustu 1918g joj se pridružuje i Druga srpska eskadrila,i tako čine jedinicu od 40 aviona ,stim da su imali i nekoliko u rezervi.Početkom septembra srpska avijatika dobijaja 24 najmodernija bombardera BregeXIV ,što je predstavljalo značajno povećanje udarne moći.U AR 521 je bilo devet ovih aviona ,pa je u eskadrili bilo i Bregea i AR-ova.

Kap.Nikola Žunjić je 9 jula 1918g dobio predmet o oznakama na srpskim avionima ,od Vrhovne komande.Ona je pak ovo dobila od pomoćnika načelnika štaba savezničke vojske.Kap.Žunjić je prokomentarisao da predlog predstavlja rusku kokardu(crveno spolja,plava ,a u sredini bela boja),dok bi srpska trebal biti crvena u sredini,plava,i bela spolja.Zbog ovoga je obustavljeno postavljanje srpskih kokarda na avione do daljneg.Brojno stanje eskadrile 6 juna 1918 u Vertekopu ,oficira-pilota 9,izvidjača 10,podoficira-pilota 7,mehaničara 11,redova -87,šofera-10,komordžija -i dr.
[attachment=3]
Pilot Milutin Mihajlović, Nieuport 24 ,januar 1918g

Narednik-djak Matija Hodjera je sa svojin Nieuportom 25 avgusta 1918g oborio oko 11 h neprijateljski avion koji je pao u oblasti Dobropolje.To je bio jedan od njegovih prvih letova .Zadatak zaštita Farmana .Polako su leteli kada je  primetio jedan nemački avion kako se obrušava na izvidjača.On se odmah ustremio na njega i ispalio nekoliko rafala.Protivnički avion se istog momenta strmoglavio ka zemlji.Za ovo je Hodjera dobio orden Karadjordjevu Zvezdu sa mačevima i francuski Ratni krst sa palmom.

Te godine je poginuo i komandir mehaničara 1 srpske eskadrile pod.nar.Božidar Božić.Ruski pilot por.Isidor Kakavašili je izvodio probni let sa avionom AERO,i sa njim je u avionu bio nar.Božić.Tokom leta je  došlo  do problema i avion je pao i usmrtio oba letača.

Eskadrila 521 je 25 avgusta raspolagala sa 11 Dorand AR1A2, 4 Nieupora(XVII i XXII) 2 Brege i 1 Spad VII.
Opet pak,po izveštaju šefa srpskog vazduhoplovstva de Larsan Vrhovnoj komandi od 12 septembra  u ovoj eskadrili bilo:6 Dorand AR,3 Nieuporta,3 Brege,i jednog  SPAD-a,a zbog pregrupisavanja ova eskadrila je smanjena za 6 aviona(raznih tipova).Bilo je drugih aviona koji nisu bili u letnom stanju zbog kavarova.

Eskadrila je aktivno učestovala prvog dana 14 sep.1918g u proboju Solunskog fronta,a i kasnije u gonjenju neprijatelja.Glavni zadatak eskadrile je bio korektura artiljerskog gadjanja u toku artiljerske pripreme.U to vreme je raspolagala sa avionima , Dorand AR1 A2 - 11 aviona,Breguet 14 A2 -2 aviona,Nieuport XXIV -4 aviona,i jednog SPAD-a.Ona je u planovima za taj dan imala velike zadatke,izvidjanje,održavanje veze sa divizijama,veza sa štabom Druge armije,patroliranje nad frontom,bombardovanje i mitraljiranje neprijatelja u povlačenju.

Cilj rada srpskog vazduhoplovstva ,pri proboja fronta,je bilo  sadejstvo sa pešadijom Druge srpske armije ,glavnom udarnom silom proboja fronta ,sa 122 i 17 francuskom pešadiskom divizijom i artilerijom kao i Prvom srpskom armijom(iz knjige Vazduhoplostvo Srbije na solunskom frontu 1916-1918 Vladeta D.Vojinović)

Prvi zadatak eskadrile AR 521 je  imala u 7h ,kada je poleteo jedan Dorand AR sa srpsko-francuskom posadom, i naredna tri sata vršila korekturu gadjanja.U 8h je poletelo par Nieupora sa pilotima Mišić,Hodjera koji su patrolirali iznad fronta,stim da je Hodjera bacao Bugarima letke.Tri sata kasnije poleteo je pilot Krstić u patrolu, a u 5h popodne su poleteli podnar. Raspor i kap.Žikić na korekturu gadjanja .
[attachment=4]
Bugarska pešadija gadja avione

U 13 h je posada AR -a Antonović -Radović odustala od korekture gadjanj zbog pokvarenog telegrafa.U 14h su poleteli u patroliranje piloti Stecenko i Hodjera,a u isti sat je poletela i posada pilot Milojković i izvidjač Plamenac da fotografišu neprijatelske položaje.Medjutim zbog jakog vetra vratili su se posle 20 min.Ali duga posada Antonović -Radović je uspešno osmotrila neprijatelja.U 6h uveče je u patroliranje poleteo pilot Petar Peškir.Ukupno je iz ove eskadrile tog dana letelo 6 Nieuporta u cilju gonjenja neprijatelja.

Sutradan ,15 septembra , poleće u 6h posada Bregea, pilot nar.Ristić i izvidjač ppor.Crvenčanin,sa zadatkom održavanja veze sa Šumadiskom divizijom.Posle tri sata leta ,po povratku na aerodrom uočeno je da je avion primio sedam puščanih metaka.Sat vremena kasnije poleće još jedan Brege sa pilotom nar. Vukotić i izvidjač Sondermajer ,ali su zbog magle na ,zadatom terenu ,morali da se vrate.U isto vreme poleće Dorand AR sa pilotom por.Kalember i izvidkač kap.Žikić u cilju održavanja veze sa štabom Druge armije.Već u 8h su se pojavili oblaci ,pa posada drugog Dorand AR pilot nar.Milojković i izvidjač ppor.Savić nije mogla da uspostavi vezi sa ovom armijom.Sat kasnije poleće drugi Dorand AR sa pilotom nar.Markićević i pot.Žunjić da bi održavali vetzu sa Timočkom divizijom,ali su i oni zbog niskih oblaka morali da se vrate.Bilo je još pokušaja uspostavljanja veze izmedju armija ,ali su taj dan niski oblaci to sprečili.

Ipak ,posada Bregea koja  je poletela u 9 ujutru, pilot nar.Antunović i por.Radović ,je uspešno izvršila izvidjanje fronta Druge armije ,i posle  3,5h se vratili na aerodrom.A u 11h je na Nieupor poleteli Piloti Mišić,Stecenko i Krstić su u 11h na svojim Neiuporima krenuli na zadatak - patroliranje frontom na visini od 4000m.Na ovom zadatku nisu primetili neprijatelske avione.Narednog dana ,16 septembra ,ova eskadrila je nastavila letenje za potrebe artijerije,bombardovanja,ali su zbog oblaka i kvara na motorima neki zadaci prekidani.Piloti sa Nieuporima su ,pored patroliranja nad frontom,vršili i osmatranja neprijatelja.
[attachment=5]


Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: kosta1961 on August 31, 2014, 06:49:53 pm
Sutradan,17 septembra ,AR ovi su bombardovali(u  17h)  Bugare na putu ka Razim Beju,pri tom je medju njima nastala panika.Isti dan su ih i Francuzi bombardovali ,nakon čega je primećeno da su u rasulu.Tom prilikom je bačeno  prvo 20 velikih bombi a onda i 200 malih za žive ciljeve.Na taj način je spašen most na ovom putu ,jer su Nemci hteli da ga sruše.
[attachment=1]

Od postavljenih zadataka u ovim borbama ,eskadrila je najviše uspeha  imala u održavanju veze izmedju divizija,dok su ostale zadatke izvršili delimično.Uzrok je najčešće bio  zbog lošeg vremena-niskih oblaka nad zonom dejstva,ali i čestim kvarovima motora.Ako bi im se dogodilo ovo drugo, piloti su sletali ,popravili kvar i ponovo poletali na dovršenje zadatka.Na avionima su po sletanju uočene  brojne rupe od metaka,najčešće pešadiskog,jer se neprijatelj najčešće branio mitraljezima sa zamlje.Tih dana se vodila neobična borba u vazduhu , jedan Brege (posada Antunović-Radović) je napadnut od čak pet  nemačkih lovaca iznad fronta u večernjim satima,ali su uspeli da se izvuku nepovredjeni.Prvo masovno bombardovanje ova eskadrila je izvela 18 septembra 1918g kada je bombardovan  putu od Konopišta ka Kavadaru .Bombardovanje je izvršeno   sa 14 aviona AR i Brege (učestvovao je i jedan  avion eskadrile 523).Posada Bregea Antunović-Radović je 18 sept. vodila borbu sa četiri aviona u 18h 30min,ali bez rezulatata.

Kako su srpske trupe brzo napredovale odlučeno je da se privremeno uspstavi aerodrom za eskadrilu  AR 521 kod Kavadara(Kavadarci).Zbog toga  je 22 septembra 1918g poslat jedan potporučnik(Crvenčanin) sa četiri mehaničara, i jednim pilotom,i  dva kamiona ,da izaberu podesno mesto za aerodrom. U toku tog meseca   sa jednim ili dva Bregea su održavane veze sa pešadijom koja je bila u oblasti Razim Bej.Ti letovi su bili veoma opasni .Na jednom od takvih letova   posada pilot Kalember i izvidjač Simić  su se spustili kod Kavadara,ali su pri spuštanju ,na loš teren,toliko oštetili  avion  da se zapalio.

Drugi avion sa posadom pilot Ristić -Plamenac je primetila neprijatelja u rovovima i na njih bacila 15 ručnih bombi.
Krajem septembra je  osam  Brege-ja posebno letelo do mesta Gradsko,radi izvidjanja .Tu je trebalo ,po naredjenju,da se uredi teren za sletanje aviona.Sutradan je komandir eskadrile Vukosavljević sa svojim SPAD-om preleto do mesta Gradsko(centralni dao države Makedonije) da izvidi stanje letelišta.Po povratku je izdao naredjenje da se polje uredi da može da se leti bez opasnosti.Ovo naredjenje je prenela sa Brege-om posada Antunović-Radović,i vratili se isti dan.Nešto kasnije 30 septembra 1918g na novi aerodrom je upućeno 10 kamiona sa materijalom iz magacina,oružarnice i 12 lakih hangara. U operacijama na kraja rata eskadrila AR 521 je imala prosečno dva do tri leta dnevno,ali nisu svi uspešno obavljeni zbog čestih kvarova motora.

Primirje sa Bugarskom je stupilo na snagu 30 septembra 1918g,kada i intenzivan rad ove eskadrile prestaje.Vršene su pripreme za prelazak svog avijatičarskog materijala u Gradsko.Iz Vertekopa je sa  kamionima pošlo osam oficira-izvidjača u Skoplje ,zbog uredjenja terena za aerodrom.Posle nekoliko dana 13 oktobra su preleteli u Skople ,piloti Ristić.Lazarević,Djordjević,Vukotić,Krstić i Rajević.Nakon dolaska aviona Brege XIV u Skolje ,avioni su dobili  srpsku trobojku na boku.Pilot Rajević  je posle par dana preneo poštu Vrhovne komande u Solun.  Iako je sa Bugarskom potpisano primirje,na jedan izvidjački avion sa francuskom posadom je pucano iz topova,ali na sreću veoma neprecizno.
[attachment=2]
Automobil eskadrile 521 Solun 1918g

Prva Srpska eskadrila je 13 oktobra 1918g  bila na aerodromu kod Skoplja,kada je dobila naredjenje da predju u Niš ,i svaka aktivnost prestaje jer francuzi nisu u stanju da ih snabdevaju.Tako su trupe na zemlji ostale bez pomoći aviona.Francuzi su sada za vazduhoplovstvo imali nove zadatke.Imali su plan napada na Tursku,gde bi i srpska avijacija imala ulogu.Uspstavljen je svakodnevan prenos pošte Skoplje -Solun.Opet po francuskim planovima srpske eskadrile dobijaju naredjenje od francuske komande da  budu u oblasti Skolje -Mitrovica.Zbog toga  je  otputovalo nekoliko  oficira automobilom za pripremu zemljišta.Ali po naredjenju komandanta Stepanovića eskadrila 521 je upućena u Kraljevo.Tamo   su prvi avioni stigli 27 oktobra,a 1 novembra je upućeno 33 mehaničara i vojnika sa pet kamiona i avionskim materijalom,koje su vodili por.Pavlović i Djordjević.Medjutim opet se pojavio problem je u snabdevanju eskadrile.
 
Nemački avioni su bili i dalje veoma aktivni,pa su pored napada na trupe na zemlji,često bombardovali i oslobodjene gradove.Srpskih i francuskih aviona nije bilo,da ih spreče.Leteo je poneki BREGE u izvidjanje ili  snimanje porušenih mostova.

Neprijateljstvo sa Turskom je prestalo 31 oktobra,a 11 novembra potpisano primirje izmedju Saveznika i Centralnih sila. Gen.D Epere je dostavio srpskoj avijatici poverljivu depešu 1 novembra ,u kojoj traži da se  naredba za brzo kretanje srpske pešadije ka Kotoru pošalje avionom,kao i da se jedan avion pripremi za vezu sa Jugoslovenskom  flotom. Eskadrila je 10 novembra otpočela uredjenje aerodorma u Nišu,kada je dobila naredbu da predju u Novi Sad.Sutradan je Brege sa pilotom Antunović i pot.Sondermajer krenula za Beograd,a 14 novembra je por.Matejić sa šest kamiona natovareno vazduhoplovnim materijalom krenula za Beograd. U Novi Sad je eskadrila 521 stigla 24 novembra 1918g,i prestao je ratni plan eskarile i Srpske avijatike.

Počeo je rad  na uspostavljanju velike vazduhoplovne baze u Novom Sadu,jer su  bili najbolji uslovi za to.Beograd nije imao uredjeno zemlište za aerodrom.

Vrhovna komanda je naredila da eskadrila 521  sada bude na raspolaganju i snabdevanju kod 1 armije,i da se sav zaplenjeni vazduhoplovni neprijateljski materijal stavi na raspolaganje toj ekadrili.Naredba je bila i da se oformi Prva srpska pilotska škola u Novom Sadu ,a da se svi učenici iz Sadesa perebace u Novi Sad na dalje školovanje.U januaru 1919g eskadrilu preuzima   komandant Živorad Petrović,a Vukosavljević ide na druge dužnosti.Uspostavljena je stalna veza avionima za prenos pošte Novi Sad -Zemun-Niš-Skolje,i po potrebi u drugim gradovima.Eskadrila je u svom sastavu od leta 1918 do proleća 1919g imala 24 pilota,29 izvidjača(medju njima šest Rusa i tri Francuza) kao i veći broj mehaničara(njima se ne zna broj) i pomoćnog osoblja.Marta 1919g su ruski piloti razrešeni dužnosti i vratili su se u Rusiju.

