kontakt: brok@paluba.info
Title: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: Dreadnought on September 07, 2009, 09:24:37 am
Autor ovog teksta je Gospodin Čaba Mađar.
KAPETAN BOJNOG BRODA MIROSLAV STUMBERGER
(1892-1983)
(POVODOM 20 GODINA SMRTI)
Biografija kapetana bojnog broda Miroslava Štumbergera zasniva se na realnim istorijskim i životnim činjenicama ali se ne pretenduje da ona bude sveobuhvatna, jer u sadašnjim okolnostima njegova obimna arhiva i relevantna dokumentacija je još nedostupna za javnost. To ne znači da se ove 2003. godine, na 20-godišnjicu njegove smrti, ne spomene njegovo ime i djelovanje u Boki Kotorskoj, što je do sada neopravdano zapostavljeno, jer i kapetana b.b. Miroslava Štumbergera možemo svrstati u istaknute pomorce i patriote Boke.
[attachment=3]
KBB Miroslav Stumberger 1938 god
Miroslav Štumberger je rođen 2. jula 1892. godine u mjestu Šmarje pri Jelšahu kod Celja u Sloveniji. Izvorno slovenačko prezime mu je bilo Stranbregar, ali su mu prezime Austrijanci preveli na Stumberger. Realnu gimnaziju je završio u Ljubljani. Pošto je još od rane mladosti iskazao veliki interes za pomorstvo, uz pomoć svoga strica 1912. godine uspijeva da se upiše u Vojno pomorsku akademiju u Puli i akademiju završava sa primjernim uspjehom.(1) Već kao kadet iskazao je i veliko interesovanje za nova tehnička saznanja koja su se početkom XX vijeka naglo razvijala, među kojima je bilo i vazduhoplovstvo.
U Boku Kotorsku Štumberger prvi put dolazi 1914, godine oklopnjačom "Monarh" i po svojoj želji biva raspoređen u novoosnovanu hidroplansku bazu u Kumboru, gdje postaje pilot na jednom od prva dva hidroplana tipa "lochner". Hidroplani su bili dvosjedi i služili su kao izviđački avioni austro-ugarske ratne flote u oblasti južnog Jadrana. Tadašnji hidroplani su imali snagu motora 90 KS i letjeli su brzinom od 90 km/h. U ratnim uslovima, od 1914. godine, bili su naoružani jednim mitraljezom i sa nekoliko bombi 3, 5, ili 10 kg. koje su se ručno izbacivale iz kabine pilota. Dana 31. maja 1915. godine Miroslav Štumberger, tada već poručnik fregate, izveo je svoj prvi borbeni let i sa komandantom baze kapetanom fregate Hugom Ockermüllerom bombardo-vao luku Brindizi. U drugoj jednoj vazdušnoj akciji Miroslav Štumberger je svojim hidroplanom napao u Otrantskom kanalu jednu savezničku krstaricu i za pokazanu hrabrost bio odlikovan sa "Signum laudis".(2)
(1)Kazivanje Branke Prica-Pešut iz Splita, nećakinje Miroslava Štumbergera.
(2) Kazivanje Miroslava Štumbergera za života autoru ove biografije.
Međutim, pilotiranje u hidroplanskoj bazi je ubrzo napustio. Željan novih podviga, javlja se na podmorničarski i torpedni tečaj. Po završetku tečaja bio je raspoređen na podmomicu U-l6, ali greškom administracije našao se na podmornici U-17, što je bila srećna okolnost za njega jer je podmornica U-16 ubrzo bila potopljena i cjelokupna posada je poginula u njoj. Prelaskom komandanta podmornice U-17, Čeha Zdeneka Hudičeka na podmornicu U-28, i Štumberger prelazi na U-28 kao prvi oficir na podmornici, sa bazom na Rosama. Sa ovom podmornicom Štumberger učestvuje u više podmorskih borbenih akcija na Jadranu, u Jonskom i Egejskom moru i u Mesinskom kanalu.
U podmorničarskoj službi ostaje do kra|a prvog svjetskog rata, a slom Austro-ugarske u oktobru 1918. godine zatiče ga na Rijeci.
Već 8. decembra 1918. godine dobija poziv od komandanta mornarice nove Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, admirala Dragutina Price, da se kao Slovenac u novoj državi, javi na dužnost u podmorničarsku bazu u Kumboru. Tu dobija mjesto komandanta baze. Godine 1924-1926. organizuje Tehnički nastavni centar za podvodna oružja (torpeda i podvodne mine) i konstruiše lansirnu rampu za ispitivanje i reglažu torpeda u Kumboru.
[attachment=1]
Podmornica "Nebojša" na kojoj je Miroslav Štumberger
bio prvi komandant 1928-29 godine
Godine 1925, Engleska je ponudila Ratnoj momarici SHS izradu pod-mornica. Miroslav Štumberger kao jedan od tri člana komisije za nadzor grad-nje odlazi u New-Castle i tu boravi 18 mjeseci do završetka i preuzimanja podmornica. Po preuzimanju podmornica »Nebojša« i »Hrabri« biva postavljen za prvog komandanta podmornice »Nebojša«, ali usljed nesuglasnica sa komandom Ratne mornarice ubrzo, 1929. godine, biva smijenjen i ponovo postavljen za komandanta Tehničkog centra za podvodna oružja.
[attachment=2]
KBB Miroslav Stumberger kao komandant
Pomorske oblasti Južnog Jadrana 1934 godine
na svečanoj smotri u Kumboru
Godine 1934. unapređen je u čin kapetana bojnog broda i imenovan za komandata Pomorske oblasti južnog Jadrana i tu dužnost obavlja do 1938. godine. Početkom 1938. godine predložen je na doškolovanje za admirala, ali to odbija i traži da se u svojoj 45-toj godini penzioniše sa beneficiranim stažom kao bivši podmorničar.
U vremenu dok je bio komandant Tehničkog centra za podvodna oružja, a i kasnije, intenzivno se bavio istraživačkim i novatorskim idejama i eksperimentima. Teško je nabrojati sve njegove pronalaske kojih je bilo oko 500. Ovdje ću navesti samo nekoliko primjera: Prilikom preuzimanja podmornica u Engleskoj, tehnička komisija ga je upoznavala sa opremom podmornica.
Među opremom se nalazio i jedan novi tip sonara. Kada su mu početi objašnjavati funkciju sonara, Štumberger ih je prekinuo u objašnjavanju s tim da mu je to već poznato - jer je on konstruktor takvog sonara! Naime, taj svoj izum je posredstvom jednog Belgijanca već ranije poslao u Belgiju na testiranje s tim da mu jave da li je primjenljiv na podmornicama. Belgijanac mu je uskoro odgovorio da je sonar neupotrebljiv, dočim ga je prodao Englezima.
Drugi primjer je eksperimentisanje sa mlaznim motorom na tečno gori-vo još 1923-1925. godine. Prototip motora je poslao u Beč na testiranje, ali odgovor nikada nije dobio. Jedan primjerak takvog mlaznog motora svojevremeno je bio izložen u holu njegovog muzeja u Baošićima. U publikaciji Ministarstva nauke i tehnologije Slovenije od maja 1993. godine, stoji informacija na engleskom jeziku, da je momarički oficir Miroslav Štumberger 1923 - 1925. godine usavršavao mlazni motor na tečno gorivo.(3)
(3) Country Info (Language and Culture) Schentific Endoavor in Slovenia - a Historical Overview (Istorijski pregled jezika i kulture u Sloveniji, str.4/6, Ljubljana 1953.
U to vrijeme Miroslav je napisao i udžbenik za torpedistiku i minerstvo po kojemu sa radilo, ali mu ni to nikada nije priznato. Konstruisao je i podvodnu minu C-15 koja je standardizovana u naoružanju Jugoslovenske kraljevske mornarice.
Starijoj generaciji Bokelja je poznat tragičan događaj koji se dogodio 10. decembra 1944. godine, kada je poslije oslobođenja Boke putnički parobrod »Cetinje« naišao na podvodnu magnetnu minu u Tivatskom zalivu i poto-nuo sa brojnim žrtvama. Tada se došlo do saznanja da su Njemci prije povlačenja iz Boke zaliv zasijali podvodnim magnetnim minama i time paralisali cjelokupni pomorski saobraćaj u zalivu. Primorska komanda južnog Jadrana tada je pozvala Miroslava Štumbergera da riješi razminiranje Boke. Štumberger je konstruisao uređaj kojim je to uspješno i urađeno. Kasnije, kada je iz Sovjetskog saveza stigao novi uredaj za razimniranje ostale obale Jadrana, ustanovljeno je da je ruski uređaj rađen na istom principu kao što je onaj što ga je uradio Štumberger.
KAPETAN BOJNOG BRODA MIROSLAV STUMBERGER
(1892-1983)
(POVODOM 20 GODINA SMRTI)
Biografija kapetana bojnog broda Miroslava Štumbergera zasniva se na realnim istorijskim i životnim činjenicama ali se ne pretenduje da ona bude sveobuhvatna, jer u sadašnjim okolnostima njegova obimna arhiva i relevantna dokumentacija je još nedostupna za javnost. To ne znači da se ove 2003. godine, na 20-godišnjicu njegove smrti, ne spomene njegovo ime i djelovanje u Boki Kotorskoj, što je do sada neopravdano zapostavljeno, jer i kapetana b.b. Miroslava Štumbergera možemo svrstati u istaknute pomorce i patriote Boke.
[attachment=3]
KBB Miroslav Stumberger 1938 god
Miroslav Štumberger je rođen 2. jula 1892. godine u mjestu Šmarje pri Jelšahu kod Celja u Sloveniji. Izvorno slovenačko prezime mu je bilo Stranbregar, ali su mu prezime Austrijanci preveli na Stumberger. Realnu gimnaziju je završio u Ljubljani. Pošto je još od rane mladosti iskazao veliki interes za pomorstvo, uz pomoć svoga strica 1912. godine uspijeva da se upiše u Vojno pomorsku akademiju u Puli i akademiju završava sa primjernim uspjehom.(1) Već kao kadet iskazao je i veliko interesovanje za nova tehnička saznanja koja su se početkom XX vijeka naglo razvijala, među kojima je bilo i vazduhoplovstvo.
