PALUBA

Vojna istorija => Tvrđave => Topic started by: Dreadnought on March 17, 2017, 10:45:48 am

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info



Title: Srednjovekovni grad Jeleč
Post by: Dreadnought on March 17, 2017, 10:45:48 am
Jeleč (tvrđava)


Jeleč je tvrđava koja se nalazi 12 km južno od Novog Pazara na jednom od uzvišenja planine Rogozne. Grad Jeleč podignut je na ostacima ugašenog vulkana, na nadmorskoj visini 1.262 metra i vešto je prilagođen nepristupačnom terenu i odbrambenoj funkciji. Imao je odličan pregled i sopstveni izvor vode, što je, u strateško-odbrambenom smislu, bilo veoma važno. Nedaleko od Jeleča je 1282. godine povredio nogu kralj Dragutin (kralj Srbije 1276—1282, kralj Srema 1282—1316) dok je lovio, posle čega je u Deževi abdicirao u korist svog mlađeg brata Milutina (1282—1321). Posle toga se Jeleč pominje 1314. godine, a u osmanlijske ruke dolazi krajem XIV veka. Nakon toga je još neko vreme bio u upotrebi, posle čega je napušten.


[attachment=1]


Samo utvrđenje je bilo teško pristupačni župski grad nepravilnog oblika i relativno malih dimenzija (najveće dimenzije su mu oko 45 m i oko 35 m). Danas je u potpunosti u ruševinama, a najbolje očuvani su delovi kapije, cisterne za vodu, zgrade sa prozorima na južnom bedemu, a u središtu grada se nalazi zaravnjena stena. Po njegovim ostacima se mogu nazreti osnove barem dve ili tri kule, kao i najverovatnije još jedne kapije. Uprkos značaju, grad nije arheološki istražen, pa je ostao manje poznat nego drugi srpski srednjovekovni gradovi.


[attachment=4]


Karakteristike

Predeo između Raške i Ibra, gde planina Rogozna predstavlja prirodnu granicu ka Panonskoj niziji, bio je središte srpske srednjovekovne države u doba prvih Nemanjića. Među mnogobrojnim spomenicima zaostalim iz tog doba, svojim neobičnim položajem izdvaja se utvrđenje Jeleč. Ostaci ovog utvrđenja nalaze se na jednom od najviših vrhova planine Rogozne. Sagrađeno je na 1.262 metara nadmorske visine, kao značajno strateško utvrđenje. Prvi siguran pomen ovog grada je iz druge polovine XIII veka, ali je nesumnjivo nastao mnogo ranije. Njegov položaj ukazuje da je imao daleko veću ulogu u prednemanjićkom periodu, u doba nesigurnih i lako pomerljivih granica.

Predeo u kome je Jeleč dominirao, bio je tada krajište prema vizantijskom carstvu ili Bugarskoj, što je isticalo značaj ovog odbrambenog centra.


[attachment=2]

[attachment=3]


Za vreme vladavine Dragutinovog oca, kralja Uroša Prvog, zahvaljujući naglom razvoju rudarstva mogućnosti Srbije naglo su porasle. Jeleč, koji se nalazi na 5-6 sati hoda od Rasa, a na 10-12 sati hoda od Zvečana, verovatno je zajedno sa gradom iznad Zubinog Potoka i Klopotnikom osiguravao put Zvečan-Ras, a pored toga služio je i kao zaštitnik grad Brnjacima, od kojih je udaljen oko tri sata hoda. Kada su težnje Nemanjića okrenute prema jugu počele da ostvaruju, ovaj kraj ostao je duboko u unutrašnjosti srpske države, te je Jeleč kao vojno utvrđenje postepeno zamirao.


