PALUBA

Vojna istorija => Sukobi => Topic started by: dzumba on December 21, 2009, 06:57:08 pm

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info



Title: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on December 21, 2009, 06:57:08 pm
На лицу места

Оснабрик, шта је остало од историје

Зашто је нашој земљи требало 65 година да се сети цвета војне интелигенције Југословенске краљевске војске заробљене у логору у Немачкој који је британска авијација брутално бомбардовала
Коњички официр Градимир Милојковић (у средини) са својим колегама официрима 1942. године

Од нашег специјалног извештача
Оснабрик, децембра – Субота ујутро, док град спава мирним европским сном, љубазни домаћини отворили су ми капију некадашњег највећег логора за официре ратне заробљенике Југословенске краљевске војске у Немачкој. Снежне пахуље, трава зарасла у коров, надограђена заштитна жица, две старе оригиналне бараке какве су биле пре 65 година и пуно неких новијих објеката које су касније подизали Британци, који су ту после маја 1945. имали своју војну базу. С једне стране логора железничка је пруга, с друге нове изграђене приватне куће. Мир и тишина царују овим простором.

Оснабрик, „Офлаг 6 Ц” логор у којем је у Другом светском рату био затворен цвет војне интелигенције Југословенске краљевске војске, официри који се нису мирили с поразом у Априлском рату. Њих више од 6.000 било је смештено у педесетак барака опасаних бодљикавом жицом уз стражарске торњеве начичкане митраљезима. На сваког заробљеника одређено је четири квадратна метра простора. У једној соби у бараци било је двадесетак официра.

Заробљени југословенски официри били су заштићени Женевском конвенцијом, животи им нису непосредно били угрожени, нису морали ни да раде. Свако јутро било је постројавање, старешине барака давали су рапорт дивизијском генералу Милану Љ. Поповићу, он је рапортирао армијском генералу Димитрију Живковићу, а он је у име свих официра предавао рапорт о бројном стању немачком генералу команданту логора.

Били су југословенски краљевски официри ратни заробљеници, али су и у тим условима задржали официрски понос и достојанство професије. Негде одмах после доласка у логор, почела су прва одвајања по националној основи, официри Хрвати одмах су се одвојили у посебан део логора. Свако јутро су подизали своју хрватску заставу и после месец дана Немци су их пустили кући. Официре Јевреје, а било их је скоро 500, Немци су прво груписали у лошије бараке, али су после протеста осталих југословенских официра престали да их малтретирају, јер су Немци Женевску конвенцију ипак поштовали колико-толико. Живот у логору сводио се на слушање вести Би-Би-Сија на прошверцованом радио-апарату, свакодневна постројавања ујутро и увече, али и спортске и културне активности. У логору је било чак пет фудбалских тимова, играле су се утакмице којима је присуствовао целокупни састав логора. Један од тих тимова играо је 1943. године у саставу: Сава Аџић, Андрија Вајс, Иван Јоксић, Живојин Гуцић, Божидар Трифуновић, Гавра Гаврановић, Војислав Николић, Стојан Стојановић, Драго Петровић, Живојин Миловановић, Стеван Кривокапић, Бранко Радосављевић, Момчило Рајић. Официри су имали и своје позориште у којем су давали представе, као рецимо, „Коштану”. Имали су и редовну верску службу коју је обављао свештеник, официр Милан Јовановић. Заробљеници су добијали пакете хране од Црвеног крста из Србије и никада се није догодило да су Немци отворили било који пакет. Чак ни пред крај рата када хране није било ни у Немачкој.

И онда је 6. децембра 1944. године британска авијација брутално бомбардовала логор југословенских краљевских официра. Била је ноћ, а заробљеници ни у време тог бомбардовања нису смели да излазе из својих барака јер би немачка посада логора одмах отварала ватру. По логору су падале британске фосфорне бомбе, 116 југословенских официра тада је убијено, шездесетак их било рањено. Немци су касније отпочели с расељавањем логора, колону заробљеника је код Остеркапена опет бомбардовала по дану британска авијација и тада је погинуло још 14 југословенских официра. И коначно крајем рата Британци су ослободили југословенске краљевске официре.

Док стојим у хладно суботње јутро поред остатака бараке 54, у којој је четири године у соби број 15 био и мој отац као активни потпоручник Југословенске краљевске војске, размишљам како је тужна била судбина тих официра. Зашто су их Британци два пута бомбардовали, а знали су да је то логор наших официра? Постоје снимци РАФ-а на којима је обележено да су ту ратни заробљеници. Да ли је логор у Оснабрику, заправо, могао да буде српска Катинска шума? Део наших млађих официра вратио се 1945. у Југославију, највећи део виших официра, посебно генерала, отишао је за САД, Канаду, Аустралију, Британију. Бојали су се комуниста у Југославији.

После 65 година од британског бомбардовања логора у Оснабрику је одржана велика комеморација, свету архијерејску литургију служио је владика средњоевропски Константин. Положени су и венци на гробове и спомен-костурнице погинулих официра. Били су ту и представници Војске Србије, војни аташе из Берлина, наши официри на школовању у Немачкој, генерални конзул Србије из Хамбурга. И људи који су највише учинили да се трагичне жртве од пре 65 година не забораве, пре свега госпођа Љеља Слијепчевић и парох цркве у Оснабрику

отац Синиша Вујасиновић. У храму Српске православне цркве у Оснабрику био је и бискуп Франц Роде, као и градоначелник Оснабрика, Бурхард Јаспер. Сви годинама долазе овде, а ученици гимназије у Оснабрику раде матурске радове на тему тог логора и његовог бомбардовања.

Нама је требало 65 година.

Мирослав Лазански

Извор: Политика http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Osnabrik-shta-je-ostalo-od-istorije.sr.html


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: brodarski on December 21, 2009, 07:05:05 pm
Da nije Lazanskog ne bi znali da su se Hrvati odvojili. Ma kako su se usudili?


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: jadran2 on December 21, 2009, 08:51:29 pm
Izgleda da gospodin Lazanski malo preuvelicava "idilu" zivota u ovom logoru.

Osim toga, u prvom napadu su poginuli i nadnarednici (15), narednici (23) i vojnici (3).

O opijenosti "idilom", kada smo vec kod ove teme, a u svrhu istine - malo kasnije.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: jadran2 on December 21, 2009, 09:15:55 pm
Da ne prevodim sa engleskog - vise manje se iz redaka nize navedenih moze dobiti uvid u stanje Oflaga VI-C; nize je u dijelu bilo izlozeno i na sudjenju u Nurnbergu.

 

 

Excerpts from the Nuremberg Trials

 

Besides this terrible treatment of the captured soldiers of the Yugoslav National Army of Liberation and the Partisan Detachments, the Germans also treated prisoners of war from the ranks of the old Yugoslav Army in complete contravention of international law and contrary to the Geneva Convention on the Treatment of Prisoners of War, of 1929. In April 1941, immediately after the occupation of the Yugoslav territory, the Germans drove into captivity in Germany about 300,000 noncommissioned officers end men. The Yugoslav State Commission has at its disposal much evidence of the unlawful ill-treatment of these prisoners. We shall give here a few examples only.

 

On 14 July 1943 in the officers' SS camp at Osnabruck, 740 captured Yugoslav officers were separated from the remainder and placed in a special penitentiary camp called Camp D. Here they were all crowded together in four huts; all contact with the rest of the camp was prohibited. The treatment of these officers directly contravened the provisions of the Geneva Convention even more so than the treatment of the other prisoners. In this penitentiary camp were placed all those whom the Germans considered as supporters of the National Liberation movement and against whom they very frequently applied measures of mass punishments.

 === usporebe radi ===Заробљени југословенски официри били су заштићени Женевском конвенцијом, животи им нису непосредно били угрожени, нису морали ни да раде.

The Germans gambled with the lives of the prisoners and frequently shot them from sheer caprice. Thus, for instance, at the aforesaid camp at Osnabruck, on 11 January 1942, a German guard fired at a group of prisoners, severely wounding Captain Peter Nozinic. On 22 July 1942 a guard fired on a group of officers. On 2 September 1942, a guard fired on the Yugoslav lieutenant, Vladislav Vajs, who was incapacitated by a wound he had received some time before. On 22 September 1942, a guard from the prison tower again fired on a group of officers. On 18 December 1942 the guard fired on a group of officers because, from
their huts, they were watching some English prisoners passing by.

 

20 February 1943 a guard fired on an officer merely because this officer was smoking. On 11 March 1943 a guard opened fire on the doors of a hut and killed General Dimitri Pavlovic. On 21 June 1943 a guard fired at the Yugoslav lieutenant colonel, Branko-Popanic. On 26 April 1944 a German noncommissioned officer, Richards, fired on Lieutenant Vladislav Gaider, who subsequently died of his wounds.

 

On 26 June 1944 the German captain, Kuntze, fired on two Yugoslav officers, severely wounding Lieutenant Djorjevic.

 

All these shootings were carried out without any serious reasons or pretext and only as a result of brutal orders issued by the German camp commandants, who threatened that firearms would be used even in the case of the most insignificant offenses.

 

All these incidents occurred in one single camp. But this was the treatment applied in all the remaining camps for Yugoslav officers and soldiers-captives in the hands of the Germans.

____________________________________________________

Ako se pazljivi Palubarci sjecaju, ima jedna fotografija iz Boke Kotorske koju je svojevremeno postavio Dreadnought (ona sa tepihom i kbb Stumbergerom) gdje je jedan oficir KOV-a u prednjem planu.

Rekonstrukcijom (Brodarski) se doslo do pretpostavke da bi to mogao biti gen. Despot Damjanovic - ukoliko je to on, poginuo je u gore spomenutom bombardiranju Oflaga VI-C.
____________________________________________________


Evo i popisa poginulih:

http://www.spc-osnabrueck.de/geschichte/116Offiziere-welche-gefallen-sind.pdf


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: treciclan on December 23, 2009, 12:50:53 pm
Da nije Lazanskog ne bi znali da su se Hrvati odvojili. Ma kako su se usudili?
Iako sam se trudio da shvatim smisao ove recenice nisam uspeo.Molim te objasni mi Jadrane
U Jugoslovenskoj kraljevskoj vojsci nisu postojali nadnarednici koliko ja znam, postojali su podnarednici i narednici vodnici razlicitih klasa.Mora da se ovo o nadnarednicima odnosi na neku drugu vojsku.

Vise o idili u logoru moze se saznati iz knjige Ota Bihalija Merina u kojij je opisao  dane koje je provodio u  logoru u Osnabriku kao oficir Vojske kraljevine Jugoslavije


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: jadran2 on December 23, 2009, 03:01:23 pm
Molim Treceg clana da jos jednom pazljivo procita gore, od mene, napisano.

Nad/podnarednike sam direktno preveo sa liste poginulih - isprika za to.

Vjerojatno nije potrebno prevesti dio (prilozenog) dokumenta sa nurnberskog sudjenja; postoji li mogucnost postavljanja nekoliko stranica iz  knjige O.B. Merina u ovaj topic?


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: jadran2 on December 23, 2009, 03:26:21 pm
Juni 1941, sign: OFLAG VI/B, Doessel b. Warburg, O. Bihali; Retka memorabilija iz zarobljeničkog logora za oficire kralj. jug. vojske. Oto Bihalji-Merin, znameniti književnik i likovni teoretičar, bio je u logoru kao rezervni kapetan kraljevske vojske

[attachment=1]



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on December 23, 2009, 09:27:58 pm
Опис живота у заробљеничким официрским логорима у Италији и Немачкој, нимало романтичан, дао је  познати српски књижевник и професор београдског универзитета Стеван Јаковљевић у свом роману "Ликови у сенци". Он је аутор још познатијег романа "Српска триологија".

Когод се бави војском на овим нашим просторима требао би обавезно да прочита ова два, као и роман "Велика забуна" у коме, у виду аутентичних исповести, описује априлски рат 1941.године.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: treciclan on December 23, 2009, 09:46:50 pm
Izvini Jadran2,pogresio sam
U pitanju je brodarski i njegov post


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: treciclan on December 23, 2009, 10:00:13 pm
Postoji jos jedna knjiga koja govori o zivotu u logoruma u Nemackoj za vreme II sv rata
To je knjiga Petra Anagnostija poznatog arhitekte i rezervnog oficira.Knjiga se zove  : Koldric -Libek, uspomene iz logora 1941-43
Pise o zivotu nasih oficira u kaznjenickom logorima Koldric i Libek u kojima je on  bio sa jos nekoliko nasih oficira U kaznjenicke logore su slati oficiri koji su po nekoliko puta bezali iz drugih logora.Koldric je smatran logorom iz koga se ne moze pobeci
Englezi su snimili seriju o tom logoru, prikazivana davno i na nasoj tv.
Cak  imaju i  scenu kad  zarobljenici ne pozdravljaju nemackog oficira koji prolazi pored njih, a kad ih on grdi zbog toga, kazu mu da po pravilu sluzbe bez kape se  ne pozdravlja.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on December 23, 2009, 11:03:10 pm
Treciclan @

Управу си за ту књигу. Прочитао сам је још давно. Иначе, Петар Анагности је такође био универзитетски професор. Као гимназијалац користио сам његов уџбеник "Нацтна геометрија".

О томе како је било у заробљеничким логорима знам из приче мог оца који је као активни ваздухопловни подофицир (наредник) провео цели рат у немачком заробљеништву, делом и у официрским логорима. Сећам се да је помињао генерала Лангерхолца (званично Словенац, али Немац пореклом) коме је неко време био посилни у једном официрском логору. Отац га помиње у врло позитивном светлу као мирног, сталоженог, часног човека, правог господина, који је одбио понуде Немаца да изађе из логора и да им се придружи. Говорио је да је он југословенски официр, не немачки и да ће то и остати до краја. Занимљиво је и то да га је негде 1956. године срео у Нишу, у згради где смо становали. У истој згради је живела његова кћерка удата за неког пуковника или генерала ЈНА (ја се не сећам ког) код које је дошао у посету. Генерал га није одмах препознао (био је у униформи капетана ЈНА), али се одмах потом сетио и било му је драго шти је постао официр.

Мој отац је три пута покушао бегство из заробљеништва, да би четврти пут, пред крај рата (марта 1945.г.), успео да побегне у Швајцарску одакле се августа 1945.године вратио у земљу. За покушаје бегства је био драстично кажњаван самицом, смањивањем хране, поливањем хладном водом у зимском периоду, чак је извођен и пред војни суд где му је претило упућивање у концентрациони логор (што се некима и десило). Спасао га је Немац, лекар, фолксдојчер који му је написо да није био способан за тежак физички рад (пред судом се бранио да је током рада на сеоским имањима присиљаван на тежак физички рад иако је имао килу) иако то баш и није било тачно. Тада, после трећег бегства кажњен је са месец дана самице.

Управо захваљујући тим бегствима и пасивном отпору према Немцима, примљен је крајем 1945.године у ЈНА (ваздухопловтсво) у чину заставника (тада први официрски чин). Иако краљевски подофицир имао је признати статус борса од 1941.године. Пензионисан је 1957.године као капетан авијације.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: treciclan on December 23, 2009, 11:45:31 pm
Lepa prica iz zivota
Mislim da je otvorena veoma interesantna tema, o kojoj se malo zna, o kojoj se i malo pricalo u bivsoj Jugoslaviji
Mislim da bi bilo dobro ako bi se vise o tome pricali.Pa ne samo o vojnim i oficirskim logorima iz II sv rata, i logori iz I rata su neispitani i neistrazeni


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: jadran2 on December 24, 2009, 12:36:05 am
Da, logora za ratne zarobljenike je bilo mnogo u Njemackoj i okupiranim podrucjima.

Prilike su bile bijedne i nehumane bez obzira na nacionalnost ratnih zarobljenika (npr. Srba ili Amerikanaca) u Oflagu XIII-B u Hammelburgu.

Vrhunac ili pojam bezdusnog tretiranja ratnih zarobljenika bio je u Stalagu III-A, na koji izgleda da je glavna uprava njemackih logora prakticki zaboravila sto se tice hrane i vode.

Popis zarobljenika u prilogu.

[attachment=1]

Zanimljivo je da sam imao prilike vidjeti nekoliko privatnih fotografija ratnih zarobljenika u ova dva logora i na fotografijama su zarobljenici, iako izmuceni, odreda u, koliko je moguce, urednim uniformama, sudjelujuci u nekim vidovima logorskog zivota, drzeci i na taj nacin do statusa ljudskog bica sto je bilo vazno za opstanak.



 


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on December 24, 2009, 11:22:40 am
Da, logora za ratne zarobljenike je bilo mnogo u Njemackoj i okupiranim podrucjima.

Prilike su bile bijedne i nehumane bez obzira na nacionalnost ratnih zarobljenika (npr. Srba ili Amerikanaca) u Oflagu XIII-B u Hammelburgu.

....

Zanimljivo je da sam imao prilike vidjeti nekoliko privatnih fotografija ratnih zarobljenika u ova dva logora i na fotografijama su zarobljenici, iako izmuceni, odreda u, koliko je moguce, urednim uniformama, sudjelujuci u nekim vidovima logorskog zivota, drzeci i na taj nacin do statusa ljudskog bica sto je bilo vazno za opstanak.


U pravu si jadrane, prilike u ovim logorima su bile loše za sve bez obzira na nacionalnost, veru ili čin. Ljudi su bili prinuđeni da u nehumanim uslovima žive zajedno ali nisu klonuli duhom, i nisu gubili dostojanstvo.

Ponekad su bili prinuđeni, u oskudici, da trampe sa nemačkim stražarima poneki deo svoje uniforme (npr: pilotsku značku ili oznake i epolete) koji su to uzimali za uspomenu, za nešto što ima je bilo potrebno ali u biti gotovo uvek su bili uredni. Neretko se mogu videti i delovi uniformi vojske drugih porobljenih zemalja koje su jugoslovenski zarobljenici nosili u odsustvu svojih uniformi.

Kod mene sam pronašao dve fotografije iz spomenutog Oflag 6c logora i ovde ih postavljam da bi svi videli koko su izgledali zarobljenici. Da nisu izgubili dostojanstvo.

[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on December 24, 2009, 11:24:36 am
Evo i druge fotografije ...

[attachment=1]

[attachment=2]



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: brodarski on October 29, 2012, 09:22:23 pm
Uspomena iz zarobljeničkog logora.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: brodarski on October 29, 2012, 09:39:42 pm
Slike iz zarobljeničkog logora.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: brodarski on October 29, 2012, 10:01:00 pm
Dvije iz zarobljeničkih logora. Ima tu i pripadnika stranih vojski.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Barkman on November 19, 2012, 12:28:32 am
Danas sam nabavio fotku koja je snimljena u Stalag IX A. Da li neko može da identifikuje kojoj vojsci pripadaju ''black pantersi''? Da li su britanske kolonijalne jedinice, US Army ili nešto treće?

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on November 21, 2012, 04:20:03 pm
Da li su britanske kolonijalne jedinice ...

Trebalo bi da je ovo ...


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: wermez on November 21, 2012, 04:23:14 pm
Po fizionomiji podsećaju me na Etiopljane... :)


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: jadran2 on November 21, 2012, 04:54:38 pm
Vjerojatno kolonijalne britanske trupe (indijci ili Pakistanci).


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Barkman on November 24, 2012, 09:01:42 am
Vjerojatno kolonijalne britanske trupe (indijci ili Pakistanci).
Od jednog odlicnog poznavaoca sam dobio informaciju da je rec o zarobljenim francuskim vojnicima.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: wermez on December 01, 2012, 12:17:39 pm
Šteta što nemamo temu o vojnicima koji su zarobljeni prilikom Aprilskog Sloma i odvedeni u logore širom Evrope...Stevan Jakovljević je jedan od poznatijih logoraša, a taj period svog života je opisao veoma ubedljivo u knjizi "Likovi u Senci". Kasnije ću prepisati jedan tekst iz 1983. o delovanju komunista u logoru u Nemačkoj.

Evo, za početak, našao sam na sajtu Politikinog zabavnika fotografije logoraša Osnabrika, u Nemačkoj.

[attachment=1]
[attachment=2]

Plan logora, nacrtan od strane Dragoljuba S. Petrovića
http://img577.imageshack.us/img577/5156/93811467.jpg



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: kumbor on December 01, 2012, 02:19:47 pm
Zanimljiva tema, naročito zato što mi je otac proveo dve godine u italijanskim logorima. Njegov lik opisan je u jednom pasusu romana "Likovi u senci". Slika iz italijanskih logora nemam, ali negde u kući imam par slika posle njegovog bekstva iz logora. Bežao je dvaput, jurila ga je patrola waffen SS-a, pa se skrivao dve noći u bunaru i nekoliko dana u nekoj grobnici. Posle je peške prešao Alpe i našao se u Švajcarskoj, gde je interniran i povezao se sa predstavnicima NOVJ.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on December 01, 2012, 07:27:00 pm
Мој отац је такође био у немачком заробљеништву. Променио је више логора, али је као подофицир углавном био на радовима на сеоским имањима. Бежао је четири пута. Чак је и суђен од стране немачког војног суда када је ухваћен трећи пут. Четврти пут је побегао, али је то већ био крај рата (март 1945. године, а налазио се у граду Констанц уз саму границу са Швајцарском, тако да је "бекство" било више шетња до границе јер је пред крај рата немачка пажња знатно попустила). Имам више његових слика из тог периода. неке сам већ поставио у некој сличној теми.

Ево једне пропуснице коју је отац донео (мада сам је, као што рекох већ негде поставио)

[attachment=3]

[attachment=1]
[attachment=2]



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Kolton on December 01, 2012, 08:00:56 pm
      U knjizi P. R. Rida "Priča o Koldicu" autor na jednom mestu pominje dva jugoslovenska oficira koji su se takođe nalazila u tom "srećnom" društvu. Dalje opisuje njihove široke crvene pantalone i kao nebo plave izvezene kapute (konjanici ?).
      E sad, naravno da svi znate za Koldic ali da li neko zna ko su bila ta dva "srećnika" ?


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on December 01, 2012, 08:54:04 pm
По боји униформе рекао бих да су то неки гардисти.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 12:52:16 pm

Listajuci i citajuci materijale i dokumentaciju vezanu za Jugoslaviju u II svetskom ratu, pogotovo deo vezan za aprilski rat 1941.godine i slom vojske Kraljevine Jugoslavije, naisao sam na izraze i pojmove kapitulacija, zarobljavanje, deportacija, logori za zarobljene vojnike…

Pogotovo, sto sam razgledajuci stare vojnicke fotografije porodicnih albuma, naisao na fotografiju svog dede po majci, napravljenu u Nemackoj, gde je bio ratni zarobljenik kao pripadnik rezervnog sastava vojske Kraljevine Jugoslavije. Na poledjini je otisak nekakvog nemackog pecata sa kukastim krstom…

To me je jos vise zainteresovalo pa sam se bacio na detaljnije sagledavanje stanja i prilika vojske Kraljevine Jugoslavije neposredno pred II svetski rat, napad Nemacke, aprilski rat, raspad vojske i drzave, zarobljavanje i odvodjenje u logore i prisilni rad pripadnika VKJ, zivot i rad u logorima, oslobodjenje iz logora, povratak-nepovratak pripadnika VKJ u zemlju nakon zavrsetka II sv.rata…

Sva ta moja “proucavanja” sam obradio po sledecim tezama:
-Opste stanje Kraljevine Jugoslavije pred II svetski rat,
-Pristup KJ trojnom paktu i puc 27.marta 1941.g.,
-Vojska KJ (stanje, prilike, organizacija…),
-Napad Nemacke, aprilski rat i kapitulacija,
-Deportacija i odvodjenje u zarobljenicke logore pripadnika bivse VKJ,
-Logori ratnih zarobljenika pripadnika bivse VKJ, sa tezistem u Nemackoj,
-Zivot, organizacija, red i rad pripadnika bivse VKJ u zarobljenickim logorima,
-Oslobodjenje pripadnika bivse VKJ iz zarobljenickih logora 1945.g., i
-Povratak pripadnika bivse VKJ iz zarobljenistva u domovinu.

Trudio sam se da svaki podatak proverim iz vise izvora, a i dokumentujem. Nisam ni sam u nekim prilikama bas siguran koliko su neki podaci tacni, ja sam ih takve naveo, a vi prosudite sami.
Tema je izuzetno opsirna (na sredjivanje materijala po tezama sam utrosio preko mesec dana rada), ali bih voleo da cujem i vasa misljenja i stavove o istoj. Postovacu materijal, ali se izvinjivam odmah na pocetku sto ce neki postovi biti duzi, takva je oblast…

Pa da krenem…


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 12:54:29 pm
OPSTE STANJE KRALJEVINE JUGOSLAVIJA PRED DRUGI SVETSKI RAT

Ujedinjenje Južnih Slavena u jednu državu krajem prvog svetskog rata udružilo je pet različitih, iako vrlo srodnih naroda (Srbe, Hrvate, Slovence, Makedonce i Crnogorce), koji su živeli u osam istorijski relativno jasno definisanih područja (uža Srbija, Makedonija, Vojvodina, Bosna i Hercegovina, Hrvatska-Slavonija, Dalmacija, Slovenija i Crna Gora), ispovedali tri glavne religije (srpsko-pravoslavnu, rimokatoličku i muslimansku), govorili tri bliska, srodna, a ipak različita jezika (srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski, slovenski i makedonski), i upotrebljavali dva pisma (latinicu i ćirilicu), u novu drzavu Kraljevinu Jugoslaviju.

Tih pet naroda nisu nikada pre bili ujedinjeni u jednoj državi, a njihova politička, kulturna i socioekonomska prošlost umnogo se razlikovala. U srednjem veku i Srbi i Hrvati imali su dobro razvijene države. Hrvati su svoju izgubili 1102, kad su sklopili ugovor s ugarskim kraljevstvom. Ta veza trajala je sve do 1918. Od 1526. do 1918. i Mađarima i Hrvatima vladala je habsburška dinastija. Od 1868. do 1918. Hrvatska je bila autonomni deo ugarske polovine dvojne monarhije. Srpsku srednjevjekovnu državu osvajali su Turci kroz razdoblje od devedeset godina, počevši od bitke na Marici 1371, a završivši s padom smederevske despotovine 1459. U srednjem veku bilo je na crnogorskom prostoru nekoliko državica koje se uopšteno smatraju srpskim, a Crna Gora je pala pod Turke 1499, ali neka njena izolirana, ekonomski i strateški nevažna područja, nikada nisu bila potpuno potčinjena. Sve do stvaranja moderne crnogorske države 1850-tih godina stanovnici tih područja živeli su kao plemenski savez. Bosanska srednjovekovna država, čije su osvajanje Turci dovršili 1463, uključivala je i Hrvate i Srbe. Gotovo celo vreme njenog postojanja u njoj su vladali bogumili, heretička hršćanska crkva, koja se oštro suprotstavljala prodiranju kako katoličke Hrvatske i Ugarske, tako i pravoslavnog Vizanta i Srbije u Bosnu. Napokon su bogumili pretežno prigrlili islam. Većina bosansko-hercegovačkih Muslimana, a 1971. bilo ih je oko milijun i po, potomci su bogumila. Slovenci su takođe imali nekoliko ranosrednjovekovnih kneževina, ali njihove su zemlje ubrzo pale pod vlast nemačkih država i oni su ostali u sastavu Austrije sve do 1918. U Makedoniji je takođe postojala srednjovekovna država, ali je taj prostor, izvorno pod Vizantom, povremeno prelazio pod srpsku, i bugarsku vlast; pod Turke je pao najranije i ostao je pod njihovom vlašću sve do 1913. godine.

U pogledu verske podele, podaci iz popisa 1931. pokazuju da je oko 48 posto stanovništva ispovedalo pravoslavnu veru (Srbi, Makedonci, Crnogorci i razne manjine na područjima naseljenim većinom Srbima), rimokatolika je bilo 37 posto (uglavnom Hrvati i Slovenci), muslimana 11 posto (muslimani slovenskog porekla u Bosni i Hercegovini, te albanska i turska manjina), a manje od 4 posto bili su protestanti i Jevreji. S obzirom da je verska pripadnost vrlo uticala na osjećaj nacionalne pripadnosti većine južnoslavenskih naroda, budući da su odnosi među različitim crkvama bili obeleženi sumnjičavošću i netrpeljivošću  - verska raznorodnost zemlje bila je jedan od njenih velikih problema.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 12:55:26 pm

Novom višenacionalnom i raznovernom jugoslavenskom državom, koja je tada imala preko 12 miliona stanovnika, upravljala je srpska vladajuća elita. Vođe stare srpske države postale su dominantne političke figure u novoj jugoslovenskoj državi, koju je nova vlast u principu tretirala kao proširenu Srbiju. U pocetku regent, a nakon 16. augusta 1921. i kralj, Aleksandar je imao veliku moć i uticaj na delovanje srpskih političara i stranaka. Da se sačuva forma, nekoliko Hrvata i Slovenaca uvek je ulazilo u vladu, ali su položaj predsednika vlade i sva važnija ministarstva (spoljni i unutrašnji poslovi, pravda, vojska i mornarica) uvek držali Srbi. Šestog januara 1929. kralj Aleksandar ukinuo je Ustav iz 1921. godine, sve političke partije je stavio van zakona i zaveo svoj licni režim. Za predsednika vlade imenovao je generala Petra Živkovića, komandanta kraljeve garde.

U godinama od 1921. do 1939. stanovništvo Jugoslavije naraslo je od 12,149.000 do procenjenih 15,703.000. To je bila jedna od najvećih stopa rasta u tadašnjoj Evropi.

Unutar sukoba i odnosa snaga međuratne Evrope, položaj Jugoslavije bio je vrlo nesiguran. Zemlja je od samog osnivanja bila izložena revanšističkim i ekspanzionističkim pritiscima Italije, Bugarske i Mađarske. S dolaskom nacista na vlast, dodatnu pretnju predstavljao je nemački ekonomski i politički pritisak. Svaka je od tih stranih država bila u bliskom dodiru s jednom ili više ekstremističkih političkih grupa u Jugoslaviji, koje su bile spremne i voljne prihvatiti stranu podršku kako bi porazile svoje domaće neprijatelje. Glavna diplomatska savezništva Jugoslavije bila su od početka s Francuskom, a u okviru Male antante sa Cehoslovačkom i Rumunjskom. S Turskom, Rumunjskom i Grčkom stvorila je 1934. Balkanski savez. Sto je još gore, najjače ekonomske veze Jugoslavija je imala sa zemljama s kojima su je vezivale male i nikakve političke simpatije — s Italijom, Austrijom i Njemačkom. Uporedo s opadanjem francuskog uticaja i s evropskim usponom nacističke Njemačke, Jugoslavija je oko 1935. pod vodstvom kneza Pavla i predsednika vlade Milana Stojadinovića počela voditi spoljnu politiku koja je formalno bila neutralna, ali je postepeno prema silama Osovine postala dosta prijateljska.

Gledani izdaleka, problemi Jugoslavije između dva rata bili su nastavak i varijacija situacije koja je tu postojala sve od dolaska Južnih Slovena na Balkan. Novostvorena Jugoslavija imala  je nesreću da stoji s obe strane linije koja je u ova ili ona vremena razdvajala Vizantijsko i Zapadno rimsko carstvo, istočnu pravoslavnu i rimokatoličku crkvu, ćirilicko i latinicko pismo, vizantijsku i zapadnoevropsku civilizaciju, islam i hršćanstvo, te prostore s pretežno despotskom i one s pretežno demokratskom vladavinom. Uz to je Balkan u novijim vekovima bio područje na kojem su se u svojim imperijalističkim težnjama sukobljavale velike evropske sile, upotrebljavajući delove te teritorije za izravnavanje svojih računa.
Kada je 1939. izbio rat između zapadnih demokratija i Osovine, ti su pritisci još jednom dostigli svoj vrhunac. Jugoslaviju i Balkan još jednom je zahvatio vrtlog.




Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 12:55:50 pm
Malo je ko u Jugoslaviji i na Balkanu septembra 1939. optimistički gledao u budućnost. Zemlje jugoistočne Evrope bile su ne samo vojno i politički, već i ekonomski potpuno izložene na milost i nemilost Osovine, posebno Nemačke. Geografski izolovane, daleko od zapadnih zemalja (Francuska, Engleska) s kojima ionako nisu imale jakih ekonomskih odnosa, one su mnogim nitima bile vezane za snage Osovine.

U nekima od ovih zemalja postojale su jake pronacističke ili profašističke grupacije, a u nekima, kao u Jugoslaviji, postojala je velika nemačka manjina spremna da učini sve što je bilo u njenoj moći da pomogne nacističkoj stvari. Nedostatak jakog interesa zapadnih drzava za balkanske zemlje, i njihova nespremnost da im pomognu, mnogo je pridonela da su te zemlje bile gurnute u naručje Rajha. Septembra 1939. Jugoslavija je popustila sve većem pritisku, te je u Nemačku i Italiju sve više izvozila hranu i sirovine, dok je u isto vrijeme imala sve više teškoća da uveze preko potrebne tekstilne sirovine, naftne derivate i koks.

Vojnički položaj Jugoslavije je bio vrlo nesiguran. Italijanska okupacija Albanije 1939. g. dovela je zemlju u strateški tesnac između talijanskih snaga u Albaniji i nemačkih i italijanskih snaga na severozapadu i jeveru, stavljajući u pitanje većinu tradicionalnog vojnog planiranja koje je bilo zasnovano na sigurnom pristupu Solunu. Slom Francuske, tradicionalnog jugoslovenskog saveznika čije je vojno mišljenje u mnogome uticalo na jugoslavenski Glavni đeneralštab, zbrisalo je sve nade u francusko-britansko otvaranje Solunskog fronta, na način koji je tako uspešno delovao u prvom svetskom ratu. U toj novoj situaciji za Jugoslaviju je bilo prirodno, bez obzira na njeno nepriznavanje Sovjetskog Saveza kroz sve godine između dva rata, da pokuša da dobije neku podršku u Sovjetskom Savezu kao sili koja je tradicionalno zainteresovana za Balkan i željna da spreči dominaciju u tom delu Evrope.U julu 1940, Jugoslavija i Sovjetski Savez stupili su u diplomatske odnose. Taj potez postao je u Jugoslaviji popularan zahvaljujući tradicionalnim vezama Srbije i Crne Gore s Rusijom, ali je bio od male praktične koristi s obzirom da je daleki Sovjetski Savez i sam očajnički pokušavao izbeći teškoće s Nemačkom, u nameri da dobije na vremenu i pojača svoju obranu protiv nemačkog napada. Sve do 13. marta 1941. jugoslavenska je vlada gajila nadu da će sa Sovjetskim Savezom zaključiti vojni savez, ali kad jugoslavenski poslanik u Moskvi nije uspio ostvariti instrukcije koje je dobio, knez Pavle nije kroz preostalo vreme svoje vladavine više pokretao tu stvar.

Italijanska invazija Grčke bila je za Jugoslaviju strašan šok, jer je pretila potpuna izolacija Jugoslavije od prijateljskog sveta, zatvarajući svaki pristup Solunu. Prava prijetnja je medjutim bio bio Hitler.Odlučivši u junu l940. da idućeg proleća napadne Sovjetski Savez, on je trazio nacine da osigura svoj desni bok na Balkanu. Hitlerove planove u jugoistočnoj Evropi su komplikovale samostalne akcije njegovog partnera Mussolinija. Nakon početnih italijanskih uspeha, Grci su se oporavili i stali potiskivati Italijane iz svoje zemlje, a čitava talijanska kampanja je jenjavala. Hitler je sada morao intervenisati u Grčkoj, u nameri da spase svog partnera i spreči Britance da se sa svojim snagama utvrde na grčkom kopnu.


Izvor: http://www.znaci.net


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 01:00:51 pm
Pristup Kraljevine Jugoslavije trojnom paktu i 27.mart 1941.g

TROJNI PAKT

Dok su se odvijale akcije usmerene na ostale zemlje u jugoistočnoj Evropi, Hitler je primjenjivao sve intenzivniji diplomatski, politički i psihološki pritisak na jugoslavensku vladu. Zastrašena Hitlerovim planovima, Jugoslavija se očajnički osvrtala za alternativama, vodeći neke neformalne razgovore s Italijom i ispitujući mogućnost da dobije efikasnu pomoć, pogotovo od Velike Britanije, a u izvesnoj meri i od Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država. Ali u središtu svih nevolja bili su nemački planovi i jugoslovenski odnosi s Nemačkom. Nemci su svoj prvi potez, povukli krajem novembra 1940. tražeći od jugoslovenskog ministra spoljnih poslova Cincar-Markovića da dođe u Nemačku. Sastanak je usledio u najvećoj tajnosti 27. novembra, a ovi su razgovori označili početak neposrednog nemačkog pritiska na Jugoslaviju da priđe Osovini i pridruži se Trojnom paktu.
7. decembra, jugoslovenska vlada je obavestila nemačkog poslanika u Beogradu Viktora von Herena, da je Jugoslavija spremna da potpise pakt o nenapadanju s Nemačkom i Italijom.Tokom sledeća tri i po meseca, jugoslovenski i nemački predstavnici pokušavali su postići saglasnost o sadrzaju pakta koji je Jugoslavija trebala potpisati, i o tome koje će specijalne note biti priključene protokolu o potpisivanju pakta. Jugoslavija je činila sve što je bilo u njenoj moći da otegne proces pregovaranja, nadajući se da će nekako naći alternativu umesto pristupanja Osovini.

Jugoslavonskoj vladi postalo je jasno da ni Velika Britanija niti Sovjetski Savez ne mogu pružiti dovoljno pomoć kao protivtežu nemačkom pritisku. Još manje se mogla očekivati podrška od Sjedinjenih Država. Sledeći poziv Nemaca usledio je sredinom februara. Dok su Nemci obećavali da će svi jugoslovenski interesi biti zaštićeni i u stvari ojačani, takođe su uporno isticali kako niko nije u stanju odupreti se stalnom napredovanju nemačkog oružja u Evropi.

Konačno, knez Pavle je 4. marta pozvan u Berchtesgaden na tajni sastanak, na kojem je Hitler ponovio ono što je ranije rekao  ali odlaganja vise ne može biti: u interesu Jugoslavije je da tu odluku donese u sledećih četrnaest dana. Jugoslavija je opet pokušala da odgodi potpisivanje, nastavljajući da od Nemaca traži ustupke. Već je bilo očigledno da Jugoslavija ne može dalje odgađati pristupanje Trojnom paktu. Šestog marta krunsko veće odlučilo je da će Jugoslavija potpisati Trojni pakt ako se ispune svi njeni uslovi, ali je odluka zadržana u tajnosti. Jugoslovenska vlada je kasno uveče 23. marta, obavestila nemačkog poslanika da će sutradan uputiti svoje predstavnike, predsednika vlade Cvetkovića i ministra spoljnih poslova Cincar-Markovića u Beč, gde će oni potpisati protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu na dan 25. marta.

Jugoslavenska vlada je, koju su predstavljali  Cvetković i Cincar-Marković, 25. marta u Beču potpisala protokol kojim je Jugoslavija postala član Trojnog pakta. Bio je to čin predaje, ali pod datim okolnostima to se knezu Pavlu i njegovim ministrima činilo manjim zlom od uzaludnog oružanog otpora.

Teško je precizno govoriti o reakciji širokih slojeva jugoslovenskog stanovnistva na potpisivanje Trojnog pakta. Ono što je sigurno poznato, to je činjenica da su mnogi ljudi, posebno u Srbiji, iako potpuno svesni opasnosti ratnog razaranja u slučaju odbijanja ili nepriznavanja potpisa, više voleli rat i okupaciju nego predaju, jer su verovali u konačnu pobedu Engleske, i hteli su da Jugoslavija na kraju rata bude na pobedničkoj strani. Ali najverojatnije je dobar deo stanovništva i u Srbiji, a i u drugim krajevima, prihvatio potpisivanje kao manje od dva zla, upravo kao knez Pavle i njegova vlada. Protivnici pristupanja Jugoslavije Osovinskom savezu bili su: velik deo oficirskog kora (posebno niži činovi), dobar deo srpskih političkih vodja u Srbiji i u područjima izvan Srbije, staresine Srpske pravoslavne crkve, vođe i velik deo članstva srpskih organizacija kao što su Srpski kulturni klub, Narodna odbrana, četnička organizacija i udruženje rezervnih oficira. Zatim veliki dio stanovništva u Srbiji i u drugim krajevima Jugoslavije, liberali i komunisti u celoj zemlji. Došlo je do masovnih uličnih demonstracija u Kragujevcu, Beogradu, Splitu, Rijeci-Sušaku, Ljubljani i ostalim gradovima.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 01:04:09 pm
PUČ 27. MARTA 1941.

Pod takvim uslovima grupa oficira vazduhoplovstva i vojske u noći, 26/27. marta uspešno je zbacila režim kneza Pavla i predsednika vlade Cvetkovića. Planer i izvođač ovoga puča bila je grupa prozapadno orijentisanih oficira iz Komande avijacije u Zemunu, i iz redova jedinica kraljeve garde u Beogradu. Oficiri u rangu generala bili su samo iz avijacije, dok su iz kopnene vojske i garde sudelovali samo oficiri srednjeg ranga. Nesporno je utvrđeno ko su bili oficiri koji su izvršili specifične zadatke, ali postoje oprečne tvrdnje o tome ko je rukovodio celim planom. Da su rukovodili pučem tvrdili su i komandant avijacije general Dušan Simović i njegov pomoćnik, general Bora Mirković, a u izvesnoj meri, bar što se tiče samog izvršenja puča, i neki oficiri nižeg ranga, naročito major Živan Knežević.

Srpske opozicione stranke i patriotske grupe, kao i srpska pravoslavna crkva, sve protivnici kneza Pavla i potpisivanja Trojnog pakta, s oduševljenjem su primili vest o državnom udaru. U Beogradu i drugim srpskim gradovima, te u mnogim gradovima širom čitave Jugoslavije, izbile su masovne ulične demonstracije, neke inscenirane, a mnoge nesumnjivo spontane, što je sve pridonelo širenju raspoloženja u znaku uspešne pobune. U mnogima od tih demonstracija sigurno je igrala ulogu Komunistička partija, iako ni posredno ni neposredno nije imala ništa sa samim pučem. Kakva je bila reakcija među širokim masama srpskog naroda, pogotovu  srpskog seljaštva, nije poznato, ali kako je sve to predskazivalo rat, možemo pretpostaviti da je izazvalo veliku zabrinutost. To se takođe sa sigurnošću može reći i za većinu stanovništva u područjima izvan Srbije.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 01:08:05 pm
VOJSKA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE

Srpska vojska posle I sv.rata je predstavljala osnovu za izgradnju oružanih snaga Kraljevine Jugoslavije. Jugoslovenska vojska (JV) je bila oružana sila Kraljevine Jugoslavije. Postojala je od 1. decembra 1918. do 16. aprila 1941. godine. Nastala je sa proglašenjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a prestala je da postoji posle Aprilskog rata 1941. godine.

