PALUBA

Ženski odredi smrti: Herojska priča o ruskim čudesnim ženama


Umorna od Velikog rata i boreći se sa niskim borbenim moralom među vojnicima, Rusija se 1917. godine odlučila na radikalan korak — postala je prva zemlja u istoriji koja je u značajnoj meri uključila žene u borbu.

Privremena Vlada, koja je državom upravljala nakon pada monarhije, odlučila je da formira ženski bataljon i pošalje žene na front, kako bi postidela muškarce. Predsednik Dume Mihail Rodzijanko celo leto je proveo držeći govore u vojsci, pokušavajući da vojnicima da objasni za koga se bore nakon što je car svrgnut.

„Odgovornost Rusije, koja je ranije počivala na ramenima cara i Vlade, sada počiva na ljudima, na vama. To je ono što znači sloboda. To znači da moramo sami svojom voljom da branimo zemlju od neprijatelja“, sećala se Rodzijankovih reči vojnik Marija Bočkareva, kako navodi knjiga „Jaška“ autora Isaka Dona Levina.


[attachment=3]

Ženski odredi smrti ne bi bili mogući bez Bočkareve. Rodzijanko nije baš goreo od želje da je upozna — žena vojnik bilo je nešto nezamislivo u ruskoj armiji.

​Bočkareva je do svoje pozicije došla pukim slučajem. Nakon što ju je odbio komandant, pisala je lično caru i, na opšte iznenađenje, dobila je pozitivan odgovor. Na žene u vojsci nije se gledalo sa odobravanjem, čak su i sestre milosrdnice imale diskutabilnu reputaciju u očima javnosti.

Zbog toga su tvorci ove promene bili u velikom strahu da bi ona mogla da im se vrati kao bumerang i da bi mogla da ostavi posledice na čitavu rusku vojsku.

Bočkareva je žestoko branila ideju da žene služe vojsku, ali ne i žene „kao takve“.

„Znam da rusku armiju može da odbrani samo disciplina. U planiranom bataljonu ja bih imala apsolutnu vlast i insistirala bih na poslušnosti“, citirao ju je novinar Levin 1918. godine.

U rano leto 1917. godine, gotovo 2.000 žena različitog društvenog porekla i nacionalnosti pristupilo je vojsci. Tokom obuke, taj broj je spao na 300. Neke žene su odustale jer su smatrale da je Bočkareva bila preveliki tiranin. Četvrtog jula te godine održana je svečanost u blizini Hrama Svetog Isaka u Sankt Peterburgu, gde je novoosnovani bataljon dobio svoja obeležja.


[attachment=1]

To je dovelo do formiranja novih ženskih bataljona širom ostataka carevine: u Kijevu, Minsku, Poltavi, Bakuu, Odesi, Vjatki i drugim gradovima.

​Feministkinja i revolucionarka Aleksandra Kolintaj, buduća prva ministarka u istoriji sveta, žestoko je kritikovala tu inicijativu:

„Dva neprijateljska ženska sveta stoje jedan pred drugim. Sa jedne strane to su buržoaske feministkinje sa svojim bataljonima smrti, a sa druge vojska radnih žena koje se neustrašivo bore da bi sačuvale najvažniji i najveći cilj od svih — svetsku radničku solidarnost!“

Prva bitka u kojoj je učestvovao ženski bataljon na čelu sa Bočkarevom počela je 21. jula 1917. godine, a u tri dana sukoba odbijeno je 14 nemačkih napada.

Iako je njihova borba opisana kao herojska, pobeda je skupo plaćena. Od 170 osoba, Bočkareva je izgubila 30, a 70 ih je ranjeno. Ona sama je u bolnici provela mesec i po dana.


[attachment=2]

Tako veliki gubici nisu prošli nezapaženo, pa je general Kornilov krajem avgusta izdao naredbu o zabrani upotrebe tih bataljona, pomerajući ih u pozadinu. Mnoge žene su tada napustile vojsku, jer se nisu prijavile da budu daleko od linije fronta, nego da se za Rusiju bore oči u oči sa neprijateljem.

