PALUBA

Slučajno sam došao u posed jedne stare razglednice, brat mi poslao jer zna šta me interesuje. Međutim, na licu ne piše ništa, a na poleđini da se radi o školskom brodu "Vila Velebita". Nisam baš siguran koji je to brod, ali verujem da će neko na Palubi znati.

Текст преузет са http://maketarskikutak.com/index.php?topic=3637.0 (http://maketarskikutak.com/index.php?topic=3637.0)

Mnogo hvala za informacije Tanja! Šteta što je tako završio, veoma lep jedrenjak!

Zaboravih da pitam članove koji se bave istorijom pomorstva u ovim našim krajevima: u čijoj (kojoj) mornarici je bila ŠB Vila Velebita ako je izgrađena krajem XIX veka? Meni je logično da je do 1918 bila u austro-ugarskoj, a nakon toga u mornarici kraljevine Jugoslavije. Jesam li u pravu ili nešto nisam dobro ukapirao?

I logično i tačno ... ;)

Evo jedne lepe ...

[attachment=1]

Hvala Dread! Slika je lepa, ali je pod jedrima nekako življa... Pozdrav!

Још мало о историји брода http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=836.0 (http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=836.0)

"VILA VELEBITA" sagrađena je g. 1908. u Kielu, Howaldts Werke?

Tanja, hvala za lep prilog! Imam samo jednu nedoumicu: u tvom prvom prilogu piše da je Vila Velebita iškolovala skoro 60 klasa hrvatskih pomoraca, a u drugom se kao godina gradnje navodi 1908. Ako je uništena u II WW, po mom računu mogla je da školuje maksimalno 31 klasu, ili se pod klasom podrazumeva nešto drugo, a ne generacija kadeta?

Ako znaš više o tome, molim te za objašnjenje. Hvala i pozdrav!

Buduci je bilo nekih tehnickih problema, saljem novu mala nadopunu po nekim pojedinostima, kako bi se, s gore iznesenim, mogla upotpuniti slika.

Sk. jedrenjak tipa skuna "Vila Velebita"  upisana je 1908.g. u knjigu brodova kao jahta i kao skolski brod Odjela za kulturu i skolstvo Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, maticna luka Bakar.

Koristila ju je Drzavna pomorska nauticka akademija u Bakru.

Medjutim, tu moram napraviti malo udaljenje od direktne teme. U svim materijalima koji se ranije spominju pise datum kada stigla u Bakar, koliko je plovila iz Njemacke, medjutim u nekoliko sam dokumenata naisao na podatak da je "Vila Velebita" porinuta 1896.g. pod nazivom "Dalmata".

Trup je bio napravljen od celika kao i debla jarbola i donji krizevi. Gornji krizevi, krmeno deblo, nastavci jarbola i sosnja bili su od drveta.

Jedrenjak je imao ukupno trinaest jedara, ukupne povrsine do 700 m2 i mogao je razviti zavidnu brzinu brzinu do 13 cv.

Pomocni pogon bio je parni stroj trostruke ekspanzije od 300 KS. Potrosnja ugljena je iznosila 0,72 kg/KS/sat.

Za vrijeme I SR bio je sklonjen u Novigrad blizu Zadra.

Nakon okupacije Italije, Talijani prisvajaju "Vilu Velebitu" i mijenjaju ime u "Palinuro" koristeci je za vjezbanje momcadi talijanske RM u Jadranskom moru.

Nakon kapitulacije Italije, "Palinuro" u teglju drugog broda, isto tako uzapcenog od Talijana, krece iz Trsta za Pulu. Tegljac ima havariju pogonskog motora. Nakon popravka 09.09.43. tegljac ostaje bez ugljena pa je "Palinuro" upucen u Ortonu - grad u centralnom dijelu talijanske jadranske obale.

Medjutim nedace za "Vilu Velebitu" tek dolaze. Ortona se nalazi na podrucju razgranicenja Saveznika i Njemaca i postaje popriste zestokih sukoba.

Jedrenjak je ostecen, a Njemci ga potapaju krajem 1943.g. pri povlacenju.

Nakon rata izvucen je i razrezan.

Sto se tice jedrilja, prema fotografiji Bore i slike na prilozenoj postanskoj marki nabrojao sam 12 jedara, i to od pramca prema krmi: 3 precke, 5 kriznih jedara, 2 letna jedra izmedju jarbola, krmena sosnjacu i vrsku.

[attachment=1]

_____________________

Pitanje je dana kada ce se porinuti novi brod koji ce sluziti pomorskim skolama u Hrvatskoj - za sada neizvjesnog imena.
Po fotografijama spada u kategoriju loggera sa 7 jedara : 3 precke  i na svakom jarbolu po 1 sosnjaca i po 1 vrska.

Fotografije cemo uskoro vidjeti.

Dok ne vidimo novu "Vilu Velebita ", evo dve fotogragije stare ....

[attachment=1]

[attachment=2]

Vila Velebita u Šibeniku.

Evo još fotografija vezanih za "Vilu Velebita".

Za lokaciju nisam siguran, pretpostavljam da je Split u pitanju ... eksperti pomagajte  ;)


[attachment=1]

[attachment=2]

Dread, u pravu si, to je Split, u pozadini hotel Bellevue (fasada bordo boje), oko Bajamontijeve fontane parkirali taxi.
A vide se i zaprezna kola na rivi.

Nikakve signalizacije i zabrane. Puna sloboda za sve sto se krece.

Kadeti Pomorske trgovačke alkademije u Splitu. To je Split kad nije bio u vlasništvu Keruma. kadeti ukrcani na Vilu velebita nosili su mornarske odore, Mornarske odore nosili su i đaci Nautike u Dubrovniku poslije II. svj. rata. Može na prvi pogled nastati mala zabuna oko prepoznavanja, ali se brzo zabuna razriješi. Slike su čisti mrak.

Evo još dve fotografije "Vile Velebita". Ova prva je snimljena u matičnoj luci, Bakru.

[attachment=1]

I jedna sa poziranjem ...

[attachment=2]

Potpisi na poleđini fotografija su citirani.


[attachment=1]



[attachment=2]



[attachment=3]

Jadrane, svakako je to Split, no, čini mi se, da je borodo kuća tzv kuća Dešković (nekadašnji vlasnici), hotel Belvi je malo desno iza palme.
Duje

Bogme, Duje - u pravu si, razmisljao sam dok sam se spremao odgovarati; korektura je uvijek dobro dosla!

