PALUBA

Pojava sovjetskih raketa malog i srednjeg dometa je značila veliku opasnost po NATO u Evropi jer su sada njihovi glavni centri bili u dometu nuklearnih projektila koji su, sa sigurne udaljenosti, mogli da dejstvuju po njima. Dok se raketama Peršing koliko toliko pariralo ovoj opasnosti, generali i inžinjeri u SAD su pokušavali da smisle novi sistem koji bi američkoj vojsci doneo prednost. Rešenje je pronađeno u kopnenoj verziji krstareće rakete UGM-109 Tomahavk koju je koristila Američka mornarica.

https://youtu.be/2YQGiNC9abw

Za razliku od balističkih raketa koje lete po balističkoj putanji, krstareće rakete su male bespilotne letelice koje lete na malim visinama po unapred određenim rutama i koje mogu da izvode složene manevre, to jest da menjaju pravac i visinu leta, i tako maksimalno iskoriste konfiguraciju terena da bi izbegle otkrivanje. S druge strane mana krstarećih raketa je njihova mala brzina letenja, u slučaju BGM-109 oko 880 km/h, tako da je raketi za napad na cilj udaljen na maksimalnom dometu, oko 2.500 km, bilo potrebno oko 3 sata.

[attachment=1]

[attachment=2]

Sama krstareća raketa je bila izvedena iz mornaričke verzije Tomahavka sa dodatim raketnim buster motorom i nuklearnom bojevom glavom W84. Raketni buster je radio 13 sekundi, za koje vreme bi raketa ubrzala do krstareće brzine kada bi buster otpadao a zatim je dalje pogon preuzimao turbomlazni motor F107-WR-400. Krstareća raketa je bila naoružana bojevom glavom W84 koja je imala promenljivu snagu eksplozije i koja se kretala od 0,2 do 150 kt u zavisnosti od „vrednosti“ cilja koji je trebalo da se gađa. Za lansiranje raketa su napravljeni vučni vozovi koje su vučeni tegljačima MAN Kat1 konfiguracije 8x8. Osim za tegljenje lansera, ista vozila su služila i za tegljenje komandnih modula.

[attachment=3]

Iako je osnovna taktička jedinica u kojoj su bile raspoređene ove krstareće rakete bila skvardon, to su de fakto bili flajtovi. Svaki flajt je u svom sastavu imao četiri četvorocevna lansera za krstareće rakete, dva komandna vozila i još 16 ostalih vozila za održavanje i opsluživanje. Flajtom je komandovao kapetan koji je pod svojom komandom imao 63 vojnika-tehničara koji su opsluživali tehniku i bili zaduženi za sigurnost flajta na položaju. Sama vozila su u bazama bila čuvana u posebno konstruisanim potkopima koji su bili sposobni da izdrže udare avio bombama.

[attachment=4]

[attachment=5]

Prva jedinica koja je dobila ove rakete je bio 868. taktički raketni trenažni skvadron, 1. jula 1981. godine, kada se krenulo sa obukom posada. Ove rakete su bile raspoređene u sledećim američkim bazama na tlu Evrope:

501. taktički raketni ving sa 11. taktičkim raketnim skvadronom koji je u svom sastavu imao 6 flajtova sa 96 raketa. Ving je bio raspoređen u bazi RAF Grinem komon u Velikoj Britaniji od 1982. do 1991. godine.

487. taktički raketni ving sa 302. taktičkim raketnim skvadronom koji je u svom sastavu imao 7 flajtova sa 112 raketa. Ving je bio raspoređen u bazi Komizo na Siciliji od 1983. do 1991. godine

485. taktički raketni ving sa 71. taktičkim raketnim skvadronom koji je u svom sastavu imao 3 flajta i 48 raketa. Ving je bio raspoređen u bazi Floren u Belgiji od 1984. do 1989. godine.

38. taktički raketni ving sa 89. taktičkim raketnim skvadronom koji je u svom sastavu imao 5 flajtova i 80 raketa. Ving je bio raspoređen u bazi Višhajm u Nemačkoj od 1985. do 1990. godine.

303. taktički raketni ving sa 87. taktičkim raketnim skvadronom koji se sastojao od 4 flajta i 64 rakete. Ving je bio raspoređen u bazi RAF Molsvort u Velikoj Britaniji od 1986. do 1989. godine.

486. taktički raketni ving kojem su direktno bilia podređena 4 flajta sa 48 raketa. Ving je bio raspoređen u bazi Vondreht u Holandiji od 1987. do 1988. godine.

Po raspoređivanju skvadrona i flajtova, svaki komandir je imao obavezu da obiđe teren i nađe nekoliko sakrivenih položaja pogodnih za ratni razmeštaj vozila i lansiranje raketa. Nekoliko puta tokom hladnog rata su vozila izlazila na ove ratne položaje, kada je ocenjeno da su narasle političke tenzije.