Eskadrila je rasformirana 5 aprila 1919g.



Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: kosta1961 on September 01, 2014, 05:50:21 pm
eskadrila 522(V84,F 84,F384,N 522)

Eskadrila je fomirana početkom decembra 1915g ,verovatno u Lionu kao V 84.U svom sastavu je imala šest pilota pod komandom kap.Francois de Castel.Ona kreće za Solun 9  decembra 1915 kao deo- Armée d’Orient(vojske orjenta),i stiže na odredište 19 decembra1915g.Formira bazu kod mesta Šamli ,12 km zapadno od Soluna.Grupiše se sa drugim eskadrilama Voisin ,V90 i V 83 i formiraće bombardesku grupu -Groupe de Bombardement d’Orient (GBO).Ova grupa će učestvovati u masovnim bombardovanjima neprijatelja.Prva akcija je bila 1 februara 1916g ,napad na bugarski logor kod mesta Petrič(sada u Bugarskoj),kao odmazda za napad Cepelina na Solun.
[attachment=1]


Pilot Dragiša Vujić koji je leteo u ovoj eskadrili ,  je 23 januara 1916g izvršio svoj prvi ratni zadatak,u kom je na neprijatelske zgrade u Bitolju bacio pet granata.Ovo je verovatno i prvi ratni zadatak srpskih pilota na Solunskom frontu.On je bio jedan od onih koji su po povratku sa školovanja u Francuskoj ,našali  u Solunu i bili primljeni u francusku avijaciju Orjent.Na svom prvom zadatku ostao je u vazduhu četiri sata i deset minuta,a bacio je pet granata od 90kg i pet od 75kg.Kasnije je premešten u eskadrilu MF98.
[attachment=2]
pilot Dragiša Vujić

U kasnijim napadima na Strumicu,Volovec(kod jezera Dojran) i Ksanti ometali su ih nemački lovci Fokker Eindecker  i  Pfalz E.Medjutim ,najveći protivnik im je bio motor na Voisinu,koji se stalno kvario.Ubrzo GBO vraća 25 marta u Francusku kap. Castela i za komandira postavlja por. Charles Boudoux d’Hautefeuille.Za jedanaestu  misiju GBO  je odabran ponovo Petrič,medjutim samo 4 Voazena,od toga 3 iz V84 je stiglo na cilj,14 je moralo da se vrati zbog kvarova na motoru.Zbog toga je komandant Istočne vojske Denain odlučio, u junu ,da rasformira GBO.

U  eskadrilu  V 84 stiže Milorad Veselinović kao jedan od najiskusnijih srpskih pilota.On je posle školovanja u Francuskoj ,pristupio francuskim avijatičarima kod Soluna,gde je bio u eskadrili F88.Kasnije je prešao u Voazenske eskadrile V83 i V 90 i gde je završio preobuku za let na Voazenima(voazenska škola u Solunu).Potom je završio lovačku školu u Sadesu pa je od aprila 1917g bio u eskadrili F384.Još jedan srpski pilot je prekomandovan u ovu eskadrilu- Aleksandar Deroko.On je pre bio u voazenskoj eskadrili V 905,gde je učestvovao u bombadovanjima.
[attachment=3]
vazduhoplovni potpukovnik,pilot-lovac Milorad D.Veselinović

U perionu od juna do  avgusta 1916g traje zamena  Voazena  sa  Maurice Farman MF 11bis i boljim Famanima F 40  .Primarni zadatak postaje  daljno izvidjanje ,praćenje startegiskih pokreta neprijatelja.U tom periodu eskadrila je u svom sastavu imala šest aviona.Zbog močvarnog terena harala je malarija.Naročito je pogodila ovu eskadrilu,pa je u leto 1916g puno  francuskih pilota zamenjeno jer su oboleli .Dobija novog komandanta 25 jula 1916g kap. Charles Hug i novi naziv F 384.Osim toga u eskadrilu je avgusta 1916g primljeno nekoliko srpskih pilota, kap.Radoslav Petrašković(koji je od novembra 1915g bio u francuskoj eskadrili MF88 gde je leteo na MF 80K.S. i MF 130 K.S.) i por.Milorad Veselinović,potp.Branko Naumović.Pored njih primljena su i dva mehaničara Aleksije Nikolić i David Trnavac.

Ovo je  jedna od prvih mešovitih eskadrila osposobljenih za akcije,a potčinjena je bila srpskoj Vrhovnoj komandi.Zadatak joj je bio strategisko izvidjanje u dubini neprijateljske teritorije.Pored ovog izvršavala je i druge  zadatke.Jedan od teških zadataka je bio i bombardovnje Sofije 17 septembra 1916g.Na ovaj zadatak je pošlo četiri aviona iz raznih eskadrila,i od njih je bio jedan iz eskadrile F384.Izabrana je posada pilot kapl.Maurice Rouable i pilot potp.Branko Naumović-kao mitaljezac bombaš.Plan je bio da stignu do Sofije ,bombarduju i nastave do Rumunije.Ovo  akcija  je bila od velikog značaja,a cilj je bio odmazda za često bombardovanje Soluna.Cilj je postignut jer posle ovog  prestaje nemačko-bugarsko bombardovanje Soluna.

Iznad grada su napadnuti od PA,i jedan šrapnel je probušio krilo aviona potp.Naumovića ,a onda su se pojavili lovci.Naumović je branio avion sve dok nije ostao bez municije,a onda je nišanio ne bi li zavarao neprijatelja.To im nije uspelo i avion je bio sav izrešetan dok na kraju nisu dobili  pogodak u rezervoar ,pa su morali su da se spuste.Preživeli su spuštanje, ali su  zarobljeni.Tek po završetku  rata su pušten iz zarobljeništva.Potp. Naumović je za ovaj podvig odlikovan.Treba napomenuti da su izvidjači i mitraljesci češće ranjavani i ginuli od pilota.

Ova eskadrila napada 25 oktobra 1916g veliko bugarsko skladište i nemački aerodrom kod Gradskog(Makedonija),a 6 novembra vojne objekte kod Skoplja.Nešto kasnije 30 oktobra 1916g leteći na svom Framanu 40,pilot Radoslav Petrašković je doživeo  da padne u kovit zbog kvara na avionu.Kada se desio kvar bio na 1200m visine i zahvaljujući umešnosti uspeo nekako da ublaži pad ,ali je ipak zadobio teže povrede.Bio je u bolnici do 1 jula 1917 g kada se vraća u eskadrilu.
 [attachment=4]
pilot Radoslav Petrašković

Eskadrila sada pomaže srpsko -francuske trupe na zemlji u napadu na Monastir(sada Bitola).Kako bi bili bliže srpskom delu fronta, napuštaju  Šamli 5 oktobra 1916g i prelaze kod sela Sorovitčevo(sada Aminteo),pa kod sela Vrbeni(sada Itea) 2 novembra 1916g. Dok su ranije dolazili u sukob sa bugarskim avionima,sada se sukobljavaju sa nemačkim.
[attachment=5]


Imali su nekoliko gubitaka,ali prvi gubici su bile neobični.To je i druga verzija pada pilota Petaškovića.Navodno je kap.Radoslav Petrašković  ,vodja srpskih pilota u eskadrili ,želeo da proslavi svoju slavu.Zbog toga je nagovorio jednog mehaničara da 30 oktobra 1916g  podju u malo selo Sorović kod Gorničeva.Do sela ima 20 min leta,i plan je bio da se brzo vrate.Medjutim njih dugo nije bilo i zabrinuti   saborci  prijavili let komandru.On naredjuje da jedan kamion krene ka selu i da ih potraži.Pronašli su ih u polju nedaleko od aerodroma.Navodno je u kršu od aviona bio kap. Petrašković,potpuno pijan .Kasnije se otkrilo da je kapetan  stigao u selo ,ali je tamo probao lokalne proizvode , napunio avion sa balonima vina i šunkama i krenuo nazad.Izgubio se pa je  sleteo u polje i razbio Farman ,ali je on čudesno ostao živ.Navodno je francuskom osoblju u eskadrili više žao vina koje je prosuo nego aviona. Petrašković je posle ovoga poslat u pešadiju ,gde se hrabro borio.Preživeo je rat i umro je desetak godina kasnije od povrede kičme na tom udesu.

Nedugo zatim slično se dogodilo francuskom kaplaru Pierre Dupon.On je skoro završio pilotažu u školi Bordo,i poslat u eskadrilu F 384.Piloti eskadrile su hteli da proslave Božić 1916g,pa su zadužili kaplara Dupona da ide za Solun i kupi šta treba.On je sa Farmanom stigao u Mikru ,ukrcao narudžbine i 26 decembra 1916g krenuo nazad,ka Vrbeni ,ali nije stigao! Nekoliko dana kasnije,saznali su da su Austrijanci zarobili  Francuskog pilota kod albanskog sela Elbasan.Izgleda da je i on popio da bi se zagrejao u avionu,ali je izgubio orjentaciju i pao nekih 120km od svoje baze.



Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: kosta1961 on September 01, 2014, 05:58:05 pm
Od januara 1917g dobija oznake -bela kosa pruga na svakoj strani trupa i dve paralelne crvene pruge na donjim i gornjim krilima.Ove oznake su prvo bile na Farmanima,a kasnije i na Dorand AR koji su počeli da stižu sredinom 1917g .Tada su dobili novog komandira puk. Charles Guibert.
[attachment=1]

Pilot podnar.Nouvelle Auguste je u Farmanu 40 izvidjao za potrebe srpske vojske 5 maja 1917g .Da bi izvidjač mogao da osmotri položaje spustio se nisko,gde je dočekan mitraljeskom vatrom sa zemlje.Avion je bio toliko oštećen da je morao da se prinudno spusti ,što je on uspeo iza srpskih linija.
 
Nešto kasnije eskadrila prelazi   na aerodrom kod Vertrkopa(sada Skidra).U junu 1917g ponovo prenumeracija sada kao 522 i dobijaju nekoliko Njuporta kao zaštitu.U avijatičarskom parku u Mikri  2 avgusta 1917g se pri probnom letu jedan AR iz ove eskadrile srušio ,ali je pilot pod.nar.Joseph Grillet ostao nepovredjen.
[attachment=2]


Krajem avgusta 1917g jedna posada Farmana 40 je bombardovala bugarske položaje kod Dobrog Polja kada je deo protiv-avionske granate teško ranio mitraljesca nar. Francois Guillot .Pilot je vratio avion na aerodrom Vertekop ,mada je bio oštećen ,a mitraljezac je odmah prebačen u bolnicu.Rana je bila toliko teška da je oslobodjen vojske i poslat u Francusku.U isto vreme nar.Teroa je kvar na elisi prinudio na sletanje,koje je on izveo na iza srpskih položaja.

U novembru te godine ,jedan od izvidjača je ranjen a jedan ubijen,dok je jedan Nieuport  oboren sa pilotom.Prvo je 14 novembra 1917g ranjen u stopalo pilot por. Paul Lepeyre, ali iako ranjen a i  njegov Nieuport XXIV je bio sav izrešetan(izbrojano je 42 pogodka) on se vretio u Vertekop.Dva Dorana AR1 su u pratnji SPAD VII,poslati 20 novembra 1917g u izvidjanje neprijateljskih položaja,u dubokoj pozadini.U jednom su bili pilot podnar.Savo Vukotić i izvidjač ppor.Pierre Caudy .Kada su bili izmedju Udova i Djevdjelije napalo ih je  nekoliko nemačkih lovaca,i u toj borbi je oboren avion podnar.Vukotića.Oba letača su poginula.Podnar Vukotić je posmrtno dobio unapredjenje u čin poručnika,jer je do tada imao 50 uspešnih ratnih zadataka.
[attachment=3]
Avion Dorand AR eskadrile 522,vide se eskadrilske oznake

U decembru dolaze sa obuke ozvidjači M.Dimitrijević,N.Miletić  i A.Živković,a u tom  mesecu stiže i prvi Brege XIV .Sa njim ,10 decembra 1917g ,posada pilot Lui Noelle i izvidjač por.Dragutin Stojković izvode najdaje izvidjanje do tada,do Skolja.Uspeli su da naprave nekoliko snimaka terena i Skoplja ,kao i nekih sela  iako je vreme bilo oblačno.Nad Skoljem su imalo borbu sa neprijateljskim avionima.
[attachment=4]
por.Dragutin Stojković

Januara 1918g u eskadrilu 522 sa obuke za izvidjača u Sadesu stižu-Jovan Petrović,Jovan Crvenčanin,Mihajlo Dimitrijević,Nikola Miletić,Aleksandar Živković,Jovan Plamenac,Milorad Matejić,Miloš Dačin,Vlastimir Adamović.

U januaru 1918g komanda Srpske avijatike nastoji da ima eskadrile sa srpskim osobljem ,pa Srbi iz eskadrile odlaze,da bi popunili Prvu i Drugu srpsku eskadrilu.U prvo vreme se osetio nedostatak osoblja,ali je pozajmicom iz drugih eskadrila to nadoknadjeno.Dobijaju novog komandira Chavannes de Dalmassy.

Nešto kasnije se desio zanimljiv dogadjaj.U martu 1918g izvidjač ppot.Nikola Miletić ,koji je bio u eskadrili 522, tražio je od odgovornih  da mu se dodeli zasluženo odlikovanje,jer bez njega ne može da dobije unapredjenje.On je ovaj zahtev zasnovao na osnovu činjenice da je već predlagan za zlatnu medalju na Bitoljskom frontu ,a potom po padu neprijateljskih položaja predlagan za čin.Medjutim njegov zahtev je išao izmedju komandanta,da bi na kraju ostao bez ičega.

Kao deo pripreme za ofanzivu 1918g je stiglo uputstvo Vrhovne komande kako koristiti avione:
-Bregei će se koristiti kao komandatski avioni za izvidjanje,osmatranje i fotografisanje.
-Dorand AR će osmatrati bojište ,naročito održavajući vezu sa artiljerijom i pešadijom i vršiće bombardovanje i sa male visine mitraljirati.
-Njepori će neposredno štititi osmatrače i bombardere,u grupi od 3-4 aviona, i uzimati učešće u napadima mitraljezom i bombama sa male visine.
-Odredjeni su i pešadiski avioni,po dva,(verovatno AR) koji će imati na kraju svakog krila zastavicu za raspoznavanje.Tako će avion Dunavske divizije imati zastavice bele boje,a Drinske divizije crvene.
-Odredjen je i komandantski avion(Brege,a  ako nema AR) koji će posmatrati razvoj borbe na celom frontu,a izveštaje će bacati sa kapsulama   ili bežičnom telegrafijom komandantu armije.
[attachment=5]
Kapsule sa izveštajem koje su bacane iz aviona

AR 522 će postojati do juna 1918g kada je rasformirana.


Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: kosta1961 on September 02, 2014, 05:19:44 pm
523(N87,N387,N523)

Eskadrila N 87 je formirana 1915g u bazi Lyon-Bron,i dodeljena  je francuskoj Vojci Orjenta.Zamišljeno je da ima 8 lovačkih aviona Nieuport.Od toga jedan-dva Nieuporta 11 ,a ostali Nieuport 10.Komanda nad ekadrilom je dodeljena   por. L’Hermitte.Ljudstvo i tehnika se u Marseju ukrcala na brod "Sinai" 10 novembra 1915g.Pored aviona imala je 40 mazgi,12 konja,22 kamiona,3 traktora sa prikolicom i 2 putička automobila.U Solun su stigli 20 novembra 1915g i stacionirali se u bazi "Alatini".Ona se nalazila južno od Soluna.
[attachment=1]
Vila po kojoj je baza dobila ime,u kojoj je bila komanda

Posle  nekoliko dana baziraju se na aerodormu Sades,12 km jugo-istočno od Soluna.Eskadrila je  prvu izvidjačku  misiju imala 24 decembra.Nisu imali neke veće akcije sem presretanja neprijateljskih aviona koji idu na Solun.U jednom od takvih presretanja pilot Havet 7 januara 1916g  sa Nieuportom 11 sreće neprijatelja,i dok se spremao da ga napadne ,mitraljez na gornjem krilu se otkačio i pao na pilota.Haven se ipak nije dao i nastavio je borbu sa svojim pištoljem.Onda sleteo na aerodrom eskadrile MF86 gde su mu napestili novi mitraljez ,pa kreće u potragu za neprijateljem.Sustigao je nekoliko aviona  ,ali nije imao uspeha.U to vreme  Nemci izvode bombardovanje Soluna sa velikom brojem aviona. Pored drugih eskadrila koje su branile grad  27 marta 1916g bila je i eskadrila N 87  sa dva aviona.

Dolaskom srpske vojske front dobija na značaju i svi su usmereni na granicu sa Makedonijom.Eskadrila je 16 juna promenila broj ,i sada je N 387,ali i dalje nije imala puno zadataka sem nekoliko presretanja.U to vreme je eskadrila imala Nieuport 10, Nieuport 11 , i poneki Nieuport 21,moguće da su imali i poneki Moran Saulnier type L.Po formaciskom sastavu imala je 6 Nieupora,a mesečno je dobijala  3 nova.(u to vreme se avioni nisu označavali kao Nie 10,Nie12,već prema motoru Nieuport Ron 80K.S.ili Nieuport Kleže 80K.S.)

Ova eskadrila je pratila  bombardere  koji su išli do jezera Dojran,i na prednjim položajima na Vardaru.Da bi bili bliže frontu premeštaju se kod sela Amatovo(to je slovenski naziv ,sada Apros).Tu je letelište gde se okupljaju eskadrile koje u to vreme podržavaju srpsku vojsku,pa je pored N387 bilo i dugih francuskih eskadrila.U narednih nekoliko meseci prima nekoliko srpskih pilota i mehaničara.Postaje eskadrila druge Srpske armije 2 jula 1916g. pa je 2 avgusta 1916g prešla na aerodrom Vertekop(sada Skidra) ,gde će ostati do kraja rata.Ovo je centralni položaj srpske vojske ,pa su u blizini bile i ekadrile koje su je  podržavale.
[attachment=2]

Pored eskadrile N384 ,do avgusta  1916g  i eskadrila N 387 je bila prva osposobljena sa mešovitim sastavom.Tada je bila  podčinjena Vrhovnoj komandi srpske vojske,a glavni zadatak je bio lovačka zaštita srpskog dela fronta.U toku 1916g dobili su Nieuport 21.

Na novom položaju  eskadrila je osvojila prvu zvaničnu pobedu 4 avgusta 1916g. iznad grada Monastir(tada u rukama Nemaca) .Izvojevao ju je por.Pieere Boucher.Dobijaju novog komandira 6 avgusta,kap. Henri Gallet,dok predhodni odlazi u Francusku.Obavili su i jednu specijalnu misiju 11 avgusta 1916g,kada sa Nieuport 11  prebacuju agente u okupiranu Srbiju.I vazdušne borbe postaju češće,u jednoj  je posmatrač kap.Mavet  uspeo 25 avgusta da odbrani svoj Nieuport od tri neprijateljska aviona. Ali je pilot por. Delrieu oboren dok je pokušavao da se domogne savezničkih položaja.

 Por. Marcel Thirouin ,uspeva da obori neprijateljski avion ,12 avgusta 1916g ,ali se on jedva vratio sa oštećenim Nieuportom. Napad se dogodio ujutru u 8h,iznad položaja Šumadiske divizije.Nemački avion je pogodjen iznad Bidža Mahale,i pokušao je da se spusti iza bugarskih linija,ali nije uspeo i pao je kod sela Tresine . Neprijateljski pilot je preživeo pad i kasnije  zaroblljen . U tom napadu  je avion por. Thirouin  bio sav izrešetan,i motor oštećen,ali se on posle obaranja neprijatelja vratio na svoj aerodrom. Por. Thirouin  je bio u Srbiji 1915g(tada je leteo na Farman 11 ) i tada  je oborio austougarski avion.
[attachment=3]
Bugari gadjaju avione kod Demir Hisara 1917g

Početkom septembra preleću kod mesta  Ostrovo(sada Arnissa,severno od jezera Vegoritida-slovenski Ostrovsko jez.) ,da bi obezbedili što bolje dejstvo artiljerije.U oktobru i početkom novembra daju lovačku pretnju Farmanima u napadu na Gradsko i Silun.Eskadrila je 2 oktobra 1916g bila na letelištu Sorovičevo(sada Aminteo-južno od jezera Vegoritida) ,medjutim zbog malarije su morali da se vrate na Vertekop(Skidra).Ta bolest je jako pogodila ovu eskadrilu i ona je imala manjak ljudstva sve do leta 1917g.Sa ovom bolešću se borio sanitetski por.dr.Dominique Dumas ,koji je 1915g bio u Srbiji.On je tada bio od velike pomoći jer je  u to vreme  harao tifus u Srbiji.Kasnije se  brinuo o ljudima pri prelasku Albanije.
[attachment=4]

Narednik Siniša Stefanović je 5 novembra 1916g leteo u izvidjanje kada ga je napao nemački avion.On je prihvatio borbu ali mu se mitraljez zaglavio,pa je nekako pobegao neprijatelju i sleteo na svoj aerodrom.Zamenio je mitraljez i ponovo se vratio da završi zadatak ,iako  je avion u borbi oštećen.Nešto kasnije 23 decembra nar.Stefanović je opet bio u izvidjanju(verovatno u Nieuporu X),kada ga napadaju dva nemačka aviona.Posle nekoliko minuta borbe jedan od napadača nestaje u dubini iznad svojih linija ,dok drugi i dalje napada.U jednom momentu se zaglavio mitraljez na Nieuporu ,kojim je rukovao izvidjač,i Nemac je sasuo rafal u  avion.Izvidjač je bio teško ranjen,drugim  rafalima je oštetio motor i stabilizator.Pilotu Stefanoviću  nije drugo preostalo nego da spusti avion ,i on to čini kod sela Negočani.

Saveznici osvajaju Monastir novembra 1916g i tada se front stabiliše,a eskadrile mogu da predahnu.Eskadrila N 387 dobija opet novog komadira 7 novembra 1916g kap.Marcel Thirouin i ostaje na Vertekopu.
Piloti Srbi  koji su bili u  eskadrili por.Miodrag Miletić i Miodrag Tomić,ppor. Mišel Marinković,adj.Sergije Marinović,Izvidjači vod.Stanojević.
[attachment=5]
Pilot Sergije Marinović

U prvoj polovini  1916g francuski piloti iz ove eskadrile su imali tri nepotvrdjene pobede.Pilot Boucher je 4 novembra oborio jedan kod Monastira(slovenski naziv Bitola),a pilot Georges Viallet 6 februara 1917g obara jedan jugo-zapadno od Prilepa.U februaru 1917g je pilot podnar.Luy Rotivar gonio dva nemačka aviona do njihovih aerodroma,onda se vratio ,uzeo gorivo i municiju,pa ponovo poleteo.Sreo je treći avion kojeg je gonio dok ovaj nije pobegao na svoju stranu.Avion podnar. Rotivar  je bio izrešetan ,pa se pri sletanju polomio a pilot se ozbilno  povredio.Nešto kasnije je umro od zadobijenih povreda.
 
Ppor.Miletić 3 aprila obara jedan dvomotorac koji pada kod Preslapa,ali mu ne priznaju pobedu,jer je zaključeno da je oboren vatrom sa zemlje.Sutradan ujutru u 8h 30min  kap.Vukosavljević je  imao borbu sa jednim Albatrosom,u kojoj je njegov avion dobio 5 metaka.A onda 6 aprila 1917g ppor.Miletić oko 9h izjutra vodio borbu sa jednim Albatrosom,ali bez rezultata.por.Marcel Thirouin i podnar.Charles Martin su 20 maja 1917g leteli svako u svom avionu ,kada su napali jedan monoplan,i prinudili ga da sleti kod Drenova.


Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: kosta1961 on September 02, 2014, 05:30:40 pm
Da bi izvidjački i bombarderski avioni imali lovačku zaštitu formirano je Njuportsko odelenje, u Veterkopu(Skidra) 17 dec 1916g sa komandirom kap.Brankom Vukosavljevićem.Celokupno ljudstvo je bilo srpskog porekla.Na početku ,odelenje je imalo  dva aviona Nieuport XXI CI(jedan je imao broj 1965). ,kao lovački i izvidjački dvosed Nieuport X A2.Odelenje je nastalo iz eskadrile N 387.Pored kap.Vukosavljevića ,pilot je bio kap.Borivoje Mirković i potp.Miodrag Miletić,i izvidjači maj.Dragoljub Plećević i maj.Dragoljub Tomić.Pored njih bilo je nekoliko mehaničara Srba.Bili su u hangarima eskadrile F 382 ,od koje su po potrebi uzimali izvidjače i mitraljesce.
[attachment=1]
Branko Vukosavljević pored svog Nieuporta 21 N°1965 sa mehaničarima

Naredjenja su primali od Vrhovne komande a izveštaje su podnosili komandantu Srpske avijatike.Primarni zadatak je pružanje potpore eskadrilama F382 i F399.Zadatak im je da čuvaju bombardere (ne smeju biti udaljeni više od 100m od štićenog aviona),vrše pratnju aviona za korekciju artiljerske vatre,ali i krstarenje iznad fronta 2 i 3  srpske Armije i sprečavanje aktivnosti neprijatelske avijacije.Dok su druge eskadrile imale po šest aviona,odelenje je počelo sa dva,pa kasnije tri,što je zavisilo od njihove ispravnosti,a upotreba od zdravlja pilota.     

Poručnik Marinković  je bio komandir eskadrile N 523 do21 dec.1916g ,na kratko, da bi je preuzeo por. Marcel Thirouin .U to vreme kap.Viallet ostvaruje pobedu iznad Prilepa.U vazdušnoj borbi 23 decembra 1916g poginuo je pilot Dhersoir  iz ove eskadrile .

Krajem decembra 1916g neprijatelj je bombardovao Vertekop sa šest bombi ,pri tom je poginuo jedan francuski vojnik,a pet ih je ranjeno.Iako je stiglo naredjenje da  avioni sa aerodroma odmah polete i presretnu ove bombardere,oni nisu bili u stanju.Ovo se i kasnije dogadjalo jer su avioni uglavnom neispravni.

Nemački teški bombarderi su 15 februara 1917g napravili paniku dolinom Vardara i u Solunu.Nešto kasnije su napadali  francuske položaje kod  Monastira(sada Bitolj) ,pa  srpske položaje.Tada je podnar.Louis Rotival sa svojim Nieuportom XI napao i gonio skoro do neprijateljskog aerodroma dva aviona,a onda se vratio,uzeo municiju i gorivo i napao trećeg,ali je ovaj uspeo da  pobegne.Avion mu je u ovoj borbi oštećen,pa je pri sletanju  doživeo  udes ,i od povreda ubrzo umro.

Da se ne bi ponovio neprijateljski napad , komandant Denian naredjuje da se N387 spoji sa N 390 i da presreću bombardere kada se pojave.Ali ,stari zadatak -da pruže zaštitu savezničkim bombarderima i dalje ostaje. Nemački napad velikih razmera se desio 12 marta 1917g i to na Vertekop .U napadu je  učestvovalo 18 bombardera i 6 lovačkih aviona.Desilo se da na ovom aerodromu bilo malo Nieuporta,tako da nisu mogli da ga odbrane.Pogodjeni su srpski magacini municije i obližnja bolnica.
[attachment=2]
Miodrag Tomić Nieuport 23 N°2780  april 1917g

Početkom 1917g eskadrila dobija Nieuport 23 i 24,a u leto iste godine stižu i prvi SPAD VII,a kasnije iste godine i Nieuport 27. U januaru 1917g greškom je artiljerskom vatrom oštećen jedan avion iz  eskadrile N387.U februaru 1917g pilot Georges Viallet je vodio dve borbe u vazduhu,jednu iznad Kajmakčelana ,ali je neprijatelj uspeo da pobegne. Druga borba  je bila uspešna jer je uspeo da pogodi neprijateljski avion ,koji je pao kod Prilepa.Ovog meseca je  eskadrila dobila drugačiji zadatak- zaštita balona,medjutim vreme je bilo jako loše,pa je zadatak odložen.

U to vreme je  eskadrila  bila aktivna, pa je na početku aprila imala 6 gonjenja neprijatelja u kojima je bilo četiri borbe.Jednu  je vodio por.Tiuren,jednu por.Tomić,i dve podn.Viale. Njuporsko odelenje je sa jednim avionom štitilo Farmane ( por.Miletić) i tom prilikom je napao  dva neprijateljska aviona.

Onda je Njuporsko odelenje imalo uspeha. Dva Nieuport XXI  su poletela 2 aprila 1917g sa pilotima, por.Miletić,i kap.Vukosavljević .U toku leta naišli su na  jedan  nemački Aviatic C i napali  ga iznad sela Kapinjani,na visini od 4000m.Uspeli su da mu pridju i da otvore vatru sa malog rastojanja .Prvo je napao Miletić, ali mu  se zaglavio mitraljez,pa je prošao pored neprijateljskog aviona i napravio polukrug i zašao mu pod rep,pokušavajući da odglavi mitraljez.U tom položaju  mitraljezac iz Avijatika nije mogao da ga vidi.Sada  je napao Vukosavljević,ali se i njemu zaglavio mitraljez .Leteći okolo pokušava da ga odglavi ,ali uzalud,pa se okrenuo ka Veterkopu.Potp. Miletić je ostao sam,nije imao iskustva u borbama pa je bilo pitanje šta da radi.Ipak ostao je iza neprijateljskog aviona,pokušavajući da osposobi oružije,lagano se spuštajući.Odjednom je primetio ispred sebe masiv planine Kožuh.Uspeo je da popravi kvar,i tada je primetio i da nemački mitraljezac ima isti problem sa oružijem.Postavio se na 20 metara iza njega i sasuo rafal.Izgleda da je probio rezrevoar pa su ga svetleća zrna  zapalila.Počeo je da pada obavijen gustim dimom.  Pao je kod položaja Timočke divizije,na bodljikave žice izmedju srpskih i bugarskih položaja.