Još jedna Vila s zastavnom galom.

Razglednica Vile, nije baš neka kvaliteta ali nek se vidi.

[attachment=1]

Vila Velebita u doku ...

[attachment=1]

Što je pisalo na kapelinima civilnih/trgovačkih kadeta?

Vila Velebita u Bakru.

jos nekoliko fotografija - na prvoj se izgleda obavljaju radovi na jarbolima

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

[attachment=1]

Vila Velebita u doku.


[attachment=1]

[attachment=2]

...

[attachment=1]

Pomorska Akademija.

...

Sa pijace, zajednička fotografija pitomaca Pomorske trgovačke akademije na Vili Velebita sa nastavnim osobljem.


[attachment=1]

detalj sa palube jos iz prvih godina plovidbe i istrazivanja Jadranskog mora

[attachment=1]

Maketa šb "VIL VELEBITA" u Pomorskom muzeju u Kotoru.

[attachment=1]

Nemam pojma zašto je ovaj jedrenjak stavljen u Kraljevsku mornaricu. Bio je u upisniku trgovačke mornarice kao školski brod Pomorske škole u Bakru.

Mislim da je do gradnje "Jadrana" trebao sluziti i kao skolski broj jKRM, ali o tome nisam nasao konkretnih podataka.

[attachment=1][attachment=2]

na Vili Velebita. sveštenik i mornari...
Obratite pažnju na "artiljeriju" u donjem uglu  ;)

U dnu slike je neki dvofuntaš na brodskom lafetu. Sumnjam da je to korišćeno posle 1918. čak i kao signalni top. Ne verujem.

Šb "Vila Velebita" u Kotoru, sredinom dvadesetih.
 Slika je sa www.shipspotting.com, postavila Danijela Plajušić.

Ispravka, treba da stoji Danijela Paljusic, sad me je vinta na to podsjetio....

Vec je vjerojatno spomenuto, VILA VELEBITA je do gradnje JADRANA povremeno sluzila i kao skolski brod Ratne mornarice. Top je mozda netko poklonio brodu (ili su ga napravili sami mornari "iz dosade") da bude makar malo "ratni brod". Mogao se sigurno ispaljivati kod nekih "festi", dolaska u luku i sl.

još jedna slika sa ovog broda

VV u Veneciji. Lipa slika još lipšeg broda.

Što je brod bez posade? Plutajući kain. Stari barba i mladi američki mornarići dobitna su kombinacija. Samo moram napraviti sigurnosnu  provjeru barbe. Treći zdesna u donjem redu je pljunuti Oliver Fio.

Vila Velebita - Razglednica poslana iz Bakra 23.V.1910.

[attachment=1]

[attachment=1]

Lijepi detalj.
[attachment=1]

Par sličica ovog predivnog broda....

Beše to brigantina?

Predivan brod

Jedna razglednička ;

[attachment=1]
izvor : delcampe.net

Ispred Tivta...

Još jedna požutjela razglednička ;

[attachment=1]
izvor : ebay

(http://www.dodaj.rs/f/3r/mE/gEaYZkN/dsci3897.jpg)

"Научно путовање питомаца Дубровачке Поморске Академије у Грчку и Цариград на школској лађи Велебит. Лађа са питомцима по изласку из пристаништа."

Školski brod(ovi) “Vila Velebita”

Bark-škuna “Vila Velebita” (ugrađen pomoćni parni stroj; 259 BRT) također je služio Nautičkoj školi u Bakru. Sveučilište u Zagrebu obavilo je 1913.-1914. hidrografska i biološka istraživanja na Jadranskom moru posredstvom tog broda. U Novigradu na vezu bila je tijekom I. svjetskog rata, a 1922. postala školskim brodom Državne pomorsko-trgovačke akademije u Bakru, Dubrovniku i Kotoru. Talijani su je zaplijenili u tzv. travanjskom ratu 1941., a tijekom samog rata bila je na vezu u Veneciji. Potonula je pred Ortonom (Italija) 1945. Drugi istoimeni brod “Vila Velebita” (dužina 21,5 m; širina 5,8 m; gaz 2,2 m) izgrađen je 1948. za potrebe tadašnje tzv. JRM. Treća “Vila Velebita II.” izgrađena je 1956. (ime “Kali”; dužina 24,8 m; širina 5,9 m; gaz 3,6 m), a služila je kao školski brod Centra za usmjereno obrazovanje u pomorskom prometu iz Bakra.

Prvi školski brod “Vila Velebita” (izgrađen u njemačkom brodogradilištu Howaldts-werke u Kielu 1908.) u registar pomorske oblasti upisan je kao jahta, a luka pripadnosti (dok je nisu bombardirali njemački zrakoplovi 1945.) uvijek je bila Bakar. “Vila Velebita” izgrađena 1948. bila je tipa “barkase” i istraživački brod Centra za istraživanje mora u Rovinju, a imenjak izgrađen 1956., iako malih dimenzija, služio je na ponos upornih stanovnika Bakra. Nautička škola u Bakru je oduvijek bila povijesna “prkos-škola mađarskoj najezdi na Jadran”. “Vila Velebita” obavljala je plovidbe Kvarnerom (u smislu praktičnog usavršavanja nautičara) od subote do ponedjeljka, 8-10 dana Jadranskim morem, te tijekom školskih praznika po Sredozemlju. Tijekom prvog putovanja “Vila Velebita” je stigla u Gruž u ponedjeljak 5. listopada, a u utorak 6. listopada 1908. krenula je za Bakar. Tada se iznosi mišljenje: “Koliko bi po mladež korisno bilo kad bi i austrijska vlada dala sagraditi sličan brod za dalmatinske nautikaše!”. Ta “kraljevska školska lađa na paru i jedra” imala je 1913., osim zapovjednika i strojara, također i poslovođu za mornarstvo (Kuzma Randić), jednog vođu, tri stalna (jedan od njih kuhar) i dva nestalna mornara, po jednog stalnog i nestalnog ložača, školskog podvornika (Franjo Šišul), te slugu pomagača (Ivan Francisković).