[attachment=6]

[attachment=7]

[attachment=8]

Pojava ovih raketa je izazvala zabrinutost u sovjetskim vojnim krugovima i veruje se da je ubrzala njihovu odluku da se potpiše Sporazum o nuklearnom oružju srednjeg dometa. Naime veruje se da sovjeti u tom trenutku nisu imali adekvatan odgovor na krstareće rakete, kao ni adekvatne sisteme koji bi ih otkrili i uništili. Čak se govorilo da je u njihovim redovima došlo do bojazni da bi NATO mogao da izvede iznenadni i odlučujući udarac na Moskvu, kojom bi „obezglavio“ VU. Po potpisivanju Sporazuma o nuklearnom oružju srednjeg dometa 1988. godine, sve rakete BGM-109G i Peršing su postepeno povlačene iz Evropskih baza u SAD, gde su prebačene u vazduhoplovnu bazu Dejvis Montan, kod Tuksona u Arizoni. Povlačenje svih raketa srednjeg dometa iz Evrpe je okončano tokom 1991. godine.

[attachment=9]

Ove rakete su postale poznate i po tome što su izazvale velike proteste anti nuklearnih mirovnih grupa na tlu cele Evrope, koje su se protivile razmeštanju nuklearnog oružja. Tokom tih protesta je često dolazilo do sukoba demonstranata i policije.

Po dolasku ovih raketa u Arizonu, one su sve uništene, osim 8 komada koje su sačuvane za razne muzeje, te se mogu danas videti u njima.

[attachment=10]

Tip: Krstareća raketa zemlja-zemlja
Dužina: 5,56 m
Prečnik: 0,52 m
Razmah krila: 2,67 m
Pogon: jedan turbomlazni motor  Vilijams Int. F107-WR-400 sa 195 potiska
Težina: 1.200 kg
Dolet: 2.500 km
Naoružanje: jedna termonuklearna bojeva glava W84 mase 176 kg i snage 0,2 do 150 kt

Koliko novca je ulupano da bi se razvio i proizveo ovakav kvalitetan sustav koji je nakon 7 godina sluzbe morao biti povucen?!

Nije ulupano baš mnogo, ali je naterao sovjete da se odreknu svojih projektila, tako da su na kraju svi bili zadovoljni.