U Boku Kotorsku Štumberger prvi put dolazi 1914, godine oklopnjačom "Monarh" i po svojoj želji biva raspoređen u novoosnovanu hidroplansku bazu u Kumboru, gdje postaje pilot na jednom od prva dva hidroplana tipa "lochner". Hidroplani su bili dvosjedi i služili su kao izviđački avioni austro-ugarske ratne flote u oblasti južnog Jadrana. Tadašnji hidroplani su imali snagu motora 90 KS i letjeli su brzinom od 90 km/h. U ratnim uslovima, od 1914. godine, bili su naoružani jednim mitraljezom i sa nekoliko bombi 3, 5, ili 10 kg. koje su se ručno izbacivale iz kabine pilota. Dana 31. maja 1915. godine Miroslav Štumberger, tada već poručnik fregate, izveo je svoj prvi borbeni let i sa komandantom baze kapetanom fregate Hugom Ockermüllerom bombardo-vao luku Brindizi. U drugoj jednoj vazdušnoj akciji Miroslav Štumberger je svojim hidroplanom napao u Otrantskom kanalu jednu savezničku krstaricu i za pokazanu hrabrost bio odlikovan sa "Signum laudis".(2)
(1)Kazivanje Branke Prica-Pešut iz Splita, nećakinje Miroslava Štumbergera.
(2) Kazivanje Miroslava Štumbergera za života autoru ove biografije.
Međutim, pilotiranje u hidroplanskoj bazi je ubrzo napustio. Željan novih podviga, javlja se na podmorničarski i torpedni tečaj. Po završetku tečaja bio je raspoređen na podmomicu U-l6, ali greškom administracije našao se na podmornici U-17, što je bila srećna okolnost za njega jer je podmornica U-16 ubrzo bila potopljena i cjelokupna posada je poginula u njoj. Prelaskom komandanta podmornice U-17, Čeha Zdeneka Hudičeka na podmornicu U-28, i Štumberger prelazi na U-28 kao prvi oficir na podmornici, sa bazom na Rosama. Sa ovom podmornicom Štumberger učestvuje u više podmorskih borbenih akcija na Jadranu, u Jonskom i Egejskom moru i u Mesinskom kanalu.
U podmorničarskoj službi ostaje do kra|a prvog svjetskog rata, a slom Austro-ugarske u oktobru 1918. godine zatiče ga na Rijeci.
Već 8. decembra 1918. godine dobija poziv od komandanta mornarice nove Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, admirala Dragutina Price, da se kao Slovenac u novoj državi, javi na dužnost u podmorničarsku bazu u Kumboru. Tu dobija mjesto komandanta baze. Godine 1924-1926. organizuje Tehnički nastavni centar za podvodna oružja (torpeda i podvodne mine) i konstruiše lansirnu rampu za ispitivanje i reglažu torpeda u Kumboru.
[attachment=1]
Podmornica "Nebojša" na kojoj je Miroslav Štumberger
bio prvi komandant 1928-29 godine
Godine 1925, Engleska je ponudila Ratnoj momarici SHS izradu pod-mornica. Miroslav Štumberger kao jedan od tri člana komisije za nadzor grad-nje odlazi u New-Castle i tu boravi 18 mjeseci do završetka i preuzimanja podmornica. Po preuzimanju podmornica »Nebojša« i »Hrabri« biva postavljen za prvog komandanta podmornice »Nebojša«, ali usljed nesuglasnica sa komandom Ratne mornarice ubrzo, 1929. godine, biva smijenjen i ponovo postavljen za komandanta Tehničkog centra za podvodna oružja.
[attachment=2]
KBB Miroslav Stumberger kao komandant
Pomorske oblasti Južnog Jadrana 1934 godine
na svečanoj smotri u Kumboru
Godine 1934. unapređen je u čin kapetana bojnog broda i imenovan za komandata Pomorske oblasti južnog Jadrana i tu dužnost obavlja do 1938. godine. Početkom 1938. godine predložen je na doškolovanje za admirala, ali to odbija i traži da se u svojoj 45-toj godini penzioniše sa beneficiranim stažom kao bivši podmorničar.
U vremenu dok je bio komandant Tehničkog centra za podvodna oružja, a i kasnije, intenzivno se bavio istraživačkim i novatorskim idejama i eksperimentima. Teško je nabrojati sve njegove pronalaske kojih je bilo oko 500. Ovdje ću navesti samo nekoliko primjera: Prilikom preuzimanja podmornica u Engleskoj, tehnička komisija ga je upoznavala sa opremom podmornica.
Među opremom se nalazio i jedan novi tip sonara. Kada su mu početi objašnjavati funkciju sonara, Štumberger ih je prekinuo u objašnjavanju s tim da mu je to već poznato - jer je on konstruktor takvog sonara! Naime, taj svoj izum je posredstvom jednog Belgijanca već ranije poslao u Belgiju na testiranje s tim da mu jave da li je primjenljiv na podmornicama. Belgijanac mu je uskoro odgovorio da je sonar neupotrebljiv, dočim ga je prodao Englezima.
Drugi primjer je eksperimentisanje sa mlaznim motorom na tečno gori-vo još 1923-1925. godine. Prototip motora je poslao u Beč na testiranje, ali odgovor nikada nije dobio. Jedan primjerak takvog mlaznog motora svojevremeno je bio izložen u holu njegovog muzeja u Baošićima. U publikaciji Ministarstva nauke i tehnologije Slovenije od maja 1993. godine, stoji informacija na engleskom jeziku, da je momarički oficir Miroslav Štumberger 1923 - 1925. godine usavršavao mlazni motor na tečno gorivo.(3)
(3) Country Info (Language and Culture) Schentific Endoavor in Slovenia - a Historical Overview (Istorijski pregled jezika i kulture u Sloveniji, str.4/6, Ljubljana 1953.
U to vrijeme Miroslav je napisao i udžbenik za torpedistiku i minerstvo po kojemu sa radilo, ali mu ni to nikada nije priznato. Konstruisao je i podvodnu minu C-15 koja je standardizovana u naoružanju Jugoslovenske kraljevske mornarice.
Starijoj generaciji Bokelja je poznat tragičan događaj koji se dogodio 10. decembra 1944. godine, kada je poslije oslobođenja Boke putnički parobrod »Cetinje« naišao na podvodnu magnetnu minu u Tivatskom zalivu i poto-nuo sa brojnim žrtvama. Tada se došlo do saznanja da su Njemci prije povlačenja iz Boke zaliv zasijali podvodnim magnetnim minama i time paralisali cjelokupni pomorski saobraćaj u zalivu. Primorska komanda južnog Jadrana tada je pozvala Miroslava Štumbergera da riješi razminiranje Boke. Štumberger je konstruisao uređaj kojim je to uspješno i urađeno. Kasnije, kada je iz Sovjetskog saveza stigao novi uredaj za razimniranje ostale obale Jadrana, ustanovljeno je da je ruski uređaj rađen na istom principu kao što je onaj što ga je uradio Štumberger.
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: Dreadnought on September 07, 2009, 09:35:39 am
Miroslav Štumberger je za vrijeme svog službovanja zavolio Boku, stekavši tu mnogobrojne prijatelje i poštovaoce među svojim kolegama i mješta-nima, pa je odlučio da Boku više ne napusti do kraja života. Veoma mu se dopala jedna stara ozidina u zabačenom dijelu Baošića, tu gdje se spajaju tri zaseoka Mogilica, Lug i Staro guvno. Često je na to mjesto dolazio radi inspiracija za svoje slike koje je slikao u prirodi.
Ozidina je bila starina porodice Kamilić. Ozidinu i okolni kamenjar u površini od 2000 m2 otkupio je od Kamilića za 12000 dinara, ali je za gradnju kuće još uložio oko 100.000 dinara. U kuću je ugradio i ukrasne kamene elemente pragova prozora i vrata sa starih palaca iz Perasta, što je za dodatne troškove od 60000 dinara otkupljivao i dopremao konjima sa obale. Počeo je da gradi i pristupni put prema kući kako bi mogao svojim automobilom »ševrolet« kabrioletom stići do kuće, ali je od toga morao da odustane zbog visokih troškova.(4)
[attachment=1]
Kamenjar oko nove kuće uredio je podzidama i cjelokupni ambijent oplemenio parkom i malim vinogradom. Posebno je bio ponosan na oko 200 sadnica raznih ruža, medu kojima je bilo rijetkih primjeraka sa zelenim i cr-nim cvijetom.
Već od svog dolaska u Boku imao je afiniteta za sakupljanje starina ko-jih je u to vrijeme još bilo u izobilju kod mještana. Nije štedio novac za otkup tih predmeta, tako da je uskoro cijela kuća bila puna raznovrsnih etnoloških predmeta, ali i vrijednih primjeraka starog oružja. Sve je to bio rezultat decenijama napornog i intenzivnog rada, ne samo jednog pasioniranog sakupljača starina, nego više i nadasve čovjeka u čijem je stvaralaštvu izraženo duboko osjećanje humanizma.
U ovom njegovom životnom djelu se vidi čovjek-umjetnik zapaženog stvaralačkog duha, visoke kulture i obrazovanosti sa znanjem pet jezika, kulturni radnik i rodoljub.
Svojevremeno je pedantno sačinio popis muzejskog inventara sa nazna-kom porijekla svakog pojedinog predmeta. Komisija imenovna od strane Skupštine opštine Herceg-Novi koja je 29. novembra 1964. godine izvršila popis muzejskih predmeta Štumbergera, popisala je 1472 predmeta i to 372 komada etnografskih, 115 ikona i slika, 27 ćilima raznog porijekla, 20 raznih geografskih mapa, 22 makete jedrenjaka sopstvene izrade, 13 amfora, 220 komada starog novca, 22 predmeta iz NOB-a, 53 komada stilskog namještaja i još 652 komada raznih drugih predmeta.(5)
[attachment=2]
Posebnu vrijednost činila je biblioteka od 1516 knjiga, među kojima je bilo 46 knjiga iz XVII, XVIII i XIX vijeka. Kao najvrednije knjige mogu se navesti tri toma jednog od prvih izdanja Enciklopedija britanika iz 1788. godi-ne. (The New Royal Cyclopaedia and Encyclopaedia, vol. I, II, III. London 1788.)
Miroslav Štumberger je bio i pasionirani graditelj maketa starih jedre-njaka. Njegove makete krase mnoge muzeje u Kotoru i u inostranstvu, kao i brojne druge ustanove i privatne domove kao pokloni. Praktično broja im se ne zna. U izdanju časopisa Vojno pomorske oblasti JRM »Čuvari Jadrana«, 1974. godine u nastavcima je objavljeno uputstvo za izradu maketa brodova koje je napisao Štumberger, pod naslovom »Kako sagraditi model broda« koje i danas upotrebljavaju mnogi modelari.
(4)Kazivanje Blagoja-Blaga Kamilića (1926-2002) iz Baošića, za života autoru ove biografije.
(5) Rješenje Skupstine opštine Herceg-Novi br. 01-48/3 od 8.V. 1964. godine o imenovanju Komisije za procjenu muzejskog materijala zbirke Štumberger Miroslava u Baošićima, u sastavu Popović Dušan, direktor Zavičajnog muzeja u Herceg-Novom za predsjednika Komisije i za članove Komisije: Crnuć Mariju etnologa, Nikolić Iliju, profesora istorije umjetnosti i Pušić Iliju. kustosa Zavičajnog muzeja Herceg-Novi.