Upravo jedan od tih bataljona branio je Zimski dvorac od boljševika tokom Oktobarske revolucije 1917. godine. Kada su žene kapitulirale, bar tri su silovane, a najmanje jedna je izvršila samoubistvo.

Kada su boljševici preuzeli vlast, strategija im je bila da napuste Veliki rat. Raspustili su carsku armiju i rasformirali ženske bataljone.

Mariju Bočkarevu su boljševici pogubili 1920. godine pod optužbom da je pomagala belogardejcima. Ima i glasina da je ipak preživela, jer nakon otvaranja njenog dosijea 1992. godine nisu pronađeni dokazi o pogubljenju.

izvor (https://rs.sputniknews.com/zivot/201707041111794408-zene-vojska-rusija/)

Par fotografija.


[attachment=1]


[attachment=2]


[attachment=3]

Proleće 1917. Februarska revolucija je izmenila život Rusije i tok Prvog svetskog rata.

Car se već odrekao prestola. U rovovima kod Smorgonja, gde su borbe s Nemcima trajale skoro godinu dana, boljševici vode svoju propagandu i pozivaju na mir s neprijateljem. Ruski oficiri nisu mogli ništa da odluče bez odobrenja takozvanih vojničkih komiteta. Vojska samo što se nije raspala.


[attachment=1]

Po naredbi privremene vlade, a da bi se podigao borbeni moral, formiran je ženski "bataljon smrti" pod komandom Marije Bočkarove, odlikovane Georgijevskim ordenom. U redovima "udarnog bataljona" bile su pre svega žene koje su služile vojsku na liniji fronta (u ruskoj carskoj vojsci je bio određen broj žena koje su zauzimale visoke položaje, a među njima su bili i vitezovi Sv. Đorđa), ali i žene iz građanskih porodica, plemkinje, učenice, učiteljice, radnice.


[attachment=2]

Većinu su činile žene i kozaci. U bataljonu Bočkarove bile su predstavnice znamenitih ruskih plemićkih porodica, ali i prostih seljanki i služavki. Na primer, ađutant Bočkarove je bila Marija Skridlova - kći admirala N. I. Skridlova. Dobrovoljke su po nacionalnosti bile uglavnom Ruskinje, a bilo je i drugih nacionalnosti - Estonki, Latvijki, Jevrejki, Engleskinja.


[attachment=3]

Krajem juna ženski "bataljon smrti" od 200 vojnika stigao je pod Smorgonj (sada u Belorusiji), a nedelju dana kasnije se pridružio u borbi. Bataljon je nekoliko puta kretao u kontranapad. Odred pod komandom potporučnice Bočkarove držao se herojski u borbi, sve vreme u prvim redovima, rame uz rame s drugim vojnicima. Donosile su municiju, prenosile tajne, a neke išle i u izvidnicu; svojom službom, "bataljon smrti" je bio primer hrabrosti, čvrstine i smirenosti, dizao je moral vojnika i dokazao da je svaka od tih žena zaslužila da nosi zvanje borca Ruske armije.

izvor (http://www.rts.rs/page/tv/sr/story/20/rts-1/2474831/bataljon.html)

Još fotografija ...


[attachment=1]


[attachment=2]


[attachment=3]

Marija Leontievna Bočkareva: "Mi smo tigrice koje brane djecu"


Preživjela je Sibir i dva nasilna muža, a zatim stvorila prvu žensku jedinicu nazvanu Prva ruska ženska bojna smrti. Marija Leontievna Bočkareva, jedna od osebujnijih ličnosti u Prvom svjetskom ratu, dva puta je bila ranjena i tri puta odlikovana za hrabrost.

Rođena u siromašnoj seljačkoj obitelji 1889. godine, udala se sa samo 15 godina kako bi što prije pobjegla od nasilnog oca. 

No u braku se nije previše usrećila jer je i njezin suprug bio nasilan. S mužem je živjela u Sibiru i uskoro ga je ostavila. Počela je vezu s drugim muškarcem, Jakovom Bukom, za kojeg se kasnije i udala. Zajedno su otvorili mesnicu. No njezinog muža sklonog krađi uskoro su poslali u egzil, a Marija je pošla s njim. U egzilu su opet otvorili mesnicu. No muž je i dalje krao pa su opet bili prisiljeni seliti se. Uskoro je počeo piti, postao nasilan pa je Marija i njega ostavila.