Emisija iz 1983. godine


https://youtu.be/bvMh3Nbxk_M

https://youtu.be/yegFCKWOPH0

https://youtu.be/ljJ0Ad84PFk

https://youtu.be/8sa7ZX58Kk4

https://youtu.be/1i7wXjv7wuw

Tada 1982-1984 ja sam stažirao obavezne dvije godine po ICAO zakonu, radi polaganja dozvole za avio-mehaničara. Tu šansu sam uspio dobiti na sportskom aerodromu Grobnik u Aero-klubu "Krila Kvarnera".
Dali su mi malu sobicu za spavanje, a u restoranu "kod Katice" sam dobio uz  povoljnu cijenu topli obrok, za uzvrat sam radio male pomoćne poslove, kao cijepanje i donošenje drva za peć i slično.
Budući da su već imali zaposlenog mehaničara, meni su dali status domara, tako da sam se brinuo za zgrade, te klubsku i aerodromsku opremu i vozila. Usput sam mogao skakati kao padobranac, pogotovo vikendom.
Nedavno je preminuo CIA-in agent koji je idejni tvorac izmišljenog snimanja filma "ARGO" u Iranu , a prava pozadina je bila izvlačenje 6 američkih talaca (radnika američke ambasade u Teheranu), koji su uspjeli pobjeći, te su se sakrivali kod Amerikancima naklonjenoj obitelji. tako da je film bio osmišljen da se oni izvuku iz Irana što je na sreću i uspjelo.
Sada je i aktualan prekid ugovora USA-SSSR o zabrani razmještanja raketa srednjeg dometa u Evropi. Ugovorom iz 1987 godine su se obije strane dogovorile o povlačenju raketa srednjeg dometa iz Evrope, uz ostalo radilo se je i o krstarećim raketama. Važno je napomenuti da je to doba bilo doba "Hladnog rata" i da tada GPS (Global Positioning system) bio u povoju/razvoju i suprotno današnjoj situaciji, gdje svaki mobitel ili automobilski navigacioni sistem ima ugrađen GPS . Tada (1982-1985) je on bio vrlo glomazan i nije mogao stati u glavu za navođenje krstareće rakete. Današnje krstareće rakete imaju ugrađen GPS kao primarno navođenje ali se još uvijek koriste i druge metode navigacije u letu, kao IRS ( inercijalni navigacioni sistem) , TERCOM gdje se koriste u memoriji glave rakete pohranjene optičke digitalne slike terena i tzv. WAY POINTS (na ruti leta rakete izabranih kontrolnih točaka) i DSMAC koji uspoređuje pohranjenu digitalnu sliku sa stvarnom slikom koju "vidi" kamera u glavi krstareće rakete.
Važno je napomenuti da se i danas bez obzira na na GPS i dalje koriste kao dodatak i ostali oblici navigacije i sa vremena na vrijeme, koriste se tzv. WAY POINTS (kontrolne točke), na planiranoj putanji rakete za provjeru putanje leta  rakete i potrebnu korekturu putanje. pogotovo je problematično ako raketa leti duže vrijeme iznad mora/vode jer može doći do greške. Planirani let raketa iz tadašnje buduće baze COMISO na Siciliji bi trebao ići preko Jadranskog mora pa bi i te kako bilo važno dolaskom na naš dio obale provjeriti uz pomoć Way pointa- kontrolnih točaka da li je putanja rakete korektna. U prilog tom problemu govori i činjenica da su za prvog Golfskog rata sve krstareće rakete ispaljene sa podmornica i brodova iz Golfskog zaljeva, na Irak, uglavnom išle preko pustog i nenaseljenog dijela Irana radi veće preciznosti, iako su ciljevi bili u Iraku.
Za bazu podataka (digitalnu) u memoriji rakete potrebne su slike/fotografije markantnih, dominirajućih, i lako prepoznatljivih objekata na zemlji, koji se ne mogu napravit iz svemira, satelitima,već je najbolje da se naprave iz takve perspektive kako ih vidi krstareća raketa,tzv." ptičje perspektive",a najpogodnije je snimiti ih iz helikoptera ili nisko letećeg malog aviona.
Kao primjer glomaznosti tadašnjeg GPS sistema govori i činjenica, da je, slučajno ili ne, par mjeseci prije dolaska ekipe za snimanje prvog filma,, na aerodromu Grobnik-Rijeka  tadašnja JRM i Brodarski institut iz Zagreba ispitivali točnost GPS-a, vozeći se po aerodromu, jer je GPS tadašnja JRM htjela nabaviti za Podmornice i velike ratne brodove. Tadašnji GPS sistem bio toliko veliki da su ga vozali po aerodromu sa vozilom veličine pick-up-a, i ispitivali točnost koordinata.Par godina kasnije kada sam bio u posjeti u Kanadi , jedan poznanik koji se bavi lovom mi je tada 1987 godine , pokazao tadašnji ,skupi prijenosni GPS, tada veličine većeg poslovnog-kofera/ aktovke.Danas je GPS neusporedivo manjeg formata i može se ugraditi u krstareće rakete.
U to doba hladnog rata kada su filmovi snimani već je postojala u Engleskoj GREENHAM COMMON sa 96 krstarećih raketa GLCM (Ground Launch Cruise Missiles tada već od 1983 godine bila aktivna. Nakon potpisivanja ugovora iz 1987 godine je zadnja raketa odvedena 1991 godine a baza je zatvorena 1993 godine.Mirotvorci i zeleni aktivisti su stalno protestirali oko baze da se rakete maknu i baza zatvori za nuklearno oružje.
Druga baza krstarećih raketa, COMISO-Sicilija je trebala biti operativna od 1984 godine (u doba snimanja prvog filma 1982-83) sa postavljenih 112 krstarećih raketa GLCM GRYPHON (verzija poznatog TOMAHAWK-a), i zatvorena je 1991 godine nakon 1987 godine potpisnog ugovora USA-SSSR o izvlačenju raketa srednjeg dometa iz Evrope (uključujući krstareće rakete).Taj sporazum je ove 2019 godine jednostrano od strane USA prekinut.
Kao što se sa ove skice iz novinskog članka o bazama krstarećih raketa u Evropi vidi , te rakete sa COMISO-Sicilija  aerodroma , bi trebale ići preko naše zemlje, prema ciljevima u SSSR-u i zemljama članicama Varšavskog ugovora. Krstareća raketa nije balistička raketa i nema ravnu putanju nego krivuda i koristi kotline, klance i doline rijeka da bi ostala ne primjećena  od strane protivničkih osmatračkih radara dok leti prema cilju.
Leti obično iznad površine vode ili zemlje na visini od par stotina metara i ne "iskače" iznad vrhova brda i planina jer bi je tada neprijateljski radari otkrili. Proble za novo formiranu bazu bazu COMISO na Siciliji bio je planinski lanac uzduž jadranske obale, Velebit/Dinara i dio Alpa u Sloveniji. da ne bi letjele preko brda trebalo je da lete po kotlinama i dolinama rijeka, i gle čuda , upravo na tim lokacijama su se snimala prva dva filma, odnosno scene sa letenjem malih aviona i helikoptera na malim visinama . Lokacije snimanja su bile Banska-vrata(Grobnik), Pivka-Postojna, Ravni kotari i dolina rijeke Neretve i Krke. Te lokacije su od davnina vojni strateški pravci. Nije se snimalo jedino još dolinom Vardara, a to za rakete sa COMIS-a nije bilo interesantno, ali mislim da su kasnije za napada na Srbiju 1999 godine, rakete išle dolinom rijeke  Vardar , koje su lansirane sa podmornica i brodova u Egejskom moru ali tada su već imale GPS u sebi pa im Way Points-i nisu više bili važni pogotovo jer je putanja leta bila kraća, no ipak se izbjegavao dugi let iznad vode pa su podmornice i brodovi prišli bliže obali kod lansiranja. kada bi se rakete iz COMISA "provukle" po klancima i dolinama kroz naša brda uz obalu Jadrana, kasniji let nije bio problematičan jer je sve nizina, ravnica,osim malo Karpati ako več ne bi pogodile ciljeve, tako da su mogle letjeti nisko na par stotina metara. Kritično je bilo proći brda kod nas, proći kroz doline da ne budu otkrivene od osmatračkih radara velikog dometa.
Za taj krivudavi let kroz naše doline su od neobične važnosti ( a već smo rekli da u to doba nije bilo GPS-a u raketi) ti tzv. Way Points ili kontrolne točke da bi raketa mijenjala pravac leteći  od točke do točke i da ne udari u brdo.
Kao što sam već naveo pored IRS-a inercijskog dijela navođenja, koji mjeri ubrzanja i pređeni put po sve tri ose x,y,z i uzimajući u obzir koordinate početne i krajnje točke, za pravilan let postoji i sistem TERCOM (Terrain Contour Matching) i DISMAC (Digital Scene Matching Area Correlation), za te sisteme potrebne su slike/fotografije karakterističnih/markantnih objekata na zemlji, kontrolnih točaka da bi se napravila digitalna slika u programu u glavi za navođenje rakete, navigaciju. Taj program stalno uspoređuje digitalnu sliku terena i kontrolne točke pohranjenu u memoriji rakete, sa stvarnom slikom terena koju kamera u nosu rakete snima .
Od velike pomoći bi bilo i pohranjivanje vrijednosti radio visinomjera pohranjenoj u bazi podataka rakete. U principu budući da postoji više sistema za navođenje rakete koristi se nešto slično kao i kod putničkih aviona tzv. Quality faktor, faktor kvalitete koji uspoređuje trenutne vrijednosti svih dostupnih podataka sistema i odabire naj pouzdaniji ili naj precizniji.
Na aerodromu Grobnik su se snimala tri filma:
1. 1982 g. "Pravac Kina"-"High road to China"