Učenici II., III. i IV. nautičkog razreda obavili su u školskoj godini 1912./1913. čak 15 pomorskih putovanja, a u razdoblju 21. lipnja do 2. kolovoza 1913. učenici najviših razreda (njih 40) obavilo je svoje prvo 6-tjedno ferijalno putovanje na brodu “Vila Velebita” (posjet važnijim lukama uzduž jadranske obale). “Vila Velebita” na kojoj su putovali učenici i profesori Nautičke škole iz Bakra bila je 1913. godine i u Gružu. Od 1913.-1914. “Vila Velebita” putuje na relaciji Trst - Kotor, a obavljene su četiri znanstvene ekspedicije po Jadranskom moru. U izvješću o putovanju “Vile Velebita” 1913. stoje razmišljanja: “Nautička škola bez školskog broda jest tijelo bez duše. ...čar i privlačnost Vile leži baš u toj potpunoj slobodi gdje učenik odmah znade ono što hoće i što bi želio znati. Vila daje pobudu za rad, za ambiciju, čega u školi nema. ...Brod na moru jedino je i uspješno sredstvo obuke... Učiti nautiku u sobi, u školi, isto je kao i učiti plivati na suhom. ... “.

Drugo putovanje “Vile Velebita” bilo je ograničeno političkim razlozima do Kotora, a uz zapovjednika i 3 profesora bilo je 40 učenika na isplovljenju 22. lipnja 1914. Tri grupe učenika imali su posebno određene zadatke: najmlađi su upoznavali brod i opremu, te prve elemente navigacije, drugi su obavljali jednostavne časničke dužnosti, vodili obalnu navigaciju, manovriranje jedrima, a treći završeni šestoškolci zapovijedali su brodom, obavljali stražu, pisali brodski dnevnik, upravljali jedrima i dr. Jedna od tada nezamjenljivih strana školskog broda bila je da se mladi pomorac “već od 14 godine priučava na život morski - baš kao i naši stari, dični pomorci”. Zbog ratnih okolnosti 1915. nisu vršena nedjeljna putovanja, već su samo izvršene dvije ekskurzije barkama poradi vježbi. Tadašnji dvorski savjetnik i nadzornik nautičkih škola u Austriji prof. Eugen Gelcich posjetio je “Vilu Velebita” u Kotoru.“Kroz nastavu pitomac upoznaje objektivnu mornaričku stvarnost”, a na školskom brodu praktično i onu subjektivnu. Sporazumom Trumbić-Bertolini o podjeli brodova Austro-ugarske monarhije (7. rujna 1920.) “konačno je priznato i pravo vlasništva i na školski brod “Vila Velebita”. Milan Šenoa je napisao (put)opis putovanja “Vile Velebita” po Sredozemlju u proljeće 1922. (pod zapovjedništvom kap. Nikole Gerechtshammera) kada je proputovano 3.353 milje jedrima i parom. Za “Vilu Velebita” Milan Šenoa je rekao da je ponos grada Bakra.

Na prvo putovanje po Sredozemnom moru u organizaciji Dubrovačke pomorske akademije “Vila Velebita” je isplovila iz Dubrovnika 2. srpnja 1922., a na njoj je bilo 48 učenika. Plovili su do Messine, Napulja, Genove (14. srpnja), te Hyersa i Marseillea (20. srpnja 1922.). Dionicu od Marseilla do Malte (650 milja) preplovili su uglavnom na jedra (550 milja) srednjom brzinom od 6 čvorova. Na Malti su bili 28. srpnja, Krfu 1. kolovoza, a u Gružu 5. kolovoza 1922. Učenici su bili podijeljeni u dvije straže, te su vršili (po danu i noći) redovitu službu na palubi, u stroju, na kormilu i pramcu. U Genovi su bili usidreni i vezani uz školski brod “Scuola redenzione Garaventa” (genoveška siročad po modernom sustavu reda i discipline pripravljana je na taj način za momčad ratne mornarice). Za najpovoljnijeg vjetra brod je mogao razviti 13 jedara, a svrha mu je bila praktično vježbanje “pitomaca zavoda te naučno istraživanje domaće morske faune”. Pitomci pomorske akademije ostajali bi na putovanju morem po mjesec dana. Tako je, u praktičnom smislu, prva na redu za korištenje “Vile Velebita” 1925. bila bakarska, druga dubrovačka, a treća kotorska akademija. Te godine Dubrovčani su jedini putovali po Levantu (1924. godine je promijenjena relacija zbog kuge). “Vila Velebita” je otputovala iz Gruža 7. srpnja 1925., a na njoj se našlo 37 pitomaca pod vodstvom A. Ribolija i prvog časnika M. Čepulića. U Patrasu su bili 11. srpnja, kroz Korintsko more prema Korintskom kanalu prošli su 12. srpnja, te nadalje kroz Egejsko more prema Dardanelima. Od Dardanela do Carigrada, nekih 110 morskih milja (200 km), “Vila Velebita” prevalila je noću između 15. i 16. srpnja 1925. pomoću stroja. U San Stefanu (10 km od Istambula) bili su ujutro 16. srpnja 1925. Iz Istambula su otplovili 23. srpnja prema otoku Halki (Turska pomorska akademija). U atenskoj luci Pireju bili su 27. srpnja, a 1. kolovoza u Krfu. U dubrovačku luku došli su 6. kolovoza 1925. Na početku putovanja “Vila Velebita” je iz Gruža plovila brzinom od 7 čvorova. bavili su i vježbu uzbune na brodu i odlazak u čamce. U Patrasu (11. srpnja) “Vila Velebita” je plovila brzinom od 6 čvorova. Uslijed jakog maestrala 12. srpnja plovili su (otvorenim jedrima) 9 odnosno 10 čvorova (ugašen stroj). Prema Korintu plovili su brzinom od 6 čvorova. Pilot je od zapovjednika dobio 1.000 drahmi za prijelaz Korintskog kanala.Uz Dardanele su gledali vrhove potonulih brodova iz bitke kod Galipolja (dvije potopljene njemačke krstarice). U Istambulu su 19. srpnja 1925. čamcima pošli na kupanje (u Scutari, predio u Maloj Aziji), a popodne je bila upriličena zabava poslanstva ondašnje države.

