PALUBA

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

31.10.1918. na admiralskom brodu Viribus Unitis, izvršena je primopredaja austrougarskog ratnog brodovlja, potpisivanjem zapisnika koji u prevodu sa njemačkog, po Bogdanu Krizmanu, glasi:

ZAPISNIK

Sastavljen u povodu predaje c. i kr. mornarice legitimnim delegatima Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu na osnovu previšnje naredbe Njegovog c. i kr. Apostolskog Veličanstva.

Prisutni od strane  c. i kr. mornarice:

c. i  kr. komornik i kontraadmiral Nikola Horthy de Nagybanya, komandant mornarice,
c. i  kr. kapetan bojnog broda i komodor Franz Lauffer, komandant II divizije,
c. i  kr. kapetan bojnog broda Adolf Schmidt, vršilac dužnosti komandanta prve divizije,
c. i  kr. kapetan bojnog broda Emil Konek von Norwall, šef štaba mornarice,
c. i  kr. kapetan fregate Franz Morin, komandant II flotile torpiljarki.

Prisutni od strane Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu:
Dr  Ante Tresić-Pavičić,
Vilim Bukšeg,
Dr  Ivan M. Čok.
Te članovi mjesnog odbora spomenutog Narodnog vijeća Pula:
Dr  Lovro Skalier
Dr  Mirko Vratović
Dr  Mario Krmpotić
Kapetan fregate Metod Koch.

C. i kr. mornarica zajedno sa njenim materijalom i zalihama predaje se ovime uz izričito pridržanje prava vlasništva neslavenskih država odnosno nacija dosada postojeće austro-ugarske monarhije Narodnom vijeću Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu.

Pula, 31. Oktobra 1918.

Sjajno! :klap :klap :klap

Odlični dokumenti, samo ubrzo su savezničke snage preuzele svo to brodovlje i sav taj materijal.  Boku su, koliko znam, držali Francuzi.

Ratomir Štumberger i nekoliko oficira iskoristili su "prelazni period" dok su Francuzi došli, dok su se snašli, pa su poskidali deo opreme sa usidrenih brodova. Tako se došlo i do izvesnog broja torpeda 450mm, mitralljeza Schwarzlose, kompasa, nešto alata, rezervnih delova i raznog brodskog materijala. Tek posle potpisivanja Rapalskog ugovora, brodovi i kopnena postrojenja predati su Kraljevstvu SHS 4. aprila 1921. godine. Kraljevina Srbija izvojevala je ogromnom cenom briljantnu pobedu na kopnu, došla do Klagenfurta i čak pod Grac, ali je pitanje primorja i Mornarice ostalo skrajnuto sve do polovine 20ih godina. Delegacija SHS na Versajskoj konferenciji istupila je sa nekoliko planova podele AU flote i mornaričke opreme, uključujući, po najskromnijoj verziji, bar 1 krstaricu (Aspern ili Szigetvar), bar nekoliko razarača Huszar, više savremenih torpiljerki (Triestinki ili Fiumanki), nekoliko podmornica, svu kopnenu infrastrukturu, sa svim materijalom i opremom...  Od svega, dobijeno je ono što je dobijeno. Pola dobijenih brodova otpisano je do kraja 20ih godina kao neprigodno za savremenu vojnu upotrebu. Broj primljenih AU oficira nije bio veliki (primani su samo dobrovoljno, na sopstveni zahtev), ali su oni ipak predstavljali osnovno oficirsko jezgro. Iako je među izbeglim ruskim carskim oficirima bio jedan broj mornaričkih, oni su primani vrlo restriktivno u aktivnu službu. Ja nisam upamtio nijedno značajno rusko ime među njima.

Niko ne osporava doprinos Srbske vojske u borbi za severnu granicu, i neki još uvek zahvalni na tome, ali ne zaboravimo ni Slovensku vojsku.

Na žalost, o tome se malo zna.

I premalo zna i previše pogrešno tumači podatke (sa svih strana, da ne bude pogreške). Postoji odlična knjiga (preporuka Dzumbe, a i odlična debata sa njim na tu temu), Borbe za Korušku, iz 1946.

Imam je, ali je kod kolega na čitanju, jer se njegovo selo pominje u njoj, pa da pretumači.

Tema za uz kafu. :)

https://sr.wikipedia.org/sr-el/Мајстерова_борба_за_северну_границу

http://www.hervardi.com/boj_za_severno_mejo.php

[attachment=1]

Жалосно је што се питању сјеверне границе с наше стране, мислим, приступило олако, док су Аустријанци врло озбиљно схватили ствар и тако су и радили. И на крају би шта би.

ISKAZ
Brodova bivše Austrougarske ratne mornarice, koji su predani danom 31. Oktobra 1918. Jugoslaviji
(taj se „ISKAZ“, na "narodnom jeziku" nalazi u A-VII, pop. 3, kut. 470, reg. br. 54 i prenosi se ovdje kako je napisan tamo)


Oklopnjače

Ime brodova.....................Tonaža........Godina gradnje......Brzina u n.m.......Gdje se sada nalazi
Princ Evgen......................20.000............12.......................20......................Pola
Tegetof.............................20.000...........12.......................20......................Pola
Viribus unitis.....................20.000............11.......................20......................Pola
Zrinjski.............................14.500...........10.......................20......................Split
Radecki.............................14.500...........09.......................20......................Split
Erchercog Franc Ferdinand....14.500...........08.......................20......................Pola
Erchercog Ferdinand Maks.....10.600...........05.......................19.................Boka kotorska
Erchercog Fridrih.................10.600...........04.......................19.................Boka kotorska
Erchercog Karl.....................10.600...........03.......................19.................Boka kotorska
Bahenberg..........................8.300.............02.......................17......................Pola
Habsburg............................8.300.............00.......................17......................Pola
Arpad.................................8.300.............01.......................17......................Pola
Budapest.............................5.600.............96........................17.....................Pola
Monarh...............................5.600.............95.........................16...............Boka kotorska


Veliki krstaši

Sent Georg.....................................7.300.........03............22.............Boka kotorska
Kajzer Karl VI.................................6.300.........98............20............Šibenik
Kaj. und Kenigin Marija Terezija.........5.200........93/09........20.............Pola


Mali krstaši

Novara...........................................3.500........13...........27..............Boka kotorska
Helgoland.......................................3.500........12...........27..............Boka kotorska
Saida.............................................3.500........12...........27..............Pola
Admiral Spaun.................................3.500........09...........26..............Pola
Kajzer Franc Jozef I..........................4.000.......89/05.......14..............Boka kotorska
Sigetvar..........................................2.300........00...........18..............Pola
Aspern............................................2.400........99...........18..............Pola
Panter   .....................................1.530........85...........15..............Rijeka
Leopard...........................................1.530........85...........15..............Pola


Razarači

Dukla..............................................1.000..........17...........33.............Boka kotorska
Uskok..............................................1.000.........17............33............Boka kotorska
Tatra................................................850...........12............32............Pola
Orjen................................................850...........13............32............Boka kotorska
Lika..................................................1.000.........17............33............Boka kotorska
Triglav..............................................1.000.........17............33............Boka kotorska
Čepel................................................850............12............32............Boka kotorska
Balaton..............................................850............12............32...........Pola
Varasdiner.........................................386.............13............30...........Pola
Čikoš................................................400.............09............28...........Pola
Reka.................................................400.............09............28...........Boka kotorska
Velebit..............................................400.............09............28...........Pola
Turul.................................................400.............08............28..........Pola
Uskok................................................400.............07............28..........Pola
Husar.................................................400............05............28..........Pola
Dinara................................................400............09............28...........Boka kotorska
Pandur................................................400............08............28..........Boka kotorska
Ulan...................................................400............06............28..........Boka kotorska
Sarfšice..............................................400.............07...........28...........Boka kotorska
Magnet...............................................400.............96............26..........Pola
Satelit................................................400.............92............23..........Boka kotorska
Trabant...............................................400.............90............20..........Pola
Planet.................................................400.............89............20..........Pola
Blic....................................................400.............88............21..........Pola
Komet.................................................400.............88............21..........Šibenik
Meteor................................................400.............87.............21..........Pola


Velike torpednjače

100, 99, 98, 97, 96, 95, 94, 93, 92, 91, 90, 89, 88, 87, 86, 85, 84.............250....14..........28
83, 82, 81, 80, 79, 78, 77, 76.............................................................250.....13/14.....28
75, 74, 73, 72, 71, 70, 69, 68, 67........................................................250.....09.........28
66, 65, 64, 63, 62, 61, 60, 59, 58........................................................200.....08.........25
57, 56.............................................................................................200.....07.........25
55, 54, 53, 52, 51, 50........................................................................200......06........25

Nalaze se u Poli, na Rijeci i Šibeniku, u Boki kotorskoj; za pojedine nije za sada stalno poznato gde se nalaze


Male torpednjače

1, 2, 3, 4, 5, 6.....................................................................................110........09......26
7, 8, 9, 10, 11, 12................................................................................110........10......23
13, 14, 15, 16, 17................................................................................115........96......23
18...134........96......23
19, 20, 21, 22, 23, 25, 31, 32..................................................................78........86/92...19
39...78......................
      
