PALUBA

Vojna istorija => Tvrđave => Topic started by: Dreadnought on March 14, 2017, 11:18:30 pm

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info



Title: Borač na Kršu
Post by: Dreadnought on March 14, 2017, 11:18:30 pm
Borač na Kršu


Borač je tvrđava u Srbiji čije se ruševine nalaze na Boračkom kršu, iznad istoimenog sela,10 kilometara severozapadno od Knića. Nije poznato kada je utvrđenje podignuto, pošto njegovo prvo sigurno pominjanje potiče iz 1389. godine, dok se sama župa Borač, čije je središte bilo, pominje još u prvoj polovini XIII veka. Najveći uspon doživljava u doba Despotovine, za vreme Stefana Lazarevića (knez 1389—1402, despot 1402—1427) biva jedno od najznačajnijih utvrđenja u državi, a nakon njegove smrti, posle gubitka Beograda i Golupca, Đurađ Branković (1427—1456) ojačava Borački grad. Ostaci tvrđave nisu arheološki istraženi, a zajedno sa crkvom u podnožju Boračkog krša, nalaze se pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od velikog značaja.

Pogled na Borački krš sa označenim položajem Donžon kule i crkvice
By CrniBombarder!!! - Sopstveno delo, CC BY-SA 3.0, izvor (https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=17131993)
[attachment=1]


Prošlost tvrđave

Kao sastavni deo srpske države Borač se pominje 836. godine kada je župan Vlastimir suzbio česte napade Bugara i proširio granice svoje države do Save. Vlastimirov sin Mutimir je morao da prizna tada jaku Vizantiju, a pokoravanjem Vasiliju Prvom tadašnji živalj Borača primio je hrišćanstvo. U to vreme Gružu i Borač, iako je grad bio veoma jako utvrđen, najviše su pustošili Bugari i Mađari, pa je u 10. veku često prelazio iz ruke u ruku Mađara, Bugara i Vizantije, sve do 1183. godine kada je Borač konačno preuzeo veliki raški župan Stefan Nemanja, a Nemanjini naslednici su najviše utvrdili i proširili grad koji je u srednjovekovnoj Srbiji imao veliki značaj.

Prvi put župa Borač se u nekim pisanim dokumentima pominje u vreme kada je Stefan Prvovenčani (veliki župan 1196—1217, kralj 1217—1228), podigao Žiču i kada je, prema jednoj povelji, Žiči pripao i grad Borač. Jedan minej, koji se datira u XIII-XIV vek, pominje tvrđavu Borač, ali naučnici smatraju da se to odnosi na istoimeno utvrđenje u Drenici.

Od kolikog je značaja bio Borač u to vreme govori i podatak da je u ovom gradu boravio i car Dušan, koji je 1354. godine tu spremao vojsku za rat protiv Ugara koje je predvodio Karlo. Kasnije, u gradu je rado boravio i knez Lazar, koji je Borač koristio za pripreme za napad na Nikolu Altomanovića. Boraveći ovde, knez Lazar je obnovio deo grada Borač, ali grad, kako je bio najčešći naziv za Borač u srednjem veku, dobija na još većem značaju posle Kosovske bitke.


Ruševine utvrđenja
By CrniBombarder!!! - Sopstveno delo, CC BY-SA 3.0, izvor (https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=17131703)
[attachment=2]


Posle Kosovske bitke, tokom jeseni 1389. godine, snage kraljevine Mađarske predvođene Žigmundom Luksemburškim (1387—1437) su upale u Srbiju. Tom prilikom su osvojeni Borač i obližnji Čestin, a Žigmund je pod Borčem izdao sedam povelja. Borbe u tom delu Srbije su nastavljene i tokom naredne 3 godine, da bi, posle Nikopoljske bitke (1396) i propasti Vuka Brankovića vojska kraljevine Mađarske ponovo upala u Srbiju 1397. godine. U tom pohodu zauzet je Borač, dok su neuspešno opsedana okolna utvrđenja, Čestin i Nevade.

