PALUBA

Fotografija iz niza Bokokotorskih, snimljena u 5/1937.g. prikazuje iskrcaj skolskog torpeda sa (pretpostavljam barkase) na jednu od torpiljarki.
[attachment=1]

Lansiranje skolskog torpeda.
[attachment=1]

... po torpedo (i ovdje hvala Marineru za detekciju lokacije) koje se nasukalo na na vanjski dio p-o Lustica.
[attachment=1]

.... obavljen posao.....
[attachment=1]

Pregled mine S-15 (negdje i kao C-15) u standardnom naoruzanju KJRM. Snimljeno u 11/1936 pri Komandi podvodnog oruzja u Kumboru.

Izumitelj mine je kbb M. Stumberger.

[attachment=1]

Ipak - C-15.

Nikad nisam imao prilike pročitati da  ova mina nosi oznaku S 15. U Mornaričkom glasniku raznih godišta nalazimo na intervjue s partizanskim minerima. Među njima bilo je podoficira s završenom Brodarskom školom  i minerskim tečajem. Svi oni kad govore o minama bivše kraljevine, izričito navode oznaku C 15.
Možda je mina  bila označena ćirilicom. Ipak, ti ljudi su svi poznavali ćirilicu i latinicu. Ne vjerujem da bi se baš svi zabunili. Rješenje leži u Pravilu ili Tehničkom uputstvu za ovu minu. Onda bi vidjeli pravi naziv.

To je mina KuK mornarice C-15.

Ovo je tačno .... Evo šta kaže Gospodin Čaba Mađar u tekstu o KBB Miroslavu Stumbergeru ....

Kapetan Sturmberger je vrlo zanimljiva ličnost. Živeo je u kući poviše Đenovića i cela kuća je bila muzej. 1975 sam imao priliku da posetim muzej-kuću i tada još vitalni kapetan nam je priuštio izuzetno lepu priču o svojim pomoračkim danima. Ako neko ima više podataka bilo bi zanimljivo da ih podeli sa ostalima.

Mozda bi bilo potrebno naglasiti da je kbb Strumberger bio vrstan brodomaketar, koji je istrazivao i na bazi tih istrazivanja radio makete brodova koji su poticali sa istocne obale Jadrana.

http://stumberger.tripod.com/dokumenti/vijesti.11.12.2005..pdf

Evo i kod nas ....

https://www.paluba.info/smf/ratne-mornarice-na-prostoru-jugoslavija/kapetan-bojnog-broda-miroslav-stumberger/

Bilo bi lijepo kad bi netko mogao staviti crtež mine C15. Onako u presjeku sa sidrenim mehanizmom. Možda i preslik pravila za minu. Tražio sam na netu crtež mine i nažalost nisam uspio ništa pronaći.
Unaprijed zahvaljujem.

Na netu nema ni crteža ni fotki, tražio sam noćas, ali ništa od toga. :(

Što se tiče mine C.15 ona je bila standardna mina mornarice A-U.  Imala je 100 kg eksploziva.

Možda su ovo mine C.15

[attachment=1]

To je Zmaj snimljen negdje u Egejskom moru. Poznata slika. Mine su sigurno njemačke. Teško je to odrediti. Našao sam jedan američki priručnik o minama na netu. U njemu nema C 15. Mine na slici su na dnu ležeće akustičke nekonatktne mine. Ili se bar meni tako čini. Ne vidim sidreni uređaj. C15 bila je sidrena kontaktna mina. Kažu da je imala upaljač koji se morao pritisnuti, zakrenuti i onda se mogao izvaditi. Tada je mina dezaktivirana. Ne znam je li imala Hertzov upaljač. Svakako nam ostaje kopati sve dublje dok ne otkrijemo tajnu te mine. Ona je bila i za Talijane problem pa nisu dirali postojeća minska polja, već su ih nadopunjavali svojima. Može se govoriti i o tim minskim poljima. Koliko sam saznao postavljene su minske prepreke oko Šibenika, a ne minska polja u klasičnom smislu.
Gospodo tema je duboko načeta. najbolje je raspravu o podvodnom oružju postaviti na novi topic i neka je vodi stručna osoba za podvodna minsko - ekplozivna sredstva. Ja bih toliko, ne bih želio biti zamoran i dosadan.