Nalaze se u Poli, na Rijeci, u Šibeniku i u Boki kotorskoj


Podmornice

1, 2...........................................Starije podmornice koje se nisu upotrebljavale u ratu
4, 5...........................................u Poli (stariji tip)
10, 11........................................u Poli (Mali tip Veser)
15, 16, 17...................................u Poli (Mali tip Veser)
21, 22........................................Boka kotorska (Veći tip Haomanden)
27, 28, 29...................................Pola (Veći tip VV)
31, 32, 41, 43, 47.........................Boka kotorska (Veći tip VV)


Pomoćne lađe

Pola, Teodo (za prevoz ugljena) – u Boki kotorskoj
Lusin, Taurus, Miramar, Lakroma . jahte u Poli
Dalmat – jahta u Boki
Ciklop . ploveći arsenal – u Boki
Vulkan . ploveći arsenal – u Šibeniku
Gea – Transporter – na Rijeci
Pelikan – transportni – u Poli
Vesta – transportni za ulje – u Boki
Herkules – za dizanje potonulih lađa – u Poli
Kameleon za mine – Pola
Basilisk za mine – Boka
Salamander za mine – Pola


Tenderi

Dromedar – Boka
Gigant – Boka
Pluto – Pola
Hipos – Pola
Bifl – Boka
Nikse – Pola – za prevoz vode 
Nimfe – Pola – za prevoz vode
Najade – Pola – za prevoz vode

Lep prikaz, Vladimire, odakle je skinut?

A šta bi SHS s tom flotom? Ne bi imala ni za pituru.

Pa to bi i bio problem. Održavanje tolike flote kao gore pojelo bi ceo državni proračun, pa ne bi bilo ni za bolnice ni za škole, ni za agrarnu reformu. Država ne bi imala Vojsku, već samo jednu veeeliiikuu Mornaricu. Pod teretom svih tih brodova potonula bi svaka Vlada, a možda i Dinastija.

Iz gornjeg prikaza vidi se da je u pitanju Boka; ako je lijevo "Helgoland", desno bi trebala biti "Novara". Tu su i zastave. Sasvim desno "Sankt Georg".
[attachment=1]

A raspored boja na zastavi bi mogao biti crveno-belo-plavo-crveno. Četvorobojno. Ovo uslovno, znajući da crveno na c/b fotkama izgleda veoma slično crnom.

[attachment=1]

Razdioba Austrougarskog ratnog brodovlja poslije Prvoga svjetskog rata, dr Bogdan Krizman, Anali Jadranskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, svezak IV, Zagreb 1968.

Prije 28.02.1922., brodovi u Boki su vijali zastavu sa četiri vodoravna polja u rasporedu boja: crveno-bijelo-plavo-crveno. Takva zastava je usvojena kao privremeni kompromis jer je u sebi objedinjavala hrvatsku, srpsku i slovenačku trobojnicu. Prve tri boje gledano odozgo prema dolje su bile hrvatske, a prve tri odozdo na gore su bile srpske, dok je slovenačka počinjala od druge boje odozgo prema dolje. Izvan Boke, brodovi su morali vijati međusavezničku zastavu koja je, prema navodima Mirka Pleiweissa, imala četiri vodoravna polja iste širine, u rasporedu boja: bijelo-plavo-bijelo-plavo. Do sada nijesmo vidjeli fotografiju sa takvom zastavom.

Što se tiče zastava podignutih u Puli nakon primopredaje, raspoložive informacije nijesu do kraja usaglašene.

Kako se navodi kod Hansa Sokola, nakon podpisivanja Zapisnika, Horthy je obavjestio Beč odnosno admirala von Kiela, Odjeljenje za mornaricu i AOK, da je "u smislu primljenog previšnjeg naloga tog dana, prije podne predao opunomoćenicima Narodnog vijeća cjelokupnu c. i kr. Mornaricu zajedno sa materijalom i zalihama uz izričiti, zapisnički utvrđen pridržaj prava vlasništva nejugoslovenskih država, odnosno nacija, dotad postojeće Austro-Ugarske monarhije, da upravo predaje komandnu vlast u ruke od narodnog vijeća imenovanom privremenom jugoslovenskom komandantu mornarice, komandantu bojnog broda Janku Vukoviću de Podkapelskom i da se iskrcava, u kojem će času – pošto skinu njegovu komandantsku zastavu – izvjesiti jugoslovensku zastavu. Dijelove brodovlja u Šibeniku i Kotorskom zalivu preuzeće lično idućih dana opunomoćenik koji tamo polazi brodom, i to na temelju u dva primjerka sastavljenog zapisnika."

Aktivni učesnik puležanskih gibanja  Mate Balota u “Puna je Pola” piše: "To poslijepodne Pula, obala, brodovi, more, sve je bilo iskićeno crveno-bijelo-plavim, crveno-plavo-bijelim i bijelo-plavo-crvenim zastavama”. Pominje da su neke od njih bile duge sedam ili osam metara u dužini, a zaključuje da su “zastave svuda bile narodne, svih jugoslavenskih naroda, bez ikakvog grba ili drugog simboličkog znaka”. Po svjedočenju Balote, na dva velika jarbola na Viribus Unitisu podignute su crvene zastave.

Kontra admiral Silvio Salza,  u tekstu Il crollo della Marina Austro-Ugarica, februara 1933. navodi da su  radio operateri talijanske mornarice u 9:53 prije podne tog 31.10.1918. primili vijest da je spremljena hrvatska zastava da se digne na Viribus Unitis.

Uveče kasno, 31.10. nakon sastanka Mjesnog odbora sa izaslanicima Narodnog vijeća, Janko Vuković je predao Zagrebu Tresićev telegram (ovaj je bio otišao da prespava na carsku jahtu „Miramar“) u kojem on obavještava Narodno vijeće "da je protokolarno primio čitavu austrougarsku mornaricu, da je, nakon toga skinuta austrijska i podignuta hrvatska zastava i da su prisegnuli momčad, izuzimajući Talijane, Njemce (Austrijance) i Mađare."

Dr Ivan Marija Čok, u svom referatu “Pitanje jugoslovenske mornarice” (Pariz, 16.09.1919.) ovako opisuje primopredaju brodovlja u Puli: Dne, 30.oktobra 1918. Odputovali su po nalogu Narodnog vijeća iz Zagreba u Polu gg. Bukšeg Vilim (socijalista), dr Čok Ivan Marija (Slovenac iz Trsta), dr Tresić-Pavičić Ante (iz Dalmacije). Kad su ova trojica stigli u Polu, odmah su pozvani na admiralski brod Viribus Unitis, na kojem se nalazio a.u. admiral Horthy sa svojim štabom. Nego, kad su ova trojica stupila na brod, pozdravilo jih je  najprije tamo sakupljeno Vijeće Mornara po svom predsjedniku koji je izjavio: "Dobro nam došli gospodo! U ime jugoslovanskoga Vijeća Mornara ja Vas pozdravljam te Vam predajem flotu i ovaj admiralski brod Živjeli!".  I cijeli odbor Vijeća Mornara odazvao se krepkim "Živjeli!". Zatim, išla je ova trojica izaslanika Nar. Vijeća u salon, u kojem jih je pričekao a. u. admiral Horthy sa svojim štabom. Došli su onda još 4 izaslanika puljskog odbora Nar. Vijeća i tada je admiral Horthy svima saopćio da mu je u noči stigla brzojavka njegovog cara i kralja Karla, neka se cijela ratna mornarica sa ratnim lukama i tvrđavama Pula i Kotor preda Narodnom vijeću Srba, Hrvata i Slovenaca. Admiral je predložio nacrt protokola o predaji, koji je bio zatim sa nebivstvenim promjenama od sviju prisutnih potpisan in duplo. Prepis toga protokola nalazi se u istodobno predloženom memorandumu dr Tresića. Još istoga dana – 31. Okt. 1918 u 4,30 s p.p. bila je sa svih brodova skinuta a.(ustro)u.(garska) i razvešena jugoslovenska: srpska, slov(enska), a najviše hrvatska zastava…”

Mirko Pleiweiss je, kao što je poznato, na krstarici Budapest podigao crnogorsku zastavu, držeći je jedinom južnoslovenskom međunarodno priznatom pomorskom državom.