Slično putovanje obavljeno je od 20. kolovoza 1926. iz Bakra prema Krfu, Kreti, Egiptu i Pireju, a od 11. kolovoza Kotorska akademija obavila je praksu 31-dnevnog putovanja do Marseillea, kako je to zapisao Oliver Fijo, ondašnji učenik III. razreda Pomorske akademije u Kotoru. “Vila Velebita” je također isplovila na školsko putovanje 19. lipnja 1933. koje je pohodio 41 učenik. Iz Bakra su krenuli prema jugu, ali su se zbog olujnog jugoistočnjaka morali 22. lipnja skloniti u zaljev Tajer. U Šibeniku su bili 24. lipnja gdje su učenici razgledali luku i lučke uređaje, te općenito spomenike što je bio uobičajeno nakon što bi im prethodno na brodu profesori održali predavanje o dotičnim mjestima. Izaslanstvo Jadranske straže posjetilo je školski brod u Skradinu 25. lipnja, a učenici su posjetili i slapove Krke. Zatim su otplovili do Dubrovnika (28. lipnja), Kotora (30. lipnja), a 1. srpnja sklonili su se zbog nevremena u Tivtu. U Split dolaze 4. srpnja, te obilaze Dioklecijanovu palaču i arheološka nalazišta Salone, a u Bakar se vraćaju 6. srpnja 1933. Voditelj školskog putovanja Državne pomorsko-trgovačke akademije u Dubrovniku 1933. bio je Ivo Lovričević. Putovanje 49 učenika II. i III. razreda počelo je 11. srpnja 1933. iz Gruža prema Orebiću, Hvaru (12. srpnja), Biševu, Bolu na Braču (14. srpnja), Splitu (15. srpnja) gdje su posjetili Meteorološku stanicu na Marjanu (16. srpnja), Kartografski institut i ondašnju Banovinsku galeriju slika (17. srpnja). Zatim su doputovali u Rab (18. srpnja), te istog dana u Krk i Bakar, gdje su idućeg dana posjetili Pomorsko-trgovačku akademiju i Trsat. Putovanje se nastavilo od Sušaka i Karlobaga (20. srpnja), Novigrada i ušća rijeke Zrmanje (21. srpnja), Šibenika (23. srpnja), Hvara i Korčule (25. srpnja), gdje su idućeg dana razgledali brodogradilište. Brod je stigao u Gruž 27. srpnja zbog bolesti učenika Vojislava Matića, a 29. srpnja 1933. okončano je i to putovanje. Brodostrojari Bakarske akademije (III. i IV. razred, 33 učenika) trebali su obaviti školsko putovanje od 20. kolovoza do 3. rujna 1933., ali zbog administrativnih razloga 24. kolovoza počimlje redoviti rad uobičajen na brodu koji isplovljava tek 26. kolovoza 1933. Brod je 28. kolovoza stigao na sidrište u Gruž, zatim Šibenik (31. kolovoza), Split (2. rujna), te Bakar (3. rujna 1933.).

Školsko putovanje 1934. počelo je 16. lipnja kad je brod isplovio iz Gruža, a učenici su prethodno vršili vježbe na jarbolima, te im je objašnjen brodski red. Tako je po poslovniku tijekom plovidbe “Vile Velebita” ustajanje učenika bilo u 6 sati (previjanje i spremanje visaljki (brandi), pokrivača i pojasa za spašavanje), zatim molitva (6:30 sati), potom od 7 do 8 h pranje palube i čišćenje metalnih dijelova (dežurni su prali i čistili učenički prostor i praonicu). Vježbe na jarbolima odnosno jedrima bile su od 8 do 8,30 h, doručak i odmor (8,30 - 9,30 h), dva sata stručne praktične obuke (9,30 - 10,30 h; 10,30 - 11,30 h). Nadalje, stariji učenici su vršili opservacije meridijanske visine i Sunca, a mlađi učenici i dežurni spremali su ručak (11,30 - 12,30 h) koji je bio u 12 h. U popodnevnoj nastavi sat stručne praktične obuke bio je od 16 do 17 h, a potom je zapovjednik simulirao uzbune na brodu (17 - 18 h). Večera je bila u 18,30 h, odmaranje (18,30 - 20 h), a u 20 h večernji nastup svih učenika, molitva i čitanje zaduženja za naredni dan. Nakon toga bi slobodni učenici išli na počinak (u učenički prostor), a službom zaduženi ostali bi na palubi (kvartir od službe zauzimao bi položaje, a slobodni spavao na palubi). “Vila Velebita” došla je u Split 20. lipnja, a budući su na putovanjima znali obolijevati učenici, profesori i ostala posada, tako da je 21. lipnja 1934. iskrcan radiotelegrafist Milan Stojković. Nakon četiri dana (uglavnom jedrenja, 21.-24. lipnja) na moru brod je stigao u Sušak. Prof. Ćiro Carić odveo je učenike u brodogradilište “Lazarus”, a prof. Josip Surić na Trsat. Sljedeći dan obišli su gradiće Hrvatskog primorja (Bakar, Kraljevica, Crikvenica, Novi Vinodolski i Senj), a popodne krenuli prema Rabu. Naredna tri dana (26.-28. lipnja) brod je bio u plovidbi na moru. U Šibenik stižu 29. lipnja, a sljedeći dan razgledaju znamenitosti i gradske utvrde. Pod jedrima brod stiže u Bar 3. srpnja 1934., te ostaje na vezu uz lukobran (posjetili su Novi i Stari Bar). Dalje kreću prema Boki kotorskoj 4. srpnja i stižu u Kotor, a potom i u Dubrovnik. Tako je tijekom putovanja od 19 dana (12 dana pod jedrima - 500 NM; 3 dana na paru - 300 NM) samo 4 dana proboravljeno u lukama.

Školsko putovanje brodom “Vila Velebita” 1935. počelo je 25. svibnja odlaskom iz Gruža za Carigrad (ukupno 49 učenika I, II i III. razreda). Prema Krfu plove 27. svibnja, a 28. svibnja posjećuju otok Vido. Učenici su blizu Krfa posjetili Ahileion (nekad ljetni dvorac njemačkog cara Vilima, poslije i carice Elizabete). Prolaskom kroz Korintski kanal 31. svibnja krenuli su prema Pireju gdje stižu 1. lipnja, te razgledaju dva suha doka, parobrode na popravku i velike pontone za dizanje objekata (mase do 50 t). Tog i sljedećeg dana (2. lipnja) učenici su posjetili Atenu. U Pireju su učenici (3. lipnja) razgledali tada novi putnički parobrod Jugoslavenskog Lloyda “Princeza Olga” na prvom putovanju (početak redovite putničke i teretne linije za Grčku, Siriju i Egipat). U Carigrad (Istambul) “Vila Velebita” je doplovila 7. lipnja, gdje su posjetili veliki Bazar (tada imao više 3.000 orijentalnih trgovina) i Sv. Sofiju, zatim Zlatni rog (8. lipnja), te Galatski toranj (9. lipnja). Europski dio Istambula, Peru, posjetili su 10. lipnja. U Izmir (Smirnu) dolaze 14. lipnja gdje obilaze Arheološki muzej i druge spomenike, a u Patrasu 19. lipnja posjećuju akropolu, stare gradske bedeme i utvrde, te podzemnu tamnicu gdje je po tradiciji Sv. Andriji odrubljena glava. Nakon dva dana plovidbe na moru, brod je stigao u Meljine 22. lipnja, a jednomjesečno putovanje završilo je u Dubrovniku 23. lipnja 1935.