Sto se tice podvodne mine C15, svakako je izazov naci tehnicke detalje......

Evo nastavljamo ovde priču o podvodna minsko - ekplozivnim sredstvima ....  ;)


To bi se moglo naći u Mornaričkom Glasniku ... Iz 30-tih .... Ja imam 20 -tak brojeva ali nisam siguran da li ima ... pogledaću ...

Izgleda da su ova čuda ukrcana na Zmaj, e sad ko zna Nemački mogao bi da napiše koje su ovo mine ( mada se meni čini da su u pitanju minski zaštitnici)

Minenfeldschutzmittel DM 21 Sprengboje

[attachment=1]

A natrčao sam na ovu knjigu na netu, ali ne otvara mi stranicu sa minama...

http://www.buchhandlung-stoehr.at/asp/waffenkriegsmarine.html

U pravu si, to sam našao na internetu, nadam se, da če biti razumljivo, vidi se pod naslovom "Izumitej"
http://sl.wikipedia.org/wiki/Miroslav_%C5%A0tumberger

Duje

Koliko mogu pročitati to je sidreni uređaj podvodne mine.

Možeš li da mi kažeš šta ovo znači, moj nemački se svodi na ono naučeno iz partizanskih i hm...obrazovnih filmova ;)

Minenfeldschutzmittel DM 21 Sprengboje

Situacija bi mogla biti sljedeca u vezi muzejskog eksponata koje je postavio Motorista

Koliko mogu razumiti to je minski zaštitnik za minu. Moj njemački je na razini ispod nule.

Kakva slijedeća?

Inače je knjiga izašla iz štampe 2006 godine i košta 87 evra

To što si natrčao je samo informacija o tiskanom izdanju. To je ono kad nas Švabo namami, pa mi platimo da bi pročitali. Ima tu i lipih stvari, ali love nikad dosta.

Svo naoružanje KuK mornarice od 1860 do 1918 godine, lepo složeno, brodska artiljerija ( pa dalje po vrstama), obalska artiljerija, torpeda, mine...

Minenfeldschutzmittel DM 21 Sprengboje
__________________________________

Potrebno je praviti razliku izmedju samih podvodnih mina i "minskih sredstava za zastitu /svojih/ minskih polja" - kako glasi gornji prijevod.

Kolor fotografija Motoriste upravo i pokazuje jedan od tipova tih kontra-minolovnih zastitnika.

Ta zastita minskih polja polagala se "rastrkano" u planski postavljenom minskom polju.

Zadatak postavljenih "zastitnika" bio je usporavanje ciscenja minskih polja od strane neprijateljevih minolovaca.

Naime kada bi, kod ciscenja, celicno lovno minolovke uze doslo u kontakt sa celicnim uzetom "zastitnika polja", koji je bilo usidren, njegova kontra-mina bi se pocela spustati po sidrenom uzetu dok sama ne bi dosla u direktni kontakt sa lovnim uzetom.

Taj kontakt bi izazvao eklsploziju koja bi prekinula celicno uze i minolovka bi bila izvan funkcije, sto bi sve usporilo proces ciscenja mina.

 
Bilo je nekoliko tipova tih njemackih zastitnika minskih polja koji su se uglavnom razlikovali po snazi eksplozivnog punjenja :

Sp A - 800 gr
Sp C - 850 hr
Sp D - 550 gr
__________________

(Amerikanci su dugo vremena ispitivali njemacke ratne zarobljenike sa podmornica i brodova i sastavili zanimljivi prijevod kompliciranih njemackih slozenica is raznih maritimnih podrucja, pa tako i iz minske struke, pa su tako

Minenfeldschutzmittel Sprengboje preveli kao : Conical Float Explosive Sweep - Obstructor)


Ovo donekle objasnjava Motoristovu kolor fotografiju i mozda djelomicno sliku sa "Zmaja" nakrcanog eventualno ovim sredstvima.