Major Marinković, šef sekcije za vezu Srpske Vrhovne komande kod Istočne savezničke vojske generala d’Esperey je iz Soluna 01.11.1918. javio Vrhovnoj komandi: "Prema raznim nepotpuno uhvaćenim telegramima bezžične telegrafije, od danas 1. komandant jugoslovenske flote iz Pole postavio je kapetana Dvorskog za komandanta brodova u Fijumi. Svi brodovi u Fijumi imaju istaći u 8 časova narodne zastave: crveno, plavo, belo”.

Hrvatski List
U Puli, petak 1. novembra 1918.

http://www.ino.com.hr/data/hrvatski_list/1918/1190.pdf

[attachment=1]

Не видим никакав проблем у распореду боја на заставама. У народу је тада значајним делом (не знам баш да ли "већинским") владало југословенско расположење. Није било важно какви су барјаци, битно да нису барјаци "курбе Аустрије", већ тробојке јужнословенских народа. Познат је, мада не знам да ли и веродостојан податак "далматинског вијећа" да "уколико Хрватска не реши у најкраћем року" питање савеза са Србијом, Далмација ће то решити сама!?

Po vjerodostojnoj informaciji svjedoka koji je dosao u Pulu 5.11.1918., na brodovima su bile hrvatske zastave, na Zrinyiju crvena zastava na drugom jarbolu.
A dalje je bilo sto je bilo.
(napisao sam nekoliko crtica na engleskom dijelu foruma, sada to vise ne mogu pronaci....).

Ovu fotku sam postvio ranije u temi o dragerima kjrm. Zastave su zanimjive na njima.

Vjerovatno ste mislili na stav Zemaljske vlade za Dalmaciju koja je bila podređena Narodnom vijeću.  To je zapravo bio stav Josipa Smodlake i Iva Krstelja, njenog predsjednika tada, koji su ga kao članovi Narodnog vijeća ultimativno predočili Središnjem odboru, zajedno sa Nacrtom privremenog ujedinjenja zajedničke države. Uradili su to u trenutku kad je Italija praktično zaposjedala Dalmaciju i tu nije ništa sporno. Hrvatska nije mogla da brani Dalmaciju i njeni su prvaci spas od nove okupacije Mletaka tražili u hitnom ujedinjenju sa Srbijom. Njihov je entuzijazam  iskoristio Pribićević da  pritisne Narodno vijeće na što bržu odluku o praktično bezuslovnom ujedinjenju. Pribićević se, kao što je poznato, nekoliko godina kasnije politički okrenuo za 180. I većina od 13 dalmatinskih odaslanika u Narodnom vijeću bili su za zajedničku državu sa Srbijom, neki od njih poput Grge Angelinovića i notorni unitaristi. Ali, većina je ipak kasnije djelom korigovala svoje stavove. Uglavnom su to bili nacionalno jasno određeni ljudi, relativno liberalni za ono vrijeme, politički moguće najbliži onom što se danas zove narodnjačkom politikom... Da ipak ne odlutamo od pomorske teme :)


Zastava Države Slovenaca, Hrvata i Srba je bila hrvatska civilna zastava, narodna, trobojka bez povijesnog štita. Po onome što se iz zapisa može skupiti, na dan primopredaje flote to je bila najčešća zastava, podignuta najvjerovatnije i na Viribus Unitis nakon što je Horthy sišao sa njega

Skupštinu je Balota, koji je bio njen učesnik, opisao kao vrlo haotičnu: nepripremljenu, anarhično okupljenu i vođenu, okončanu bez zaključaka pa je na kraju dr Krmpotić improvizovao nekakve predloge. Evo tog dijela iz knjige

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Francuski bojni brod Lorraine je stigao u I/1919.g. sa zadatkom da, nakon dogovorene podjele, sprovede bivse A-U ratne brodove u Italiju i Francusku.
[attachment=1]

Nize su fotografije A-U ratnih brodova koji su se zatekli u bokokotorskom zaljevu i mogu se identificirati prema navedenom popisu V. Boskovica.
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Dnevnik bojnog broda Lorraine i u Kotoru.
[attachment=1]
http://www.memoiredeshommes.sga.defense.gouv.fr/fr/arkotheque/visionneuse

Kompletni dnevnik iz tog razdoblja.
http://www.memoiredeshommes.sga.defense.gouv.fr/fr/arkotheque/visionneuse/visionneuse.php?arko=YTo5OntzOjEwOiJ0eXBlX2ZvbmRzIjtzOjc6ImFya29faXIiO3M6ODoiaW1nX3R5cGUiO3M6MzoianBnIjtzOjQ6InJlZjAiO3M6MzoiMzM2IjtzOjQ6InJlZjEiO3M6MToiOCI7czo0OiJyZWYyIjtpOjM0OTtzOjQ6InJlZjMiO3M6NjI6IjFHTS9KVU5JVEVTMTQxOC9MT1QyOS9TU19ZXzMzMC9TSERNVl9fTVZfU1NfWV8zMzBfXzAwMDFfX1QuSlBHIjtzOjQ6InJlZjQiO3M6NjI6IjFHTS9KVU5JVEVTMTQxOC9MT1QyOS9TU19ZXzMzMC9TSERNVl9fTVZfU1NfWV8zMzBfXzA3NTVfX1QuSlBHIjtzOjE2OiJ2aXNpb25uZXVzZV9odG1sIjtiOjE7czoyMToidmlzaW9ubmV1c2VfaHRtbF9tb2RlIjtzOjQ6InByb2QiO30=#uielem_move=0%2C0&uielem_islocked=0&uielem_zoom=100&uielem_brightness=0&uielem_contrast=0&uielem_isinverted=0&uielem_rotate=F

Jos dvije fotografije nastale nakon rata.
[attachment=1]
[attachment=2]

Sjajno! :klap :klap :klap

Sjajno Jadrane!!!  :klap :klap :klap
Samo bih naslov fotografija promijenio u Tivat, mada je u ono doba bilo normalno i taj dio zaliva računati pod Kotor.
Evo i od mene mali prilog koji je dosta sličan prethodnome:
Novara Helgoland Sankt Georg i tri Erzhezoga...desno se vide dimnjaci torpiljerki 

Tivat - notirano....
Desno od tri Erzherzoga, St. Georg.

Nadjeno na internetu, premda je vidno da nije Pulj u pitanju, nego Bokokotorski zaljev.
[attachment=1]

Raspored boja na barjaku jeste, najverovatnije upravo taj - crveno bijelo plavo. Na C/B fotografijama crveno veoma liči na crno.

Po meni, to je zastava Države Slovenaca, Hrvata i Srba, odnosno hrvatska trobojka koja je podignuta u navedenom svojstvu.
Od uvaženog istoričara iz Beograda, poučen sam nedavno da je to kroz istoriju bila trobojka panslovenskog pokreta, na Balkanu  poznata kao Ilirska zastava.
Ista trobojka, istina sa grbom, bila je propisana i u Kneževini Srbiji 1839. i jedan originalni primjerak se čuva u beogradskom Vojnom muzeju. Porta nije prihvatila panslovensku zastavu u vazalnoj kneževini i odredila joj je današnju trobojku.

To je bila zastava propisana po Sretenjskom ustavu iz 1835.

[attachment=1]


Već 1839 u Kneževini je bila propisana ova zastava.