U doba Despotovine, Borač je imao značajnu ulogu, kao mesto jednog od dvorova Stefana Lazarevića. U njemu je 1405. godine izdao povelju kojom je potvrdio povlastice u trgovini, koje su uživali građani Dubrovačke republike u Srbiji, a tokom juna 1427. godine, Despot Stefan je boravio na svom dvoru u selu Belo Polje severozapadno od Borča. U gradu pod Boračkim kršem pod tvrđavom bio je trgovački centar, tu je bila prepisivačka, građevinska i vojna škola, u današnjem smilu te reči. Ovuda su prolazili karavani, putovali rudari Sasi, dolazili učeni monasi, zanatlije i umetnici da rade na tvrđavi i zadužbinama.

Boračkom župom je prolazila saobraćajnica koja je spajala Beograd, rudarske centre na Rudniku, a zatim klisurom Ibra i dolinom Raške vodila ka Dubrovniku. Tim putem stizali su karavani sa luksuznom zanatskom robom, a vraćali su se natovareni srpskim srebrom, zlatom, kožom, vunom, voskom, vinom, medom i sirom. O značaju Borča govori i podatak da je prilikom podele srpske despotovine na nove upravne jedinice "vlasti" ovde bilo sedište "boračke vlasti" – zapisao je arheolog prof. dr Vojislav Jovanović, jedan od retkih srpskih naučnika koji su makar i malo istraživali drevni grad.


Ostaci crkvice u Citadeli
By CrniBombarder!!! - Sopstveno delo, CC BY-SA 3.0, izvor (https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=17131986)
[attachment=3]


Posle smrti Stefana Lazarevića, Đurađ Branković je ojačao tvrđavu Borač  koja je uz Ostrovicu ostala jedino jače utvrđenje u severnom delu Srbije posle gubitka Beograda i Golupca. Tokom prvog pada Despotovine, Osmanlije su Borač zauzele i razrušile 1438. godine. Posle Duge vojne i Segedinskog mira, kojim je 1444. godine obnovljena Srpska despotovina, Borač je vraćen despotu Đurđu, a konačno je pao u otomanske ruke, najverovatnije 1458. godine, zajedno sa Ostrovicom.


Title: Re: Borač na Kršu
Post by: Dreadnought on March 14, 2017, 11:31:13 pm
Izgled tvrđave

Na prostoru tvrđave nisu vršena arheološka istraživanja, zbog čega je nemoguće preciznije datirati njen nastanak, dok se njen izgled može samo grubo rekonstruisati, na osnovu vidljivih nadzemnih ostataka.


[attachment=1]


Smeštena je na vrhu Boračkog krša i ima izduženu osnovu koja se pruža pravcem jugozapad-severoistok, u dužini od oko 150 metara, dok joj je najveća širina oko 70 metara. Svojom jugozapadnom i jugoistočnom stranom, oslonjena je na oštre i visoke stene koje onemogućavaju pristup, tako da u tom delu praktično i nema bedema, a utvrđene su severozapadna i severoistočna strana, sa koje se najverovatnije i ulazilo u tvrđavu.

Sastoji se iz 3 celine:

Velikog grada, smeštenog na severoistoku, koji je unutrašnjim bedemom podeljen na dva dela Malog grada, smeštenog na jugozapadu Citadele, smeštene na uskom kamenom uzvišenju, u jugoistočnom delu Malog grada.

Na terenu su uočljivi delovi bedema, ostaci tri četvrtaste kule, koje su ojačavale severoistočni bedem, temelji zgrada u sklopu Malog grada i u Citadeli, temelji male crkve, uz samu liticu i Donžon kule, nepravilne kružne osnove.

Unutrašnje dimenzije crkve su 5.5 sa 2.5 metara, a bitno je istaći da su njeni zidovi i sa unutrašnjeg i spoljašnjeg lica obloženi tesanicima sige, što bi ukazivalo na njenu reprezentativnu namenu.


Ostaci Donžon kule
[attachment=2]

Temelji jedne od zgrada u Malom Gradu
By CrniBombarder!!! - Sopstveno delo, CC BY-SA 3.0, izvor (https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=17131994)

[attachment=3]


U podnožju Boračkog krša, uz njegove litice ispod same tvrđave, smeštena je crkva svetog arhangela Mihaila.


Title: Re: Borač na Kršu
Post by: Dreadnought on March 14, 2017, 11:50:59 pm
Crkva svetog arhangela Mihaila u Borču

 
Crkva svetog arhangela Mihaila u Borču je srpska pravoslavna crkva u selu Borač, opština Knić, eparhija žička.