Ministarstvo vojske i mornarice je bilo najviša komandna, upravna i administrativna vlast, dok je Glavni generalštab kao neposredni organ ministra vojske i mornarice, imao zadatak da pomaže ministra u pripremi oružanih snaga i zemlje za rat.

U miru Kraljevina Jugoslavija je bila podeljena na 6 armijskih i 16 diviziskih oblasti. Opšta vojna obaveza trajala je 30 godina (20 u operativnoj i 10 u rezervnoj vojsci). Služba u stalnom kadru iznosila je 18 meseci (pun rok) za sve rodove vojske, odnosno 6—14 meseci (skraćeni rok), a za vazduhoplovstvo i mornaricu 2 godine, odnosno 12 meseci (skraćeni rok). )

Kralj je bio Vrhovni komandant celokupne oružane sile, ali je u toku rata pravo komandovanja operativnom vojskom mogao da prenese na svog pomocnika (jednog vojvodu ili generala).

Mobilizaciskim planom je bila predviđena mobilizacija oko 1,700.000 ljudi operativne i rezervne vojske i 900.000 grla stoke, kao i formiranje: štaba Vrhovne komande, 3 štaba grupa armija, 7 štabova armija sa delovima van diviziskog sastava, 28 pešadiskih divizija, 3 konjičke divizije, 1 gardiske konjičke brigade, 18 samostalnih odreda (od kojih 2 planinska), 2 tvrđavske komande (Boka i Šibenik), 16 posadnih pukova, 4 puka teške motorizovane artiljerije, 2 tenkovska bataljona, 1 bataljona za vezu, 3 železnička puka (saobraćajni, tehnički i radnički), 6 automobilskih bataljona, Komande vazduhoplovstva i Komande mornarice sa jedinicama i ustanovama, Komande pozadine Vrhovne komande sa jedinicama i ustanovama, 6 komandi armiskih oblasti, 16 komandi diviziskih oblasti, 49 komandi vojnih okruga, 48 pukova za zaštitu i zatvaranje granice i Komande teritorijalne vazdušne odbrane sa jedinicama i ustanovama.


Jugoslovenska vojska delila se na Vojsku i Ratnu mornaricu.

Vojsku je činila pešadija, artiljerija, konjica, inženjerija i vazduhoplovstvo, i druge pomoćne jedinice. Imali su generalštabnu, ekonomsku, tehničku, sanitetsku, sudsku, svešteničku, veterinarsku i muzičku struku, i specijalne jedinice; graničare, žandarmeriju, padobranske, jurišne i planinske čete.

Tenkovi su tretirani kao borbeno sredstvo koje pomaže napadu pešadije, a vazduhoplovstvo je izviđalo, vršilo zaštitu snaga i teritorije i napadalo neprijateljske objekte. Oklopne jedinice su činile dva tenkovska bataljona, koja su u svom sastavu imala 110 tenka i borbeno oklopna vozila.

Vojno vazduhoplovstvo delilo se na operativno i armijsko. Kad je rat počeo u aprilu 1941. ono je imalo 459 aviona (125 lovaca, 173 bombardera, 161 izviđača), od čega je 265 bilo savremenih aviona novije generacije, raspoređenih na 23 aerodroma.

Ratna mornarica je imala 32 ratna broda, razarača. Na Savi i Dunavu je bila smeštena rečna ratna flota, a pomorsko vazduhoplovstvo imalo je 150 hidroaviona. Pomorska obalska komanda imala je 14 obalskih artiljerijskih baterija sa 45 topova.

Izvor: http://sr.wikipedia.org/sr-el


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 01:16:28 pm
Komandni vrh Vojske Kraljevine Jugoslavije

Vrhovni komandant:                  Kralj Petar II Karadjordjevic
Pomocnik vrhovnog k-ta:         Vojvoda Petar Bojovic


STAB VRHOVNE KOMANDE
Nacelnik staba:                                    General Dusan Simovic
Pomocnik nacelnika staba:                    General Milutin P. Nikolic
Nacelnik operativnog odeljenja:             General Radivoje Jankovic
Nacelnik obavestajnog odeljenja:           General Borivoje Joksimovic
Nacelnik odeljenja adjutanata:              General Svetislav Savic
Komandant artiljerije:                          General Dusan Bozic
Nacelnik odeljenja pravosudja:              Sudski General Borivoje Sreckovic   


KOMANDA POZADINE

Komandant:                                         General Danilo Kalafatovic
Pomocnik komandanta:                         General Mihailo Bodi
Nacelnik staba pozadine:                       general  Djorde Gruic
Nacelnik saobracajnog odeljenja:           general  Vasilije Petkovic
Nacelnik artiljerijskog odeljenja:            general  Vladimir Krstic
Nacelnik tehnickog odeljenja:                general  Vladimir Talic
Nacelnik saniteta:                                General dr. Jaksa Lukic
Nacelnik veterinarske sluzbe:                Veterinarski pukovnik dr. Velimir Radojkovic
Nacelnik intendantskog odeljenja:         general  Ljubivoje Blagojevic
Nacelnik (vojne) ekspedicije:      Rezervni potpukovnik Milorad Vukovic



Izvor: http://www.vojska.net/eng/world-war-2


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 01:20:01 pm

Kopnena vojska VKJ

U miru Kraljevina Jugoslavija je bila podeljena na 6 armijskih i 16 diviziskih oblasti.

KoV je bio organizovan u tri armijske grupe i obalne obrambene trupe. 3. armijska grupa bila je najjača, a branila je granice s Rumunjskom, Bugarskom i Albanijom. 2. armijska grupa branila je područje oko Železnih vrata i reke Drave. 1 armijska grupa sastavljena uglavnom od Hrvata branila je prostore Hrvatske i granice s Italijom, Austrijom (kasnije granice Trećeg Reicha, te Mađarskom.

U punoj snazi, KoV KJ je imala 28 pesadijskih divizija, 3 konjičke divizije, 35 samostalnih pukova. Od samostalnih pukova 16 ih je bilo raspoređeno po kasarnama, a ostatak su bili kombinovani pukovi  ili "Odredi", namenjeni u svrhu ojačanja. Svaki odred imao je do tri pesadijska puka i od jednog do tri artiljerijska diviziona, s tri organizovane alpske jedinice.

Od oko 7 000 topova, 4 000 topova bilo je relativno moderno, uključujući i 800 protivtenkovskih topova. Tu je bilo i oko 1 900 modernih minobacača, te 200 protivavionskih topova. Sva ta oružja su bila uvozna iz različitih država, što je otezavalo odrzavanje, a time i slabilo snagu KJV.

Pešadiska divizija je bila jačine preko 26.000 ljudi, naoružanih sa oko 11.920 pušaka, 440 puškomitraljeza, 90 lakih mitraljeza, 146 mitraljeza, 15 topova 37 mm, 12 brdskih topova 65 ili 75 mm, 24 poljska topa 75—80 mm, 12 haubica 100 mm, 12 pt oruđa 37 ili 47 mm (samo pojedine divizije). Divizija je imala: štab; štab pešadije; 3 pešadijska puka (puk je imao 4 batoljona, 1 četu pratećih oruđa, 1 tehničku četu, bolničarsko odeljenje, bojnu i trupnu komoru; bataljon je imao 3 streljačke i 1 mitraljesku četu); 1 artiljeriski puk (1 brdski divizion 65 ili 75 mm, 2 diviziona topova 75—80 mm i 1 haubički divizion 100 mm) sa stočnom vučom; 1 konjički divizion; 1 pionirski bataljon; 1 hemisku četu; 1 četu za vezu; 1 četu pav mitraljeza 15 mm (12 mitraljeza); 1 pt(protutenkovska) četu 37 ili 47 mm od 12 oruđa (samo pojedine divizije); 1 dopunski puk (3 dopunska bataljona, 1 dopunski vod za vezu i 1 dopunska baterija; dopunski bataljon je imao 3 streljačke i 1 mitraljesku četu); i pozadinske jedinice i ustanove.)

Konjička divizija, koja je imala oko 6—7.000 ljudi, bila je naoružana slično pešadiskim jedinicama. Ona je imala: štab; 1 konjičku brigadu od 2 do 3 puka (puk je imao 4 .eskadrona, 1 mitraljeski eskadron, 1 tehnički eskadron, bojnu i trupnu komoru); 1 divizion konjičke artiljerije (4 baterije, od kojih 1 pt baterija); ] biciklistički bataljon (3 streljačke i 1 mitraljeska četa); 1 pontonirski eskadron; 1 hemiski vod; 1 eskadron za vezu; 1 dopunski konjički divizion (2 eskadrona, 1 mitraljeski eskadron, 1 tehnički eskadron i 1 biciklistička četa); i pozadinske jedinice i ustanove)
Pokušaj da se 3 konjička divizija delimično motorizuje nije uspeo, pošto nisu mogla da se obezbede potrebna motorna vozila.

Tenkovske jedinice su se sastojale iz 2 bataljona tenkova francuskog porekla; prvi bataljon je imao oko 60 tenkova (od 5 t), većim delom dotrajalih, a drugi bataljon — oko 50 tenkova (od 10 t) novijeg porekla.


Jedine mehanizovane jedinice bili su 6 bataljona, raspoređenih po konjičkim pukovima, 6 motorizovanih artiljerijskih pukova, dva oklopna bataljona (po 110 tenkova), jedan bataljon je imao tenkove modela Renault FT-17 iz Prvog svetskog rata, 54 moderna modela Renault R35, jednu samostalnu cetu  s češkim SI-D razaračima tenkova. Nekih 1 000 kamiona je uvezeno iz SAD-a, nekoliko meseci pre napada Nemacke.




Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 01:22:01 pm

Jos naoruzanja KoV VKJ:


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 01:22:33 pm
Aktivnost KoV u aprilskom ratu

Nemački napad KoV KJ je dočekala nespremna, samo je nekoliko jedinica bilo raspoređeno u odbrani. Jedinice su brojale 70% - 90% svoje ukupne snage, pošto mobilizacija nije do kraja bila gotova.

KoV je bio organizovan u samostalne armije i tri armijske grupe i obalne obrambene trupe. 1. Armija pod komandom generala Milorada Petrovića je trebala da brani Makedoniju i južnu Srbiju, njoj je u pomoć trebala da bude 3. armija generala Milana Nedića, zatvarajući pravce oko makedonske granice i onemogućavajući Nemce da prodru u Srbiju. 3. armijska grupa bila je najjača, a branila je granice s Rumunjskom, Bugarskom i Albanijom.  2. armijska grupa branila je područje oko Železnih vrata i reke Drave. 1 armijska grupa sastavljena uglavnom od Hrvata branila je prostore Hrvatske i granice s Italijom, Austrijom (kasnije granice Trećeg Reicha, te Mađarskom. Na severu prema Mađarskoj stacionirana je 7. armija generala Dušana Trifunovića a prema Hrvatskoj i Sloveniji su bile raspoređene 6. Nezavisna armija generala Dimitrija Živkovića i 2. armija generala Milutina Nedića (brata Milana Nedića). Prostor oko Kosova i Sandžaka je branila 4. armija generala Petra Nedeljkovića. Ona je takođe imala zadatak da u slučaju propasti armija, od svojih vojnika oformi četničku (gerilsku) grupu koja je trebalo da otpočne gerilski način ratovanja, sa zadatkom presecanja neprijateljskih komunikacija i uništavanja strateški važnih objekata kao što su mostovi, hidrocentrale, elektrana, pošte i telegrafske linije i dr. Njoj je kao oslonac bila podređena i 5. Nezavisna armija Vladimira Čukavca.

Snaga svake armijske grupe imala je snagu malo veću od korpusa.

Za vrhovnog zapovednika jugoslovenskih snaga određen je armijski general Dušan Simović (koji je vršio i ulogu predsednika jugoslovenske vlade).

Napad je izvršen kopnenim putem, iz više pravaca. Nemačke, italijanske i mađarske trupe prodrle su na teritoriju Jugoslavije iz pravca Italije, Austrije (tada već u sastavu Trećeg rajha), Mađarske, Rumunije i Bugarske. Teško je bombardovan Beograd. U isto vreme otpočeo je i nemački napad na Grčku pod kodnim nazivom Operacija Marita.

Od prvog dana rata, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske nije kontrolisala situaciju. Na ministarskim sednicama u Sevojnu, gde se vlada nalazila, general Dušan Simović se žalio na loše veze u komandovanju, a naročito je osporavao to što on mora preko pošte da izdaje naređenja jedinicama. Ocenio je situaciju kao tešku, ali ne i tragičnu i verovao je da se front može stabilizovati.

Da bi sprečio potpuno rasulo, ne samo vojsci, već i u vladi, 12. aprila izjavljuje da ima puno poverenja u moralnu snagu vojske i naroda i da veruje u prijateljstvo sa Sovjetskim Savezom. Sve je bilo izgubljeno i propast je sve brže i brže tekla.

Nemci su 13. aprila probili poslednju liniju odbrane kod Konjarnika i umarširali u Beograd gde su ispred Narodne Skupštine organizovali paradni defile.




Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 01:27:11 pm

Deo komandnog kadra KoV VKJ:


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 01:30:42 pm

Jugoslovensko kraljevsko ratno vazduhoplovstvo

Jugoslovensko vazduhoplovstvo je bilo namenjeno za odbranu državne teritorije od napada iz vazduha, za bombardovanje neprijateljske teritorije i za podršku kopnenih snaga.

Za vreme mira Jugoslavija je imala 4 bombarderska, 3 lovačka i 1 izviđački vazduhoplovni puk.

Za rat 1941 godine vazduhoplovstvo je mobilisalo: 4 puka i 1 samostalnu grupu bombardera (ukupno 20 eskadrila), 4 lovačka puka (18 eskadrila) i 1 grupu (2 eskadrile) za daljno izviđanje. Lovački i bombarderski pukovi bili su formirani u 4 vazduhoplovne brigade od po 2 puka koje su bile neposredno pod komandom Komande vazduhoplovstva. Osim toga, u sastavu armija mobilisano je 7 izviđačkih grupa (14 eskadrila) starih aviona.

6 aprila 1941 Jugoslavija je imala ukupno oko 415 borbenih aviona, od kojih 150 lovačkih tipa »Meseršmit 109«, »Ika 2«, »Ika 3«, »Hariken« i »Fjuri«, 150 bombardera tipa »Marketi«, »Dornier 17«, »Blenim«, 15 za daljno izviđanje »Blenim« i oko 100 izviđačkih aviona armiske avijacije tipa »Potez 25« i »Brege 19«. Ovi poslednji kao i 50 lovačkih aviona su bili u tolikoj meri zastareli da se nisu mogli nazvati ni avionima druge linije, tako da je Jugoslavija stupila u rat sa svega oko 265 savremenih aviona.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 01:32:46 pm

Stanje aviona pred Aprilski rat:


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 01:43:01 pm
 Avioni KVVJ:


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 01:45:04 pm
Jos aviona:


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 01:49:52 pm
Mornaricka avijacija


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 01:51:00 pm
Mornaricka avijacija


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 01:53:57 pm
RM Kraljevine Jugoslavije

Formiranjem zajedničke države Južnih Slovena nakon završetka I svetskog rata, i pored značajne operativne osnovice, ispočetka se poklanjalo jako malo pažnje razvoju pomorstva. Razlozi za to ležali su kako u činjenici da je država bila osiromašena i uništena ratnim razaranjima, tako i zahvaljujući konzervativnim strujama u državnom i vojnom vrhu, koji su čvrsto zastupali stavove da vojska treba da vodi rat na kopnu, a ne na moru, te su s nepoverenjem gledali na ideju razvoja novog roda oružanih snaga – ratne mornarice. Ovakve stavove podsticale su i težnje velikih sila da u korist Italije, onemoguće stvaranje respektivne pomorske sile na istočnoj obali Jadrana.

Međutim, već u prvoj polovini dvadesetih godina dolazi do zaokreta u doktrini razvoja i opremanja jugoslovenske vojske, koja je proizvela brojne diskusije na temu uloge, formiranja, opremanja i razvoja vojnopomorskih snaga Kraljevine SHS.

Najveći problem u početku  je bio u nedostatku kadrova i sistema školovanja i obuke. Zbog toga je tokom 1919. i 1920. u novoformiranu RM Kraljevine SHS primljeno ukupno 56 pomorskih oficira, 70 pomorskih podoficira i 111 podoficira ostalih mornaričkih specijalnosti, koji su tokom I svetskog rata služili na brodovima Austro-Ugarske Ratne Mornarice. Tako je formirano jezgro sastava koji je imao zadatak da školuje prvu generaciju Jugoslovenskih pomoraca.

Jugoslavenska kraljevska ratna mornarica bila je deo oružanih snaga Kraljevine Jugoslavije. U sklopu mornarice, delovala je i rečna flotila sa sedištem u Novom Sadu, kao i mornarička avijacija koja je uglavnom imala hidroavione.
Postojala je od 1. decembra 1918. do 16. aprila 1941. godine. Nastala je proglašenjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a prestala je službeno da postoji posle Aprilskog rata 1941. godine, iako su se neke manje jedinice nastavile boriti i nakon tog perioda u sklopu savezničkih mornarica na Bliskom Istoku.

Kao ratni plen njoj je pripalo 12 modernih torpednih čamaca, četiri zastarela minolovca, četiri oklopna rečna monitora i nešto pomoćnog brodovlja. Flota je dodatno ojačana tokom 1920-ih, kupovinom u Nemačkoj šest minolovca "M" klase i stare lake krstarice Niobe. Marta 1926.g. je izglasan desetogodišnji zajam za opremanje Ratne Mornarice.  Nakon tog je flota ojačana nabavkom velikog razarača Dubrovnik izgrađenog u Glasgowu ranih 1930-ih.

Krajem 1930-ih flota je ojačana nabavkom dve podmornice klase Osvetnik od francuskog brodogradilišta Siege Social Ateliers et Chanties de la Loire iz Nanta, isto brodogradilište izgradilo je i razarač Beograd na osnovu kojeg je splitsko brodogradilište Jadranska brodogradilišta A.D. izgradilo dva sledeća razarača istog tipa Ljubljana i Zagreb.

Jugoslovenske kraljevske mornarice u svojoj organizaciji imala je Rečnu flotilu sastavljena od komandnog broda "Cer" sa sedištem u Novom Sadu, jednog monitora u Dubovcu, četiri minsko-baražne grupe u Bezdanu, Staroj Kanjiži i Senti, Sremskim Karlovcima i Smederevu,  komandu sektora  Đerdap u Tekiji i Donjem Milanovcu. Osnovni brodovi su bili četiri velika, teško naoružana i oklopna rečna monitora. Oni su korišćeni da patroliraju  Dunavom, Dravom i Savom u severnim delovima Jugoslavije i granicom sa Mađarskom. Ovi monitori, "Drave", "Sava", "Morava" i "Vardar" su nasleđeni od Austro-ugarske mornarice na kraju Prvog svetskog rata. Svi su bili oko 400-500 t sa glavnim naoružanjem dva 120mm topa, dva ili tri 66mm PA topovima i minobacačima 120mm 40mm AA topova i mitraljezima. Rečna flotila je takođe imala dva rečna patrolna čamca sagradjena 1929, "Graničar" i "Strazar", kao i tri broda tugs-a.

Izvor: http://sh.wikipedia.org/wiki/Jugoslavenska_kraljevska_ratna_mornarica


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 01:56:00 pm
Podmornice kraljevske mornarice VKJ


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 01:59:11 pm

Razaraci kraljevske mornarice VKJ


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:00:49 pm

Ostali brodovi mornarice VKJ


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:02:24 pm

Brodovi Recne flotile


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:04:10 pm

Aktivnost KRM u aprilskom ratu

Ratni raspored Jugoslovenske kraljevske mornarice  mozete pogledati na http://www.vojska.net/eng/world-war-2

Napadom sila Osovine 6. aprila 1941. otpočeo je rat na prostoru Jugoslavije, koji nije mimoišao ni Ratnu mornaricu. Suočena sa raspadom lanca komadovanja, neažuriranim i nedovoljno razrađenim ratnim planovima, kontradiktorinim naredbama i dezinformacijama, i na kraju, sa masovnom izdajom, jedinice flote našle su se u teškom pložaju. Iako su rat dočekale u povišenom stepenu borbene gotovosti, tek trećeg dana rata, 9. aprila 1941.g.,podmornice "Smeli" i  "Nebojša" su prvi put isplovile na pučinu. Sve vreme, glavnina flote, uključujući i dve preostale podmornice, nije napuštala Boku Kotorsku. Saznavši da grupa oficira priprema predaju jedinica flote Italijanima, poručnici Đorđe Đorđević i Đorđe Mitrović, obojica ukrcani na "Nebojši" donose odluku da pokušaju podmornicu da izvuku iz Boke i upute se u Sredozemlje. Noći 16. aprila 1941. u Kotoru, na palubi "Nebojše" uspelo se iskupiti 6 oficira, 29 podmorničara, 19 članova rezervne posade, te nekoliko visokih oficira i civila koji su se tu zatekli, a nisu imali nameru da se predaju Italijanima.

Međutim, za vreme puta, tačnije 20. aprila došlo je do kvara na žirokompasu, i suočeni sa problemima usled kvara na navigacionim uređajima, menjaju odluku odlučuju da krenu prema Kritu, a usput zastaju na ostrvu Kefalonija u Jonskom moru. Na opštu radost njene posade, tom prilikom, “Nebojša” je susrela i dva torpedna čamca Jugoslovenske Kraljevske Mornarice. Bili su to "Kajmakčalan" i "Durmitor" - torpedni čamci klase "Orjen", iz sastava II torpedne divizije iz Šibenika. Na ova dva malena broda ukrcali su se takođe dobrovoljci koji su odbili da se predaju Italijanima i uputili su se u Sredozemlje, u susret saveznicima. Za vreme boravka na Kefaloniji, saznali su da Krit nije bezbedan i da se Nemci spremaju za invaziju na ostrvo, pa još jednom menjaju odluku i za krajnji cilj određuju obalu severne Afrije - Aleksandriju. Konačno, u pratnji "Kajmakčalana" i "Durmitora", Nebojša je uplovila u egipatsku luku 27. aprila 1941.

U međuvremenu, 17. aprila Italijanske okupacione trupe su ušle u Boku Kotorsku i tamo zatekle većinu brodova kraljevske RM. Dan ranije u strahovitoj eksploziji, poručnici bojnog broda Sergej Mašera i Milan Spasić u uvali Brdište kraj Tivta uništili su razarač "Zagreb", svesno time žrtvujući i svoje živote. Italijani su u Boki zatekli i tri preostale jugoslovenske podmornice. Tehnička ekipa odmah je pregledala brodove i ustanovila da je "Hrabri" u lošem stanju i da se ne isplati remontovati je. Podmornica, koja je označena kao "N3" nikada više nije korištena i 1942. je rashodovana. Druge dve podmornice, nakon remonta,su uvrštene u sastav italijanske RM, gde su dobile imena "Antonio Baiamonti" (ex - "Smeli") i "Francesco Rismondo" (ex - "Osvetnik"). Obe podmornice učestovale su u ratu sve do kapitulacije Italije. Nisu uspele potopiti ni jedan saveznički brod za to vreme. Napokon, "A. Baiamonti" je potopila vlastita posada 9. septembra 1943. u luci La Spezia. S druge strane "F. Rismondo" su zarobili Nemci 14. septembra, u luci Bonifacco na Korzici, ali su je svega tri dana kasnije sami potopili da nebi pala u ruke saveznicima. Interesantno je to da su i jedna i druga 1947.g. bile dignute sa dna od strane francuskih i italijanskih ronilaca, ali su odmah isečene.

Neposredno nakon dolaska u Aleksandriju, na "Nebojši" su izvršene neophodne popravke i pokušano je brod iskoristiti u patrolnim zadacima, ali zbog učestalih kvarova i generalno lošeg stanja u kome se nalazila, odlučeno je da se koristi za obuku.

Torpedni camaci "Kajmakčalan" i "Durmitor", su aktivno uključeni u akcije savezničkih pomorskih snaga, ali usled nedostatka rezervnih delova (brodovi su izgrađeni u Nemačkoj), ubrzo su i oni postali neoperativni. Kapitulacijom Italije 1943, brodovi zatečeni u oslobođenim italijanskim lukama, koji su aprila 1941. zarobljeni od Jugoslovenske Mornarice, vraćeni su Vladi u egzilu i počelo je njihovo prikupljanje na Malti, gde je od preostalih oficira formirana Jugoslovenska Mornarica Van Otadžbine. Na Maltu su doplovile torpiljarke "T-1" i "T-5", motorna jahta "Beli Orao", minopolagači Orao", "Meljine" i "Mljet". 16. februara 1944. vraćen je jos jedan minopolagač - "Malinska". Početkom 1944. Britanci su Jugoslovenima ustupili i jednu protivpodmorničku korvetu klase "Flower", koja je dobile ime "Nada", a ubrzo su ustupili i 8 torpednih čamaca tipa "Higgins". I "Nebojša", iako zapuštena i neoperativna, je prebačena na Maltu, gde se pridružila ostalim Jugoslovenskim brodovima.


Na početku Aprilskog rata, 6. aprila, rečni monitori iz sastava Recne flotile su izvodili ofanzivne operacije granatanja aerodroma  Mohačke u Mađarskoj i ponovo dva dana kasnije, ali su morali da se povuku ka Novom Sadu 11. aprila, nakon ponavljenog napada nemačkih ronilačkih-bombardera. Rano ujutro 12. aprila, eskadrile nemačkih bombardera Junkers Ju-87 napali su monitore na Dunavu. Ratni brod "Drava", pruzao otpor i bio je jedini ratni brod Kraljevine Jugoslavije koji se borio protiv nacističke nemačke na Dunavu.

Na monitor "Drava" je udarilo nekoliko bombardera, ali nisu bili u mogućnosti da probiju oklop debljine 300 mm palubi, sve dok, slučajno, jedna bomba nije uletela direktno u dimnjak, usmrtivši 54 od 67 članova posade. Preostala 3 monitora su potopljena od strane njihovih posada kasnije 12. aprila kako ne bi pali u ruke nemačkim i mađarskim snagama.







Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:06:04 pm

JUGOSLOVENSKI ODBRAMBENI PLANOVI

Poput generalštabova drugih zemalja, i jugoslovenski generalštab pripremio je u toku tridesetih godina nekoliko ratnih planova. Kako je vreme prolazilo i strateška se situacija zemlje menjala, to su i ti planovi bili modifikovani i prilagodjavani. Do prve osnovne revizije jugoslovenskih planova došlo je posle nemačkog priključenja Austrije u martu 1938; revidiran plan potpisao je general Milutin Đ. Nedić (Milanov brat), načelnik Glavnog đeneralštaba, na dan 17. septembra 1938. Nekoliko nedelja kasnije Nedića je smenio general Dušan T. Simović, i pod Simovićevim rukovodstvom izrađen je novi ratni plan, Plan S (S za sever), zasnovan na pretpostavci da će napad doći iz Italije, Nemačke i Mađarske, i da će Nemci udariti takođe s mađarske zapadne granice. Prema tom planu, oko 50% svih jugoslovenskih snaga treba u cilju početne obrane rasporediti na zapadnim i severnim granicama, delom na liniji fronta, delom u utvrđenjima; ostalih 40 posto treba držati u rezervi. S obzirom da se dugotrajnija obrana tih granica smatrala nemogućom, plan je predviđao postupno i uredno povlačenje svih snaga u jugoistočnom pravcu, kroz brdovito središte zemlje prema Grčkoj, gdje se pretpostavljalo da će stvar u svoje ruke uzeti jake savezničke armije. Najvažniji zadatak bio bi sprečiti pojedinačno razbijanje jedinica i gubitak oružanih snaga, kao i održati otvorenim linije snabdevanja i put povlačenja.

Strateška pozicija Jugoslavije radikalno se promenila italijanskom okupacijom Albanije u aprilu 1939, jer je italijanska prisutnost u Albaniji, osim što je bila pretnja po sebi, ugrožavala i jugoslovensko odstupanje prema Solunu, što je oduvek bio jedan od temelja jugoslavenskih ratnih planova. Početkom januara 1940, knez Pavle je uklonio generala Simovića s položaja načelnika glavnog đeneralštaba i zamijenio ga generalom Petrom V. Kosićem. Zbog promenjenih uslova i ponešto različitih strateških shvaćanja, ratni plan S je napušten i tokom prvih meseci 1940. pripremljen je novi ratni plan, R-40.Taj plan je uzeo u obzir prisustvo italijanskih snaga u Albaniji, uneo je nekoliko novih stvari, ali sledio je plan S u zahtevu za početnom obranom zapadnih i severnih granica, te postupnim povlačenjem svih snaga u jugoistočnom pravcu prema Grčkoj. Novosti u planu predviđale su brz i jak napad na italijansko uporište u Zadru na dalmatinskoj obali, tako da se smanji ugroženost središnjeg dela zemlje iz tog pravca; držanje fronta prema Albaniji, aktivno izviđanje prema Rumuniji, kao i koncentrični napad na Bugarsku svih članica Balkanskog saveza, ako bi Bugarska napala jednu od zemalja članica. Snage određene za operacije na granicama trebalo je pojačati do 70 posto ukupnih snaga.

Ali ubrzani razvoj događaja uskoro je pretekao i plan R-40, pa je u februaru 1941. izrađen plan R-41, koji je računao s prisutnošću nemačkih trupa u Mađarskoj i Rumuniji i verovatnošću njihova ulaska u Bugarsku. Planom R-41 bilo je predviđeno stvaranje obrambenog pojasa uzduž čitave jugoslovenske kopnene granice u ukupnoj dužini od skoro 3000 km, s izuzetkom granice prema Albaniji, gdje se predviđala kombinovana grčko-jugoslavenska ofenzivna akcija sa ciljem da se eliminise italijanska vojska u Albaniji i tako zaštiti povlačenje prema Grčkoj. Predviđena je velika koncentracija trupa prema bugarskoj granici, pogotovo na području jugoslavenske Makedonije, da bi se zaštitila komunikacija Skopje-Solun i put povlačenja. Ovim su još više smanjene rezerve u odnosu na ukupne efektive na liniji fronta. Iz ovog ili onog razloga, plan R-41 ipak nije sve do 31. marta bio poslan komandantima grupa armija. Zbog toga je ostalo malo vremena da se u danima neposredno pre napada prestroje oružane snage, i stari plan R-40 ostao je i dalje, u aprilu 1941, operativni plan za svaku praktičnu svrhu.

Svi su ti planovi pretpostavljali da će napad doći sa strane sila Osovine, i da će Jugoslavija biti saveznik zapadnih zemalja; po karakteru su bili defanzivni, a jugoslovenski cilj je bio da se spasi što je više moguće žive sile, te da se na kraju bude na pobedničkoj, savezničkoj strani. Početna odbrana granica i upotreba pograničnih utvrđenja, te nekoliko delom spremnih drugih linija obrane, dozvolile bi postupno povlačenje u brdovito središte zemlje, gdje je, smatralo se, bila moguća dugotrajnija odbrana. Put u Grčku trebalo je sačuvati otvorenim, i kao liniju snabdevanja i kao eventualni izlaz.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:06:29 pm

Povlačeći se u Grčku, jugoslovenska vojska bi mogla udružiti svoje snage s grčkim i drugim savezničkim armijama, a potpomognuta savezničkim jedinicama i opremom, mogla bi se kasnije vratiti i osloboditi Jugoslaviju od neprijatelja. To je zapravo bilo srpsko iskustvo iz prvog svetskog rata, osim što se tada povlačilo kroz Albaniju da bi trupe bile prebačene na solunski front. Na tom iskustvu zasnovani su planovi iz tridesetih godina.

Za vrstu rata koju je srpska vojska vodila 1914—1915. i uz pretpostavku da nema neprijateljske avijacije, oklopnih i motorizovanih jedinica, ti bi planovi bili teoretski izvedljivi. Ali uz uslove 1941. oni su bili beznadni i neadekvatni. Protiv neprijatelja koji se služi tehnikom blickriga, zasnovanoj na upotrebi velikih vazdusnih, oklopnih i motorizovanih snaga, i koji napada zemlju sa svih strana odjednom, ti su planovi bili praktično beskorisni i vodili su u brzu katastrofu.

Jugoslavenski ratni planovi zamišljali su vojsku koja bi pri punoj mobilizaciji imala oko 1,200.000 ljudi u operativnim jedinicama, i oko 500.000 ljudi (u dobu od 41 — 50 godina) u neborbenim službama. Tokom 1939 — 1940. bilo je nekoliko uzastopnih ali neefikasnih povremenih aktiviranja rezervista, pozvanih da se isproba efikasnost mobilizacijskih planova i pojačaju već postojeće snage vojske, a i radi daljnjeg uvežbavanje i, u nekim slučajevima, radi povećanja radne snage za radove na fortifikacijama. Ali događale su se brojne zloupotrebe u smislu ko je, kada i na kako dugo pozvan. Ni budžet nije dozvoljavao da se program izvrši zadovoljavajuće i vojnički dovoljno stručno. Štaviše, pokazalo se da je moguće aktivirati samo mali deo motornih vozila i stočne vuče. Zbog svega toga je ukupni učinak takvih aktiviranja na borbenu gotovost jugoslovenske vojske ostao neznatan.

Pored toga jugoslavenska vojna organizacija je od aprila 1940. uključivala i specijalnu komandu za gerilske operacije, »četničku komandu«, koja je imala svoj posebni štab i trebala je da ima sedam bataljona. Ta je snaga mogla biti upotrijebljena protiv domaće petokolonaške aktivnosti i za gerilske operacije. Početkom aprila 1941. bilo je organizovano šest od sedam bataljona, koji su pridodani komandama armija (to jest jedan bataljon svakoj armiji), radije nego da budu pod posebnom komandom.
 
Dve od osnovnih slabosti jugoslovenske vojske (prije 1941) bile su: sistem vrlo velikih jedinica, i zavisnost o stočnoj vučnoj snazi (često volovi) i tovarnim životinjama za transport. To je bio uzrok sporosti i nedostatka manevarske pokretljivosti jugoslovenskih snaga, naročito velikih formacija. Tako je pešadijska divizija u ratnom sastavu imala 26 — 27.000 ljudi, a konjička divizija 6-7.000 ljudi. A prema planu, potpuno mobilizovana vojska imala bi oko 900.000 vučnih i tovarnih životinja. Nadalje, iskustvo periodičnog aktiviranja jedinica, tegleće marve i vozila, pokazalo je da izdržavanje životinja i vozila stoji dvostruko više od izdržavanja aktiviranih ljudi. Jugoslovenska vojska bila je potpuno svesna ovih nedostataka i u junu 1940. počela se proučavati mogućnost da se smanje i poboljšaju vojne formacije,i smanji zavisnost od stočne vuče. Ali osim motorizacije četiri artiljerijska puka, do napada na zemlju praktično ništa nije postignuto u tom pravcu.

Još je ozbiljniji problem bila nedovoljna opremljenost oružjem. Oružje pešadijskih i artiljerijskih jedinica sastojalo se po svom poreklu i starosti od tri glavne grupe: a) teško naoružanje, uključujući teške mitraljeze preostale iz prvog svetskog rata, od kojih su mnogi bili zastareli i u lošem stanju; b) nešto teškog i nešto lakog naoružanja, kao laki mitraljezi uvezeni iz Čehoslovačke, i Francuske; c) lako naoružanje koje se sastojalo od oko.1,000.000 pušaka tipa Mauser, i .20.000 puškomitraljeza, delom uvezenih, ali većinom proizvedenih po stranoj licenci kod kuće. Samo je ovo lako naoružanje bilo moderno i za njega je bilo dovoljno rezervnih delova. Jedinice rezervista bile su naoružane austrijskim puškama iz prvog svjetskog rata.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:07:05 pm

Od oko 7.000 artiljerijskih oružja, oko 4.000 oružja bilo je relativno moderno, uključujući tu i 800 protivtenkovskih topova. Zatim je bilo oko 1.900 modernih minobacača i oko 250 protivavionskih topova. Sve to oružje bilo je uvezeno, sa raznih strana, što je značilo da su razni modeli oružja često bili bez municije i bez mogućnosti da se odgovarajuće popravljaju i održavaju. Početkom aprila 1941. jugoslovenska vojska imala je na raspolaganju municije samo za 75 dana za pešadijsko naoružanje, 100 dana za artiljeriju i svega za dva do sedam dana za protivavionsko oružje. Vojska je imala 110 tenkova od kojih su 60 bili, neprikladne mašine od pet tona iz prvog svetskog rata, a 50 moderni 10-tonski tenkovi kupljeni u Belgiji.1940.Vojska je imala mali broj posada za tenkove i to loše uvežbanih. Za protivtenkovske operacije vežbanje je bilo minimalno.

459 aviona jugoslovenskog vazduhoplovsva bili su također razne proizvodnje — britanske, francuske, nemačke, italijanske i jugoslavenske — a čak ni za avione jugoslavenske proizvodnje nije bilo moguće osigurati rezervne delove i zamenu. Ukupna avijacija sastojala se od 125 lovaca (38 zastarelih), 173 bombardera i 161 izviđačkog aviona (od toga 150 zastarelih).
Jugoslavenska mornarica je bila skromna. Sastojala se od jedne male zastarele krstarice, četiri moderna razarača, četiri stare torpiljerke, osam velikih i dva mala torpedna čamca, četiri podmornice, jedanaest minopolagača, oko tuce pomoćnih plovnih jedinica i četiri rična monitora na Dunavu.Mornarica je takođe imala oko 150 većinom zastarelih hidroplana. Osnovni cilj pomorskog obrambenog plana bio je da za 24-48 sati zadrži eventualno italijansko amfibijsko iskrcavanje, što je bilo vreme potrebno da kopnena vojska stigne do obale i počne s operacijama protiv mostobrana.
Slabost jugoslovenske vojske u živoj sili, naoružanju, transportu i snabdevanju, dopunjavale su se s nedostatkom kohezije i jedinstva pogleda i ciljeva u redovima političkog i vojnog rukovodstva zemlje, kao i u većini stanovništva. Ukratko, tek neposredno pre i nakon udara od 27. marta, spremnost na borbu pokrenula je duhove određenog broja oficira avijacije i kopnene vojske, srpskih političara i javnosti u Srbiji, a u vrlo maloj meri u ostalim delovima zemlje. Kad se nova vlada suočila sa stvarnošću, i taj duh je nestao.

Petokolonaška aktivnost smatrana je stvarnom opasnošću, zbog nezadovoljstva raznih jugoslavenskih nacija i nacionalnih manjina, ali malo se poduzimalo protiv takve aktivnosti.

Na kraju treba naglasiti da je uvežbanost svih vidova, rodova i službi vojske bila loša i zastarela.Jugoslovenski vojni vrhovi pristupali su ratovanju na način iz prvog svetskog rata, kadrovski rok bio je relativno kratak, a modernog naoružanja nije bilo ni za vežbu ni za borbenu upotrebu.

Jugoslavija je u času napada imala pod oružjem oko 700.000 ljudi: od toga su više od 400.000 bili loše uvežbani regruti, s manje od mesec dana u uniformi. Većina jedinica bila je još uvek na zbornom mjestu, a ne na frontu ili na položajima u blizini fronta, gdje im je prema planu bio raspored. Niti jedna jedina divizija nije bila spremna za akciju, iako neki pešadijski i konjički pukovi i neke pionirske jedinice jesu. Prema izvorima, niti jedan viši komandni štab, niti jedna jedinica veze, artiljerijska, pogranična, pozadinska, sanitetska ili pozadinska jedinica nije bila popunjena do svoje planirane ratne jačine, u trenutku napada. Tako ni one jedinice koje su bile spremne, ili skoro spremne, a zavisile su od podrške drugih jedinica, nisu mogle biti valjano iskorištcene. Opsta mobilizacija nije namerno proglašena da se Hitler ne izazove, i do 3. aprila nije ni naređena. A kad je bila naređena, vrlo mnogo ljudi, vlasnika stoke, vučnih i motornih vozila, nije se odazvalo pozivu, pogotovo u područjima koja nisu simpatisalala režim.

Izvor:http://www.znaci.net


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:08:24 pm
NAPAD NEMACKE, APRILSKI RAT I KAPITULACIJA

Početkom 1941. godine položaj neutralne Jugoslavije u zaraćenoj Evropi je postao kritičan. Nemačke trupe su se, nakon brze okupacije zapadne i srednje Evrope, spremale da iz Rumunije pređu u Bugarsku i napadnu Grčku. Kada je početkom marta Bugarska pristupila Silama Osovine, Jugoslavija se našla u potpunom okruženju.

U takvoj situaciji, Vlada Jugoslavije je posle višemesečnih pregovora i kolebanja 25. marta potpisala u Beču protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu. Dva dana kasnije, 27. marta, grupa oficira je izvela državni udar, zbacila Vladu i namesništvo, uhapsila ministre, a kralja Petra II proglasila za punoletnog i predala mu vlast. Postavljena je nova vlada na čelu sa generalom Dušanom Simovićem.

Na vest da je u Jugoslaviji izvršen državni udar, Hitler je naredio da se smesta sazove ratni savet na kojem je dogovoreno da se pored planiranog napada na Grčku simultano izvede i napad na Jugoslaviju. Na taj način sprečilo bi se eventualno povlačenje Jugoslovenske vojske prema Grčkoj i stvaranje drugog Solunskog fronta, kao što se dogodilo u Prvom svetskom ratu.

Hitlerov plan napada na Jugoslaviju imao je šifrovano ime „Direktiva broj 25“. Ona je sačinjena zajedno sa planom Marita koji je predviđao nemačko-italijanske napade na Grčku. Taj Hitlerov plan kršio je odredbe koje su određene Protokolom o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu i Garantnim notama.Kraljevina Jugoslavija i Grčka su dočekale rat usamljene.

Jugoslovenska ratna komanda izradila je plan odbrane od Nemaca pod šifrovanim imenom „R-41“. Celokupna vojska bila je raspoređena duž granica prema Rumuniji, Bugarskoj, Albaniji, Austriji i Mađarskoj. Čitav jugoslovenski front je trebalo da brane 7 grupa armija, i to: 1. Armija pod komandom generala Milorada Petrovića je trebala da brani Makedoniju i južnu Srbiju, njoj je u pomoć trebala da bude 3. armija generala Milana Nedića, zatvarajući pravce oko makedonske granice i onemogućavajući Nemce da prodru u Srbiju. Na severu prema Mađarskoj stacionirana je 7. armija generala Dušana Trifunovića a prema Hrvatskoj i Sloveniji su bile raspoređene 6. Nezavisna armija generala Dimitrija Živkovića i 2. armija generala Milutina Nedića (brata Milana Nedića).
Prostor oko Kosova i Sandžaka je branila 4. armija generala Petra Nedeljkovića. Ona je takođe imala zadatak da u slučaju propasti armija, od svojih vojnika oformi četničku (gerilsku) grupu koja je trebalo da otpočne gerilski način ratovanja, sa zadatkom presecanja neprijateljskih komunikacija i uništavanja strateški važnih objekata kao što su mostovi, hidrocentrale, elektrana, pošte i telegrafske linije i dr. Njoj je kao oslonac bila podređena i 5. Nezavisna armija Vladimira Čukavca. Za vrhovnog zapovednika jugoslovenskih snaga određen je armijski general Dušan Simović.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:08:58 pm
Nemačka je pri napadu potpuno iznenadila jugoslovensku vojsku za kratko vreme, tako da je ova mogla da mobiliše samo 2/3 svog borbenog kapaciteta, od toga 28 pešadijskih i 3 konjičke divizije. Ratno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije je raspolagalo sa samo 300 aviona.