Sutradan je potp. Miletić  vodio borbu sa jednim dvomotorcem koji je pao kod Preslapa,što je potvrdjeno od trupa na zemlji.Komandir Vukosavljević je 4 aprila vodio borbu sa jednim Alabatrosom ,i pri tome zadobio 5 metaka u avion ,ali bez ozbljnih posledica.Onda je opet potp.Miletić vodio borbu 6 aprila 1917g sa nemačkim Albatrosom kod Subotskog,ali bez posledica.
[attachment=3]
Potporučnik Miodrag Miletić

Krajem aprila 1917g Njuporsko odelenje je u svom sastavu imalo tri Nieuporta Bebe,jednoseda,jedan Nieuport dvosed i jedan Soptwich dvosed.

Poručnik Miodrag Tomić je do tada imao preko deset vazdušnih borbi,kada zamalo nije stradao.Nemačka formacija od 14 aviona je 17 aprila 1917g krenula da bombarduje pozadinu saveznika ,pa  je eskadrila N387 krenula da ih presretne.Tomić je  krenuo sa svojim Nieuportom XXI C1 a sa neprijateljem su se  sreli iznad sela Kapinjana i Savrljana.Ustremio se na tri nemačka dvoseda ,čiji su se mitraljesci uzajamno branili, pa je njegov avion upao u unakrsnu vatru.Pretrpeo je znatno oštećenje a jedan metak je prekinuo crevo za dovod goriva i motor je stao.Nije mu preostalo ništa drugo nego da pronadje teren za prinudno spuštanje,što je i uradio kod sela Kapinjani. Tomić je ostao nepovredjen.
[attachment=4]
Tomićev avion posle prinudnog spuštanja

Pilot M.Miletić je 10 maja 1917g leteo sa izvidjačem Plećevićem ,kada ih je pogodila neprijateljska PVO pa  su morali prinudno da slete kod sela Bač.Tada je pilot zadobio povrede zbog kojih je 14 maja primljen u englesku bolnicu,a kasnije poslat u Francusku na lečenje.

Posle ovoga   u Njeporskom odelenju je ostao Vukosavljević kao jedini pilot.Da bi obavio sve zadatke ovog odeljenja morao da leti mnogo više.A onda, krajem aprila, kao ispomoć u Njuporsklo odelenje stiže nar.Fridrih Rot.Prvi zadatak  ,u ovom odelenju, mu je bio  zaštitita bombardera i  tom prilikom je vodio   borbu sa dva aparata u isti mah.

U to vreme je ovo odelenje dobilo jedan dvosed Hanrio sop 1 1/2,koji je korišćen za daleka izvidjanja.On je dobijen posle zahteva Srpske Avijatike za boljim avionima.Isporučena su četiri Hanria. Ali od svih njih samo je jedan postao operativan,ali on nje mogao da leti više od 2400m.Tokom maja kap.Vukosavljević je više puta koristio ovaj aviona za mitraljiranje neprijateljskih rovova.Mitraljesce su pozajmljivali iz drugile eskadrile (F 382),a jedan od njih sa kojim je najčešće leteo je bio  por. Tadija Sodenmajer.Na jednom od tih letova (16 maja) je bio sa izvidjačem maj.Dragomirom Plećevićem kada su ih napala dva nemačka lovca. Razvila se ogorčena borba,u kojoj  je pilot ranjen u rame,a avion primio puno pogodaka.Iako ranjen uspeo je da  sleti iza srpskih linija,dok je izvidjač bio neozledjen .Avion je u ovoj vazdušnoj borbi bio toliko oštećen da je  otpisan.Posle par dana kap.Vukosavljević je otišao u Francusku na lečenje.

Narednik-djak Fridrih Rot je smatran za jednog od najboljih srpskih pilota u Nuporskom odelenju .Tada je leteo na Nieuportom XXI .Kada je ,ranije ,leteo na Framanu 11 izvodio je svakakve akrobacije,i avion je leteo glatko i sigurno,za razliku od drugih koji su  jedva skretali sa njim,a kamoli izvodili akrobacije.Nažalost 19 maja 1917g je prilikom izvodjenja akrobacija na maloj visini(jer je bilo jako oblačno),upao u kovit i avion(Nie XXI) je udario u zemlju i usmrtio pilota.I medju francuskim osobljem je smatran za najhrabrijeg i najsavesnijeg pilota.

Kako više nije bilo pilota  Njuportsko odelenje  je rasformirano  maja 1917g i avioni vraćeni u sklop N387.Komandant srpskih eskadrila maj.Vitra je obavestio Vrhovnu komandu o ovome i stakao da će ovo odelenje biti ponovo formirano kada se steknu uslovi.(nažalost,to  se nije nikad desilo).Ostalo osoblje iz odelenja -izvidjači i mehaničari prešli su u N387.

Ostalo je drugo francusko njuporsko odelenje u Vrbeni(sada Itea). Ono se sastojalo od četiri aviona Nieuport i pet pilota:poručnik Deloche,narednik Stefanović,podnarednici Beronne,Marcheval i Barillet.Nar.Siniša Stefanović se izdvajao od drugih izvanrednom letačkim osobinama,ispoljavao je sigurnost,izdržljivost i preciznost u vodjenju letelica.On je obavljao veći broj letova od drugih pilota,dešavalo se da u jednom danu leti dva puta i obavlja raznovrsne zadatke iznad položaja neprijatelja,ili je vodio vazdušne borbe.Za komandir ovog odelenja je 12 juna 1917g postavljen ppor. Mihajlo Marinković-francuski oficir . Medjutim i ono je rasformirano 25 avgusta ,a piloti rasporedjeni u druge eskadrile(525,i 524) kada  su formirana lovačka odelenja u svakoj eskadrili.

Piloti eskadrile 387 por.Tiuren i nar.Jean Nikolas su 20 maja ,u jednoj od akcija,pogodili svaki zasebno isti neprijateljski  avion koji se nakon toga prinudno spustio.
Ubrzo je usledila prenumeracija pa postaje eskadrila  523 . Dobija nekoliko izvidjačkih dvoseda za strateško izvidjanje koji lete za potrebe srpske komande.Pilot ppor.Bucher Pieere je 30  aprila 1917g vodio borbu sa tri neprijateljska aviona nateravši ih u bekstvo.Za ovo ga je pohvalio gen.Petar Bojović.
Dobijaju nove avione  SPAD VII,prvi isporučen u proleće 1917g ima na trupu broj 10,medjutim loša konstrukcija onemogućava korišćenje.Naime ,sve mane su se pokazale na mediteranskoj klimi.
[attachment=5]


Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: kosta1961 on September 02, 2014, 05:35:19 pm
Nastavljaju se vazdušne borbe.  20 maja 1917g posada por. Marcel Thirouin i nar. Charles Martin  obara jedan neprijateljski avion.Dan ranije je por.Tomić  vodio borbu sa jednima nemačkim avionom ,ali je on pobegao u oblake.Krajem maja nar.Stefanović vodi borbu sa jednim Albatrosom  iznad Gradešnice ,ali bez  rezultata. U borbi od 8 jula 1917g podnar.Robert Mollien je oborio jedan nemački avion,koji je pao na savezničku stranu. A onda je 10 jula 1917g pilot ove eskarile   Fernand Meignen oborio jedan nemački izvidjački avion(DFV.CV) kod sela Serka di Legen(nalazi se severoistočno od planine Paiko) na francuskoj strani . Posada  je nepovredjenja pobegla ,ali je ubrzo zarobljena ,a   ostaci aviona odneti u Solun da vidi gradjanstvo.A onda su 21 jula 1917g piloti por.Miodrag Tomić(verovatno u Nieporu XXI),i francuzi  podn. Charles Martin( u SPAD-U) i  podn. Robert Mollien ( Nieporu XXI) pošli u patrolni let u 7h izjutra,na kojem su oborili jedan dvokrilac Albatros C VII.Avion je pao na stranu Saveznika,kod sela Kapinjana ,a posada je pobegla.Kasnije je pronadjena i zarobljena.Onda je podnar.Fernard Meignen 27 juna 1917g u bliskoj borbi ,oborio jedan neprijatelski avion,i zato bio pohvaljen od Vrhovne komande Srpske vojske.
[attachment=1]
Oboreni nemački avion u Solunu jul 1917g

Poručnik Marinković je u avgustu 1917g postavljen za komandira esakadrile N523.U toku avgusta njuporsko odelenje je tri puta pratilo bombardere Farmane.U toku ovog meseca por.M.Tomić je imao tri vazdušne borbe,a M.Miletić jednu.
Por.Marinković Mihajlo -Mišel komandir eskadrile 523 je vraćajući se sa krstarenje 12 septembra 1917g nezgodno sleteo i polomio avion ,a on je ozbiljno povredjen i prenet je u bolnicu.

Por Pavel Jankovski je 24 novembra 1917g imao otkaz motora i prinudno sletanje kod Kapinjana .Avion je završio sa polomljenom elisom i oplatom motora,a i pilot je povredjen .

Najiskusniji srpski izvidjač kap.Aleksandar Antić je nastradao 11 oktobra 1917g.Tog dana je sa pilotom nar.Joseph Grillet na avionu Dorand A.R. snimao bugarske položaje kada kada su dobili direktni pogodak protivavionske artiljerije kod mesta Gradsko.Kap.Antić je pokazivao izuzetne sposobnosti kao izvidjač,pa su mu bile poveravani najteži zadaci.Kao najsposobniji i najiskusniji bio je komandir eskadrile nad srpskim osobljem.
[attachment=2]
izvidjač kap.Aleksandar Antić

Pilot nar.Siniša Stefanović i kap.dr.kl.Jovan Ilić su imali specijalan zadatak 29 oktobra 1917g.Oni su trebali da prelete u Srbiju i ustanicima Topličkog ustanka da prenesu poruke ,insrukcije i komande ,Vrhovne komande.Za ovaj zadatak je izabran avion R.A.F.B2 ,ali su pri sletanju doživeli udes i uhvaćeni od Bugara.

Januara 1918g sa obuke za pilota lovca u Trenažnom centru u Sedes,u eskadrilu 523 dolazi pilot Svetozar Djordjević.Brojno stanje ljudstva u eskadrili 523 januara 1918g ,oficira -5,podoficira- 8,kaplara i redova -59 i 4 konja.Pilot ove eskadrile podnar.Robert Molien je 23 aprila 1918g vodio borbu sa neprijateljskim avionom iznad Moglenske ravnice.U borbi je  ranjen  u nogu,ali je i pored bolova uspeo da sleti na savezničku stranu kod sela Dragomanaca.

Kap.Miletić je 7 avgusta1918g sa svojim SPAD-om oborio nemački avion kod Dobropolja.

Eskadrila 523 je 25 avgusta 1918g raspolagala sa avionima,7 SPAD (verovatno VII) i 2 Brege ,drugi avioni su neupotrebljivi zbog popravke i revizije.
 U avgustu 1918g komandu nad eskadrilom preuzima por. Pierre Boucher, a u tom mesecu por. Miletić oborio treći neprijateljski avion,i tako postao najuspešniji srpski pilot.Matera Hodjera je 25 avgusta 1918g oborio nemački avion kod Dobropolja.

U septembru 1918g u svom sastavu je imala 11 SPAD VII i 5 Dorand AR(negde stoji 5 BREGE) za izvidjanje. Negde se pominje da su imali i tri SPAD-a od 220K.S.,ali oni nisu leteli u proboju fronta.Jedan od njih se zapalio u vazduhu,a drugi piloti su odbili da lete na preostala dva.To se dogodilo 11 septembra 1918g.Tog dana podnar.Boden je uzleteo u 9h sa još dva aviona SPAD,ali na nekih 300m visine avion se zapalio,i eksplodirao je rezervoar.Pitot je odmah poginuo a avion je pao u baru 3km od Vertekopa.

Glavni zadatak eskadrile u proboju fronta je bio da spreče izvidjanje savezničke pozadine.Sem toga učestvovala je u proboju fronta  obezbedjujući zaštitu izvidjačkim avionima.U tim operacijama  su imali nekoliko gubitaka aviona ,ali ne i posada . U cilju gonjenja neprijatelja 14 septemnbra 1918g. ukupno je letelo 10 SPAD -ova iz ove eskadrile .Sutradan poleće sedam SPAD lovaca sa francuskim pilotima sa zadatkom da krstare iznad fronta Druge armije .Pošto nije bilo aviona oni su sa svega 100m mitraljirali rovove i neprijateljsku pozadinu.Isti dan poleće Brege u 9h sa pilotom Zanerom i izvidjačem kap.Jankovski u cilju izvidjanj fronta Druge armije ,ali zbog niskih oblaka nisu mogli da obave zadatak.Drugog dana proboja fronta letelo se najviše ,pa je tako ova eskadrila ukupno letela 44 časova.

Nakon oslobadjanja Niša prelazi na aerodrom kod tog grada,ali i dalje ostaje u skloppu - l’Armée d’Orient.Odatle prelazi u Novi Sad i učestvuje u slamanju komunističke revolucije u Madjarskoj ,a potom ostaje u njoj kao deo okupacionih trupa.U ovom periodu su poginula tri pilota,ali  ne u borbama.Nakon toga sav materijal eskadrile je predat srpskoj vojsci,koja 1920g ukida eskadrilu N 523.


Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: kosta1961 on September 03, 2014, 06:42:52 pm
524(MF98T,F98,F398,N524)

Ova eskadrila je nastala iz potrebe da kopnene i pomorske snage Francuske,koje su bile na Dardanelima ,imaju vazdušnu podršku.Prvi naziv je bio MF98T(od Tenedos-ostrvo pored obale Turske).
Pre nastajanja eskadrile francusko-britanske pomorske snage su početkom 1915g trebale da zauzmu Dardanele.Za koreciju vatre sa brodova i izvidjanje pošli su hudroavioni britanskog vazduhoplovstva ,koji su bili na brodu "Ark Royal".Brodovi sa svojom atiljerijom nisu uspeli da slome otpor Turaka,čak su imali i velike gubitke.Kako nisu  imali uspeha , odlučeno je da pošalju kopnene trupe i avijaciju koja bi im pomogla.Zato su britanci poslali na ostrvo Tenedos 3-ću eskadrilu RNAS (Royal Naval Air Service )pod komandom Charles Rumney Samson.On se satojao od 22 različita aviona (ali samo nekoliko je moglo da obavlja vojne akcije) . 23 marta 1915g su raskrčili  vinograde na ostrvu i napravili aerodrom.Od sedam Nieuporta hidroplana koji su bili u sastavu eskadrile ,dva  Nieuport IV hidro  su pretvorena da mogu da sleću na zemlju.Tada nije bilo neprijateljskih aviona,pa su obavili  puno izvidjačkih letova,snimanja terena(nije bilo karta ) i malo napada iz vazduha. Letovi su obavljani dva-tri puta dnevno,i bili su jako opasni,jer su leteli iznad mora(u to vreme motori nisu bili jako pouzdani) ,pa nije postojala mogućnost da sleti usled kvara.Drugo leteli su iznad turskih utvrdjenja,iz kojih su gadjali avione .
[attachment=1]
Baze eskadrila

 Tada  francuska vojska formira eskadrilu MF 98 T u okolini Liona, a 24 marta 1915g su preseljeni u Marsej.Komandant je bio kap. Antoine Césari,i imao je osam pilota,i osam aviona Farman MF XI , najsavremenije aparate za snimanje  terena,mehaničare ,dovoljno konja.Piloti ,mehaničari i ostalo osoblje , se ukrcava  na brod " Le Gange" u Marseju 28 marta. Stigli su u Aleksandriju 4 aprila 1915g,i ulogorili se kod britanskih snaga,i čekaju dolazak tehnike.Tek 29 aprila stižu brodovi sa avionima i ostalom tehnikom na ostrvo Tenedos.  Četiri dana je trajao istovar aeromaterijala.Istovaranje aviona i opreme je bilo teško jer nije postojala nikakva luka ili mesto za pristajanje brodova,a i putevi su bili jako loši.
[attachment=2]
Izvlačenje francuskog  avionskog materijala na ostrvo Tenedos

Iskrcavanje na Galipolje je počelo ,a eskadrila MF 98T se bazirala na zapadnom delu ostrva kod britanske eskadrile. Avioni su smešteni u hagare ,dok je ljudstvo bilo u šatorima ,ili je od sanduka u kojim su bili avioni ,napravili kućice(bivake).Prvi Farman poleće 11 maja,da bi bi 16 maja izgubili jedan avion nad morem . Dva Farmana su prepravljena za korekturu artiljeske vatre.Ta dva aviona su sletala na letelište na rtu Helles(na Galipolju) ,ali je to bilo izuzetno opasno jer je turska artijerija mogla da ih pogodi.Od ostalih Farmana dva su prepravljena za fotografisanje terena,dva za daleka izvidjanja i jedan za bombardovanje.Medjutim svi su nosili bombe ,pa su bombardovali sve ,kad god naidju na neprijatelja.

Ovo je jako ometalo turske konvoje za snabdevanje ,koji su išli po ionako lošim putevima. Bombardovali  su i poljske bolnice,pa su protestvovali iz Crvenog polumeseca. Francuzi su  21 juna 1915g sa dva aviona  ceo dan  bombardovali i izvidjali neprijatelja.Medjutim ,nesavršenost motora i aviona je uzala svoj danak.Kako su oni bili slabi ,često je leteo samo pilot,jer avion nije imao snage da ostane dugo u vazduhu ,posebno sa bombama,pa je pilot morao da zapamti položaje neprijatelja,i  da odmah po povratku  raportira.To je dovodilo do mentalnog zamora pilota.

Na ostrvo Tenedos stiže pojačanje 23 juna 1915g za eskadrilu MF98T u vidu sedam novih pilota,četiri  Farmana sa motorom od 80k.s.i tri Moran- parasol kao lovački avioni.Turski avioni ,koji su se pojavljivali bili su nenaoružani,ali su pri susretu sa francuskim avionom  piloti pucali iz pištolja ili pušaka.Zahvaljujući stalnom izvidjanju i snimanju terena,pronašli su te turske avione i sve ih uništili na zemlji 5 jula 1915g.Posle toga su Nemci poslali svoje avione ,ali su osnovali novi aerodorm koji je bio nešto dalje.Situacija je sada bila nepovoljna po Britance i Francuze jer su Nemci imali bolje avione.  Saveznici   su  bombardovali  i novi  turski aerodrom  ali bez uspeha.Da stvar bude gora,Turci su imali dva hidroaviona  Gotha ,kojim su napadali aerodrom na Tenedosu.U jednom takvom napadu avion Moran parasol je branio aerodrom i oborio  jedan bombarder .
[attachment=3]
aerodrom na Tenedosu

Do decembra 1915g Turci dobijaju od Nemaca dovoljno aviona da ovladaju nebom.Taman u to vreme i Britanci odlučuju da napuste Dardanele.Sa njima odlaze i Francuzi .Evakuacija  je završena 9 januara 1916g,i eskadrila MF 98T odlazi do Soluna kao deo francuskih trupa.

Francuzi ne napuštaju skroz ovo područije pa  formiraju još jednu eskadrilu sličnog imena - MF98M( M- Mytilène )  sa komandirom por.Lemasse i zadatkom da se bazira kod mesta Mytilène na ostrvu  Lesbos  13 januara  1916.Piloti sa Tenedosa ,koji su odredjeni za ovu eskadrilu,preleću svoje Farmane a ostalo osoblje prelazi brodovima.Ubrzo komanda izdaje naredjenje da eskadrila učestvuje u napadu na Smirnu(sada Izmir).Ovaj napad  je trebalo da natera Turke da pomlisle kako će sada tu da se iskrcaju.Ovo je bio let na udaljenost od 200km ,što je krajnja mogućnosti Farmana.

Eskadrila MF98M ostaje na ostrvu do 27 februara 1916g kada je naredjeno da i oni krenu za Solun.Kako je trebalo da prelete  do tamo ,svi su oko trupa aviona vezali biciklističke gume ili nešto drugo što pluta ,u sličaju da slete na vodu.Jedan Farman je ipak imao mehanički kvar ,ali je prinudno sleteo na ostrvo Strati.Avion je znatno oštećen a posadu je posle dva dana spasio jedan britanski brod.Komandir Cesari , je  prinudno sleteo na more 15km od Lezbosa,ali je brzo pokupljen na brod.Ostali su se usmerili ka Svetoj Gori i bezbedno stigli do Soluna.Mehaničari i ostalo osoblje je stiglo 6 marta 1916g .

Za to vreme komanda eskarile MF98T  ,avioni i osoblje ,se smeštaju 23 marta 1916g na veliko polje južno od Soluna . Kap.Cesari se vratio u Francusku.Dobijaju  nove avione Farman MF XI bis,nešto bolji od predjašnjih ,i odmah su upućeni za mesto Kilkis( slovenski Kukuš) južno od jezera Dojran.Dobija i  novog komandanta por. Roger Sarda .Tu su leteli za potrebe britanske armije ,koja je bila u tom prostoru,uglavnom izvidjanje.

Iako je eskadrila namenjena  za Srpsku avijatiku,ipak je rasformirana 30 maja 1916g .Ponovo su je formirali 22 jula 1916g u Mikri.Ovaj put je pripala Prvoj  Srpskoj armiji  ,sada pod imenom  F98. Nekoliko srpskih pilota i mehaničara je poslato u Francusku na obuku,dok su  izvidjači  išli na obuku u veliki avijatičarski centar u Sedesu.Medju njima je bio narednik-djak Ljubiša Pavlović ,kasnije rasporedjen u ovu eskadrilu.

U avgustu 1916g pristižu Srbi piloti u  eskadrilu - nar.Dragiša Vujić i nar.Matija Hodjera,nar.Miodrag Tomić i por.Milutin Mihajlović i mehaničari Mihajlo Mirković i Milisav Jevtić.A kao izvidjači - kapetani II kl.Svetolik Popović,Luka Ristić,Božidar Obrenović,Živorad Petrović,Svetislav Hodjera. Svi piloti su prvo provereni na avionu sa duplim komandama,i onda su  imali nekoliko letova iznad zone budućih operacija.Izvidjači su izučavali teren koji će osmatrati ,i imali obuku za rukovanjem mitraljezom Levis.

Eskadrila je u junu 1916g imala u svom sastavu MF 11,MF11 bis ,i kao lovce Moran Saunier type L,ili neki od Nieuporta.U početku su sve eskadrile imale nekoliko lovačkih aviona za zaštitu,a kasnije krajem 1917g sve su imale svoje lovačko odelenje.
[attachment=4]

Drugu eskadrilu sličnog imena MF98M rasformiraju  1 juna 1916g a ljudstvo je uglavnom prešlo u eskadrilu F98.

Sredinom leta  F98 je preimenovana u F  398,i dobijaju  nove avione Maurice Farman F40. Da bi bila bliže srpskom delu fronta  31 avgusta 1916g preleteleće  kod mesta Ostrovo(sada Arnissa na severu jezera  Vegoritida),gde se zadržala do 6 oktobra ,pa prelazi na aerodrom  Vrbena(sada Itea)   i tu će ostati do kraja rata.Krajem godine dobija novog komandanta- kap. Jacques Sabattier.Sve vreme vrši izvidjanja za potrebe Prve srpske armije.
[attachment=5]
Snimak aerodroma Vrbeni

Pilot nar.Raymond Havet je 4 avgusta oborio jednog  nemačkog dvokrilaca.On je leteo na Nieuportu 17 ili 23,medjutim nije mu priznata pobeda.Pilot Luis Laffont je 25 jula 1918 sa Nieuport 23 oborio jednog Albatros DIII koji je pao kod sela Zovik. Eskadrila u avgustu tri puta učestvuje u velikom napadu na neprijateljska uporišta. Tog meseca 25 avgusta 1916g dobija i četiri lovca Nieuporta 25 za podršku izvidjačkim dvosedima.



Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: kosta1961 on September 03, 2014, 06:47:46 pm
U oktobru 1916g su imali,pored drugih aviona ,i  nekoliko Nieuport 10 koje su koristili za izvidjanje jer su brži od Farmana ,ali su ipak i u  januaru 1917g  leteli na Farmanima 40.
[attachment=1]

Leteći po veoma lošem vremenu poginuli su 4 decembra 1916g  izvidjač kap.Rista Ristić i pilot kap.Mihajlo Gavrilović .Oni su taj dan poleteli na važan i ozbiljan zadatak , izvidjanje položaja na Crnoj Reci   ali su zbog lošeg vremena dva puta odustajali i vraćali se na aerodrom .Nikako nisu mogli da prelete Kajmakčelan .Istog dana ,popodne ,su ponovo krenuli i ovaj put su preleteli planinu.Krstareći nad neprijateljem usled vetrova ili kvara na motoru avion je udario u Sivu Stenu (negde stoji Čuke)  i tada avijatičari ginu.
[attachment=2]
pilot kap.Mihajlo Gavrilović

Pilot Stefanović i izvidjač kap. Svetislav Hodjera su bili napadnuti od neprijateljskog lovca 23 decembra 1916g .U kraćoj borbi sa nadmoćnijim neprijateljem , izvidjač je ranjen u nogu.Na taj način je postao prvi Srbin ranjen u vazduhu.
[attachment=3]
izvidjač kapetan  Svetislav Hodjera

Posada pilot Miodrag Jefremović i izvidjač Borivoje Mitrović su 9 januara 1917g ,prilikom preleta iz Vrbene za Solun ,pogrešili u navigaciji i sleteli u okolini mesta Drama,koji je bio u neprijateljskim rukama.Odmah su zarobljeni.

Nar.Ljubiša Pavlović je 7 februara 1917g je nesrećnim slučajem poginuo u okolini Verbene(sada Itea),zajedno sa izvidjačem podnar. Michuand Arneu.Tog dana su krenuli u izvidjanje,ali je pri poletaju,kada su bili na 20m visine podnarednik   ispustio kesu za skupljanje čaura koja je udarila u elisu.Farmani su imali elisu pozadi,pa  je bila jako ostetljiva na udare svake vrste.Tako je kesa toliko oštetila elisu  da je avion izgubio brzinu i stropoštao se na zemlju.

Pilot Pavlović i izvidjač nar. Michuand(francuz) su 19 februara 1917g  poginuli kada im se polomio propeler u letu,što je izazvalo pad aviona.
Gubici u ljudstvu su  1916g bili mali ,dva izvidjača su poginula ,a jedan ranjen u borbi,ali je naredna 1917g ,bila daleko gora. Ukupno tri aviona sa posadama je oboreno,i poginulo je četiri letača i nekoliko je ranjeno.Uzrok tome su bolji nemački avioni .

Od 1 januara 1917g dobijaju oznaku,na trupu belu vertikalnu liniju ,a na krilima dve plave trake.
[attachment=4]


Sastav ekadrile u leto 1917g ,četiri  Nieuporta 10 ,sedam aviona Farman 40,i osam pilota.Potporučnici Renaud i Popadić,narednik Stanojević,podnarednik Pissis i  Pipin,kaplari Bitoise i Jacoillot, i desetar De Montignu.Izvidjača ima pet.Potporučnici Monier ,Terrisse, i Estienne,podnarednik Roche,i kaplar Guilot.Mitraljesca ima četiri.Podnarednik Allegret,podnarednik-vodnik Vuillaume,desetar Cochenec i kapalar Bochard.

Početkom leta 1917g počinju da dolaze Dorand AR1.Isporučuju ih upakovane u velike drvene sanduke ,brodom iz talijanske luke Otranto. U junu prenumeracija ,postaje 524.(nije imala slovno obeležje jer se eskadrila satojala od različitih aviona).

Srpska avijatika je još početkom 1917g tražila da im isporuče bolje avione od Farmana,pa su ubrzo dobili četiri AR.Avioni su došli sa motorima Renault V8Ga od 150K.S.,ali sa malim hladnjacima,pa su se motori pregrevali.Sa drugačijom elisom je ovaj problem rešen ,ali je smanjena maksimalna brzina sa 130km/h na 120km/h,a to je bila brzina Farmana.Medjutim ,tada u leto 1917g stižu AR 1 A2 sa motorom Renault V8Ge od 190 K.S.,koji je razvijao brzinu od 150km/h.
[attachment=5]
januar 1917g general Vasić razgleda nove Dorande(na trupu se vidi eskadrilska oznaka-bela crta)



Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: kosta1961 on September 03, 2014, 06:52:26 pm
Preobuka na AR-ove je bila u pilotskoj školi Istočne Vojske u Sedesu,gde je jedan od nastavnika bio i pilot Dragutin Mišić.Na tom mestu je proveo osam meseci učeći pilote Srbe,Francuze,Grke i Ruse.On je na Solunski front došao avgusta 1916g  i bio na zadacima fotografisanja,bombardovanja,izvidjanja i korekture gadjanja,koje je obavljao i po lošem vremenu,kada drugi nisu hteli .Bio je neobično vešt pilot i puno je leteo,pa je imao najviše časova letenja od svih avijatičara srpskih eskadrila.
[attachment=1]
pilot Dragutin Mišić

U tom mesecu i jedna pogibija.2 juna 1917g ,pilot Aleksandar Prokić vežba akrobacije na NieuportuX (N°734).On je  nekoliko dana ranije prekomandovan u ovu eskadrilu,pa je taj dan uvežbavao letenje.Ali je iznenada na visini od 200m izgubio brzinu i udario u zemlju. Pao je na predeo Kamenita Kosa u blizini Vertekopa. Taj dan je bio dosta oblačan i smatra se  da ga je to omelo. U to vreme se oseća nedostatak letačkog osoblja ,pa to utiče na rad eskadrile.
 