Crkva svetog arhangela Mihaila ispod tvrđave
By Ranko izvor (https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=4234408)

[attachment=2]


Istorijat

Prema nekim ranijim, a i novijim istraživanjima utvrđeno je da je prvobitna crkvena građevina postojala na današnjem platou još u vreme kralja Dragutina između 1276. i 1282. godine. Crkvu je obnovio car Dušan po molbi sveštenstva i naroda 1350. Boračka crkva vezana je za imena još nekih poznatih srpskih vladara koji su grad Borač koristili kao privremenu letnju rezidenciju, jer je u njemu bilo smešteno središte vrhovne vlasti srednjevekovne srpske države. Obnovitelji su bili knez Lazar (1383. godine), despot Stefan Lazarević, Radič Postupovič, veliki čelnik i oblasni vojvoda despota Đurđa Brankovića. Godine 1433., više puta crkvu su rušili Ugri u nadiranju sa severa.


Zvonik
By Ranko izvor (https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=4234579)

[attachment=3]


Vrata crkve
By Ranko izvor (https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=4234532)

[attachment=1]


Obnovili su je 1511. monasi manastira Blagoveštenje. Kako je u letopisu zapisano boračka crkva je bila pod upravom ovog manastira punih 40 godina sve do 1551. U 16 veku obnovio je patrijarh pećki Makarije Sokolović o čemu svedoči natpis iznad ulaznih vrata iz priprate u naos crkve. Posle obnove crkve Makarije je poslao najbolje Atonske freskopisce da urade životopis za crkvu. Taj životopis nije sačuvan u celosti. Ovaj životopis je od velikog značaja jer potiče iz 16. veka.

Ikonostas
By Ranko at sr.wikipedia  izvor (https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=4234698)

[attachment=4]


Deo ikonostasa
By Ranko izvor (https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=26358094)

[attachment=5]


Poslednji put crkvu su opustošili Turci za vreme Takovskog ustanka 1815. godine. Nastojanjem kneza Miloša crkva je 1818. godine ponovo obnovljena. Iste godine postavljena su vrata na crkvi i priprati. Današnji ikonostas postavljen je 1919. godine. Crkva je zbog istorijske i umetničke vrednosti stavljena pod zaštitu države 1971. godine. Crkva predstavlja veliko kulturno i narodno dobro od opšteg značaja. Posvećena je Svetom Arhangelu Mihailu.

Specifičan stil fresaka, mladolikih lica arhanđela i vitezova, ukazuje na mogućnost da ih je oslikala ženska ruka.


Izvor: Wikipedija (https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D0%BE%D1%80%D0%B0%D1%87_%D0%BD%D0%B0_%D0%9A%D1%80%D1%88%D1%83), Glas Javnosti (http://www.glas-javnosti.rs/node/14791/print), Intermagazin (http://www.intermagazin.rs/selo-borac-srednjovekovna-rezidencija-despota-stefana-lazarevica-koja-je-nestala-sa-mape-sveta/)


Title: Re: Borač na Kršu
Post by: Dreadnought on September 18, 2018, 12:19:24 pm

Srednjovekovni grad Borač


Pojedini istoričari, među njima i K. Jireček, navode da je grad Borač bio omiljeno boravište i letnja rezidencija despota Stefana Lazarevića. Prema sačuvanim istorijskim izvorima može se utvrditi da je despot sasvim sigurno samo jedanput boravio u gradu Borču. Ipak ako se imaju u vidu činjenice da je u to vreme Borač bio najvažniji grad u ovom delu despotovine, i da je despot Stefan imao letnjikovac u Belom Polju, verovatno je da se on u Borču češće zadržavao nego što to pisani izvori pokazuju.

2. decembra 1405. godine, u gradu Borču, despot Stefan Lazarević je primio dubrovačke poklisare Martina Rastića i Matka Gradića i republici svetog Vlaha potvrdio stare trgovačke povlastice.

Sa srpske strane, pored despota Stefana, ovom činu su prisustvovali i logotet Bogdan, veliki čelnik Hrebeljan i vojvoda Miltoš. Ova povelja je prvi ugovor o srpsko-dubrovačkim odnosima izdat nakon 1389. godine.
Zabeleženo je da su 8. juna 1427. godine, dubrovački poklisari Paskoje Restić i Junije Gradić posetili despota u Belom Polju kod Borča.