Medjutim, jos smo uvijek u potrazi za C-15.

Jugoslavenska ratna mornarica preuzela je u Kumboru 1200 komada sidrenih mina od savezničkog zapovjedništva. Mine su preuzete među ostalim sredstvima koje su saveznici kao višak ostavili Kraljevini SHS. Broj mina s kojima je Kraljevina Jugoslavija ušla u II: svjetski rat nije puno premašivao ovu količinu.

Jedna ispravka. U Kumboru su saveznici stvarno ostavili preko 1200 komada mina. Samo 66 komada je bilo kompletno.
Moguće da je Štumberger radio na kompletiranju i dovođenju u bojnu spremnost nekompletnih mina.
Tek 1939. godine Strojna tovarna in livarna dostavila je ponudu za dva modela mina. Ponuda je odbijena uz obrazloženje da modeli ne odgovaraju.  Komanda mornarice odobrila je 1940. godine serijsku proizvodnju mina, uz skromni kredit od 700 tisuća dinara. Postavlja se pitanje isporuke, količina, mjesta skladištenja i eventualne uporabe u ratu. Možda ipak nisu niti isporučene?

Ovu minsku problematiku nije jednostavno za rijesiti, iskljucivo zbog nedostatnih izvora.

Sklon sam se sloziti sa pozicijom brodarskog da je JKRM naslijedila dosta A-U mina i zatim ih usavrsavala (kbb Stumberger).

Sve A-U mine modela C-99, C-10, C-12 su bile iskljucivo cilindricnog oblika, male snage eksplozivnog punjenja 50-100 kg (dok su njemacke mine koristene vec na pocetku rata imale punjenje od 150-220 kg.

Nadalje, kako se iz ranije prilozene fotografije vidi, C-15 je mina konusnog, a ne cilindricnog oblika - tako da jos mnogo toga treba po ovom pitanju otkriti.

(foto sa stranice www.tsushima.forum od Koleskog savjetnika i Scharnhorsta koji zele pomoci po ovom pitanju).   


[attachment=1]

mozda sada prodje uvecano

[attachment=1]

Opet ću malo o sidrenim minama. Našao sam jednu novinsku fotografiju, ima joj oko 35 godina kako je objavljena. Papir ostario, a tisak ajme majko. Fotografija je nastala negdje na Korčuli u jesen 1943. godine. Kako ovakav oblik mine ne odgovara talijanskim minama, a njemačkim pogotovo, nameće se logičan zaključak da je to jugoslavenska mina. Ne bi ova ekipa bezbrižno sjedila kraj mine nepoznatog porijekla. Sudeći po slici  dobro poznaju minu. Pretpostavljam da se radi o čuvenoj C 15. Ako ne vjerujete, nađite bolju sliku i postavite.

Vrlo lako moguce da je to C-15 (opet prilazem onu staru fotografiju) - slicnosti se vide

[attachment=1]

Brodarski, ima li sto u clanku tko su mineri?

Nema, samo  komentar. Kod nas su ljudi  uvik bižali od olovke i papira ko od kuge i kolere. kad bi se nalili onda bi stari partizani govorili sve i svašta. Ne bi Berlin kapitulira daa njih nije bilo. Dvi riči o mini napisati, Bože sačuvaj.

Možda se približavamo rješenju ove zagonetke. Mina izvađena u šibenskom arhipelagu napadno podsjeća na C15. Slika je novinska i podrazumijeva se da ne može biti neka kvaliteta.

Postoji stanovita mogucnost da je u Jadranskoj strazi br 3-4/1940 Boris Cernjajev publicirao clanak o minskom naoruzanju. Clanak nosi naziv (ili priblizno) : Morska mina i njen razvoj.