Nemački plan invazije je bio sledeći: 2. armija je imala zadatak da nastupi prema Zagrebu, a odatle kroz bosanske planine prema Sarajevu. Istovremeno je imala jedna udarna oklopna grupa iz Mađarske da se probije ka Beogradu. Glavni udar je imao da se izvede iz Bugarske gde se nalazila 12. armija general-pukovnika Maksimilijana fon Vajksa i Klajstova 2. oklopna grupa. Klajst je imao zadatak da nakon probijanja Makedonskog fronta napreduje prema Nišu i napadne Beograd iz pravca juga, dok je 12. armija imala zadatak da istovremeno krene u severnu Grčku i u južnu Srbiju, raspoređena u dva krila levo i desno.

Pošto prebrojavanje 2. armije još nije bilo završeno, 12. armija je bez podrške 2. armije prva napala Jugoslaviju 6. aprila 1941. 2. armija je tek 8. aprila počela napredovanje.

Napad je izvršen kopnenim putem, iz više pravaca. Nemačke, italijanske i mađarske trupe prodrle su na teritoriju Jugoslavije iz pravca Italije, Austrije (tada već u sastavu Trećeg rajha), Mađarske, Rumunije i Bugarske. Teško je bombardovan Beograd. U isto vreme otpočeo je i nemački napad na Grčku pod kodnim nazivom Operacija Marita.

U noći između 5. i 6. aprila, Nemci se zauzeli Sip na Dunavu, a već u zoru 6. aprila nemačka avijacija je napala veće gradove poput Niša, Leskovca, Kragujevca, Beograda, Novog Sada, Sarajeva, Mostara, Banja Luke i tako u potpunosti iznenadila pospane građane koji se tražili skloništa po podrumima ili gde god se moglo pobeći od nemačkih bombi.

Beograd je doživeo strahovito bombardovanje u ranu zoru 6. aprila 1941. Hitler je bacio na Beograd razarajuće bombe od 1.000 kg, a sama operacija bombardovanja Beograda imala je simboličan nazov (Kazna). Već u prvom naletu pogođen je prvi civilni objekat u gradu-hotel Avala gde je poginio i ministar Jugoslovenske vlade Franjo Kulovec.Napadom na Beograd lično je zapovedao nemački general-lajtnant Aleksandar fon Ler čija je 3. vazduhoplovna flota izvršila besomučno bombardovanje grada.

Glavni nemački udar izvršen je iz dava pravca: iz rejona Klagenfurta (Celovca), Graca i Nađ Kanjiže, gde se grupisala 2. Armija zajedno sa 11 divizijom, pod komandom general-pukovnika Maksimilijana fon Vajksa. 46. oklopni korpus Druge Armije sjurio se sa severozapada na Beograd zbog lošeg otpora.
Nemačke jedinice su ušle 10. aprila u Zagreb gde je, u ime poglavnika Ante Pavelića, pukovnik u penziji Slavko Kvaternik proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku.
Napad na graničnom frontu kod Krive Palanke do planine Belasice, izvršen je na trupe Treće armijske oblasti.Napad je organizovan iz tri pravca: Ćustendil-Kriva Palanka-Kumanovo.

12. Armija se brzo probijala i već 10. aprila ušla u Skoplje. Jedna oklopna divizija sjurila se na zapad i uskoro uhvatila kontakt sa Italijanima u Albaniji, dok je lovo krilo 12. Armije pobedonosno umarširalo u Grčku. Jugoistočni front kojim je komandovao Milan Nedić raspao se. Na nišavskom pravcu 11 oklopna divizija probila je slabu odbranu na Pločama i u 9. časova zauzela Niš.
10. aprila kod jedinica na Kosovu pojavila se dezorganizacija, a komandant 3 Armije naredio je da se uz pomoć improvizovanih odreda zatvore pravci ka Metohiji i Sandžaku. Nastavljajući i svoju operaciju u dolinu Južne Morave, jedinice 11. oklopne divizije su zauzele Paraćin, Ćupriju i Jagodine, produžavajući ka Kragujevcu. Vrhovna komanda je izdala direktivu broj 120 za povlačenje trupa na liniju Bojana-Metohija-Kosovo-Kopaonik-Kragujevac-Beograd-Sava-Una. Po toj naredbi 5. Armija je trebalo da se povlači i dalje, ali za realizaciju ove direktive nije bilo realne osnove. Realniji je bio poziv Vrhovne Komande izdat iste večeri da se vojnici bore sa Nemcima gde god se nađu. Nemačka komanda je naredila da se 12. Armija orijentiše ka Grčkoj, a 2 Armija, ojačana 1. oklopnom grupom da zauzme Beograd i dovrši razbijanje jugoslovenske vojske.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:09:26 pm

Od prvog dana rata, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske nije kontrolisala situaciju. Na ministarskim sednicama u Sevojnu, gde se vlada nalazila, general Dušan Simović se žalio na loše veze u komandovanju, a naročito je osporavao to što on mora preko pošte da izdaje naređenja jedinicama. Ocenio je situaciju kao tešku, ali ne i tragičnu i verovao je da se front može stabilizovati.

Da bi sprečio potpuno rasulo, ne samo vojsci, već i u vladi, 12. aprila izjavljuje da ima puno poverenja u moralnu snagu vojske i naroda i da veruje u prijateljstvo sa Sovjetskim Savezom. Sve je bilo izgubljeno i propast je sve brže i brže tekla.

Nemci su 13. aprila probili poslednju liniju odbrane kod Konjarnika i umarširali u Beograd gde su ispred Narodne Skupštine organizovali paradni defile. Ubrzo je stigao i feldmaršal Evald fon Klajst i Maksimilijan fon Vajks. Računajući ulazak Austro Ugarskih trupa 1914. i njihov zajednički ulazak sa Nemcima 1915., bio je to treći ulazak Nemaca u Beograd u 20 veku.

Ovu informaciju je Dušan Simović dobio na Palama od svog ađutanta. Simović je zatim sazvao novo zasedanje vlade u ponoć 13. aprila. Pored vojnog sloma, počela je i kriza vlade. Počela su međusobna trvljenja i ispitivanja ko je kriv za tako munjeviti slom. Dušan Simović je podneo izveštaj o vojnoj situaciji koju je predstavljao kao veoma tešku, ali ne i bezizlaznu. Ipak, na kraju je odlučeno da se vlada, radi veće sigurnosti, premesti odmah u Nikšić. Simović je potom predložio generala pozadine Danila Kalafatovića za načelnika Vrhovne odbrane. O mogućnosti eventualne kapitulacije nije bilo ni pomena, iako su pojedini ministri zaključili da je vojna situacija mnogo teža nego što ju je predstavaljao Simović. Vlada je bez Simovića stigla u Nikšić sutradan i prva stvar koja se čula bila je ta da je Kralj Petar već odleteo za Grčku. Na poslednjoj sednici vlade u Nikšiću 15. aprila, zaključeno je da Jugoslavija neće kapitulirati kao država, već da samo vojska kapitulira, dok vlada i kralj idu u inostranstvo da odatle nastave da se bore. Taj nacrt je sastavio dr Slobodan Jovanović i predao ga Simoviću, a ovaj Kalafatoviću. Dušan Simović je istog dana izdao naređenje Danilu Kalafatoviću da “samo pregovara o primirju, a ne da to i potpise”. Delegacija nije imala ovlascenja da potpise ni primirje, dok joj kapitulacija nije ni spomenuta.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:10:02 pm
Pošto je general Danilo Kalafatovic po svojim delegatima uspostavio vezu s komandom nemacke Druge armije, (koja se već nalazila u osvojenom Beogradu), on je opunomoćenim delegatima za pregovore i potpis “ugovora o primirju” dao konkretna uputstva, da se kod njemačke komande isposluje slijedeće:

 1. - da se neprijateljstva obustave odmah, a ne po potpisu primirja iz razloga, što su naše veze spore,      
        te će proći još koji dan, dok se dobije ovlaštenje za potpis,
2. — da zahtijevamo režim Francuske s tim, da zadržimo sto veću teritoriju u našoj vlasti,
3. — da nam se dozvoli da držimo do potpisa mira izvesnu vojnu snagu za održavanje reda u zemlji,  
       oko 40-50 hiljada ljudi.


General Kalafatović je očekivao da će s Trećim Rajhom urediti aranžman, kao što je to učinio maršal Peten za Francusku, ali dogodilo se drukčije. Komandant nemačke Druge armije, general Maksimilijan Wajks, koji je kao Hitlerov opunomoćenik “pregovarao” s delegacijom Vrhovne komande Kraljevine Jugoslavije, odbio je uopste da o tome razgovara. On je jugoslovenskoj delegaciji izručio tekst nemačkog diktata za kapitulaciju, i ostavio joj “pola sata roka”, da pregleda tekst kapitulacije s napomenom – “ako biste imali kakve tehničke izmene”.

Ovaj nemački diktat sadrži pored ostalog i sledeće:

“Potpisivanjem ugovora o primirju jugoslavenska oružana sila ima da kapitulira bezuslovno i odvodi se u ratno zarobljeništvo ...
... Prema vojnicima, koji se poslije zaključenja primirja i izvršenog prikupljanja udalje iz svojih jedinica, primijenit će se smrtna kazna ...
... Vojnim licima je zabranjeno da napuste zemlju. Tko bude sudelovao u borbi protiv sila Osovine, s njim će se postupiti kao sa franktirerom ...
... Sva uređenja i postrojenja vojne sile i privrede uračunavši i saobraćajna sredstva, imaju se predati neoštećena ...
Ugovor o primirju stupa na snagu 15 časova posle izvršenog potpisivanja, tj. 18.,aprila u 12 sati po nemačkom letnjem vremenu...«


Nije ostvarena Kalafatovićeva kombinacija o “petenovskom” prepuštanju jednog diela Jugoslavije na upravu domaćim kolaboracionistima.To je dakle značilo, da time nisu ratne operacije Kraljevine Jugoslavije protiv sila Osovine prekinute, nego sasvim obustavljene. Nije se radilo o primirju, nego o prestanku ratovanja. Ovdje se dakle radi o kapitulaciji i to o bezuvjetnoj kapitulaciji. Kapitulacioni akt, potpisan 17. aprila 1941. (u 21 sat) u Beogradu, izrazio je predaju celokupne vojske Kraljevine Jugoslavije.

S obzirom na to da su Nemci generala Kalafatovica, zarobili u Sarajevu i prebacili ga u Beograd, a da on nije imao ovlastenje od vlade da potpise kapitulaciju, da je jedini “pro-forme” predstavnik vlade bio bivsi ministar Cincar-Markovic (koji nema ovlastenje da potpise bilo sta), i da je general Kalafatovic u vrijeme potpisivanja vec bio zarobljenik, akt bezuslovne  kapitulacije bi pravno bio sporan, jer po zakonu zarobljenici ne mogu nikoga predstavljati i ne mogu biti pregovaraci. Kalafatovic je odbio da potpise ovaj akt, ali je pod pritiskom odredio delegate koji ce to uciniti u njegovo ime. A iza ovog nezakonitog cina usledio je jos jedan: general Radivoje Markovic, koga je Kalafatovic ovlastio takodje je bio ratni zarobljenik. Drugi “ovlasceni”zastupnik Aleksandar Cincar-Markovic, bio je politicar bez funkcije!



Iako su svi oficiri i vojnici jugoslavenske vojske bili prisiljeni na predaju zajedno sa svim naoružanjem i rezervama, postojala je razlika u tretiranju. Nemačka politika je bila da se ratnim zarobljenicima smatraju samo Srbi i neki Slovenci, a od drugih nacionalnosti samo oni koji su bili poznati po jakoj jugoslavenskoj orijentaciji. Tako, praktično, nisu zarobljavani ili su brzo pušteni svi Hrvati, kao i ljudi iz Makedonije (smatrani Bugarima), zatim većina Slovenaca i Crnogoraca, kao i pripadnici manjina. Italijani su uglavnom sledili istu politiku. Kasnije su puštani i Srbi s teritorija Nezavisne Države Hrvatske, ako su to želeli. Podaci o broju ratnih zarobljenika zbunjujući su, iz očitih razloga. Prema najranijim njemačkim službenim podacima broj ratnih zarobljenika iznosio je 6.298 oficira i 337.864 podoficira i vojnika, sve Srba. Prema američkim izvorima koji se temelje na zaplijenjenim njemačkim dokumentima, Nemci su zarobili oko 254.000 vojnika i oficira, ne ubrajajući one koji nisu bili iz Srbije. Pišući kasnije na bazi potpunije evidencije, Kasnije se tvrdilo da je zarobljeno oko 375.000 ljudi; od toga su 30.000 zarobili Italijani. Nakon puštanja raznih kategorija ljudi, uključujući i neke bolesnike, procenjuje se da je na kraju ostalo oko 200.000 ratnih zarobljenika u Njemačkoj, a 10.000 u Italiji,i da su 90 posto njih bili Srbi. Još kasnije njemački službeni izvor procjenjuje broj jugoslavenskih ratnih zarobljenika u Njemačkoj 21. juna 1941. na 181.258, uključujući i one koji su pušteni, pobegli ili umrli. Od tog broja 13.559 su bili oficiri.

Zbog uništenja, zarobljavanja ili gubitka jugoslovenske ratne dokumentacije, ne postoje podaci, čak niti približna procena o broju jugoslovenskih vojnika i oficira ubijenih u Aprilskom ratu. Gubici pri bombardovanju Beograda bili su isprva procenjeni na preko 10.000 ljudi, ali je broj nakon pažljivog posleratnog ispitivanja znatno smanjen. Ukupni gubitak ljudskih života iz nemačkih bombardovanja u aprilu 1941. i savezničkih bombardovanja između aprila i septembra 1944. iznosili nešto preko 5.000; gubitak u nemačkim napadima na Beograd 1941. iznosi negdje između 3.000 i 4.000. Ne postoji jugoslovenska procena o gubitku među civilnim stanovništvom u celoj zemlji tokom Aprilskog rata.




Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:15:32 pm

Slom, kapitulacija


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:21:53 pm
DEPORTACIJA I ODVODJENJE U ZAROBLJENICKE LOGORE PRIPADNIKA VKJ

Usled nesređenih političkih prilika u zemlji, delovanja ustaškog pokreta, pasivnosti i defetizma stanovništva, kao i kratkog vremenskog perioda, mobilizacija jedinica nije izvršena, da bi nakon početka ratnih dejstava došlo do masovnog dezerterstva, izdaje, pobuna i raspada jedinica.

Nemci su prodiranjem zarobljavali veliki broj jugoslovenskih vojnika, koji su se neorganizovano povlačili, i slali ih u logor za ratne zarobljenike. Prema uputstvu Odeljenja za pozadinu Komande 2. nemačke armije, za prikupljanje ratnog plena od 20. aprila 1941. godine, iz logora su pušteni ratni zarobljenici Mađari, Hrvati, Bugari i Albanci, u prisustvu predstavnika njihovog Crvenog krsta. Svi ostali razvrstani su na radnike u industriji naoružanja i pogonima važnim za rat, zemljoradnike, na radnu snagu pod vojnom upravom za izgradnju puteva, opravke i slično, s tim da budu transportovani u Nemačku.

Kao ratni zarobljenici tretirani su i oni koji nisu bili u logoru. Prema naredbi o držanju zarobljenika, objavljenoj 22. maja 1941. godine, „Svi muškarci Srbi i Slovenci, koji se nalaze na okupiranoj srpskoj teritoriji i koji su pre ili za vreme ovog rata bili pozivani u vojsku ili vršili neku dužnost kao vojnici, u stvari su ratni zarobljenici i onda kada su ih nemačke vojne jedinice pustile na slobodu i o tome im dali potvrde (uverenje)".

 U svim srezovima su preko domaćeg upravnog aparata, 26. juna 1941 godine, popisani vojni obveznici. Predstavnik Međunarodnog Crvenog krsta u Beogradu, dr Rudolf Segedi, intervenisao je da se zarobljenici propisno smeste, jer su u prvo vreme bili pod vedrim nebom. Počelo je popunjavanje anketnih listova o zarobljenicima.


Početkom jula 1941. godine svi ratni zarobljenici iz zarobljeničkog logora br. 202  (Nis), a i iz ostala dva, transportovani su preko Bugarske i Rumunije u Nemačku. Do Libeka su putovali pod jakom stražom 25 dana u zatvtorenim vagonima koji su vrlo retko otvarani, hrana je vrlo retko deljena, a fiziološke potrebe su zadovoljavane u vagonima.

Po članu 84. Ženevske konvencije okupator je bio dužan da zarobljenike upozna sa odredbama Konvencije, da ih informiše o vremenu polaska i o pravcu kretanja transporta, što uopšte nije činjeno. Komandanti logora su se pred sudovima posle rata branili da nisu imali naređenje da se pridržavaju tih odredaba Ženevske konvencije.

Izvor: Miroslav M. Milovanović, Logor na Crvenom krstu,
          Dragan Cvetković, Stradanje pripadnika VKJ iz Hrvatske u zarobljeničkim logorima



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:25:34 pm



Jugoslovenska istoriografija, odnosno istoriografija Srbije i Crne Gore, kao ni istoriografija SFRJ u prethodnom period nisu dale precizne podatke o broju vojnika VKJ koji su nakonAprilskog rata protiv sila Osovine odvedeni u zarobljeništvo. U literaturi se navode brojevi od 200.000 do gotovo 400.000 zarobljenih, za koje je uporište nađeno u različitim dokumentima, kako domaćim tako i stranim.

U dokumentima Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, zabeležen je podatak o zarobljenih 12.000 oficira i 200.000 vojnika u Nemačkoj. Medjutim, pozivajući se na nemačke izvore, iznosi se podatak o 268.395 zarobljenika u maju 1941. godine (234.721 vojnik i podoficir te 2653 oficira u Nemačkoj a među njima 250 generala, zatim 27.195 vojnika i podoficira te 1571 oficir u Srbiji, kao i 2103 vojnika i podoficira te 152 oficira na teritoriji Zagreba, Sarajeva i Banje Luke), odnosno ozarobljenih 337.846 vojnika i 6298 oficira, a prema Hitlerovom govoru iz aprila iste godine, kojeg je prenela Obnova, kao i podatke, prema Reviji međunarodnog Crvenog krsta iz maja 1942. godine, o 207.000 zarobljenika, a prema dokumentima Jugoslovenskog crvenog krsta iz maja 1944.godine, o 130.750 zarobljenika.

Nepreciznost u iznetim brojevima je praćena nepominjanjem teritorije sa koje potiču zarobljeni vojnici. Zbog toga je teško odrediti broj zarobljenika, tim pre što veći deo jedinica koje su popunjavane ljudstvom sa odredjene teritorije nijeformiran prema mobilizacijskim planu, a uz to se i raspao pre kapitulacije preostalog dela VKJ.Ostaci jedinica su, nakon kapitulacije i zarobljavanja, selektiranja vojnika po nacionalnoj osnovi, oslobađanja jednoga njihovog dela, odvedeni u zarobljeničke logore Nemačke, gde je završila velika većina zarobljenika, i Italije, gde je odvedeno mnogo manje zarobljenika. Pored nepoznatog broja, nepoznata je i nacionalna struktura zarobljenika. Iako je većina Hrvata oslobođena nakon kapitulacije i pre transportovanja za Nemačku, u logorima se ipak našao deo vojnika i oficira hrvatske nacionalnosti, kako onih zarobljenih na tlu Hrvatske, tako i onih zarobljenih u ostalim delovima Jugoslavije u kojima su živeli ili bili na službi. Već tokom prvih meseci zarobljeništva oni pokušavaju da poprave svoj položaj, kao i da izdejstvuju svoje oslobađanje. U cilju razbijanja jedinstva zarobljenika vršeno je njihovo selektiranje po nacionalnoj osnovi, pa su iz zarobljeništva oslobađani i Srbi koji su imali porodice u Hrvatskoj, kao i na teritorijama okupiranima od Italije, Bugarske i Mađarske. Zatim su oslobođeni i oni koji su pristali da sarađuju sa kvislinškim režimima u Ljubljani i Beogradu, kao i deo bolesnih i ranjenih zarobljenika.

Iako u obavezi da poštuje međunarodne konvencije o tretmanu ratnih zarobljenika Nemačka ih se nije pridržavala, pa je, stoga, smrtnost među zarobljenim vojnicima bila velika. Posebno je bio težak položaj jugoslovenskih vojnika jer zbog rasparčavanja države o njima nije imao ko zvanično
da se brine. Tokom zarobljeništva vojnici VKJ stradali su na različite načine: kod većine registrovanih – 50,19% - se navodi da su ubijeni u logoru, a kod 33,85% da su umrli, dok je poginulih 11,67, a nestalih 4,29%. .

Tako veliko učešće među stradalima može se objasniti time što jedino oficiri nisu odvođeni na rad van logora gde bi se mogli da snađu za hranu. Poljoprivrednici, pak, čine najbrojniju kategoriju među stradalim zarobljenicima gde učestvuju sa 56,03%,.

Nemačka vojska je odgovorna za smrt 90,13% zarobljenika, dok su za preostalih 9,87% odgovorni Italijani. Analiza socijalno-ekonomske strukture pokazuje da su pripadnici vojske, policije i žandarmerije podneli najveće gubitke s obzirom na njihovo učešće u ukupnom broju zarobljenika.




Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:26:23 pm


Najpoznatiji nemacki zarobljenicki logori bili su poznati kao Stalags, skracenica za nemacke reci Stammlager, ili Oflags, skracenice za oficirski logor.

Oflags (oznaceni cevrno na karti) bili su logori za oficire, dok su Stalags (oznaceni plavo na karti) bili logori za sve kategorije vojske (oficiri, podoficiri i vojnici). Neki od Stalag logora su nazivani Stalag Luft, skraceno od Stammlager Luftwaffe i namenjeni su bili za pripadnike ratnog vazduhoplovstva. Za mornaricki sastav je bili su predvidjeni logori Marlags skraceno od German Marinelager.

Pre nego sto je ratni zarobljenik poslat u logor, morao je da prodje kroz Dulag, nemacka skracenica za Durchgangslager. To su bili tranzitni logori u kojima su zarobljenici ispitivani i obradjivani. Po uslovima Zenevske konvencije zarobljenik je imao pravo samo da kaze svoje ime, cin i serijski-maticni broj, ali iskusni nemacki oficiri koji su ispitivali vojnike dolazili su cesto do vrlo bitnih i znacajnih podataka.

Nakon “obrade” zarobljenici su se transportovali do zarobljenickog logora. Uobicajeni oblik prevoza je bio vozom, a duzina putovanja zavisila je od rastojanja i broja manevara na koloseci, jer prevoz trupa na front je imao apsolutni prioritet.

Zarobljenicki logori su uglavnom bili na “sumornim” i udaljenim mestima..
Obezbedenje logora je variralo od logora do logora, ali su svi nacelno bili opasani bodljikavom zicom i strazarskim kulama, sa strazarima koji su bili spremni da otvore vatru pri bilo kakvom pokusaju bekstva. Zatvorenici su smestani u jednospratne drvene barake. Nepotrebno je reci da je glad bila glavna odlika zivota vecine zarobljenika. Svi zarobljenici su najmanje jednom dnevno postrojavani radi prozivke.Neki zarobljenici su bili angazovani za rad oko logora ili u neposrednoj blizini. Sportom su se bavili kada je vreme to dozvoljavalo a bilo je i organizovanih koncerata. Mnogi logori imali su svoje biblioteke, dobijene od Medjunarodnog Crvenog krsta u Zenevi.





Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:27:38 pm
Logori ratnih zarobljenika pripadnika VKJ


Logor za ratne zarobljenike ili, kraće, zarobljenički logor, je naziv za ustanovu, odnosno lokalitet predviđen za smještaj ratnih zarobljenika ili osoba koje je tokom rata ili oružanog sukoba zarobila jedna od zaraćenih strana i priznala im taj status u skladu sa međunarodnim ratnim pravom. Valja ga razlikovati od koncentracionog logora koji je predviđen za smještaj interniranih civila, odnosno zatvora u koje se smještaju osobe koje vlasti smatraju "običnim" kriminalcima ili teroristima.
Djelovanje zarobljeničkih logora regulise Treća ženevska konvencija, donesena 1929. i azurirana 1949. godine.


Radni logor u svojem najširem značenju označava svaki logor, odnosno objekt ili grupu objekata namenjenu za smještaj i okupljanje osoba koje trebaju obavljati određeni rad, a koji se najčešće sastoji od privremenih ili improviziranih struktura kao što su šatori, barake, montažne kuće ili prikolice. U svom užem, i daleko češće korišćenom, značenju se pod tim podrazumevaju objekti namenjeni smeštaju osoba koje obavljaju prisilni rad po raznim osnovama - kao ratni zarobljenici, osuđeni kažnjenici ili kao osobe prisilno deportovane/regrutovane iz raznih "problematičnih" kategorija stanovništva u svrhu njihovog uklanjanja, "prevaspitanja" ili, jednostavno, dobivanja masovne besplatne radne snage.
Radni logori, način njihovog rada i uslovi života mogu se značajno razlikovati sobzirom na vlast koja ih organizuje, mesto, lokaciju i njihovu namenu. Najzloglasniji primeri radnih logora su koncentracioni logori nacističke Nemačke, kao i tzv. gulazi u SSSR-u.

Zbog svega toga, radni logori imali su najsloženiju unutrašnju organizaciju, s obzirom na organizaciju rada, a tako i na organizaciju svakodnevnog zivota i rukovodjenja. Primer, radi proizvodnih potreba često je osim najvećeg broja potpuno neslobodnih logoraša, bilo logoraša koji su imali poluslobodni status (pravo izlaženja iz logora pod određenim uslovima, kao i različite druge povlastice u odnosu na režim logorskog života) ili tzv. slobodni status (radna obaveza u logoru, stanovanje i život izvan logora, uz ograničenje kretanja i suspenziju različitih građanskih prava).


Izvor: Wikipedia




Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:29:21 pm

Logori Ratnih Zarobljenika

Na teritoriji Srbije bila su tri logora za ratne zarobljenike: u Beogradu 160, u Kragujevcu 191 i u Nišu 202 (sa pomoćnim logorima u Kruševcu, Paraćinu i Prištini). Ti logori su do 15. maja 1941. godine bili prolazni (Dulag - Durchgangslager), a posle toga stalni (Stalag - Stammlager).
U saglasnosti sa nemačkom Komandom 2. armije, svi ratni zarobljenici sa teritorije Srbije prelaze od 1. juna 1941. godine pod komandu vojnoupravnog komandanta Srbije i podređeni su komandantu Vojnog okruga E za ratne zarobljenike, generalmajoru Johanu Janusu (Johann Janusz). Komandant Stalaga 202 u Nišu bio je Kapezijus (Kapesius). Za nadzor nad ratnim zarobljenicima pridodati su štab i četiri čete bataljona zemaljske odbrane 920 (Landesschützen), koji je do tada bio podređen Feldkomandanturi 809 u Nišu.

Ranije formirana Komanda logora 202 je već 26. aprila prispela u Zemun, čekajući da se „upotrebi u Nišu čim se stave na raspoloženje železnička sredstva", sa zadatkom da čuva zarobljenike koji su zadržani kao budući radnici.
U izveštaju Komande pozadine 2. armije, od 6. maja 1941. godine, Komandi 2. armije o ratnom plenu i evakuaciji zarobljenika, kaže se da je na dan 28. aprila 1941. godine bilo u Nišu u logoru 197 oficira i 3633 vojnika.

Logor za ratne zarobljenike 202 u Nišu nalazio se na dva mesta: u kasarskim barakama kod Vojne bolnice i u kasarni konjičkog puka „Obilić" kod železničke stanice Crveni krst. Dok je ovaj drugi logor bio dobro čuvan, iz prvog, nedovoljno obezbeđenog, uspeli su da pobegnu mnogi zarobljenici.
Saznavši da se u Nišu nalazi logor za ratne zarobljenike, ne samo iz niškog područja, već i iz čitave Srbije i Jugoslavije, mnoge porodice se obraćaju Odboru Crvenog krsta u Nišu i traže razne informacije o svojima, a po obaveštenja dolaze lično da bi nekako uspostavile kontakte i izdejstvovale puštanje svoga člana porodice, služeći se raznim sredstvima i vezama kod okupatorskih vlasti. Mnoge molbe u tom smislu porodice su slale Feldkomandanturi 809 preko folksdojčerske tzv. „Banatske uprave" u Nišu s pozivom na uredbu Feldkomandanture o puštanju pitomaca vojne nastave, mlađih od 20 godina, koji se, budući maloletnici, ne tretiraju kao vojni obveznici.

Banovinski odbor Srpskog društva Crvenog krsta je takođe u mnogim slučajevima intervenisao za puštanje bolesnih i iznemoglih zarobljenika. Međutim, 12. juna 1941. godine, on obaveštava zainteresovane „da su Odboru društva Crvenog krsta uskraćene intervencije za puštanje zarobljenika" i predlaže im da „molbe upućuju Feldkomandanturi koja će doneti odluku". Pravo povremenih poseta logoru ratnih zarobljenika, od strane Društva Crvenog krsta, regulisano je sa komandantom logora za 15 lica.

Ishrana zarobljenika u logoru bila je slaba i, na njihove žalbe, Odbor je više puta preko Ljubomira Stamenkovića iz Niša naručivao hleb sažetim narudžbenicama u stilu: „Za račun ovog Odbora izvolite pripremite 500 kgr hleba za ishranu zarobljenika u niškom logoru. Isplatu će izvršiti ovaj Odbor". U jednom dokumentu Banovinskog odbora Crvenog krsta, od 15. juna 1941. godine, kojim se traži regulisanje dobijanja duvana iz fabrike duvana u Nišu za zarobljenike, jer se nije mogao kupiti u prodavnicama u gradu, kaže se da u niškim zarobljeničkim logorima ima oko 3.800 naših zarobljenika iz svih krajeva, a najviše iz Srbije. Zarobljenici su korišćeni u Nišu za raščišćavanje ruševina, pripremu objekata za smeštaj nemačke vojske, opravku železničke pruge i slične radove.
Početkom jula 1941. godine svi ratni zarobljenici iz zarobljeničkog logora br. 202 transportovani su preko Bugarske i Rumunije u Nemačku.

Prema evidenciji Banovinskog odbora Srpskog društva Crvenog krsta u Nišu i izveštaja iz 1942. godine, na teritoriji niškog okruga bilo je jos 2.900 zarobljenika, po srezovima.

Međutim, za Nemce je pojam ratnih zarobljenika bio veoma rastegljiv, jer je obuhvatao i one koji su ostali kod kuće i koje su mogli naknadno voditi u zarobljeništvo. Naročito su tražili tačnu evidenciju o oficirima i podoficirima koji su ostali u zemlji, bojeći se njihovog učešća u borbi protiv nemačke vojne sile.
Iz ankete ratnih zarobljenika vidi se da su oni, izuzimajući oficire, u Nemačkoj korišćeni za razne radove, počev od zemljoradnje, pa do rada u industriji, što je bilo takođe mimo međunarodnih ugovora. Ishrana zarobeljnika u logorima bila je vrlo slaba, pa je Crveni krst organizovao slanje paketa. Paketno odeljenje u Nišu poslalo je 1942. i 1943. godine (do marta) iz svojih sredstava ukupno 8.651 paket za zarobljenike u Nemačkoj i Italiji i još 1.312 paketa od raznih društava, dok su privatni pošiljaoci za svoje zarobljenike poslali 27.671 paket. Kasnije je Okružni odbor društva Crvenog krsta mogao da šalje i po 1.000 paketa mesečno.

Izvor: http://logorcrvenikrst.wikidot.com/logor-ratnih-zarobljenika
          Miroslav M. Milovanović, Logor na Crvenom krstu


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:30:44 pm
JUGOSLAVENSKI INTERNIRCI U NORVESKOJ U DRUGOM SVJETSKOM RATU

U junu 1942. g. teretni brod ”Gato” krenuo je iz nemačke luke Štetin sa ratnim materijalom koji je prevozio , ukrcao je i oko 900. zarobljenih Jugoslavena. Trebalo je tri dana da dođe do Bergena i doveze prvu grupu Jugoslavenskih interniraca u Norvešku. U isto vrijema brodovima ” Sabina Holvad”i ”Kerpelin” dovezeno je još oko 2.100. jugoslavenskih interniraca. Svi oni su nakon kraćeg zadržavanja prebačeni u logore u severnu Norvešku.

Druga grupa stigla je u Bergen u oktobru 1942. g. brodom ”Deutschland”. Ona je brojala 856. zarobljenika koji su raspoređeni u logore u srednjoj Norveškoj. Brodom ”Bremmen” dovezena je treća grupa aprila 1943. godine. Ona je brojala oko 500. zarobljenika.

Tako je u periodu od juna 1942.g. do aprila 1943.g. u Norvešku deportovano oko 4.350 Jugoslavena. Bili su skoro sa celog područja Jugoslavije, a po nacionalnosti većinom Srbi njih oko 3.900 . U Norveškoj su, u toku rata, bila dvadeset tri veća logora u kojima su bili Jugoslaveni. Najčešće bili su zajedno sa lorašima iz Rusje, Poljske, Norveške i drugih zemalja.Mnogi logori su u toku rata rasformirani i novi formirani. Logoraši su prebacivani iz jednog u drugi logor. Nemci su 1945. g. spalili arhivu, tako da se stvarni broj logora i logoraša u njima nije mogao nikad utvrditi.

Logoraši su radili najteže poslove na izgradnji puteva i utvrđenja. Život u logorima bio je veoma težak, naročito na sjeveru Norveške. Pored gladi, zime i napornog rada, nemački stražari svakodnevno su ubijali ,a bilo je i masovnih streljanja. Od juna 1942.g. do kraja rata, u logorima u Norveškoj umrlo je,poginulo ili streljano oko 2.550 Jugoslavena. Uz pomoć norveških prijatelja-rodoljuba, u Švedsku, koja je u ratu bila neutralna, pobeglo je oko osamdeset jugoslavenskih logoraša. Drugi svetski rat doveo je u blisku vezu ljude iz Norveške i Jugoslavije .

Završetak rata u Norveškoj dočekalo je oko 1.750 jugoslavenskih logoraša.
Nakon završetka rata u Melhusu se okupilo oko 1.750 jugoslavenskih logoraša. Na njihov zahtev došlo je do repatrijacije koja je po grupama počela 22. avgusta 1945. g. Organizovani su njhovi svecani ispraćaji . Na stadion u Trondheimu, na ispraćaj je došlo je oko 7.000 građana.

Na širem prostoru Trondelaga bili su poznati logori:FALSTAD, HOVDA, HASSELVIK, ASTRAD, STEINVILKOM, TROLLA, PERSUNET, ROTVALL, STRINDA i ØYSAND.
U njima je bilo oko 730 Jugoslavena. Od toga broja u ratu je stradalo njih oko 280.

Norveške vlasti su početkom pedesetih godina skupile posmrtne ostatke 1.650 jugoslavenskih logoraša, za koje su znali i sahranili ih u zajedničke i pojedinačne grobnice. Incijativom vlasti i građana podignuto je više spomen obilježja na mjestima gdje su stradali logoraši.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:32:52 pm
Logor Falstad, Norveška

Na putu prema Levangeru, udaljenom od Trondheima oko 76 kilometara, nalazi se mesto Falstad.

U tom mjestu od 1940. do 1945. godine bio je jedan od najgorih zarobljeničkih logora u Norveskoj u kojem su bili zatočeni i jugoslovenski internirci. Na mestu gdje je bio logor nalazi se muzej koji zajedno sa eksponatima iz rata podseća posetioce na strahote rata i stradanja logoraša u njemu. U blizini logora u šumi ubijeno je više stotina logoraša i tu zakopano. Na tom mestu 1949. godine po idejnom rješanju ODD HILTA koji je i sam bio logoraš u Falstadu podignut je spomenik.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:33:56 pm
Logor Baisfjord, Norveška

Neverovatno deluje činjenica da je među fjordove i planinske masive, u oblast koja se nalazi u polarnom krugu, Nemcima palo na pamet da dovedu zarobljenike iz tadašnje Jugoslavije, pretežno Srbe. Putovanje za 900 jugoslovenskih zarobljenika počelo je od logora Sajmište u Beogradu, preko Austrije, nastavljeno je brodom „Kerkplejn“ da bi se završilo 24. juna 1941. godine u Baisfjordu. Ideja je bila da grade puteve u Norveškoj. Za samo četiri meseca, koliko su Jugosloveni bili u ovom logoru, preživelo ih je svega 155. Samo njih 100 vratilo se u domovinu. Kasnije, u Baisfjordu su bili zatvoreni ruski zarobljenici.

U noći između 17. i 18. jula, po naredbi rajhskomesara Jozefa Terbovena nekoliko baraka je spaljeno. Zatvorenici su počeli da se razbolevaju od tifusa, pa je Terboven naredio da 287 obolelih budu streljani, a barake spaljene. U poslednjoj baraci, ljudi su se zabarikadirali jer su shvatili da ih vode na streljanje. Oni su živi spaljeni“.Dok je u Baisfjordu trajao masakr, oko 580 zatvorenika odvedeno je na drugu lokaciju, stotinak metara od obale jezera Ovre Jaranvan, u predeo još nepristupačniji i suroviji od Baisfjorda. Na terenu koji su zatvorenici nazvali „golo brdo“, kamenitom, sa vrlo malo niskog rastinja, na močvarnom tlu, logoraši su morali sami sebi da podignu barake. Bili su surovi prema njima. Logoraši su morali da istrče šest krugova oko logora i ko ne uspe, bio bi streljan. Dve i po nedelje proveli su pod vedrim nebom, nimalo prijateljskim, iako je bilo leto. Dnevne temperature su oko 10 stepeni. Ni od ovog „pomoćnog“, privremenog logora danas nije ostala nijedna građevina.

Izvor: http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:35:07 pm
Logor  Øysand, Norveška

Preko rijeke Gaule na putu E 30 prema Okangeru, za vreme II sv.rata, bio je zarobljenički logor Øysand u kome je stradao nepoznat broj logoraša. Tela stradalih Jugoslavena su prenešena i sahranjena na groblju Moholt u Trondheimu.