Školsko putovanje “Vile Velebita” koje je uslijedilo 1936. obavljeno je na relaciji Ulcinj - Sušak. Voditelj putovanja bio je, kao i prethodnih godina, ondašnji ravnatelj zavoda (Državne pomorsko-trgovačke akademije u Dubrovniku) prof. Marin Kobasica. Brod je 1. kolovoza krenuo prema Mljetu, a 2. kolovoza 1936. usidrili su se pred Polačama na Mljetu, te nakon izleta na jezero krenuli prema Korčuli. Zatim je slijedio posjet Hvaru (3. kolovoza), Splitu (4. kolovoza) gdje je predavanje o Splitu i Solinu održao prof. Vlaho Kojaković, kako je to i inače bilo uobičajeno prije posjeta nekom mjestu. Nakon Makarske (6. kolovoza) i Trogira (7. kolovoza), bili su u Biogradu n/m i Preku (9. kolovoza), Rabu (10. kolovoza), Malom Kvarneru (Malinska, 11. kolovoza), Velikom Kvarneru (Crikvenica, 12. kolovoza), Kraljevici i Sušaku (13. kolovoza) gdje su posjetili zavjetnu crkvu Majke Božje i dvorac Frankopana na Trsatu (14. kolovoza). Proputovali su Rijeku, Volosko i Opatiju, te došli u Bakar (15. kolovoza), Krk (16. kolovoza), Pag (17. kolovoza), Šibenik (19. kolovoza), odakle su posjetili Skradin i slapove Krke (20. kolovoza). Nakon toga uslijedili su Vis (21. kolovoza), a učenik III. razreda Marijo Depolo iskrcan je zbog bolesti. Posjetili su i biševsku Modru špilju (22. kolovoza). U Gružu (23. kolovoza) su iskrcali učenika III. razreda Stjepa Kotlarića (bronhitis) i učenika I. razreda Iva Granića (upala slijepog crijeva), a potom su stigli u Kotor. Nakon izleta na Cetinje (Njeguši, Lovćen; 24. kolovoza), posjetili su Državnu pomorsko-trgovačku akademiju u Dobroti, a zatim nastavili do Tivta i Meljina (25. kolovoza), te Ulcinja (26. kolovoza), da bi preko Bara i Budve (27. kolovoza), došli u Cavtat (28. kolovoza) i Dubrovnik (29. kolovoza 1936.).

Na školskom putovanju “Vile Velebita” 1937. (relacija Dubrovnik - Sušak) putovalo je 46 učenika (20 iz I., 18 iz II., te 8 iz III. razreda), a otpočelo je 28. lipnja iz Gruža. Zbog jakog juga svratili su u Vela Luku (na otoku Šćedru, 29. lipnja). Kako je s vremena na vrijeme bilo uobičajeno na takvim putovanjima, vježbalo se sidrenje i privezivanje broda, bacanje čamca, prijenos sidra čamcem, vježbe na jarbolima, zatvaranje jedara i raspored učenika tijekom uzbune (30. lipnja). U Hvaru je brod ostao (30. lipnja i 1. srpnja) zbog jake bure, a iskrcani učenik Josip Luetić (upala slijepog crijeva) otputovao je za Dubrovnik. Posjetili su Mali Drvenik (1. srpnja) i Šibenik (2. srpnja). Učenici su se i kupali u moru, nedjeljom ili u slobodno vrijeme, obično ranije ujutro (u ovom slučaju, 4. srpnja). Samostalno su kompenzirali kompas učenici III. razreda, a I. razred imao je redovitu nastavu (5. srpnja). U Privlaci su (na otvorenom moru) vježbali spuštanje čamca, mjerenje dubina i način upisivanja dubina u pomorske karte, a mjerili su i dubine kanala Prevlake. Nakon Paga (5.-6. srpnja), Kraljevice (8. srpnja) gdje se iskrcao školski ljekar Filip Smolčić zbog bolesti, te Sušaka (9. srpnja) gdje su posjetili uprave Jadranske plovidbe i ostalih parobrodarskih društava, Mušku i žensku gimnaziju, Trgovačku akademiju, novčane zavode, tvornice, hotele i kupalište, uslijedio je neizostavan posjet Trsatu i Bakru (10. srpnja), a idućeg dana Državnoj pomorsko-trgovačkoj akademiji. Uvečer se vježbala Morseova signalizacija svijetlom (12. sprnja). Uslijedili su zaljev Tajer (13. srpnja), Starigrad (14. srpnja) i Split (16. srpnja). Tu su, između ostalih, razgledali ondašnja Jadranska brodogradilišta a. d. Split, a na 2 razarača i 2 putnička parobroda u gradnji (za “Jadransku plovidbu”, po 500 BRT) učenici su mogli vidjeti ležajeve i bočne upore, konstrukciju kostura, vanjske oplate palube, zavarivanje dijelova i zakivanje ploča. Obišli su i dva plutajuća doka, te vidjeli radove u doku. Razgledali su Klis i arheološke iskopine Solina (17. srpnja). Nakon Makarske (18. srpnja), Neretve (Komin, Opuzen i Metković; 19. srpnja), nastavljaju za Vela Luku (otoka Šćedra; 20. srpnja) gdje učenici vježbaju vezivanje krme za kraj i napuštanje broda, te pristajanje na plutaču. Zatim slijede Korčula (21. srpnja), Dubrovnik (22. srpnja, gdje se iskrcao učenik Granić koji je pokazivao simptome upale slijepog crijeva), Molunat, Meljine (23. srpnja), Tivat, Kotor (24. srpnja), Risan (25. srpnja) i Cavtat (26. srpnja). U Dubrovniku 27. srpnja 1937. završava putovanje.