2. 1983 g. "The Aviator"

3. 1985 g. "The Untold Story" TV Serija o Musolini-ju, njegovo oslabađanje sa Gran Sassa od strane Scorzeni-a.

Prva dva filma su rađena sa letačkom ekipom iz inozemstva uglavnom Velika Britanija, npr. prvi film "Personal Planes Services" iz High Wycombe-a vlasništvo Antony Bianchi-a jednog od pilota.

Kakve li slučajnosti, u High Wycombe-u se do 2007 godine nalazila Strateška Zračna komanda NATO,USA,U.K,
 i gdje su se pored još jednog mjesta radili programi, CD-i za programiranje leta krstarećih raketa.
Such a deployment required exceptional security around the clock, 365 days a year. The British government provided 220 paratroops to protect the base and on convoys whilst on exercises. In addition to the work at Greenham Common itself, the GLCMs required special targeting computers to guide their terrain following TERCOM radars to their targets. Western Europe had two such sites and the British site was at RAF Daws Hill in High Wycombe, Buckinghamshire. The site had been used as a Bomber Command bunker during World War Two. US forces had held the site since the 1950s and work began in 1982 to strengthen the five storey bunker and harden it against electromagnetic pulses from a nuclear blast. In 1981, the USAF's 7555th Theatre Mission Planning Squadron moved to Level 3 of the bunker. Their role would be to produce disks containing topographical information which would then be input into GLCM control vehicles deployed in their forward locations