U zapadnom dijelu Trondelaga na poluotoku Ørlandu u više zarobljeničkih logora bili su zatočeni  Jugoslaveni. Zbog uslova u kojima su živeli i radili bilo je više slučajeva bekstva. U jednom od takvih bekstava , početkom 1943. g. u šumu u blizini mjesta Rødsjø, sklonilo se nekoliko pobeglih Jugoslavena. Da bi perživeli, napravili su improvizirano sklonište. Kad je za to saznao Kåre Nesset, norveški rodoljub i prijatelj logoraša, pružio im je pomoć u hrani i materijalu za sklonište. Kasnijim njegovim agažovanjem i angažovanjem pripadnika Norveškog pokreta otpora napravljeno je veće sklonište.
To je bilo mesto gde su se sklanjali i ostali odbegli logoraši. Tu su boravili dok im nije organizovano bezbedno begstvo u Švedsku. Po nacionalnosti bili su Srbi.To sklonište Norvežani nazvali su SERBERHYTTA. Kuća je sačuvana i pretvorena 1947.g. u muzej. Danas ona podseća posetioce na teška ratna vremena u kojima se stradalo ali i stvorilo Jugoslovensko-Norveško prijateljstvo.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:36:38 pm
Logor „Oflag 6 C” Osnabrik

Osnabrik, „Oflag 6 C” je logor u kojem su u Drugom svetskom ratu bili zatvoreni oficiri Jugoslovenske kraljevske vojske, oficiri koji se nisu mirili s porazom u Aprilskom ratu. Njih više od 6.000 bilo je smešteno u pedesetak baraka opasanih bodljikavom žicom uz stražarske tornjeve načičkane mitraljezima.
I onda je 6. decembra 1944. godine britanska avijacija brutalno bombardovala logor jugoslovenskih kraljevskih oficira. Bila je noć, a zarobljenici ni u vreme tog bombardovanja nisu smeli da izlaze iz svojih baraka jer bi nemačka posada logora odmah otvarala vatru. Po logoru su padale britanske fosforne bombe, 116 jugoslovenskih oficira tada je ubijeno, šezdesetak ih bilo ranjeno. Nemci su kasnije otpočeli s raseljavanjem logora, kolonu zarobljenika je kod Osterkapena opet bombardovala po danu britanska avijacija i tada je poginulo još 14 jugoslovenskih oficira. I konačno krajem rata Britanci su oslobodili jugoslovenske kraljevske oficire


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:37:53 pm
Nemacki Zarobljenicki Logori

NACISTIČKI LOGORI ZA RATNE ZAROBLJENIKE

Stalag I-A Stablack (Istočna Prusija)
Stalag I-B Hohenstein (Istočna Prusija)
Stalag II-A Neubrandenburg (Mecklemburg)
Stalag II-B Hammerstein (Mecklemburg)
Stalag II-C Greifswald (Mecklemburg)
Stalag II-D Stargard (Pomeranija)
Stalag II-E Schwerin (Pomeranija)
Oflag II-A Prenzlau (Pomeranija)
Oflag II-B Arnswalde (Pomeranija)
Oflag II-C Woldenberg (Pomeranija)
Oflag II-D Grossborn (Pomeranija)
Oflag II-E Neubrandenburg (Mecklemburg)
Stalag III-A Luckenwalde (Brandeburg)
Stalag III-B* Fuerstenberg/Oder (Brandeburg)
Stalag III-C Alt-Drewitz (Pomeranija)
Stalag III-D Berlin (Lichterfelde)
Oflag III-A Luckenwalde
Oflag III-B Wehrmachtlager Tibor/Zuelichau
Oflag III-C* Lubben/Spree (Brandeburg)
Stalag IV-A Eisterhorst (Saksonija)
Stalag IV-B Mühlberg/Elbe
Stalag IV-C Wistritz bei Teplitz (Saksonija)
Stalag IV-D Torgau
Stalag IV-E Altenburg (Saksonija)
Stalag IV-F Hartmannsdorf
Stalag IV-G Oschatz (Saxe)
Oflag IV-A* Hohnstein
Oflag IV-B* Koenigstein
Oflag IV-C* Leipzig-Colditz
Oflag IV-D* Elsterhorst
Stalag V-A Ludwigsburg
Stalag V-B Villingen
Stalag V-C Wildberg (Offenburg)
Stalag V-D Strasbourg
Oflag V-A* Weinsberg
Oflag V-B* Biberach
Oflag V-C* Wuerzach
Stalag VI-A Hemer/Iserlohn (Westfalija)
Stalag VI-B Neu-Versen
Stalag VI-C Bathorn/Emsland (holandska granica)
Stalag VI-D Dortmund
Stalag VI-F Bocholt
Stalag VI-G Bonn-Duisdorf
Stalag VI-H Arnoldsweiler/Dueren
Stalag VI-J S.A. Lager Fichtenhein/Krefeld
Oflag VI* Tost/Oppein
Oflag VI-A* Soest
Oflag VI-B* Doessel-Warburg
Oflag VI-C* Eversheide/Osnabrück
Oflag VI-D* Münster
Oflag VI-E* Dorsten
Stalag VII-A Moosburg (Donja Bavarska)
Stalag VII-B Memmingen
Oflag VII* Laufen
Oflag VII-A* Murnau
Oflag VII-B* Eichstaett
Oflag VII-C/H* Laufen
Oflag VII-C/Z * Tittmoning
Stalag VIII-A Görlitz
Stalag VIII-B Lamsdorf (Šlezija)
Stalag VIII-C Sagan (Šlezija)
Oflag VIII-A* Kreuzberg/Oppein (Šlezija)
Oflag VIII-B* Silberberg (Šlezija)
Oflag VIII-C* Juliusburg (Šlezija)
Oflag VIII-D* Teschen/Gleiwitz (Šlezija)
Oflag VIII-E* Johannisbrunn
Oflag VIII-F* Mahrisch/Trubau
Oflag VIII-G* Weidenau/Freiwaldau (Šlezija)
Oflag VIII-H/H* Oberlangendorf/Sternberg (Šlezija)
Oflag VIII-H/Z* Eulenberg/Roemerstadt (Šlezija)
Stalag IX-A* Ziegenhain (Hesen)
Stalag IX-B* Wegscheide/Bad Orb
Stalag IX-C* Bad Sulza
Oflag IX-A/H* Burg Spangenberg
Oflag IX-A/Z* Rotenburg/Fulda
Oflag IX-B* Weilburg/Lahn
Stalag X-A* Schleswig
Stalag X-B* Sandbostel (zapadno od Hamburga)
Stalag X-C* Nienburg/Weser
Oflag X* Hohensalza
Oflag X-A* Itzehoe
OflagX-B* Nienburg/Weser
OflagX-C* Lübeck
Stalag XI-A* Altengrabow (blizu Magdeburga)
Stalag XI-B* Falingbostel (blizu Soltau)
Oflag XI-A Osterode (Westfalija)
Stalag XII-A* Limburg
Stalag XII-B* Frankenthal/Palatinat
Stalag XII-C* Wiebelsheim/Rhein
Stalag XII-D* Trier/Petriberg
Stalag XII-E* Metz
Stalag XII-F* Forbach
Oflag XII-A Hadamar/Limburg
Oflag XII-B Mainz
Stalag XIII-A* Bad Sulzbach
Stalag XIII-B* Weiden/Oberpfalz
Stalag XIII-C* Hammelburg/Mainfranken
Stalag XIII-D* Nuremberg-Langwasser
Oflag XIII A Nürnberg
Stalag XVII-A* Kaisersteinbruch (Austrija)
Stalag XVII-B* Gneixendorf (Krems)
Oflag XVII-A Doellersheim (Austrija)
Stalag XVIII-A* Wolfsberg (Austrija)
Stalag XVIII-AZ* Spittal (Austrija)
Stalag XVIII-B* Oberdrauburg
Stalag XVIII-C* Markt-Pongau (Austrija)
Stalag XVIII-D* Marburg (Austrija)
Oflag XVIII-A Lienz/Drau (Austrija)
Oflag XVIII-B Wolfsberg/Kaernten (Austrija)
Oflag XVIII-C Spittal/Drau (Austrija)
Stalag XX-A* Thorn
Stalag XX-B* Marienburg
Stalag XXI-A* Schildberg
Stalag XXI-B* Schubin (Poljska)
Stalag XXI-CH* Wollstein (Poljska)
Stalag XXI-CZ* Gratz (Poljska)
Stalag XXI-D* Posen (Poljska)
Oflag XXI-B Schoken (Poljska)
Oflag XXI-C Schubin (Poljska)


Izvor: http://elmundosefarad.wikidot.com/nemacki-zarobljenicki-logori


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:39:40 pm
Zarobljenici u Francuskoj
Pored brojnih zarobljeničkih logora u Drugom svetskom ratu u Nemačkoj ("stalaga" i "oflaga") poznata su bila i četiri logora zarobljenika vojske Kraljevine Jugoslavije na okupiranoj teritoriji u Francuskoj. To su bili logori u Mecu, Forbahu i dva u okolini Strazbura.


Zarobljenici u Italiji
Do kapitulacije Italije 1943. postojalo je i 11 manjih zarobljeničkih logora u Italiji sa oko 30.000 zarobljenika. U jednom od njih su bili i prof. Milan Bartoš i književnik Stevan Jakovljević koji će kasnije biti prebačeni u logore u Francuskoj.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:40:39 pm
Logor u Lambinovicam ( nem .Labsdorf)
Lambinovice je selo u zapadnoj Poljskoj , blizu grada Nysa.U njemu je bio najveci zarobljenicki logor od sredine 19 do sredine 20 veka. To je bio logor sa najduzim stazom.

Pocetkom prvog svetskog rata, u avgustu 1914 godine, reaktiviran je kao logor.Sluzio je kao logor za obicne vojnike koji su bili smesteni u 6 podlogora. Zarobljenici su radili na poljima u okviru logora ili van njega kao i u industriji. Posle I svetskog rata logor je bio prihvatno mesto za Nemce koji su napustali deo Slezije koji je pripao Poljskoj kao i Veliku Poljsku i Pomeraniju. Taj logor je bio otvoren do 1924 godine i u njemu je bilo izmedju 150 i 4000 Nemaca.

Na pocetku II svetskog rata kada su Nemci napali Poljsku 3. septembra 1939 godine logor je ponovo otvoren.Nazvan je Stalag VIII-B (kasnije 344)
Po zavrsetku poljsko nemackog rata u njemu je bilo smesteno oko 100.000 poljskih vojnika.Pored vojnika u logoru je bilo kratko vreme i nesto civila.Pocetkom rata sa SSSRom odredjeni broj Poljaka je prebacen u druge logore kako bi se napravilo mesta za ruske zarobljenike. Tokom II svetskog rata preko 300.000 saveznickih vojnika ( 50 razlicitih nacionalnosti medju kojima je bilo i Francuza, Belgijanaca, Grka, Amerikanaca i Jugoslovena) je proslo kroz ovaj logor.Izmedju 40.000 i 100.000 je umrlo u njemu.   

U oktobru 1944 dosta zarobljenih vojnika i oficira kao i 1.000 zena koji su ucestvovali uVarsavskom ustanku je dovedeno u logor.Kasnije su mnogi od njih premesteni u druge logore. Uslovi zivota su bili veoma teski kao i u drugim zarobljenickim logorima u Trecem Rajhu.Zarobljenici su radili u poljoprivredi i industriji.Kulturne , obrazovne , religiozna i sportske aktivnosti su pomogle zarobljenicima da lakse podnesu zivot u logoru.

U januaru 1945 godine pocela je evakuacija logora.Svi koji su mogli da idu su morali da napuste logor.

Kada je sovjetska armija 17 marta 1945 godine zauzela taj kraj, logor u Lambinovicama je postao logor za zarobljene Nemce.Kasnije je u blizini formiran i tranzitni logor koji je sluzio za interniranje Nemaca iz Slezije kao i za pripadnike, veterane, Andersovog II poljskog korpusa koje su komunisticke vlasti smatrale opasnim po rezim.

Izvor: http://www.google.rs/imgres



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:42:47 pm
Logor Stalag 13 C ( nem Lager Hammelburg.)

Logor Stalag 13 C sagradjen je 1938.g. neposredno pored sela Hammelburg, kao niz drvenih Baraka za smestaj zarobljenika raznih nacionalnosti. U leto 1940.godine, juzno krilo je bilo spremno za prijem. Prvi zarobljenici su bili belgijski i francuski vojnici zarobljeni tokom 1940.g. Tokom 1941.godine, pridruzili sui m se srpski, poljski i ruski vojnici posle bitki na Istocnom frontu. Logor je imao preko 30.000 zarobljenika, sa Rusima kao najvecom grupom. U skladu sa Zenevskom konvencijom, zarobljenici razlicitih nacionalnosti bili su odvojeni medju sobom.
Zarobljenici su korišćeni za razne radove, počev od zemljoradnje, pa do rada u industriji i šumi, što je bilo takođe mimo međunarodnih ugovora. Za vreme rada cuvao ih je Narodna straza (Landschützen).
Prvi komandanti  Stalag 13 u vremenu od 1940 do 1945 bili su  potpukovnik von Crailsheim, pukovnik Franck and pukovnik Westmann.

Pocetkom aprila 1945.g.. Amerikanci su bili na 80 km od sela Hammelburg, kada je general Paton naredio da se formira jedna oklopna grupa koja ce osloboditi zarobljenike logora Stalag 13 C. Posle teskih borbi, 24.marta 1945.g. tenkovi ruse ogradu logora i tom prilikom pucaju na srpske zarobljenike misleci da su Nemci. Jedan srpski potpukovnik u pratnji nemackog oficira sa belom zastavom izlazi da pregovara, ali biva tesko ranjen. Tenkovi se povlace, a sa njima krecu i sposobni zarobljenici. Medjutim, upadaju u zasedu, trpe velike gubitke, bivaju zarobljeni, a zarobljenici se sami vracaju u logor, koji je ostao bez vode. Situacija u logoru je katastrofalna! Rat se blizi kraju, Nemcima ponestaje goriva i hrane, a zarobljenici sun a kraju prioriteta o cemu ce brinuti. Crveni krst nakon inspekcije otkriva uzasne stvari. Dnevna kolicina kalorija je 1052, za 1700 kalorija smanjena u odnosu na uobicajenu kolicinu. Ljudi su prozebli, gladni, bolesni. Grejanja nema, odeca losa a temperature -7 C. Moral i disciplina nikakvi.
6.aprila 1945.g. u logor “upada” 47.bataljon, americke vojske, bez borbe. U medju vremenu su ga srpski I poljski oficiri i vojnici napustili. Nezadrzavaju se, ali o zarobljenicima niko ne brine, pa je u selu zavladala pljacka i anarhija. 08.maja 1945.godine, Amerikanci se vracaju, zauzimaju Stalag 13 i sela Hammelburg i zavode red. Zateceni zarobljenici poslati su kucama.

Izvor: http://www.google.rs/imgres


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:43:46 pm
Logor Stalag X B (Sandbostel)

Logor Stalag X B je formiran 1939.g. u Sandbostelu, kao zarobljenicki logor I u pocetku je sluzio za prihvat poljskih vojnika, da bi kasnije prihvati belgijance, francuze, jugoslovene, a od 1941.g. i ruse sa Istocnog fronta. Logor je imao preko 50.000 zarobljenika, sa Rusima kao najvecom grupom. Stalag X B je za veliki broj zarobljenika bio tranzitni kamp, tako das u barake bile prenatrpane. Medju zarobljenicima je vladala glad, iznemoglost, smrtnost je bila velika, pogotovo sto su korisceni za teske poslove.U aprilu 1945.g. SS jedinice, dovode iz okolnih logora jos 9000 zarobljenika, sto izaziva veliku epidemiju tifusa od cega umire veliki broj zarobljenika.
29.aprila 1945.godine, britanske trupe oslobodile su Logor Stalag X B Sandbostel.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:44:40 pm

„Stalag 137“ kod Salcburga


Srpski ratni zarobljenici koji su tokom Drugog svetskog rata bili zatvoreni u nacističkom koncentracionom logoru „Stalag 137“ kod Salcburga odigrali su prijateljski meč protiv francuskih logoraša i slavili rezultatom 4:0. Pretpostavlja se da je ovaj meč odigran 1942. ili 1943. godine, a priču o srpskim herojima objavio je Politikin zabavnik.

Na forumu ovog lista obavljena je fotografija koja na poleđini ima pečat zloglasnog logora, a snimljena je reprezentacija Srbije kako se sprema za meč s Francuskom. Igrači su bili u jednoobraznim dresovima na kojima je bilo nacrtano srce, a u njemu se nalazilo slovo „S“. List je objavio još jednu fotografiju, na kojoj se obe reprezentacije spremaju za meč.

Pored pečata logora, na pozadini jedne fotografije piše: „Tim Srbije koji je pobedio Francuze sa 4:0“, kao i potpisi D. Miladinović (Dragi) jednim rukopisom, i drugim „Cenić“. Pretpostavlja se da je reč o zarobljenicima, ali njihov identitet nikad nije utvrđen, baš kao ni imena ostalih koji su nastupali u prvoj utakmici reprezentacije Srbije!

Izvor: http://www.kurir-info.rs/srpski-heroji-iz-konc-logora-clanak-590063


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:46:17 pm
Logor Stalag XVII-B, Krems, Austria
 
Nalazio se severozapadno od sela Gneixendorf, 85 km zapadno od Beca. Koristio se kao nemacki koncentracioni logor u periodu od 1938-1940.g., da bi od 1940.g. poceo da prima poljske i francuske ratne zarobljenike. Do 1943.g. tu su bili smesteni zarobljenici iz Francuske, Italije, Rusije, Jugoslavije. 1944.g. u logor je prispelo 2.667 americkih vojnika. Na kraju je u logoru bilo 29/794 zarobljenika raznih naroda.
Svaka pojedinacna baraka je imala pec za grejanje i kuvanje hrane za 200 ljudi, ali ogreva je bilo nedovoljno. Tretman Nemaca bio je jako grub i sa represivnim ogranicenjima.
Dana 08.04.1945.g.  4000 zarobljenika je pocelo 18-dnevni mars ka logoru koji se nalazio 4 km severno od mesta Braunau u Austriji. 200 teskih bolesnika je ostavljeno u logoru i njih su oslobodili Rusi. Mars je bio u 8 grupa po 500 ljudi, svaku grupu je cuvalo 20 strazara sa po 2 psa. U proseku su prelazili 20 km dnevno, a nocevali su na otvorenom prostoru, bez obzira na vremenske prilike. Hrana je bila veoma oskudna. Po stizanju u logor, nije bilo mesta za smestaj, pa su zarobljenici od borova pravili male kolibe.
Dana 03.05.1945.g. logorasi su oslobodjeni od strane 6 vojnika u 3 dzipa iz 13.oklopne divizije. Slom Nemacke je bio gotov i 205 strazara se dobrovoljno predalo. Ostale jedinice 13.divizije su ubrzo pristigle i organizovale evakuaciju ratnih zarobljenika u Francusku.

Izvor: http://forum.krstarica.com/showthread.php



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:48:19 pm
Zivot, organizacija, red i rad pripadnika bivse VKJ u zarobljenickim logorima

Zarobljenicki logori su uglavnom bili na “sumornim” i udaljenim mestima. U okviru logora nije bilo drveca ni zelenih povrsina.
Obezbedenje logora je variralo od logora do logora, ali su svi nacelno bili opasani bodljikavom zicom i strazarskim kulama, sa strazarima koji su bili spremni da otvore vatru pri bilo kakvom pokusaju bekstva. Zatvorenici su smestani u jednospratne drvene barake, koje su sadrzale 2-3 spratne krevete, sa pecima na ugalj u sredini prostorije. Zarobljenici su uobicajeno dobijali dva obroka dnevno- tanka supa i crni hleb. Nepotrebno je reci da je glad bila glavna odlika zivota vecine zarobljenika. Svi zarobljenici su iscekivali pakete Crvenog krsta sa hranom koji su sadrzali “liksuzne” stvari, kao sto su puter, biskvite, cokoladu, kondenzovano mleko, suseno voce i povrce.Zatvorenici su cesto improvizovali peci i kuvali hranu u praznim konzervama mleka.

Svi zarobljenici su najmanje jednom dnevno postrojavani radi prozivke. Koliko ce biti postrojavanja i prozivki zavisilo je od k-danata logora, da li je bilo pokusaja bekstva, slaganja brojnog stanja i puno toga… Prozivke su nekada trajale unedogled, nebitno kakve su vremenske prilike bile.Neki zarobljenici su bili angazovani za rad oko logora ili u neposrednoj blizini. Sportom su se bavili kada je vreme to dozvoljavalo a bilo je i organizovanih koncerata. Mnogi logori imali su svoje biblioteke, dobijene od Medjunarodnog Crvenog krsta u Zenevi. Neki logori imali su I tajne radio stanice, gde se slusao BBC. Vesti su se slusale I distrubuirale po logoru. Medjutim, za vecinu zarobljenika, zivot u logoru je bio dosada, glad, razmisljanja o bekstvu i boljem zivotu kad se rat zavrsi.

Iz ankete ratnih zarobljenika vidi se da su oni, izuzimajući oficire, u Nemačkoj korišćeni za razne radove, počev od zemljoradnje, pa do rada u industriji, što je bilo takođe mimo međunarodnih ugovora. Ishrana zarobeljnika u logorima bila je vrlo slaba, pa je Crveni krst organizovao slanje paketa. Paketno odeljenje u Nišu poslalo je 1942. i 1943. godine (do marta) iz svojih sredstava ukupno 8.651 paket za zarobljenike u Nemačkoj i Italiji i još 1.312 paketa od raznih društava, dok su privatni pošiljaoci za svoje zarobljenike poslali 27.671 paket. Kasnije je Okružni odbor društva Crvenog krsta mogao da šalje i po 1.000 paketa mesečno.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:49:50 pm

Stevan Jakovljević  (Knjaževac, 7. decembar 1890 — Beograd, 2. novembar 1962) profesor Univerziteta u Beogradu i rektor od 1945. do 1950, biolog, književnik i redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti. Kao oficir srpske vojske, borio se u Prvom , a u Drugom svetskom ratu je bio u italijanskim i nemačkim zarobljeničkim logorima. Književno ime i popularnost stekao je trilogijom romana pod nazivom „Srpska trilogija“ (1937). U romanu „Velika zabuna“ (1952) prikazana je ratna hronika Drugog svetskog rata - govori o početku rata i sabotaži vojske od strane domaćih fašista, a u romanu  „Likovi u senci“ (1956) opisao je zarobljenički život u Italiji i Nemačkoj, kroz ratne logore, od Italije do Ukrajine pa sve do oslobođenja.


Do kapitulacije Italije 1943. postojalo je i 11 manjih zarobljeničkih logora u Italiji sa oko 30.000 zarobljenika. U jednom od njih su bili i prof. Milan Bartoš i književnik Stevan Jakovljević koji će kasnije biti prebačeni u logore u Francuskoj.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:51:15 pm

U Logoru „Oflag 6 C” Osnabrik, na svakog zarobljenika određeno je četiri kvadratna metra prostora. U jednoj sobi u baraci bilo je dvadesetak oficira.
Zarobljeni jugoslovenski oficiri bili su zaštićeni Ženevskom konvencijom, životi im nisu neposredno bili ugroženi, nisu morali ni da rade. Svako jutro bilo je postrojavanje, starešine baraka davali su raport divizijskom generalu Milanu LJ. Popoviću, on je raportirao armijskom generalu Dimitriju Živkoviću, a on je u ime svih oficira predavao raport o brojnom stanju nemačkom generalu komandantu logora.
Bili su jugoslovenski kraljevski oficiri ratni zarobljenici, ali su i u tim uslovima zadržali oficirski ponos i dostojanstvo profesije. Negde odmah posle dolaska u logor, počela su prva odvajanja po nacionalnoj osnovi, oficiri Hrvati odmah su se odvojili u poseban deo logora. U logoru u Varburgu Oflag VI B grupa od 400 oficira Hrvata, predvođena pukovnikom Eduardom J. Barošem, upućuje apel logorskoj upravi u kome se pozdravlja formiranje Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i izražava želja da se stave na raspolaganje poglavniku Anti Paveliću, izražava zahvalnost vođi Rajha i Nemačkoj te iznosi čitav niz optužbi na račun Srba. Nakon toga je usledilo izdvajanje hrvatskih zarobljenika, osim manjeg broja izostavljenih, koji se smeštaju u posebnu zgradu do njihovog povratka u NDH. Takođe je i iz logora u Osnabriku Oflag VI C upućen apel Anti Paveliću, kojega je potpisalo 1200 Hrvata, aktivnih i rezervnih oficira predvođenih pukovnikom Ivanom Hočevarom.
Svako jutro su podizali svoju hrvatsku zastavu i posle mesec dana Nemci su ih pustili kući.

Oficire Jevreje, a bilo ih je skoro 500, Nemci su prvo grupisali u lošije barake, ali su posle protesta ostalih jugoslovenskih oficira prestali da ih maltretiraju, jer su Nemci Ženevsku konvenciju ipak poštovali koliko-toliko.
Život u logoru svodio se na slušanje vesti Bi-Bi-Sija na prošvercovanom radio-aparatu, svakodnevna postrojavanja ujutro i uveče, ali i sportske i kulturne aktivnosti. U logoru je bilo čak pet fudbalskih timova, igrale su se utakmice kojima je prisustvovao celokupni sastav logora. Oficiri su imali i svoje pozorište u kojem su davali predstave, kao recimo, „Koštanu”. Imali su i redovnu versku službu koju je obavljao sveštenik, oficir Milan Jovanović. Zarobljenici su dobijali pakete hrane od Crvenog krsta iz Srbije i nikada se nije dogodilo da su Nemci otvorili bilo koji paket. Čak ni pred kraj rata kada hrane nije bilo ni u Nemačkoj.


Armijski general Dimitrije Živković bio je  idejni tvorac  o stvaranju "kažnjeničkih logora", prema logorašu Stanislavu Vinaveru, to se pojavilo tokom 1943. godine, kako bi se svi razorni elementi prikupili i izolovali. Da se ljudi ne bi umrtvili, da bi se zabavljali sobom kako bi se bekstva svela na najmanju meru, bilo je potrebno da se organizuje neko stalno vrenje, selidbe premeštaji.
U zarobljeničkim logorima u Osnarbriku-Evershajde, juna 1943. osnovan je poseban deo, tzv. "kažnjenički logor" - "D". U njega je bilo upućeno 350 oficira i generala, a kasnije im je pridodato još oko 400 oficira Jevreja i onih koji su bili najaktivniji kulturni radnici, aktivni i rezervni oficiri i generali, naučnici, književnici, umetnici, članovi uprava svih "kulturnih društava", nosioci otpora nemačkom okupatoru i borbi za kulturnu autonomiju logoraša. Predvodnik akcije za formiranje logora "D" i prvi starešina takvog jednog logora je bio general Dimitrije Živković.
On je i svoje kolege brigadne generale Ljubišu Dimitrija Šapinca, kao i generalštabnog pukovnika Vjekoslava Kolba strpao u taj logor. Svi oficiri iz logora u Hamburgu, koji su bili nosioci kulturnog života bili su kasnije, 27. maja 1943. preseljeni u logor u Striju kod Lavova (Galicija), Istočna Poljska, na tromeđi između Poljske, Rumunije i SSSR-a. Kasnije pripao SSSR-u.




Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:53:30 pm
Kontaktiranje-dopisivanje sa ratnim zarobljenicima:

Zarobljenicima se nije moglo slati obicno pismo ili dopisnica. Zarobljenik je u logoru dobijao poseban obrazac (pismo ili dopisnica) za prepisku. On je popunjavao jedan deo tog obrasca, odnosno ispisao pismo za svoju porodicu. Obrazac je sadrzao I kupon za odgovor na kojem je porodica mogla da odgovori. Zarobljenici su mogli da primaju pisma samo na navedenom kuponu, pa je zbog toga svaka prijemna posta bila duzna da na obicnim pismima ili dopisnicama na kojima su bile ispisane adrese zarobljenika, stavi otisak stambilja “Nedopusteno” i da takvo pismo vrati posiljaocu.


Slanje i prijem paketa ratnim zarobljenicima:

Uz pomoc Srpskog drustva Crvenog Krsta, od avgusta 1941.g., gradjani su mogli da salju pakete zarobljenicima u Nemackoj. Paketi su slati u posebnim vrecicama, koje su gradjani mogli dobiti od Crvenog Krsta. Paket nije smeo biti tezi od 5 kg.

Odredba o sadrzaju paketa je podrazumevala: “U paketima se moze slati: uniforma, rublje, obuca, cigarette, sapun, karte za igranje i zivotne namirnice koje se ne kvare i mogu izdrzati duzi transport, kao: suva slanina ili suvo meso, dvopek ili przeni hleb, marmelade, suvo voce, cokolade, secer, caj. Ne smeju se slati nikakve konzerve u zatvorenim limenim kutijama ni boce ili flasice sa tecnoscu.

Ne sme se slati takodje: nikakvo civilno odelo ili pojedini delovi koji mogu zameniti civilno odelo, oruzje, veliki nozevi, obicni ili dzepni, minicija I eksplozivi, alat za bekstvo, busole, indigo hartija I obicna hartija za pisanje, putne karte, fotografski aparati, dvogledi, elektricne lampe, upaljaci, sibice, alkohol I alkoholna pica, medikamendti, tube sa vazelinom, sapunski prasak za kosu, pasta ili voda za zube, mirisi, pasta za obucu, likeri i sirupi, novine, mustikle, papir za duvan, notesi i hartija za pisma, postanske karte, pisma i ma kakve pismene dostave. Nikakav predmet se ne sme uvijati u novine ili ma kakve stampane ili ispisane hartije.”

Ovakav paket posiljalac je mogao predate mesnoj organizaciji Crvenog krsta, ili ga staviti u posebnu vrecicu, koja je trebala biti adrsirana na: Drustvo Crvenog krsta, Beograd, Simina 19. Paket je pre zatvaranja trebalo predociti na pregled postanskom sluzbeniku, koji je posle pregleda na omot stavljao otisak pecata i svoj potpis, kao dokaz da je paket pregledan I da se sadrzina slaze sa spiskom koji je pricvrscen za vrecicu, spolja. Otprema paketa bila je besplatna. Crveni krst je sve prispele pakete slao iz Beograda za Nemacku posebnim zeleznickim vozom.

Oddecembra 1941.g. paketi za zarobljenike su predavani postama I bili su otpremani postanskim linijama prevoza. Uslovi za prijem paketa bili su isti, paket je moga biti tezak do 5 kg, a svaki zarobljenik je mogao da primi maksimalno dva paketa mesecno. Paketi su bili oslobodjeni placanja postarine, pa je na sprovodnom listu za paket naznacavano “Oslobodjeno takes po clanu 49. konvencije”.


Izvor: www.skyscrapercity.com




Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:57:17 pm
Secanja Na Zarobljenicki Logor
Rafailo Blam

Kao rezervmi oficir inženjerske struke zarobljen sam u Kosovskoj Mitrovici aprila 1941. godine i odveden u logor Libek, ma granici Nemačke i Danske. Posle nekoliko dana u logoru mi je prišao jedan nemački vojnik i pozvao me da pođem sa njim. Otišli smo u ugao barake i on me je upitao za ime. Osećao sam užasan strah, jer sam znao šta se sa Jevrejima radi. Međutim, on me je upitao da li sam u aprilu 1939. godine snimio u Berlinu gramofonsku ploču sa pevačicom Jelenom Vujanović. Laknulo mi je. On je zatim rekao da je on taj muzičar koji me je snimao. Prepoznao me je. Upitao je šta mi treba. Rekao sam prvo hrana, pošto nam već mesec dana ništa nisu davali da jedemo. Međutim, on odvrati da je to zabranjeno, ali da skupim od drugova tzv. RENTEN MARKE (Zarobljeničke marke) i on će mi kupiti muzičke instrumente. Učinili smo to i on mi je kroz dva dana doneo veliku harmoniku i još bolju gitaru od tadašnjeg poznatog gitariste Nemačke Ota Tritmana (Otto Tritmann). Na tim instrumentima sam svirao sve vreme u logoru.
Muzička delatnost u logoru započela je kada sam, zajedno sa Borom Amićem, činovnikom firme »MARIČIČ i JANKOVIĆ« u Beogradu, koji je bio izvanredno lep tenor, priređivao svake večeri koncerte za drugove zarobljenike. Iz ovog logora sam premešten 1942. godine u Hoenfels, gde smo napravili prve male ansamble: violina, harmonika, gitara, bas, jer smo instrumente već počeli da dobijamo od Međunarodne organizacije IMKA. Odatle smo premešteni u Nirnberg, u veliki logor sa oko sedam hiijada zarobijenika. I pored velike gladi koja je vladala u logoru, imali smo snage da se kulturno razvijamo. Tu u Nirnbergu osnovali smo i kurs muzike pod rukovodstvom profesora Predraga Miloševića. Obrazovali smo simfonijski orkestar u kompletnom sastavu, svirajući Mozartovu g-moll simfo-niju, svitu Per Gint Edvarda Griga i mnoge druge stvari, jer smo u Nimbergu dobijali note i instrumente, čak i jedan koncertni klavir na kome je majstor Butakov priređivao virtuozne koncerte. Krajem 1942. premešteni smo u logor Osnabrik, gde je već bila jedna grupa naših zarobljenika-oficira. Sarađivali smo svi zajedno i vodili bogat kulturni život, uz sudelovanje poznatih kulturnih radnika: Stanislava Vinavera, Ota Bihaljija, Milana Bogdanovića i mnogih drugih.

Danas je nezamislivo kako smo u onoj gladi, nemaštini i hladnoći vodili bogat umetnički život, sve pod rukovodstvom našeg kulturnog odbora koji je bio nosilac svih ideja. Sa umetničkim programom smo proslavljali Oktobarsku revoluciju, 1. maj i sve ono što je doprinosilo razvijanju svesti Ijudi.

Videći da Nemačka propada, odveli su nas, u lisicama, stočnim vagonima u Strasbur, u podzemne logore iz doba Napoleona, prepune pacova. Međutim, naš optimizam nije prestao i muzika je hrabrila sve zarobljenike. Zatim smo transportovani u jedan težak logor u Barkenbrige. Sećam se, bilo je 24°C ispod nule, a mi bez ikakve hrane. Na moju ogromnu žalost, moja velika kompozicija »27. mart«, o kojoj piše u knjizi »Osnabrički zvuci i odjeci«, komponovana za veliki simfonijski orkestar, izvođena bezbroj puta u logogu, kao i mnoge druge koje sam stvorio 93 za vreme logorskog života, nestala je za vreme dugog marša od Pofjske do Holandije, koji je trajao 34 dana, a mi polumrtvi od gladi, hodali smo po zimi ne spavajući nijedne noći, pobacali smo sve što smo nosili, osim odela. Moju harmoniku smo vozili na sankama na brzinu improvizovanim a ostavili smo je zatim u snegu kao i sve ostale instrumente. Muzika, pevanje, sviranje i živa reč bili su za nas ono što je gladnome hleb. Sećam se da sam imao samo 48 kilograma i da sam došao u ambuiantu (tzv. ambulantu). Moj drug dr Singer mi je rekao da se ne šalim da sviram harmoniku koja je biia teška 25 kilograma. Ali, čiim sam se oporavio, nastavio sam da sviram.


Interesantno je da smo u doba najveće gladi i najvećeg neraspoloženja osnovali humorističnu grupu »Vegetarijanci« koja je tekstom, muzikom i glumom zabavljala svoje drugove. Tokom zarobljeništva pevali smo, i to organizovano, u horu i svirali partizanske i najnovije borbene pesme iz Sovjetskog Saveza. Partizanske pesme smo naučili od nekoliko partizana koji su došli u naš logor. Ja sam slušajući ih beležio melodiju i posle harmonizdrao i orkestrirao. Sovjetske borbene pesme smo beležili od sovjetskih zarobljenika i devojaka iz Sovjetskog Saveza koje su radile pored naših žica u Osnabriku, ili od vojnika koji su bili pridodati nama kao posilni.
Ponavljam, sve manifestacije pratili smo bogatim programom uz učešće simfonijskog i narodnog arkestra. Jedan od prvih organizatora umetničkog života u logoru Nirnberg bio je aktivni kapetan Gerasimović zvanii »Gera«.

iz knjige: Muzika iza bodljikavih žica


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 02:58:41 pm
Oslobodjenje pripadnika bivse VKJ iz zarobljenickih logora 1945.g

Bitka za Normandiju je počela 6. juna 1944. godine kada je 5.000 brodova i 10.000 aviona krenulo u odlučujući napad na Hitlerov Atlantski bedem i napad za konačno oslobođenje Evrope od nacizma. Pre napada čamcima izvršeno je masivno pomorsko bombardovanje nemačkih položaja na kopnu. To je potkrepilo invaziju. Više od 4.000 čamaca jurnulo je ka zonama iskrcavanja. Invazione snage činili su Britanci, Kanađani, Amerikanci, Poljaci i drugi koji su se borili protiv nacizma. Time je pocela odlucujuca bitka za slom nacisticke Nemacke.

U toku napredovanja, savezničke trupe oslobadjale su su zarobljenicke i koncentracione logore. Stanje je bilo katastrofalno.  Mnogi čuvari logora su pobegli, pritom sabotirajući snabdevanje baraka vodom, tako da je bilo otežano pružanje prve pomoći preživelim logorašima. Saveznici su u logoru zatekli veliki broj zatvorenika, od kojih su mnogi bili na samrti zbog neuhranjenosti i širenja zaraznih bolesti. U trenutku dolaska savezničkih trupa u logoru je bilo i nekoliko hiljada tela koja nisu bila sahranjena, čime je olakšano širenje tifusa i drugih bolesti. Preostali čuvari i zatvorsko osoblje su primorani da sahranjuju mrtve u masovne grobnice. Cesto su neki koncentracioni logori spaljivani do temelja kako bi se sprečilo širenje epidemije tifusa.
Uprkos velikom naporu medicinskog osoblja da pomognu preživelima, ljudi koji su bili živi u trenutku oslobađanja, sledećih meseci su umrali.


Izvor: http://sr.wikipedia.org/sr-el


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 03:00:24 pm
Povratak pripadnika bivse VKJ iz zarobljenistva u domovinu

HITLER je marta 1944. godine oslobodio iz zarobljeništva oko 4.000 Albanaca, bivših vojnika kraljevske Jugoslovenske vojske. Oni su stavljeni na raspolaganje Himleru kako bi ih mobilisao u SS diviziju. Povratak ratnih vojnih zarobljenika prikazivan je kao veliki uspeh albanskog kvislinškog vođstva, ali i kao velikodušnost i prijateljski gest Hitlera i nemačkog Rajha prema Albancima.
 
Bivši zarobljenici počeli su da pristižu prvih dana aprila i priređivani su im pompezni dočeci. Već u Beogradu su ih sačekivali pripadnici Albanskog narodnog saveza i započinjalo je ubeđivanje za stupanje u 21. SS-diviziju „Skenderbeg“. Po dolasku u svoja mesta pušteni su kućama na jednomesečno odsustvo, ali im nisu izdavana lična dokumenta kako bi ostali pod kontrolom vlasti.
Pošto je odziv bio manji od očekivanog, opštine su pismeno pozivale bivše zarobljenike, naređujući im da stupe u vojsku, preteći im represalijama. Od toga nije bilo velike koristi, a mnogi su napuštali mesta stanovanja i skrivali se u drugim krajevima.
Aprila 1944. godine iz Nemačke je, preko Mađarske, vraćena u Jugoslaviju 13. SS brdska bosansko-hercegovačka „Handžar“ divizija. Albanski vojnici iz ove divizije vraćeni su na Kosovo kako bi, zbog borbenih iskustava, činili jezgro 21. SS-brdske divizije „Skenderbeg“. U propagandne svrhe, paradirali su ulicama svih većih kosovskih mesta.
Do 1. oktobra 1944. godine bilo je okupljeno 11.398 lica, od kojih je oglašeno sposobnim 9.275 iz čega se vidi da je divizija bila popunjena manje od predviđenog formacijskog sastava - 25.000 vojnika.
Divizija je pored Kosova preuzela obezbeđenje područja Kuksa u Albaniji, Plava i Gusinja i zapadne Makedonije. Istovremeno je osiguravala železničku prugu Skoplje - Kosovska Mitrovica na delu koji se nalazio na albanskoj teritoriji i prugu od Kosova Polja do Peći.
Prva akcija pripadnika 21. SS divizije „Skederbeg“ na Kosovu bila je racija na Jevreje u Prištini, koja je započela u ponoć 14. maja 1944. godine. Prema službenim podacima, uhapšen je 281 Jevrejin, jednom rečju sve jevrejsko stanovništvo koje su zatekli u gradu. U drugoj akciji koja je bila usmerena na pripadnike NOP, kako se navodi u izveštaju komandanta 21. SS-divizije „Skenderbeg“ od 2. oktobra 1944. godine uhapšeno je 210 lica. Inače, pripadnici divizije su od kraja maja do početka juna 1944. godine uhapsili ukupno 519 lica, Srba i Jevreja. Da je u ovim akcijama sudelovala 21. brdska SS divizija „Skenderbeg“ može se uočiti u dokumentima ove kvislinške jedinice. Tako se u dnevnom izveštaju 21. SS-divizije „Skenderbeg“ od 13. jula 1944. godine kaže:”Od 25. maja do 5. jula 1944. godine Divizija „Skenderbeg“ je uhapsila 510 Jevreja, Srba, komunista i pomagača i politički sumnjivih. Oni su smešteni u prihvatne logore, 249 ih je oterano na rad u Rajh“.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 03:02:32 pm

Repatrijacija je akt dobrovoljnog povratka u zemlju rođenja iz zemlje izbeglištva. To je očekivani i željeni rezultat pruženih usluga u slučaju mnogih izbeglica, ratnih zatvorenika i raseljenih lica jer se osoba vraća u blisku kulturu i poznatu mrežu socijalnih odnosa.

Repatrijacija je termin koji se koristi i za povratak ratnih zarobljenika u domovinu, lica koja se deportuju zbog ilegalne imigracije ili su iz nekog drugog razloga bila držana u stranoj zemlji.



Po oslobodjenju iz zarobljenickih logora, maja 1945.g., veliki broj bivsih ratnih zarobljenika odlucio je da se ne vrati svojim kucama, dok u njoj vlada komunisticki rezim. Svi oni su izabrali trnovit i neizvestan put emigracije i odlucili da ostanu i zive u emigraciji. Zivot u Nemackoj je bio sve tezi i tezi, a neizvesnost se povecavala iz dana u dan. Svaki je ziveo u nadi i iscekivanju d ace ostanak u emigraciji biti privremen.
U Nemackoj je 1945.godine, bilo preko 48.000 jugoslovenskih emigranata. U britanskoj okupacionoj zoni nalazili su se logori: Ferde, Hajdanau, Lengvarden, Lest, Ameberg, Hanover, Oberskel, Matenberg, Haste, Feldme… Na teritoriji americke okupacione zone Nemacke bili su logori: Minhen, Luitpold, Kazeme, Beblingen, Nesburg, Bad Aline i Dahau.

Po svom vojnom ustrojstvu, discipline, kao i ekstremnoj antijugoslovenskoj aktivnosti isticao se logor u Verdeu, sa oko 3000 emigranata u kome se nalazila i “Komanda kraljevske jugoslovenske vojske za Nemacku i Bavarsku” pod nadzorom bivseg generala Dimitrija Zivkovica.
U ovom logoru,koji je bio vojnicki organizovan oslobodjeni jugoslovenski ratni zarobljenici koji nisu zeleli da se vrate u zemlju, pa cak i oni koji su to zeleli ali im to nije dozvoljeno, stavljeni su pod komandu tzv. “kraljevske jugoslovenske vojske”. U jednoj naredbi ove komande od 20.10.1945.g. se istice: “Bivsi jugoslovenski ratni zarobljenici, oslobodjeni iz nemackog ropstva i odvojeni od “otpadnika”, ponovo se u svakom pogledu, kako “de jure” tako i “de fakto” smatraju kao deo mobilisanih oruzanih snaga Kraljevine Jugoslavije pod vrhovnom komandom Njegovog Velicanstva kralja Petra II”.

U logoru su organizovali demonstrativni pomen generalu Mihailovicu. Pomenu su prisustvovali oficiri i deo vojnika bivse jugoslovenske kraljevske vojske smestenih u logoru. Bili su obuceni u vojne uniforme, pri cemu su neki nosily uniforme novih inostranih policijskih odreda. Tako je u logoru Darmsdat zandarmerija silom sprecila veliku grupu bivsih jugoslovenskih ratnih zarobljenika da se vrate u zemlju.


Vezano za povratak jugoslovenskih ratnih zarobljenika u Jugoslaviji je primenjena vrlo siroka amnestija. Na osnovu amnestije od 05.08.1945.g. i naredjenja  Marsala Jugoslavije J.B.Tita od 02.03.1946.g. otpusteno je ukupno 50.519 ratnih zarobljenika, a amnestirano 446 osudjenika, koji su se vec nalazili na izdrzavanju kazne.
Doduse, Zakonom koji je dobela Narodna skupstina FNRJ od 23.08.1945.g. oduzeto je drzavljanstvo svim oficirima i podoficirima vise Jugoslovenske vojske, koji nece da se vrate u domovinu i pripadnicima vojnih formacija koji su sluzili okupatoru i odbegli u inostranstvo. Ovo se potvrdjuje izmenjenim I dopunjenim Zakonom od 23.10.1946.g., gde se odredbama prosiruju kategorije koje gube drzavljanstvo FNRJ. Clan 1. Utvrdjuje: “Svi od neprijatelja zarobljeni ili internirani aktivni ili rezervni oficiri I podoficiri Jugoslovenske vojske koji odbiju da se vrate u domovinu I dobrovoljno ostanu izvan domovine, gube drzavljanstvo FNRJ”.

Računa se da je između 130.000-180.000 naših zarobljenika vraćeno ili pobeglo iz zarobljeništva. Povratak je poceo maja 1945.godine, a u oktobru 1945.godine ih se vratilo 125.000.
11.01.1946.g. objavljuje se da je repatrijacija zavrsena za Nemacku, Svedsku, Norvesku i Dansku, mada je stvarno sa Nemackom I Svedskom zavrsena 16.04.1946.g.

Povratak naših zarobljenika realizovan je u nekoliko tura. Deo naših mlađih oficira vratio se 1945. u Jugoslaviju, najveći deo viših oficira, posebno generala, otišao je za SAD, Kanadu, Australiju, Britaniju. Bojali su se komunista u Jugoslaviji.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 03:03:58 pm

Закон о одузимању држављанства официрима и подофицирима бивше Југословенске војске, који неће да се врате у отаџбину, припадницима војних формација који су служили окупатору и одбегли у иностранство, као и лицима одбеглим после ослобођења

Закон је објављен у "Службеном листу ДФЈ", бр. 64/45 и у "Службеном листу ФНРЈ", бр. 86/46.