Zbog popravaka u brodogradilištu u Kraljevici do 21. srpnja 1838., “Vila Velebita” je krenula na školsko putovanje od 25. srpnja do 8. kolovoza 1938. Ukupno 50 učenika obavilo je prvog dana prve vježbe na jarbolima, a krenuli su iz Gruža 26. srpnja. Dizanje i namještanje jedara vježbali su pred lukom Polače na Mljetu. U Splitu (27. srpnja) su razgledali grad i posjetili Solin, a učenici II. i III. razreda koji su ga pohodili prošle godine, posjetili su Etnografski muzej (28. srpnja). Posjetom brodogradilištu razgledali su završetak radova na novim torpiljarkama “Zagreb” i “Ljubljana”, pa su ih ovom zadnjom proveli stručni tumači (29. srpnja). Nakon plovidbe uzduž uzobalja Hrvatskog primorja (Selce, Novi Vinodolski, Crikvenica i Kraljevica), pohode Sušak (30. srpnja), Trsat i Frankopanski dvorac (31. srpnja). Nakon posjeta Bakarskom zaljevu 1. kolovoza (prof. Marin Kobasica je posjetio upravu Pomorsko-trgovačke akademije), kreću prema Zadru (2. kolovoza) i Šibeniku (3. kolovoza). Posjetili su Skradin i hidrocentralu na slapovima Krke. Nakon Splita (4. kolovoza), kreću prema Komiži i čamcima pohode biševsku Modru špilju, te nastavljaju prema Veloj Luci (5. kolovoza). Slijede Orebić i Mljetski kanal (6. kolovoza), pa preko rta Oštro, Herceg Novi, zaljev Traste (7. kolovoza) gdje su se učenici kupali i natjecali u plivanju, ronjenju i vaterpolu, a vježbali su i veslanje preveslavši nekih 5-6 km. Najposlije stižu u Dubrovnik (8. kolovoza 1938.).

Na novo školsko putovanje “Vila Velebita” se zaputila 28. srpnja 1939. iz Dubrovnika. Na sjednici Brodskog školskog vijeća održano je sjećanje na spomen zapovjednika Nikole Gerechtshammera i kap. Mate Čepulića koji su preminuli 16. siječnja i 11. veljače 1939. Nakon Metkovića (30. srpnja) i Omiša (31. srpnja), posjetili su Šibenik (2. kolovoza) gdje, između ostalih, posjećuju i tvornicu sulfida. Zatim prolaze pokraj Zadra (3. kolovoza), Hrvatskog primorja (4. kolovoza) i dolaze u Bakarski zaljev (5. kolovoza) gdje su posjetili grobove kap. Nikole Gerechtshammera i prvog časnika kap. Mate Čepulića. Nakon Sušaka, otputovali su brzim vlakom u Zagreb (6. kolovoza). Obišli su Kaptol, stari Gradec, Grič, crkvu Sv. Marka, staru crkvu i kuću Petra Zrinskog, Ilicu, velike trgovačke radnje, Prvu hrvatsku štedionicu, Zrinjevac, Strossmayerovu galeriju i dr. Nakon posjeta Ljubljani (8. kolovoza), vraćaju se u Sušak (9. kolovoza) gdje su učenici I. razreda, koji nisu išli na ovaj dio ekskurzije u unutrašnjost Hrvatske i Slovenije, ostali pod vodstvom nastavnika Antuna Marića vršiti službu na brodu, posjetili Trsat, Frankopanov dvorac, Tvornicu papira, Martinšćicu i brodogradilište “Lazarus”. Blizu Raba (11. kolovoza) u zaljevu Svete Eufemije vježbali su postupak upravljanja ručnim kormilom i pojačavanje uzda kormila u slučaju oluje. Po noći (23 - 24 h) učenici II. i III. razreda pomoću nebeskog planisfera izvodili su orijentaciju na nebu. Usidrili su se pred Novigradom u Novigradskom moru (12. kolovoza). Zbog bure nisu krenuli Zrmanjom do Obrovca, nego se usidrili pred ulazom u Karinsko more (13. kolovoza) i posjetili samostan Sv. Paškala. Do otvorenog mora su prošli kroz Novigradsko more, Podgorski kanal i tjesnac Ljubač. Zapovjednik broda je poučio učenike uzbuni napuštanja broda u čamcima za spašavanje (14. kolovoza). U zaljevu Vrbosko (15. kolovoza) učenici su se kupali na plaži tijekom blagdana kada obično nije bilo redovite obuke. U Splitu (16. kolovoza) učenici I. razreda razgledali su Dioklecijanovu palaču, Etnografski muzej, stari Solin, a učenici II. i III. razreda posjetili su Hidrografski ured ondašnje mornarice i promatrali izradu pomorskih karata. Putovali su dalje prema Visu i Komiži (17. kolovoza), a u luci Badija blizu Korčule privezali su se za plutaču. Obišli su Korčulu i krenuli prema Dubrovniku (19. kolovoza) poradi iskrcaja 3 oboljela učenika: Iva Margetića (svrab), Josipa Maržića (kronični otitis - upala uha) i Dimitrija Kotura (otekla noga). Nakon Kotora (20. kolovoza), u Tivtu (21. kolovoza) posjetili su novi tanker “Perun” (3.500 t nafte). U Ulcinju (22. kolovoza) su posjetili solanu (osnovanu 1934.) koja je imala preko 100 solnih bazena, 8,5 milijuna m² površine, 800 zaposlenika i proizvodnju od preko 1.500 vagona soli (1/10 cjelokupne konzumacije u ondašnjoj Jugoslaviji). Nakon Budve (23. kolovoza), vratili su se prema Cavtatu (24. kolovoza) gdje su spustili i raspremili sva jedra.

Na završnoj sjednici Brodskog školskog vijeća obično bi profesori ocijenili učeničko vladanje, mornarske sposobnosti i one vojnog pomorstva, te donijeli godišnje ocjene za upisnice i svjedodžbe. Ravnatelj je posebno pohvalio poručnika bojnog broda II. klase Zvonimira Grbića zbog predanosti dužnostima i metodičnosti nastavničkog rada. Prije uplovljavanja u Dubrovnik (25. kolovoza 1939.), učenicima su podijeljene godišnje svjedodžbe. Najkasnije do kraja prosinca, učenici su morali nakon obavljenog putovanja predati samostalno sastavljeno izvješće tijeka putovanja Upravi škole, a tri najbolja izvješća svake akademije nagrađivana su po 100, 150 i 200 dinara. Uslijed ratnih prilika, putovanja su vršena do 1940. godine.