[attachment=1]

O značaju srednjovekovnog grada Borča govori i činjenica da je prilikom podele srpske Despotovine na nove upravne jedinice „vlasti“, bila obrazovana i boračka vlast sa sedištem u gradu Borču.

U to vreme, Mletački kartograf fra Mavro radio je na svojoj karti sveta ( il Mappamondo), među malobrojnim označenim mestima na teritoriji tadašnje srpske države, on je sa Borazo označio grad Borač. Prema međusobnom odnosu naselja upisanih na karti može se nedvosmisleno zaključiti da Borazo predstavlja grad Borač u Gruži.

Nije poznato kada je tačno zasnovan grad Borač. Grad Borač je ozidan na ostacima Rimskih temelja. Posle propasti Istočnog rimskog carstva utvrđenje na Boračkom kršu je bilo porušeno i zapustelo. Verovatno je kasnije obnavljan u vreme Vizantije. Konstantin Jozef Jireček, češki istoričar, koji je rad posvetio izučavanju prošlosti balkanskih naroda, naročito Srba, smatra da je Borač kao naselje zasnovalo južnoslovensko pleme Bodrići koje je bilo naseljeno u oblasti Gruže. U različitim starim zapisima Borač se se spominje kao Gradь Borьčь, Boračь, Castrum Borich, Boroch, Borith, Borych, Borcz, Barch, Borac, Boraz, Boraç.

Prvi pomen Borča u istorijskim izvorima ne odnosi se na grad Borač već na župu istog imena.

Ime župe Borač u istorijskim izvorima se javlja 1220. godineu povelji kralja Stefana Prvovenčanog kojom on osniva manastir Žiču i daruje joj sela i župe.

U povelji piše: “U sije Župe priložismo pod oblast sije crkvi Krušilnicu, Moravu, Borač, Lepenice obeBelica, Levač, Lugoma, Rasina i Jelšanica.“ Kralj Stefan Prvovenčani je pored Borča i Toponicu gružansku i Sibnicu sa Okruglom naveo 1220.godine u darodavnici svojoj zadužbini manastiru Žiči.

Iz istorijskih izvora nije poznato ime ni jednog vlastelina koji je bio na čelu župe Borač. Po narodnom predanju, u vreme cara Dušana, Borčem je upravljao vojvoda Boris Krnjčetić. Prema P. Ž. Petroviću, u gradu Borču je živeo čelnik despota Stefana Radič Postupović, pa se posredno može zaključiti da je on bio gospodar Borča. Ipak ovaj podatak je objavljen bez citiranja izvorne istorijske građe pa se ne može uzeti kao verodostojan. Možda bi gospodara Borča trebalo tražiti među trojicom vlastelina koji su pored despota Stefana potpisali povelju o potvrđivanju trgovačkih privilegija Dubrovčanima.

Prvi pisani pomen grada Borča u istorijskim izvorima se javlja 1389. godine i u vezi je sa pohodom ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog protiv Srba. U oktobru 1389. Ugri su krenuli iz Mačve prema Rudniku i putem koji je vodio preko Vrbave, Belog Polja i Bečevice prodrli u Gružu gde su početkom novembra opsedali i zauzeli utvrđene gradove Borač i Čestin. O zauzimanju ovih gradova kranj Žigmund piše u najmanje osamnaest povelja a kraljica Marija u najmanje dve povelje. Kralj Žigmund je sedam povelja izdao pod samim gradom Borčem, gde se nalazio glavni ugarski štab.

Osmanlije su prvi put zauzeli Borač 1. jula 1438. godine prilikom pohoda sultana Murata II na despotovinu. Na osnovu Segedinskog mira 1444. godine, Borač je zajedno sa drugim osvojenim gradovima vraćen despotu Đurđu.
Borač je 1458. godine ponovo pao pod Osmanlijsku vlast.

Srednjovekovni Borač se nalazio na važnom putu koji je povezivao Beograd i Rudnik sa klisurom Ibra i dolinom Raške. Pored gružanskog srednjovekovnog grada Borča postojala su još dva srednjovekovna utvrđenja sa istim imenom. To su Borač kod Vlasenice u Bosni u posedu vlastelinske porodice Pavlovića i Borač u Drenici na Kosovu, kojim je upravljao Vuk Branković.