Molim stoga one nase Palubarce koji imaju to izdanje da malo pogledaju ne bi li se sto pronaslo za C-15.

_________

Ujedno prilazem fotografiju snimljenu u Sibeniku 1938.g. gdje je bio zapovjednikom "Meljina".
Inace B. Cernjajev je bio ruski emigrant tradicijom vezan za more.

[attachment=1]

Nema ništa o mini C-15. Ima opisan razvoj minskog oružja i njegova upotreba u Nemačkoj, britanskoj, Francuskoj, Američkoj i Italijanskoj mornarici, ali ne i o upotrebi i tipovima mina u K und K Kriegsmarine.

Motorista, hvala na brzom odgovoru!

I dalje u potrazi.

Sin Černjajeva je bio šibenski gimnazijalac, odličan plivač i prvoborac.

Da, Vladimir. Rodjen 1925. u Zagrebu; otisao u partizane (1941; u Sibeniku radi na izdavanju "Sibenskog borca"; 1943 se pridruzuje bracko-soltanskom odredu), umirovljeni pukovnik avijacije; zivi u Zagrebu.

Malo smo otisli u OT.....

Nismo otišli. Momak je bio omiljen na Jadriji. To je kockica u mozaiku. Neka je.

Ovu minu poznavatelji klasificiraju kao C-10

[attachment=1]

I još da nađemo lepu fotografiju te famozne mine C-15. ;)

eeeee.....

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

sad vidim da je otislo na ovaj topik i KJM - postaviti cu i na A-U dio

C 15 i C 10 su iste osim godine proizvodje, mehanizmi i funkcije su do sada dobro obrađeni.
Jugoslovenska Kraljevska mornarica je imala zaostale a-u mine C-15 većinom i manju količinu nabavljenu u Engleskoj sa Hertzovim rogovima, znači galvanske mine.
još 1926 raspisan je konkurs za izradu vlastite mine i Komanda ratne mornarice donijela je odluku da odkupi projekat kapetana fregatee Milana Dominika uz nagradu 20.000dinara.  Budući da nije odobrena isplata, iako je mina odgovarala, pitanje proizvodnje nije nikad riješeno.
Mornarici je trebalo 2500 mina, ali sama proizvodnja u zemlji se veoma sporo rješavala. !933 Strojna tovarna i livarna ponudila je proizvodnju mina, čak je proizvela više komada i poslala Minerskoj komandi na ocijenu. Dobivena je povoljna ocijena ali se zbog nedostatka para nije počelo sa proizvodnjom, a uopšteno je bilo shvatanje da su inozemne bolje.
Željezara Štore koja je nasljedila navedeno preduzeće , ponudila je Komandi ratne mornarice 2.sept.1939 proizvodnju mina vlastitog projekta, jer su strane licence bile vrlo skupe pa tako nedobavljive.
i akcjonarsko društvo Sartid iz beograda ponudilo je Komandi RM 27. oktobra 1939g proizvodnju mina po licenci švedske tvornice iz Motale.
Prihvaćene su obje inicjative , pohvaljene su, ali Komanda RM nije htjela preuzeti nikakve obaveze. To se pravdalo nedostatkom sredstava , iako je glavni razlog bio u tome što se smatralo da je bolje nabavljati mine u inostranstvu.
Konačno proizvodnja je počela 1940g i to u koperaciji više domaćih produzeća , ali je glavni nosioc bio Pomorski arsenal u Tivtu. Prva serija od 102 mine nije dovršena do aprilskog rata. Radilo se o kopiji galvanske udarne mine engleske proizvodnje , koja je prema ocjeni komande najbolje odgovarala postavljenim zahtjevima. Inače mornarica je imala određenu zalihu ovih mina jer su nabavljene već 1931g. (mislim da se radi o Mark XIV od 1920)
Treba spomenuti i Vistad iz Višegrada koje je 4.oktobra 1938 ponudilo izradu kompletne mine u svojim pogonimaprema zahtjevima RM. Mina je trebala biti gotova  do 01. maja 1939g. i stavljena na raspolaganje Komandi RM radi ispitivanja.
Vidi se da se više poverenja polagalo u uvoz, a manje na vlastite snage, koje su nesumljivo postojale.