Ozidina je bila starina porodice Kamilić. Ozidinu i okolni kamenjar u površini od 2000 m2 otkupio je od Kamilića za 12000 dinara, ali je za gradnju kuće još uložio oko 100.000 dinara. U kuću je ugradio i ukrasne kamene elemente pragova prozora i vrata sa starih palaca iz Perasta, što je za dodatne troškove od 60000 dinara otkupljivao i dopremao konjima sa obale. Počeo je da gradi i pristupni put prema kući kako bi mogao svojim automobilom »ševrolet« kabrioletom stići do kuće, ali je od toga morao da odustane zbog visokih troškova.(4)
[attachment=1]
Kamenjar oko nove kuće uredio je podzidama i cjelokupni ambijent oplemenio parkom i malim vinogradom. Posebno je bio ponosan na oko 200 sadnica raznih ruža, medu kojima je bilo rijetkih primjeraka sa zelenim i cr-nim cvijetom.
Već od svog dolaska u Boku imao je afiniteta za sakupljanje starina ko-jih je u to vrijeme još bilo u izobilju kod mještana. Nije štedio novac za otkup tih predmeta, tako da je uskoro cijela kuća bila puna raznovrsnih etnoloških predmeta, ali i vrijednih primjeraka starog oružja. Sve je to bio rezultat decenijama napornog i intenzivnog rada, ne samo jednog pasioniranog sakupljača starina, nego više i nadasve čovjeka u čijem je stvaralaštvu izraženo duboko osjećanje humanizma.
U ovom njegovom životnom djelu se vidi čovjek-umjetnik zapaženog stvaralačkog duha, visoke kulture i obrazovanosti sa znanjem pet jezika, kulturni radnik i rodoljub.
Svojevremeno je pedantno sačinio popis muzejskog inventara sa nazna-kom porijekla svakog pojedinog predmeta. Komisija imenovna od strane Skupštine opštine Herceg-Novi koja je 29. novembra 1964. godine izvršila popis muzejskih predmeta Štumbergera, popisala je 1472 predmeta i to 372 komada etnografskih, 115 ikona i slika, 27 ćilima raznog porijekla, 20 raznih geografskih mapa, 22 makete jedrenjaka sopstvene izrade, 13 amfora, 220 komada starog novca, 22 predmeta iz NOB-a, 53 komada stilskog namještaja i još 652 komada raznih drugih predmeta.(5)
[attachment=2]
Posebnu vrijednost činila je biblioteka od 1516 knjiga, među kojima je bilo 46 knjiga iz XVII, XVIII i XIX vijeka. Kao najvrednije knjige mogu se navesti tri toma jednog od prvih izdanja Enciklopedija britanika iz 1788. godi-ne. (The New Royal Cyclopaedia and Encyclopaedia, vol. I, II, III. London 1788.)
Miroslav Štumberger je bio i pasionirani graditelj maketa starih jedre-njaka. Njegove makete krase mnoge muzeje u Kotoru i u inostranstvu, kao i brojne druge ustanove i privatne domove kao pokloni. Praktično broja im se ne zna. U izdanju časopisa Vojno pomorske oblasti JRM »Čuvari Jadrana«, 1974. godine u nastavcima je objavljeno uputstvo za izradu maketa brodova koje je napisao Štumberger, pod naslovom »Kako sagraditi model broda« koje i danas upotrebljavaju mnogi modelari.
(4)Kazivanje Blagoja-Blaga Kamilića (1926-2002) iz Baošića, za života autoru ove biografije.
(5) Rješenje Skupstine opštine Herceg-Novi br. 01-48/3 od 8.V. 1964. godine o imenovanju Komisije za procjenu muzejskog materijala zbirke Štumberger Miroslava u Baošićima, u sastavu Popović Dušan, direktor Zavičajnog muzeja u Herceg-Novom za predsjednika Komisije i za članove Komisije: Crnuć Mariju etnologa, Nikolić Iliju, profesora istorije umjetnosti i Pušić Iliju. kustosa Zavičajnog muzeja Herceg-Novi.
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: Dreadnought on September 07, 2009, 09:51:34 am
Drugi svjetski rat Miroslav Štumberger je veoma teško podnio. Usamljen, bez rodbine, bio je upućen na brigu mještana Baošića koji su mu za cijelo vrijeme rata ukazivali dužnu pažnju. Vješto je izbjegavao nastojanje okupatora da ga uvuku u bilo kakvu saradnju iako mu je za saradnju nuđena nagrada u zlatnicima. Ta njegova odbojnost rezultirala je internacijom u logor na poluostrvu Prevlaci. Malo je poznato da je u toku rata bio aktivan saradnik ilegalnog narodno oslobodilačkog pokreta.
Jedan od njegovih ilegalnih veza sa Orjenskim partizanskim bataljonom, koji je jednom četom dejstvovao u zaleđu Baošića, na Bunovićima, bio je i danas živi Bijeljanin Aleksandar-Leka Todorović (83). Vrijedno je opisati jednu akciju koju je po nalogu tadašnjeg komandira bunovičke čete Orjenskog bataljona Jugola Grakalića (1920 - 1943), posredstvom Leke Todorovića pripremio Miroslav Štumberger kao stručnjak za podvodna oružja:
Za vrijeme italijanske okupacije 1941-1943. godine u Boki Kotprskoj stalno je stacionirala zastarjela italijanska krstarica "Bari". Pošto krstarica nije bila sposobna za borbene aktivnosti na Mediteranu, svojim dalekometnim topovima velikog kalibra predstavljala je pokretnu artiljerijsku tvrđavu u zalivu. Svojim dejstvima često je gađala položaje Orjenskog bataljona i zagorska sela. Iz tog razloga Jugole Grakalić je od ilegalaca zatražio da se ta "šarulja" (kako su je populamo nazivali mještani uslijed crno-sive maskirne boje) uništi.
Prema uputstvima Štumbergera, Leka Todorović (koji je inače bio elektromehaničar i u to vrijeme zaposlen u Arsenalu u Tivtu), konstruisao je elektromagnetni upaljač (detonator) za jednu podvodnu minu koju je trebalo aktivirati ispod krstarice. Podvodnu minu je trebao sa skladišta iz Kumbora da motornom barkasom iznese Stevo Marić (1906 - 1979), koji je sa tom barkasom bio u službi italijanske lokalne plovidbe kroz Boku, a barkasa je inače bila stacionirana u Kumboru u blizini skladišta mina.
[attachment=1]
Krstarica "Bari" je u to vrijeme bila na sidrištu ispred Risna. Predviđeno je bilo da se noću mina konopcem od "parangala" od rta "Sopot" navuče na krstaricu sa rta "Banja" koji se nalazi na suprotnoj strani risanskog zaliva. Jedinu teškoću za ovu akciju predstavljao je sidreni lanac broda u koji bi mina mogla da zapne. Za rješenje ovog problema bio je zadužen ilegalac, inače ribar, Baošićanin Savo Cvjetković (1920 - 1988). Savo je trebao noću čamcem ili plivajući da provuče konopac između sidrenog lanca i broda.(6)
(6) Kazivanje Aleksandra-Leke Todorovića (83) iz Bijele.
Kada su sve pripreme urađene i aktiviranje elektromagnetnog upaljača više puta isprobano, Italijani su nešto naslutili i u zadnji čas krstaricu premjestili na sidrište ispred Njivica. Da je ova diverzija uspješno izvedena, bila bi to jedna od najznačajnijih diverzija drugog svjetskog rata u Sredozemlju.
Znatiželjnicima Štumberger je vrata svoje kuće nazvane "Dom starog kapetana", otvorio 1955. godine. Od tada je njegova kuća sa muzejskom zbirkom postala nezaobilazna turistička atrakcija. O njemu se pročulo širom Jugoslavije, pa i dalje van njenih granica. Od tada su "Dom starog kapetana" posjećivali nebrojeni turisti, inostrani i domaći, đačke ekskurzije, pripadnici JNA, i domaći građani. Za svakoga je Miroslav imao neku zanimljivu priču koju su bez daha slušali posjetioci.
1964. godine u knjigu posjetilaca muzeja upisalo se 760 posjetilaca. Posredstvom štampe, filmova i televizije šira javnost je upoznavana sa životom i radom Štumbergera. Pošta u Baošićima je za života Štumbergera primala dnevno više pošiljki nego cijelo naselje zajedno. Za svoje zasluge na popularisanju pomorstva dobio je Zlatnu plaketu Bokeljske momarice, Srebrno jedro Komande ratne momarice Jugoslavije, dvostruki je dobitnik Oktobarske nagrade grada Herceg-Novog, ali između brojnih odlikovanja i priznanja počasno mjesto je imao Orden zasluge za narod kojim ga je odlikovao predsjednik SR Jugoslavije Josip Broz Tito.
Miroslav Štumberger je doživio duboku starost. Pred kraj svoga života očigledna je bila njegova zabrinutost za sudbinu svoje ostavštine. Nemajući direktnog nasljednika želio je da se oduži ovom kraju, pa je odlučio da svoju kuću i muzejsku zbirku zavješta opštini u kojoj je proveo život. To je uradio uprkos ponudi njegovih Slovenaca - delegacije Pomorskog muzeja iz Pirana, da zbirku posmrtno prenesu u Piran.
Vodio je više pregovora i sa predstavnicima JRM admiralima Ivanom Purišićem i Brankom Mamulom da muzej preuzme JRM, pod uslovom da mu-zej ostane u Baošićima. Svoj muzej je ponudio i Opštini Herceg-Novi i tu je svoju želju potvrdio sa dva testamenta sačinjena pred Opštinskim sudom u Herceg-Novom 30. oktobra 1973. i 22. januara 1979. godine. Međutim, kasnije, testamentom sačinjenim 7. maja 1979. godine pred Opštinskim sudom u Dubrovnilcu, gdje je bio poslije katastrofalnog zemljotresa na crnogorskom primorju privremeno smješten u Domu kapetana, kao svoju posljednju želju, za nasljednika svoje ostavstine proglasio je Mjesnu zajednicu Baošići, uz neke manje djelove imovine koje je zavještao svojoj nećakinji Branki Prica-Pešut i Dragoljubu Kruščiću iz Baošića koji mu je pomagao u održavanju doma.(7)
(7) Rješenje o nasljeđivanju Opštinskog suda u Herceg-Novom, Posl. br. O.118/83, od 30.12. 1985. godine.
Ovdje se može napomenuti i jedan detalj prilikom pisanja testamenta u Dubrovniku. Davanju testamentalne izjave bio je prisutan advokat Žarko Stanovčić iz Herceg-Novog sa dva ljekara neuropsihijatra iz dubrovačke bolnice, dr Mirković i dr Miketić, radi potvrde sposobnosti starije osobe za davanje testamentalne izjave. Nakon razgovora sa Štumbergerom ljekari su advokatu Stanovčiću izjavili da je Štumberger pametniji od njih obojice.