U Jugoslaviji u to doba nije bilo dozvoljeno strancima da lete izvan međunarodnih koridora i da se fotografira iz zraka. Također mogli su slijetati samo internacionalne aerodrome (velike +Portorož).
Interesantno je da su neki tadašnji generali dali dozvolu za letenje letačkoj ekipi stranaca, da mogu letjeti gdje god hoće. Iz njihovog razgovora sam čuo da su sa Grobnika letjeli sve do vojnih aerodroma Cerklje i tajnog podzemnog aerodroma Bihać/Željava. Također sam vidio da se umjesto civilnim kartama za letenje služe vojnim NATO kartama gdje je bila označena i tajna baza  aerodrom Bihać.
Najbolja potvrda za to da mogu letjeti gdje hoće je i da je na prvom filmu koji je bio i naj aktivniji helikopter G-FILM,  Aluet II, par tjedana prije završetka snimanja, doživio udes, leteći nisko i zakačivši kabel (vrlo tipično za udese helikoptera).
Bila su tri dvokrilca, tip Stamp SV-4 i dva pilota. Snimalo se na Boljunskom polju oko 15 min. leta od aerodroma Grobnik. Bila je nedjelja i mi smo skakali padobranske skokove. Došao je helikopter i dva aviona dvokrilca a onda su pilot aviona David Perrin sa pilotom helikoptera i mehaničarem helikoptera otišli po treći avion.Kako se nisu pojavili do određenog vremena digli smo uzbunu i prekinuli skakanje. Vojni aerodrom Pula je isto poslao u potragu SAR (Search and rescue) helikopter. Sve do pada mraka a dan je ljeti dugačak nismo ih uspjeli pronaći. razlog je jer se nisu držali reda i najavljenih ruta letenja, te ih je gorska služba spašavanja tek idući dan pronašla izvan dogovorene rute letenja. helikopter Alluete II G-FILM je imao izvađeno desno pilotsko sjedište i tu su bile postavljene kamere za snimanje iz zraka.
Jadran film iz Zagreba kao koproducent u snimanju naj vjerojatnije nije imao pojma o toj drugoj aktivnosti ,ako su moje predpostavke u pravu, jer je njih što je normalno, samo zanimalo snimanje filma, pružanje usluga kod snimanja filma  i da zarade novce .
Mene to nije ništa osobno interesiralo nego sam samo pomagao gdje je to bilo potrebno kao mehaničar i domar na aerodromu Grobnik. Usput mi je aeroklub dao zadaću da budem i prevodilac sa letačkom ekipom "Personal Plane Service" iz High Wycomb-a i također prevodilac, oficiru za bezbjednost, majoru Ratnog Vazduhoplovstva koji je sve vrijeme bio na snimanju i svako malo od članova kluba a i drugih dobijao dojave da se ne drže dogovorenog plana leta nego lete gdje oni hoće. Zato je i proteklo puno vremena do pronalaženja olupine helikoptera nakon udesa. Već kod samog početka snimanja filma je na aerodrom došao jedan čovjek koji se predstavio kao djelatnik Službe Državne Bezbjednosti i tadašnji upravnik aerodroma me je pozvao u kancelariju i sa njime upoznao. budući da ja i stanujem na aerodromu, da obratim pažnju ako vidim nešto sumnjivo, jer kako je on rekao nešto se čudno događa i čudno je kako su "vrhu" vlade i vojske dobili stranci dozvole da sami lete naokolo. U početku ja tome nisam pridavao pažnju, ali kako je on učestalo dolazio i pitao što ja mislim, ja sam mu nakon par mjeseci rekao svoje mišljenje. Ponavljam i da hoću ja to ne mogu dokazati a pogotovo tada 1982 kada nije bilo ni interneta kao danas. Ja sam rekao da ako tu nečega ima, onda je meni to jedino logično povezano sa postavljanjem krstarećih raketa na aerodromu COMISO ,Sicilija, Italija, i da usput snimaju i da usput snimaju karakteristične točke i putanje leta raketa iz tzv. "ptičje "perspektive iz helikoptera i malih dvokrilaca, potrebne za programiranje leta putanje rakete i digitalnu bazu podataka. Vjerojatno je ta moja izjava naišla na čuđenje i ne razumjevanje,  jer treba dosta predznanja da bi se razumjelo to o čemu ja govorim. Kada su me uporno pitali o čemu ja govorim ja sam i rekao svoje mišljenje ali se očito to nije mnogima svidjelo jer sam nakon toga počeo imati probleme dok na kraju nisam bio prisiljen i dati otkaz u aeroklubu,iselili su me iz stana na koji sam imao stanarsko pravo,sa trudnom suprugom u sedmom mjesecu trudnoće na ulicu, bio sam par godina podstanar u jednoj sobici sa suprugom i malom bebeom i onda sam se vratio na otok Lošinj gdje sam dobio posao kao elektro-mehaničar u hotelima "Jadranke".Očito sam dirnuo u osinjak i nekome sam smetao sa svojim izjavama, te su me na svakom koraku pokušavali napraviti budalom.
 Ja sam u to vrijeme povezao neka svoja saznanja, (ponavljam bez GPS-a i Interneta), i ta saznanja su bila bazirana na slijedećim činjenicama:
-Budući da rado čitam povijesne knjige i većinom Drugi Svjetski rat , baš tada sam čitao o tome da su bombarderi iz Britanije koji su bombardirali Evropu imali stratešku vojnu bombardersku komandu USA / U.K. u High Wycombe-u, a od tamo sa  malog aerodroma u blizini dolaze piloti, bivši piloti RAF-a , te  letački dio ekipe filma, a na tom se aerodromu i danas vrši početna obuka budućih RAF-ovih pilota.
-U Vazduhoplovnom glasniku sam tada čitao članke o vođenju i navigaciji krstarećih raketa.
-Skoro svaku večer su na televiziji u dnevniku pokazivali proteste mirotvoraca i "zelenih" aktivista oko baze u Engleskoj GREENHAM COMMON gdje su bile stacionirane rakete sa nuklearnim bojevim glavama, i da se u dogledno   vrijeme planira izgradnja i postavljanje raketa u bazi COMISO.
-Čudno je bilo i da iako Jugoslavenska/Hrvatska kinematografija bila solidno razvijena ,Jadran film kao partner u snimanju, sav snimljeni materijal, pa tako i onaj iz zraka, se svaki drugi dan vozio taksijem na razvijanje u Rim/Italiju. Da ne ide avionom obrazloženje je bilo da bi se uništio snimak prolaskom kroz Roentgen aparat.
-Svako malo su dolazile posjete pojedincima iz letačke ekipe iz vojne baze Aviano/Italija.
Nakon zatvaranja baze Greenham Common i komande Strateške bombarderske avijacije, High Wycomb je ostao aerodrom za početnu obuku kadeta RAF-a.
U drugom filmu "The Aviator" nije bilo helikoptera ali se snimalo iz malih aviona i lokacije snimanja su bile slične,(strateški pravci), Postojna, banska vrata,Ravni Kotari,dolina rijeke Krke i Neretve.
U trećem filmu/TV seriji "The Untold Story" više nisu letjeli stranci, nego su došli radnici i Ju-52 iz vojnog muzeja u Beogradu.
Danas ,zahvaljujući internetu se može puno više toga pronaći na tu temu i većina pronađenog materijala ide u prilog mojih tvrdnji i potvrđuje to što sam tada rekao.
Danas to više nije ni važno, krilate rakete imaju GPS,"Hladni Rat" je završio,baza u Engleskoj GREENHAM COMMON je zatvorena, komanda strateške avijacije u High Wycom-u je zatvorena, a druga baza na Siciliji COMISO nije do kraja zaživjela u svojoj funkciji raketne baze i tamo su kada je 1992 zatvorena kao vojna baza smještene izbjeglice sa Kosova i Albanije.
Interesantno je da su mi nudili posao ljudi sa prva dva filma.Prvi film vlasnik Personal Plane Service a drugi film ekipa iz specijalnih efekata iz Kanade.Da li je to zbog mojih osobnih kvaliteta ili su me htjeli maknuti odatle nikada neću saznati.I da sam htio otići nisam mogao jer mi je Policija oduzela Pasoš i poništila vizu za sve zemlje Svijeta koju sam imao u Pomorskoj knjižici sa obrazloženjem da imam previše kontakata sa strancima???