[attachment=2]

Tako je, od Sretenjskog do tzv Turskog ustava državna trobojnica je bila "hrvatska", a od tzv Turskog ustava trobojnica je srpska.
"Hrvatska" trobojnica je u Srbiju došla od sretenjskog ustavopisca Dimitrija Davidovića, dok je današnja srpska trobojnica stigla turskim fermanom.

Kako redovno nešto zaboravim, evo nedostajućíh stranica 272-275 iz Balotine knjige, vezano za Skupštinu održanu 28.10.1918. u Puli 
[attachment=1]
[attachment=2]

Не знам колико је истине, али ми звучи познато и логично да су у Стамболу просто окренули наопако руску народну тробојку и рекли - нек` вам тако буде. Иначе, Русија је имала више застава. Најчешће је коришћена династичка застава Романових - црно-жуто-бело, са грбом по средини. Морнаричка је плави Андрејевски крст (Х) на белом пољу, још од Петра Алексејевича. У номинативу он је Пјотр, а у осталим падежима Пјетр/Пјетра/у/ом. Може и Е, али га мало умекшајте, и добићете руски изговор.

Mislim da je to ipak zgodna anegdota, kao i ona po kojoj je u Kraljevstvu SHS sredinom decembra 1918. zastava nove države regulisana tako što se hrvatska okrenula naopako. Sretenjska zastava je vjerovatno propala  zato jer su,  uz Tursku , najuticajniji faktori za izmjenu Sretenjskog ustava bili Rusija i Austrija kao nosioci Svete Alijanse. Njima, kao čuvarima restauracije feudalizma i apsolutizma, najvjerovatnije nije po ukusu bio kolorit francuske revolucije i liberalnih ideja. To je vjerovatno bilo presudnije kada se radilo o zastavi, nego što je bio eventualni stav Turske o tom pitanju.
U svakom slučaju ispada da današnje nacionalne boje Srba i Hrvata, kao najprepoznatljivije na bivšem jugoslovenskom prostoru, nemaju neko  dublje utemeljenje u dugoj i bogatoj istoriji oba naroda: srpska zastava ima od drugih dodjeljene boje, hrvatska boje koje je preuzela, i jedna i druga u relativno novije vrijeme.
Inače, istoričar koga sam pomenuo u ranijem postu, predpostavlja da je fotografija  Prva_hrvatska_zastava_52_3_1919_dis.jpg  snimljena 04.03.1921. po odlasku poslednjih stranih brodova iz Boke, odnosno da je podignuta narodna trobojka Kraljevstva SHS i ta mogućnost je osnovana.  Crveno je tamnije od plavog u zavisnosti da li je snimljeno na panhromatskom ili ortohromatskom filmu ili ploči, a ovdje se čini da je to crveno tamno koliko i navy blue uniforme mornara. Osim što je nejasna, fotografija je očito i najvjerovatnije namjerno netačno locirana, pa joj je upitan i datum ali, kako rekoh i sama zastava.

Evo da sklopimo neku hronologiju dešavanja "u pokušaju".

Kao što je poznato, događanja u K.u.K. Kriegsmarine tokom poslednje godine  njenog postojanja, potvrđivala su neminovnost njenog i raspada države kojoj je pripadala.

04.10.1917. iz Šibenika je  Talijanima  prebjegla sa brodom posada torpiljera T11 .
22.01.1918 uslijedio je štrajk arsenalskih radnika u Puli, 2/3.02. pobuna mornara u Boki, 06.05. otkriven je planirani prebijeg torpiljera T80, ali je uslijedio uspjeli prelet hidroaviona L127 iz baze na Malom Lošinju u Ankonu, da bi 03.10.1918. sa Visa u Italiju prebjegli dr Štepanek i Giunio koji su sa sobom ponijeli planove minskih prepreka i utvrda u Šibeniku te ih u Parizu predali  Trumbiću koji je planirao da njima američkog ambasadora motiviše  za invaziju Antante na Dalmaciju.

Tokom oktobra 1918, komandant mornarice kontra admiral Horthy redovno je obavještasvao nadležne u Beču, u prvom redu Odjeljenje za mornaricu pri zajedničkom Ministarstvu rata, o sve većem haosu u Kriegsmarine, nezadovoljstvu mornara, nedisciplini, buntu i porastu revolucionarnog duha.
27.10. komandant Lučkog admiraliteta u Puli, kontra admiral Alfred Cicoli, šalje pomenutom Odjeljenju telegram Komande ratne luke upućen Vrhovnoj komandi u Badenu (Armee Oberkommando - AOK) u kojem Komanda obavještava AOK da se među mornarima otvoreno govori da spontano krenu kućama, snabdjeveni hranom i oružjem.  Naglašava da su poseban problem mornari pridošli iz Rijeke i Boke koji pronose glasine o mogućem napadu Antante na Pulu upravo tog dana, zbog čega traži da jedna pješadijska brigada sa dvije baterije dođe u Pulu kako bi pacifikovala "jelačićevce" i uvela red.
Istoga dana, par sati kasnije, Komanda mornarice je obavjestila admirala Franz von Keila pridodatog caru Karlu, da su prema izvještaju pouzdanog vojnog povjerenika  u mornarici, posade spremne da krenu kućama, da podjele provijant i novac te potope brodove. Komandant je pokušao govorima da umiri posade, ali bez uspjeha. Isti povjerenik međutim, u izvještaju od tog dana, obavještava da bi se katastrofa još možda mogla spriječiti ukoliko se posadama umirujućim telegrafskim proglasom obrate vođe narodnih vijeća u kojima bi političari pozvali mornare da ostanu prisebni i na svojim mjestima do zaključenja mira. On takođe predlaže da narodna vijeća pošalju prerdstavnike pojedinih narodnosti u dvije najveće luke Monarhije, u Pulu i u Kotor. To je u svojim govorima predlagao i komandant koji je ovaj predlog uputio AOK i admiralu Keilu (odnosno caru Karlu) sa molbom da što hitnije odgovore.

28.10. rano ujutru, Odjeljenje za mornaricu šalje tri telegrama. U prvom, vice admiral Franz von Holub informiše Ministarstvo rata, Ministarstvo unutrašnjih i Ministarstvo vanjskih poslova da ga je Komanda mornarice u Puli, u toku noći, obavjestila da neposredno predstoji pobuna kopnene vojske i mornarice u Puli i u Kotoru te da je njen cilj podjela provijanta, uniformi, novca i povratak kućama pod oružjem. Odjeljenje za mornaricu smatra da su kontramjere u ovom trenutku teško moguće te da je potrebno da narodna vijeća i stranačke vođe umire ljude te da su car i AOK o ovome već obavješteni. Drugim telegramom, Odjeljenje za mornaricu je o ovome obavjestilo vojne komande u Zagrebu i u Pragu, i zatražilo da stupe u kontakt sa tamošnjim narodnim vijećima. Trećim telegramom, Odjeljenje se obratilo narodnim viječima odnosno Slavischer Nationalrat u Zagrebu i u Pragu, a taj telegram u prevodu sa njemačkog glasi: "Pripadnici kopnene vojske i ratne mornarice u Puli imaju, čini se, namjeru da pod oružjem odu kući. Takav postupak vodi mogućnosti da ta mjesta, sa milionskim vrijednostima ratne mornarice, padnu u ruke za napad spremnih Talijana. Molimo hitno da Slovenska vijeća, u interesu mira i sigurnosti u pozadini, telegrafski i putem izaslanika umirujuće djeluju na sunarodnike u Puli i u Kotoru, da ne bi niko na svoju ruku napustio mjesto prije nego što se službeno objavi demobilizacija".
Nakon toga, istog dana, Odjeljenje novim telegramom, obavještava Carevu vojnu kancelariju, AOK, Komandu mornarice i Lučki admiralitet u Puli, da su razgovarali sa narodnim vođama u Zagrebu i u Pragu i da su oni izjavili da će umirujuće djelovati na sunarodniku u Puli i u Kotoru ukoliko odmah počnu pregovori o primirju  i da se taj uslov odmah saošpti caru Karlu, što Odjeljenje i čini.