Srbi u eskadrili leta 1917g.
kap.Gavrilović,Petraković,por.Despotović,Novičić,Kalember,nar.Popadić,adj.Rot,Voujtić,Hodjera.Pavlović,Stefanović,Stepanović,Stanojević,Jeremotović.Izvidjači -kap.Popović ,Luka Ristić,Obrenović,Petrović,Hodjera,Jamević ,Protić,por Kalember,vodnik Popadić,Savić,Voutčević.nar.Prakić

Nar.Dragiša Vujić , je 23 avgusta 1917g bio na izvidjačkom letu izmedju Vatrenika i Sokola ,kada mu je bugarska protivavionska artiljerija znatno oštetila avion.Uspeo je da se vrati na aerodrom u Vrbeni ,gde su konstatovali da je avion primio 32 pogodka.Isti dan se dogodio i jedan lom aviona.Pilot ppor.Francois de Turenne je pri uzletanju polomio točak,ali on to nije znao.Iako su mu signazirali sa zemlje nije razumeo ,pa je pri sletanju potpuno uništio avion,ali je on ostao nepovredjen.

U decembru 1917g dolaze sa obuke izvidjači D.Savić,B.Spužić, R.Žunjić.Eskadrila gubi 15 novembra 1917g.jedan AR,koji posle borbe sa neprijateljem pada u plamenu kod mesta Zoviča.Pilot nar.Rene Le Pitancier de Mondigny,i mehaničar nar.Juan-Luis Cochennec ginu na licu mesta.
U decembru 1917g dobija prve avione Brege 14, a sa obuke u Francuskoj i Trenažnom centru Sedes u eskadrilu 524 dolaze-pilot Dragoljub Mitrović-Janković,izvidjači Dragutin Savić,Vojislav Spužić,Radomir Žunjić,Petar Vukčević

Dok je eskadrila bila na zadatku 11 avgusta-korigovanja  artiljerskog gadjanja,reglaže i krstarenja ,kaplar Poariot je sa svojim Nieuport( XVII ili XXIII) je leteo iznad njih kao lovačka zaštita.Kada je primetio nemačke avione ustremio se na njih,ali je  oboren u predelu Gradešnice. Ceo dogadjaj je video drugi francuski narednik .Po njemu kaplara Poariot su napala   tri nemačka aviona,i on je u plamenu pao u neprijateljske redove.
Sledećeg dana 23 avgusta 1918g oboren je francuski podnar.Romain Coucorou na svom Nieuportu XXIII koji je pao iza neprijateljskih položaja u oblasti Sive Strane.
[attachment=2]


Matija Hodjera je leteo na Nieuporu kao zaštita izvidačkim avionima,pa je na jednom krstarenju 24 avgusta 1918g iznad Dobrog Polja oborio jedan neprijateljski avion.
Pilot kaplar Louis Sprauel i izvidjač poručnik Ernest de Boutiny su 4 septembra bili na osmatranju sektora sa avionom Dorand AR,kada su ih je napao neprijateljski avion.Nastala je borba i Dorand se zapalio i pao u reon Budimirovca.Telo pilota je pronadjeno,a zbog neprijateljske vatre ne i telo izvidjača.
[attachment=3]


Utoku proboja fronta septembra 1918g ,eskadrila ima  aktivnu ulogu u pomaganju srpskih trupa,na planinama Dobropolje i Sokol.Oni su prvi od srpskih eskadrila izvršili zadatke u proboju fronta,bombardovanje i osmatranje.Ova eskadrila je 14 septembra vršila bombardovanje i to sa 3 Brege,7 Dorand AR,i kao zaštita 3 Nieuporta.Isti dan je osmatrala na frontu Prve armije sa 2 Dorand AR ,i 2 Brege.

Sutradan 15 septembra 1918g je u 5h 30min ujutru poleteo jedan Dorand AR sa francuskom posadom na zadatak da prate pešadiju Prve armije u proboju bugarskih položaja,ali su se posle nekog vremena vratili jer je pešadija kasnila.Istog dana u 8h  poleće Dorand AR. sa pilotom kap. Šnajder,i izvidjač Janjović u cilju korekture gadjanja,medjutim posle 55min leta su morali da se vrate u Vertekop zbog oblaka.U 9h poleći tri Nieupora sa francuskim pilotima u cilju krstarenja frontom Prve armije.Krstareći na visini od 3000m,nailaze na dva neprijateljska aviona.U borbi koja je nastala ranjen je jedan pilot,ali je uspeo da sleti u reon Dunavske divizije.Prenet je u bolnicu ali je u 13h 30min javljeno da je podlegao ranama.

Eskadrila 524 dobija zadatak da na Crnoj reci poruši most kojim se neprijatelj snabdeva gorivom.Kreću 15 septembra 1918g Dorandi i nekoliko Nieupotra .Kada su stigli do reke napadaju ih nemački lovci predvodjeni asom Fieseler-om.U vazdušnoj borbi  ranjavaju pilota jednog Nieuporta -René Leblond,koji jedva uspeva da se vrati do svojih linija,ali posle nekoliko sati umire.I jedan Dorand sa pilotom Raingo Pelouse i izvidjačen por. Albert Nico je morao prinudno da sleti.Njihov avion je gadjala nemačka artiljerija ,oštetila ga,pa su morali   brzo da pobegnu. Uspeli su da se vrate do savezničkih linija,i da slete iza njih .Drugog dana proboja fronta avioni ove eskarile ,Dorand AR ,su imali deset poletanja za artiljeriju ,osam za sadejstvo sa pešadijom,dok su četiri Nieuporta krstarili iznad fronta Prve armije.Tog 15 septembra je eskadrila ukupno letela 40h i 25 min.

Sledećeg dana još jedan Nieuport je oboren sa pilotom René Nugues.Bilo je još borbi dok srpske trupe nisu probile front, a od tada nema više neprijateljskih aviona.Jedan avion ove eskadrile Dorand AR je 16 septembra 1918g sa francuskom posadom prinudno spustio na poljanu Kravice gde je bila Moravska divizija zbog ranjavanja pilota.Jedan Brege sa francuskom posadom  je  18 septembra 1918g bilo na armiskom izvidjanju kada su dobili rafal sa zemlje.Probušena su oba rezervara i oštećena elisa,pa su krenuli u prinudno spuštanje.Avion je polomljen a pilot i izvidjač su povredjeni.Meci su bili po celom avionu.Drugi Bregeji koji su leteli u osmatranju i vezu sa konjicom su naišli na dva neprijatelska lovca,pa se razvila borba,ali su nemački avioni nestali.Po povratku je ista posada ponovo naišla na neprijatelja.Ovaj put je primila  četiri metka u avionu ,ali vratili su se na svoj aerodrom.   

Kada je potpisano primirje sa Bugarskom, eskadrila 524  prelazi u Niš.Tu će polako srpsko osoblje da zameni francusko. Eskadrila ostaje u Nišu do kraja rata,kada je i rasformirana.




Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: kosta1961 on September 04, 2014, 06:23:35 pm
525(MF99S,F399,N525)

Početkom  prvog svetskog rata Srbija je tek razvijala svoju avijaciju,i ono malo preostalih aviona iz balkanskih ratova,je bilo nedovoljno za dobro izvidjanje neprijatelja.Zbog toga se Vlada obratila Francuskoj ,za pomoć.Ona je kao odgovor poslala  1915g celu eskadrilu , tada najsavremenijih aviona Maurice Farman MF XI.Eskadrila je nosila oznaku MF 99S (ovo S od Srbija),a komandir je bio kap.  Roger Vitrat,aktivni oficir vazduhoplovstva.On je već imao uspeha u komandovanju izvidjačkim eskadrilama na zapadnom frontu.Eskadrila je osnovana u mestu Bron kod Liona,a osnovu je činila eskadrila MF93 ,sa dopunom mehaničara,izvidjača,i drugih specijalista iz eskadrila na frontu.Francuzi su ,pre slanja eskadrile,imali zahtev da se izgradi aerodrom sa hangarom podalje od fronta,što je komandant srpske Vazduhoplove komande maj.Kosta Miletić i uradio kod Smederevske Palanke.

Pored osam pilota i desest  izvidjača ,okupilo se i svo ostalo ljudstvo za normalno  samostalno obavlanje  letova u ratnim  uslovima(mehaničari,lekar,administrativci,šoferi itd.).U Marseju  se 3 marta 1915g ukrcalo na 2 broda 120 ljudi  i krenuli su ,prvo do Malte,pa Pirej i na kraju stižu u Solun 12 marta.Svi avioni i ostali tehnički materijal je ukrcan u voz i poslat za Srbiju .Tada još nije bilo francuskih vojnika u Solunu, a kako je Grčka bila neutralna , francuski oficiri su bili pokriveni ogrtačem,da se ne vidi uniforma.
Stigli su u Niš 15 marta 1915g .Odakle je tehničko osoblje sa vazduhoplovnim materijalom produžilo do Smederevske Palanke,a piloti produžili za Beograd.Tu su  se upoznaju sa ratnim letelištem Banjica.
[attachment=1]
Francuzi kod Smederevske Palanke 1915g

Eskadrila je bila opremlena tehnikom(kamionima,traktorima,pokretnim radionicama, rezervnim motorima i delovima  itd.) kao i  ljudstvom za dugi boravak na frontu bez oslanjajna na nove zalihe.Aviona je bilo dvanaest tip Maurice Farman MF XI,sa motorom Renault od 80K.S.Namenjeni su  za razne uloge.Pored mitraljeza za odbranu,mogli su da nose bombe,imali su radio -stanicu za korekturu artiljerske vatre,i imali su kamere za snimanje terena.Gorivo ,ulje ,municija i ostalo  je stizalo iz Francuske i skladištilo se u S.Palanci.

Ubrzo su bili spremni ,pa su vršili probne letove . Na jednom od njih  uništen je jedan avion(Farman n° 196).Do 23 aprila su bili potpuno operativni i vojvoda Putnik zateva da odmah lete iznad Dunava i Save  i osmatraju Nemce.Da bi odgovorili ovom zahtevu podelili su eskadrilu,jedan avion sa pilotom  Martinet i izvidjačem Rochefort,je osmatrao Srem,drugi ,pilotThiroin i izvidjač kap. Mortureux je osmatrao Bosnu,a traći cap. Paulhan izvidjač  cap. Tulasne je osmatrao Banat.

U to vreme sem izvidjanja i bombardovanja,neprijateljskih položaja,aerodroma ili brodova na Dunavu(zahtevano je da bombarduju brodove kod Zemuna i bateriju teških topova na Bežanijskoj Kosi).Kako  dnevnim letovima nisu uspeli  da bombama unište austriske monitore na Dunavu(bila je jaka protivavionska artiljerija),odlučili su se na noćni let,koji se do tada na zapadnom frontu koristio samo kao eksperiment.Na  jednom od tekvih letova kap.Mortiro je izašao iz kabine i popeo se na krilo da  otkači bombu,koja je visila na  sajli za upravljane.

Do tada su nad Beogradom neprijateljksi avioni leteli manje više neometano .Jedan od njih se pojavio nad Baljicom 26 aprila 1915g . Farmani su odmah poleteli ,ali jednostavno nisu mogli da ga stignu.Zato su promenili taktiku,čim bi dobili obaveštenje da neki avion leti ka Beogradu ,odmah bi poleteo Farman.Postojale su osmatračke stanice,koje su odmah obaveštavale o broju aviona i pravcu kretanja.Ipak,to su najčešće radile jedinice na prvim linijama.

 Prva vazdušna borba se odigrala 27 aprila 1915g,bez uspeha.Tog dana je primećen jedan avion koji je dolazio iz pravca Bežanijske kose,i kretao se ka Avali.Odmah je poleteo jedan MF XI i sustigao neprijatelja iznad Smedereva. Otvorio vatru na njega,a on se  okrenuo i pobegao preko Dunava.Nešto kasnije još jedan je primećeni pa je i on  oteran.Nakon ovoga  aktivnost neprijateljske avijacije je znatno smanjena.Francuzi su  bombardovali  aerodrom kod Zemuna i u Banatu kod Bavaništa.Ovaj poslednji  je gadjan sa specijalnim čeličnim strelicama.U to vreme je postignuta  puna prevlast u vazduhu.
[attachment=2]
Francuski tehničari kod Smederevske Palanke 1915g

Dva aviona su poslata kod Prahova (piloti  Paulhan i Seret) ,na zahtev srpske vojske 8 maja 1915g.U ovu luku je  iz Rusije stizao vojni materijal.Neprijatelj je to znao pa su često avionima napadali brodove u luci.Ova dva aviona su uspešno presretali neprijateljske avione,pa dok su oni bili tamo nije bilo napada na luku. Pored presretanja uspešno  su  vršili izvidjanja.Vratiće se u Beograd 13 juna 1915g.Pored ovih bilo je još aviona eskadrile MF99S u istočnoj Srbiji,koji su izvidjali Bugare. Komandantu eskadrile se nije svidjalo da izdvaja avione za druge zadatke po Srbiji.Medjutim ti zadaci su bili veoma važni za srpsku Komandu ,pa je maj.Vitrat od svoje Komande  tražio pojačanje iz Francuske.
[attachment=3]
Jedan od aviona koji su bili kod Prahova 1915g

Kasnije ,26 aprila 1915g  oboren je  nemački avion koji je bombardovao Kragujevac.Tog dana su tri aviona krenula da bombarduju grad ,jer se tu nalazila Vrhovna komanda .Odmah su krenuli u potragu pilot nar. Tiruen i nar Manjoni kao mitraljezac.Stigli su neprijatelja kod Smedereva,a iznad Dunava su zapucali na jedan od aviona.On je počeo da pada u plamenu,i srušio se na neprijateljskoj teritoriji,gde je potpuno izgoreo.Za ovaj podvig avijatičari su odlikovani  zlatnom medaljom sa Ratnim Krstom i Karadjordjevom zvezdom sa mačevima IV stepena ,koje im je dao prestolonaslednik Aleksandar.
Obećano pojačanje u avionima i osoblju stiže 13 jula 1915g,ali u manjem sastavu nego što je trebalo.Bilo je predvidjeno da stigne osam aviona sa četiri pilota ,izvidjačima  i mehaničarima kako bi formirali novu eskadrilu.Medjutim stiga su četiri aviona sa četiri pilota i mehaničarima,ali ne i izvidjači.Nije im ostalo drugo nego da ih pripoje postojećoj eskadrili.
[attachment=4]
Pilot Louis Paulhan i mehaničar-strelac  Lestradet Srbija 1915g

 Druga vazdušna pobeda je ostvarena  23 jula 1915g ,kada su tri nemačka aviona bombardovala Beograd.Odmah su poleteli  (MF 11 n°193 ) Kap. Paulhan i mehaničar kaplar  Lestradet,sa aerodroma na Banjici.Sustigli su ih kod Borče,i pilot je veštim manevrima postavio svoj avion u povoljnu poziciju za napad.Mehaničar je sa nekoliko kratkih rafala,pogodio neprijateljski avion ,koji je počeo da ponire.Pilot je potpuno izgubio kontrolu nad avionom i pao u Pančevačkom ritu.Francuzi su nadleteli avion i na njega bacili bombe,a kasnije tog dana je i slikan da bi im priznali  pobedu.Obojca avijatičara su odlikovana za ovaj uspeh.