U popisnom defteru iz 1476.godine, Borač je naveden pod imenom Podgrad sa 5 domova. U istom defteru su popisana i sela Toponica (koja se tada zvala Topolnica) sa 14 domova, Prluga (Parlog, zaseok sela Guncati) sa 18 domova, Grivac sa 7 domova, Gornja Drača sa 8 domova i Donja Drača sa 3 doma, Dragošića (Dragušica) i Zaborovica (Zabojnica) opustela sela, Kniće (Knić) sa 27 domova i Konjuša sa 11 domova.

AUTOR: Saradnik portala Poreklo Saša Zarić
izvor (https://www.poreklo.rs/2017/12/24/srednjovekovni-grad-borac/)


Title: Re: Borač na Kršu
Post by: Dreadnought on February 09, 2019, 04:33:25 pm

Kompjuterska animacija grada.


https://youtu.be/h3e7L5buazw


Title: Re: Borač na Kršu
Post by: Dreadnought on February 09, 2019, 04:55:25 pm

Insert iz dokumentarnog filma "Destinacija Šumadija", deo koji govori o gradu i  crkvi svetog arhangela Mihaila u Borču.


https://youtu.be/rt07908MN34


Title: Re: Borač na Kršu
Post by: Dreadnought on January 02, 2021, 11:26:59 am


Borački krš, situacioni plan.

Crtež generala Jovana Miškovića (https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%88%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D0%BD_%D0%9C%D0%B8%D1%88%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B).



[attachment=1]


Title: Re: Borač na Kršu
Post by: Dreadnought on January 02, 2021, 11:29:21 am



Borački krš i okolina. Topografska skica.



[attachment=1]




Title: Re: Borač na Kršu
Post by: Dreadnought on January 02, 2021, 11:43:53 am



Borački krš, osnova grada.



[attachment=1]


Title: Re: Borač na Kršu
Post by: Dreadnought on January 06, 2021, 12:41:05 pm


Quote
Тврђава Борач


Борач је тврђава у Србији чије се рушевине налазе на Борачком кршу (који је редак рељефни феномен и узвишење односно део угашеног вулкана, у оквиру Рудничког масива, који је настао пре око 20 милиона година, а чини га низ стена велике чврстине и постојаности) изнад истоименог села,10 километара северозападно од Кнића. Није познато када је утврђење подигнуто, пошто његово прво сигурно помињање потиче из 1389. године, док се сама жупа Борач, чије је средиште било, помиње још у првој половини XIII века. Највећи успон доживљава у доба Деспотовине, за време Стефана Лазаревића (кнез 1389—1402, деспот 1402—1427) бива једно од најзначајнијих утврђења у држави, а након његове смрти, после губитка Београда и Голупца, Ђурађ Бранковић (1427—1456) ојачава Борачки град.

Остаци тврђаве нису археолошки истражени, а заједно са црквом у подножју Борачког крша и старим гробљем у Борaчу, представљају непокретно културно добро као споменик културе од великог значаја.

Борач је, у средњем веку, био средиште истоимене жупе односно власти (у доба Деспотовине). У повељи Стефана Првовенчаног (велики жупан 1196—1217, краљ 1217—1228), коју је издао својој задужбини, манастиру Жичи, први пут се помиње жупа Борач. Један минеј, који се датира у 13-14. век, помиње тврђаву Борач.

После Косовске битке, током јесени 1389. године, снаге краљевине Мађарске предвођене Жигмундом Луксембуршким (1387—1437) су упале у Србију. Том приликом су освојени Борач и оближњи Честин, а Жигмунд је под Борчем издао седам повеља. Борбе у том делу Србије су настављене и током наредне 3 године, да би, после Никопољске битке (1396) и пропасти Вука Бранковића војска краљевине Мађарске поново упала у Србију 1397. године. У том походу заузет је Борач, док су неуспешно опседана околна утврђења, Честин и Неваде.