Ova razmjena telegrama između Zagreba i Beča oko predaje mornarice bila je u stvari formalnog karaktera, jer su krajem oktobra jedinu kakvu takvu stvarnu vlast na austrougarskim brodovima u Puli imala mornarska vijeća, sastavljena od mornara raznih nacionalnosti. Vijeća su smenjivala stare i postavljala nove komadante, raspravljala o sudbini oficira i najzad donijela bezuslovnu odluku da, bez obzira na ishod političkih pregovora o miru, 01.11. počne odlazak posada sa brodova i odnošenje individualno stečene imovine (odjeće, hrane i ličnog naoružanja) U tome su od početka najagresivniji bili mornari Mađari, ali je parola parola: "Svi sa svime kućama od 1. novembra" ubrzo postala opšta. Povjerenik AOK, nastavljajući svoje izvještavanje, javlja 28.10. da ukoliko se do 31.10. predstavnici Čeha, Mađara i Jugoslovena ne obrate svojim sunarodnicima na brodovima i ne umire ih,  01.11. slijedi haos nesagledivih razmjera jer će "Pula biti izručena boljševicima".

Međutim, raspoloženje kod jugoslovenskih mornara počinje da se menja pod uplivom događaja.
Uveče 28.10., na skupštini kojoj je prisustvovalo nekoliko stotina Jugoslovena iz Pule te talijanskih socijalista, na osnovu prijedloga dr Maria Krmpotića izabran je Mjesni odbor Narodnog vijeća od deset članova. Među članovima tog odbora našao se i kapetan fregate Metod Koh, pred njega tri advokata, po jedan trgovac, doktor filosofije, učitelj, školski nadzornik, jedan činovnik arsenala i jedan radnik arsenalske livnice kovina.
Skupština je kolektivno položila zakletvu Jugoslaviji, a odbornici su iste večeri odlučili da 30.10. preuzmu Komandu mornarice i luke, a isto tako i civilnu vlast u gradu. Da bi se taj zadatak ostvario, trebalo je navesti jugoslovenske mornare da na austrougarskim brodovima predaju flotu budućoj zajedničkoj državi Slovenaca, Hrvata i Srba, a mornare ostalih slovenskih narodnosti, u prvom redu Čehe, privoljeti na saradnju.

Istovremeno, Zagrebačka vojna komanda je od Odjeljenja za mornaricu, primila 28.10. u 22:15 telegram br. 6484. kojim se traži da obavjesti Slavensko narodno vijeće u Zagrebu, da je praško Narodno vijeće sastavilo tekst proglasa mornarima čehoslovacima, uz uslov da će ga objaviti ukoliko zagrebačko Narodno vijeće sastavi proglas sličnog sadržaja. Vice admiral Holub zbog toga moli zagrebačko Narodno vijeće da sastavi sličan manifest, u interesu održanja glavnih ratnih luka, očuvanja dragocjenog mornaričkog materijala te održanja reda na frontu, na moru i u pozadini. Holub se istovremeno telegramom obratio i dr Ivanu Krstelju i dr Mati Drinkoviću kao dalmatinskim odaslanicima u Narodnom vijeću, moleći ih da u interesu mornarice i obale, u granicama svojih mogućnosti, zagovaraju u Narodnom vijeću da postupi po molbi koja mu je poslata i da uputi proglas mornarima.

Takođe, Odjeljenje za mornaricu je istog dana obavjestilo Komandu Dunavske flotile u Beogradu, da se u Puli među mornarima razvio jak pokret za napuštanje brodova, da pojava takvog pokreta nije isključena ni u Dunavskoj flotili pa traže da Komanda Dunavske flotile javi da li da se politički predstavnici Jugoslovena, Mađara i Čeha i tamo pošalju.

U Zagrebu je te noći i ranog jutra 29.10. zasjedao Središnji odbor Narodnog vijeća, pretresajući tekst "prešnih predloga" za predstojeću, istorijski prelomnu sjednicu Hrvatskog sabora. U Odjeljenje za mornaricu je u zoru, stigao negativan odgovor Narodnog vijeća na telegram Odjeljenja za mornaricu br. 6484. U odgovoru Narodnog vijeća kojeg je podpisao dr Mate Drinković stoji "da se kopnena vojska stavila na bezuvjetno raspolaganje Narodnom vijeću. Ako to isto učini i pomorska sila, Vijeće je spremno da pošalje dostavljeni češki proglas i u vlastito ime, a istovremeno da odašalje po jednog povjerenika u Pulu, Kotor i u Šibenik".
Odjeljenje za mornaricu je prije podne, 29.10.  u telegramu br. 6474 poslalo svoj odgovor Zagrebu. U njemu je rečeno da su u redovima pripadnika ratne mornarice zastupljene sve narodnosti Monarhije i da je isključeno da se svi ti mornari mogu staviti na raspolaganje Narodnom vijeću u Zagrebu. Mornaričke instance koje stoje u vezi sa drugim narodnostima, pomagati će kontakte slovenačko-srpsko-hrvatskih predstavnika sa sunarodnicima u mornarici, ali je to moguće samo ako delegati Vijeća odu do mornara. Zbog toga Odjeljenje ponavlja molbu da Vijeće odobri češki manifest, da izda sličan za Jugoslovene u ratnoj mornarici i da, zatim,  o tome izvjesti Odjeljenje. U odgovoru je naglašeno da odluka mora biti donesena što prije, jer su mornarska vijeća 01.11. navela kao krajnji rok za mir u mornarici.

U međuvremenu, haos u Puli dostiže vrhunac.

Lučki admiralitet je u telegramu upućenom Odjeljenju za mornaricu, ovako opisao tamošnju situaciju:  „… nacionalni pokret, praćen znacima pobune, širi se i među mornarima na ovom području. Zasad je umjeren i nijesu zabilježeni neki ispadi, ali treba očekivati iznenadno pogoršanje situacije.  Sinoćnja jugoslovenska skupština na kopnu, sazvana s ciljem da se izabere Mjesni odbor Narodnog vijeća, izjasnila se u prilog održanja mira i reda, no čini se da ne drži i mase pod kontrolom. Odredi kopnenih snaga dosad ne učestvuju u pokretu”.  Admiralitet izražava mišljenje, u saglasnosti sa Komandom mornarice, da bi bilo neophodno pristupiti neodložnom puštanju posada; na odsustvo, u sasvim malim grupama, eventualno još i prije primirja, takođe moli da ih Odjeljenje informiše kojim se redom planira otpuštanje na dopust, da bi to brzo i proveli. Osim toga, moli da ga ovlaste na hitno premještajne osamdesetorice pitomaca-vazduhoplovaca, kao jako nepouzdanog elementa.
Dalje se javlja kako je “Admiralitet upravo primio vijest da je posada “Chamäleona” u podne zahtijevala od komandanta da joj preda komandu nad brodom. S njima stvar do tada nije bila rasčišćena. Radnici brodogradilišta “Kantiere”  prekinuli su poslije podne rad; upotreba sile samo bi pogoršala situaciju, i pripadnici štaba bili su nemoćni pred eventualnim pokretom masa”.

Poslije osnivanja Mjesnog odbora Narodnog vijeća, komiteti mornara s brodovlja u Puli sporazumjeli su se da u Mašinskoj školi održe skupštinu delegata mornara. Komande brodova odobrile su mornarima da odu na tu skupštinu i  tako se tog popodneva u školi našlo nekoliko stotina mornarskih delegata svih narodnosti. Prisustvovali su joj kapetan fregate Koh, socijaldemokratski poslanici Sever i Forstner, i još nekoliko oficira, mornaričkih ljekara i inženjera. Govorilo se mnogo: protiv rata i protiv oficira, a za odlazak kući. Na kraju su Česi predložili,  a to je skup i prihvatio, da  sesjutradan ujutro održe skupštine delegata mornara pojedinih narodnosti, a zatim, po podne, da održe ponovo zajedničku skupštinu. Na tim posebnim skupštinama imale su se izraditi rezolucije, s tim da se na zajedničku skupštinu dođe s konkretnim prijedlozima.