Title: Re: Srednjovekovni grad Jeleč
Post by: Dreadnought on March 17, 2017, 10:50:33 am
Istorijat

Prema rečima arhiepiskopa Danila, "kada je jezdio nekim poslom s vlastelom svojom pod gradom Jelečom pao je sa konja i slomio nogu. Svoju nesreću kralj je prihvatio kao znamenje za pokajanje, "rane po zasluzi", jer je nasilno zbacio oca s prestola. Odmah nakon nesreće, kralj Dragutin je pozvao mlađeg brata Milutina: "Dragi moj i ljubimi brate, uzmi moju carsku krunu, i sedi na prestolu roditelja svoga, jer Bog tako zapoveda, i u mnogoletnom životu kraljuj i brani otačestvo svoje od nasilja onih koji vojuju protiv tebe". Na saboru u Deževi 1282, Stefan Dragutin prepustio je vladavinu u Raškoj mlađem bratu Milutinu. Kralj Stefan Milutin je bio vrlo uporan i ambiciozan predstavnik srpske vlastele sa kojim počinje epoha značajnih osvajanja vizantijskih teritorija prema jugu i jugoistoku. Svojoj zadužbini, manastiru sv. Stefana u Banjskoj, darovao je "pod Jelečem selo Goševo".


[attachment=1]


Nastankom srpskih feudalnih oblasti u doba slabljenja centralne vlasti, Jeleč je najpre bio u okviru "države" humskog kneza Vojislava Vojinovića, pa je kratko vreme upravljao njegov sinovac župan Nikola Altomanović, a na kraju je pripao Brankovićima. Vuk Branković tokom 1390. godine je preoteo Lazarevićima severnu Metohiju sa župama: Hvostno i Kujavča, zatim dolinu gornjeg toka Ibra, a istovremeno tvrđave Zvečan i Jeleč, kao i značajnija naselja Gluhavicu, Sjenicu i Brodarevo i najzad, celu dolinu Lima, južno od Brodareva do Plava i Gusinja. Ipak, nema istorijskih pomena da je Jeleč u vreme raspada srpskog carstva služio velikašima kao uporište, iako se nalazio na granici njihovih oblasti.


[attachment=2]


U vremenu posle Kosovske bitke Srbija više nije imala snage koje bi je odbranile od osmanske bujice, a Turci prvo traže da im se predaju na upravljanje strateški važne tvrđave Zvečan i Jeleč.

Turskim prodorom Jeleč je ponovo oživeo. Postao je centar Vilajeta, vojno administrativne jedinice, koji je u rano tursko doba obično označavao oblast manju od sandžaka, a veću od nahije. Vilajet Jeleč obuhvatao je oblast između gornjeg i srednjeg toka reke Ibra, Rasa i Sjenice. Prema katasterskom popisu iz 1455, ovaj vilajet je imao sto naselja. Mustahfizi (čuvari grada) dobili su petnaest timara. Sredinom XV veka posada je bila naoružana artiljerijom. Filibelija Karađoz dobio je 1463. kao timar dva sela "da obavljaju tobdžijsku službu u gradu Jeleču". Interesantno je da se za jednog člana posade izričito kaže da je prisilno koloniziran.

Čini se da je Jeleč bio više vojni nego administrativni centar. Doduše, vilajet u kome se nalazio, nosi ime Jeleča, ali nije sigurno da li je nazvan po gradu ili nekom drugom toponimu istog imena. Severozapadna padina Rogozne se i danas naziva Jeleč. U gradu se turski namesnik, koji je upravljao ovom oblašću ne pominje. Naprotiv, marta 1396, turski činovnik, kadija, obavljao je svoju dužnost u Gluhovici kod Novog Pazara.

Ostaje nerešen problem podgrađa pa, prema tome, i eventualnog privremenog života ovog grada.


[attachment=3]


Podjeleč se pominje 1438. Te godine Turci su zatvorili trgovca Šajina Žunjevića iz Podjeleča, zbog nedozvoljenog izvoza srebra.

Ne zna se tačno čiji je podanik bio Šajin, te su podeljena mišljenja o kom se mestu radi, jer pored ovog, postoji Jeleč u Bosni. Ukoliko je uopšte postojao, privredni život Jeleča je bio kratkog daha. Osnivanjem Novog Pazara, koji se nalazio na prirodnom putu, značio je kraj Podjeleča, a konačnim padom despotovine i srednjovekovne bosanske države i pomeranjem turske granice na sever, opustelo je i vojno utvrđenje na planini Rogozni. Opis Jeleča od Evlije Čelebije, turskog putopisca XVII veka, odnosi se na istoimeni grad u Bosni.


[attachment=4]


Title: Re: Srednjovekovni grad Jeleč
Post by: Dreadnought on March 17, 2017, 10:56:08 am
Ostaci grada


Predanje još kazuje da se Jeleč zidao tako što je postavljen čovek do čoveka, a onda bi oni, iz ruke u ruku, prenosili kamenje iz Ibra koji se nalazi na dva sata hoda od utvrđenja.