Zanimljivo je da je kao vlasnik “Vile Velebita” 1935. naznačena Hrv. Slav. zemaljska vlada u Zagrebu75, dok za sljedeću 1936. stoji da je vlasnik Ministarstvo trgovine i industrije Kraljevine Jugoslavije u Beogradu. Međutim, u podacima za 1912.-1913. stoji da je vlasnik “Vile Velebita” Kraljevska hrvatska vlada (Nautička škola), za 1922.-1923. Hrvatska nautička škola, a za 1937.-1938. Bakarska nautička škola.

Brod “Vila Velebita II.” (ex “Kali”), izgrađen 1956. u Zadru, poklonjen je Pomorskoj školi u Bakru 1973., a još kao putnički brod imao je mogućnost prijevoza 250 putnika. Zapovjednici su mu bili kap. Miroslav Čorić (1973.-1991.), kap. Srećko Suserić (1991.-1994.), kap. Savo Sancin (1994.-1998.) i od tada kap. Jurko Karninčić (sada kap. Burić). Pogonski stroj “Ansaldo” (258 kW) zamijenjen je 1994. strojem “Issota Fraschini” (603 kW). “Vila Velebita II.”, pored namjene za obveznu izobrazbu učenika Pomorske škole u Bakru, služi i za prijevoz prema destinacijama Primorja, iz Rijeke u Bakar i za Bakarsku noć.

Jedan od osnivača “Mornarske škole” (za siročad pomoraca, iseljenika i svjetioničara) u Korčuli bio je Marcel Kolin, a izobrazba je trajala 3 godine.81 “Mornarska škola Kraljevića Tomislava” u Korčuli (osnovana 1934.) zatvorena je ljeti 1943., a imala je školski brod “Mornar” (ex “Nad”, izgrađen u Glasgowu 1892., vlasništva N. A. Dubokovića iz Jelse; 220 KS) koji je tijekom II. svjetskog rata bio potopljen u Splitu. U brodogradilištu “I. Cetinić” u Korčuli rekonstruirao se “Nautičar” (bivši talijanski ribarski brod - koćar “Ambra”, izgrađen u Civitanovi 1943; 57 BRT; 200 KS) u svrhu školskog broda za Pomorsku školu u Kotoru, koja ga je nabavila 1954. godine. Srednja pomorska škola u Dubrovniku nabavila je 1954. brod “Nautika” (ribarski brod - koćar, izgrađen u Malom Lošinju 1947; dužina 23,7 m; širina 6,2 m; visina 2,7 m; 69 BRT; 35 NRT; 150 KS). Od zarađenih sredstva povremenog prijevoza tereta tim
brodom nabavljala se oprema za školu. Taj brod “Lošinj” (kasnije “Nautika”) dobila je Pomorska škola u Dubrovniku pripojenjem Ribarskog tehnikuma iz Zadra 1951. (Ribarski odjel ukinut je i pripojen Nautičkom odjelu u Dubrovniku 1952./53.). Brod “Nautika” je prodan 1976. brodogradilištu “Vodopija Ivo - Srećko” iz Betine (Murter) zbog financijskih pitanja i derutnosti za ondašnjih 180.000 dinara. Tako su za praktičnu obuku postojali regatni kuter (krstaš s motorom) “Lovrjenac”, jedrilica L 5, motorni čamac, manji čamac za pojedinačno i veći za grupno veslanje. Pomorski fakultet u Dubrovniku imao je 1993. samo jedan čamac u okviru školskog plovnog parka.

Još 1923. postojali su prijedlozi i mišljenja u svezi gradnje kraljevske jahte koja bi “proizašla kao rezultat pregnuća cijelokupnog našeg naroda, a ne samo kao suhoparni vladin akt”, te bi bila namijenjena ondašnjem kraljevskom dvoru i vladi, ukupnih troškova oko 20-30 milijuna dinara. Tako je ta “nacionalna” jahta mogla služiti i za “znanstvena putovanja kao školski brod”, a bila bi “nacionalni ponos” i “reklama” u inozemstvu kako je spomenuta mogućnost gradnje na domaćem brodogradilištu. Jadranska straža je u lipnju 1926. donijela odluku da se kao poklon ratnoj mornarici nabavi školski brod (uz izdvajanje 1,200.000 dinara), a slična odluka o nabavci zaključena je u studenom 1926. na II. sastanku delegata Izvršnog odbora Jadranske straže u Beogradu, te naglašena važnost plovidbe takve krstarice u strane zemlje od kojih je Italiji zasmetalo ime krstarice “Dalmacija” koja je nabavljena u “maglenoj” Engleskoj. Pomorska vojna akademija u Gružu (od 1923.) vršila je prvotno obuku na brodovima za redovnu obuku, druge godine školskom krstaricom “Dalmacija” (1926.- 1933.), a onda je od Jadranske straže kupljen i opremljen školski motorni jedrenjak “Jadran” uz pomoć Ratne mornarice, te poklonjen za potrebe te akademije. Nakon popravka u Viškom brodogradilištu, “Uprava škole i kurseva mornarice NOVJ” ima prvi školski brod, motorni jedrenjak “Nirvanu”, za praktičnu obuku od 14. studenog 1944., koji je do demobilizacije trgovačkih brodova 1945. služio za školske potrebe.