Jugoslovenska riječna flotila je nasljedila 202 lutajuće mine M/15 od austrougarske, a drugih nije ni imala. Da bi rješila taj problem još 1926 godine nabavljene su 2 riječne mine, čiji je konstruktor bio bivši a-u oficir Demeter Rudman, nastanjen u Rijeci. Posle dugogodišnjih pokusa uspjelo je da ove mine u svim slučajevima automatski zauzmu položajnu dubinu.
U prvom SR bilo je više tipova riječnih mina, ali su bile slabe i inprovizirane. Prilikom promijene vodostaja ove mine ili bi isplivale ili ostale na prevelikoj dubini. Nakon rata je bio cilj prizvesti minu koja će automatski mijenjati položajnu dubinu sa promijenom vodostaja.
Rudman je imao veliko iskustvo u upotrebi riječnih mina u I SR. Svoju konstrukciju rječne mine patentirao je u Rimu 1924g. Kao što je napisano Komanda RRF kupila je dvije ove mine i sa njima izvodila pokuse. One su pokazale veoma dobre rezultate kod promijena vodostaja. Usavršavanje je teklo sporo ali je do 1932g uspjelo riješiti sve probleme , osim paljbenog mehanizma koji je bio veoma osjetljiv(el.paljenje). Istovremeno su i Čehoslovaci razvijali svoju riječnu minu i sa Jugoslovenima su vršili razmenu podataka. Kada je zbog problema oko paljbenog mehanizma došlo do zastoja, produzeće Kolben-Danjek , odkupilo je od Rudmana licencu i nastavilo usavršavati minu, koja je bila gotova u junu 1934, a nazvana je rječna mina R/15.  Jugoslavija je nabavila 200 mina koje su uskladištene u Sremskoj Kamenici.
Iako je bio stajalo u ugovoru da se ne smije 15 godina prodavati drugim državama, nekako su Mađari u Bratislavi došli do projektne dokumentacije.
Ratna mornarica Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije, od Dr Pribilovića

Lutajuća mina M/15. Austrijska mina je na gornjem dijelu imala aluminijski štap sa plutom kojim je održavana na određenoj dubini. Pri nagibu mine, kod udara štapa u neki objekat ispada iz ležišta gvozdena kugla koja padom na udarnu iglu pali detonator. Ta mina se pokazala kao efikasna kod rušenja pontonskih mostova.Mine su punjene sa 20 kg eksploziva.
Za bezbjedno rukovanje imala, kugla je bila prije postavljanja učvrščena topivim osiguranjem(salmijakom). dole je šematski prikaz plutajuće ili lutajuće mine. [attachment=1]