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5][attachment=6][attachment=7][attachment=8][attachment=9][attachment=10]

Za taj krivudavi let kroz naše doline su od neobične važnosti ( a već smo rekli da u to doba nije bilo GPS-a u raketi) ti tzv. Way Points ili kontrolne točke da bi raketa mijenjala pravac leteći  od točke do točke i da ne udari u brdo.
Kao što sam već naveo pored IRS-a inercijskog dijela navođenja, koji mjeri ubrzanja i pređeni put po sve tri ose x,y,z i uzimajući u obzir koordinate početne i krajnje točke, za pravilan let postoji i sistem TERCOM (Terrain Contour Matching) i DISMAC (Digital Scene Matching Area Correlation), za te sisteme potrebne su slike/fotografije karakterističnih/markantnih objekata na zemlji, kontrolnih točaka da bi se napravila digitalna slika u programu u glavi za navođenje rakete, navigaciju. Taj program stalno uspoređuje digitalnu sliku terena i kontrolne točke pohranjenu u memoriji rakete, sa stvarnom slikom terena koju kamera u nosu rakete snima .
Od velike pomoći bi bilo i pohranjivanje vrijednosti radio visinomjera pohranjenoj u bazi podataka rakete. U principu budući da postoji više sistema za navođenje rakete koristi se nešto slično kao i kod putničkih aviona tzv. Quality faktor, faktor kvalitete koji uspoređuje trenutne vrijednosti svih dostupnih podataka sistema i odabire naj pouzdaniji ili naj precizniji.

U attachementu se vidi kako se snimljene slike koriste za izradu programa ili way pointa za let krstarece rakete. To je tzv Mapping, i koriste se algoritmi ali i digitalizirane slike karakteristicnih tocaka -way point-a. U prilogu se navodi da se slike/fotografije snimljene iz helikoptera i malih zrakoplova.Radi se o niskom letu i iz pticje perspektive.Iz mase snimljenog materijala iz zraka se lako iz fima naprave fotografije, pojedinih tocaka na zemlji koje su interesantne, izvadi se fraim.Te se slike digitaliziraju i pohrane u memoriju rakete kao program i raketa ju prepozna kada taj pohranjeni imidz usporedi sa slikom kamere u nosu rakte.Ovo snimanje je izvrseno u Juznoj Koreji jer Ameri imaju tamo baze pa su mogli letjeti i snimati gdje su htjeli.
Vidi stranicu 53 desno dolje na dnu tekt:


The effectiveness of the proposed algorithm is shown by computer
simulations with three test aerial image sequences (320240) that
were acquired with a CCD camera attached to an aircraft. The first
image sequence was acquired by a helicopter with a -cam video
camera near Yusung in Korea. Each of them was digitized at 1 frame/s
and quantized to eight bits/pixel. The three test image sequences
consist of 1320, 1360, and 1570 frames. Universal transverse Mercator
(UTM) as a global reference coordinate was used, and Yusung and
Kongju are located in 52 zone.
Fig. 2 shows nine consecutive images sampled at 1 frame/s, where
the test sequencewas acquired from the helicopter at spot 1, the number
indicated below denotes the frame index, the white cross (+) marks


Dalje na stranici 54 lijevo gore imas slike kako izgledaju snimljene iz helikoptera:
Tekst ispod slike sa 9 snimaka:

Fig. 2. Test aerial image sequence acquired on the helicopter (320240, spot

Najveci dio posla je obavljen sa Alluete II G_FILM i kamerom na copilotovoj strani u prvom filmu a vjerojatno je dopunjeno u drugom filmu sa zracnim snimanjem iz nasih rijeckih Cessni.
Kakve li slucajnosti:
-Personal Plain Service je iz High Wycombe-a
-U High Wycombeu je bila Strateska Bombarderska Komanda NATO, primarno USA-U.K. i Komandnoj zgradi koja simpaticno izgleda kao stara engleska veca kuca ispod su 4 kata sa betonskom i celicnim zidovima i vratima, za zastitu od nuklearnog udara. Tu su vrsni matematicari i IT djelatnici pravili programe leta za razlicite ciljeve u Varsavskom paktu za krstarece rakete lansirane sa MAN-ovih kamiona iz baza Greenham Common U.K. i Comiso ,Sicilija,Italija.
Ti programi su se pisali na CD-ima i unosili su se u CD driver na kamionu neposredno prije lansiranja
Pored ostalih stvari koje sam naveo cudno je da godinama kasnije pojavom interneta nisam nigdje nista nasao o "Personal Plain Service" . Tek prije par godina sam uspio na kratko vidjeti u Internetu mail adresu od njih i uspostaviti kratki kontakt. Aerodrom vodi sada vlasnikova  kcer a vlasnik  je u penziji. Od 2000 godine je ukinuta Strateska bombarderska komanda i zgrada i okolica su pretvoreni u muzej koji nije moguce samo tako posjetiti, raspitao sam se za 7-dnevnog posjeta U.K. predprosle godine, ali u you tubeu imaju videa na tu temu. Letacki tim iz drugog filma je jos zagonetniji jer od njih ne nalazim nikakve podatke ali su sa ovima iz prvog filma povezani jer se je Njihov sef tehnike iz prvog filma raspitivao kako i koliko su osteceni njihovi Stearman-i na Krckom aerodromu od bure makar su decki sa Krka ucinili sve da ih zastite od bure, cak i postavljanjem vatrogasnog  vozila.
Tek prije par godina se firma PPS koja je dosla sa dvvoklicima pojavila u internetu a vlasnik mi je rekao da je tadasnji njihov sef tehnika koji je bio glavna osoba za kontaktiranje sa mnom i klubom promjenio ime i prezime, pitanje je zasto?
[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