Vrijedno je citirati klauzulu testamenta iz koje se vidi koliko je Štumberger bio privržen Baošićima:
"...iz ove kuće, koju ostavljan sa svim inventarom Mjesnoj zajednici Baošići, radi čega je osnovana i cijela zadužbina, ne smije se izneti nikakvi predmet, niti u svrhu grupnih izložbi izvan ove kuće, a ni u bilo koju drugu ustanovu, a pogotovu ne u svrhu prodaje ili poklona, pa želim i određujem da ona vazda predstavlja jednu cjelinu."
[attachment=2]
Mirostav Štumberger umro je 6. maja 1983. godine u 92 godini života. Onemoćao, svoje posljednje dane proveo je u Institutu "Dr. Simo Milošević" u Igalu, okružen dužnom pažnjom tamošnjeg medicinskog osoblja, Njegovi posmrtni ostaci kremirani su i urna sa pepelom uzidana je ispod mramome ploče sa natpisom, u holu "Doma starog kapetana" u Baošićima.
Uspomenu na "Starog kapetana" danas nosi Klapa "Stari kapetan" iz Baošića sa pjesmom
"U Baošiću ima stan Kuća ta prepuna suvenira,
Gdje zivje stari kapetan, A svaki u srce dira.
Što mora je oplovio I sjeća na mladost
I cijeli svijet volio. Naš kapetan ponosno u njem živje" ...
Na kraju jedna tužna napomena: Oštećenja od katastrofalnog zemljotresa 1979. godine na "Domu starog kapetana" do danas nijesu sanirana i muzej je zatvoren. U međuvremenu dogodile su se i nekolike provale u zgradu i znatan dio vrijednih eksponata netragom je nestao. Nadležni opštinski organi Herceg-Novog više puta su raspravljali šta da se preduzme radi sanacije i zaštite zgrade. Posljednji put Skupština opštine Herceg-Novi 30. aprila 2001. godine, imala je na dnevnom redu pitanje zadužbina u opštini, među kojima se raspravljalo i o muzeju Štumbergera ali osim što je uprava Galerije "Josip Bepo Benković" iz Herceg-Novog izvršila popis preostalog inventara u muzeju, ništa drugo nije preduzeto 8.
8 Informacija o stanju zadužbina Štumberger, Zloković, Bošković, Duković, Laketić i Đanjević. Dodatak - izlaganje načelnika Sekretarijata za društvene djelatnosti i opštu upravu Olivere Doklestić na sjednici Sklupštine opštine Herceg-Novi, održane 30.04.2001. godine.
Autor teksta: Čaba Mađar
Jedan od njegovih ilegalnih veza sa Orjenskim partizanskim bataljonom, koji je jednom četom dejstvovao u zaleđu Baošića, na Bunovićima, bio je i danas živi Bijeljanin Aleksandar-Leka Todorović (83). Vrijedno je opisati jednu akciju koju je po nalogu tadašnjeg komandira bunovičke čete Orjenskog bataljona Jugola Grakalića (1920 - 1943), posredstvom Leke Todorovića pripremio Miroslav Štumberger kao stručnjak za podvodna oružja:
Za vrijeme italijanske okupacije 1941-1943. godine u Boki Kotprskoj stalno je stacionirala zastarjela italijanska krstarica "Bari". Pošto krstarica nije bila sposobna za borbene aktivnosti na Mediteranu, svojim dalekometnim topovima velikog kalibra predstavljala je pokretnu artiljerijsku tvrđavu u zalivu. Svojim dejstvima često je gađala položaje Orjenskog bataljona i zagorska sela. Iz tog razloga Jugole Grakalić je od ilegalaca zatražio da se ta "šarulja" (kako su je populamo nazivali mještani uslijed crno-sive maskirne boje) uništi.
Prema uputstvima Štumbergera, Leka Todorović (koji je inače bio elektromehaničar i u to vrijeme zaposlen u Arsenalu u Tivtu), konstruisao je elektromagnetni upaljač (detonator) za jednu podvodnu minu koju je trebalo aktivirati ispod krstarice. Podvodnu minu je trebao sa skladišta iz Kumbora da motornom barkasom iznese Stevo Marić (1906 - 1979), koji je sa tom barkasom bio u službi italijanske lokalne plovidbe kroz Boku, a barkasa je inače bila stacionirana u Kumboru u blizini skladišta mina.
[attachment=1]
Krstarica "Bari" je u to vrijeme bila na sidrištu ispred Risna. Predviđeno je bilo da se noću mina konopcem od "parangala" od rta "Sopot" navuče na krstaricu sa rta "Banja" koji se nalazi na suprotnoj strani risanskog zaliva. Jedinu teškoću za ovu akciju predstavljao je sidreni lanac broda u koji bi mina mogla da zapne. Za rješenje ovog problema bio je zadužen ilegalac, inače ribar, Baošićanin Savo Cvjetković (1920 - 1988). Savo je trebao noću čamcem ili plivajući da provuče konopac između sidrenog lanca i broda.(6)
(6) Kazivanje Aleksandra-Leke Todorovića (83) iz Bijele.
Kada su sve pripreme urađene i aktiviranje elektromagnetnog upaljača više puta isprobano, Italijani su nešto naslutili i u zadnji čas krstaricu premjestili na sidrište ispred Njivica. Da je ova diverzija uspješno izvedena, bila bi to jedna od najznačajnijih diverzija drugog svjetskog rata u Sredozemlju.
Znatiželjnicima Štumberger je vrata svoje kuće nazvane "Dom starog kapetana", otvorio 1955. godine. Od tada je njegova kuća sa muzejskom zbirkom postala nezaobilazna turistička atrakcija. O njemu se pročulo širom Jugoslavije, pa i dalje van njenih granica. Od tada su "Dom starog kapetana" posjećivali nebrojeni turisti, inostrani i domaći, đačke ekskurzije, pripadnici JNA, i domaći građani. Za svakoga je Miroslav imao neku zanimljivu priču koju su bez daha slušali posjetioci.
1964. godine u knjigu posjetilaca muzeja upisalo se 760 posjetilaca. Posredstvom štampe, filmova i televizije šira javnost je upoznavana sa životom i radom Štumbergera. Pošta u Baošićima je za života Štumbergera primala dnevno više pošiljki nego cijelo naselje zajedno. Za svoje zasluge na popularisanju pomorstva dobio je Zlatnu plaketu Bokeljske momarice, Srebrno jedro Komande ratne momarice Jugoslavije, dvostruki je dobitnik Oktobarske nagrade grada Herceg-Novog, ali između brojnih odlikovanja i priznanja počasno mjesto je imao Orden zasluge za narod kojim ga je odlikovao predsjednik SR Jugoslavije Josip Broz Tito.
Miroslav Štumberger je doživio duboku starost. Pred kraj svoga života očigledna je bila njegova zabrinutost za sudbinu svoje ostavštine. Nemajući direktnog nasljednika želio je da se oduži ovom kraju, pa je odlučio da svoju kuću i muzejsku zbirku zavješta opštini u kojoj je proveo život. To je uradio uprkos ponudi njegovih Slovenaca - delegacije Pomorskog muzeja iz Pirana, da zbirku posmrtno prenesu u Piran.
Vodio je više pregovora i sa predstavnicima JRM admiralima Ivanom Purišićem i Brankom Mamulom da muzej preuzme JRM, pod uslovom da mu-zej ostane u Baošićima. Svoj muzej je ponudio i Opštini Herceg-Novi i tu je svoju želju potvrdio sa dva testamenta sačinjena pred Opštinskim sudom u Herceg-Novom 30. oktobra 1973. i 22. januara 1979. godine. Međutim, kasnije, testamentom sačinjenim 7. maja 1979. godine pred Opštinskim sudom u Dubrovnilcu, gdje je bio poslije katastrofalnog zemljotresa na crnogorskom primorju privremeno smješten u Domu kapetana, kao svoju posljednju želju, za nasljednika svoje ostavstine proglasio je Mjesnu zajednicu Baošići, uz neke manje djelove imovine koje je zavještao svojoj nećakinji Branki Prica-Pešut i Dragoljubu Kruščiću iz Baošića koji mu je pomagao u održavanju doma.(7)
(7) Rješenje o nasljeđivanju Opštinskog suda u Herceg-Novom, Posl. br. O.118/83, od 30.12. 1985. godine.
Ovdje se može napomenuti i jedan detalj prilikom pisanja testamenta u Dubrovniku. Davanju testamentalne izjave bio je prisutan advokat Žarko Stanovčić iz Herceg-Novog sa dva ljekara neuropsihijatra iz dubrovačke bolnice, dr Mirković i dr Miketić, radi potvrde sposobnosti starije osobe za davanje testamentalne izjave. Nakon razgovora sa Štumbergerom ljekari su advokatu Stanovčiću izjavili da je Štumberger pametniji od njih obojice.
Vrijedno je citirati klauzulu testamenta iz koje se vidi koliko je Štumberger bio privržen Baošićima:
"...iz ove kuće, koju ostavljan sa svim inventarom Mjesnoj zajednici Baošići, radi čega je osnovana i cijela zadužbina, ne smije se izneti nikakvi predmet, niti u svrhu grupnih izložbi izvan ove kuće, a ni u bilo koju drugu ustanovu, a pogotovu ne u svrhu prodaje ili poklona, pa želim i određujem da ona vazda predstavlja jednu cjelinu."
[attachment=2]
Mirostav Štumberger umro je 6. maja 1983. godine u 92 godini života. Onemoćao, svoje posljednje dane proveo je u Institutu "Dr. Simo Milošević" u Igalu, okružen dužnom pažnjom tamošnjeg medicinskog osoblja, Njegovi posmrtni ostaci kremirani su i urna sa pepelom uzidana je ispod mramome ploče sa natpisom, u holu "Doma starog kapetana" u Baošićima.
Uspomenu na "Starog kapetana" danas nosi Klapa "Stari kapetan" iz Baošića sa pjesmom
"U Baošiću ima stan Kuća ta prepuna suvenira,
Gdje zivje stari kapetan, A svaki u srce dira.
Što mora je oplovio I sjeća na mladost
I cijeli svijet volio. Naš kapetan ponosno u njem živje" ...
Na kraju jedna tužna napomena: Oštećenja od katastrofalnog zemljotresa 1979. godine na "Domu starog kapetana" do danas nijesu sanirana i muzej je zatvoren. U međuvremenu dogodile su se i nekolike provale u zgradu i znatan dio vrijednih eksponata netragom je nestao. Nadležni opštinski organi Herceg-Novog više puta su raspravljali šta da se preduzme radi sanacije i zaštite zgrade. Posljednji put Skupština opštine Herceg-Novi 30. aprila 2001. godine, imala je na dnevnom redu pitanje zadužbina u opštini, među kojima se raspravljalo i o muzeju Štumbergera ali osim što je uprava Galerije "Josip Bepo Benković" iz Herceg-Novog izvršila popis preostalog inventara u muzeju, ništa drugo nije preduzeto 8.