Torpedno naoružanje
Pošto je topik o podvodnim oružjima tu spada i torpedo.
Ratna mornarica je od a-u mornarice nasljedila verlo male količine torpeda i to 450mm, upotrebljivih za stare torpiljarke.
Izgradnjom novih brodova i podmornica pojavio se problem nabavke torpeda, naime, torpeda kupljena prilikom nabavke ratnih brodova i podmornica bila su nedovoljna, pa je trebalo stvoriti bar minimalne ratne zalihe.
1934 je nedostajalo 172 torpeda, a tek 1936 je odlučeno da se nabave Francuska iz čisto političkih razloga, i to po naređenju načelnika Generalšaba. To je učinjeno i pored toga što su Komanda ratne mornarice, a i mnogi oficiri smatrali da su engleska torpeda kvalitetnija. Prema ugovoru krajnji rok za isporuku 40 torpeda je bio 31.jul 1938,  ali je u roku isporučeno samo 5 torpeda. Ugovor se nije smio poništiti, jer bi RM ostala bez torpeda za nove torpiljarke i razarače (torp 533mm).
U međuvremenu francusko ministarstvo mornarice ponudilo je prodaju polovnih torpeda G-6. Ovo su bila stara i već istrošena torpeda, kojih se francuska ratna mornarica htjela riješiti. Kupila ih je Komanda RM s opravdanjem da su jeftina, za upotrebu u školske svrhe, odnosno određen broj i za ratne potrebe.(primjer za jedan torpedo 533mm moglo se nabaviti 20 torpeda G-6)
Međutim prilikom prijema u junu 1939g. Komisija RM je konstatirala, da su torpeda i njihovi žiroskopi u slabom stanju, uz to nekompletni i zahrđali.
To torpedo se moglo upotrjebiti i sa podmornica. (oznaka G-6, upotrebljena  u ugovoru i izvještajima mene vodi samo do njemačkog G-6, koji je bio 500mm)
Nedovoljna zaliha torpeda je primorala Komandu RM da sklopi ugovor sa tvornicom u Kielu, posle puno pokušaja, 8.decembra 1939 za isporuku 35 komada torpeda CETO-2 . Prema ugovoru krajnji rok je bio 1. novembar 1940g. (taj CETO-2, nejasna mi je oznaka, po Pribiloviću iz ugovora i izvještaja, međutim iz TT podataka se može zaključiti kalibar 533, 300kg eksploziva i tri duljine gađanja (5, 8 i 14 km) da se radi o verziji G7a )
Svi pokušaji da se upotpuni broj torpeda nisu slavno završili a RM je bila isključivo zavisna od uvoza.Komanda RM je odredila minimalne količine torpeda koje su odgovarale BK svakog razarača,  torpiljarke, torpdnog čamca i podmornice. To znači da bi u slučaju rata, ako bi upotrjebili sva svoja torpeda, mogli izvršiti samo jedan zadatak. Rezervi nije bilo.
Po tom kriteriju RM je trebalo najmanje 96 torpeda, a 1939 je imala ukupno 147. ako male zalihe iziskivale su opreznu upotrebu tog oružja.
Veoma šarolike su i lansirne cijevi, 450mm.533mm i 550mm.

Nisam do sada vidjeo, klasa razarača Beograd se na forumu pojavljuje sa torpednim cijevima 533mm. Ova klasa je imala torpedne cijevi 550mm i francuska torpede 55 cm (21.65") 19V, Toulon, l 6,6m( ova torpeda su duga 6,6m , a postoji i duža verzija 8,2m).
Treba napomenuti da je najveći broj torpeda bio za podmornice, a najmanji broj za razarače klase Beograd.
Što se tiče podmornica Nebojša i Hrabri su imali TC 533 i mogle su iapaljivati jednu vrstu torpeda, a Hrabri i Smeli su imali savršeniji uređaj za lansiranje, TC od 550mm i mogle su ispaljivati više vrsta torpeda.

Zar nisu razaračima klase Beograd bili ugrađeni adapteri za torpeda kalibra 533?

Mile Bjelajac u svojoj knjizi Vojska Kraljevine SHS/Jugoslavije 1921-1935 na strani 133 navodi sledeće:

"...Paralelno je raspisan i konkurs za nabavku 20 novih torpeda. Rok za ponude je bio dat do 15. novembra 1934. godine....Po pitanju torpeda izvršena je nabavka kod francuske firme St.Tropez (isporučena tek 1937.)..."

U istoj knjizi na strani 307 je priložen dokument sa datumom 4. septembar 1933. godine, koji je ustvari narudžbina MVM, gde se za mornaricu od francuske traži:

   a) Topovi velikog dometa sa municijom ......................... 8
   b) Torpeda za podmornice Smeli i Osvetnik .....................61
   c) Baterije akumulatorske za iste podmornice (posljednje će se mijenjati 1934. godine)

Kao izvor je naveden: A R E, Yugoslavie, vol.147, 226-227.