https://aviation-safety.net/wikibase/wiki.php?id=18993

Udes helikoptera

The role of the Bunker at RAF Daws Hill, was a cruise missile deployment system. It was one of three ‘Theatre Planning Centres’ for cruise missiles, at a cost of approx $19.9million. The US Senate insisted that NATO rather than the United States should pay for the missile bases, although they were under sole US control. The system was to be a critical part of cruise missile deployment, which provided the missiles computers with the programming necessary to reach their targets. No actual missiles or their launchers were stationed at RAF Daws Hill.

Computers were stored on level 3 of the bunker, and stored a mass of information about the topography of the likely launch areas in the UK, likely targets, and routes between the two. These were necessary to programme the cruise missiles built-in computer system, on exactly where to fly. The computers were to provide a production line for computer discs, which would then be inserted into the cruise missiles, telling them where to go, and when to detonate. The discs would be taken from the bunker to where-ever the cruise missile units were. They would travel in groups of 4 launcher vehicles, carrying a total of 16 missiles.

In peacetime, only non-nuclear armed missiles were allowed out of the bases at Greenham common and Molesworth, however one flight of 16 missiles on each base were on alert, with nuclear warheads armed at all times.

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

Par slika sa posjete muzeju Duxford in U.K. iz hangara USAF-a o Krstarecim raketam i pano o bazi i mirotvorcima.
[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5][attachment=6][attachment=7][attachment=8]

Ah da ne trebam ni spominjati da kada su me pitali u par navrata sto ja mislim da se dogadja paralelno sa snimanjem filmova i kada sam ja naivno iznio po meni jedini moguci razlog, ako uopce postoji da sam pao u nemilost. Mobing na poslu, prisilni otkaz itd...


Postoje indicije da bi se rakete mogle vratiti na Comiso, Siciliju. Ne daj Boze!!!

https://www.voltairenet.org/article187863.html

Kao prilog tvojoj teoriji mapiranja i izviđanja (iako nije moja specijalnost), moram dodati da je 1989. u dolini Neretve sniman film
https://it.m.wikipedia.org/wiki/Afganistan_-_The_Last_War_Bus
U filmu se koriste sredstva JRV kao i vozila te OT JNA. Sa mjesta snimanja se odlicno vidi ZL Ortiješ kao i ZL Rodoč-Jasenica.
Film je smece a moze se cijeli pogledati na YT. Mozda i to nesto govori.

Jos par rijeci. Ni danas kao ni tada ne mogu i nemam namjeru nista dokazivati. Da li ce uopce jednog dana izaci na vidjelo? Dali  se dogadjalo uz snimanje filmova i tzv. "Mapping" terena ? Ono sto je neupitno je da postoji puno pitanja oko tajminga i mjesta snimanja. Zasto film bas tada 1982 g i lokacije snimanja, sve u dolinama povjesnih strateskih pravaca, gdje su trebale proci i potencijalne rakete sa Comisa preko nas a namjenjene su zemljma Vasavskog ugovora. Taj preveliki broj slucajnosti naveo me na pomisao da je tu u pozadini moglo biti jos necega?

Vrlo je moguce, kosmonaut, da se to radilo , moguce je u svakom slucaju je porasla agresivnost Zapada prema tadasnjoj Jugoslaviji i od 1980 je Juga pocela ulaziti u financisku krizu i trebale su devize zato se olako islo u takve arazmane sa Zapadom, a vjerojatno je pocelo raspadanje Jugoslavije jer umjesto da mi sugovornici argumentima dokazu da imam krivo pao sam u nemilost jer se to nekima u Politici i Vojsci nije svidjalo. Osito sam ubo u osinjak pa su me unistili a moglo je biti i gore...
Bogu hvala sam prezivio sve. Zamislite na poslu su me optuzili za greske u odrzavanju Cessni i prisilili na otkaz, a poslje me Austrijanci 1991 uzmu odmah u sluzbu i vanjska stanica Graz, Bec, rad za Austrian Airlines , Tyrolean, Rheintalflug.U roku od 6 mjeseci dobijemo papire za Kanadu ali se mojoj supruzi nije svidjalo i vratimo se u Svicarsku gdje 25 godina radim za Crossair i Swiss Airlines kao B1 i B2 mehanicar sto je rijetkost da netko ima oba ovlastenja, u firmi nas je bilo samo cetvero,i da radim na velikim zrakoplovima  Airbus , Boeing, Bombardier ,BEA RJ, SAAB, Dornier i seriji DASH-8 itd.. a za Aero Klub u Rijeci nisam bio dobar!!!