Na veče istog dana je oficir za vezu  AOK-a iz Pule poslao u Baden telegrafski izvještaj ovakve sadržine:
 
“Položaj se jako pogoršava kod i flote i na kopnu.
1)   Mornarica. Na brodovlju su već formirani komiteti mornara koji na pojedinim brodovima, kao što je na primjer “Viribus Unitis”, vrše prava komandanta. Cjelokupna karakteristika: tiha pobuna, zasad bez nasilja. Ukrcani oficirski kor je nemoćan i izvrgnut svim mogućim odlukama posade. Discipline nema; nema nikakvog odavanja počasti nadređenima; uskraćuje se izvršenje naređenja itd. Stoga je, po mom mišljenju ovoga, isključena uspostava ranijih prilika, čak i pomoću poslanika. Hrvati decidirano traže da se izričito objavi da su pristaše jugoslovenske države, i to da se učini u parlamentu, putem štampe itd. a zatim žele da preuzmu mornaricu u ime te jugoslovenske države. Pod tim uslovom spremni su da, nakon toga, preuzmu obavezu za rad u floti i u Puli, gdje su već formirali Narodno vijeće. Mornari svih drugih nacionalnosti žele otići kući 01.11.
2)   Kopno. Gradski je ološ jučer pljačkao ostavljenu njemačku imovinu;  jedan dio arsenalskih radnika (600) nalazi se u štrajku i želi smjesta otići; odredi pješadije za stražarenje svih objekata koji dolaze u obzir su preslabi.
3) Jugoslovenski su mornari već izabrali svoj središnji komitet mornara; njihov je glavni pouzdanik neki kapetan fregate, a daljnje će zaključke tek danas donijeti. Popodnevnim vozom stigla su u Pulu, na žalost, samo dva njemačka (austrijska) poslanika; najpotrebniji je izaslanik Károlyieve stranke; a moraju stići i poslanici onih drugih narodnosti, da bi se opšti poredak, koliko je moguće, nekako održao
4) Opšti utisak:
a) vlast na brodovima prelazi, nezadrživo u ruke mornara čiji povjerenici više ne mogu jamčiti za njihovo držanje i disciplinu. Šta će se dogoditi s oficirima? Komandant flote već ih je juče oslobodio obaveze da upotrebe oružje protiv onih mornara koji samovoljno napuštaju brod.
b) Komanda mornarice je izgubila svaki vojnički i lični uticaj na brodove stacionirane u Puli, a može biti u svako doba, povrh toga, i fizički spriječena - zatvaranjem oficira - da djeluje,
 c) Hitna pitanja. Kako dugo i dokle treba dopustiti da se taj haos širi? Šta će se dogoditi s brodovima i oficirima, ako svi mornari odu kući? Šta će biti s brodovljem bez gospodara, ako dođe do napada na Pulu prije 01.11.?
d) Ni jedna ovdašnja nadležna komanda ne vlada više potpuno situacijom, nego je prisiljena da svoje djelovanje otima od stihije događaja. Ako se za kratko vrijeme bar jedan dio ukrcanih najstarijih godišta ne otpusti kući, dalje, ako ne budu predloženi tačni datumi o primirju i ako se službeno ne objavi da su Hrvati za jugoslovensku državu, nesagledive su posledice za Pulu, mornaricu, kopnene snage i gradsko stanovništvo.”

Dr Mate Drinković je u Zagrebu, na sjednici Središnjeg odbora, upoznao prisutne sa sadržajem telegrama Odjeljenja za mornaricu br. 6474. Na kraju je prihvaćen tekst odgovora Beču (prema stilizaciji Drinković - Bukšeg), koji je Vojna komanda u 23:00 poslala u Beč. U njemu Vijeće izjavljuje da ostaje pri zahtjevu da brodovlje pređe u vlasništvo države Slovenaca, Hrvata i Srba, a da odmah šalje u Pulu kao izaslanike dr Ante Tresić-Pavičića, Vilima. Bukšega i dr Ivana Mariu Čoka. Sjutradan izjutra, u Puli su jugoslovenska, češka i poljska grupa, prema pisanju Mate Balote,  održale odvojene skupštine, a zatim su njihovi delegati zaključili zajednički češko-poljsko-jugosloveski dogovor. Skupštini jugoslovenskih mornara u 08:00 prisustvovao je i kapetan fregate Koh i tom prilikom je izabran za predsjednika užeg komiteta jugosloveskih mornara, a zatim je izabran, na zajedničkom trojnom dogovoru, I za predsjednika užeg komiteta slovenskih mornara. Tamo su jednoglasno prihvatili ovu, .zajedničku, češko-poljsko-jugoslavensku rezoluciju:
»1.    Jugoslaveni preuzimaju u svoju upravu ratnu mornaricu, utvrđenja i grad Pulu. Njima se pridružuju dobrovoljno Česi i Poljaci. Ove mjere će se izvršiti u sporazumu s istarskim Talijanima.
2.   Uprava će stvoriti korpus narodne odbrane za održanje reda i mira za čitavo građanstvo bez razlike narodnosti. To će se sprovesti najstrožim mjerama.
3.   Na pojedinim brodovima i na kopnu neka se odmah poduzmu mjere za održanje službe i javnog reda s bratskom ljubavlju prema svakom I bez razlike narodnosti i stanja, jer je to u interesu civilizacije i Čovječanstva.
4.   Uostalom svaki veći brod treba da drži u pripremi za eventualnu pomoć gradu određeni broj ljudi.
5.   Pripadnike Mađarske i Njemačke Austrije smatramo svojim gostima i nova uprava pobrinuti će se odmah svim sredstvima za njih i zauzeti će se da budu što prije otpremljeni kućama.
6.   Posvetiti će se savjesna briga potpunom snabdijevanju i potpunoj opremi tih ljudi koji odlaze.
7.   Da bi se učinio boravak pripadnika tih dviju nacija i njihov odlazak što ugodnijim, biti će što prije i po mogućnosti oslobođeni svih dužnosti. To vrijedi i za oficire i štabne osobe.
Ovo će se odmah saopćiti Mađarima i Nijemcima, da se mogu upravljati.
Od njih očekujemo prijateljski pozdrav i spremni smo pri njihovom odlasku da im u svakom pogledu budemo pri ruci«.

Skupštini delegata svih mornarskih komiteta,  u Mašinskoj školi poslije podne, predsjedavao je kapetan frigate Metod Koh. Rumunski su delegati izjavili da su u svemu solidarni sa Slovenima i da će s njima do kraja ostati na brodovima i u Puli, a Mađari, Nijemci i Talijani su tražili da odmah idu kući Na pitanje jednog artiljerijskog oficira, Nijemca, šta će se dogoditi s Pulom ako se na horizontu pojavi tlota Antante, dakle i Italije, Koh je odgovorio da će je pozdraviti kao prijateljsku i ponuditi joj da uplov u luku kao gostu. “Mi više ne ratujemo, nego hoćemo mir”, naglasio je Koh. Na drugo pitanje o sudbini oficira - da li će biti upućeni u zarobljenistvo. Koh je odgovorio da će za njih zahtijevati slobodan odlazak.  Mate Balota ističe da iako je trebalo da oba Kohova odgovora djeluju umirujuće, oni su djelovala kapitulantski. Jer u floti Antante nijesu bili  samo engleski, francuski i američki nego I talijanski ratni brodovi. Ali, reklo bi se, da su ovakvi stavovi bili u prvom redu plod vjere u zapadne saveznike, u načelo samoopredjeljenja i u Wilsona sa jedne, te sa druge strane rezultat opšteg umora i komplikovanog položaja razdjeljenih narodnosti koje su htjele svaka svojim putem.
Odjeljenje za mornaricu je 30.10. u 13:20 sati telegramom obavijestio Lučki ađmiralitet i Komandu mornarice u Puli, odgovarajući na telefonski telegram  Lučkog admiraliteta. da je car Karlo odobrio Kohov izbor u Mjesni odbor Narodnog jeća i da će telegram o otpuštanju posada i predaji ratnog brodovlja jugoslovenskom Narodnom vijeću ubrzo uslijediti.

.... to je Metod Koh.