Ne znam ništa o adapterima na klasi Beograd, mada ne sumnjam da ih je u RM bilo, kako i ne bi kad su nabavili i torpeda 500mm.
[attachment=1]
A što se prjedloga, potraživanja, note poslanika Spalajkovića od 04. septembra tiče to je samo zahtjev, tek 1936 odlučeno je da se nabave u Francuskoj.
[attachment=2]
Inače čuveni Spalajković  ambasador u Francuskoj, jedini koji je čuo Kralja Aleksandra izgovoriti riječi: Čuvajte Jugoslaviju, nedićevac...

Što se tiče torpeda, mogu samo postaviti dve stranice mog članka, gde sve lepo piše. Na razaračim (velikim torpiljarkama) nesumnjivo su stajali aparati 550mm. Adaptacija TA na P Smeli i Osvetnik u 533mm je možda izvedena, ali ni to nije sigurno i dokazano, jer podmornička torpeda sem engleskih za Hrabrog i Nebojšu nisu nabavljena. Nemačka torpeda G7a za P tipa IIB su naručena, ali do rata nije stiglo nijedno.

Ništa revolucjonarno, a vidim da se i u člancima nagađa, da li 550 ili 533mm, treba znati da su se odlučivali između engleskih i francuskih torpeda, englezi nisu imali 550mm. Mornarica je bila za engleska, ali se politika odlučila za francuska. Istina je da su Francuzi imali torpeda samo 550mm, ali 550  je 1936 bio potreban samo za dvije podmornice, a 533 je bio univerzalniji, jer su podmornice od početka imale mogućnost upotrebe raznih torpeda (Smeli, Osvetnik)
Podmornički torpedo 550mm 1924V, francuski,
[attachment=1][attachment=2]

Hvala.

Protivpodmorničke bombe

Ratna mornarica je dobila nešto malo protivpodmorničkih  bombi od bivše a-u mornarice. (a- u mornarica je koristila uglavnom njemačke dubinske bombe C/15 i vlastitu Schonthaler bomb, koja je bila nešto lakša, oko 50kg. I njemačka I a-u su se aktivirale potezom, imale su plovak sa  užetom, na kojom se nameštala dubina eksplozije)
Nešto je kupljeno sa novim brodovima koji su imali klizače I bacače. Tako je RM imala 30.jula 1937g.  10  podmorničkih bombi tipa Vickers, kupljenih za Dubrovnik , i 12 za torpedne čamce. Ukupno znači 22 protivpodmorničke bombe. Kapsule na njihovim upaljačima su već bile stare , a vojnotehnički zavod iz Kragujevca nije mogao proizvesti nove. To su bile bombe tipa D sa hidrostatskim upaljačima, koji su se mogli namjestiti na 20, 40 i 60m.  Za ono vrijeme su to već bile male dubine.
U takvoj situaciji mornarički inžinjer Ivan Šebetić konstruisao je dubinsku bombu koja se odlikovala dobrim osobinama, a mogla se upotrjebiti do 120m dubine.  Ona je konstruisana da su se mogle postaviti dubine 30, 60, 90 I 120m.
Nije odmah puštena u proizvodnju, otezalo se kao I kod drugog oružja, zbog formalnih, birokratskih razloga.
Tek 23. Jula 1940g. naređeno je pomorskom arsenalu da odmah počne sa proizvodnjom serije od 50 kom protivpodmorničkih bombi tipa “šebetić”
Ujedno je naređeno da se pripremi troškovnik za 50 I 250 kom. Komanda podvodnog oružja prve bombe je preuzela 25.marta 1941. U neke plovne jedinice su stigle tek 5.aprila, tako da do početka rata posade nisu bile obučene za nihovo korištenje.

Sve u svemu vidi se da je podvodno oružje bilo deficitarno.

Pouzetki su uglavnom od K.Pribilovića. pošto u ovoj temi praktično osim slika ništa nije napisano, mislim da će ovaj tekst kao osnova dobro doći  ćlanovima foruma koje zanima ova tematika.