Pokusaj postvljanja u pdf-u
[attachment=1][attachment=2]

https://books.google.ch/books?id=x__CgnLTLqkC&pg=PA153&lpg=PA153&dq=Comiso+tomahawk+base&source=bl&ots=H0oibWVeDT&sig=ACfU3U15-AI1qviUqUi2jLu_HSSLYAAoKw&hl=de&sa=X&ved=2ahUKEwjgoKHA9u3pAhXD-aQKHQYFBxgQ6AEwDXoECAwQAQ#v=onepage&q=Comiso%20tomahawk%20base&f=true

Tomahawk u Comiso

Terrain Referenced Navigation

https://ieeexplore.ieee.org/stamp/stamp.jsp?arnumber=6382949

On line citanje knjige Complete History of US Cruise Missiles

https://books.google.ch/books?id=3LNwDwAAQBAJ&pg=PA146&lpg=PA146&dq=Comiso+tomahawk+base&source=bl&ots=Q4BjgD2Y0D&sig=ACfU3U3IY16UFf8JKSk1j-n2LrMPrqPqLg&hl=de&sa=X&ved=2ahUKEwjgoKHA9u3pAhXD-aQKHQYFBxgQ6AEwEXoECAcQAQ#v=onepage&q=Comiso%20tomahawk%20base&f=true

Zanimljiva tema i pisanje. Oko GPS treba pomenuti da postoji civilni i vojni GPS. Isti sateliti, samo točnost je različita.
Oko foto snimanja sa avionima, mislim da je u ono vreme več bilo vrlo razvijeno satelitsko snimanje terena.

U prilogu IJ13 na stranici 53 i 54 je lijepo prikazano da su se u juznoj Koreji radili takvi snimci iz malih zrakoplova i helikoptera i da je za tadasnji nivo tehnologije bilo potrebno karakteristicne tocke snimiti iz niskog leta oli ti pticje perspektive. Naravno da si u pravu da je snimanje iz satelita vec tada bilo razvijeno ali to nije moglo zamijeniti snimanje iz perspektive koja se poslije ubacuje u digitaliziranu sliku u memoriju rakete da bi je ona u letu prepoznala. Pogledaj taj dio IJ13 pa ces vidjeti.BTW nisi jedini koji razmislja da satelitske snimke mogu zamjeniti ove iz niskog leta. U tome je i bio moj problem da su me ismijali sto ja to pricam. Za vecinu ljudi taj takav nacin snimanja nije bio potreban.Ali ovaj prilog dokazuje da je potreban, sve do upotrebe GPS-a u glavama rakete, a tada to nije bilo dostupno. druga metoda je snimanje radio visinomjerom i pravljenje rastera sa RA podacima leta rakete. Kao sto rekoh i danas uz GPS se nisu odbacile druge metode navigacije jer se upotpunjavju a GPS nije dovoljno tocan pogotovo ako raketa leti duze iznad vode, u ovom slucaju preko Jadrana, pa je korektura sa way point-ima dobro dosla. Dokaz let raketa na Bagdad sa USA brodova koje su poslate preko Iranske pustinje u Golfskom ratu.
Ponavljam taj dio.
U attachementu se vidi kako se snimljene slike koriste za izradu programa ili way pointa za let krstarece rakete. To je tzv Mapping, i koriste se algoritmi ali i digitalizirane slike karakteristicnih tocaka -way point-a. U prilogu se navodi da se slike/fotografije snimljene iz helikoptera i malih zrakoplova.Radi se o niskom letu i iz pticje perspektive.Iz mase snimljenog materijala iz zraka se lako iz fima naprave fotografije, pojedinih tocaka na zemlji koje su interesantne, izvadi se fraim.Te se slike digitaliziraju i pohrane u memoriju rakete kao program i raketa ju prepozna kada taj pohranjeni imidz usporedi sa slikom kamere u nosu rakte.Ovo snimanje je izvrseno u Juznoj Koreji jer Ameri imaju tamo baze pa su mogli letjeti i snimati gdje su htjeli.
Vidi stranicu 53 desno dolje na dnu tekt:


The effectiveness of the proposed algorithm is shown by computer
simulations with three test aerial image sequences (320240) that
were acquired with a CCD camera attached to an aircraft. The first
image sequence was acquired by a helicopter with a -cam video
camera near Yusung in Korea. Each of them was digitized at 1 frame/s
and quantized to eight bits/pixel. The three test image sequences
consist of 1320, 1360, and 1570 frames. Universal transverse Mercator
(UTM) as a global reference coordinate was used, and Yusung and
Kongju are located in 52 zone.
Fig. 2 shows nine consecutive images sampled at 1 frame/s, where
the test sequencewas acquired from the helicopter at spot 1, the number
indicated below denotes the frame index, the white cross (+) marks


Dalje na stranici 54 lijevo gore imas slike kako izgledaju snimljene iz helikoptera:
Tekst ispod slike sa 9 snimaka:

Fig. 2. Test aerial image sequence acquired on the helicopter (320240, spot

[attachment=1][attachment=2]

Da ja sam vec naveo, da se sve zbivalo u doba kada je GPS bio glomazan, u razvoju i nije bio u glavama tadsnjih krstarecih raketa. Tako da on dolazi tek kasnije u upotrebu. A tada je trebalo rijesiti programiranje putanja za postojece planirane rakete u bazi u razvoju Comiso.Pricamo o 1982 godini.