[attachment=1]


Ostaci grada su relativno dobro očuvani. Mestimično drže se zidovi i kule u visini od preko 10 metara, a svuda unakolo su ostaci zidova koji su rađeni samo od pravilno obrađenih kvadrata. Osnove su vrlo složene i nepravilne. U obliku trapeza, sa "izlomljenim", krivudavim zidovima, grad je relativno malih razmera. Njegova južna strana drugačka je oko 45, a istočna 35 metara.

Unutar grada nalazi se cisterna. Sva utvrđenja, koja su imala samo kišnicu, mogla su da se osvoje, a Jeleč je imao prirodnu vodu, pa je i to jedan od razloga što je izgrađen baš na ovom neverovatnom mestu, U gradu na ostacima zidova građevina su vidljivi ostaci prozora, što svedoči o postojanju prostorija za stanovanje. Odbrambenu moć objekta pojačavale su kule poligonalnog oblika na uglovima grada. Jedna od njih je verovatno naknadno dozidana.


[attachment=2]


Prilaz je teško pristupačan, a do kapija grada sa južne strane vodi skoro vertikalna staza. Od nje vodi uska skrivena staza do visokog zida od istesanih magmatskih stena. Uspon napadača klizavim stenama ometali su i masivni kameni monolit, koje su drevni graditelji otesali od vulkanskog kamena. Prilaz podgrađu čuva divovska čovekolika figura od dva monolita s okruglom stenom na vrhu.

Nije sigurno da je postojao ulaz sa severoistočne strane, gde je lakši prilaz, jer tamo, izgleda, nije bilo kule. Niže utvrđenja nalaze se ostaci malog grada. Malo iznad se nalaze tri bunara, koja su u međuvremenu presušila, od kojih je jedan pokriven kamenom pločom u kojoj je izdubljena kružna rupa prečnika 50 centimetara.

Od Novog Pazara do Jeleča stiže se klisurom rečice Jošanice, preko Žunjevića, Belanske i Grubetića sela koja se nalazi ispod samog grada.


[attachment=3]

[attachment=4]


Ovaj izuzetan spomenik srpske srednjevekovne kulture do sada nije arheološki ispitan, niti je stavljen pod zaštitu države.

Wikipedija (https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A1%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%9A%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8_%D0%B3%D1%80%D0%B0%D0%B4_%D0%88%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%87), Panoramio (http://www.panoramio.com/user/5537365?with_photo_id=51866882)


Title: Re: Srednjovekovni grad Jeleč
Post by: Dreadnought on September 19, 2020, 04:06:54 pm




https://youtu.be/sbsBc0i9d1E


Title: Re: Srednjovekovni grad Jeleč
Post by: Dreadnought on November 15, 2020, 09:43:15 am


Srednjovekovni grad Jeleč  - Snimak dronom



https://youtu.be/x-X2DCz2FSM


Title: Re: Srednjovekovni grad Jeleč
Post by: Dreadnought on November 15, 2020, 10:28:20 am


Još jedan snimak ostataka grada ...



https://youtu.be/2pNtdCQ7bcY






Title: Re: Srednjovekovni grad Jeleč
Post by: JASON on November 17, 2020, 09:58:58 am
[attachment=1]


Title: Re: Srednjovekovni grad Jeleč
Post by: Dreadnought on November 04, 2021, 12:54:21 pm