Lučki admiralitet je, u saglasnosti sa Komandom mornarice, javio Odjeljenju  da su mornarica i utvrde odigrale svoju ulogu ratnog instrumenta, da jugoslovensko Narodno vijeće sumnja da će i dalje nad mornarima zadržati svoj utjecaj usmjeren na održanje mira, da loši elementi dobivaju prevagu i da je primjena sile postala uzaludna. Zbog svega toga kontra admira Cicoli moli da ga odmah ovlaste da može, po potrebi, bez obzira na propise i zakone, razrješavati i udaljavati oficire i činovnike.
Prema izvještaju vice admirala Gottfried Meyern von Hohenberga, upućenog Beču,  isto poslijepodne održana je u Puli u Lučkom admiralitetu “admiralska konferencija”, na kojoj su učestvovali admiral Horthy i komandanti kopnenih jedinica. U toku konferencije zaključilo se kako se red i mir u Puli mogu održati još samo najkraće vrijeme. Pitanje je da li je narodna straža, koju treba tek stvarati i koja se zasad sastoji samo od 200 “jelačićevaca” i 800 Rumuna koji su molili da se poslednji transportuju iz Pule,da li je uopšte dorasla svom zadatku. Prije podne dva predstavnika jugoslovenskog Vijeća posjetila su lučkog admirala. U razgovoru sa njim izrazili su bojazan da će izgubiti vlast i uticaj na mase. Do toga časa, ispadi su zabilježeni samo kod svjetine talijanske narodnosti I bili pomiješani  s drugim lošim elementima. “Nedorasli mladići i djevojke, čim padne mrak, šetaju se okolo, pjevajući Marseljezu I na talijanskom i kličući “E viva la libertä”. Predhodne večeri su pokušali da prodru u “Mornarički kasino”, no to je spriječeno. Među mladima mnogi su okićeni značkom “Stella d'Italia”...”
Pukovnik - brigadir Mittlacher  informisao je učesnike konferencije, da će zasad pouzdana pješadija jedva još nekoliko dana ostati takva, jer se opaža “uticaj drugih elemenata”.

Pritisnut tim i takvim vijestima o nacionalnom i klasnom vrenju u mornarici, kao i vijestima koje su pristizale s frontova i iz pozadine i koje su bile još gore, car Karlo je donio odluku da se austrougarsko ratno brodovlje na Jadranu preda Narodnom vijeću SHS u Zagrebu. Zato je u Odjeljenju za mornaricu odmah sastavljen koncept  telegrama Komandi momarice, komandama pomorskog okružja Trst, Rijeka i Šibenik, Lučkom, admiralitetu u Puli i Boki Kotorskoj, te Komandi Dunavske flotile. Taj telegram broj 6511  ekspedovan je u 17:00.

 U prevodu s njemačkog on glasi:

"Na temelju previšnjeg naloga naređuje se:
 Svima mornarima koji ne pripadaju jugoslovenskoj narodnosti može se, na zahtjev dopustiti povratak kući, uz istovremeni  trajni dopust.
Mornarica, mornaričke ustanove i druga mornarička imovina sukcesivno će se predati jugoslovenskom Narodnom vijeću u Zagrebu - u Puli posredstvom mjesnog odbora. C. i. kr. vlasti i komande koje će vršiti predaju zapisnički će izričito pridržati isticanje vlasničkog prava nejugosloveskih država, odnosno naroda, radi svojevremene isplate.
Budući da se smjena zastava iz međunarodnih razloga ne može odmah provesti, neće se nakon predaje jugoslovenskom Narodnom vijeću praviti nikakve smetnje da se, pored ratne zastave, istaknu nacionalne oznake.
Cjelokupnom štabu stoji na volju da nakon uredne predaje jugoslovenskom Narodnom vijeću i dalje produže službovanje na jedinicama mornarice i kod ustanova.
U interesu urednog otpravljanja te očuvanja mornaričke imovine, Komanda mornarice i Odjeljenje za mornaricu Ministarstva rata uticati  će na odgovorajući način na postepeni odlazak odgovornih štabskih osoba.
Jedan predstavnik Odjeljenja za mornaricu Ministarstva rata stupiti će u direktne pregovore s jugoslovenskim Narodnim vijećem u Zagrebu radi utvrđivanja daljnjih detalja.
C. i. kr. mornaričke vlasti i komande imaju se nadalje pobrinuti za održavanje mira i reda, uređenja transporta.
U istom smislu uslijedit će predaja Dunavske flotile kr. ugarskoj vladi".

Pošto je primio telegram, feldmaršal Kovess je, međutim, istog dana naveče telegrafski odgovorio da je izvršenje tog naređenja istovjetno s demobilizacijom Dunavske flotile. Njeno izostajanje pri operacijama u sadašnjim uslovima, kao i uticaj tog izostajanja na disciplinu i izdržljivost jednog dijela austrougarskih trupa, bilo bi skopčano s teškim posljedicama. U najmanju ruku, bilo bi potrebno da se prvo upute prikladni mornari i oficiri mađarske narodnosti kao zamjena za jugoslovenske. Zbog toga, kaže se na kraju, telegram br. 6511 još nije izručen Komandi Dunavske flotile.
Odjeljenje je ipak iste noći zatražilo da Kovess preda Komandi flotile naređenje sadržano u citiranom telegramu, jer bi, u protivnom, mogla nastati neslaganja.

U ovakvom razvoju događaja zanimljivo je zadržati se na pitanju zašto je car Karlo toga dana naredio da se ratno brodovlje izruči Narodnom vijeću u Zagrebu?

Izvan svake je sumnje da je na tu njegovu odluku u najvećoj mjeri uticalo stanje i raspoloženje u redovima austrougarskih mornara, u prvom redu u Puli. U paničnom strahu da ne doživi rusku boljševičku reprizu, poučen, zaplašen i potresen zastrašujućim primjerima nediscipline, nezadovoljstva,nacionalnog i revolucionarnog previranja i bunta u vojsci i mornarici u toku 1918., svega što je u tom trenutku  kulminiralo ratnom iscrpljenošću i slomom, car Karlo je zbog sve goreg opšteg položaja Monarhije, svakodnevnog pogoršanja stanja u samoj mornarici i sve glasnijih prijetnji da će mornari napustiti, brodovlje i jednostavno, pod oružjem, otići kući 01.11.  ako vrhovi Monarhije do tog roka ništa ne poduzmu, bio prisiljen da mornaricu u zadnjem času prepusti Jugoslovenima, odnosno Narodnom vijeću u Zagrebu.
Međutim, on je 29.10, već bio počeo pregovore na jugozapadnom frontu (prema Italiji)  o zaključenju primirja s Antantom, te se potpuno opravdano očekivalo da će ugovor o primirju sa “Savezničkim i Udruženim silama” sadržavati i odredbe o sudbini austrougarskog ratnog brodovlja, za koje je u prvom redu bila zainteresovana talijanska strana. Ne htijući da brodovlje izruči Talijanima, car Karlo je naivno računao da će takvom odlukom izbjeći obavezu iz ugovora o primirju i izigrati Talijane kao izvršitelje tog ugovora na Jadranu. Još uvijek prožet iluzijom da će ga Antanta poštedjeti, te se iluzije nije oslobodio ni poslednjih dana oktobra 1918. vjerujući da će ga kao vladara u Novoj Austriji, u čiju bi vladu, prema zamisli profesora Heinricha Lammascha, ušli predstavnici pojedinih narodnih vlada novih država, a koje valja priznati iz taktičkih razloga, car Karlo se izvjesno nadao da će mornaricu sačuvati za sebe iako je formalno prepuštio Narodnom vijeću u Zagrebu.

Koh je u pitanju naravno: ovdje je prenešeno kako je u izvještaju napisano, da bi se približno dočarala haotičnost tih ludih dana :)

Istovremeno, jugosloveski i talijanski predstavnici u Puli na zajedničkom sastanku u Gradskoj vijećnici, sporazumjeli su se da će zajednički preuzeti upravu u svoje ruke, a takođe i Lučki admiralitet i Komandu mornarice, pa su o tome donijeli i rezoluciju. No, i prije tog sporazuma i nezavisno od njega, Jugosloveni su odlučili da 30.10 . naveče preuzmu Lučki admiralitet, Komandu mornarice i državnu upravu u gradu i kotaru. U tu su svrhu izvršili vojne pripreme: naoružani jugosloveski i češki odredi opkolili su u sumrak zgradu i zatvorili prilaze Admiralitetu. Prethodno su obavijestili lučkog admirala Cicolija  i komandanta flote Horthyja da će predstavnici Mjesnog odbora doći u Lučki admiralitet u 21:00 radi preuzimanja komande. Cicoli i Horthy su bili u zgradi na vrijeme i čekali dolazak izaslanika. Čekanje im je bilo utoliko olakšano, što su već u toku popodneva bili primili avizo iz Beča o telegramu za predaju flote, a taj drugi telegram (br. 6511) stigao je u Pulu u 20:00 sati. Međutim, Jugosloveni se nijesu pojavljivali, a admirali su i dalje čekali.  Čekali su ih strpljivo čitav sat, poslije čega je Horthy otišao na “Viribus Unitis”. On je ostavio poruku da će primiti jugoslovenske izaslanike sjutradan u vrijeme koje odrede.