 Kada je osvojena prevlast u vazduhu,koristili su avione i za druge zadatke .Jedan od njih je bio korektura artiljesrke vatre,mada samo ponekad.Naročito su baterije na Bežaniskoj kosi predstavljele  problem ,jer su neometano gadjale Beograd.Jednan  od najuspešnijih ovakvih zadataka  je izvršen 2 avgusta 1915g,kada je potpuno uništena baterija od 105mm. 
Jedan avion je greškom(pilot René Cornemont) sleteo u Bugarsku  i tamo zarobljen,ali kako nisu tada bili u ratu sa Bugarskom on i mehaničar su pušteni.

Ipak su izvidjački letovi bili najvažniji .Oni su otkrili grupisanje Nemačke vojske 20 avgusta 1915g u Sremu i Banatu.Komanda eskadrila MF99S naredjuje odelenju od dva aviona kod Prahova da preleti na aerodrom kod Požarevca i pomogne srpskoj Avijatici u izvidjanju.Pred ofanzivu na Srbiju neprijatelj je sakupio oko 100 aviona,čak i bombardersku eskadrilu.Sve češće su napadali gradove u unutrašnjosti,ali je najviše bilo izvidjačkih letova.Sada je prevlast  u vazduhu bila na strani neprijatelja,a to je značilo da francuska eskadrila i srpska Avijatika nisu mogli uspešno da  odbrane gradove.Vrhovna komanda je tražila od Francuza da hitno pošalju eskadrilu Nieuporta,i savremenu protiv avionsku artiljeriju.Dalji brzi razvoj situacije nije dozvolio da se ovo realizuje. Aerodrom  na Banjici je 23 septembra 1915g bombardovan  , pa je eskadrila preletela  na pomoćni kod Ralje.

Sa ovog položaja su uspešno izvidjali neprijatelja od prvog dana ofanzive 5 oktobra 1915g ,a izveštaje su  odmah prenosili komandi ili direktno jedinicana . I aerodrom kod Požarevca trpi bombardovanje,naročito za vreme nemačke ofanzive pa se i odatle  povlače.Kako je neprijatelj sve više napredovao ,tako se eskadrila MF99S povlačila prvo u Mladenovac,pa u Smederevsku Palanku,i 25 oktobra u Jagodinu.Za svo ovo vreme oni su leteli u izvidjanje.

Od maja 1915g ,Bugarski avioni nadleću Srbiju i cilu izvidjanja,a kasnije su im se priključili i nemački,iako je Bugarska bila neutralna.Srpska Vrhovna komanda je tražila da eskadrila MF99S izvidjaja bugarsku teritoriju ,ali Francuska je odbila,jer nije bila u ratu sa njom.Tek posle nekoliko intervencija srpske vlade ,odobreni su ti letovi.Ali pod uslovom da  avioni ne nose francuske oznake  a  piloti  francuske uniforme. Zbog toga su letači su nosili srpske uniforme,a avioni su dobili prvu  srpsku oznaku,prepravljenu francusku.Na krilima su belu tačku, na francuskoj kokardi,prebojili sa plavom,kao i na repu.Tako pripremljeni  preleću za Niš četiri aviona 7 oktobra 1915g. sa zadatkom da presretaju neprijateljske avione  koji dolaze iz Bugarske.To su radili do  25 oktobra kada preleću  granicu i izvidjaju.
[attachment=5]
Prepravljene francuske oznake u srpske 7 oktobar 1915 Niš


Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: kosta1961 on September 04, 2014, 06:31:11 pm
Medjutim zbog povlačenja srpske vojske  i oni  se pridružuju ostatku eskadrile  30 oktobra 1915g u Kruševcu.Zatim preleću za Rašku 2 novembra,odakle dva dana neprekidno izvidjaju za Vrhovnu komandu, pa 9 novembra preleću za Kosovsku Mitrovicu. Do Raške je tehnika(kamioni,pokretne radionice,rezevni delovi ,gorivo ,ulje) stigla bez većih problema ,ali dalje nije mogla.Spora vozila, traktore i pokrtene radionice su morali da ostave jer je neprijatelj brzo napredovao.
[attachment=1]
Francuski avioni u Mitrovici 1915g

Dok su bili kod Kosovske Mitrovice neprekidno lete ,iako su vremenski uslovi loši.Tu im se  pridružuju  srpski izvidjači ,kao ispomoć.Zahvaljujući podacima sa izvidjanja,komanda odlučuje da krenu preko Albanije ka Jadranskom moru,ili će biti opkoljeni.To su bili poslednji izvidjački letovi ,pa je 16 novembra komandovan prelet za Prizren.Ovde je odlučeno da  unište sav tehnički materijal  i rezervni delovi koji se ne mogu poneti ,ali i dva aviona koja su bila u najlošijem stanju .U to vreme u Prizrenu je bilo puno izbeglica,pa je situacija bila očajna.Po nekim podacima bilo ih je oko 150000 ,gladnih,slabo obučenh i iscrpljenih,koji su došli sa vojskom. Pukovnik Furije(koji je bio vojni ataše u Srbiji) , je okupio sve francuze koji su bili u Srbiji ,zajedno sa eskadrilom MF99S.Od svih je sakupio novac a zatim ga  je svima jednako podelio  da kupe mazge ,konje ,hranu za njih i stoku ,kao i nešto ovaca za ishranu.Kako je u Prizrenu bilo puno izbeglica ,jedva su kupili nešto zobi i desetak ovaca.
[attachment=2]
Francuski vojnici pri prelasku albanskih planina

Osoblje eskadrile je bilo umorno ,ali je naredjeno da se odmah krene za Skadar,koji je bio u Crnogorskim rukama.Ostalo je šest aviona,koji su  bili dosta istrošeni ,ali i dalje u letnom stanju.Puk.Furije je imao problem sa bolesnicima i ranjenicima.Da ih ostave nije dolazilo u obzir ,pa je naredio da ih prevezu avionima.Dogovor je bio da četiri  teška bolesnika prevezu u Skadar ,a jednog u Valonu.Avioni su sa poslednjim rezevama goriva krenuli .Kap. Paulhan je sa svojim Farmanom preleteo do Valone,gde je prevezao bolesnog pilota por.Milana Štefánika(pilota eskadrile) ,i to je prvo prevoženje bolesnika avionom u istoriji.
[attachment=3]
Francuski avion u Albaniji januar 1916g

Ovih pet aviona koji su prešli u Albaniju nisu bili za borbenu upotrebu,pogotovu što su im je skinuto naoružanje.Ipak  francuska Vrhovna komanda je tražila da avioni osmatraju priobalje Albanije i Crne gore i traže podmornice,a Vrhovna komanda Crne Gore je tražila da presreću austrougarske avione.Ovakve zadatke istošeni avioni nisu mogli da obave,ali je  prihvaćen predlog komandanta Francuske eskadrile da avione koriste za kurirsku službu od Skadra do Drača i Elbasana.Kasnije je ruta produžena do Tirane. Francuski piloti su leteli do 24 decembra 1915g ,kada su sve avione predali srpskoj Aeroplanskoj eskadri.U medjuvremenu je stiglo  i zemalsko osoblje eskadrile,koje je išlo peške preko Albanskih planina.

Za njih je prelezak do mora bio jako težak,trpeli su hladnoću,glad i neprijatelski  raspoložene Albance.Ipak su se posle osam dana okupili u Skadru 3 decembra  1915g. zajedno sa komandantom  kap.Vitrat. Austriski hidroavioni Lohner L-60(bazirani u Boki Kotorskoj) napadaju Skadar 23 decembra i ubijaju dva francuska vojnika  Marius Lecaroux  i Marcel Mettetal koji su jedini stradali od  sastava eskadrile.Na Badnje veče stiže naredjenje da krenu za luku  san Jean de Médua(San Djovani di Medua-Sveti Jovan Medovski),odakle su brodom krajem 1915 prebačeni u Italiju,a odatle vozom do Francuske.U reon Liona će stići oko Nove Godine i tu su smešteni u bolnice.
[attachment=4]
Mesta u kojima je eskadrila bila ,i put evakuacije iz Srbije

Srpska aeroplanska eskadra se povlačila zajedno sa francuzima. Pilot Tomić je imao problem u Peći. On je na svom Bleriotu stigao u to mesto,ali u toku noći  je jedna grupa Albanaca oterala stražu i zaplenila avion.Mislili su da će Srbi pristati da otkupe avion,medjutim, intervenisala je jedna četa  i oslobodila ga.Odatle je 5 decembra Tomić preleteo za Skadar,dok je  ostalo osoblje eskadre  zemalskim putevima stiglo u to mesto 19 decembra1915g.Tomić je leteo na svom Bleriot XI -dvosed ,prenosio zapovesti i oficire,a nekoliko puta i novac neophodan za nabavku hrane.Avion je već bio veoma istrošen,pa je od njega odustao 24 decembra 1915g ,i tada uzima jedan od Farmana koje su Francuzi ostavili.Pridružuje mu se ppor.Živoin Stanković .Iako su avioni bili ispravni,bili su nesigurni zbog duge upotrebe,ali Tomiču i Stanskoviću to nije smetalo da lete do god su mogli.Kada je Tomić bio u gradu Lješ ,23 januara 1916g ,njegov Farman je zahvatio vetar i polomio ga,tako da je to bio njegov poslenji let.Kasnjie je sa ostalom vojskom prešao u Drač a odatle za Krf.
[attachment=5]
Ukrcavanje u luci Sveti Jovan Medovski decembar 1915g



Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: kosta1961 on September 04, 2014, 06:38:22 pm
Treba napomenuti da su Francuzi spremali da pošalju još eskadrila u Srbiju.Spremali su eskadrilu  C 89 S (Caudron) za izvidjane, N 91 S (Nieuport) kao lovci, V 90 S  (Voisin) kao bombarder.Oni su se skupili u luci Marsej 21 oktobra 1915g ,ali dok su stigli u Solun 31 oktobra 1915g ,srpska vojska je već gubila rat u Srbiji. Francuski generali koji su bili u Solunu  razradili su plan kako da pomognu srpskoj vojsci . Trebalo je  da se prebace prugom do Niša i da tu osposobe avione.Medjutim ,kada su Bugari ušli u rat to je propalo,mada je eskadrila C98S već bila kod Djevdjelije.


Eskadrila MF99 je obnovljena u Francuskoj 9 juna 1916g pod komandom kap. Perrin de Brichambaut. Sa starom eskadrilom nema nikakve veze.Samo jedan pilot i izvidjač su bili iz MF99S ,i bila je  predvidjena za Vojsku Orjenta.Ubrzo je prenumerisana u F399 ,i sa novim Farmanima F 40 ,stigla u Mikru kod Soluna.Dodeljena  je srpskoj vojsci pa je 25 juna 1916g bila  Sedesu(3km severozapadno od Soluna-sada muzej) ,a već 27 jula u Vertekopu(sada Skidra) gde učestvuje u bitci za Monastir(sada Bitola) .U ovoj bici   je učestvovalo 16 aviona od toga 5 iz MF399.Avgusta 1916g rasporedjeni su mehaničari Nikola Kalanović i Vlajko Bogdanović,i piloti kap.Jovan Janković,nar. Milorad Popović,nar. Aleksandar Deroko i pilot-djak Srbobran Stanojević.Posle obuke za izvidjače u Sadesu ,stižu u eskadrilu -kapetani II kl.Dragomir Veljković,Vučeta Janjević,Milutina Stojanovića,Svetislav Protić,Radovan Jovanović.
[attachment=1]
Pilot narednik  Milorad Popović

U to vreme je postala potpuno operativna i počela je izvidjanje za potrebe Treće srpske armije. Početkom avgusta 1916g za potrebe ove armije snima topografski sklop Kajmakčelana  i neprijateljske položaje .
 Sa aerodroma Verbena(sada Itea) 8 septembra 1916g preleću za aerodrom Ostrovo(Arnissa),zbog potrebe korekture artiljerske vatre. U decembru je kod mesta Borešnica(sada Palestra) i  na kraju  opet u Verbeni gde ostaje do kraja rata.U januaru 1917g dobijaju oznaku ,na trupu bela crta,i crveni ševroni na krilima(kao obrnuto slovo V),dok su piloti nezvanično bojili točkove i crtali slike na prednjoj strani gondole(ovo su radili samo na Framanima).Imali su zaštitu Nieuport 12 i Nieuport 21.
[attachment=2]

Kao pripremu za prolećnu ofanzivu ,eskadrile srpskog vazduhoplovstva su dosta letele,mada se osećao nedostatak boljih aviona,kao i nedostatak letača i izvidjača u eskadrili .
Jedan od Farmana iz eskadrile se srušio 30 jula 1917g. Pilotirao je cap.Georges Perrin de Brichambaut,a izvidjač je bio njegov brat nar.Pierre Perrin.Oni su bili u misiji snimanja terena sa Farmanom 40.Spustili su se nisko da bi slike bile bolje, kada je motor pogodjen metkom sa zemlje.Motor više nije radio kako treba i pilot je morao  prinudno da se spusti.Trudio se da to bude  iza savezničkih linija.Ali kako je išao nisko,dok je preletao neprijatelske rovove,zasut je puščanom paljbom sa zemlje,pa sa avion zapalio.Ipak je uspeo da se spusti iza prvih linija,ali je avion potpuno  izoreo,dok je posada  ostala nepovredjena.