Члан 1.
Сви од непријатеља заробљени или интернирани активни или резервни официри и подофицири бивше Југословенске војске, који одбију да се врате у отаџбину и добровољно остану изван отаџбине, губе држављанство ФНРЈ.
Сви припадници разних противнародних политичких организација и војничких формација које су биле у служби окупатора (т.зв. Југословенске војске у отаџбини, четника, усташа, Српске државне страже, домобрана итд.) који су се са територије Југославије повукли заједно с непријатељем, са којим су се до границе заједно борили против Југословенске армије и наших савезника, и који се сада налазе у иностранству, као и остали припадници тих формација, који су земљу раније напустили, губе држављанство ФНРЈ. Исто тако губе држављанство ФНРЈ лица која побегну или су побегла из земље после ослобођења.

Члан 2.
Губитак држављанства по чл. 1. овог закона повлачи за собом конфискацију целокупне имовине. За доношење одлуке о конфискацији надлежан је срески суд на чијем се подручју налази имовина која подлеже конфискацији. Тај суд надлежан је и за доношење одлуке о секвестрацији или другог средства обезбеђења у смислу ст. 1. чл. 2. Закона о прелазу у државну својину непријатељске имовине, и о секвестрацији над имовином отсутних лица. Ако се имовина налази на подручју више среских судова, одлуку о конфискацији, секвестрацији или другом начину обезбеђења донеће срески суд на чијем се подручју налази претежни део имовине.
Отсеци унутрашњих послова при среским извршним народним одборима поднеће надлежним среским судовима предлог за конфискацију и друга обезбеђења имовине у случајевима из претходног става.
За спровођење конфискације важе прописи Закона о конфискацији имовине и о извршењу конфискације.

Члан 3.
Неће изгубити држављанство ФНРЈ она лица из чл. 1. овог закона која, у року од два месеца после званичне објаве да је репатрирање завршено у зони у којој се та лица налазе, пред југословенским дипломатским или војним претставницима односно пред њиховим овлашћеним делегатима буду дала изјаву да су спремна да се врате у отаџбину и ставе се, ради повратка, на расположење нашим властима за репатријацију.
Лица, која услед болести, лежања у болници или удаљености или одвојености не буду у могућности да искористе предвиђени рок за давање изјаве за повратак у земљу, могу и после тога рока то тражити наводећи доказе за оправдање задоцњења своје изјаве.

Члан 4.
Наша дипломатска и војна претставништва у иностранству обавезна су да овим лицима из чл. 1. овог закона омогуће да у одређеном року дају своје изјаве о спремности за повратак у земљу. Њихова је дужност да лица, која буду дала такве изјаве, издвоје у посебна сабиралишта, одакле ће им се омогућити што бржи повратак.

Члан 5.
Губитак држављанства према чл. 1. овог закона као и повратак у земљу не спречава подизање оптужбе против наведених лица за друге злочине против отаџбине, уколико су их починили.

Члан 6.
Министар унутрашњих послова ФНРЈ извршиће овај закон у споразуму са Министром народне одбране ФНРЈ и Министром правосуђа ФНРЈ.

Члан 7.
Овај закон ступа на снагу даном објављивања у "Службеном листу Федеративне Народне Републике Југославије.

 
   
 


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vathra on January 11, 2013, 04:18:35 pm
Којо,
Браво за тему!

Колико ми се чини, навео си да је у заробљеништву било преко 6 хиљада официра?
Имаш ли информацију колико њих се вратило у Југославију?


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 11, 2013, 06:48:00 pm
Којо,
Браво за тему!

Колико ми се чини, навео си да је у заробљеништву било преко 6 хиљада официра?
Имаш ли информацију колико њих се вратило у Југославију?

Ja sam naisao na podatak da se racuna da se vratilo između 130.000-180.000 naših zarobljenika iz zarobljeništva. Povratak je poceo maja 1945.godine, a u oktobru 1945.godine ih se vec vratilo 125.000. Nemam tacan podatak za oficire, ali cini mi se da sam ga negde video. ako nadjem postavicu ga obavezno.

Pozdrav!


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Bozo13 on January 11, 2013, 10:11:01 pm
Odlično odrađeno.

:klap


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on January 13, 2013, 05:20:52 pm
Dve fotografije iz Oflag VI C u Osnabriku

[attachment=1]

[attachment=2]


[attachment=3]

[attachment=4]

Na početku (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=20186.msg253962#msg253962) je wermez postavio jednu sličnu ispred barake 14.

[attachment=5]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 13, 2013, 06:56:08 pm
Већини слика сам већ постављао у неким другим темама, а односе се на ратне заробљенике. Све су у вези мог оца, нарденика ВКЈ који је од 1941 до 1945. године провео у ратном заробљеништву у Немачкој. Боравио је углавном на југу и југозападу Немачке.

[attachment=2]


Типска дописница - обавештење да је у ратном заробљеничком логору. У врху је број  ратног разобљеника под којим је вођен. Тај број је био "име и презиме" заробљеника. Прозивке које су свакодневно обављане спроводила се читањем  бројева, а не имена и презимена. Заробљеник је био дужан да се увек идентификује бројем,а не именим и презименом.

[attachment=4]


Углавном је време провео на раду на сеоским имањима где је живот био подношљив. Као и свугде све је зависило од људи и људског односа, али његов утисак је да су се Немци, сељаци, углавном коректно односили према њима. Најтеже је било онима који су били придати за рад на имањима сељака који су били чланови нацистичке партије. Код осталих, обичних сељака третман је био подношљив. Нажалост ја сам заборави, али помињао је једну породицу где су њих двојица који су били придати за рад, били третирани као чланови домаћинства, од тога да су обедовали заједно са целом породицом за истим столом, као и да су били смештени врло пристојно, у помоћној згради, у креветима са постељином која се редовно прала. Према ратним заробљеницима су се боље понашале оне породице које су имале синове на фронту.

Најтеже је било онима у заробљеничким логорима, посебно официрима који нису морали да раде. Глад је била трајна категорија. И мој отац је периодично, одређено време проводио у логору. Једно време је био и посилни код бригадног генерала Лангерхолца, са којим се, 1956. године случајно срео после Другог светског рата, садак као активни капетан ЈНА, у Нишу у згради где је становао. Мој отац је иначе изузетно хвалио генерала Лангерхолца као веома разумног и коректног човека. Иначе, срели су се у Нишу јер је ћерка генерала Лангерхолца била здата за једног пуковника ЈНА који је у то врем жвиео у истој згради где и мој отца.

Када сам поменуо глад, то се види из писама које је отац слао мајци. осим уобичајених поздрава и питања о породици, све остало се сводило на причу о глади и потреби за храном. не могу тренутно да скенирам писма, али ћу то урадити чим могнем. Сва писма које је мој отац послао мајци током рата су сачувана. Она која је она њему слала нису.

У теже послове су спадали и послову у фабрикама. Ту се јела храна са казана, дакле не онако као на селу, где је ипак са те тачке гледишта било боље, а и сам посао је био тежи. Зато је већина зарбљеника волела да ради на сеоским имањима, а мање у фабрикама. Ипак, о томе где ће ко радити одлучивала је немачка команда логора. Мој отца је пред крај рата, почетком 1945. године, радио у некој фабрици текстила у Констанцу. Како је то ипак био крај рата успевали су да украду помало материјала (по његовом опису ради се неком материјалу као за мараме) који су препродавали станвоницима, углавном на на периферији или селима у околини. кретање је било мало слободине а због рада у фабрици имао је неку дозволу која му је то омогућавала (поставио сам је на почетку ове теме).

Отац је успео да крајем фебруара или почетком марта пређе у Швајцарску. Ту је био смештен једно сеоце. Каже да је смештај био врло пристојан (у питању је био неки пасион) и да га је плаћала Југословенска влада. Чак је добијао и неки ситан џепарац. Одатле се вратио у Југославију у септембру 1945. године.

[attachment=1]

Ово је место у Швајцарској где је по бегству из Немачке био смешетн мој отца.

По његовој причи ту је боравио и црногорски принц Мирко Петровић (мислим да сам добро упамтио име јер се не бавим династијама). За њега мој отац има само лепе речи. Није дозвољавао да га ословљавао са "Ваше величанство", већ са "земљаче". Тако се и сам свима обраћао. Све их је охрабривао да се варте у земљу иако се сам определио да иде у емиграцију. Говорио им је да су млади, да им је место уз њиховн народ и породице и да под комунистима неће бити ништа горе него под старом влашћу.

Мој отац Милош  (први с лева) са војим колегама, заробљеним ваздухопловним подофицирима. И ова слика, као и претходна је сликана у граду Констанцу, на обали Баденсог језера.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 13, 2013, 09:02:36 pm

Dzumba, prelepo opisano.

Na pocetku sam naveo da je i moj deda po majci bio u zarobljenistvu. Nazalost, deda je umro pre 25 godina. Ja sam tadavec bio mladi staresina JNA i jako daleko od njega, a sticajem okolnosti vrlo cesto smo se i vidjali. Nazalost i moja majka je umrla (koja je u vreme ocevog zarobljenistva imala 12 godina), tako da kad sam se ja poceo zanimati za taj dedin period zivota i njoj je puno toga bilo nepoznato. Malo podataka mi je pruzila.

Sada zalim zbog toga, da mi je ova pamet tada bila... Ali sta je tu je. Tvoja prica je puna detalja i dokumentovana, sa uzivanjem sam je pratio! Svaka cast.

Voleo bih da jos koji kolega sa foruma, svojom pricom da doprinos ovoj temi.

Pozdrav svima!


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vathra on January 13, 2013, 09:37:50 pm
Деда моје супруге је такође био у заробљеништву.
Нисам чуо целу причу одједном, а и кад крене прича о томе тема често скрене на неважне детаље - зна ко је покушавао да похвата овакве приче од старијих.

Ево колико сам успео да повежем:
- заробљен је у Априлском рату од Немаца,
- пребачен је код Италијана, јер је био из њихове окупационе зоне,
- неколико пута је мало фалило да буду пуштени јер су Италијани пуштали заробљенике, али због устанка је то заустављено,
- по капитулацији Италије покушао је са друговима да побегне у Швајцарску, али су их Немци ухватили близу границе.
- у заробљеничком логору су му рекли да може да ради у индустрији или на селу. Наш лекар у логору (јеврејин) му је рекао да се већина не враћа из фабрика, и да каже да је сељак и да га пошаљу да ради на село. Ово му је сигурно спасло живот.
- Прича о раду на селу се прилично поклапа са оним што је написао Џумба. Домаћин куће, ваљда неки племић, га је лепо третирао, јели су заједно на трпези, и он је запазио да увек поједе све што сипа, и покупи чак и мрве са стола. Домаћину су оба сина била на фронту и обојица су погинула.
На крају рата му је понудио да остане код њих, и да га ожени. Деда је без размишљања одлучио да се врати. Домаћин му је дао његов кофер за ствари, и нешто пара да има за пут. Женин стриц у Ужицу још чува тај кофер, као и нешто очевих докумената.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 13, 2013, 10:37:30 pm
Нисам испричао целу причу.

Мој отац је као активни ваздухопловни наредник, био распоређен у састав неке ваздухопловне групе чији је један део био распоређен на аеродорму Вилики Радинци код Сремске Митровице. Одатле су се после пар дана рата повукли преко Шапца, Цера за Сарајево. Непосредно по пристизању затекла их је вест о капитулацији. Неки су планирали да беже, односно да се врате у крајеве одкале су али је мој отац одустао од тога јер, како је говорио, не би знао шта да ради од срамоте због брзе пропасти државе и војске. У некој касрни у Сарајеву Немци су их разоружали, али су им у први мах оставили сабље (коју је он као наредник имао). Каже да су претрес Немци обавили коректно и да ником нису дирали личне ствари, посебно не новац и накит (прстење).

После десетак дана од Сарејева су сроведени до Босанског брода. Ту је морао да остави највећи део личне опреме, као и сабљу.  Скелом су превезени у Славонски Брод да бипотом возом, преко Мађарске, скоро две недеље путовали до неког логора у Немачкој где су били прихваћени, прегледани, претресини, пописани и смештени у бараке. Током путовања нису ни једном пушетни из вагона. Једино су им повремено убацивали воду и врло мало хране. Вогон је био онат теретни ("сточни"),а у њему је било толоко људи да се није могло лећи. Два војника у том вагону су умрла током траспорта.

По смештању у логор, већ почетком јуна се са још групом колега, углавном подофицира ваздухопловаца јавио за рад на сеоским имањима. Посебно ми је запала анегдота када су стигли на имање то прво имање. Била је то велика породица у којој су живеле четири генерације. Од пунолетних мушких глава био је ту само власник, старији човек од око 50-так година. Када су се представљали ко је ко, један од колега се штоса ради представио као "гроф од Ужичке Пожеге". Још је тог дана био ставио беле свечане рукавице. Када су сутрадан кренули на посао, газдина мајка (старија бака од око 70-80 година) никако није дала да "гроф" иде на рад у поље. Њој је била част да јој један гроф борави на имању. Гроф је био лажан, али је на крају добио задатак да чува пилиће по дворишту. Ту су били око месец дана и никако бабу нису могли да увере да овај није гроф.

Међу тим подофицирима било је и оних који су сматрали да је обавеза ратних заробљеника да на сваки начин доприносе борби против окупатора. Један од тих подофицира, такође ужичанин, иначе предратни симаптизер комуниста им је прдложио да једног дана не раде и тако "саботирају Немачки Рајх". Газда имања (иначе коректан човек) је дошао и почео да их убеђује да ако не почну да раде мораће да их пријави. А ако то уради доћиће "Гестапо" а да то није никако добро. Наравно, , по причи мога оца били су тврдо решили да тог дана не раде. Нису имали појма шта је Гестапо . Да ли је то био Гестапо, како је претио газда, тек после пола сата дође ауто и у њему два униформисана лица а један у црном кожном мантилу са шапком на којој је била мртвачка глава. Држећи руке на леђима тај у црном мантилу запита газду имања, на немачком:"где су те српске свиње". Он показа на њих, али они ни да мрдну. Онај Немац одједном скину руке са леђа и челичном штанглом, коју је држао у рукама, поче да их удара не бирајући где. У томе су му се придружила и остала двојица. Нарвано да су после тога почели да раде и питају "има ли још". Газда се после, малте не извињавао, а они су сазнали шта је "Гестапо" (ако је то уопште био Гестапо).


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on January 14, 2013, 11:24:29 am
Uniforme Gestapa i SS su bile veoma slične i mislim da su na kapama i jedni i drugi nosili mrtvačke glave.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Zaslon on January 14, 2013, 01:16:54 pm
Ma Gestapo je bio u pitanju sigurno, šta će vojska (waffen SS) da rešava pitanja ili vodi računa o ratnim zarobljenicima i njihovoj poslušnosti.

-Mali off -
@dzumba kad kažeš "Мој отац је као активни ваздухопловни наредник, био распоређен у састав неке ваздухопловне групе чији је један део био распоређен на аеродорму Вилики Радинци код Сремске Митровице. Одатле су се после пар дана рата повукли преко Шапца, Цера за Сарајево. Непосредно по пристизању затекла их је вест о капитулацији."

reci mi da li je tvoj otac bio letač i da li znaš u kojoj se grupi/eskadrili nalazio? Veliki Radinci II su bili pomoćno letalište/ratni aerodorm i tamo su se 7/8. aprila povukli preostali delovi 51. grupe 6. lovačkog puka kada im je otkriveno letalište Zemun, gde su čini mi se 12.aprila spalili preostale avione jer nisu mogli da polete i kao što si naveo preko Šapca i i Cera otišli za Sarajevo. V.Radinci su imali još jedan aerodrom gde je bila razmeštena 11. samostalna grupa za daljno izviđanje koja je teško postradala pri izviđanju kao i bombardovanju a.Arad u Rumuniji. Izvinjavam se ako si ranije negde spomenuo ovo što pitam a meni to promaklo.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: ViribusUnitis on January 14, 2013, 07:14:57 pm
Gestapo je bio organizacijski dio SS-a, tako da nije neobično da gestapovac nosi crnu uniformu SS-a i zlokobnu mrtvačku glavu. Preciznije, Gestapo i SD bili su dijelovi Sipa (Sipo - Sicherheitspolizei, Sigurnosna policija) koji je, pak, bio dio RSHA (Glavna uprava sigurnosti Reicha). RSHA i Waffen-SS (i mnoge druge slične ustanove) pripadali su organizacijskoj i hijerarhijskoj piramidi SS-a. Takva organizacijska struktura uspostavljena je 1939. uoči rata.
Interesantno je da policija i službe sigurnosti u Trećem Reichu nisu bile podređene Ministarstvu unutrašnjih poslova, osim klasične, pozorničke policije.
Treba reći da je Treći Reich, na čiju zločinačku prirodu ne treba posebno ukazivati, ipak poštivao Ženevske konvencije. To je, uprkos svim naporima, stradanjima i gladi, vidljivo i iz svjedočenja navedenih u ovom topiku. Najbolji tretman su imali zarobljeni vojnici UK i SAD te germanskih zemalja. (Norveški vojnici su pušteni). Slijedili su Francuzi. Loše su prolazili, ali još uvijek kako-tako unutar ženevskih okvira, poljski i jugoslavenski vojnici. Nijemci su smatrali da su njihove države likvidirane, a doista, de facto nisu ni bile u prilici da brinu o svojim zarobljenicima.
Najstrašniji sudbinu proživljavali su zarobljeni vojnici Crvene armije, a ni Wehrmacht nije (blago rečeno) dobro prošao u sovjetskom zarobljeništvu. Na talijanske vojnike koje su nakon 1943. zarobili Nijemci također nije primjenjivana Ženevska konvencija.
Jugoslavenski partizani nisu ni smatrani ratnim zarobljenicima.
Goebbels je pred kraja predlagao da se prema svim zarobljenicima ukine "ženevski" tretman, ali srećom taj prijedlog nije prihvaćen.
Na postu #25 Vitezu Koji potkrala se greška. Spominje se razarač Velebit uz sliku nekog bojnog broda ili teške krstarice. Takav brod ni po imenu ni po tipu nije bio u sastavu JKRM. Mislim da je postojala motorna torpiljarka Velebit ali nisam siguran, zapravo lijen da sada provjeravam.
Također, na postu #33 kaže se da je Skopje palo 10. aprila. Palo je već 7. aprila. Time je osujećen plan o formiranju zajedničkog fronta s grčkom vojskom. Padom Skopja Aprilski rat je bio praktično gotov.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 14, 2013, 11:05:03 pm
Ја сам ипак условни навео у причи "Гестапо". Јер је и мој отац није тачно знао о којој се формацији ради. Сигурно је да с еради о некој полицијској служби, или служби унутрашње безбедности.

Заслон, мој отац је био везиста (прешао је из инжињерије у ваздухопловтство почетком 1939. године по конкурсу) и вероватно у саставу неког вода везе који су постојали при неким ваздухопловним јединицама. На ратни распоред је дошао непосредно са неког курса који је завршио у Загребу. И он је спомињао да је аеродорм био ратни аеродром.


Ево шта пише у његовој подофириској легитимацији:
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Подаци писани оловком на последњој страници су, колико ценим, записивани приликом повратка у земљу. Ту си и адресе неких колега са којима је он касније одржавао контакт.

Морам рећи и то да су ратни заробљеници, професионални официри и подофицир, након повратка у земљу одржавели контакте и помагали једни другима око признавања стажа у заробљеништву. Сећам се да је отац још 60-тих година добијао писма других, њему непознатих колега заробљеника са молбом, да ако познаје дотична лица наведена у писму, помогне изјавом и њиховом боравку у логору. Мој отац је одмах по повратку из заробљеништва примљен у ЈНА у чину заставника.

Сада ми је касно да пишем, али постоји и наствак ове приче (бежање из зароблјеништва и кажњавање) па ћу је завршити други пут.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Zaslon on January 14, 2013, 11:11:35 pm
Hvala na odgovoru, u svakom slučaju  intresentna priča.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: wermez on January 14, 2013, 11:35:03 pm
Navodno su Nemci poceli da se pridrzavaju Zenevske Konvencije, kada su njihova kola pocela da se kotrljaju nizbrdo...


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on January 15, 2013, 09:46:42 am
U osnovnim načelima prema ratnim zarobljenicima pripadnicima zvaničnih OS neprijatelja sila osovine uglavnom su se pridržavali.

Minimum je bilo potrebno da zarobljeno lice poseduje matrikulu ili vojnu knjižicu kojom je moglo da dokaže status ratnog zarobljenika shodno konvenciji.

U slučaju pripadnika NOVJ-Partizana na našoj teritoriji se toga nisu nikako pridržavali jer ih nisu smatrali za legalne pripadnike OS Kraljevine Jugoslavije.Iako su pripadnici NOVJ otvoreno nosili ouržje i bar na kapama imali oznaku i činove na odeći koja je ličila na uniformu prema njima je konvencija kršena jer su ih Nemci sa svoje strane zvanično smatrali banditima,teroristima i špijunima, prema kojima je bez suda uglavnom na licu mesta izvršavana smrtna presuda.Neki koji su smatrani značajnijima su nakratko bili zarobljavani radi ispitivanja pa potom ubijani.Ovo je naručito sprovođeno tokom cele 5-te ofanzive-Operacija Švarc ili nama poznatija kao bitka na Sutjesci.Mali broj zarobljenih pripadnika NOVJ od strane Nemaca je doživelo sudbinu da budu zarobljeni do puštanja na slobodnu teritoriju radi razmene.

I nešto direktno o temi.

Pripadnici JKV koji su odlučili da se vrate u otadžbinu po oslobađanju su iz nekakvog ideološkog razloga bili stalno pod lupom novih Jugoslovenskih vlasti.Ne znam zašto, ali su poseban tretman imali Norveški internirci.Odnos novih vlasti prema njima je bio od krajnje ignorantskog pa sve do šikanirajućeg uz ukidanje građanskih prava na određeni period pa čak i višegodišnjih robija.A najčešće iz ideološkog opravdanja da se radi o pripadnicima kapitulantske-izdajničke vojske bivšeg monarhističkog ne narodnog režima, koji se nisu časno držali i sarađivali su sa okupatorom tokom zarobljeništva.

Vrlo je mali broj onih koji su po povratku u zemlju imali dostojanstven građanski status a još manji broj podoficira i oficira koji su nastavili vojnu karijeru u JA/JNA ili imali nameštenje u državnim civilnim ustanovama.
Uglavnom su se povukli iz javnog života i živeli od skromnih penzija ili pomoći rodbine i prijatelja.
Neki su doživeli i da ih se porodica javno odrekne pod raznim pritiscima novih vlasti (restrikcije u organizovanom snabdevanju putem tačkica ili pronalaženje zaposlenja,obezbeđenje redovnog školovanje, itd....).


I da ne dužim dalje o ovome da ne podpadne pod tačku 11. ali mislim da je prema zarobljenim pripadnicima JKV korektno da se i ovo zna.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vathra on January 15, 2013, 01:13:56 pm
Официру,
кад већ пишеш нашироко не би било згорега да се прво мало информишеш о теми.

”Iako su pripadnici NOVJ otvoreno nosili ouržje i bar na kapama imali oznaku i činove na odeći koja je ličila na uniformu prema njima je konvencija kršena jer su ih Nemci sa svoje strane zvanično smatrali banditima,teroristima i špijunima, prema kojima je bez suda uglavnom na licu mesta izvršavana smrtna presuda.Neki koji su smatrani značajnijima su nakratko bili zarobljavani radi ispitivanja pa potom ubijani.”
Ово није комплетан услов Женевске конвенције. У Нирнбершком суђењу, том 11, случај са таоцима, имаш то детаљно објашњено. На ту пресуду додуше постоји и критика, али се свеједно треба упознати са овим.

”Vrlo je mali broj onih koji su po povratku u zemlju imali dostojanstven građanski status a još manji broj podoficira i oficira koji su nastavili vojnu karijeru u JA/JNA ili imali nameštenje u državnim civilnim ustanovama.”
Што се тиче кадрова из Бивше Југословенске Војске (БЈВ), неколико података из књиге Кадрови и кадровска политика:
- октобра 1944. у РМ је било 245 АВЛ из БЈВ, великим делом на значајним и командним дужностима.
- у две ваздухопловне дивизије крајем рата је било 220 официра и 460 подофицира, претежно из БЈВ.
Цитат: ”Ти професионални војни специјалисти имали су већином другачије идеолошке и животне назоре од партизанских официра”.
Крајем рата, официри БЈВ су чинили 1,5% старешинског кадра ЈА.
- По повратку из заробљеништва, уврштено је у ЈА 2.016 официра БЈВ - 1945. - 733, 1946. - 1.213, 1947. - 70. Значај који се придавао овом пријему илуструје чињеница да је једну такву групу која се вратила у земљу октобра 1945. сачекао и маршал Тито и одржао им познати говор. Од ових кадрова, највећи део је успешно интегрисан, а један број је морао да напусти њене редове.
- од генерала БЈВ, примљено их је у службу 11 (2 генерал-потпуковника, од 16 активних у ЈНА 1946, и 9 генерал-мајора, од 66 активних)
- осим тога, у резерву је преузето скоро 15.000 официра и војних чиновника БЈВ.

Осим идеолошких разлика, приметно је било да су се предратне старешине боље сналазиле у мирнодопским дужностима, што је представљало проблем за прилагођавање ратног официрског кадра за мирнодопске дужности, који се ту лошије сналазио - добрим делом и због недовољног образовања.

Пре прве демобилизације, јуна 1945. демобилисано је и преведено у резерву око 17.000 руководилаца углавном несигурних и неспособних нижих руководилаца, а накнадно још 1.500 ”непроверених” официра.

----

Негде на почетку теме је Која написао да је било око 6 хиљада официра у заробљеништву. Ако знамо да је део њих умро у заробљеништву, део остао у иностранству, а од остатка који се вратио у земљу део официра био престар за војну службу, видимо да је значајан део од њих (вероватно преко половине) примљен у војну службу.

Укратко, постојали су проблеми са пријемом кадра из БЈВ, али је то далеко од овога што ти наводиш.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on January 15, 2013, 03:49:43 pm
Poštovani Vathra,
Po podacima i brojkama kojima raspolažeš, stvarno je ispalo da preterujem.

Dobro je da je neko ko tačno zna postavio ove brojke.
Zato što sam bar ja do sad, o ovoj temi uglavnom čitao tekstove bez brojki, koji su najčešće govorili o pežorativnom statusu i odnosu novih vlasti prema pripadnicima BJKV iz zarobljeništva.I da me ostali ne bi pogrešno shvatili, u mojoj široj porodici bio je bar jedan oficir BJKV iz zarobljeništva koji je kasnije nastavio službu u JA/JNA.

Pa sam na osnovu toga stekao saznanja o kojima sam pisao.

Što se tiče odnosa Nemačke okupacione sile prema zarobljenim pripadnicima NOVJ a naručito tokom 1943-će godine i operacije Švarc i dalje sam ubeđen da je po konvenciji reč o ratnom zločinu parekselans, šta god u Nimberškom procesu pisalo o tome.Inače iz profesionalnih razloga sam i sam svojevremeno morao da naučim osnove Ženevskih i ostalih konvencija na kojima se zasniva međunarodno ratno pravo.

Na Beogradskom procesu generalu Leru i saborcima upravo je tema (likvidiranje ratnih zarobljenika pripadnika NOVJ bez priznavanja statusa pripadnika neprijateljske strane shodno odredbama konvencije) bila jedna od osnova za osuđujuću presudu.

I to je ono što znam iz domaće istorije.

Svakako da se i Nimberški proces kao i Beogradski, može sa ove distance kritikovati i posmatrati i sa tadašnjeg političkog aspekta, najavljujuće polarizacije sveta na dve buduće super sile, gde su ipak mnoga zlodela Nemačke tokom II svetskog rata (mislim na proces u Nimbergu), relativizovana i gurnuta pod tepih i uglavnom se sve završilo na velikoj temi holokausta.

U svakom slučaju pogledaću kad stignem dokumenta koja si naveo, kako bi se i sam bolje informisao.
Takođe mislim da je moj predhodni komentar koji je možda i netačan doprineo temi, jer si podstaknut mojim komentarom izašao sa odlično argumentovanim kontrargumentima.A to i jeste jedan od razloga zbog koga postoje i forum i teme, a to je iznošenje znanja i argumentovano zastupanje stavova na dobrobit članova foruma, kao i svih drugih koji forum prate.

Iskreno,
ONR


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 15, 2013, 06:37:51 pm
Активним официрима и подофицирима БЈВ који су се вратили из иностранства сигурно није било лако. Вероватно су и сами били свесни тога да већина неће бити примљена у ЈА. Та процена је многе "оставила" у емиграцији. Ипак, већина је нашла "ухлебљење", 40-50% у ЈА, остали у државним службама, углавном као намештеници јер се радило о писмених људима. Неки су касније завршили факултете и постали директори, управници и сл. Однос нових власти према њима углавном је зависио од њихове подршке напорима нових власти. Ко се уклопио или бар није саботирао нову власт наставио је да ради па је велика већина и дочекала пензују на новим дужностим (говорим о млађима). Сви активни генерали, па и пуковници који нису примљени у активну службу су пензионисани. Пензије су биле можда скромне, али не ниже од оних које су примали партизански официр који су недуго потом такође масовно пензионисани.

Свим активним официрима и подофицирима који су се у заробљеништву исказали (бежали из заробљеништва, активно учествовали у отпору логорским властима или су јавно подржавали НОБ) признат је статус борца НОР-а. Тако на пример, мој отац (о томе сам већ писао) је имао статус борца од 1941. године. Није био Првоборац, ни нослац "Споменице 1941", али му је признато активно учешће на страни НОП-а као што је то признавано тзв. илегалцима у окупираним градовима од заробљавања. То је повлачило и одређен привилегије: више "тачкица" - бонова за огрев, намештај, кућне апарате и сл. Са друге стране то је изазивало љубомору, завист, па и негодовање партизанских официра, посебно оних који су у НОБ ступили 1942. године или касније, да је и комесар дивизије морао да интервенише. Наравно био је и члан удружења бораца НОПР-а. Мој отац је тај статус добио јер је четири пута бежао из заробљеништва (три пута покушао, једном успео). Због бежања је суђен и осуђен од немачког војног суда. И она прича коју сам већ испричао му је призната као отпор. Свакако, то се није признавало на "мајке ми". Морало је бити више поузданих сведока. Мој отац је имао "срећу" да је са њим био колега који је био предратни сипматирзер комуниста, као и један официр који је већ пре другог светског рата постао члан КПЈ.Они су, по повртаку у земљу (а дошли су независно до њега) инсистирали да он буде примљен у ЈНА.  Није мој отац то чинио (бежао) под утицајем "комунистичке пропаганде" (практично није ни знао шта су комунисти, осим да су антидржавни елемнет) већ, како каже што је био "млад, луд и блесав". Често је говрио "да сам био зрео човек вероватно то никада не бих радио".

Тачно је да је да су до средине 60-тих година сви активни официри БЈВ пензионисани. И мој отаца је пензионисан 1957. године са 43 године живота. По његовим речима неке колеге, бивши официр БЈВ су то смтрала неком осветом. Међутим, он каже да то није истина. Једноствано, ЈНА се смањивала и реорганизовала. Из војних академија су почели да пристижу бројни млади школовани официри. По природи ствари одлазили су стари, краљевски официр, али у још већем броју и партизански официри који су сматрани неперспективним, недовољно школованим или људима који се нису снашли у мирнодопксим условима.

Највећи број наставника у војним училиштима и Војној академији, као и официра на штабним (оперативним) дужностима чинили су управо официр БЈВ. Они су устројили мирнодопску војску. Махом су они ти који су написали гро нових правила и упутстава по којима је почела да делује ЈНА, посебно након раскида са Русима 1948. године.

Можда су неки од млађих официра из БЈВ сматрали да више заслужју, али будимо објективни, били су део поражене војске, образовани и васпитавани у једном духу и свака власт желеи да на виђеним дужностима има "своје" официре. Тако је то и сада.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on January 16, 2013, 06:48:04 pm
Fotografija iz jednog logora, na pozadini pečat sa Stalag 326 (VI-?)

Ne vidi se jasno šta iza VI piše?


[attachment=1]

[attachment=2]



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on January 16, 2013, 08:17:40 pm
Za ovu nemam nikakav podatak, nema čak ni logorskog pečata.


[attachment=1]

Mix uniformi raznog tipa u kombinaciji sa civilnom odećom. Ima i obične vojske, oficira, avijatičara ...



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on January 17, 2013, 05:20:13 pm
Još jedna iz nepoznatog logora, opet nema logorskog pečata. Logoraš sa leve strane ima ispisano Kg na bluzi što je oznaka za izraz Kriegsgefangenen, što na nemačkom znači ratni zarobljenik.


[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: wermez on January 17, 2013, 08:25:58 pm
Džumba, da li su zarobljenici koji su pokušali bekstvo bili fizički kažnjavani?


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 17, 2013, 08:46:16 pm
Заробљеници су од својих породица добијали пакете, најчешће са храном и нешто одеће. Такође, заробљеници су добијали пакете и од разних добротворних удружења из Србије. Да би добијали те пакете било је потребно да их неко стави на списак: родобина, пријатељи и сл. Из писама мог оца видим да је он молио мајку да на списак ставе и неке од његових другова који нису добијали пакете од родбине (нису је имали, или нису успоставили контакт са њом или су били са територије НДХ). Пакете су добијали и од Црвеног крста и од разних добротоворних организација посебно из САД, Канаде и др.  Није то било нешто превише, али се ипак добијало. Посебно од 1944 године, што је много значило јер је стизање пакета од родбине једно време престало 1944. године (током операција ослобођења Србије).

Постојала је преписка и између самих заробљеника у разним логорима. На истим обрасцима као и када се пише кући.

Зраобљеници су добијали уредно пакете. Ретко када је нешто фалило. По причи мог оца Немци, посебно до 1944. године нису узимали (крали) ништа из пакета (осим онога што је забрањено,а и то су уништавали записнички). Чак ни када се код њих почела осећати несташица хране, од почетка 1944. године, а посебно крајем те године и током 1945, мада је тада већ било појединачних крађа хране из пакета заробљеника. У почетки нису примали поклоне, да би то већ 1943. године попуштало, па су примали поклоне у храни, најчешће за неке ситне услуге и повластице заробљеницима. Ово се однси на немачке војнике и подофицире који су најчешће комуницирали са заробљеницима. Тада је било могуће добити (трампити) и оно што је било забрањено.

Однос Немаца према ратним заробљеницима, посматрано уопштене је био надмен. Женекске конвенције о ратним заробљеницима су углавном поштоване, осим према заробљеним совјетским заробљеницима. Они су третирани као стока и са њима је тако поступано: немилосрдно, бездушно; били су ангажовани на најтежим пословима, најслабије храњени, убинани онако, за ситнуцу и др. Уопште заробљеници из англосаксонских земаља (САД, Велика Британија) су имали најбољи сатус. Потом остали, Французи, Белгијанци, Холанђани, Норвежани и др. Заробљеници из словенских земаља, посебно Југословени (углавном Срби и Словенци) и Пољаци су имали лошији статус, али ипак у границама Женевске конвенције.  


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 17, 2013, 08:56:55 pm
Када су бегства у питању најтежи период је онај када те ухвате. Тада је највећи број одбеглих заробљеника убијен. Нема ту никакве истраге и сл. "Ниси је предао" и квит. У једном од бежањ (треће по реду), мог оца је сигурне смрти од спроводника (немачки поднаредник, логорски чувар) коме је побегао, спасао мештанин који га је ухватио. Заправо спасила га је немачка педантност. Наиме, када је ухваћен у неком пољу, после потраге у којој је учествовало цело село (по речима мог оца, права хајка у којој су учествовали сви, од старих људи до жена и деце) до њега је дошао локлни шеф (нешто као председник месне заједнице или "цивилне одбране"). За њим је стигао и немачки подофицир, шеф обезбеђења, коме је утекао током траспорта. Овај немачки подофицир је био скинуо пушку и уперио у њега да га убије. Међутим, "шеф" села је рекао "не може, ја сам га ухвати и ја ћу га предати надлежним властима, мора да се направи записник, а ви после радите шта хоћете". Сровели су га до села, позвана је нека локална војна команда, направљен записник, дошао неки официр са патролом и онда се онај немачки подофицир није усудио да га убије.

У затвору (кажњенички логор, посебна део у логору) је већ нешто друго. Ту су притиворени-кажњени заробљеници и добијали батине. Такође били су изнуравани жеђу или половани хладном водом (из обести) и сл.

Сутра ћу описати како му је било пред војним судом.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: jadran2 on January 17, 2013, 09:11:47 pm
Fotografija iz jednog logora, na pozadini pečat sa Stalag 326 (VI-?)

Ne vidi se jasno šta iza VI piše?


[attachment=1]

[attachment=2]



Stalag 326 (VI K)


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on January 18, 2013, 08:25:10 am
Poz iz Oz

Ja momentalno pisem i istrazujem ovaj dio istorije. Otkrio sam ovaj forum kada sam trazio informacije o oficirskom logoru Oflag Vi-C u Osnabriku.

Meto sam dve slike u topic "Stare vojničke fotografije", od dedinog albuma. To su pre-ratne slike.

Ovo je fotografija deda Milorada (opet na kraj desnoj strani, u drugi red) i nekoliko oficira od KJ u Oflag VI-C.
Prvi red su mornari, i ima bar jedan vazduhoplovni oficir, u drugom redu.

Ako članovi ovde znaju bilo koje druge slike iz Osnabrik Oflag VI-C, ja bih jako voleo da te fotke vidim.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: brodarski on January 18, 2013, 08:38:39 am
Mornarica u prvom redu. Zrakoplovaca nema.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on January 18, 2013, 08:41:32 am
Ima avijatičara, treći red drugi sa leve strane, i drugi red četvrti sa leve strane :)


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on January 18, 2013, 08:55:41 am
i možda još jedan na kraju u gornjem redu?


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on January 18, 2013, 09:12:53 am
toliko je izgubljeno u prevodu u JPG za web...
[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on January 18, 2013, 10:10:56 am
nešto zanimljivo na nemačkom, iz Osnabrück novine, 10.Nov.2012

www.spc-osnabrueck.de/neuigkeiten/Lager_Eversheide_Bericht_Osnabruecker_Zeitung.pdf

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on January 18, 2013, 11:29:59 am
Vrlo zanimljiva originalna kolor a ne retuširana fotografija.

I na njoj je primetna različitost oznaka i uniformi.
Neki imaju kokarde a neki ambleme propisane 1939-te na šajkačama.

Kao što se vidi i na predhodnim.propisom iz 1939 kao deo "pohodne"- ratne uniforme propisana je šajkača sa amblemom i za oficire umesto do tad korišćene tzv. oficirske tvrde šajkače sa kokardom, pa na slikama iz zarobljeništva vidimo da su zastupljene bile i jedne i druge.

Što samo govori da mnoge stvari propisane 1939-te nisu u potpunosti u praksi stigle da budu uvedene i sve bude jednako za sve.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: wermez on January 18, 2013, 12:02:51 pm
evo spiska naših u logoru Šumen, 1943/1944 http://shumen-camp.info/names_english.html#ser

Benderach Vaso Bozov
Vecherina, Dinko Norbert
Stanislavlevich, Dragisha Milan
Miloykovich , Zhivko Tanasie
Korosha, Ivan Ivana
Halapa Ivan Mie
Yelich, Milosh Miliki
Timotiyevich, Modrag Milenica
Lakich, Ognyan Ivan
Tasich, Aleksander Dimitrie ( SOE serviceman)




Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on January 18, 2013, 12:33:52 pm
evo spiska naših u logoru Šumen, 1943/1944 http://shumen-camp.info/names_english.html#ser

Benderach Vaso Bozov
Vecherina, Dinko Norbert
Stanislavlevich, Dragisha Milan
Miloykovich , Zhivko Tanasie
Korosha, Ivan Ivana
Halapa Ivan Mie
Yelich, Milosh Miliki
Timotiyevich, Modrag Milenica
Lakich, Ognyan Ivan
Tasich, Aleksander Dimitrie ( SOE serviceman)




Tokom II sv.rata u period 1943.-44.g. u granicama sto danas predstavlja Sumenski nacionalni park, oko grada Sumen u Bugarskoj, bio je aktivan logor za ratne zarobljenike. Ovaj logor je bio za engleske i americke vojnike koji su kao clanovi posada aviona bili oboreni iznad Bugarske i Balkanskog poluostrva. U logoru je bilo 329 ratnih zarobljenika iz 9 zemalja, vecina ih je bila amerikanaca. Iz logora su oslobodjeni 8.septembra 1944.g. i vozom su prebaceni u Tursku.

Kao sto je wermez naveo, medju ratnim zarobljenicima nasli su se i vojnici vojske Kraljevine Jugoslavije.

Moja pretpostavka je da su oni bili u sastavu avionskih posada saveznickih snaga, da su oboreni na ovim prostorima i tako zapali kao ratni zarobljenici u ovaj logor.

Nakon aprilskog sloma i kapitulacije VKJ, neki od vazduhoplovaca pokušali su da prelete u SSSR i Grčku ne bi li nastavili borbu, ali je najveći deo stradao u avionskim nesrećama zbog izuzetno loših vremenskih uslova. Oni koji su uspeli, nastavili su sa borbom u sklopu savezničkih vazduhoplovnih snaga. Vec sam pisao da je tako u blizini Aleksandrije formirana je prva vazduhoplovna jednica, sastavljena od letača Vazduhoplovstva i Pomorskog Vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije, koji su uspeli da prelete na Bliski istok, tzv. „Abukir Squadron“ i izvodili su izviđačke i borbene letove nad južnim Mediteranom.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: wermez on January 18, 2013, 12:44:28 pm
Da, tako je. Ne zaboravimo i jugoslovenski detašman (šta god to značilo) teških bombardera u američkom vazduhoplovstvu, koji su leteli na bombarderima B-25. Na Mycity Military postoji ubava tema o njima.
http://www.mycity-military.com/Drugi-svetski-rat/Jugoslovenski-Detasman-teskih-bombardera-u-WWII.html


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 19, 2013, 04:07:50 pm
Ево неколико заробљеничких дописница и писама (које је мој отац слао мајци и родбини). Поставићу их поступно. Већ сам поставио дописницу-обавештење да је у заробљеник и где се налази.

Ево првог писма из заробљеништва. Написано је на немачком језику. Највероватније због цензуре. Писмо је дугачко , склопиво као хармоника (таква и су и сва остала) и није могло да стане у један скен због дужине. Иначе, сва писма имала су и део за одговор (десно од руба и одговара овоме, мислим на графички део, линије, место за адресу и сл, као слика у огледалу) који се кансије, када родбина прими писмо, исеца и шаље натраг заробљенику. То се види по натпису са стране (десни руб писма) и по траговима сечења.