8 Informacija o stanju zadužbina Štumberger, Zloković, Bošković, Duković, Laketić i Đanjević. Dodatak - izlaganje načelnika Sekretarijata za društvene djelatnosti i opštu upravu Olivere Doklestić na sjednici Sklupštine opštine Herceg-Novi, održane 30.04.2001. godine.
Autor teksta: Čaba Mađar
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: jadran2 on September 08, 2009, 04:16:47 pm
Iz Marine Almanach-a za 1916.g. (sl. Almanach fuer die k. und. k. Kriegsmarine 1916.), Ratno izdanje, XXXVI godiste, izdanog u Puli, a stampanog u Ljubljani, nasao sam u VI dijelu - Personalno stanje k.u.k. KM - pod rbr. 153 za porucnike fregate (Fregattenleutnants) podatke o Stumberger Miroslavu (ime navedeno kao Friedrich, moglo se naci germaniziranih imena).
Iz ostalih podataka vidi se godiste 1892, u sluzbi od 12.9.1911. (tu medjutim nije uracunato dotadasnje skolovanje u KM), rang i odlikovanja (odlikovan broncanom medaljom za vojne zasluge na vrpci kriza za vojne zasluge, Spomen Kriz 1912/13.)
[attachment=1]
Iz ostalih podataka vidi se godiste 1892, u sluzbi od 12.9.1911. (tu medjutim nije uracunato dotadasnje skolovanje u KM), rang i odlikovanja (odlikovan broncanom medaljom za vojne zasluge na vrpci kriza za vojne zasluge, Spomen Kriz 1912/13.)
[attachment=1]
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: jadran2 on September 08, 2009, 04:18:25 pm
ispricavam se - redni broj 147.
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: jadran2 on September 28, 2009, 08:20:19 am
Bas sam nasao jednu fotografiju datiranu 12.4.53. sa osobnim potpisom Stumberger gdje je napisao na poledjini :
"Cosak u mom "muzeju" - (ovih dana za cas sto nije izgorio)".
[attachment=1]
"Cosak u mom "muzeju" - (ovih dana za cas sto nije izgorio)".
[attachment=1]
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: treciclan on March 18, 2010, 11:37:53 am
na http://baosic.tripod.com/ moze se videti sta je sve pokradeno iz muzeja kapetana Stumbergera u periodu 1999-2000
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: Dreadnought on March 18, 2010, 11:45:20 am
Ovo je naprosto strašno .... :krsta
Ovoliku količinu muzejskih predmeta pokrasti ?? ... To je moralo biti rađeno u dužem vremenskom periodu. Tako sistematski "počistiti" eksponate, pa to je mogla samo dobro organizovana i logistički podržana grupa ...
Strašno ... nemam reči!
Ovoliku količinu muzejskih predmeta pokrasti ?? ... To je moralo biti rađeno u dužem vremenskom periodu. Tako sistematski "počistiti" eksponate, pa to je mogla samo dobro organizovana i logistički podržana grupa ...
Strašno ... nemam reči!
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: jadran2 on March 23, 2010, 05:55:26 pm
Nazalost se tu i nema nesto reci.
Bijedna situacija i besparica, nedostatak ljubavi i posvemasnji nemar prema pomorskoj proslosti ----.
Nekako me na ovaj odgovor ponukala i nocasnja fotografija "vizite" rupe na "Tinu Ujevicu" koju je postavio Barba.
Isti je takav "stav" prema cjelokupnoj proslosti na vecem dijelu istocnog Jadrana, prema "Istranki" u Vranjicu, prema Pomorskom muzeju na Gripama (ovaj su u dva radna dana u veljaci posjetila ukupno DVA posjetioca). To bi se dala popraviti da postoji bilo kakav osjecaj kod ljudi koji odlucuju i koji to lako mogu popraviti.
Ali sto je tu je.
Pogledajte opet jednu od fotografija "Tina Ujevica".
Bijedna situacija i besparica, nedostatak ljubavi i posvemasnji nemar prema pomorskoj proslosti ----.
Nekako me na ovaj odgovor ponukala i nocasnja fotografija "vizite" rupe na "Tinu Ujevicu" koju je postavio Barba.
Isti je takav "stav" prema cjelokupnoj proslosti na vecem dijelu istocnog Jadrana, prema "Istranki" u Vranjicu, prema Pomorskom muzeju na Gripama (ovaj su u dva radna dana u veljaci posjetila ukupno DVA posjetioca). To bi se dala popraviti da postoji bilo kakav osjecaj kod ljudi koji odlucuju i koji to lako mogu popraviti.
Ali sto je tu je.
Pogledajte opet jednu od fotografija "Tina Ujevica".
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: jadran2 on August 10, 2010, 09:52:38 pm
naisao sam na potpis kbb M. Stumbergera sa pecatom (komandanta) Komande Podvodnog Oruzja
[attachment=1]
[attachment=1]
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: marinero on July 03, 2015, 10:07:43 am
Napokon jedna lijepa vijest!
http://www.bokanews.me/djir-kroz-boku/otvoren-dom-starog-kapetana-miroslava-stumbergera/
http://www.bokanews.me/djir-kroz-boku/otvoren-dom-starog-kapetana-miroslava-stumbergera/
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: morest on July 03, 2015, 10:22:12 am
Odlična vijest. Svakako stavljam ovaj dom (muzej/zbirku) na popis mjesta koja ću svakako posjetiti kada posjetim Boku i Herceg Novi. Samo, nije mi jasno kako su na fotografiji br. 18. onako diletantski postavili vrpcu na oficirsku šapku višeg oficira KJRM?Pa ono je skroz naopako, kako nitko nije primjetio?Jesu li konzultirali struku pri sastavljanju eksponata za postavu?
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: marinero on July 03, 2015, 11:25:52 am
Naravno da nisu, ali bolje i ovo nego nista...........
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: jadran2 on July 12, 2015, 02:12:21 pm
Ipak, veliki korak, taj detalj ce se ispraviti valjda.
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: motorista 57 klasa on July 13, 2015, 07:05:54 am
Bio sam 1968 godine u Đenovićima na letovanju, jedan dan smo posetili kuću muzej Kapetana Šturmbergera. Tada još vitalni
Stari kapetan,nas je vodio kroz postavku i objašnjavao pojedine eksponate. Ja sam zapamtio da je na jednom mestu stajala lobanja
za koju je Stari kapetan rekao: "zlobnici kažu da je ovo lobanja moje supruge, koju sam ubio i pojeo kada je više nisam voleo".
Koliko me sećanje služi tada je zbirka još uvek bila neokrnjena, čak mislim da je Kapetan dobijao i poklone od ljudi koji su putovali
svetom i donosili mu razne suvenira. Čini mi se da su u kući bila vrata sa njegove podmornice. Za ovo poslednje nisam
siguran da li je stvarno sećanje ili konstrukcija dečije mašte.
Stari kapetan,nas je vodio kroz postavku i objašnjavao pojedine eksponate. Ja sam zapamtio da je na jednom mestu stajala lobanja
za koju je Stari kapetan rekao: "zlobnici kažu da je ovo lobanja moje supruge, koju sam ubio i pojeo kada je više nisam voleo".
Koliko me sećanje služi tada je zbirka još uvek bila neokrnjena, čak mislim da je Kapetan dobijao i poklone od ljudi koji su putovali
svetom i donosili mu razne suvenira. Čini mi se da su u kući bila vrata sa njegove podmornice. Za ovo poslednje nisam
siguran da li je stvarno sećanje ili konstrukcija dečije mašte.
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: marinero on July 13, 2015, 11:49:44 am
Za vrata sa podmornice je tačno - i danas se u kući u jednu prostoriju ulazi kroz vrata skinuta sa jedne od vodonepropusnih pregrada podmornice "Nebojša". Što se lobanje tiče, čija je ne znam, ali supruzina definitivno nije jer se kbb Štumberger, koliko znam, nikada nije ženio....
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: motorista 57 klasa on July 13, 2015, 12:02:28 pm
Naravno daje kapetan tu rečenicu izgovorio u šali, a drago mi je da vrata nisu predmet dečije mašte.
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: Milan (longtrip) on December 03, 2017, 11:59:40 pm
Miroslav Štumberger
Iako kontinentalac rođen daleko od mora, Miro je još u djetinjstvu pokazivao ljubav prema pomorstvu i tehnici, pa je nakon završene Gimnazije u Ljubljani, uz stričevu pomoć, upisao Vojno-pomorsku akademiju Carske i Kraljevske Ratne Mornarice Austro-Ugarske u Rijeci i završio je 1912. primjernim uspjehom.
[attachment=1]
Raketni motor je pogon budućnosti. On će za relativno kratko vrijeme, jednog dana čovjeku omogućiti da putuje i do drugih planeta - citat je koji bi vjerovatno mnogi pripisali čuvenom dr Verneru fon Braunu, njemačkom raketnom inženjeru iz Drugog svjetskog rata i ocu američkog svemirskog programa, čija je raketa Saturn V krajem šezdesetih čovjeka odvela na Mjesec.
Rečenicu sa početka teksta, međutim, izgovorio je jedan Bokelj - kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger, čovjek za koga crnogorska javnost gotovo da ne zna kao jednog od pionira raketne tehnologije na ovim prostorima.
Štumberger je rođen 2. jula 1892. u mjestu Šmarje pri Jelšahu, kod Celja u Sloveniji, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj.
[attachment=2]
Iako kontinentalac rođen daleko od mora, Miro je još u djetinjstvu pokazivao ljubav prema pomorstvu i tehnici, pa je nakon završene Gimnazije u Ljubljani, uz stričevu pomoć, upisao Vojno-pomorsku akademiju Carske i Kraljevske Ratne Mornarice Austro-Ugarske u Rijeci i završio je 1912. primjernim uspjehom.
Po završetku akademije, novoproizvedeni mladi oficir raspoređen je na službu na stari bojni brod - obalsku oklopnjaču SMS „Monarch“.
Tim brodom Štumberger 1914. prvi put dolazi u Boku Kotorsku sa kojom će ga dalje vezati životna sudbina. Energičan i zagrižen za nauku i tehnologiju, poručnik korvete Štumberger dobrovoljno se javlja u tada potpuno novi vid oružanih snaga - Pomorsko vazduhoplovstvo K.u.K. Kriegsmarine, jer su ga neodoljivo privlačili avioni koji su tada bili još u povojima razvoja.
Stoga sa ratnog broda Štumberger biva prekomandovan i poslat na letačku i obuku za hidropilota-izviđača u Pulu.