Quote
ТАЈАНСТВЕНИ ГРАД НАД ОБЛАЦИМА - ТВРЂАВА ЈЕЛЕЧ




https://youtu.be/gNSl0-tnFrs


Title: Re: Srednjovekovni grad Jeleč
Post by: JASON on January 20, 2022, 11:07:18 am
Јелеч. - Име овога града поменуо је Ј. Кинам. Према њему, византијски цар Манојло заузео је 1149. године град Рас у Рашкој, а град Јелеч порушио је до земље. У Бањској повељи није поменут, али је под тим именом забележена планина. Планина Јелеч помиње се у млађим летописним белешкама. По једној, краљ Драгутин је у лову по планини Јелечу сломио ногу, 1262. године. У белешкама се не помиње краљев замак, ни град Јелеч, у којима је краљ одседао приликом лова. У повељи, међутим, помиње се Спасова црква, која је била код данашњих зидина града Јелеча. Краљ је врло вероватно одседао код те цркве. Видних остатака Спасове цркве сада нема, али се њено име сачувало у називу Спасовица за падину која је непосредно ниже града Јелеча.
По Мавру Орбинију, после косовске битке 1389. године већи део области Рашке припао је Вуку Бранковићу. Услет несугласица између Вука и кнегиње Милице крајем 1394. године, Турци су порушили градска утврђења у Вуковој држави, осим Звечана и Јелеча, у којима су држали своје посаде. Тако се дознаје, да су Срби обновили град Јелеч по свој прилици у другој половини XIV века, управо после смрти цара Уроша 1371. године, када су настале међусобне борбе српске властеле.
Град Јелеч помиње Б. Курипешић 1530. године. По њему, град је био десно од пута идући из Новог Пазара за Бањску, у даљини, на каменом брду Рогозне. Он даље казује да су Јелеч и Звечан покрајинска утврђења, из којих су се хришћани, до пада Босне, храбро борили. По једном запису из 1690. године 'и в те дни сагради се град на Рогозноу и оу Плав(oy )'. То је било последње обнављање Јелеча у време тадашњих аустро-турских ратова. После тога град је сасвим запустео, јер су његов положај и улога у ратовању у XVIII веку постали безначајни. Ами Буе казује да је Јелеч у првој половини XIX века био у рушевинама. Његов положај је тачно означен на карти која је додата уз књигу Леополда Ранкеа о српском устанку, издата 1829. године. Као градину спомиње га руски путописац А. Хиљфердинг 1857. године.
Зидине града Јелеча, или Јерининог града, Великог града, одржале су се на стеновитом Великом кршу, на апсолутној висини од 1262 м. То је северозападни огранак Црног врха, који се налази између села Отеса, Војковића и Беланске. Стране Крша су окомите, нарочито она према западу. Најприступачнији прилаз граду је с југоисточне стране, а пешак може прићи и са северне. Од града се одржало платно, које опкољава простор на врху Крша. Оно је зидано ломљеним и тесаним каменом у малтеру, дебљине око 1 м. Mестимично, зид платна одржао се у висини око 15 м на спољашњој страни. По зиду има малих шупљина. То су остаци иструнулих греда, које су служиле за дрвене степенице и за осматрачнице на градском платну. По зиду има и трүлих греда у водоравном положају, које су се үзиђивале ради стабилности платна. Такав начин зидања познавали су и Турци, па је то доказ да су и они у прошлости дозиђивали и утврђивали град Јелеч.
Градски простор у скоро кружном платну дугачак је, од југо запада према североистоку, 45 м. На облик утврђења утицао је положај врха на коме је град. У унутрашњост простора улазило се на два улаза један на североисточној, други на северозападној страни. Уочава се да се у град није улазило на најприступачнијем месту граду, управо на југоисточној страни. Уз платно на северној страни одржале су се зидине и закоп дубок око 5 м. На том месту била је зграда дугачка 10 м са 5 м. Одржале су се и зидине североисточне күле кoд улаза у град. Испод зграде види се поткоп, који води у правцу североисточне куле. Могућно је, да су обе зграде биле повезане подземних ходником.
Око главне зграде било је мањих, споредних, које су сасвим порушене, па им се сада познају делови темеља на површини, а њихови закопи затрпани су камењем и земљом. Раније су по граду често копали Муслимани из Новог Пазара, тражећи старе српске оставе. У народу се не зна да ли су нашли какву оставу, али је њихово раскопавање нанело штету стручним археолошким истра живањима.
По непосредним истраживањима А. Дерока, град Јелеч је, у поређењу с другим нашим градским утврђењима, малих размера, сада у рушевинама. Очувани су делови капије, велика цистерна и неке просторије за становање са остацима отвора за прозоре на јужном зиду града. Према западном улазу у град, на окомитом каменом гребену, биле су две куле, зидане од камена у малтеру. Од њих и сада има видних остатака темеља. То се место у народу назива Мали град. По Ив. Здравковићу, у једној ували код града има остатака некакве зграде, вероватно млина с коњским погоном.
Петар Ж. Петровић, Рашка, антропогеогафска проучавања, 1984.

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info