На прве две слике је једна страна писма ("предња"), а на друге две "задња":

[attachment=1]
[attachment=2]
Ово је врха писма са продужетком који се, када се писмо склопи удене у прорез на задњем даелу тако да се не размота.

[attachment=3]
Задња страна врхе на коме је упозорење заробљенику (на немачком и француском, а  на неким писмима које има и на пољском). Очигледно је да Немци нису имали припремљене формуларе  писама посебно за југословенске заробљенике, као касније

[attachment=4]
Саржај писма који је вероватно неки од колега написао мом оцу јер у то време није знао немачки. Касније га је научио, доста добро.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 19, 2013, 04:14:43 pm
На другој слици, на продужетку за уклапање писма види се траг печата неке установе у окупираној Србији (вероватно неке општинске управе). На већини писама које има је Oflag V D i Stalag V B са различтим ознакама на средини печата.

Зна ли неко где су били или где се налазио овај логор. Према очевој причу углавном се налазио на радовима у југозападној Немачкој. Помињао је да је био на изворишту Дунава, у бањи Баден-Баден и граду Констанцу.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Zaslon on January 19, 2013, 04:42:56 pm
Stranica sa spiskom Oflag-ena ili ti Offizier Lager - http://www.pegasusarchive.org/pow/Oflag.htm

Tu kaže da se "Oflag V-B" nalazio u tri mesta: Offenburg, Biberach i Wurzach i to su sva mesta kao što kažeš na jugozapadu Nemačke, u blizini granice sa Francuskom i Švajcarskom.

Na stranici Stalag ili ti Stammlager - http://www.pegasusarchive.org/pow/Stalag.htm kažu da je "Stalag V B" nalazio u mestu Villingen što je manje više u okolini gore navedenih mesta.

Link ka stranici o svim vrstama logora Nemaca, Japanaca i Britanaca, odatle i prethodna dva linka http://www.pegasusarchive.org/pow/camps.htm


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 19, 2013, 10:11:28 pm
Хвала колега Заслон, уклапа се у потпуности са причом мог оца. Највероватније су заробљеници распоређивани на радове по  мањим местима и селима у широј околини и за њих су биле задужене "експозитуре" ових логора чије су бројне ознаке уписане у средини печата. По причи мог оца у селима, где је било више заробљеника на раду, постојала је посебна зграда (нека штала или већи магацин) где су спавали и боравили док нису били на послу и ту узграду је обезбеђивала немачка логорска стража (војници стријих годишта). Тамо где их је било мање (1-2), спавали су у објекту који је обезбеђивао домаћин, сељанин. 

На овој дописници (испод текста) која је послата очигледно међу првим пошиљкама и пише назив места где је логор "Офенбург" (утиснуто печатом на месту где је адреса пошиљаоца и написано, неуком руком моје бабе у врху, ћирилицом. Дописница је замиљива јер је писана латиницом, али на српксом, уз назнаку, подвучено црвеном бојом да се одговор напише латиницом. Текст је подвукао цензор. Такође из писма се види да су породице заробљених активних припадника ЈВ примале неку накнаду од власти у Србији. Види и колика је била плата активног ваздухопловног наредника непосредно пред рат (620 динара, плус месечна храна од 810 динара).

[attachment=1]
[attachment=2]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on January 20, 2013, 07:45:19 am
hvala za postavljanje pisma, Dzumba

neki Nemci i Srpska Pravoslavna Crkva u Osnabrik žele sačuvati deo Osnabricki logora kao memorijalni muzej...
ovo je njihov letak na engleskom jeziku.

[attachment=1]

[attachment=2]



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on January 20, 2013, 08:04:27 am
i ovde je račun života u Oflag VI-C iz SAD-a u srpskom ..

[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on January 20, 2013, 10:17:39 am
Dva snimka iz nekih od zarobljeničkih logora u Nemačkoj. Na žalost, nema nikakvih podataka na pozadinama fotografija.

Prva je snimljena prilikom nekog događaja koji je uključivao i nekakvu paradu u kojoj su išli strojevi svih zarobljeničkih nacija.

[attachment=1]

Negde imam još nekoliko fotografija sa ovog događaja gde bi trebalo da se vide i naši zarobljenici u stroju. Koliko se sećam ima i zastava, moguće je da je neki svečaniji događaj, a možda je i snimljeno nakon Nemačke kapitulacije.


Za ovu drugu nisam siguran da li je isti događaj u pitanju (mislim da nije, jer je drugačija tribina a i drugačiji je format i foto-papir fotografija). Naši zarobljenici u publici.

[attachment=2]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 20, 2013, 01:10:12 pm
Ево како су се слали пакети са храном и одећом. Плава ознака (на коверти) за храну, црвена за одећу.

[attachment=1]
[attachment=2]

Овај документ - писмо је из 1944. године и једино овог типа које имам. Вероватно по овом писму није уследио пакет чим је остало овако цело.

Обавештење је на српском језику, ћирилицом и то доста добро написано.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: jadran2 on January 20, 2013, 01:14:28 pm
Na neki je nacin povezano sa ovom temom, a prije neko vrijeme sam naisao na internetu, pa sacuvao.
Kakve su to bile strasne motivacije da se ovako nesto napravi?

http://www.scribd.com/doc/89656359/Divlja-Ciscenja-u-Beogradu-1944


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 20, 2013, 01:20:07 pm
Нашао сам и једну дописници намењену ратним заробљеницима која је уствари потврда о примљеном пакету. Дакле, немачка војска је била педантна у овом смислу и скоро сигурно, бар у првим годинама рата није закидала ратне заробљенике и пакетима које су добијали од пордица.

[attachment=1]
[attachment=2]

Највероватније је ово прва или једна од првих пошиљки које је мој отац добио. Она је из 1941. године и садржај пакета који је примео је исписана на немачком језику. Упутство о начину попуњаавања је већ написано, осим на немачком и на српском језику, латиницом, али граматички доста лоше.

Писало се тзв. мастиљавом оловком која је сигурно један од најбољих начина да испис остане дуговечан. Онда није било хемијских оловака и фломастера већ се писало или мастилом (пенкалом) или оловиком (обичном и мастиљавом). Испис мастиљавом оловком се тешко или готово никако није могао обрисати, а био је доста отпоран и на воду (за разлику од мастила које би се под утицајем воде размљало па се није могло читати).


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vathra on January 20, 2013, 09:44:29 pm
Na neki je nacin povezano sa ovom temom, a prije neko vrijeme sam naisao na internetu, pa sacuvao.
Kakve su to bile strasne motivacije da se ovako nesto napravi?

http://www.scribd.com/doc/89656359/Divlja-Ciscenja-u-Beogradu-1944
Овај текст је прилично пропагандно обојен.
И ту се понавља она тврдња "у једном кварту је стрељано 600 грађана, а како је било 16 квартова у Београду је стрељано 10 хиљада људи", која нема никакво друго покриће.

Аутор текста води Државну комисију за тајне гробнице, која је после неколико година рада дошла до резултата, који се доста разликују од његовог текста:
http://www.otvorenaknjiga.komisija1944.mpravde.gov.rs/#00
Ту су пописана лица која су убијена после 12. септембра, у већини случајева са местом, начином страдања и сл.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: MOTORISTA on January 20, 2013, 10:31:11 pm
Na neki je nacin povezano sa ovom temom, a prije neko vrijeme sam naisao na internetu, pa sacuvao.
Kakve su to bile strasne motivacije da se ovako nesto napravi?

http://www.scribd.com/doc/89656359/Divlja-Ciscenja-u-Beogradu-1944

Po ovome ispada da su Partizani po oslobođenju streljali više Beograđana nego Nemci i Kvislinzi za tri godine rata. :P


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 21, 2013, 07:07:37 pm
Ово је обична дописница (август-септембар 1942.године) из које се може уочити више ствари:

- писма су путовала од заробљеника до породице око 20-так дана, највероватније и обрнуто;
- писма су пролазила, осим немачке и неку локалну контролу квислиншких српских власти (печат у врху дописнице), пре уручења адресанту;
- за 17 месеци мој отац је од мајке добио 12 пакета; ако одбијемо првих 4-5 месеци, отприлике по један пакет месечно; садржај пакета је био скорман, али за те тешке услове вероватно ипак довољан да обезбеди преживљавање и одржи морал;

[attachment=1]
[attachment=2]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on January 25, 2013, 04:16:18 pm
Izvesni Miloš Maksimović, vojnik (desno na fotografiji) sa drugom sapatnikom za vreme zatočeništva u nekom od logora u Nemačkoj.


[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on March 01, 2013, 11:44:15 pm
Мало сам заборавио на ову тему. Да завршим "причу".

Поменуо сам да је мој отац бежао из заробљеништва 4 пута. Када је трећи пут побегао (крајем пролећа 1944. године) успео је да побегне чувару (војнику, релативно старијег годишта) док га је спроводио возом ка главном логору у који је требао да се врати због неког прекршаја. Чувар је, по причи мог оца, био врло опасан и неомиљен међу заробљеницима. Једноставно је мрзео заробљенике и гледао да их кињи, малтретира, удара за ситницу и сл. Стално је претио пушком. Невезано са овим био се и раније одлучио да побегне па му је сада искрсла прилика. Ипак, није имао никакав посебан план, осим да дође до швајцарско-немачке границе (која је била релативно близу) и да пређе у Швајцарску. Искористио је прилику да док је воз стајао (ишли су возом) на неком сигналу,  а чувар гледао кроз прозор шта се збива, шмугне из вагона и побегне у поље. 

Стражар који га је спроводио је одмах по бегству анимирао локалну полицију а ови и мештане свих околних села који су, као код хајке на лисице које виђамо у енглеским филмовима, виком и дреком, у стрељачком строју систематски осматрали и прегледали простор. Није успео да одмакне пар километра када су га приметили. Једноствано сви ( млади и стари и жене и деца и старци, одраслих мушкараца је било мало) су пошли да га траже и није имао шансу да остане непримећен. Оно што је по причи мог оца занимљиво јесте управо то учешће мештани околних села, и то буквално свих, од мале деце, преко одраслих, углавном жена и стараца. Неко га је од њих и видео  како је замицао у једну шуму па су је окружили и у стрељачком строју је претраживали. Покушао је да изађе из шуме и да се сакрије у једном пшеничном пољу поред шуме, али је, наравно откривен и ухваћен. Све у свему бегство о потрага су трајали 3-4 сата.

Када је ухваћен одмах је пришао један страрији човек, вероватно шеф нацистичке партије за то село чији су га мештани ухватили (носио је војничку капу, траку са кукастим крстом на рукаву и имао је опасач са пиштољем, али и пушку у рукама), претресао га и везао канапом. Цивили, су почели да га псују, а деца гађају камњем, али их је тај старији човек зауставио. Доведен је до пута када је стигао и његов чувар коме је побегао. Одмах је скунуо пушку, репетирао и зтражио од тог старијег Немца да се склони да "убије свињу". Међутим, овај је рекао да то  да дозволи. Он је ухватио заробљеника, он ће да га преда властима, а стражар нека са тим властима види како ће даље. Стражар је викао, претио, али је тај старији Немац био непопустљив и очигледно од већег ауторитета. Док је заробљеник код њега нико га не може убити "и тачка", он га "дугује". И тако је и било. Доведен је до центра села, где је стигла наоружана војска са камионом, убацили су га у њега и одвезли до логора. Стражар је пошао са њим али му ни тај подофицир није дозволио да га дира. Онај старији Немац који га је ухватио тражио је од подофицира који је стигао са возилом да потпише "реверс" да је уредно примио заробљеника, што је овај у учинио. Током траспорта су коректно поступали са њим. Чим је стигао у логор стрпан је посебан затвор, и то у самицу.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: ViribusUnitis on March 04, 2013, 10:42:38 pm
Džumbin opis ovog događaja zapravo je dirljiv jer dok čita čovjek ne može a da ne pomisli kako lako su stvari mogle poći po zlu.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on March 05, 2013, 08:08:30 am
A mene odmah asocira na ratni spektakl "Veliko bekstvo" (istiniti događaj) i na to kako su Nemci na kraju nemilice,mučki i cinično pobili begunce koji su po nekoliko puta uspešno bežali i vraćani u logor.I još nekoliko dobrih filmova na tu temu.

Život je splet naizgled nepovezanih događaja i više ili manje srećnih okolnosti koje neki zovu i sudbinom.

Ima još jedan savremeniji film na sličnu temu sa glumcem Brusom Vilisom "Hartov rat", gde grupa zarobljenika iscenira suđenje jednom crnom zarobljeniku za ubistvo drugog, kako bi na margini dešavanja organizovali beg i napali lokalnu fabriku municije.Samo što ovaj film nije zasnovan na istinitom događaju.

A setimo se i filma "Beg u pobedu" sa Staloneom kao fudbalerom tu je bio i čuveni Pele.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on March 05, 2013, 08:46:48 pm
Да причу довршим догађајима у затвору.

Недуго по довођењу изведен је пред војни суд. Не умем да тачно наведем оптужницу али отприлике саботажа, кршење Женевске конвенције или тако нешто слично. Ради се о томе да је мој отац пре овога већ два пута покушао бегство, да је сваки пут кажњен самицом и да је пре овог бегства споровођен у логор по казни јер је одбио да ради. Истине ради, није он одбио да ради због стварне жеље да саботира већ из пакости према том стражару који их је кињио и мучио. Позвао се да је болестан, да има килу (непосредно пред рат је заиста оперисао килу) и да не може да ради тешке послове. Објективно није му било ништа, него, како је мој отац то касније говорио "младост - лудост", тераш инат мрском Немцу (том стражару).

Дакле, изводе га војни суд са том оптужницом  и он се брани да има килу и да не може да ради тешке послове. Наравно, позвао се на Женевску конвенцију. Мој отац каже да су Немци, генерално ипак поштовали конвенцију (Немци су ипак били правна држава). Тек, председник суда га, у циљу провере његовог здравственог стања упути у немачку војну амбуланту где ради немачки војни лекар. И сад ту се дешава нешто изненађујуће. По причи мог оца, када је доведен код лекара очекивао је да ће лекар препознати његово "фолирање". На још веће изненађење мог оца, када је лекар приметио да је југословенски ратни заробљеник, лекар му се обраћа на српском језику са питањем на шта се жали.  Мој отац му је збуњено рекао да има килу и да не може да ради тешке послове. Лекар га је погледао, насмејао се и рекао му "земљаче не брините , све ће бити уреду". Отац никада није сазнао ко је тај лекар. Претпоставља да је био "фолксдојчер", Немац пореклом из Југославије. Тек, у налазу немачког војног лекара је стајало да мој отац није способан за тешке физичке послове, управо због оперисане киле. Ипак, због кршења режима, непоштовања немачких војних власти и покушаја бегства осуђен је на 3 месеца дисциплинског затвора (од тога месец дана у самици). Да је онај лекар другачије написао налаз био би по казни упућен у концентрациони логор, где неби имао статус ратног заробљеника.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: jadran2 on March 05, 2013, 09:35:58 pm
Dzumba, vrlo lijepi pripovjedacki stil u opisivanju zanimljivih dogadjaja.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on March 05, 2013, 09:41:07 pm
Хвала, него умем ја то и боље, када наменски то чиним. Ово сам писао из главе, "без коректуре" ;).


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: ViribusUnitis on March 05, 2013, 11:18:11 pm
Dzumbu sam pohvalio, ali sada moram da ga ispravim, ali znam da neće zamjeriti. Treći Reich nije bio pravna država. On je bio takav kakav je bio i po tome što nije bio pravna država. Istina, nacisti su striktno poštivali propise koje su sami donijeli, a koji su najčešće bili duboko necivilizirani i protivni svakoj ideji prava. Treba podsjetiti da je Weimarski ustav bio formalno na snazi ali ga se, jasno, nitko nije pridržavao. Samovolja, arbitrarnost i svemoć policije su carevali, a nacistički pravni teoretičari su tvrdili da je to u redu jer ionako je Führerova volja najvažniji izvor prava.
Kao što smo već rekli, Ženevskih konvencija su se pridržavali, mada nerado (Goebbels je bio protiv), vjerojatno u strahu od odmazde prema svojim zarobljenicima. Ponovit ću da spram zarobljenih vojnika Crvene armije i NOVJ uopće nisu poštivali konvencije. U tom kontekstu valja podsjetiti da su se pridržavali i konvencija o zabrani kemijskog oružja. Drugi svjetski rat nije bio i kemijski rat, za razliku od Prvog.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on March 06, 2013, 02:28:30 pm
Колега ViribusUnitis је свакако управу. Апсолутно све стоји о карактеру тадашње немачке државе. Исказом и "правној држави" желео сам рећи да су били доследни у примени прописаних процедура. Као сила која "Бога не моли" нису морали да мог оца пошаљу на суд. Могли су га убити одмах. Нису морали да прихвате његову одбрану, али су га они послали код лекара "на оцену способности". Прописана процедура у овом случају је била повољна по заробљенике и Немци су је се придржавали. У том смислу сам хтео да кажем да су поштовали своје прописе. Нису дозвољавали, бар не генерално, самовољу.  Тако и онај локални "шеф села", описан у претходним постовима је по причи мог оца највероватније био члан нацистичке партије и неки мали локални фирер (имао је ону црвену траку са кукастим крстом на рукаву). Алоиније дао да га стражар убије на лицу места јер није "било по пропису" који је он имао. Вероватно је и сам желео да себи припише заслуге о хватању заробљеника а ако би га стражар убио не би било "доказа". Такође, ту треба имати у виду и чињеницу да се средином 1944. године, када се дешава радња, уочавао крај рата и његов исход и немачки чиновници, барем они нижи покушавали су да буду ( и били су) либералнији и толерантнији према заробљеницима.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on March 06, 2013, 04:41:09 pm
Grupa zarobljenih vojnika u nekom od logora. Po svemu sudeći, verovatno je u pitanju kasniji period zarobljeništva. Uniforme su dobrano istrošene, rasparene, a pojedini delovi pokrpljeni.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: AntiR on March 08, 2013, 04:34:34 pm
Pozdrav svima!

Citam vec satima sve tekstove koji su stvarno neverovatni!
Interesuje me, da li neko zna neku od prica zarobljenika iz nekog od Stalaga XII ili savet kako da dodjem do nekih podataka iz tih kampova? Prvenstveno Mec, a moze i Forbah.

Hvala


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on March 08, 2013, 09:29:09 pm
Поменуо сам у претходним јављањима податак да су ратни заробљеници могли да се дописују између себе. Пошта је путовала не само према матичној земљи већ и између логора. Ево доказа:

[attachment=1]
[attachment=2]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: brodarski on March 08, 2013, 09:34:48 pm
Zanimljiv dokument. Vidio sam masu logorske pošte ali ovo nisam vidio niti na velikim međunarodnim izložbama. Vjerujem da spada među dosta rijetku logorsku korespodenciju.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on March 08, 2013, 09:59:59 pm
Фино, можемо је поставити на некој изложби, мада је то не пратим. Мени је пажњу привукао овај штамбиљ "повереника", као и текст позади јер је писан на писаћој машини. Све остало је писано руком.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: brodarski on March 08, 2013, 10:04:40 pm
Фино, можемо је поставити на некој изложби, мада је то не пратим. Мени је пажњу привукао овај штамбиљ "повереника", као и текст позади јер је писан на писаћој машини. Све остало је писано руком.
Koliko vidim imaš lijepe primjerke korespodencije. Za izlaganje je dosta imati 22-24 komada. Uz to popratni tekst na srpskom i engleskom. Srebrna medalja garant.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on March 08, 2013, 10:12:23 pm
"Иди бегај" што би рекли моје земљаци из "Јужни крајеви". Још мало и златна медаља ;D. Шалим се. Не разумем се уопште у вредновање писама као изложака. Ово је породична успомена и ја је чувам и ето делим овде са вама. Иначе, има око 80-так писама која су добро очувана.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: brodarski on March 08, 2013, 10:15:17 pm
"Иди бегај" што би рекли моје земљаци из "Јужни крајеви". Још мало и златна медаља ;D. Шалим се. Не разумем се уопште у вредновање писама као изложака. Ово је породична успомена и ја је чувам и ето делим овде са вама. Иначе, има око 80-так писама која су добро очувана.
More , ne beri brigu. Ja se razumim. Bitna je autentičnost i očuvanost. Dovoljan broj da upecaš zlatnu.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on March 10, 2013, 03:02:25 pm
Негде крајем фебруара или почетком марта 1945. године мој отац са још пар другова заробљеника је успео да пређе (побегне) у Швајцарску. То им у расулу и пометњи која је завладала почетком 1945. године нимало није било тешко. Посебно из разлога што су били распоређени на рад у некој текстилној фабрици (ткачница и бојење платна) у гради Констанцу који се налази на Боденском језеру, непосредно уз немачко-швајцарску границу.

[attachment=1]
[attachment=2]

Ово је рагледница града Констанца коју је мој отац донео из заробљеништва. Очигледно је од пре Другог светског рата. Задња страна је мало оштећена јер је била залепљена у неком албуму.

По његовом сведочанству понашање Немаца према заробљеницима се почело мењати већ у првој половини 1944. године, да би почетком 1945. године то било врло приметно. Немци су постали подмитљивији и попустљивији када је ум питању строгост режима према заробљеницима. Заробљеници су могли да и само прошетају градом уз дозволе (једни сам постави негде у овој теми). Док у почетку нису желели ништа да приме од онога што су заробљеници добијала од кућа или Црвеног крста, то се драстично почело мењати 1944. а посебно почетком 1945. године. И у немачким градовима се осећала несташица хране. Ипак, како ми је он приповедао није се дешавало да немачки војници краду храну из пакета намењених заробљеницима, али су сада прихватали понуде у виду конзерви хране или чоколаде.

Заробљенике који су били рапоређени на рад у поменутој текстилној фабрици су изводили у шетњу, углавном недељом (када фабрика није радила) по путевима у околини града. Заробљеници су то користили да са локалним становништвом мењају мараме и неко платно (које су крали из фабрике) за санину или нешто од хране. Немачки војници- стражари су то толерисали и за то добијали један део размењене хране.

Градом (Констанцом) су повремено пролазиле немачке војне јединице, углавном ка северу, односно француско-немачкој граници. Заробљљеници су волели да пркосно изађу на улицу и гледају пролазка, а појединци су се усуђивали да им нешто и добаце на српском. Када се у фебруару у граду појавила нека СС јединица, немачки стражари, као и пословође у фабрици су били забринути да заробљеници не испровоцирају СС-овце па су их буквално молили да се склоне и не добацују или гестикулирају. Шта више, чак су се и сами Немци склањали да СС-овцима не би дали повод да реагују. Наводне се ширила прича да су прислино мобилисали људе, па и стрељали смтарајући да се недовољно боре или залажу у борби против савезника. Та СС-јединица је долазила негде из правца Аустрије и по изгледу и понашању су деловали знатно одлучније и опасније од остале немачке војске. Бар такав је био утисак мог оца.

Једног недељног поподнева мој отац и пар његових колега су јендоствано одшетали до граничног прелаза. Раније им је био забрањен прелазак преко мостова који воде ка граници, али су они приметили да више неам страже. Отишли су до граничног прелаза и приметили су да граничне страже практично и нема па су једноствано прешли на другу страну. Нико их није заустављао. Швајцарци су их лепо примили, пописали, нахранили и после дан-два проследили у дубину територије, очигледно поступајући по већ уходаној процедури.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on March 16, 2013, 11:16:09 pm
Pregledajući zaroblejnička pisma koja sam nasledio do oca primetio sam da je bilo problema u dostavi pošte tokom dav perioda. Prvi, od septembra 1941 do januara 1942. godine i drugi od septembra 1944. do decembra 1944. godine. Ipak, upućena pisma su izgleda stizala, sa priličnim zakašnjenime ili "izokola".

Među tim pismima je i ovo  koje ću postaviti dole a koje je izgleda stiglo preko Francuske. Ima na sebi i pečat američke službe za ratne zarobljenike. Dakle, najverovatnije je upućeno u Srbiju preko Francuske i američke vojske koja je bila posrednik.

[attachment=1]

Pismo je inače "kompletno" jer sadrži kako deo na kome zarobljenik piše, tako i deo za odgovor. Pominjao sam ranije kako su izgledala ova pisma pa se to na ovom može videti.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on March 16, 2013, 11:24:03 pm
Takođe, primećujem da svi zarobljenici čija pisma imam (njih četiri) skoro uvek na delu pisma za odgovor (na kome rodbina piše odgovor) upisuje datum kada su oni poslali pismo. Verovatno zbog neke svoje evidencije i praćenja odgovora. Takođe, svi kada pišu o sebi kažu: " do danas sam živ..." Napominjem da su svi oni bili u različitim logorima i da nisu mogli da se dogovore da tako pišu. Ovaj odgovor se bez izuzetka ponavlja u svim pismima, ne samo moga oca, već i njegovih rođaka koji su se javljali njegovoj majci. Verovatno su podučeni od starijih ili poverenika ratnih zaroblejnika, pre svega ovo u vezi datuma. Evo, to se vidi i na ovoj dopisnici za ratne zarobljenike koja je ostala "kompletna" (deo za pisanje i deo za odgovor).

[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on March 24, 2013, 04:43:09 am
Pozdrav svima!

Citam vec satima sve tekstove koji su stvarno neverovatni!
Interesuje me, da li neko zna neku od prica zarobljenika iz nekog od Stalaga XII ili savet kako da dodjem do nekih podataka iz tih kampova? Prvenstveno Mec, a moze i Forbah.

Hvala

Овде је фотографија југословенског бивших-заробљеника под америчком командом, која припада господину Ракић, који је још увек жив овде у Јужној Аустралији.

Био је заробљеник у Сталаг XII-D у Триру, где Немци су их користили као принудни рад на "Зигфрида-линија" / "Запад-зид" одбрану. Ту су били под већим америчким артиљеријском ватром када америчке снаге под командом генерала Паттон напредоваLi према Немачкој у октобру 1944. Господин Ракић покренуо бег у којој 30 или 40 заробљеника побегли ноћу преко реке Сауер америчким линијама, где су храњене и дат избор да оде у други логор или постати јединица под америчком командом.


(Извињавам се за граматичких и језичких грешака!)


[attachment=1]



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on March 24, 2013, 06:04:49 am
[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Titan on March 26, 2013, 01:53:20 am
Мој прадеда...

[attachment=1]

Полеђина (слаб апарат, следећи пут кад будем у Ужицу ћу да направим мало боље)

[attachment=2]

Иначе, једна од ретких ствари преосталих из тог времена. Приче везане за то време остају засад у кругу породице.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on March 26, 2013, 03:31:29 pm
Po otisku pečata rekao bih da ti je deda bio u istom zarobljeničkom logoru (XVIIb) kao i moj rođak, samo drugi odeljak logora.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: lovac on March 26, 2013, 08:46:18 pm
Prvi put čitam postove iz ovog topica. Oduševljen sam jer obrađuju tematiku koja mi je do sada bila potpuno nepoznata.
Naravno trebaće mi dosta vremena da sve ovo pažljivo pročitam.

U svakom slučaju, hvala svima koji dali aktivno učešće!


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on April 01, 2013, 09:02:53 am
Izvod iz memoara Petra II Karađorđevića " Moj život u izgnanstvu " o pomoći jugoslovenskim oficirima u zarobljeništvu koju je dogovorio sa Crvenim Krstom USA prilikom svoje posete predsedniku Ruzveltu u Vašingtonu.

" Uredio sam sa Crvenim krstom da se jugoslovenskim ratnim zarobljenicima u Nemačkoj šalje pomoć, po Zakonu o najmu i zajmu. "


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on April 01, 2013, 01:41:45 pm
Не знам да ли то има везе са овим, али и по причи мога оца добијали су пакете Црвеног крста који су слани из САД и Енглеске (Велике Британије), посебно 1944.године. Чак су добијали и неке делове одеће, углавном делове француских униформи (блузе, панталоне), на које су стављали југословенске ознаке.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on April 01, 2013, 01:52:37 pm
Koliko sam pratio memoare reč je o 1943-ćoj godini kada je taj dogovor postignut.
Pa onda i nije nelogično da je tokom 1944 ta pomoć bila redovnija.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on April 02, 2013, 11:41:22 am
Naiđem na simbolični podatak da su u Stalagu 325 u Striju zajedno bili u zarobljeništvu, pisac profesor Stevan Jakovljević i komandant njegove 5-te Timočke baterije iz I svetskog rata, tada divizijski đeneral Lazar Tonić.

Jakovljević je tamo dospeo Marta 1943 iz zarobljeničkog logora u Italiji.
Dok je Tonić tamo bio odranije.

Ironija sudbine da se dva ratna druga ponovo sretnu ovaj put kao zarobljenici u novom ratu.

Inače koliko mi je ukratko objasnio jedan od Tonićevih potomaka po bočnoj liniji, dečiji anesteziolog pokojni dr Bine Tonić, po objavljivanju Srpske Trilogije Lazar Tonić i Jakovljević se nisu nešto naručito obožavali jer se Toniću nije svidelo kako ga je Jakovljević prikazao.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: brodarski on August 04, 2013, 05:05:46 pm
Zarobljeno naoružanje i oprema jugoslavenske vojske.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: brodarski on August 04, 2013, 05:11:18 pm
Ratni zarobljenici.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on August 14, 2013, 02:20:39 pm
Dve fotografije sa zarobljenicima iz neutvrđenog logora.


[attachment=1]

[attachment=2]




Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: ViribusUnitis on August 14, 2013, 03:14:17 pm
Po jedan oficir na svakoj slici ima opasač i uprtač. Zanimljivo, jer, koliko znam, to je zabranjeno u zarobljeništvu. Osim možda, ako Nijemci nisu dopuštali da ih nosi dežurni oficir, jer dežurstva u zarobljenim jedinicama vjerojatno su postojala.
Postojao je i običaj da se generalima dopusti da zadrže lični pištolj, ali to je, mislim, bio samo običaj (ne i kodificirano pravilo) koji je ovisio o dobroj volji komandanta koji vodi operaciju zarobljavanja, više kao kolegijalni, viteški gest. Moguće i zato da bi se zarobljenom generalu dala prilika da izvrši samoubistvo.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on August 16, 2013, 02:49:04 pm
Moguće i zato da bi se zarobljenom generalu dala prilika da izvrši samoubistvo.

Ovo je istina.I odnosilo se na vrlo kratak period prilikom samog zarobljavanja ali nije bilo pravilo i stalna već po negde simbolična pojava.
Inače nema šanse da se zarobljenim oficirima po prijemu u zarobljeničke logore išta ostavljalo od oružija.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on August 22, 2013, 12:49:15 pm
April 1941. godine ...


[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on August 27, 2013, 12:42:36 pm
Još jedna slika iz Osnabrik-a, iz albuma deda Milorada.
Mislim da dvojica muškaraca su također na fotografiji Barrack 14 koju je Dreadnaught objavio na prvoj strani ove teme.
[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on August 29, 2013, 07:49:00 pm
Кроз овај топик сам укратко описао боравка у ратном заробљеништву мог оца Милоша, ваздухопловно наредника ВКЈ. "Остао сам дужан" да укратко опишем и његов повратак, јер је и то саствани део тегобног живота ратног заробљеника. Ако је неко пратио овај топик написао сам да је он почетком 1945. године једноставно прешао у Швајцарску. Швајцарске власти су њега и његове другове сместили у прихватни логор али су одмах потом били распоређени у једном панисону. Разгледница ток насеља или места је на доњој фотографији.

[attachment=1]

По његовом исказу боравак у том пансиону, за њега и његове другове плаћала је влада нове Југославије чије је изасланство постојало у Швајцарској. Не само то, већ су добијали и неку врсту плате или џепарца према чиновима које су имали. Наиме, током боравка у прихватном логору, али и касније водила се интензивна, супростављена кампања између нове југословенске владе, односно партизанских власти и симпатизера Краља, односно монархиста. Монархисти су углавном као главни аргумент против враћања у Југославију потезали гласине да нова комунистичка власт убија краљевске официре и подофицире, да ће они који оду у најбољем случају завршти у затвору а да их потом њих и њихове породице чекају патње и муке. Такође, говорили су да се не треба враћати док савезници не врате Краља и протерају комунисте што ће се извесно десити доста брзо. Са друге стране нова власт је свима који су прихватили да се врате давала смештај бољи од оног који су имали они који су одлучили да се не враћају. Такође, наговештавано им је да ће се нова власт коректно понашати према сваком ко се патриотски понашао у заробљеништву и да новој војсци требају стручни људи, али да ће они који не буду примљени у Војску моћи да се баве нечим другим.

По речима мог оца он се повео за сопственом памећу. На наговарање колега да не одлази у Југославију отрпилике је рекао да како буде његовој мајци, брату и сестрама (тада није био ожењен), тако нека буде и њему. На крају зашто би га неко мучио или убио када није ни био у земљи и кад ништа није лоше урадио током заробљеништва. Чврсто је одлучио да се врати па шта буде. Признаје да је код свих било неке зебње, не толико због страха да ће их убити, него од непознатог и тога како ће се снаћи. Већина је била свесна да неће моћи да раде у војсци. Рат је изнедрио нову војску и ту припадници поражене војске нису имали шта да траже.

Мој отац се  у Југославију вратио у септембру, највероватније преко Француске (имам белешке које говоре и времену проласка воза кроз неке француске градове). По пристизању у Југославију пар дана су задржани у неким војним објектима у Београду. Са сваким је обављен разговор и добио је пропусницу за одлазак у своје родно место. Мој отац каже да га је официр са којим је разговарао дочекао речима: "Па где сте ви, чекамо вас одавно." За разлику од других речено му је да нема потребе да објашањава своје понашање током боравка у Немачкој јер све већ имају. Одмах му је саопштио да ће бити распоређен у ЈА али да ће до добијања распореда бити у родном граду (Ужицу) где ће се јавити месним властима. Отац каже да није  ни у сну очекивао такав дочек и поступак. Чудио се ко бит то било шта могао да каже новим властима о његовом боравку у Немачкој. Тек прилично касније је то сазнао.

Наравно, одмах се јавио у Ужице. Ту је добио привремени распоред на административним пословима и среској власти на пословима евиденције и дистрибуције хране, огрева и сл. као помоћи становништву. Након два месеца добио је телеграм да се јави у ваздухопловни гарнизон Скопље у команду једне ваздухопловне дивизије (заборавио сам које). На телеграму је писало његово име и чин "старији водник" и да понесе своју униформу. По доласку у јединицу примио га је командант дивизије. Распоређен је зе референта у штабу дивизије, задуженог за "гарнизонска питања" (ред, дисциплину, прописе, администрацију и сл.). То је нешто као команда стана. Такође, речено му је да користи своју стару ваздухопловну униформу. Једино је добио титовку и ознаку за капу. Тако је почела његова каријера у ЈНА која се окончала 1957. године када је, у оквиру тадашње "трансформације" ЈНА, заједно са великим бројем других, углавном "партизанских" официра, пензионисан у 44. години живота, у чину капетана авијације. Пензију је уживао све до 2006. године.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on August 29, 2013, 08:49:56 pm
Džumba zahvalan sam na velikoj iskrenosti,pedantnosti i brojnosti iznetih preciznih detalja prilikom tvog rada na ovoj temi.

U lično ime se najiskrenije zahvaljujem.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: ViribusUnitis on August 29, 2013, 11:08:24 pm
Priča o Džumbinom ocu, na čemu smo zahvalni Džumbi, je prvorazredan historijski izvor, kako zbog detalja u zarobljeništvu tako i zbog repatrijacije.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on August 30, 2013, 01:36:36 pm
Ne preterujem ali negde drugde bi odavno po ovoj priči napisali scenario i ako ništa drugo snimili bar izvanredan TV film.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on August 30, 2013, 05:59:54 pm
Таквих прича је било на хиљаде само их нико није испричао. Врло је мало и литераланих дела на ту тему. Ваљда се заробљеништво само по себи сматрало срамотним па се нико није усуђивао да га описује.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on September 25, 2013, 03:33:56 pm
[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: kumbor on October 15, 2013, 02:28:36 pm
Не могу наћи погодније фотографије и документе, а знам да сам их имао, па прилажем фотографију из заробљеничког логора у Италији. Сви који су тамо били давно су помрли, па и Стеван Јаковљевић, који је између осталог написао и књигу "Ликови у сенци", у којој се помиње и лик са приложене фотографије.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: kumbor on October 15, 2013, 11:03:14 pm
Campo dei prigioneri da guerra N.26 био је логор Corte Maggiore, у близини Пјаченце. Лик са фотографије је два пута из тог логора бежао, па је после другог хватања жестоко испребијан, бачен у самицу, а затим преведен у логор строжијег режима Vestone код Бреше. Одатле је поново побегао у рану зиму 1943., сам преко завејаних Алпа у Швајцарску, бежећи пет дана од потера са немачким овчарима, овај пут од есесоваца. Није баш копао тунел са Стивом Мек Квином, али да је било филма вредних момената било је.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on October 16, 2013, 07:39:37 pm
Стварни ратни доживљаји "малих" обичних људи су занимљивији од оних филмских, али није имао ко да их запише.  Ни сами учесници се у то време нису сетили да доживљено и преживљено запишу. Најчешће нису придавали важност томе а и мучиле су их текуће ствари и потреба да се живот живи даље.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: kumbor on October 16, 2013, 07:48:51 pm


Управо тако, и тек кад је заувек отишао, схватио сам колико је тога остало неиспричано, неказано и незабележено. А имао сам времена, све своје дотадашње младе године. Но, увек нам се нешто у свакодневној гунгули и стрци чини прече и важније, а није.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on October 25, 2013, 11:18:23 am
Pripadnici Vermahta su tokom Aprilskog rata, izgleda negde usput u Srbiji, "pokupili" i povezli ovog nesrećnika. Nasmejan što je izvukao živu glavu, pretpostavljam da je završio negde u nekom od prihvatnih centara za zarobljenike, da bi kasnije bio transportovan sa ostalim zarobljenicima u Nemačku. Fotografija je sa E-Bay aukcija.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on October 25, 2013, 08:06:05 pm
Pa po tome gde se vozi i kako se vozi reko bih da je neko ko nije razočaran tome što ga Nemci voze.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: ViribusUnitis on October 25, 2013, 08:51:19 pm
Ne zaboravimo da je fotografija nastala u propagandne svrhe i da je pobjednicima uvijek lako pronaći nasmijanog zarobljenika.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: kumbor on October 25, 2013, 09:16:05 pm

Сироти Гегула се вози и ужива, не знајући да му је то можда прва, али можда и последња вожња у животу.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: wermez on October 26, 2013, 08:06:04 am
Vode ga u 'baštu hotela Maestral'.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on November 12, 2013, 11:09:25 am
Pa po tome gde se vozi i kako se vozi reko bih da je neko ko nije razočaran tome što ga Nemci voze.

Ušuškan ko bubreg u loju. Kao u onom vicu i ćalku koji je celog života hteo da sa Mercedesom ide za Nemačku. :-))))))


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: draganilic2 on December 20, 2013, 10:38:08 pm
 Mnogo ste me zainteresovali sa ovom temom , slazem se da bi bio veliki greh da se ovako nesto zaboravi . Ova fotografija je snimljena u Offizierlager XIII B Hammelburg ( tacna adresa je na poledjini fotografije ) na istoj je moj deda Kapetan Dragoljub Ilic POW # 6453 Oflag XIII B. Rodjen u Natalincima 1910 godine ,  pravnik po obravovanju ,anti komunista , javno deklarisani Brozov protivnik  , zarobren u okolini Arandjelovca sredinom 1941 godine , oslobodjen  06.04.1945.godine . U logoru oboleo od TBC-a  koji ga je pratio do smrti 1978 godine . Po povratku u Srbiju doziveo torturu i od strane narodne vlasti koja ga je vise bolela od svega sto je doziveo u zarobljenistvu .Na fotografiji je drugi s leva (stoji).[attachment=1][attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: draganilic2 on December 20, 2013, 11:26:46 pm
Mnogo ste me zainteresovali sa ovom temom , slazem se da bi bio veliki greh da se ovako nesto zaboravi . Ova fotografija je snimljena u Offizierlager XIII B Hammelburg ( tacna adresa je na poledjini fotografije ) na istoj je moj deda Kapetan Dragoljub Ilic POW # 6453 Oflag XIII B. Rodjen u Natalincima 1910 godine ,  pravnik po obravovanju ,anti komunista , javno deklarisani Brozov protivnik  , zarobren u okolini Arandjelovca sredinom 1941 godine , oslobodjen  06.04.1945.godine . U logoru oboleo od TBC-a  koji ga je pratio do smrti 1978 godine . Po povratku u Srbiju doziveo torturu i od strane narodne vlasti koja ga je vise bolela od svega sto je doziveo u zarobljenistvu .Na fotografiji je drugi s leva (stoji).[attachment=1][attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on December 21, 2013, 11:43:59 am
Moj doprinos navedenoj temi sa par fotografija.
Preuzeo sam ih sa Limundo.com


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on December 21, 2013, 11:48:35 am
...


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vitez koja on December 21, 2013, 11:50:53 am
Mozda su i bile, ali nije na odmet da se podsetimo...


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on January 06, 2014, 01:15:51 pm
Nesto na temu Badnje veceri...

Fotografija oficira koja datira iz 1941 godine. Verovatno namenjena da bude poslana porodici za Bozic.

[attachment=1]


Pozdrav iz Australije.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on January 06, 2014, 01:28:07 pm
Hvala na ovom prigodnom Božićnom prilogu LXV.

Na istu temu, a od mene pozdrav za daleku Australiju.




Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Rade on January 08, 2014, 06:32:11 pm
Prema prodavcu, na fotografiji su jugoslovenski piloti u zarobljeništvu:
[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: ViribusUnitis on January 08, 2014, 10:42:44 pm
Održavali su vojnički izgled u oskudnim logorskim uvjetima.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 08, 2014, 11:22:28 pm
Имам негде и очеви слику са сличном позом. Група официра и подофицира испред улаза у бараку "постројена као за сликање".

Да, ови на слици јесу (скоро сви) ваздухопловни официри. Многи у првом реду носе летачки знак.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on February 05, 2014, 03:16:54 pm
Grupa ratnih zarobljenika iz logora Offlag XIII-B kod Hammelburga. Fotografiju poslao za tadašnji Petrovgrad (današnji Zrenjanin) vojnik Laza Bogosavljev.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on February 05, 2014, 03:57:11 pm
Jedan od ratnih zarobljenika u nekom od zarobljeničkih logora u Nemačkoj. Primetno je kako je komplet uniforme koji nosi "skrpljen" od uniformi raznih tipova i porekla.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on February 05, 2014, 07:00:46 pm
Део одеће (униформи) је добијан од савезника (преко Црвеног крста), углавном француске старе униформе.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vathra on February 25, 2014, 01:03:49 pm
Да ли постоји нека информација о Југословенским официрима и бегунцима у Швајцарској?
Тражећи друге информације, случајно сам налетео да су крајем 44-е имали и ”Југословенски комитет”, и да су помагали бегунцима.