U Boku se vraća na proljeće 1915. jer je prekomandovan na službu u novoformiranu Seeflugtstation (baza Pomorskog vazduhoplovstva) u Kumboru, jednoj od najaktivnijih jedinica austrougarske hidroacijacije tokom Prvog svjetskog rata. Prve borbene letove poručnik fregate Štumberger obavlja kao koopilot - izviđač na hidroplanima tipal „Lohner M“ maja 1915. Austro-Ugaska koja je u međuvremenu zvanično zaratila i sa Italijom, 24. maja 1915. preduzima veliki napad flotom na italijansku obalu Jadrana i bomdardovanje sa mora vojnih i industrijskih postrojenja duž linijje Ankona - Termoli.
“Moju prvu borbenu misiju letio sam 24. maja 1915. zajedno sa našim komandantom, kapetanom fregate Hugom Okremilerom. Zadatak nam je bio da izviđamo južni dio Jadrana na relaciji od rta Pali u Italiji do albanske obale. Tri dana kasnije poslat sam sa drugim pilotom, poručnikom fregate Hugom fon Viktorinom, u napad na neprijateljsku flotu koja se sa otvorenog mora približavala rtu Oštro na ulazu u Boku. U tim ranim danima sve je bilo vrlo jednostavno i krajnje rudimentarno.
U avionu nismo imali nikakve nišanske sprave i bombe koje smo nosili, morale su da budu ručno izbačene na cilj. Uspjeh u pogađanju cilja zavisio je isključivo od mog osjećaja kada ću odbaciti bombe. Pod jakom protivavionskom paljbom, napali smo jednu krstaricu, a bombe su bez detonacije pale u more i potonule, daleko od mjesta gdje sam želio da završe. Ipak, i bez pogotka, naš napad je smatran uspjehom jer su neprijateljski brodovi odstupili, pa sam odlikovan medaljom Signum Laudis. Nekoliko dana kasnije, dobio sam zadatak da testiram novi model avio-bome na poligonu koji je bio markiran u dijelu Tivatskog zaliva ispred Kumbora.
Pitam se zašto li su izabrali baš mene, svježeg diplomca hidoizviđačkog kursa. Moje ciljanje se pokazalo kao gotovo potpuna katastrofa jer ne samo što sam prebacio cilj, već sam skoro pogodio i tehničku komisiju koja je organozovala čitav pokus i posmatrala ga sa, kako su oni smatrali, sigurne udaljenosti. Po povratku u bazu dobio sam propisnu tiradu od strane nadređenih koji su mi čak zaprijetili i vojnim sudom. Na kraju krajeva, odlučili su da hidroavijacijska služba nije za mene, pa sam preraspoređen na podmornice”, zapisao je Štumberger u dnevniku tok kratke letačke karijere.
Ipak, i podmornice na koje su ga poslali bile su veoma inspirativne za mladog oficira jer je podmorničarstvo kao tada novi i veoma efikasan vid ratovanja doživljavalo izuzetno brz razvoj i napredak.Tehnologija i agresivna taktika podmornica - ratnih brodova koi su zaranjali ispod morske površine i tako neopaženo prilazili i sa uspjehom napadali često i mnogo većeg i jačeg neprijatelja od sebe, savršeno se slagala sa interesovanjima i karakterom mladog Štumbergera.
Po završetku podmorničkog i torpednog kursa on je rapsoređen na podmornicu SMU-16, ali je zbog greške administracije, ipak završio na podmornici SMU-17, tipa UB-I. To se za njega pokazala kao srećna okolnost jer je SMU-16 koja je djelovala iz podmorničke baze u Boki, stradala 17. oktobra 1916, u albanskim vodama.
Nakon što je torpedovala italijanski razarač „Nembo“, SMU-16 je udario parobrod „Bormida“ koga je pratio pogođeni razarač i teško je oštetio. SMU-16 je ubrzo potonula pri čemu su dvojica članova njene posade poginula, a ostatak je dopao u zarobljeništvo do kraja rata.
Štumberger je na SMU-17 imao sreću da za komandanta dobije jednog od najboljih austrougarskih podmorničara, poručnika bojnog broda Zdenjeka Hudečeka. Zajedno marta 1917. prelaze na novu i mnogo sposobniju podmornicu SMU-28 tipa UB-II sa kojom je ratovao protiv saveznika i na Mediteranu.Tokom tih patrola na koje je isplovljavala iz baze u Boki, SMU-28 i Štumberer koji je na podmornici bio treći oficir, imali su brojne avanture, preživjeli teške situacije ali i potopili 11 savezničih trgovačkih brodova sa ukupno 47.788 bruto-tona, po čemu je SMU-28 bila najuspješnija austrougarska podmornica u Prvom svjetskom ratu.
Kraj rata oktobra 1918. Štumbergera zatiče na Rijeci gdje uskoro dobija poziv admirala Dragutina Price, komandanta Mornarice novoformirane države - Kraljevine SHS, da se kao Slovenac, javi na dužnost u sada već bivšoj austro-ugarskoj Podmorničkoj bazi u Kumboru.Štumberger je postavljen za komandanta baze koja u to trenutku nije imala podmornice, ali njegovo veliko iskustvo i tehnička potkovanost doprinijeli su da Kraljevina SHS uskoro krene u nabavku prvih podmornica.
One su naručene u Velikoj Britaniji, a Štumberger je 1926. imenovan u devetočlanu Tehničku komisiju koja je upućena u brodogradolište kompanije “Vickers” u Njukaslu gdje je 18 mjeseci komisija nadzirala i pratila izgradnju dvije nove podmornice tipa „L“.
Po završetku izgradnje, Štumberger je postavljen za zamjenika komandanta na podmornici P-2 „Nebojša“ sa kojom se 8. aprila 1928. vraća u Boku, u Tivat gdje je u pomorskom Arsenalu uspostavljena i baza Prve podmorničke flotile Kraljevine Jugoslavije.
Štumberger je kratko od 15. oktobra 1928. do 27. jula 1929. bio i komandant podmornice „Nebojša“.
Sa tog mjesta odlazi ponovno u Kumbor na dužnost komandanta Komande podvodnog oružja Mornarice, a koju je upravo Štumberger u obliku Tehničkog i nastavnog centra za podvodna oružja, ustanovio 1924.
[attachment=3]
Na njegovu inicijativu, u Kumboru je, istočno od rta Vrbanj, sredinom dvadesetih godina podignutra ispitna stanica za lansiranje torpeda. Odavde su torpeda bez bojeve glave, lansirana u pravcu Tivta i uređajima se pratila njihova putanja, brzina i još neki bitni parametri.
Lansiranje je vršeno u stanici na način što su torpeda spuštana dizalicom na oko sedam metara dubine, mehanički je aktivirana prekretna poluga i torpedo je startalo.
[attachment=4]
Postojale su određene reperne tačke na obali Luštice (Pristan - Petrovići) i u Đenovićima koja su služila za mjerenje brzine torpeda i odstupanje od pravolinijske putanje. Na krajnjem dometu, torpedo je ostajalo bez goriva (komprimovanog zraka koji je pokretao pogonski motor), nakon čega bi isplivalo na površinu mora, a onda bi ga pokupio neki od pomoćnih brodova Mornarice i vratio u Kumbor.
Ispitna lansirna stanica u Kumboru prestala je da se koristi u osnovnoj namjeni krajem šezdesetih godina prošlog vijeka kada su u naoružanje tadašnje JRM uvedena moderna torpeda sa glavom za samonavođenje na cilj.
Dok je tek uspostavljao temelje lansirne stanice ali i čitavog Tehničkog centra za podvodna oružja u Kumboru sredinom dvadesetih, Štumberger se intenzivno bavio i tehničkim inovacijama. Posebno ga je privlačio tada vrlo egzitični raketni pogon koji je domišljati slovenački oficir smatrao idealnom propulzijom za pojedina sredstva ratne tehnike, ali i za buduća i još neosmišljena prevozna sredstva koja će čovječanstvu omogućiti da se jednog dana otisne na putovanje u nepoznato - svemir.
Štumberger je konstruisao sopstveni raketni motor na tečno gorivo i 24. marta 1924. izvršio uspješno testiranje, lansiravši opitnu manju letjelicu pogonjenu upravo umanjenom verzijom tog motora.
Prototip raketnog motora u punoj veličini, Štumbergegr je, prema navodima Čabe Mađara u zborniku “Boka”, poslao na testiranje u Beč ali odgovor o ishodu tih opita nije nikada dobio.
Štumbergerov raketni motor na tečno gorivo u smanjenoj verziji, poletio je skoro dvije godine ranije od modela rakete pogonjene sličnim motorom koji je konstruisao glasoviti američki inženjer Robert H. Godard, a koji se u svjetskoj javnosti smatra ocem moderne raketne tehnologije. Američki izumitelj je imao veliku finansijsku podršku države i krupnog kapitala iz vojne industrije da nastavi sa svojim istraživanjima, dok je mornarički oficir iz Boke, uprkos obećavajućim rezultatima početnih pokusa, morao da zbog nedostatka novca, obustavi pionirski rad na tom polju.
Ipak, nemirni tehnički duh i oštri um Mirolsava Štumbergera nisu mirovali pa je u godinama pred Drugi svjetski rat napravio čitavu plejadu tehničkih inovacija na već postojećim sredstvima ratne tehnike, poput protivbrodskih mina tipaa C-15 ili sonara koji se koristi na podmornicama za otkrivanje ciljeva i orijentaciju zaronjenog plovila u prostoru.
Uz to, Štumberger je osmislio i konstruisao i čitav niz potpuno novih uređaja poput jedne naprave za individualno spašavanje posade iz potonule podmornice ili posebnog amortizera za prigušivanje buke i vibracija od rada motora.
Taj uređaj posebno je bio značajan za podmornice koje se oslanjaju na sopstvenu bešumnost i teško otkrivanje, a Štumbergerov inovativni prustup bio je da konstruiše elastičan ovjes koji će stajati između dizel i elektrmotora podmornice i njenog trupa i prigušivati prenošenje njihovih vibracija pri radu, na trup podmornice.
To je postigao na način da je njegov amortizer imao dvije komponente koje su oscilirale u međusobno poništavajućim frekvencijama.
U decembru 1944. - nakon tragedije parobroda “Cetinje” koji je stradao u Tivatskom zalivu naišavši na njemačku na dnu ležeću protivbrodsku minu sa magnetnim upaljačem, Štumberger je za samo par dana osmislio i napravio elektromagnetni uređaj za razminiranje te tada nove i opasne vrste morskih mina.
Računa se da je za života imao oko 500 patenata - potpuno novih izuma ili usavršavanja postojećih sredstava.
Štumberger je 1938. godine, na sopstveni zahtjev, otišao iz Kraljevske mornarice Jugoslavije, penzionisavši se u činu kapetana bojnog broda, sa mjesta komadanta Pomorske oblasti južnog Jadrana sa sjedištem u Kumboru.