Jadranska straža je u svrhu upoznavanja Jadrana namjeravala organizirati još 1935. godine 10-dnevna krstarenja jahtom “Nirvana” (12 kabina po 2 postelje). Strane države imale su institucije posebnih “škola na brodu” (navi scuola, navires-Ecoles, ships-school), a Pomorska vojna akademija u Gružu imala je svoj školski brod “Sitnica” (austrijski ex ”Najade”) kojim su 1930. posjetili Aleksandriju. Vojnopomorska akademija (u zgradi bivše Pomorske vojne akademije) u Gružu (1946.) seli u Divulje (1947.) i Pulu, pa su tako postojali čamčani vod za potrebe obuke u veslanju i jedrenju, te odred školskih brodova (patrolni čamci, minolovci, remorkeri i dr.), a kasnije se u školske svrhe sporadično koriste i suvremeniji brodovi. Stavljanjem u funkciju školskih brodova “Jadran” (1949.) i “Galeb” (1953.) pitomci I. godine idu mjesec dana na logorovanje (upoznavali su otoke i obalu “kuteriranjem” - veslima i jedrima kutera, praćeni remorkerima ili sl.), a II. i III. godine išli su na krstarenje Jadranom ili u posjet stranim mornaricama u inozemstvo. Tako su od 1951. obavljana putovanja po Sredozemnom i Sjevernom moru, Baltiku, Crnom moru (Poljska, Norveška, Francuska, Maroko, Tunis, Egipat, Sirija, Libanon, Grčka, Turska, ondašnji SSSR) i dr. Postojala je bezuspješna namjera 1952. (nakon izlaska tzv. “Bijele knjige”) da se izučavanje časnika obavlja na jednom većem teretnom brodu. Čelični motorni jedrenjak “Palagruž” (ex “Ingeborg II”, izgrađen u Rendsburgu 1931; dužina 41,06 m; širina 7,73 m; visina 2,74 m; gaz 3,3 m; 268 BRT; 122 NRT; 4 cilindra po 150 KS) ustupila je 1955. Jadranska slobodna plovidba u svhu školskog broda trgovačke mornarice (Srednje pomorske škole u Bakru), ali je zakratko vraćen uobičajenijem pomorskom gospodarstvu. Motorni jedrenjak za prijevoz tereta “Lavsa” preuređen je 1955. za školsku svrhu, kao i jedrilica “Dubravka”. Školska krstarenja i dnevne školske vožnje obavljala je do 1968. “Lavsa”, a “Dubravka” (u sastavu Brodarske podoficirske škole) do rashodovanja 1964. godine. Loger “Lavsa” imao je 124 BRT i dizel-motor od 120 KS, a mogao je primiti 25 pitomaca, 2 nastavnika i 17 članova posade.

Razvidna je bila činjenica nesnalaženja i neizvježbanosti završenih nautičara, ali također je postojao i “opći otpor protiv nabave školskog broda”. U Splitu je još 1946. Ministarstvo pomorstva organiziralo konferenciju gdje se predlagao i školski (preuređen trgovački) brod za sve škole, ali ga zadugo i ikako nije bilo. Postojala su mišljenja da bi npr. krstarica u ratnoj mornarici ispunila zadaću školskog broda, te da nije potreban jedrenjak koji bi, inače, mogao profilirati mornare za mornarsko zvanje, a stručni pomorski kadar praktično znanje stjecao bi na jedinicama flote. Prevaga korisnosti navigacijskih simulatora nad školskim brodom očituje se u jednom vidu zapovjednikova izbjegavanja nevremena i prometno posjećenijih pravaca putovanja zbog sigurnosti studenata, a ktome školski jedrenjak košta oko 10 milijuna američkih dolara (novac za koji bi se moglo kupiti 4 kompleta brodskih simulatora i 69 jedrilica), te troškovi korištenja i održavanja oko 1,5 milijuna američkih dolara. Svrha školskog broda kao predmeta nadmetanja i prestiža s obzirom na visokorazvijene zemlje, te praktične izobrazbe pomoraca koji će vršiti višegodišnju službu na visokosofisticiranim trgovačkim i ratnim brodovima, pomalo je bespredmetna susljedno dugoročnoj financijskoj isplativosti, osim ako se ne radi o slučaju kada ulagače i sponzore početno ne vodi zamisao o velikoj ili ikakvoj dobiti, već stvaranju ili potenciranju već postojećeg reklamnog karaktera, tradicije i promidžbe (multi)nacionalnog identiteta pojedin(a)ca, skupina ili moguće cijele nacije. U Projektnom zahtjevu za izgradnju školskog broda je, između ostalog, stajalo: “...Taj brod bit će u skladu sa suvremenim tehničko-tehnološkim postignućima u domeni mehaničke i vjetrene propulzije, zatim ekonomičnosti pogona i održavanja, navigacije, komunikacija i - iznad svega - sigurnosti. Brod će služiti za proučavanje mora i pojava na njemu, mornarima za razvijanje osjećaja za vjetar, valove...”.

Izvor teksta : Znanstveni rad Školski brodovi na istočnojadranskoj obali autora Đive Bašića/Pomorski muzej Dubrovnik

Malo idem van teme, ali zar nije postojala i "Vila Velebita" Mirne iz Rovinja?

Ove dvije iz Bakra i Rijeke jos nisu bile
[attachment=1]
[attachment=2]

Илустровани лист, 18. нов. 1920. год.

[attachment=1]

Jos ne postavljena.
[attachment=1]

Prelijepa! :klap :klap :klap

:klap :klap :klap

Fotka sa buvljaka  :)


[attachment=1]

Odlična fotka Dread :super Zbilja prekrasan brod. I mene sve više zanima priča oko Škole u Bakru, pa ako netko znam ili ima fotografije kakve su točno oznake na kapama nosili mornari ili polaznici škole?Da li je postojala neka posebna oznaka Nautičke škole u Bakru za šapku ili mornarsku kapu?

Ima toga-

I Blerio XI. ;D

Види: чл. 17. Уредбе о одећи морнарице, 'Службени војни лист' од 7. 3. 1924.  

Nakalemljen, tj. zalemljen.

Hvala na odgovoru, ali nažalost nemam taj propis/uredbu. Možete mi reći nešto više ili imate neku fotografiju ili scan toga?

http://http://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp|issue:UB_00001_19240307|page:4 (http://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp|issue:UB_00001_19240307|page:4)

Odlično, hvala na objavi, svakako ću proučiti, ali nisam mislio na oznake Pitomaca PV Akadmije, nego na Pitomce nautičke škole u Bakru, jesu li oni nosili neke posebne oznake na kapama ili mormarskim vrpcama. Ovdje se tome ne govori, imam ovu fotografiju, radi li se na njoj možda o polaznicima Nautičke škole u Bakru, imaju neobične oznake na kapama, inače fotografija je datirana negdje u sredinu ili početak 1930tih godina:
[attachment=1]

Vila Velebita, Tehnički muzej, Nikola Tesla, Zagreb, 7309 MuzTehZg,

Na brodu.

[attachment=1]