Видео сам да је Џумба је писао за догађаје од марта 1945.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on February 25, 2014, 08:22:46 pm
Ја сам писао по сећањима мог оца, али се из приче да запазити (што можда нисам успео да пренесем) да се радило (код пропаганде за враћање у земљу) врло организовано. Значи била је нека организација која сигурно није настала почетком 1945.године.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on November 05, 2014, 01:48:17 pm

Vrlo zanimljivo: Pronašli smo tri minutni film Britanske vojske koja je oslobodila Oflag 6-C u aprilu 1945.

Preostalo je samo cetrdeset starih i bolesnih oficira koji su bili nesposobni da marširaju u druge logore.

https://www.youtube.com/watch?v=-U3HZCmKiXA


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: jadran2 on November 05, 2014, 02:18:35 pm
Nepoznati logor
[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on November 05, 2014, 07:30:26 pm
Занимљив филм LXV. Мало има документарног материјала о нашим ратним заробљеницима из тог времена.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: zpetrov9 on December 01, 2014, 07:42:23 am
Evo i dvije fotografije oficira i vojnika Vojske Kraljevine Jugoslavije snimljenih u zarobljeničkom logoru negdje 1941. godine. Na prvoj su
samo oficiri, a na drugoj su i vojnici ali mi se čini i možda neki saveznički zarobljenici?


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: kraljevic87 on December 08, 2014, 06:51:10 pm
Da li može neko da mi kaže više o logoru stalag 12a, kao i na kom groblju su se sahranjivali zarobljenici, tražim pradedu pa ako može neko da mi pomogne unapred hvala


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on December 08, 2014, 08:49:48 pm
To je: Stalag XII-A* Limburg. Možeš i sam da potražiš po Internetu. Evo par linkova:

http://www.pegasusarchive.org/pow/cSt_12A_History1.htm
http://www.indianamilitary.org/German%20PW%20Camps/Prisoner%20of%20War/PW%20Camps/Stalag%20XII-A%20Limburg/History.htm
http://www.trailblazersww2.org/units_274_accounts_durbin.htm


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vrabac on December 13, 2014, 08:48:51 pm

Vrlo zanimljivo: Pronašli smo tri minutni film Britanske vojske koja je oslobodila Oflag 6-C u aprilu 1945.

Preostalo je samo cetrdeset starih i bolesnih oficira koji su bili nesposobni da marširaju u druge logore.

https://www.youtube.com/watch?v=-U3HZCmKiXA

Hvala LXV do neba za video,
U tom logoru su dobar deo rata proveli i odatle oslobođeni i moj deda, rez.konj.poručnik Dragoljub Živanović i njegov rođeni brat Vidoje, art. kapetan. Imam nekoliko fotografija i pedesetak  pisama. Postaviću nešto od toga.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: zpetrov9 on December 14, 2014, 12:21:05 pm
Evo i još par fotografija iz Njemačkih zarobljeničkih logora za oficire vojske Kraljevine Jugoslavije iz 1941. godine. na prvoj fotografiji, koja
je na žalost najslabije kvalitete, upada mi u oči obuća generala. Dok general lijevo ima čizme (što mi izgleda normalno) general u sredini i
desno imaju cokule s uvijačama (ili kamašnama ne vidi se najbolje). To mi je malo neobično ali kako se radilo o zarobljeništvu ljudi su se
vjerovatno snalazili s onim što im je bilo dostupno.

Na drugoj fotografiji je čini mi se samo oficir u sredini s generalskim činom.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Bozo13 on December 22, 2014, 11:16:06 pm
Izvor: Signal, maj 1941

[attachment=1]
[attachment=2]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on December 28, 2014, 11:47:36 am
Господин Илија – Дода Николић, из Прокупља, био је предратни коњички официр војске Краљевине Југославије. За време рата био је у заробљеништву. После неколико покушаја успео је да побегне из логора. Пребегао је у Пољску где се прикључио Покрету отпора, али не комунистичком (ПЛА) већ Армији Крајове (АКА), у којој је био официр.
Пре рата бавио се позоришном режијом (код Хуга Клајна) и био ожењен се Аном Леђански – Качаник, позоришном уметницом. У логору је за заробљенике приређивао представе. Према причи Г. Доде Апотекара (то му је био надимак) у једној тачки на српском певали су Лили Марлен на следећи (његов) препев:

На источном фронту сад је пао снег
Хитлерове хорде дале се у бег
Падај снеже, падај, сакри сваки траг
Хитлерове хорде нек однесе враг
Лили, Лили Марлен…


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: relja on December 28, 2014, 12:23:24 pm
Господин Илија – Дода Николић, из Прокупља, био је предратни коњички официр војске Краљевине Југославије. За време рата био је у заробљеништву. После неколико покушаја успео је да побегне из логора. Пребегао је у Пољску где се прикључио Покрету отпора, али не комунистичком (ПЛА) већ Армији Крајове (АКА), у којој је био официр.
Пре рата бавио се позоришном режијом (код Хуга Клајна) и био ожењен се Аном Леђански – Качаник, позоришном уметницом. У логору је за заробљенике приређивао представе. Према причи Г. Доде Апотекара (то му је био надимак) у једној тачки на српском певали су Лили Марлен на следећи (његов) препев:

На источном фронту сад је пао снег
Хитлерове хорде дале се у бег
Падај снеже, падај, сакри сваки траг
Хитлерове хорде нек однесе враг
Лили, Лили Марлен…


He, he, dobar "prepev".
Da li se znaju i ostali stihovi?
Šta je na kraju bilo sa čovekom?


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: kumbor on December 28, 2014, 12:50:33 pm

A melodiji odgovara i ovo:

Na poljanče
cveta jedan
mali cvet...
bordo cvet...
Erika.

Neću više u OT, ali mi se učinilo na mestu. Da se nisu šalili u logorima, više bi ih pomrlo...


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on December 28, 2014, 01:46:06 pm
Šta je na kraju bilo sa čovekom?
Господина Доду последњи пут сам видео почетком деведесетих на клупи у парку. Како је изгледао, обзиром да је имао више од осамдесет година? Држећи. Крупан, изразито висок растом. Кратка седа коса, кратка седа брада, и светло плаве очи. Покрети промишљени, сигурни.
После рата, пошто су му комунисти откупили кућу и имање у П., Господин Дода је живео као подстанар у Београду. Цео живот му је био везан за позориште, а касније и филм. Са Аном је путовао по многим градовима у земљи, а вечни живот обезбедио је и њој и себи у Прокупачкој земљи, на Прокупачком гробљу. Умро је 1. септембра 1996. године, и сахрањен је поред своје многољубљене Ане. Био је то тужан погреб. Само гробари и поп. Бог душу нека му прости и нека му је лака, Његова Прокупачка земља.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on January 03, 2015, 11:53:43 am
Недељник Коло који је у Недићевој Србији излазио од 3. јануара 1942. до 30. септембра  1944. године, имао је илустровану рубрику Наши у заробљеништву. Препоручивао се, као једини српски илустровани и породични лист, који објављивањем слика и разних појединости из живота ратних заробљеника, то чини једино у жељи да, српским породицама, и десетинама хиљада својих читалаца, ублажи тугу за милим и драгим, и да их кроз те драге слике, бар једном недељно, поведе онима који су  далеко од Отаџбине. У написима и сликама, живот српских заробљеника у Немачкој приказиван је идиличним, а највећа пажња посвећена је њиховим спортским и културним активностима. Недељник је често позивао своје читаоце, да помогну тиме, што би редакцији уступили групне фотографије заробљеника, у колико их имају, бар дотле док их редакција не буде добила предусретљивим бригом надлежне немачке власти.
Осим написа о српским заробљеницима у Колу је писано о култури, моди, здрављу исхрани, спорту, затим, о немачким победама у рату и немачком успеху у свим сферама живота – култури, науци, спорту.
У неколико првих бројева, под насловом Поздравите ми Србију, недељник доноси опширан интервју између уредника Миће Димитријевића и министра унутрашњих послова Милана Аћимовића, у коме, за читаоце Кола, Аћимовић (потресно) прича о својој, пред Божићне празнике 1942., посети неколико српских заробљеничких логора у Немачкој.

Ево неколико фотофрафија из поменутог недељника.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on January 03, 2015, 12:33:28 pm
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on January 05, 2015, 08:48:51 am
Наши у заробљеништву
(Коло 1942-1-31)

[attachment=1]
Наши у заробљеништву нису занемарили спорт. У Варбургу су приредили спортски турнир. То је била смотра готово свих спортских дисциплина, нарочито лакоатлетике и фудбала.
Прва слика приказује неколико плаката за тај турнир. Њих је израдио карикатуриста г. Драги Стојановић.  Месец дана пре турнира плакати су били излепљени по свим логорима,
на зидовима барака. На нарочитом месту био је истакнут плакат у коме су објављене награде за победиоце на турниру: храна дуван и пиће.

[attachment=2]
На другој слици види се тренутак дељења награда. Поделио их је генерал г. Калафатовић. Чланови комисије: генерали г.г. Трифуновић и Милутин Недић присуствовали су подели.

[attachment=3]
Трећа слика приказује музику која је свирала током целог такмичења.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: wermez on January 05, 2015, 09:10:58 am
Prema Jakovljevicevim delima, odbojka je bila veoma popularan sport u logorima.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 05, 2015, 09:25:09 pm
Да, и мој отац то помиње. Међутим, мој отац је имао негативан став по питању спорта. Као што сам већ помињао људи су били слабо храњени, посебно у официрским логорима (нису радили по селима и имањима где су војници-заробљеници знатно боље храњени). Неухрањени људи су се само исцрпљивали спортским играма. Мој отац се чудио појединим официрима који су до бесвести трчали за лоптом да би након утакмице данима били сицрпљени и уморни. Паметнији су углавном посматрали или се бавили нечим што не изискује велики физички напор.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on January 06, 2015, 01:06:03 pm
Захваљујући читаоцима који су се одазвали апелу и редакцији уступили фотографије, недељник Коло je у илустрованој
рубрици Наши у заробљеништвуобјавио 31. 1. 1942. неколико снимака из разних логора у Немачкој.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on January 13, 2015, 03:32:46 pm
Oslobođeni zarobljenici pred povratak u domovinu, Vircburg (Würzburg), 19.05.1945. godine.


[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vrabac on January 21, 2015, 12:11:11 am
Kao što sam obećao u prethodnom postu, evo i nešto o mojima u zarobljeništvu.
Deda Dragoljub je zarobljen 18.4.1941, u okolini Niša, kao rezervni konjički poručnik u 46. konj. divizionu.
Prvom kartom, pisanom rukom, javio se 2. maja, dakle posle 2 nedelje, iz Frontstallag-a 241. Nisam siguran o lokaciji ovog logora jer  jedini podak koji sam iskopao je da se nalazio u Saint-Mihiel-u, u Francuskoj, i da je bio aktivan od 22/7/1940 do 5.4. 1941. Da li je pred Aprilski rat preseljen negde bliže Jugoslovenskom frontu, ili je ostao aktivan duže za sada neznam.
[attachment=1]
Sledećom kartom, tipskom, štampanom, kakvu smo već videli na forumu, javio se iz Stallag XVIIA, Kaisersteinbruch, Austrija.
Potom je prebačen u Libek, u Offlag Xc, gde je dobio svoj kriegsgeffangen numer. Uz taj četvorocifreni broj: 2156, na adresama nekih pisama stoji i Xc.  Tako sam i otkrio da je dedin rođeni brat, art. kapetan Vidoje Živanovović, koji je zarobljen negde na Palama, prvo bio interniran u Offlag VIB Doesel-Warburg. Braća su se srela oktobra 1941 u Offlagu XIIIB Nurnberg-Langwaser i ostali su zajedno do oslobođenja. I Stevan Jakovljević piše da su Nemci odobravali pa i podsticali spajanje bliskih rođaka.
 E sad, ono čega nije bilo do sada.  U sledećem logoru, Offlag 78 (VIIE) u Hohenfelsu, primio je pet običnih, predretnih dopisnica,sa sve odštampanom slikom Kralja Petra II na njima, i pečatom Offlag 78 Gepruft. Svih 5 ovakvih  dopisnica su iz perioda avgust/septembar 1941.g
[attachment=2]
Do avgusta 1943.g deda je bio u  Nurnberg-u, prvo u Offlag XIIIB Langwasser, barracke 39, a potom u Offlag XIIIB Hammelburg, bar. 6/7. Ova slika bi trebalo da je odatle, mada nema logorskog pečata.
[attachment=3]
Period od 1943.do oslobođenja proveo je u Offlag VIc Osnabruck-Evershaide, baracke 59. To je jedna od tri barake u kojima se smešteni ranjenici posle savezničkog bombardovanja logora. Slika bi trebalo da je odatle. Deda je na slici prvi desno.
[attachment=4]
Poslednja pisma su iz oktobra 1944. i od tada nije bilo nikakve komunikacije do kraja rata.
Posle oslobađanja logora deda i brat su prvo bili dobrovoljci u Britanskoj vojsci, ali su odatle prebegli u Sovjetsku okupacionu zonu, jer je dedin brat bio komunista. Ovo bi trebalo da je slika posle tog bekstva.
[attachment=5]
To zaključujem po oznakama na reverima dedinog brata u sredini slike, i oficira iza njega, deda (sedi levo nema više kokardu na šajkači, ali je oficir do njega ima).
I za kraj, najmlađi dedin brat, narednik-pilot Siniša Živanović, ostao je veran zakletvi Kralju, i nije se vratio u zemlju.
Babin brat, peš.kapetan Budimir Ćirović, bio je  u Italijanskom logoru Vestone, odakle je pobegao u Švajcarsku. Da li je to bilo prilikom velikog bekstva opisanog u "Likovima u senci" ili posle kapitulacije Italije, nemam podatak. Uglavnom i on je ostao veran zakletvi i nije se vraćao u zemlju. Imam i par njegovih pisama iz logora Vestone.
Toliko za sada.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: fazan on January 21, 2015, 07:29:39 am
Мој деда је у рат отишао у августу 1940, мобилисан је заједно са коњем и упућен на мађарску границу. Априлски рат је дочекао у болници, препоне су му страдале од јахања. Тамо је и заробљен. Јављао се из Stallaga XI-B у околини Бремена, али је био на фарми, код једне немачке породице. Тамо је и убијен, у априлу 1945, пар дана пре него што дошли Енглези. Неки СС-овци су свратили на фарму да покупе коње за извлачење топова, па су хтели да мобилишу и четрнаестогодишњег дечака који је ту на фарми растао уз деду. Дечак се склонио иза деде, деда покушао да га заштити и то је било то. Сахранили су га на локалном гробљу.

Пар деценија након рата, моји су успоставили контакт са том немачком породицом и били су срдачно дочекани. Деда је практично живео на тој фарми, тамо је спавао, јео са укућанима, учио дечаке да јашу, итд. Услови су били неупоредиво бољи него у заробљеничким логорима.

Након рата, баба је добила породичну ратну инвалиднину, а отац је имао статус детета палог борца. У оним тешким годинама након рата, када је у шумадијским селима било реваншизма и оштре поделе ко је био где за време рата, нашу кућу су третирали као партизанску.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 21, 2015, 08:36:20 pm
Да, баш тако. Живот ратних заробљеника распоређених на рад у селима по Немачкој је генерално био бољи него оних, у логорима. Најважнија ствар у то време је била храна, а ње је у селима ипак било више. Третман заробљеника у селима је био различит, зависно да ли је газда био члан нацистичке партије или није, али ипак бољи него у логорима. Боље су се односили у оним породицама које су имале више својих синова (можева, рођака) у војсци.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on February 05, 2015, 01:21:51 pm
[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: zpetrov9 on February 21, 2015, 04:55:50 pm
Jedna fotografija Oficira Jugoslavenske kraljevske Vojske u ratnom zarobljeništvu u nekom od Oflagera. Snimljena je početkom 1944.
godine, treća godina u zarobljeništvu što se i primjećuje na licima snimljenih. Možda netko i prepozna nekog od svojih predaka.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on March 10, 2015, 09:16:54 am
Oslobodjenje Oflag XIII-B Hammelburg:

https://www.youtube.com/watch?v=B84OXxB5HII


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on March 10, 2015, 07:37:43 pm
Занимљив и интересантан снимак. Иако у наслову снимка пише да има и других заробљеника приметно је да су југословенски преовлађујући.

Да поставим једну слику коју сам нашао преврћући очеву оставштину.

[attachment=1]

Мој отац је изгледа једини подофицир и једини је у ваздухопловној униформи. Зато су га вероватно и поставили у центар скупа. На полеђини пише: "Успомена мојој драгој мајци и брату" 10.8.1941. г. Офенбург i/B (скраћеница је написана латиницом). Такође, по средини полеђине фотографије је и печат логора Oflag V D.

Мој отац је касније додао запис који гласи: "Овде су само ужичани". Дакле, на фотографији су официри родом из ужичког краја или самог Ужица. Ја наравно не познајем никога а оца нема да неке идентификује.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on March 16, 2015, 10:15:09 pm
Да се вратимо старим фотографијама. Ево фотографије друга мог оца из заробљеничких дана. На полеђини пише да се звао Недељко Поповић, пешадијски наредник.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: zpetrov9 on March 17, 2015, 03:07:31 pm
Да се вратимо старим фотографијама. Ево фотографије друга мог оца из заробљеничких дана. На полеђини пише да се звао Недељко Поповић, пешадијски наредник.

[attachment=1]


Na fotografiji je izgledao vrlo mlad čovjek, a već sa činom narednika. Ne znam kako se je u vojsci Kraljevine Jugoslavije brzo dobivalo i
napredovalo u podoficirskim činovima. Čini mi se da bi ondašnji čin narednika odgovarao približno činu starijeg vodnika ili starijeg vodnika
I klase u JNA. Zato mi dijeluje mlad za čin koji je nosio.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on March 17, 2015, 03:29:06 pm
Na fotografiji je izgledao vrlo mlad čovjek, a već sa činom narednika.
То је ствар перцепције која се, како године пролазе, мења. Мени на пр. данас и заставници прве класе у пензији изгледају веома млади.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: zpetrov9 on March 17, 2015, 04:01:29 pm
Na fotografiji je izgledao vrlo mlad čovjek, a već sa činom narednika.
То је ствар перцепције која се, како године пролазе, мења. Мени на пр. данас и заставници прве класе у пензији изгледају веома млади.

Svakako, ali za postati zastavnik I klase u JNA trebalo je odraditi dvadeset i nešto godina službe u JNA. Moj pokojni otac je postao
zastavnik I klase sa 47. godina, dobro tada je bio deset godina mlađi od mene sada pa bih i ja mogao reči da je bio mlad. Neki su išli
i malo brže još ako im se posrećilo i jedno vanredno unapređenje, ali to je bilo rijetko.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on March 17, 2015, 08:56:37 pm
Мој отац је завршио подофицирску школу 1932 године, а нареднички испит је положио крајем пролећа 1938. године а одмах потом (после месец-два) је унапређен у наредника. Тада је имао пуне 24 и 1/2 година живота. Био је млад, али са искуством од 6 година службе. Дакле, све у свему наредници су постајали релтивно млади. Овај на слици , као и мој отац били су "обични" наредници. Виши чин је био наредник водник и то у три степена - наредник водник треће, друге и прве класе.

Наредник је већ био старешина у пуном смислу речи. Имао је право на сабљу, шапку, камгарну (штофану) униформу, а када би напунио 27 година могао је да се ожени и да више не станује у касарни. Као наредник, ако је живео у касарни био је у одвојеној наменској соби са другим наредницима или у посебној соби (најчешће и канцеларији). Поднаредници су најчешће спавали у спавоницама са војницима (осим четних старешина), једино им је кревет био одељен параваном.

Подофицири који су живели у касрани су се харнили у подофицирској мензи која је била у касарни (одвојено од војничке кухиње, осим на терену када су сви јели "на казану"). Храну су плаћали. Добијао се додатак на плату, нешто као хранарина од чега се то плаћало,а понекад и додавало (зависи шта су абоненти хтели да им се спреми). Од тога се плаћала храна, као и особље које је спремало храну. Тај додатак (хранарину) су добијали и ожењени али у новцу или намерницама.

Сличан режим, када је у питању обавезно становање у касарни и право на женидбу, је задржан и у ЈНА све до краја 50-тих година. Мислим да је то укинуто негде око 1960-те године.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: zpetrov9 on March 18, 2015, 08:17:00 am
Мој отац је завршио подофицирску школу 1932 године, а нареднички испит је положио крајем пролећа 1938. године а одмах потом (после месец-два) је унапређен у наредника. Тада је имао пуне 24 и 1/2 година живота. Био је млад, али са искуством од 6 година службе. Дакле, све у свему наредници су постајали релтивно млади. Овај на слици , као и мој отац били су "обични" наредници. Виши чин је био наредник водник и то у три степена - наредник водник треће, друге и прве класе.

Наредник је већ био старешина у пуном смислу речи. Имао је право на сабљу, шапку, камгарну (штофану) униформу, а када би напунио 27 година могао је да се ожени и да више не станује у касарни. Као наредник, ако је живео у касарни био је у одвојеној наменској соби са другим наредницима или у посебној соби (најчешће и канцеларији). Поднаредници су најчешће спавали у спавоницама са војницима (осим четних старешина), једино им је кревет био одељен параваном.

Подофицири који су живели у касрани су се харнили у подофицирској мензи која је била у касарни (одвојено од војничке кухиње, осим на терену када су сви јели "на казану"). Храну су плаћали. Добијао се додатак на плату, нешто као хранарина од чега се то плаћало,а понекад и додавало (зависи шта су абоненти хтели да им се спреми). Од тога се плаћала храна, као и особље које је спремало храну. Тај додатак (хранарину) су добијали и ожењени али у новцу или намерницама.

Сличан режим, када је у питању обавезно становање у касарни и право на женидбу, је задржан и у ЈНА све до краја 50-тих година. Мислим да је то укинуто негде око 1960-те године.

Hvala na zanimljivim informacijama o podoficirima u vrijeme Kraljevine Jugoslavije.

Što se tiče poslijeratnog razdoblja otac mi je pričao da su oni kao mladi podoficiri stanovali u kasarni po dva u zajedničkoj sobi i da su se
tamo i hranili, ostalih detalja se ne sjećam. Njima u mornarici je najveći problem bio što su dugo vremena morali kada su bili i na slobodnom vremenu i izlazili u grad morali biti u uniformi i s opasačem. Zimi im to nije bio problem ali ljeti kada su morali izići u bijelim uniformama, a
imali su opasače iz nekog čudnog materijala koji je ostavljao pruge na uniformi to je bila muka, jer se bluza nakon svakog izlaska morala
prati ili nekako očistiti. U to vrijeme oficiri su mogli izlaziti u civilu. Tako je otac na kraju tražio da zbog toga ide na raport drugu Titu lično
(tako mi je pričao jer je maršal tada bio na Brijunima), odmah su ga suspendirali i spremili za penziju, ali ga je izvukao komandant kasarne
čiji stric je bio general i valjda ađutant kod maršala (ili tako nešto) i ovaj ga je primio i saslušao. Otac mi je pričao da je sutradan po njega
došao kurir i da su ga pod hitno vratili u službu i partiju, a nakon mjesec dana je došla naredba da se i podoficiri kod izlaska u grad u
slobodno vrijeme mogu kretati u civilu. Tako mi je to otac ispričao ali bilo je to davno prije četrdesetak godina, pa ne znam da li se svega
još točno sječam baš svakog detalja.

Inače otac je već od početka pedesetih stanovao u gradu kao podstanar i kada se 1954. oženio nastavio je isto tako. Ja sam se rodio
1958. a prvi stan je dobio tek 1961. godine. Početkom pedesetih godina je u Puli bilo puno praznih stanova jer su mnogi Talijani emigrirali i
kasnije optirali za odlazak u Italiju.

Malo sam skrenuo od teme ali možda nije na odmet kao dodatna razmjena informacija.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on March 20, 2015, 11:27:43 pm
Ево фотографије још једног колега мог оца.

[attachment=1]
На полеђини је посвета и име. Зове се Момчило Говедарица.

[attachment=2]

Човек је имао леп рукопис. Како су мој отац и он веома личили један на другог ословљавали су се са "буразеру", што је и наведено у посвети.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: zpetrov9 on March 21, 2015, 07:57:43 am
Ево фотографије још једног колега мог оца.

[attachment=1]
На полеђини је посвета и име. Зове се Момчило Говедарица.

[attachment=2]

Човек је имао леп рукопис. Како су мој отац и он веома личили један на другог ословљавали су се са "буразеру", што је и наведено у посвети.

Vidim da je po činu bio narednik. Fotografija ima datum 1943. godine, naziv mjesta baš ne mogu najjasnije pročitati. Da li je možda bila
snimljena dok je gospodin bio u zarobljeništvu kao ratni zarobljenik?


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: jadran2 on March 21, 2015, 11:20:19 am
Ево фотографије још једног колега мог оца.

[attachment=1]
На полеђини је посвета и име. Зове се Момчило Говедарица.

[attachment=2]

Човек је имао леп рукопис. Како су мој отац и он веома личили један на другог ословљавали су се са "буразеру", што је и наведено у посвети.

Vidim da je po činu bio narednik. Fotografija ima datum 1943. godine, naziv mjesta baš ne mogu najjasnije pročitati. Da li je možda bila
snimljena dok je gospodin bio u zarobljeništvu kao ratni zarobljenik?

Stalag V B    Villingen


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: zpetrov9 on March 21, 2015, 12:52:01 pm
Ево фотографије још једног колега мог оца.

[attachment=1]
На полеђини је посвета и име. Зове се Момчило Говедарица.

[attachment=2]

Човек је имао леп рукопис. Како су мој отац и он веома личили један на другог ословљавали су се са "буразеру", што је и наведено у посвети.

Vidim da je po činu bio narednik. Fotografija ima datum 1943. godine, naziv mjesta baš ne mogu najjasnije pročitati. Da li je možda bila
snimljena dok je gospodin bio u zarobljeništvu kao ratni zarobljenik?

Stalag V B    Villingen


Hvala na dobro pročitanom nazivu, pretpostavljao sam da se radi o zarobljeničkom logoru po godini i nejasnom nazivu mjesta, ali nisam bio
baš siguran u naziv.

Nadam se da se taj čovjek živ i koliko je moguće zdrav, vratio kući iz tog logora.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on March 22, 2015, 12:54:16 am
Ево фотографије још једног колега мог оца.

[attachment=1]
На полеђини је посвета и име. Зове се Момчило Говедарица.

[attachment=2]

Човек је имао леп рукопис. Како су мој отац и он веома личили један на другог ословљавали су се са "буразеру", што је и наведено у посвети.

Vidim da je po činu bio narednik. Fotografija ima datum 1943. godine, naziv mjesta baš ne mogu najjasnije pročitati. Da li je možda bila
snimljena dok je gospodin bio u zarobljeništvu kao ratni zarobljenik?

Stalag V B    Villingen


Hvala na dobro pročitanom nazivu, pretpostavljao sam da se radi o zarobljeničkom logoru po godini i nejasnom nazivu mjesta, ali nisam bio
baš siguran u naziv.

Nadam se da se taj čovjek živ i koliko je moguće zdrav, vratio kući iz tog logora.

Фотографију је мој отац добио од наредника Говедарице док су били у заробљеништву. Да ли је тада сликана или пре рата не знам. Град је Филинген (мислим да се тако чита) где је био логор. Овај наредник је највероватније преживео рат, али му даљу судбину не знам.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: zpetrov9 on March 23, 2015, 07:51:50 pm
Grupa zarobljenih generala i viših oficira Vojske Kraljevine Jugoslavije snimljena u Aprilu 1941. godine. Po izgledu neki od njih su već bili
zaista stari "čiće" pa se teško moglo očekivati od njih neko moderno i dinamično ratovanje.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on April 08, 2015, 05:53:06 pm
Prvo: Veoma sam zahvalan svima , da vidim toliko novih slika i poruka na ovu temu.

Drugo: slika jedna iz Osnabrika, red zarobljenih generala (vise od 20) sede i gledaju utakmicu .
jel može neko ovde identifikovati bilo koji od ovih generala?

[attachment=1]



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: zpetrov9 on April 12, 2015, 09:22:40 pm
I malo žakosnije fotografije oficira Vojske Kraljevine Jugoslavije u Njemačkom zarobljeništvu. Fotografije su snimljene za sjećanje i uspomenu
u nekom od Njemačkih OFLAG-a 1942. godine.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: zpetrov9 on April 12, 2015, 09:27:34 pm
I malo žakosnije fotografije oficira Vojske Kraljevine Jugoslavije u Njemačkom zarobljeništvu. Fotografije su snimljene za sjećanje i uspomenu
u nekom od Njemačkih OFLAG-a 1942. godine.

I jedna još žalosnija fotografija, prikazuje oficire-ratne zarobljenike Vojske KJ kako na nekom mjesnom groblju sahranjuju umrlog kolegu u
prisustvu Njemačkih naoružanih stražara. Snimljena je isto 1942. godine.

Zaključio bih da je komandant logora bio korektan i da je dopustio oficirima da barem sahrane umrlog kolegu na dostojan način, počasnog
plotuna vjerovatno nije bilo (pretpostavljam).


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on April 20, 2015, 03:15:30 am
iz australijskog arhivu:
australijski, francuskih, jugoslovenskih (i možda i drugih) vojnici iz Stalag XIII-C

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on April 20, 2015, 04:22:26 am
      U knjizi P. R. Rida "Priča o Koldicu" autor na jednom mestu pominje dva jugoslovenska oficira koji su se takođe nalazila u tom "srećnom" društvu. Dalje opisuje njihove široke crvene pantalone i kao nebo plave izvezene kapute (konjanici ?).
      E sad, naravno da svi znate za Koldic ali da li neko zna ko su bila ta dva "srećnika" ?

Iz arhivi britanskog "Imperial War Museum" (IWM): saveznički Oficiri u Oflag IV-C, (Koldic/Colditz), sa "neidentifikovanim jugoslovenskog kapetana":

[attachment=1]

[attachment=2]






Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on April 20, 2015, 04:28:09 am

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on April 20, 2015, 04:46:53 am

Da li je jedan od njih mozda Boris Đorđević?

[Iz kolekcije na moosburg.org]

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: ViribusUnitis on April 20, 2015, 03:55:02 pm
70ih godina se na televiziji prikazivala britanska serija "Colditz". Povodom toga se u štampi pojavio članak da su u Colditzu bila zarobljena trojica jugoslavenskih oficira.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on April 20, 2015, 07:07:09 pm
Ево још једне фотографије друга мог оца из заробљеништва. Звао се Мирко Николајевић. Био је прецизни механичар из Београда. Чак је на полеђини написана адреса.

[attachment=1]

[attachment=2]


I jedna još žalosnija fotografija, prikazuje oficire-ratne zarobljenike Vojske KJ kako na nekom mjesnom groblju sahranjuju umrlog kolegu u
prisustvu Njemačkih naoružanih stražara. Snimljena je isto 1942. godine.

Zaključio bih da je komandant logora bio korektan i da je dopustio oficirima da barem sahrane umrlog kolegu na dostojan način, počasnog
plotuna vjerovatno nije bilo (pretpostavljam).

Што се тиче сахране ратног заробљеника треба знати да су се Немци понашали релативно коректно, односно углавном у духу Женевске конвенције о ратним заробљеницима. па су допуштали сахране уз одговарајуће почасти колега преминулог. Наравно, није било почасног плотуна.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vlade021 on May 27, 2015, 06:48:16 am
Plava grobnica drugog rata
Objavljeno: 26/05/2015
 
U Solunskom zalivu 27. maja 1941. potonuo brod sa jugoslovenskim oficirima. Na potonulom brodu život izgubilo 214 naših starešina, od generala i pukovnika do redova.
Dve su Plave grobnice sa srpskim vojnicima u grčkim morima. Jedna je u Jonskom, nadomak ostrva Vido, gde počivaju oni koji nisu mogli da se oporave od prelaska preko Albanije 1915. Druga, zaboravljena Plava grobnica, nalazi se u Solunskom zalivu u Egejskom moru. Tu je 27. maja 1941. potonuo grčki brod „Helena Kanavarioti“ na kome se nalazilo preko 500 zarobljenih srpskih oficira i podoficira. Oni su u Aprilskom ratu uspeli da se probiju preko Olimpa do grčkih luka, nadajući se da će Englezi pomoći i da će se ponovo uspostaviti Solunski front kao 1915.
Brod „Helena Kanavarioti“ nosio je u nemačko zarobljeništvo 503 oficira, sužnja. Na njemu je bilo četiri generala (divizijski general Jovan M. Jovanović i brigadni generali Milan I. Radovanović, Ilija Dimitrijević i Veljko S. Šaponjić), 7 pukovnika, 45 potpukovnika, 93 kapetana prve klase, 18 kapetana druge klase, 82 poručnika, 124 potporučnika, 22 podoficira, 6 podnarednika, 17 kaplara i 80 redova.
Posle eksplozije mine na koju je brod naišao u zoru 27. maja, utopilo se 214 zarobljenika, a preživelo 289. Udavili su se i generali Jovanović i Radovanović. Svi su bili vojnici Vardarske, Bregalničke i Kosovske divizije.
Kako je docnije svedočio Božidar Dikić, posleratni novinar „Politike“, „Helena Kanavarioti“ podsećala je na brod avet. Nemački oficiri i vojnici koji su sprovodili zarobljenike, kada su u Pirejskoj luci videli kakvim brodom treba da plove „naježili su se“.
Najstariji zarobljeni srpski oficir, general Jovan Jovanović, podneo je pismeni raport nemačkom rezervnom oficiru Sefelsu Paulu, profesoru Univerziteta u Minhenu, kao komandantu transporta, tražeći da se cela grupa zarobljenika preveze suvim putem za Solun, vozom ili kamionima. Predloženo je da sami zarobljenici plate taj prevoz. Kada mu je sopšteno da to nije moguće, tražio je da se bar svakom obezbedi pojas za spasavanje, jer je more bilo puno mina.
Sve je bilo uzalud.
Brod je isplovio 24. maja za Solun. Danju je plovio, a noću je bio usidren zbog mina.
„U zoru 27. maja krenuli smo prema Solunu. Desno od nas nazirala se helespontska obala (oblast Halkidik, sa tri poluostrva – Kasandra, Sitonija i Atos – Sveta Gora), levo, visoko, dizao se gorostasni Olimp. Nije prošlo ni petnaest minuta plovidbe kad se prolomila strašna eksplozija. Veliki vodeni stub srušio se na brod“, zapisao je Dikić.
Prema njegovom svedočenju, brod je počeo da tone prednjim delom, a na lađi nije bilo čamaca za spasavanje, ni pojaseva. Samo su nemački oficiri i vojnici imali pojaseve. Četiri naša oficira iz mornaričkog odreda u Ohridu sa nekoliko mornara preuzeli su komandu broda. Ljudi su skakali u more. Jedna manja grupa starijih oficira ostala je na zadnjem delu broda, čekajući tragičnu sudbinu.
Majori Svetislav Sretenović i kapetan Boško Bivolarević koji su preživeli potapanje grčkog broda, sredinom prošlog veka ostavili su pisano svedočenje o događanjima na palubi „Helene Kanavarioti“:
„Divizijski general Jovan Jovanović i brigadni general Ilija Dimitrijević terali su ljude da skaču u more. Prestrašene neplivače su jurili po lađi i naređivali da odstupe sa broda rečima: „Ti ćeš još trebati otadžbini – ti imaš decu“. Kada bi ih ovi pitali zašto oni ne skaču, odgovarali bi: „Mi komandujemo ovima u moru“.“
Rezervni oficir Slobodan Gegović je, kako su zapisali preživeli oficiri, od trenutka eksplozije, videvši šta se događa i da je smrt za vratom, počeo da peva himnu. Kao u transu je rukama odvaljivao daske sa broda, kupio razne predmete i bacao u more drugovima. Neki su ga pitali zašto se ne spasava, a on je kratko odgovorao: „Ja sam sve izgubio!“
Dok su se na brodu mešali krici ranjenika sa zvukom vode koja guta lađu, pakao je vladao i u moru. Grčka posada je napustila brod u jednom čamcu, a u drugom su otišli Nemci. Potapanje su sa distance gledali grčki ribari na svojim brodićima, ali nisu prilazili dok nisu čuli preko Morzeove azbuke da se dave Srbi. Signale je davao srpski pomorski oficir koji se zatekao na brodu. Naime, brod je imao nemačku zastavu i Grci nisu hteli da pomažu.
Potporučnik Vladimir Lazanski preživeo je brodolom u Solunskom zalivu. On je poslednji koji se upokojio sa „Helene Kanavarioti“ – 2005. godine. Njegov sin Miroslav Lazanski, naš ugledni novinar, baštini očevu strašnu priču.
„I oni koji su preživeli nesreću „poginuli“ su gledajući nesreću onih koji nisu isplivali“, veli Lazanski. „Moj otac je bio 66. klasa Vojne akademije u Beogradu. Poslednja klasa koja je pre Drugog svetskog rata proizvedena u potporučnike. Njegova četa je pripadala Struškom odredu Vardarske divizije, koja je utvrđivala granicu prema Albaniji. Nemci su zauzeli Skoplje već 7. aprila, a otac je sa ostalom vojskom u noći između 9. i 10. aprila prešao granicu napustivši Bitolj. Kasnije su se pridružili engleskoj vojsci, pa se tako oko 2.500 Jugoslovena sa oko 20.000 Engleza povlačilo ka Kalamati, na jugu Peloponeza. Tu je trebalo da se ukrcaju u brodove i otplove do Egipta, odakle bi nastavili otpor Nemcima. Međutim, usledio je desant nemačkih padobranaca, a u grčkim vodama pojavile su italijanske i nemačke podmornice i svi su zarobljeni“.
Vladimir Lazanski je pričao da su davljenici bili u vodi preko jedan sat pre nego što su došle u pomoć grčke lađice. U Solunu su zarobljenici ostali desetak dana, a odatle su prebačeni u logor u Osnabriku. Miroslav Lazanski navodi:
„Moj otac, kao Slovenac, mogao je da traži otpust iz logora i da ide kući, ali nije hteo jer je položio zakletvu otadžbini. I ne samo to, ovi ljudi su i u logoru činili podvige“.
Kako otkriva Lazanski, u Osnabriku je bilo preko 10.000 oficira i podoficira iz armija koje je prethodno razbio Vermaht, a među zarobljenicima je bilo i oko 700 oficira Jevreja. Kada su Nemci 1941. hteli da ih prebace u „Aušvic“ i pobiju, usledila je pobuna u logoru koju su vodili srpski oficiri. Našim oficirima pridružili su se i oficiri drugih zemalja, a pobuna u kojoj je bilo i gušanja i bodenja bajonetima završena je odustajanjem Nemaca od ovog nauma.
„Otac je pričao da se naši oficiri Nemcima nisu dali“, priča Lazanski. „Oni su se sa svojim životim oprostili još 27. maja u vodama Egeja. Priču iz Osnabrika, za koju sam prikupio i zvanična dokumenta i zapisnike, još nisam objavio.Dugujem to ocu“.
Parastos u Crkvi Svetog Marka
Svake poslednje nedelje u maju u Crkvi Svetog Marka u Beogradu familije poginulih i preživelih daju parastos ovim ljudima. Više niko od njih nije živ, ali porodice pamte.
Usud generalove familije
Dok je brod „Helena Kanavarioti“ tonuo u Plavu grobnicu, evakuaciju sa palube nadgledao je divizijski general Jovan M. Jovanović. Bio je heroj na Solunskom frontu. U čin brigadnog generala unapređen je 21. oktobra 1923. godine, a divizijski general postao je 24. aprila 1926. godine. Penzionisan je 4. februara 1938, a aktiviran početkom aprila 1941. godine, uoči nemačkog napada.
Interesantno je da je Jovanovićev tast bio general Ilija Gojković, ministar vojni, koji je u ratu 1915. godine bio komandant Užičke vojske. Nakon dolaska na Krf, zbog bolesti, Gojković je otišao na lečenje u Francusku, a kada se vraćao na Krf brod na kome se nalazio torpedovan je od nemačke podmornice. Nemci su isplovili i tražili su od potopljenih koji su se spasli u čamcima da se predaju. Gojković je izvadio pištolj i pucao na podmornicu. Uzvratili su mu mitraljezom i on je završio na dnu mora.
Dragan Vujičić / Novosti

[attachment=1]

http://www.intermagazin.rs/plava-grobnica-drugog-rata/
 


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: brodarski on May 27, 2015, 07:21:48 am
Ratni zarobljenici.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: relja on July 31, 2015, 01:46:56 pm
Zarobljeni general Vazduhoplovstva Vojske

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on July 31, 2015, 10:34:04 pm
Не види се јасно чин овог генерала. Који би то могао бити?


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: vathra on July 31, 2015, 11:40:46 pm
По Википедијином списку генерала ВКЈ 
https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A1%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%B0%D0%BA_%D0%B3%D0%B5%D0%BD%D0%B5%D1%80%D0%B0%D0%BB%D0%B0_%D0%B8_%D0%B0%D0%B4%D0%BC%D0%B8%D1%80%D0%B0%D0%BB%D0%B0_%D0%92%D0%BE%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%B5_%D0%9A%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B5%D0%B2%D0%B8%D0%BD%D0%B5_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5

само је један генерал ваздухопловства заробљен - Ђорђе Јовановић
И личи на слику коју сам нашао:
http://www.geni.com/people/Djordje-JOVANOVIC/6000000002469861066


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on August 01, 2015, 03:18:05 pm
Да, то је тај човек. Дакле, на слици је готово сигурно генерал Ђорђе Јовановић. Како видим (по Википедији) наставио је службу у ЈНА као генерал-мајор и пензионисан је 1952.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: jadran2 on January 08, 2016, 04:55:57 pm
U talijanskom zarobljenistvu
[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: mandalina on January 08, 2016, 08:44:28 pm
Neka se srame ovi generali kako su vojsku mogli tako lako predati dušmaninu. Njemci zbog odgođene planirane akcije BARBAROSA poslje kapitulacije Juge nisu imali vremena pretraživati šume po Jugoslaviji. Ti generali trebali su vojsku odvesti u šume i organizirati se za borbu protiv okupatora. Pošto nisu oni to napravili napravili su komunisti i četnici. Svaki po svom planu.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: fazan on January 26, 2016, 11:43:59 pm
Neka se srame ovi generali kako su vojsku mogli tako lako predati dušmaninu. Njemci zbog odgođene planirane akcije BARBAROSA poslje kapitulacije Juge nisu imali vremena pretraživati šume po Jugoslaviji. Ti generali trebali su vojsku odvesti u šume i organizirati se za borbu protiv okupatora. Pošto nisu oni to napravili napravili su komunisti i četnici. Svaki po svom planu.
Мислим да је у основи то што је покушао Дража Михаиловић било управо то. Како се тај његов покушај касније развио, то је сасвим друга прича.