Tokom Drugog svjetskog rata Štumbergera su italijanski okupatori internirali u logor na poluostrvu Prevlaka jer je odbijao da na bilo koji način sa njima sarađuje. Istovremeno, stari mornarički oficir ilegalno je pomagao narodnooslobodilaki pokret u Boki, pa je tako Štumberger bio idejni tvorac ambicioznog, ali spletom okolnosti nerealizovanog napada - diverzije na staru italijansku krstaricu “Bari” koja je bila usidrena pred Risnom.
Po Štumbergerovim uputstvima partizanski ilegalci koji su radili u tivatskom Arsenalu napravili su elektromagnetni detonator za podvodnu minu koju je trebalo detonirati ispod usidrene krstrice što je 1943. topovima često granatirala položaje Orjenskog partizanskog odreda u zaleđu Herceg Novog. Osmišljen je i sistem kako bi se, pod okriljem noči, konopima rastegnutim sa rta Banja do rta Sopot kod Risna i uz pomoć jednog ribara koji je bio spreman da zapliva do broda i pomogne u finalnom pozicioniranju mine, eksplozivna naprava postavila ispod krstarice Bari, ali su Italijani nešto naslutili i u zadnji čas osujetili akciju, premjestivši krstaricu na novi vez kod Njivica.
Iako kontinentalac rođen daleko od mora, Miro je još u djetinjstvu pokazivao ljubav prema pomorstvu i tehnici, pa je nakon završene Gimnazije u Ljubljani, uz stričevu pomoć, upisao Vojno-pomorsku akademiju Carske i Kraljevske Ratne Mornarice Austro-Ugarske u Rijeci i završio je 1912. primjernim uspjehom.
[attachment=1]
Raketni motor je pogon budućnosti. On će za relativno kratko vrijeme, jednog dana čovjeku omogućiti da putuje i do drugih planeta - citat je koji bi vjerovatno mnogi pripisali čuvenom dr Verneru fon Braunu, njemačkom raketnom inženjeru iz Drugog svjetskog rata i ocu američkog svemirskog programa, čija je raketa Saturn V krajem šezdesetih čovjeka odvela na Mjesec.
Rečenicu sa početka teksta, međutim, izgovorio je jedan Bokelj - kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger, čovjek za koga crnogorska javnost gotovo da ne zna kao jednog od pionira raketne tehnologije na ovim prostorima.
Štumberger je rođen 2. jula 1892. u mjestu Šmarje pri Jelšahu, kod Celja u Sloveniji, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj.
[attachment=2]
Iako kontinentalac rođen daleko od mora, Miro je još u djetinjstvu pokazivao ljubav prema pomorstvu i tehnici, pa je nakon završene Gimnazije u Ljubljani, uz stričevu pomoć, upisao Vojno-pomorsku akademiju Carske i Kraljevske Ratne Mornarice Austro-Ugarske u Rijeci i završio je 1912. primjernim uspjehom.
Po završetku akademije, novoproizvedeni mladi oficir raspoređen je na službu na stari bojni brod - obalsku oklopnjaču SMS „Monarch“.
Tim brodom Štumberger 1914. prvi put dolazi u Boku Kotorsku sa kojom će ga dalje vezati životna sudbina. Energičan i zagrižen za nauku i tehnologiju, poručnik korvete Štumberger dobrovoljno se javlja u tada potpuno novi vid oružanih snaga - Pomorsko vazduhoplovstvo K.u.K. Kriegsmarine, jer su ga neodoljivo privlačili avioni koji su tada bili još u povojima razvoja.
Stoga sa ratnog broda Štumberger biva prekomandovan i poslat na letačku i obuku za hidropilota-izviđača u Pulu.
U Boku se vraća na proljeće 1915. jer je prekomandovan na službu u novoformiranu Seeflugtstation (baza Pomorskog vazduhoplovstva) u Kumboru, jednoj od najaktivnijih jedinica austrougarske hidroacijacije tokom Prvog svjetskog rata. Prve borbene letove poručnik fregate Štumberger obavlja kao koopilot - izviđač na hidroplanima tipal „Lohner M“ maja 1915. Austro-Ugaska koja je u međuvremenu zvanično zaratila i sa Italijom, 24. maja 1915. preduzima veliki napad flotom na italijansku obalu Jadrana i bomdardovanje sa mora vojnih i industrijskih postrojenja duž linijje Ankona - Termoli.
“Moju prvu borbenu misiju letio sam 24. maja 1915. zajedno sa našim komandantom, kapetanom fregate Hugom Okremilerom. Zadatak nam je bio da izviđamo južni dio Jadrana na relaciji od rta Pali u Italiji do albanske obale. Tri dana kasnije poslat sam sa drugim pilotom, poručnikom fregate Hugom fon Viktorinom, u napad na neprijateljsku flotu koja se sa otvorenog mora približavala rtu Oštro na ulazu u Boku. U tim ranim danima sve je bilo vrlo jednostavno i krajnje rudimentarno.
U avionu nismo imali nikakve nišanske sprave i bombe koje smo nosili, morale su da budu ručno izbačene na cilj. Uspjeh u pogađanju cilja zavisio je isključivo od mog osjećaja kada ću odbaciti bombe. Pod jakom protivavionskom paljbom, napali smo jednu krstaricu, a bombe su bez detonacije pale u more i potonule, daleko od mjesta gdje sam želio da završe. Ipak, i bez pogotka, naš napad je smatran uspjehom jer su neprijateljski brodovi odstupili, pa sam odlikovan medaljom Signum Laudis. Nekoliko dana kasnije, dobio sam zadatak da testiram novi model avio-bome na poligonu koji je bio markiran u dijelu Tivatskog zaliva ispred Kumbora.
Pitam se zašto li su izabrali baš mene, svježeg diplomca hidoizviđačkog kursa. Moje ciljanje se pokazalo kao gotovo potpuna katastrofa jer ne samo što sam prebacio cilj, već sam skoro pogodio i tehničku komisiju koja je organozovala čitav pokus i posmatrala ga sa, kako su oni smatrali, sigurne udaljenosti. Po povratku u bazu dobio sam propisnu tiradu od strane nadređenih koji su mi čak zaprijetili i vojnim sudom. Na kraju krajeva, odlučili su da hidroavijacijska služba nije za mene, pa sam preraspoređen na podmornice”, zapisao je Štumberger u dnevniku tok kratke letačke karijere.
Ipak, i podmornice na koje su ga poslali bile su veoma inspirativne za mladog oficira jer je podmorničarstvo kao tada novi i veoma efikasan vid ratovanja doživljavalo izuzetno brz razvoj i napredak.Tehnologija i agresivna taktika podmornica - ratnih brodova koi su zaranjali ispod morske površine i tako neopaženo prilazili i sa uspjehom napadali često i mnogo većeg i jačeg neprijatelja od sebe, savršeno se slagala sa interesovanjima i karakterom mladog Štumbergera.
Po završetku podmorničkog i torpednog kursa on je rapsoređen na podmornicu SMU-16, ali je zbog greške administracije, ipak završio na podmornici SMU-17, tipa UB-I. To se za njega pokazala kao srećna okolnost jer je SMU-16 koja je djelovala iz podmorničke baze u Boki, stradala 17. oktobra 1916, u albanskim vodama.
Nakon što je torpedovala italijanski razarač „Nembo“, SMU-16 je udario parobrod „Bormida“ koga je pratio pogođeni razarač i teško je oštetio. SMU-16 je ubrzo potonula pri čemu su dvojica članova njene posade poginula, a ostatak je dopao u zarobljeništvo do kraja rata.
Štumberger je na SMU-17 imao sreću da za komandanta dobije jednog od najboljih austrougarskih podmorničara, poručnika bojnog broda Zdenjeka Hudečeka. Zajedno marta 1917. prelaze na novu i mnogo sposobniju podmornicu SMU-28 tipa UB-II sa kojom je ratovao protiv saveznika i na Mediteranu.Tokom tih patrola na koje je isplovljavala iz baze u Boki, SMU-28 i Štumberer koji je na podmornici bio treći oficir, imali su brojne avanture, preživjeli teške situacije ali i potopili 11 savezničih trgovačkih brodova sa ukupno 47.788 bruto-tona, po čemu je SMU-28 bila najuspješnija austrougarska podmornica u Prvom svjetskom ratu.
Kraj rata oktobra 1918. Štumbergera zatiče na Rijeci gdje uskoro dobija poziv admirala Dragutina Price, komandanta Mornarice novoformirane države - Kraljevine SHS, da se kao Slovenac, javi na dužnost u sada već bivšoj austro-ugarskoj Podmorničkoj bazi u Kumboru.Štumberger je postavljen za komandanta baze koja u to trenutku nije imala podmornice, ali njegovo veliko iskustvo i tehnička potkovanost doprinijeli su da Kraljevina SHS uskoro krene u nabavku prvih podmornica.
One su naručene u Velikoj Britaniji, a Štumberger je 1926. imenovan u devetočlanu Tehničku komisiju koja je upućena u brodogradolište kompanije “Vickers” u Njukaslu gdje je 18 mjeseci komisija nadzirala i pratila izgradnju dvije nove podmornice tipa „L“.
Po završetku izgradnje, Štumberger je postavljen za zamjenika komandanta na podmornici P-2 „Nebojša“ sa kojom se 8. aprila 1928. vraća u Boku, u Tivat gdje je u pomorskom Arsenalu uspostavljena i baza Prve podmorničke flotile Kraljevine Jugoslavije.
Štumberger je kratko od 15. oktobra 1928. do 27. jula 1929. bio i komandant podmornice „Nebojša“.
Sa tog mjesta odlazi ponovno u Kumbor na dužnost komandanta Komande podvodnog oružja Mornarice, a koju je upravo Štumberger u obliku Tehničkog i nastavnog centra za podvodna oružja, ustanovio 1924.
[attachment=3]
Na njegovu inicijativu, u Kumboru je, istočno od rta Vrbanj, sredinom dvadesetih godina podignutra ispitna stanica za lansiranje torpeda. Odavde su torpeda bez bojeve glave, lansirana u pravcu Tivta i uređajima se pratila njihova putanja, brzina i još neki bitni parametri.
Lansiranje je vršeno u stanici na način što su torpeda spuštana dizalicom na oko sedam metara dubine, mehanički je aktivirana prekretna poluga i torpedo je startalo.
[attachment=4]
Postojale su određene reperne tačke na obali Luštice (Pristan - Petrovići) i u Đenovićima koja su služila za mjerenje brzine torpeda i odstupanje od pravolinijske putanje. Na krajnjem dometu, torpedo je ostajalo bez goriva (komprimovanog zraka koji je pokretao pogonski motor), nakon čega bi isplivalo na površinu mora, a onda bi ga pokupio neki od pomoćnih brodova Mornarice i vratio u Kumbor.
Ispitna lansirna stanica u Kumboru prestala je da se koristi u osnovnoj namjeni krajem šezdesetih godina prošlog vijeka kada su u naoružanje tadašnje JRM uvedena moderna torpeda sa glavom za samonavođenje na cilj.