У доба Деспотовине, Борач је имао значајну улогу, као место једног од дворова Стефана Лазаревића. У њему је 1405. године издао повељу којом је потврдио повластице у трговини, које су уживали грађани Дубровачке републике у Србији, а током јуна 1427. године, Стефан је боравио на свом двору, у селу Бело Поље, северозападно од Борча.

После његове смрти, Ђурађ Бранковић је ојачао тврђаву Борач, која је, уз Островицу, остала једино јаче утврђење у северном делу Србије, после губитка Београда и Голупца. Током првог пада Деспотовине, Османлије су Борач заузеле и разрушиле 1438. године. После Дуге војне и Сегединског мира, којим је 1444. године обновљена Српска деспотовина, Борач је враћен деспоту Ђурђу, а коначно је пао у отоманске руке, највероватније 1458. године, заједно са Островицом.

На простору тврђаве нису вршена археолошка истраживања, због чега је немогуће прецизније датирати њен настанак, док се њен изглед може само грубо реконструисати, на основу видљивих надземних остатака.

Смештена је на врху Борачког крша и има издужену основу која се пружа правцем југозапад-североисток, у дужини од око 150 метара, док јој је највећа ширина око 70 метара. Својом југозападном и југоисточном страном, ослоњена је на оштре и високе стене које онемогућавају приступ, тако да у том делу практично и нема бедема, а утврђене су северозападна и североисточна страна, са које се највероватније и улазило у тврђаву.

Састоји се из 3 целине:

- Великог града, смештеног на североистоку, који је унутрашњим бедемом подељен на два дела
- Малог града, смештеног на југозападу
- Цитаделе, смештене на уском каменом узвишењу, у југоисточном делу Малог града

На терену су уочљиви делови бедема, остаци три четвртасте куле, које су ојачавале североисточни бедем, темељи зграда у склопу Малог града и у Цитадели, темељи мале цркве, уз саму литицу и Донжон куле, неправилне кружне основе.

Унутрашње димензије цркве су 5.5 са 2.5 метара, а битно је истаћи да су њени зидови и са унутрашњег и спољашњег лица обложени тесаницима сиге, што би указивало на њену репрезентативну намену.

У подножју Борачког крша, уз његове литице испод саме тврђаве, смештена је црква светог архангела Михаила.



https://youtu.be/Vsjz4CQfI_Q




Title: Re: Borač na Kršu
Post by: JASON on January 25, 2021, 11:12:55 am
Борачки крш, поглед с Радмиловића око 1860. г.

[attachment=1]


Title: Re: Borač na Kršu
Post by: Dreadnought on September 03, 2021, 04:30:44 pm


Quote
Borački krš, Šumadija

Bog nije štedeo kada je Sumadiji delio prirodne lepote, a pravi primer za to je Borački krš. Ovo mesto odiše istorijom i predstavlja redak prirodni fenomen koji medju svojim stenama krije istoriju dugu nekoliko hiljada godina. Njegov najviši vrh se nalazi na 515mnv. Odlukom Vlade Republike Srbije 2019 godine je proglašen spomenikom prirode.  Na vrhu Boračkog krša se nalaze ostaci starog srednjovekovnog grada Borča iz doba despota Stefana Lazarevića. U podnožju krša se nalazi crkva Svetih Arhandjela iz 13. veka, koja zajedno sa srednjovekovnim gradom Borač i starim grobljem u Boraču predstavlja spomenik kulture od velikog značaja.



https://youtu.be/HvcseYG-Vu4


Title: Re: Borač na Kršu
Post by: Dreadnought on November 10, 2021, 03:17:07 pm



Quote
Борци са Борача


Средњовековни Борач се налазио на важном путу који је повезивао Београд и Рудник са клисуром Ибра и долином Рашке. Поред гружанског средњовековног града Борча постојала су још два средњовековна утврђења са истим именом. То су Борач код Власенице у Босни у поседу властелинске породице Павловића и Борач у Дреници на Косову, којим је управљао Вук Бранковић. Борач је по свему судећи град који је постојао и пре Немањића, у временима које је некако званична историја склонила испод камена а коју су ''наши'' стручњаци савременог доба заобишли. Било како било. Он је ту стоји као светионик недалеко од Крагујевца и подсећа  на време које смо заборавили, на време када су људи стварали на камену на правом темељу.



https://youtu.be/sda63mHcQyI

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info