Delegacija Hrvata i Talijana stigla je najzad u Admiralitet sa zakašnjenjem od dva sata. Cicoli im je, na zahtjev dr Škaljera, a zatim i dr Vratovića koji je kasnije stigao sa rezolucijom,  odgovorio da on, kao ni ostali komandni sastav, ne stavlja nikakve zapreke da se buduća sudbina Pule povjeri odboru Jugoslavena. Ta mu je dužnost olakšana time što je upravo primio telegram u kome je dobio vladarevo ovlašćenje da centralnu ratnu luku Monarhije preda Jugoslovenima. No, on ipak nije htio potpisati zapisnik o predaji luke, a Vratović je proglasio da se predaja smatra izvršenom.
Preuzevši Pulu, Jugosloveni su dobili u ruke i velike radio-stanice. Stoga su u Narodnom domu sastavili koncept patetičnog “Telegrama za predsjednika Wilsona i borce za slobodu svijeta”. Međutim, te noći 30/31. oktobra, nijesu ga otpremili, jer je u međuvremenu stigla u Pulu iz Rijeke telegrafska poruka dr Tresić-Pavičića  kojom ih poziva “da ne donose nikakve osobne odluke i manifeste”. Istovremeno, on ih je obavijestio da će sutradan oko 9 sati stići iz Rijeke u Pulu torpiljer sa izaslanicima Narodnog vijeća iz Zagreba, koji će preuzeti mornaricu.

Kapetan fregate  Metod Koh je tog dana bio nesumnjivo najaktivniji i sigurno je želio konsolidaciju jugoslovenskih vlasti u Puli i na brodovima. Međutim, odmah se morao suočiti sa stvarnošću: nova, jugoslovenska vlast je smatrala da je osnovni zadatak u tom času mobilizacija ljudi, a rezolucija užeg komiteta mornara s Kohom na čelu nametala je novoj vlasti kao prvi zadatak upravo suprotno – demobilizaciju. Sa Kohom su usko surađivali Česi, ali njihov položaj  prema Italiji nije bio istovjetan s položajem Jugoslovena. Oni nijesu imali nikakvih sporova sa Talijanima, naprotiv:  talijanska je vlada pomagala njihov pokret protiv Austrije, a prva je i priznala njihovu vladu i državu, što je češkim mornarima u Puli već bilo poznato. Zato postavljanje i raspoređivanje Ćeha, kao stručnjaka u mašinskoj struci i tvrđavskoj artiljeriji, nije nikako jačalo pozicije Jugoslovena.                     
Komanda mornarice je 31.10. telegramom izvjestiia admirala Keila, Referat za mornaricu AOK-a i Odjeljenje za mornaricu u Ministarstvu rata da će izvršiti primljeno naređenje i tog dana početi predaju mornarice pulskom Mjesnom odboru Narodnog vijeća, a da će Komanda flotile krstaša primiti analogno uputstvo.

Izaslanstvo Narodnog vijeća iz Zagreba stiglo je u Pulu i odmah se popelo na admiralski brod “Viribus Unitis”; nešto kasnije pristigli su na brod i delegati pulskog Mjesnog odbora, njih petorica; tamo se nalazio Horthy, okružen drugim komandantima, pa se zatim pristupilo sastavljanju, prepisivanju i potpisivanju slijedećeg teksta o primopredaji mornarice, koji je potpisan u 11:00 časova 31.10:

ZAPISNIK

sastavljen u povodu predaje c. i kr. mornarice legitimnim delegatima Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu na osnovu previšnje naredbe Njegovog c. i kr. Apostolskog Veličanstva,

Prisutni od strane c. i kr. mornarice:

c. i kr. komornik i kontra admiral Nikola Horty de Nagybänya, komandant mornarice,
c. i kr. kapetan bojnog broda i komodor Franz Lauffer, komandant II divizije,
c. i kr. kapetan bojnog broda Adolf Schmidt, vršilac dužnosti komandanta I divizije,
c. i kr. kapetan bojnog broad Emil Konek von Norwall), šef štaba mornarice,
c. i kr. kapetan fregate Franz Morin, komandant II flotile torpiljarki.
Prisutni od strane Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu:
dr Ante Tresić-Pavičić,
Vilim Bukšeg,
dr Ivan M. Čok, te članovi mjesnog odbora spomenutog Narodnog vijeća Pula:
Lacko Križ,
dr Lovro Skalier,
dr Mirko Vratović,
dr Mario Krmpotić,
Kapetan fregate Metod Koh.

C. i kr. mornarica, zajedno s njenim materijalom i zalihama, predaje se ovime uz izričito pridržanje vlasništva neslavenskih država, odnosno nacija, dosada postojeće Austro-Ugarske Monarhije Narodnom vijeću Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu”

Pritom je jugoslavenska strana pristala, na Hortijevu molbu, koji je htio da napusti brod istovremeno sa spuštanjem austrougarske i dizanjem jugoslovenske zastave, da se zastave dignu tek u 17:00 sati.
Horthy je nakon toga ličnim telegramom izvijestio admirala Keila, odnosno cara Karla, AOK i Odjeljenje za mornaricu u Beču, da je “u smislu previšnjeg naloga” tog dana prije podne predao opunomoćenicima jugoslovenskog Narodnog vijeća cjelokupnu mornaricu. Između ostalog, on je rekao da će “mornaricu primiti privremeni komandant mornarice kapetan bojnog broda Janko Vuković” i da će se jugoslavenska zastava dići pošto skinu Horthyjevu admiralsku zastavu. Dijelove flote u Šibeniku i Bokokotorskom zalivu lično će idućih dana na temelju primopredajnih zapisnika preuzeti opunomoćenici, koji će doći tamo brodom.
To isto je nešto ranije učinio kontra admiral Alfred Cicoli, javivši Odjeljenju za mornaricu da je “u smislu previšnjeg naloga  odboru jugoslovenskog Narodnog vijeća upravo predao Lučki admiralitet i Komandu ratne luke”.
U Šibenik su 31.11. iz Zagreba stigli povjerenici dr Mate Drinković i dr Ivo Krstelj. U luci se nalazilo nekoliko austrougarskih ratnih brodova. Na Drinkovićev nalog, usidreni brodovi su izvjesili hrvatsku zastavu. Njih je u ime Narodnog vijeća preuzeo dr Krstelj. Vojnici - Jugosloveni stupili su u redove vojske Narodnog vijeća, dok su vojnici drugih narodnosti bili razoružani i odpušteni.
U Boki Kotorskoj takođe se pristupilo izvršenju primljenog naloga. Narodno vijeće u Zagrebu je 02.11.  objavilo da se mornarička komanda u Boki sprema da brodovlje stacionirano u bokokotorskom zalivu preda ovlaštenim izaslanicima Narodnog vijeća u sporazumu s dalmatinskim pokrajinskim zastupnikom  Ante Franićem, članom uprave Narodne organizacije za Dalmaciju, koji boravi u Boki. Tako je i tamo bila izvršena primopredaja brodovlja (flotile krstaša), a kontra admiral Arthur Catinelli von Obradich, koji je formalno preuzeo komandu nad bivšim austrougarskim ratnim brodovljem u Boki, postao je “zapovjedajući admiral u južnoj Dalmaciji”.
 
Nastaviću kasnije o ceremoniji predaje flote i svega što se sa njom nakon toga dogodilo

Iz publicističke ostavštine KF Branimira Perovića, priče o kućama ovdje pomenutih predstavnika Mjesnog odbora u delegaciji koja je primila brodovlje K.u.K. Kriegsmarine

Dr Maria Krmpotića
http://www.regionalexpress.hr/site/more/kua-obitelji-krmpoti

Dr Mirka Vratovića
http://www.regionalexpress.hr/site/more/kua-obitelji-vratovi-na-rivi

Dr Lovra Škaljera
http://www.regionalexpress.hr/site/more/doktor-lovro-kaljer-u-narodnom-domu

Lacka Križa
http://www.regionalexpress.hr/site/more/lacko-kri-u-lijepoj-kui