[attachment=1]


Pisala caru da joj dopusti boriti se

Kad je počeo Prvi svjetski rat odlučila se boriti za svoju domovinu. No ženama tada nije bilo dopušteno ići u vojsku ili u rat pa su je odbili. No to je nije obeshrabrilo. Pisala je ruskom caru Nikolaju II. Romanovu i tražila dopuštenje od njega osobno. On joj je uslišao molbu i ona se uskoro pridružila rezervnom bataljunu Carske vojske i 1914. godine prisegnula na vjernost caru Nikolaju.

Muškarci nisu baš najbolje prihvatili da se s njima bori jedna žena. Uznemiravali su je i maltretirali sve dok se nije dokazala u borbi. Nakon toga ona je bila jedna od njih. Narednih godina bila je dva puta ranjena i tri puta odlikovana za hrabrost.

Nakon abdikacije cara po naredbi privremene vlade u Rusiji, a da bi se podigao borbeni moral, formiran je ženski "bataljun smrti" pod komandom Marije Bočkarove.

- Pridružite nam se u ime svih palih heroja. Dođite k nama kako bi osušili suze i izliječili rane naše napaćene zemlje. Zaštitite je svojim životima. Mi žene se pretvaramo u tigrove kako bi zaštitile svoju djecu od sramotnog jarma, kako bi zaštitile slobodu naše zemlje - kazala je u svom govoru pripadnicama svog bataljuna.


[attachment=3]


Na prvoj liniji fronte

Bataljun je imao je oko 1700 pripadnica. Nakon mjeseci treninga ženska jedinica je poslana na zapad Rusije kako bi sudjelovala u Kerenski ofenzivi. Uskoro s uspostavilo da je njezina postrojba mnogo opasnija nego što se očekivalo. Jedinica je sudjelovala u jednoj velikoj bitki, onoj kod Smorgona osvojivši tri njemačka rova.

Bočkareva je sudjelovala i u formiranju drugih ženskih postrojbi. Bile su na frontu u vrijeme Oktobarske revolucije , ali nisu sudjelovale u obrani Zimskog dvorca.

Boljševici su je 1918. godine htjeli pogubiti zbog njezinih veza s Bijelom armijom, no od smaknuća je spasio vojnik koji se s njom borio 1915. godine i koji je uvjerio boljševike da odustanu od smaknuća.

[attachment=2]


Ganula i američkog predsjednika

Dobila je putovnicu i dozvoljeno joj je da napusti zemlju. Najprije je otišla brodom u Sjedinjene američke države. Bila je u  San Franciscu, New Yorku i Washingtonu. Sastala se s predsjednikom Woodrowom Wilsonom i molila ga da intervenira u Rusiji.

Navodno je bio toliko ganut da joj je sa suzama u očima obećao da će napraviti sve što može. Iz SAD-a je otišla u Veliku Britaniju gdje ju je primio kralj George V. Kasnije se vratila u Rusiju. Pokušala je osnovati novu žensku jedinicu, ali nije uspjela. Pokušala je opet surađivati i sa Bijelom armijom.

Boljševici su je uhvatili, proglasili neprijateljem radnog naroda i strijeljali na današnji dan 1920. godine. Imala je tek 31 godinu.

izvor (https://www.24sata.hr/news/vodila-je-zenski-bataljun-smrti-mi-smo-tigrice-koje-brane-djecu-523807)

...



[attachment=1]


[attachment=2]

Iz novina zapadnih saveznika ...


[attachment=1]


[attachment=2]

Propagandni materijal vezan za Ženski bataljon smrti.


[attachment=1]


[attachment=2]

Par fotografija ...


[attachment=1]


[attachment=2]

https://youtu.be/vKe-0Uci5-4

https://youtu.be/cndgoEd3fkk

Jedna fotografija ...



[attachment=1]

Има ли података о томе да ли је нека од ових жена касније учествовала у Другом светском рату?