Dok je tek uspostavljao temelje lansirne stanice ali i čitavog Tehničkog centra za podvodna oružja u Kumboru sredinom dvadesetih, Štumberger se intenzivno bavio i tehničkim inovacijama. Posebno ga je privlačio tada vrlo egzitični raketni pogon koji je domišljati slovenački oficir smatrao idealnom propulzijom za pojedina sredstva ratne tehnike, ali i za buduća i još neosmišljena prevozna sredstva koja će čovječanstvu omogućiti da se jednog dana otisne na putovanje u nepoznato - svemir.
Štumberger je konstruisao sopstveni raketni motor na tečno gorivo i 24. marta 1924. izvršio uspješno testiranje, lansiravši opitnu manju letjelicu pogonjenu upravo umanjenom verzijom tog motora.
Prototip raketnog motora u punoj veličini, Štumbergegr je, prema navodima Čabe Mađara u zborniku “Boka”, poslao na testiranje u Beč ali odgovor o ishodu tih opita nije nikada dobio.
Štumbergerov raketni motor na tečno gorivo u smanjenoj verziji, poletio je skoro dvije godine ranije od modela rakete pogonjene sličnim motorom koji je konstruisao glasoviti američki inženjer Robert H. Godard, a koji se u svjetskoj javnosti smatra ocem moderne raketne tehnologije. Američki izumitelj je imao veliku finansijsku podršku države i krupnog kapitala iz vojne industrije da nastavi sa svojim istraživanjima, dok je mornarički oficir iz Boke, uprkos obećavajućim rezultatima početnih pokusa, morao da zbog nedostatka novca, obustavi pionirski rad na tom polju.
Ipak, nemirni tehnički duh i oštri um Mirolsava Štumbergera nisu mirovali pa je u godinama pred Drugi svjetski rat napravio čitavu plejadu tehničkih inovacija na već postojećim sredstvima ratne tehnike, poput protivbrodskih mina tipaa C-15 ili sonara koji se koristi na podmornicama za otkrivanje ciljeva i orijentaciju zaronjenog plovila u prostoru.
Uz to, Štumberger je osmislio i konstruisao i čitav niz potpuno novih uređaja poput jedne naprave za individualno spašavanje posade iz potonule podmornice ili posebnog amortizera za prigušivanje buke i vibracija od rada motora.
Taj uređaj posebno je bio značajan za podmornice koje se oslanjaju na sopstvenu bešumnost i teško otkrivanje, a Štumbergerov inovativni prustup bio je da konstruiše elastičan ovjes koji će stajati između dizel i elektrmotora podmornice i njenog trupa i prigušivati prenošenje njihovih vibracija pri radu, na trup podmornice.
To je postigao na način da je njegov amortizer imao dvije komponente koje su oscilirale u međusobno poništavajućim frekvencijama.
U decembru 1944. - nakon tragedije parobroda “Cetinje” koji je stradao u Tivatskom zalivu naišavši na njemačku na dnu ležeću protivbrodsku minu sa magnetnim upaljačem, Štumberger je za samo par dana osmislio i napravio elektromagnetni uređaj za razminiranje te tada nove i opasne vrste morskih mina.
Računa se da je za života imao oko 500 patenata - potpuno novih izuma ili usavršavanja postojećih sredstava.
Štumberger je 1938. godine, na sopstveni zahtjev, otišao iz Kraljevske mornarice Jugoslavije, penzionisavši se u činu kapetana bojnog broda, sa mjesta komadanta Pomorske oblasti južnog Jadrana sa sjedištem u Kumboru.
Tokom Drugog svjetskog rata Štumbergera su italijanski okupatori internirali u logor na poluostrvu Prevlaka jer je odbijao da na bilo koji način sa njima sarađuje. Istovremeno, stari mornarički oficir ilegalno je pomagao narodnooslobodilaki pokret u Boki, pa je tako Štumberger bio idejni tvorac ambicioznog, ali spletom okolnosti nerealizovanog napada - diverzije na staru italijansku krstaricu “Bari” koja je bila usidrena pred Risnom.
Po Štumbergerovim uputstvima partizanski ilegalci koji su radili u tivatskom Arsenalu napravili su elektromagnetni detonator za podvodnu minu koju je trebalo detonirati ispod usidrene krstrice što je 1943. topovima često granatirala položaje Orjenskog partizanskog odreda u zaleđu Herceg Novog. Osmišljen je i sistem kako bi se, pod okriljem noči, konopima rastegnutim sa rta Banja do rta Sopot kod Risna i uz pomoć jednog ribara koji je bio spreman da zapliva do broda i pomogne u finalnom pozicioniranju mine, eksplozivna naprava postavila ispod krstarice Bari, ali su Italijani nešto naslutili i u zadnji čas osujetili akciju, premjestivši krstaricu na novi vez kod Njivica.
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: Milan (longtrip) on December 04, 2017, 12:07:37 am
Muzej starog kapetana opet je otvoren za posjetioce
Visokoobrazovan čovjek koji je govorio pet jezika, Miroslav Štumberger, bio je ponesen očuvanjem istorije, kulture i etnografske baštine Boke i Jugoslavije.
Sakupio je izuzetno vrijednu kolekciju koju su, prema pospisu iz 1964. godine, činila 1.472 predmeta: 372 komada etnografskih, 115 ikona i slika, 27 ćilima raznog porijekla, 20 raznih geografskih mapa, 22 makete jedrenjaka sopstvene izrade, 13 amfora, 220 komada starog novca, 22 predmeta iz NOB-a, 53 komada stilskog namještaja i još 652 komada raznih drugih predmeta. Posebnu vrijednosat činila je njegova biblioteka od 1.516 knjiga... a najvrednija među njima bila su sva tri toma jednog od prvih izdanja Enciklopedije Britanike iz 1788. godine.
[attachment=1]
Svoju kuću Štumberger je pedesetih godina prošlog vijeka proglasio muzejem...
Nažalost, dobar dio te izuzetno bogate i vrijedne zbirke koju je Štumberger testamentom zavještao Mjesnoj zajednici Baošići kojoj je poklonio i svoju kuću, pokraden je ili uništen tokom ratnih devedesetih.
Nosilac brojnih medalja i priznanja, predani istraživač i čuvar prošlosti ovih krajeva, inženjer, inovator, konstruktor i slikar Miroslav Štumberger umro je 6.maja 1983. godine. Njegovi posmrtni ostaci su kremirani, a urna sa pepelom ugrađena je u zid njegove kuće u Baošiću ispod mermerne ploče sa imenom vlasnika na daleko čuvenog “Doma starog kapetana”.
[attachment=2]
Nakon višegodišnje zapuštenosti, Opština Herceg Novi 2015. obnovila je njegovu zaostavštinu pa je “Muzej starog kapetana”, Miroslava Štumbergera - jedne od nasjvestranijih ličnosti koje je Boka ikada imala- ponovno dostupan posjetiocima.
Lansirna stanica nije od značaja
Iako je bila jedna od samo tri takva objekta sačuvana u Evropi i pri tome u tehnički najboljem stanju od njih, Štumbergerova lansirna stanica za torpeda u Kumboru srušena je 2014. zbog izgradnje marine u turističkom kompleksu Portonovi.
[attachment=3]
U Ministarstvu odbrane i Ministarstvu kulture zvanično su ocijenili da taj jedinstveni objekat “nije od značaja za vojno-industrijsko nasljeđe Crne Gore”.
preuzeto sa vijesti.me (http://www.vijesti.me/vijesti/miroslav-stumberger-pomorac-letac-i-konstruktor-raketa-965919)
Visokoobrazovan čovjek koji je govorio pet jezika, Miroslav Štumberger, bio je ponesen očuvanjem istorije, kulture i etnografske baštine Boke i Jugoslavije.
Sakupio je izuzetno vrijednu kolekciju koju su, prema pospisu iz 1964. godine, činila 1.472 predmeta: 372 komada etnografskih, 115 ikona i slika, 27 ćilima raznog porijekla, 20 raznih geografskih mapa, 22 makete jedrenjaka sopstvene izrade, 13 amfora, 220 komada starog novca, 22 predmeta iz NOB-a, 53 komada stilskog namještaja i još 652 komada raznih drugih predmeta. Posebnu vrijednosat činila je njegova biblioteka od 1.516 knjiga... a najvrednija među njima bila su sva tri toma jednog od prvih izdanja Enciklopedije Britanike iz 1788. godine.
[attachment=1]
Svoju kuću Štumberger je pedesetih godina prošlog vijeka proglasio muzejem...
Nažalost, dobar dio te izuzetno bogate i vrijedne zbirke koju je Štumberger testamentom zavještao Mjesnoj zajednici Baošići kojoj je poklonio i svoju kuću, pokraden je ili uništen tokom ratnih devedesetih.
Nosilac brojnih medalja i priznanja, predani istraživač i čuvar prošlosti ovih krajeva, inženjer, inovator, konstruktor i slikar Miroslav Štumberger umro je 6.maja 1983. godine. Njegovi posmrtni ostaci su kremirani, a urna sa pepelom ugrađena je u zid njegove kuće u Baošiću ispod mermerne ploče sa imenom vlasnika na daleko čuvenog “Doma starog kapetana”.
[attachment=2]
Nakon višegodišnje zapuštenosti, Opština Herceg Novi 2015. obnovila je njegovu zaostavštinu pa je “Muzej starog kapetana”, Miroslava Štumbergera - jedne od nasjvestranijih ličnosti koje je Boka ikada imala- ponovno dostupan posjetiocima.
Lansirna stanica nije od značaja
Iako je bila jedna od samo tri takva objekta sačuvana u Evropi i pri tome u tehnički najboljem stanju od njih, Štumbergerova lansirna stanica za torpeda u Kumboru srušena je 2014. zbog izgradnje marine u turističkom kompleksu Portonovi.
[attachment=3]
U Ministarstvu odbrane i Ministarstvu kulture zvanično su ocijenili da taj jedinstveni objekat “nije od značaja za vojno-industrijsko nasljeđe Crne Gore”.
preuzeto sa vijesti.me (http://www.vijesti.me/vijesti/miroslav-stumberger-pomorac-letac-i-konstruktor-raketa-965919)
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: jadran2 on December 04, 2017, 08:27:22 am
Dobro da se i to sacuvalo i otvorilo za javnost.
Vidim u ormaru svecanu uniformu kbb KM i zastavu JRM.....
Vidim u ormaru svecanu uniformu kbb KM i zastavu JRM.....
Title: Re: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger
Post by: marinero on December 17, 2023, 04:25:18 pm
Kbb Miroslav Štumberger sa još jedim profesorom i nekoliko učenika Strojarske škole Kraljevske Mornarice Jugoslavije u Kumboru.
kontakt: brok@paluba.info