Braća Perrin su bili u veoma opasnoj misiji snimanja terena , i bombardovanja  neprijateljkih položaja .Krenuli su 21 avgusta 1917g, sa Farmanom 40(N°3401).Ispod trupa su nosili  šest bombi .Dok su se približavali  cilju ,napala su ih dva nemačka aviona.Primili su više pogodaka u avion i oštetili ga.Uspeli su da se odbrane ,izbacili su bombe i krenuli su nazad.Tada su primetili da je jedna bomba ostala,u napadu je oštećen i mehanizam za izbacivanje bombi.Pilot se spustio  nisko ,i manevrišući avionom hteo da se oslobodi bombe,dok je osmatrač vukao sajlu za otkačinjanje bombi.

Spustili su se na 30m kada se  bomba otkačila ,i kako su bili nisko ,eksplozija je okrenula avion i on je pao naopako na zemlju u blizini Bitolja.Oba desna krila su odlomljena,a avion je od pada potpuno smrvljen.Pilot je ranjen u donju vilicu ,a mitraljezac u trbuh.Preneti su u obližnju bolnicu.
[attachment=3]
Avion posle pada braće Perrin

Avgusta meseca ,eskadrila tri puta učestvuje u velikom napadu Saveznika na neprijateljska uporišta.U toku leta 1917g sastav eskadrile je bio:sedam aviona Farman 40 ,jedan Nieuport  X A2 od 80K.S. i jedan Nieuport  XII A2 od 110 K.S.Francuskih pilota devet:poručnik Perrin  i Lecoq,narednik Mercier,Aligro ,Auret i Passini,podnarednici Colo i Bonsergent,kapalar Hugenet.Izvidjača ima pet:poručnik Castelneau-koji je u ovoj eskadrili privremeneo,potporučnik Barbier i Durand,podnarednik  Seget i narednik Aubry.Mitraljezaca ima pet :narednik Perrin ,podnarednik Cabary,kaplari Lambert,Estrabeau i Lefebure.
Eskadrila dobija novi broj i od 22 maja 1917g postaje eskadrila 525.
[attachment=4]
Na Nieuport-u XII se vide eskadrilske oznake,bela crta na trupu i crveni ševron na gornjem krilu

Pri probnom letu sa Farmanom 40 na aerodromu Mikra 2 avgusta 1917g pod.nar.Gabriel Bonsergent je teško povredjen ,a redov Marius Salles je poginuo .Dobija novog komandira 21 avgusta 1917g,i u narednom periodu uglavnom vrši  izvidjačke zadatke. Krajem 1917g stiže Dorand AR.Tokom probnog leta na aerodormu Vrbena 14 oktobra 1917g srušio se avion ove eskadrile usmrtivši pilota francuza ,a mehaničar ,isto francuz,je polomio vilicu.U novembru 1917g je ranjen francuski kaplar mehaničar na AR -u.  Kap. Georges Lecoq ,sa svojim mehaničarem Semy kao mitraljescem ,obara jedan neprijateljski avion.

Decembra 1917g u eskadrilu 525 stižu sa obuke piloti -Agaton Zarić ,Dušan Stojanović ,izvidjači Jovan Petrović,Jakov LJotić,Milan Pajić,Dimitrije Uzunčević,Jakov Djordjević,Ludvik Hlavati,Miodrag Jeličić.

Posada AR-a eskadrile 525 je 17 aprila 1918g iznad Starovine  sa pilotom kap.Pivetot i izvidjačem por.Diran  srela jedan kamuflažno obojen neprijateljski Albatros D III ,koji je na krilima i kormilu pravca ima crni krst.Došlo je do borbe u kojoj je  posada AR- a je spalila 15 metaka,a u avion primila 10 metaka.

Pilot Kuran je 7maja 1918g na Nieupor-u štitio avione koji su vršili fotografisanje i one koji su pomagali artiljeriju.Kada su bili iznad položaja Prve armije ,pilot Kuran se sukobio sa tri neprijateljska aviona,ali je pogodjen pao  u plamenu kod predela Sive Strane,što je potvrdjeno sa zemlje.Istog meseca neobičan slučaj,nezabeležen u radu srpskih eskadrila.Pilot por.Shalamel je trebalo da leti za regležu artilerije,medjutim on nije hteo da leti nad neprijateljem,i posle kruženja od 1h  vratio se.

Juna 1918g postaje druga Srpska ekadrila,ali za razliku od Prve,nikad nije bila potpuno sa srpskim osobljem.Kao takva ostaje potpuno operativna jula 1918g.
Srbi - osoblje eskadrile 525 sredinom 1918g je bilo:izvidjači -kap II kl. Aleksandar Talić, por. Jakov Djordjević ,por. Jakov LJotić,por.Jovan Petrović,por.Jevrem Simić,kap.Mateja Radnić,kap.Vučeta Janjović,por.Aleksandar Vasiljević Uljski. kap.Saharov
piloti-nar.Dušan Stojanović,nar.Agaton Zarić,podnar.Djordje Mirković,Jaillet Gustave,por.Uljski,Petar Vučević,nar.Orestije Krstić,nar.Milojković,Djordjević,nar.Matija Hodjera,Milivoje Vukotić,podnar.Gille,kap.Lecours Marcel,kap.Schneider,kap. Daniel Poirier podnar.Briffaut,kap.Franger,podnar.Macario.

Novi komandant por. Paul Estienne dolazi 7 avgusta 1918g. Nekoliko dana kasnije u borbi sa nemačkim asom Gerard Fieseler biva oboren kap. Daniel Poirier u svom Nieuport.Septembra 1918g ova eskadrila dobija 5 Brege XIV.
[attachment=5]
Brege XIV eskadrile 525

Po izveštaju šefa srpskog vazduhoplovstva, de Larsana, Vrhovnoj komandi ,12 septembra je u ovoj eskadrili bilo:12 Dorand AR,7 Nieuporta,5  Brege,(nepoznato)- SPAD,a zbog pregrupisavanja ova eskadrila je smanjena za 6 aviona(raznih tipova).Bilo je drugih aviona koji nisu bili u letnom stanju zbog kvarova.

Ova eskadrila je avgusta 1918g pridodata  eskadrili 521,i zajedno sa njom učestvuje u proboju Solunskog fronta,i deli njenu sudbinu do kraja rata.




Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: MOTORISTA on September 07, 2014, 09:48:07 am
Dorandi na Vertekopu.

[attachment=1]


Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: MOTORISTA on December 05, 2015, 07:26:41 pm
Srpski Farman.

[attachment=1]


Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: JASON on August 17, 2017, 03:11:07 pm
Ваздухопловни потпуковник Живорад С. Петровић

[attachment=1]
Родио се 1893. године у Нишу. У месту свога рођења завршио је основну школу и гимназију, а потом је г. 1911. уписао 42. класу Ниже школе Војне Академије. Када је 1912. године објављен рат са Турцима, тридесет питомаца наредника 42. класе оставило је школске клупе и отишло на бојно поље. Тамо су добили и свој први официрски чин. За време Великог рата, Живорад је, као пешадијски официр, рањен у груди, када је морао бити преведен у артиљерију. Год. 1916. прешао је добровољно у авијатичарску пилотску школу у Шартру у Француској. У новембру исте године вратио се на Солунски фронт и био извиђач до краја рата у ескадрили прве армије у Вербени.
После рата радио је у одељењу за ваздухопловство и нарочито се одликовао на организацији. У то време уписао се на Вишу школу Војне Академије и завршио је са успехом. Организовао је ваздухопловне стручне школе и после погибије потпуковника Ј. Југовића 24. 9. 1926. преузео је команду 1. ваздухопловног пука.
Умро је 29. августа 1927. од задобивених повреда по повратку са лета Цирих – Инзбрук, приликом спуштања авиона на Алпима – врху Изабела.


Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: RILE-NS on August 28, 2017, 11:38:32 am
Srpski Farman.

[attachment=1]
Kada smo vec kod Farmana da podelim sa vama nesto sto sam skoro procitao:
"...Eschwege se nasmejao od srca.
"Kad pomislim na moju drugu (vazdusnu pobedu)...to je bila decija igra.
Jednostavno ,bila su to dvojica srpskih narednika koji su leteli u jednom Farmanu zadatu im misiju od aerodroma u Florini do Soluna.
Samo u sali bi mogao ovu misiju da nazoves setnja.
Dezorijentisani ,doleteli su cak do Drame.
"Aha!".Pomislili su engleski aerodrom.
"Da sidjemo dole i da pitamo gde se nalazimo!"
Ali kada su pokusali da pridju ,protivavionci su opalili po njima.
Tada su sigurno pomislili da su dosli na pogresno mesto i planirali su da se sto pre udalje.
U medjuvremenu, ja sam im poleteo u susret i pogodio ih sa par dobrih rafala.
Tako su primili moju "pozivnicu" i bez opiranja, na kraju su sleteli kod nas.
Aerodromsko osoblje je "umrlo" od smeha.
Naterao sam ove nase "goste" da izadju iz svog aviona.
Seo sam za komande i nastavio da ga vozim po aerodromu.
Bio sam ponosan!..."
Iz knjige "War flying in Macedonia" Haupt Heydemarck.


Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: Milan (longtrip) on September 04, 2017, 09:26:25 pm
Treba da je sa Solunskog fronta.Posle reorganizacuje srpske vojske na Krfu aktivnost vazduhoplovaca je, počev od maja 1916. godine, preneta na solunski front. Naši piloti su bili uključeni u pet zajedničkih francusko - srpskih eskadrila pridodatih srpskim armijama.

[attachment=1]



Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: MOTORISTA on March 23, 2018, 07:04:24 am
[attachment=1]


Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: djordjekec on March 23, 2018, 02:24:05 pm
Jedna slicna...

[attachment=1]


Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: MOTORISTA on March 31, 2018, 05:38:40 am
Poručnik Tomić sa pripadnicima eksadrile N.387 u Verbeni.

[attachment=1]


Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: Topola on January 28, 2020, 02:09:53 pm
.... A onda je 10 jula 1917g pilot ove eskarile   Fernand Meignen oborio jedan nemački izvidjački avion(DFV.CV) kod sela Serka di Legen(nalazi se severoistočno od planine Paiko) na francuskoj strani . Posada  je nepovredjenja pobegla ,ali je ubrzo zarobljena ,a   ostaci aviona odneti u Solun da vidi gradjanstvo.
[attachment=1]
Oboreni nemački avion u Solunu jul 1917g



[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=2]

Na ovoj fotografiji piše da je nemački avion oborio srpski narednik ali se nažalost ime ne razaznaje. I sama razglednica je tako potpisana. Evo i uvećanog dela fotografije gde se na repu nemačke letelice vidi natpis na francuskom.


Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: MOTORISTA on February 26, 2021, 08:18:42 am
[attachment=1]


Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: MOTORISTA on August 25, 2021, 08:35:35 am
[attachment=1]


Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: LePiaf on November 21, 2022, 02:02:26 pm

 [attachment=4]
pilot Radoslav Petrašković

Eskadrila sada pomaže srpsko -francuske trupe na zemlji u napadu na Monastir(sada Bitola).Kako bi bili bliže srpskom delu fronta, napuštaju  Šamli 5 oktobra 1916g i prelaze kod sela Sorovitčevo(sada Aminteo),pa kod sela Vrbeni(sada Itea) 2 novembra 1916g. Dok su ranije dolazili u sukob sa bugarskim avionima,sada se sukobljavaju sa nemačkim.
[attachment=5]

Navodno je kap.Radoslav Petrašković  ,vodja srpskih pilota u eskadrili ,želeo da proslavi svoju slavu.Zbog toga je nagovorio jednog mehaničara da 30 oktobra 1916g  podju u malo selo Sorović kod Gorničeva.Do sela ima 20 min leta,i plan je bio da se brzo vrate.Medjutim njih dugo nije bilo i zabrinuti   saborci  prijavili let komandru.On naredjuje da jedan kamion krene ka selu i da ih potraži.Pronašli su ih u polju nedaleko od aerodroma.Navodno je u kršu od aviona bio kap. Petrašković,potpuno pijan .Kasnije se otkrilo da je kapetan  stigao u selo ,ali je tamo probao lokalne proizvode , napunio avion sa balonima vina i šunkama i krenuo nazad.Izgubio se pa je  sleteo u polje i razbio Farman ,ali je on čudesno ostao živ.Navodno je francuskom osoblju u eskadrili više žao vina koje je prosuo nego aviona. Petrašković je posle ovoga poslat u pešadiju ,gde se hrabro borio.Preživeo je rat i umro je desetak godina kasnije od povrede kičme na tom udesu.


Pozdrav svima! Čitam ovu temu, kao i druge vezane za srpsko vazduhoplovstvo tokom Prvog svetskog rata, pa sam rešio da se prijavim na forum. Evo, za početak da dodam iz biografije Aleksandra Deroka "A ondak je letijo jeroplan nad Beogradom" opis ovog tragikomičnog, ali ipak na kraju nesrećnog događaja sa kapetanom Radoslavom Petraškovićem.


„Sedeli, tako, jednog dana pod šatorom neki naši piloti u jednoj francuskoj eskadrili, na nekom pustom polju, pred Bitoljem. Tek će se pojadati kapetan Petrašković: „Danas mi je slava, a kakva je to slava, do đavola, kad ne mogu da vas počastim vinom ni mastikom!“ U taj čas pade mu na pamet spasonosna ideja. Nagovorio je mehaničara da odredi neki „farman“ za probu. Uzdigao se iznad prevoja Gorničeva i uputio ka Soroviću do koga nije bilo više od dvadesetak minuta leta. To je bilo malo grčko selo, no bila je tu i kafanica.

Drugovi su ga čekali dva-tri sata. Trebalo je da se već odavno vratio. Zavladala je nervoza. Francuz, šef eskadrile, pobesneo je. Kad odjednom tamo na drumu nešto dalje od polja gde tutnje kamioni ka frontu i natrag pomažu nekom da se izvuče, i eto ti ga preko poljane sav iscepan kapetan Petrašković, mrtav pijan i natopljen benzinom, mastikom i krvlju, dovuče se nekako do eskadrile.

Kapetan je u Soroviću isprobavao rakiju u nekom podrumu sve dok se nije napio, pa je onda natovario vina, rakije i pršute u aeroplan i krenuo natrag. Zakačio je malo o liticu Kajmakčalana („Otkud tu da se ispreči na sred puta!?“) i jedva je ostao živ. Posle je govorio kako mu nije žao onog uništenog aparata, bogata je francuska država – napraviće drugi, nego mu je žao onih šest flaša što odoše u paramparčad.

Zbog nediscipline bilo je ono „pojeo vuk magarca“, ali je kapetan Petrašković (bio je to inače valjan oficir, i na grudima je nosio zvezdu sa mačevima, iz pešadije) ipak skupo platio. Ne odmah. Tek posle rata, povređena kičma je izdala i on je od posledica povrede umro deset godina docnije.“


Title: Re: Srpske ekadrile na Solunskom frontu
Post by: Kubovac on November 21, 2022, 02:12:07 pm
Pozdrav LePiaf!

Dobrodošao i samo nastavi tako! :)

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info