Бојим се да је далеко већа срамота на оним генералима који су 27. марта извршили државни удар и увукли земљу у рат у коме се није могла бранити.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 27, 2016, 07:09:18 pm
Quote
Бојим се да је далеко већа срамота на оним генералима који су 27. марта извршили државни удар и увукли земљу у рат у коме се није могла бранити.

Ne mogu se ondašnji događaji ocenjivati iz današnje perspektive i s današnjim znanjem onoga što je činilo ili uslovljavalo situaciju. Ondašnji donosioci odluka to uglavnom nisu znali i odluke su donosili samo na osnovu onoga što su sami znali ili očekivali. Kao tako pođemo onda možemo zaključiti da je najbolje da se nismo ni rodili  :D. Ništa ne bi znali ni učinili. Možeš tako da kažeš i da Lazar nije trebao da ide u Boj na Kosovo, da se nije trebao dizati ni Prvi ni Drugi ustanak i td . i sl.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: fazan on January 29, 2016, 10:11:27 am
Quote
Бојим се да је далеко већа срамота на оним генералима који су 27. марта извршили државни удар и увукли земљу у рат у коме се није могла бранити.

Ne mogu se ondašnji događaji ocenjivati iz današnje perspektive i s današnjim znanjem onoga što je činilo ili uslovljavalo situaciju. Ondašnji donosioci odluka to uglavnom nisu znali i odluke su donosili samo na osnovu onoga što su sami znali ili očekivali. Kao tako pođemo onda možemo zaključiti da je najbolje da se nismo ni rodili  :D. Ništa ne bi znali ni učinili. Možeš tako da kažeš i da Lazar nije trebao da ide u Boj na Kosovo, da se nije trebao dizati ni Prvi ni Drugi ustanak i td . i sl.

Могао бих да разумем да нико од генерала није знао каква је ситуација. Али не верујем да је неким генералима ситуација била непозната, а други су знали за њу. Да су нпр. Илић, Костић и браћа Недић знали нешто што Симовић није знао. Огромна већина југословенских генерала је била против рата са силама Осовине у том тренутку.

Други проблем је војни удар као такав. Потписиваљем Тројног пакта нису били угрожени ни државни суверенитет ни уставни поредак. Нисам упућен у законску регулативу која је дефинисала задатке и улогу војске у Краљевини Југославији, али сам сигуран да је оно што се десило било изван тога.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 29, 2016, 07:24:18 pm
То је било питање опредељења (за коју си страну),а не питање рата или мира. До рата би дошло у сваком случају, пре или касније.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: fazan on January 29, 2016, 08:24:55 pm
Не мислим да је увек било питање опредељења. И кнез Павле је био англофил, па је на крају пристао на пакт. Да ли би до рата дошло, када и под којим околностима - ми само можемо да нагађамо. Тешко да би након напада на СССР Хитлер имао на располагању те капацитете које је имао у априлу 1941.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 29, 2016, 08:44:38 pm

Quote
ми само можемо да нагађамо.

Е, ово је тачно. Зато је и онај твој почетни исказ, на који сам упутио примедбу ипак само ово цитирано.




Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Milan (longtrip) on March 13, 2016, 09:49:13 pm
На српском војничком гробљу у Улму, у Немачкој, налази се споменик дугачак четири и висок три метра, који симболизује српског војника који лежи на камену у униформи са шајкачом, а под „уснулим“ каменим војником леже кости 142 српска ратника.
Посвећен је српским војницима, ратницима Дринске, Моравске, Тимочке дивизије, који су пали у немачко заробљништво. Подигла су га три преживела наредника, један поднаредник и два војника.
„Овде у туђини, у непознатом свету, почивају вечитим сном српски ратни заробљеници из рата 1914-1919. године, који положише живот свој за отаџбину после дугог ратовања и много напора. Успомену ову подигоше им другови, браћа по крви и вери, српски ратни заробљеници логора Улм. Хеј, путниче, што пролазиш поред гробља непозната, стани мало и упознај оне што умреше тако прослављено“ су стихови који су уклесани ћирилицом и латиницом, као и на немачком језику.

Од када је урађен 20-их година прошлога века па до 2010. на споменику ништа није рађено. Како је био запрљан и велики део обрастао маховином, истакнути друштвени радници из Штутгарта Нада и Реља Лукић у договору са представницима Цркве и Генералног конзулата Републике Србије у Штутгарту очистили су војничко гробље. Пошто нису имали довољно новца за реновирање, породица Лукић је преко своје фирме Кор добила неопходне дозволе и реновирала споменик.

При том су уз дозволу поправили и очистили и главну капију Градског гробља у Улму без икакве новчане надокнаде. Капија није могла уопште да се отвори, па се није ни могло прићи споменику. Честе кише су учиниле да је споменик поново запрљан, па је изгубио онај сјај који је имао након чишћења пре пет година. Можда то поново некоме засмета и очисти га и бар на тај начин ода пошту многих настрадалим српским ратницима у време Великог рата.

fb stranica 100 godina kasnije

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on April 29, 2016, 09:33:51 am
Стојан Стојановић: 'Као подофицир војске Краљевине Југославије заробљен сам код Ниша 1941, одакле сам депортован најпре за Бугарску, а затим у логор 17. Б у Аустрији. Био је то војни логор у коме су били заробљеници ухапшени као војници Краљевине Југославије, а у логору су били војници из Француске, Пољске, Русије… Нисмо се бојали да ће нас стрељати, а чувари су према нама били коректни. Једина примедба била је на смештај и храну. Официре и подофицире нису терали да раде, али смо након неког времена ми сами то тражили. Радили смо на селу у немачким домаћинствима, код породица које су биле имућније и које нас нису одвајале од својих породица. Увече би нас враћали у логор. Ту сам дочекао и ослобођење. Све четири године у логору био сам у контакту са породицом тако што сам једанпут месечно слао писма'.

[attachment=1]
Стојан (други с десна) као подофицир војске Краљевине Југославије

[attachment=2]
Стојан (први с десна) после пуштања из логора



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Zaslon on June 14, 2016, 11:12:18 pm
Evo jedne kratke priče o ratnom zarobljeniku vojske KJ, sada pokojnom gospodin Šimon Stevanu koji je otac mog kolege a stranice koje ovde prenosim su iz jedne jako interesantne knjige - "Berberski spomenar - 250 godina berberskog zanata u Šapcu" (autora M.Vasiljević, Ž.Jeremić i D.Filipović, Šabac 2000.god.). Iako naslov knjige sigurno ne mami na čitanje knjiga je jedan svojevrsni istorijski udžbenik Srbije i varoši Šabačke 18, 19 i 20. veka kroz prizmu jednog drevnog zanata - berberskog.

Interesantno je a kratko za pročitati, preporučujem.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: kishni on June 15, 2016, 09:58:03 am
Citajuci sve ove redove ne mogu da se otmem misli koliko je zivot u svim tim logorima bio jeftin, koliko je tu patnje bilo i sta se sve odigravalo. Na zalost i moj deda potporucnik Todorovic D. Stanko je jedan od 116 oficira podoficira i vojnika koji su izgubili zivote u Oflagu 6C u Osnabriku. Imam vrlo malo podataka o njemu, znam da je bio pilot, stacioniran u Novom Sadu, da je prvo odveden u logor u Banja Luci a odatle u Osnabrik.
Znam i jednu anegdotu o njemu:
Za vreme tamnovanja u Banja Luci, Stankov brat Lazar koji je bio glavni nadzornik za nadgledanje uslova u zatvorima Kraljevine Jugoslavije, izdejstvovao je da Stanko bude pusten. Medjutim kada je Stanku naredjeno da istupi iz stroja i procitano saopstenje da je slobodan, on se vratio nazad i izjavio da ne zeli da napusti svoje saborce.... dalje je sve poznato.
Najiskrenije se nadam da bi neko na Palubi mogao da ima neke informacije o mom dedi. Bio bih vam zahvalan kada biste ih podelili samnom.
Drugarski pozdrav,
Todorovic D. Stanko


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on June 16, 2016, 07:38:12 pm
Ако је био активни официр ВКЈ податке о његовој војној каријери можеш добити у Војном архиву. За овај ратни-заробљенички део тешко да ћеш нешто наћи осим овако по форумима. Његови савременици су помрли. Прочитај књигу Стевана Јаковљевића, "Ликови у сенци" (то је аутор чувене књиге "Српска трилогија"). Ту ћеш наћи опис догађаја у ратним заробљеничким логорима.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Wlada69 on June 17, 2016, 09:01:05 pm
Svaka cast za temu i ovoliko informacija  :klap  zanima me gde nadjete sve ovo... salu na stranu moj pradeda koji se zvao Dobrosav Jevremovic je takodje bio u zarobljenistvu u Nemackoj gde se razboleo i neko vreme proveo u bolnici. Otpusten iz bolnice i poslat kuci u Srbiju (pre ostalih zarobljenika) u selo Dobrnje kod Petrovca na mlavi ... Ziveo je jos 4-5 godina nakon toga i umro... nazalost to je sve sto znam o njemu ... zeleo bih da saznam u kom gradu je bio mozda gde je radio itd ali neznam gde bih mogao da pronadjem te podatke ili spiskove gde je ko bio?? Mozda mi neko od vas pomogne, u prilog temi postavicu i njegovu jedinu fotografiju uopste a ona je  iz bolnice u Nemackoj

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on June 17, 2016, 09:04:39 pm
Најбоље је ако имаш неко његово писмо из заробљеништва. На њима пише у ком је логору био.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Wlada69 on June 17, 2016, 09:08:10 pm
Nazalost osim ove fotografije i eto par podataka da je bio u zarobljenistvu da se razboleo ...zapalenje mozga ili tako nesto ...osim njegovih licnih podataka nemam nijedan ali bas nijedan dokument... :'(


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on June 17, 2016, 10:35:29 pm
Зар нема на полеђини фотографије неки печат. Није се могла послати слика из заробљеништва без цензурисања.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Wlada69 on June 18, 2016, 07:10:23 am
Nema... on je fotografiju doneo kada se vratio... verovatno je bilo dokumenata jos ali nista nije sacuvano osim te fotografije... s obzirom  da je posle samo par godina umro 1949 svi koji su i nesto vise  znali su zaboravili a skoro da vise nikog i nema kod koga bih mogao da se informisem o njemu...Ja sam mislio da negde postoji neka baza podataka o ratnim zarobljenicima i da bih tu mozda mogao nesto da pronadjem npr gde je bio u kom logoru u kojoj bolnici itd.  Pokusavam preko interneta da se malo uputim na koji nacin nesto da otkrijem ... ovaj forum to jest tema je extra  :klap


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Kuzma® on June 21, 2016, 10:57:43 am
Ne znam da li je vec bilo

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on December 06, 2016, 01:31:49 pm
Tри у десно, три у месту, два у лево, два у месту, један у лево и један у месту, па све то поново. (11. јул 1942.)

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: gekon on December 28, 2016, 04:14:01 pm
Moj deda, Rajko Bogdanović, aktivni kapetan I klase, zarobljen je kao komandant bataljona 49. pešadijskog puka stacioniranog u Strumici. Prilažem skenirani isečak iz biografije koju je pisao 1951. godine, pisane svakako za neke posleratne potrebe.

Ovde smatram važnim da razjasnim okolnosti pod kojima je došlo do bombardovanja zarobljeničkog logora sa jugoslovenskim oficirima, za koje se prema nekim navodima krivi savezničko, posebno britansko, vazduhoplovstvo. Naime, taj događaj se vezuje za logor Osnabrik, međutim, istovetan događaj mi je deda ispričao za logor u kome se on nalazio, a pouzdano znam da to nije bio Osnabrik jer tamo nikada nije ni bio, kao što se i vidi iz njegove biografije.

Priča je jednostavna: Nemci su se, da bi zaklonili jednu svoju bateriju od savezničkih bombi, sklonili u logor, računajući da Saveznici neće gađati objekat vidljivo označen crvenim krstom. Time je zarobljenički logor, razume se, odmah postao legitimna meta koju su saveznički bombarderi odmah i bez oklevanja zasuli bombama. Verujem da je reč o američkim avionima, s obzirom na to da je poznato da su Amerikanci bombardovali danju a Britanci noću, pošto podatak o oznaci crvenog krsta ima smisla samo ako je bio dan pošto, je li, noću ne bi bio vidljiv.

Prema tome svedočenju, poginulo je blizu stotinu jugoslovenskih oficira, a logor (verujem da je to bio Nirnberg) je uništen i zarobljenici su prebačeni u drugi, veći logor, za koji pretpostavljam da je bio Hamelsburg.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: gekon on December 29, 2016, 10:51:01 am
Smrtnost među ratnim zarobljenicima iz Jugoslavije je bila ogromna. Izuzev žrtava od bombardovanja, zarobljenici su trpeli od tifusa koji je, u kombinaciji sa rđavom ishranom i nedostatkom medicinske nege, bio katastrofalan. Ishrana se svodila na nešto što je deda zvao "kravlja repa", a mislim da je reč o kuvanoj šećernoj repi iz koje su prethodnom industrijskom obradom ekstrahovane gotovo sve hranljive materije. Bilo je slučajeva da su neki od zarobljenih oficira gotovo poludeli od gladi(http://).

Sam moj deda je tifus preležao u dva navrata (to se zvalo povratni tifus). Tifus je izazivao groznicu od preko 41 stepen i izuzetno su retki oni koji koji su to uspeli da prežive dva puta. Krajem rata, Nemci su napustili logor i zarobljenike su prepustili same sebi. Savezničke trupe još nisu bile stigle i snabdevanja nije bilo niotkuda. Ispričao mi je da od 27. marta   do 6. aprila 1945. (upamtio sam datume jer se pokalapaju sa značajnim događajima iz 1941) formalno nije pojeo ništa, znači 10 dana. I kada je, kako je govorio, "legao da umre", pojavio se neki od drugova koji je negde uspeo da pronađe džak cvekle, koju su skuvali i to mu je spasilo život.

Ubrzo su stigle američke trupe, koje su preuzele brigu o zarobljenicima i veoma dobro organizovale snabdevanje. To je verovatno bio logor Hamelburg.

Na fotografiji su zarobljeni oficiri i poslata je kao dopisnica u Srbiju krajem 1942. godine iz logora u Nirnbergu (Oflag XIII B), kao što se može pročitati na poleđini. Sudeći po odeći, snimljena je znatno ranije, pa ću biti oprezan i dopustiti mogućnost da nije snimljena u Nirnbergu, nego možda i u nekom od logora u kojima je prethodno boravio. Dopisnicu je uputio je svojoj ženi  (a mojoj nani) u Užice, gde je živela nakon što su nju sa detetom proterali iz Strumice koja je bila u bugarskoj okupatorskoj zoni. Deda je jedan od dvojice u beloj uniformi, onaj što je više pozadi. 


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on December 29, 2016, 07:02:00 pm
О, па драги колега, мој отац и твој деда су се највероватније познавали. Мој отац ( мајка) је ужичанин. Негде на почетним странама ове теме поставио сам његова писма. Требало би да се види адреса у Ужицу. Ако не, поставићу неко где се то види.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: gekon on December 29, 2016, 10:35:32 pm
Dzumba, procitao sam vec temu od pocetka. Zapazio sam bio adresu - Milosa Velikog. U toj ulici je inace stanovao moj deda-ujak, on je bio ucitelj, a njegova zena isto uciteljica.

Postoje, inace, velike sanse da su na fotografiji koju sam postavio svi oficiri Uzicani, i da su se po zemljackoj osnovi i okupili za fotografisanje. Tako mi je nesto u secanju, ali ne usudjujem se da tvrdim, davno je bilo, deda je umro 1985.

Sutra cu staviti jos jednu fotografiju - i opet su Uzicani, samo ovoga puta podoficiri, medju njima i jedan moj rodjak. Reklo bi se po ovoj temi da su samo Uzicani bili zarobljavani  :) .



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on December 30, 2016, 08:23:36 am
Ove fotografije sam postavio ranije u nekoj drugoj temi, mada je ovo pravo mesto za njih. Ovom prilikom, ponavljam seriju.
...

U pitanju je sahrana nekog od naših zarobljenih oficira smeštenih u Oflag VI C. Na žalost nemam nikakve druge podatke.



[attachment=1]


[attachment=2]


[attachment=3]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on December 30, 2016, 08:25:42 am
Još nekoliko snimljenih istom prilikom.

[attachment=1]


[attachment=2]


[attachment=3]


[attachment=4]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 01, 2017, 12:30:58 pm
Ми ужичани смо повезани као црева... :laugh:... црногорско-херцеговача сорта... ;)


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: mali od palube on January 02, 2017, 05:22:57 pm
Sutra cu staviti jos jednu fotografiju - i opet su Uzicani, samo ovoga puta podoficiri, medju njima i jedan moj rodjak. Reklo bi se po ovoj temi da su samo Uzicani bili zarobljavani  :) .


Brat moga dede je takođe iz okoline Užica i bio je zarobljen u aprilu '41. Tetka ima par fotografija iz zarobljeništva pa kad ih skeniram postaviću ih ovde. Nakon povratka u Jugoslaviju vrlo brzo je umro od posledica boravka u logoru.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: gekon on January 04, 2017, 02:47:25 pm
Za Užičane treba posebna tema.  ;)

Nastavio bih priču moga dede, Rajka Bogdanovića.

Pešadijski bataljon je bila formacija od 1025 vojnika. Ogromnim delom bila je popunjena od rezervista, dakle od ljudi iz tog kraja. Od tog broja, koliko ih je bilo na večernjoj prozivci početkom (Aprilskog) rata, sutradan ujutru ih se odazvalo manje od 380. Ostali su dezertirali. Bilo je slučajeva da su vojnici ubijani iz zasede, prosto bi neko opalio iz nekog dvorišta i pobegao. Kada su nekoliko dana kasnije, sada već kao zarobljenici, sprovođeni kroz grad (Strumicu valjda), videli su da je čitavo mesto okićeno nemačkim zastavama. Govorio je kako nije mogao da se načudi kada su pre stigli da ih sašiju tolike.

Prevoz je bio kamionima kroz Rumuniju i govorio je o velikom prijateljstvu Rumuna u krajevima kroz koje su prolazili. U nekom mestu, zarobljenici potplatili su vozača da simulira neki manji kvar kako bi stigli da se snabdeju hranom koju su stanovnici tog mesta zatim počeli da im donose u količinama koliko nisu mogli da pojedu. Neka babi, koja je valjda ispekla pitu, trčala je za kamionom da je doda, kada je videla da ne može, od muke je bacila pitu u jarak.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: gekon on January 04, 2017, 03:22:10 pm
U samom logoru, najveći problem je, kako sam već naveo, bila ishrana. Nemci su imali različit tretman prema vojnicima iz zapadnih zemalja, naročito iz zemalja koje su im bile vojujući protivnici u ratu, jer su morali misliti i na to da će na njihove zarobljene vojnike biti primenjivan recipročan tretman. Za Crvenoarmejce međutim, to izgleda nije važilo.

Među zarobljenicima je bilo i alkoholičara i teških pušača, koji su teško podnosili period prinudne apstinencije. Naročito je, govorio je, teško bilo pušačima, teže nego alkoholičarima.

Pozorište je bilo utočište. Osobenost jugoslovenskih oficira (srpskih, zapravo, pošto su prilikom razvrstavanja zadržani u logorima zadržani samo 'Srbi i Cigani' -  Slovenci su, kako izgleda, bili u drugim logorima) bila je ta da bi prilikom dolaska u logor prva stvar koju bi konstituisali bila pozorište. Po tome su bili prepoznatljivi, kao što su Britanci bili prepoznatljivi po baštovanstvu, a Francuzi, pak, po uspostavljanju crkve. Rusi i Poljaci bi, opet, bili zaokupljeni pravljenjem pekara, pred kojima su uglavnom samo sedeli pošto najčešće nije bilo ničega što bi u njima pekli. Tako da je, ne bez ponosa, govorio da su oficiri BJV "bili najkulturniji".

Na fotografiji su zarobljeni jugoslovenski podoficiri i među njima rođak Ljubiša Bogdanović. Ljubiša se posle rata nije vraćao i ostao je u emigraciji (u Australiji) i video sam ga svega jednom, mnogo posle toga, tako da ne umem sa sigurnošću da ga identifikujem. Kao što se vidi po natpisu na poleđini, svi na slici su Užičani.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: gekon on January 11, 2017, 03:41:41 pm
Bilo je reči o vojnim karijerama oficira kraljevske vojske nakon povratka iz zarobljeništva. Opšti je zaključak da su prvih nekoliko godina pomogli da se prevaziđe nedostatak kvalifikovanog vojnog kadra, ali da su ubrzo penzionisani jer novi režim nije želeo da se na njih oslanja.

Među najistaknutijim vojnim biografijama - ako ne i najistaknutija - bila je Mioljuba Kičića, vojnog lekara, zarobljenika iz logora Osnabrik (ako se ne varam) . Kičić je penzionisan u činu general-majora, sa mesta načelnika Vojno-medicinske akademije. Bio je jedan od lekara koji su činili lekarski konzilijum tokom bolesti J. B. Tita u Ljubljani. Kičić je bio po specijalnosti endokrinolog, kao vojni lekar je imao velike zasluge u iskorenjivanju malarije i iskorenjivanju endemske gušavosti.

Bio je Vranjanac (da ne ispadne da su samo Užičani bili u zarobljeništvu :) )

Glumac Kičić je inače njegov unuk.

Na fotografiji (s kraja 1940. godine) je Mioljub Kičić, kao pukovski lekar u Strumici, u činu sanitetskog kapetana II klase. [attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on January 13, 2017, 10:22:16 pm
Вечина краљевских официра који су ушли у састав ЈНА из заробљеништва отишла је у пензију током 50-тих година,а мањи број током 60-тих. То да их држава није желела углавном није тачно и више је резултат субјективне процене тих људи и њиховог окружења. По причи мог оца који је доживео сличан епилог (отишао је у пензију 1957. године са 43. године) он и сви остали одлазили су пре свега јер су из војних академија пристизали нови, млади и школовани официри. Паралелно са отпустом краљевских официра, у знатно већем роју отпуштани су и партизански официр, углавном они који нису завршили војне школе или су били нижег образовања. Осим тога, војска се смањивала и нормално је да негде мораш да сечеш а то чиниш на старијима, мање образованим и условно речено "туђим" кадровима, школованим на други начин чија је оданост евенутално могла бити упина. Најмање је ту било идеологије. То што се касније то додавало је друго питање.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: zpetrov9 on February 01, 2017, 05:09:04 pm
Zarobljeni vojnici Vojske Kraljevine Jugoslavije. Snimljeno Novi Sad 1941. godine.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on February 17, 2017, 08:42:38 pm

Stalag XI B, smešten u blizini grada Fallingbostel u Donjoj Saksoniji, na severozapadu Nemačke.


[attachment=1]


[attachment=2]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: robertino on April 24, 2017, 05:36:25 pm
moj je djed je bio kako bi sad rekli ročnik u jkv, kad su došle švabe svi vojnici su uništili puške, kasnije je otišao u njemačku u logor odakle je uspio pobjeći i do kraja rata biti kod nekih švaba na selu.
ne znam u kojoj je jedinici bio ni u kojoj bazi, kao ni u kojem logoru, 


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on April 24, 2017, 07:20:31 pm
Мало ти је ова последња тврдња необична. Како то да је побегао од шваба, а онда завршио код неких шваба на селу. То у ондашњој Немачкој није било могуће - да илегално боравиш у неком селу а одбегли си ратни заробљеник. Биће да ти то или нису добро чуо или добро испричао.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: robertino on April 25, 2017, 11:44:45 am
Мало ти је ова последња тврдња необична. Како то да је побегао од шваба, а онда завршио код неких шваба на селу. То у ондашњој Немачкој није било могуће - да илегално боравиш у неком селу а одбегли си ратни заробљеник. Биће да ти то или нису добро чуо или добро испричао.

ja sam napisao kako mi je rečeno, da tražile su ga švabe vojnici, ali su ga ovi predstavljali kao da ne može pričati i da je njihov radnik od prije,


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: ViribusUnitis on April 25, 2017, 12:54:05 pm
Ti Nijemci koji su primili odbjeglog ratnog zarobljenika riskirali su život. Ako je priča istinita, ti ljudi su heroji.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: robertino on April 25, 2017, 02:12:46 pm
jesu za razliku od izdajnika generala koji ih je predao švabama, bez i jednog metka, (to se odnosi na to da nisu imali metke ni u puški ni u kasarni),
ne znam gdje je bio u vojsci, logoru i na radu


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on April 26, 2017, 11:20:17 am
Група подофицира-заробљеника из Сталага II A.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: VJ JV on May 08, 2017, 12:18:44 am
KINGDOM OF YUGOSLAVIA - NCOs AND OFFICERS
http://www.ebay.com/itm/KINGDOM-OF-YUGOSLAVIA-NCOs-AND-OFFICERS-ORIGINAL-PHOTO-/322507283585?hash=item4b16ee9c81:g:qqIAAOSwrhBZDf4G

KINGDOM OF YUGOSLAVIA - OFFICERS
http://www.ebay.com/itm/KINGDOM-OF-YUGOSLAVIA-OFFICERS-ORIGINAL-PHOTO-/222501791530?hash=item33ce23e72a:g:HZUAAOSwi7RZDf1M


(https://s7.postimg.org/ewxuuada3/yrt7r6y.jpg) (https://postimg.org/image/3kl9ci4l3/)imgurl (https://postimage.io/)certificity.com (https://certificity.com)

(https://s23.postimg.org/uf6b9ikor/s-l1600ety4746.jpg) (https://postimg.org/image/jfl3xwu9j/)upload a gif (https://postimage.io/)certificity.com (https://certificity.com)


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Rakan on May 19, 2017, 02:02:52 pm
Pozdrav svima, ovo je moja prva poruka na Palubi, gde sam pristupio istražujući ovu temu, koja mi je za sada dala najviše podataka na internetu u ovoj oblasti.

Moj deda je kao mobilisan vojnik zarobljen negde u Bosni. Zarobljeništvo je proveo u logoru koji je bio blizu Esena. Ukoliko je to tačno, to može biti samo Logor (Stalag) VI-J. Krefeld-Fichtenhain.
Preko dana je radio na imanju nemačke porodice u nekom selu, da bi u logor dolazio samo da prespava.
Ono što želim jeste da popunim neke praznine. Dede odavno nema, a priče kojih se ovlaš sećam davno sam čuo kao dete, da bih mogao da ih vratim u sećanje.
Pamtim samo da kada bi se deda posvađao sa babom ili nekim drugim iz kuće, ceo dan bi pričao na nemačkom, i naravno da ga niko nije razumeo. Jedino je tada koristio nemački. :) I par reči kojima je zamenjivao naše. Sećam se za ogledalo da je govorio špigl.

Deda je bio iz Lazarevca i zanima me u koju je diviziju mogao biti mobilisan i kada je ta mobilizacija morala da se desi? Kako je završio u Bosni? Gde je mogao biti zarobljen i kojim je putem došao do Essena u Stalag VI-J. (Najverovatnije). Ako nije bio u VI-J koji je najbliže Esenu, onda je mogao biti jedino u VI-F (Bocholt), koji isto nije daleko od toga mesta.
Kada bih mogao negde pronaći spiskove zarobljenika jedino bih tako bio siguran, ali i ovako sam prilično ubeđen u to.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on May 19, 2017, 08:33:54 pm
@Rakan спискове заробљеника ћеш тешко наћи. Боље потражи у породичној заоставштини неко дедино писмо из заробљеништва. На сваком од њих је печат који ће ти рећи у ком је логору био. Имаш примера у овој теми где сам ја и други постављали таква писма. Вероватно је променио пар логора. Тешко да је све време остао у једном. Такође, врло је могуће да је барем неко време стално боравио у неком селу, односно да се није увече враћао у логор. Такви заробљеници су обично спавали у неким сеоским магацинима и шталама (где је сигурно било боље него у логору),а дешавало се да спавају и у помоћним зградама домаћинства где су радили.

Како је завршио у Босни? На више начина. Можда је по мобилизацији био распоређен у неку јединицу која је током априлског рата, повалечићи се доспела у Босну. Иначе, неки општи план повлачења је и подразумевао извлачење у том правцу. Мој отац се са подручја Руме повукао са јединицом (пребазирао) у правцу Сарајева где је и заробљен. А можда је одмах био распоређен у неку јединицу у Босни, посебно ако је мобилисан раније. Зависи који је род војске био.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Rakan on May 20, 2017, 12:17:33 am
Deda je bio kao redovni vojnik u gardi u Beogradu a bio je i u Banja Luci. Pretpostavljam da je to pri pešadiji.
Koliko sam tražio po internetu, dovodim u sumnju i ova dva logora koja sam naveo, jer nisam našao podatke da je tamo bilo srpskih zarobljenika. Isključivo Francuzi, Poljaci...
Koliko vreme briše sećanja dokaz je i to što za logor VI-J ne postoji nijedan spomen, već samo pisani. Na njegovom mestu podignute su neke poslovne zgrade koje nisu nikad ni bile u funkciji.

Nemci su prilično pedantni i imaju masu tih podataka ali nisu to preneli i na internet, već se mora lično tražiti po njihovim arhivama (koje su potpuno dostupne), ali ne i na internetu.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: fazan on May 20, 2017, 07:32:25 am
Koliko sam tražio po internetu, dovodim u sumnju i ova dva logora koja sam naveo, jer nisam našao podatke da je tamo bilo srpskih zarobljenika. Isključivo Francuzi, Poljaci...

Информације на интернету нису увек тачне. Мој деда се јављао из XI–B, а на интернету се не спомиње да је тамо било југословенских заробљеника. Ми смо били изразито аграрна земља и највећи број наших заробљеника су били сељаци. Немцима су били добродошли да замене мобилисане мушкарце на сеоским домаћинствима. Само је мали број заробљеника заиста био у логорима, већина је била на тим сеоским домаћинствима. За XI–B се спомиње да је у логору било 2500, а по селима 80000.

Мени би било интересантно да знам у коју једницу је мој деда био мобилисан у августу 1940. и распоређен негде према Мађарској. Ради се о коњици, тако да није било баш пуно једница, посебно не у августу 1940.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: jadran2 on May 20, 2017, 12:13:09 pm
Koliko sam tražio po internetu, dovodim u sumnju i ova dva logora koja sam naveo, jer nisam našao podatke da je tamo bilo srpskih zarobljenika. Isključivo Francuzi, Poljaci...

Информације на интернету нису увек тачне. Мој деда се јављао из XI–B, а на интернету се не спомиње да је тамо било југословенских заробљеника.

Spominju se sljedeci zarobljenici....kako su okupirane njihove zemlje:"  .....zunächst polnische, später belgische, französische und jugoslawische, schließlich auch sowjetische Kriegsgefangene".


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on May 23, 2017, 10:41:53 am
Предраг Милошевић, до почетка рата диригент Београдске опере, диригује хором  заробљеника, с којим управо увежба једну народну песму. У Нирнбергу априла 1942. године.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Rakan on May 25, 2017, 11:22:23 pm
Veoma sam sretan što sam pronašao dosta bitnih podataka o dedi. Bez po muke.
Imaju podatke o svakom vojniku koji je zarobljen. Crveni Krst i Crveni Polumesec.

U vodu je palo sve što sam "znao" jer su svi ti podaci bili pogrešni. Moj deda je zapravo boravio u XIII b i XIII c stalagu. Na dan kada je zarobljen (14.4.1941) na taj dan je i oslobođen 1945.. Postoje podaci i ko ga je zarobio i gde, i kada se vratio u domovinu.
Ono čime bih voleo da produbim znanje ne mogu naravno da nađem u ličnim dokumentima, jeste šta se dešavalo u periodu od oslobađanja pa do kapitulacije Nemačke. Nepunih mesec dana i kasnije do povratka u domovinu.
Takođe me kopka i to ako je bio u XIII b i XIII c; XIII c je oslobođen 6.aprila 1945. a XIII b 16.aprila 1945. Kako je onda deda oslobođen 14.4.1945. Mada je to moguće obična birokratska zavrzalama.

Čitam ovih dana u Kolu (Pronedićevski časopis koji je izlazio za vreme okupacije),intervju sa ministrom unutrašnjih poslova, Milanom Aćimovićem, koji je bio u poseti našim zarobljenicima. Aćimovića su inače ubili partizani na Zelengori u sam smiraj rata 1945. kada je pokušao da se povuče zajedno s četnicima.
http://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp|issue:UB_00033_19420103|page:5 (http://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp|issue:UB_00033_19420103|page:5)




Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on May 28, 2017, 05:34:33 pm
Стави линк за сајат-базу података где си пронашао податке о свом деди како би други то могли да ураде.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Rakan on May 28, 2017, 06:27:54 pm
Ne postoji stranica na internetu, nego se ode u Crveni Krst u Službu traženja, i u roku od 2 minuta se sve dobije, nakon popunjavanja zahteva. Veoma brzo, efikasno, uz ljubazno osoblje.
Crveni Krst za Srbiju se nalazi u Siminoj 19, mada je za ovu službu ulaz iz 21 (dvorište). Preko puta je neka protestantska crkva.
Imaju podatke za sve naše vojnike.

Što se tiče vojnika iz Prvog Svetskog Rata to ima na sajtu Međunarodnog Crvenog Krsta i pretraga je veoma brza i laka. Dobiju se fotografije sa slikama predmeta ukoliko je logoraš posedovao i fotografijom dokumenta.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on May 28, 2017, 09:09:12 pm
Овај сајт на Интернету за војнике из Првог светског рата изгледа да има доста празнина. Нема мог деде и његовог брата који су били заробљени 1915. Видим по форумима да си и други жале.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: MOTORISTA on July 12, 2017, 11:17:12 am
Zarobljeni od strane italijana.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=5]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: MOTORISTA on July 12, 2017, 11:19:34 am
[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on July 13, 2017, 08:46:29 pm
Ко су ови са тробојкама на капама?


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Рашо on July 13, 2017, 09:07:24 pm
Ко су ови са тробојкама на капама?

Мислим да су то они који неће завршити у заробљеничким логорима. Лица задовољна, нигдје бриге, зебње и стрепње. Ускоро кућама па пушке у руке за берлинскога газду.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on July 14, 2017, 07:18:33 am
Ко су ови са тробојкама на капама?
Током 1942. године званични назив партизанског покрета био је НОП и ДВЈ. Припадници Добровољачке војске Југославије (партизани) носили су на капи југословенску тробојку или кокарду. Могуће је, да су  прва и друга фотографија настале 1942. г. негде у источној Босни а не у заробљеничком логору, али, без података о времену и месту, тешко је, међутим, било шта (у)тврдити.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Рашо on July 14, 2017, 08:22:11 am
Ко су ови са тробојкама на капама?
Током 1942. године званични назив партизанског покрета био је НОП и ДВЈ. Припадници Добровољачке војске Југославије (партизани) носили су на капи југословенску тробојку или кокарду. Могуће је, да су  прва и друга фотографија настале 1942. г. негде у источној Босни а не у заробљеничком логору, али, без података о времену и месту, тешко је, међутим, било шта (у)тврдити.

У опису фотографија стоји "Prigionieri serbi a Mostar nella primavera 1941". Дакле, службени италијански фотограф је снимио те фотографије непосредно по капитулацији, у Мостару.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on July 14, 2017, 10:19:08 am
Eеее… то је онда нова околност. На фотографији коју прилажем, један Геџа у позадини, пришио је готово читаву југословенску тробојку. Види се јасно да то није званични амблем прописане величине, већ, вероватно по заповести команде италијанске војске, смандрљана ознака ради распознавања заробљеника.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: ViribusUnitis on July 14, 2017, 02:28:23 pm
Možda je trobojka hrvatska. Na crno-bijelim fotografijama crvena boja ispada tamnije. Po principu "zavadi pa vladaj" okupator je naše vojnike odvajao po nacionalnoj pripadnosti i slao je u zarobljeništvo samo vojnike srpske (mislim i slovenske, nisam siguran) nacionalnosti. Ova trobojka je moguće bila privremena oznaka dok nisu "razvrstali" zarobljenike.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on July 16, 2017, 06:56:56 pm
Врло је могуће ово што каже Viribus Unitis. По причи мог оца они који су се изјаснили као Хрвати стављали су хрватску тробојку око рукава, а могуће је и да су неки стављали и на капу. Такве су Немци скоро одмах ангажовали као помоћну стражу око места где су били смештени заробљеници који су били предвиђени за траспорт у логоре. Не верујем да су италијани тражили да ико ставља југословенску тробојку јер су заробили припаднике Југословенске војске па за тим није било потребе.

У логоре од заробљених припадника Југословенске војске су послати Срби, највећи део Словенаца, Јевреји и спорадично, најчешће само активни официри, осталих националности из ондашње Југославије.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on August 29, 2017, 03:59:47 pm
.

Pozadi piše samo: " iz ropstva u Nemačkoj". Očigledno je neka proslava u pitanju, slava, Božić ...


[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: VJ JV on September 17, 2017, 10:44:36 am
[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on September 17, 2017, 01:20:00 pm
Zanimljiva fotografija - Jel bilo kakve tragove na drugoj strani, o tome gde je snimljena?


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: VJ JV on September 23, 2017, 09:16:50 pm
Ево извора..
http://www.ebay.com/itm/GERMAN-WWII-LARGE-YUGOSLAVIA-SERBIA-HIGH-OFFICERS-POW-PHOTO-/122720343415?hash=item1c92b3d577:g:4EUAAOSw~gxZtbI3


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: tectonic on October 30, 2017, 12:32:49 pm
Poštovani,

svaka Vam čast na ovolikom trudu i ovoliko informacija. Moj pradeda je bio pripadnik vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljeništvu u periodu od 1941-1945.godine. Želeo bih da saznam malo više informacija o svemu tome. Nažalost, on je preminuo 1991. godine, a ja sam bio dete tada (5 godina sam imao u tom trenutku), te nisam mogao da ga pitam detalje u vezi njegovog boravka u zarobljeništvu, koji me sada jako interesuju. Jedino šta imam je papir sa imenom logora u kojem je bio - Stalag 13A/D sa datumom zarobljavanja i datumom oslobadjanja. Moj otac pamti samo ime Nemca kod koga je pradeda služio. DRugih informacija nemamo.
Mene jako interesuje ova tema. Ukoliko neko može da mi pomogne u saznavanju nekih detalja, ukoliko ih uopste ima, bio bih mu jako zahvalan. Imali smo jednu njegovu fotografiju iz zarobljeništva, koja je nažalost izgubljena u bočnoj grani naše porodice. Ukoliko je ikad nađem, postaviću je ovde. Možda bude nekom od koristi.

Uputite me, molim Vas, i na literaturu kojom ste se rukovodili pišući ovde. Znam da, naravno, ne mogu da nađem pradedino ime u njoj, ali bilo kakve informacije o tom stalagu me interesuju.
Unapred hvala



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on October 31, 2017, 02:36:39 pm
Pozdrav i dobro nam došao na Palubu  :)


Ovo je zaista jako lepa tema kojoj je mnogo članova dalo veliki doprinos, neki od podataka koje tražiš su obrađeni ranije u temi pa predlažem da pročitaš ukoliko nisi do sada.

Ukoliko je tvoj pradeda bio aktivni pripadnik vojske KJ, sa podacima kojim raspolažeš neke podatke o njemu možeš dobiti u Vojnom arhivu ako se obratiš njima. Ukoliko nije, nisam siguran kako, možda neke podatke možeš da dobiješ preko Crvenog Krsta.

Po podacima tvoj pradeda je bio u nekoliko (verovatno više) logora Stalag 13A do 13D koji su bili u Bavarskoj.

Stalag XIII-A* Bad Sulzbach
Stalag XIII-B* Weiden/Oberpfalz
Stalag XIII-C* Hammelburg/Mainfranken
Stalag XIII-D* Nuremberg-Langwasser


Ja mogu da ponovim fotografiju iz Stalag-a XIII-B koju sam ranije postavio u temi, možda je nekim pukim slučajem na njoj, ukoliko znate kako je izgledao.

[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on October 31, 2017, 07:51:08 pm
Неки дан, за јефтине паре, на Сајму књига купио сам књигу аутора Милета Бјелајца "Генерал Душан Пандуровић - Живот и сведочења", издавач "Институт за новију историју Србије".. Осим бележака - дневника из Балканских и Првог светског рата ова књига на преко 2/3 садржи белешке, односно ауторово аутентично сведочанство о збивањима у официрским логорима где је боравио, посебно о догађањима, превирањима и сукобима међу генералима ВКЈ у заробљеништву. Занимљиви су и описи ("брзи портрети) команданата армија из "Априлског рата".

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: tectonic on November 01, 2017, 09:34:14 am
Hvala puno, Dreadnought
Pokazaću sliku danas ocu, možda ga on prepozna. Pradeda nije bio aktivni pripadnik vojske. Slom Jugoslavije ga je zatekao kao običnog vojnika, te se možda moja potraga tu završava. Sve podatke o tome crpim iz jednog jedinog lista koji je moj deda, njegov sin, dobio od Crvenog krsta u cilju dobijanja "legendarne" ratne odštete na kome je naveden datum mobilisanja/demobilisanja + ime logora u kome je bio. To je, nažalost, sve. Imamo još poneke fragmentarne informacije koje se prepričavaju u porodici, kao što je npr. ime Nemca kod kog je pradeda služio. Zajedno sa njim u ropstvu bilo je još nekoliko ljudi iz našeg sela, ali su svi umrli (pradeda je bio 1906.godište), pa nemam više koga da pitam.
Moj deda, njegov sin, umro je ove godine. On je znao dosta informacija, ali ga nažalost nisam mnogo o tome pitao - zbog čega se sad kajem. Ponekad je o tome pričao, ali sam neke detalje i zaboravio.
Uglavnom - kao mesto demobilizacije/zarobljavanja navodi se Gračanica, pretpostavljam na Kosovu. Međutim, priča koja kruži u našoj porodici ide ovako - Nemci su izdali proglas u Trsteniku te 1941. godine u kojem pozivaju svo sposobno muško stanovništvo određenih godina da se jave u Trstenik. Tu ih zarobljavaju i vode stočnim vagonima u Nemačku. Jedan čovek iz našeg sela je uspeo čak i da pobegne i vrati se kući, ali se krio do kraja rata. Pradedu je do Trstenika ispratila njegova supruga, zajedno sa njihovim sinom (6.detetom)koji je bio beba. Ostalo petoro dece bilo je kući. Verovatno da to nije bio usamljen slučaj - ispraćaj muževa, jer za isti slučaj znam i sa majčine strane (ispričaću Vam tu priču sledeći put). Prababa je, hvala Bogu, dočekala sa svo šestoro dece kraj rata, kao i njegov povratak iz Nemačke i živeli su posle toga još dugo.
Izvinite na duženju - hteo sam samo da kažem da se posle sloma Jugoslavije, koji je njega dočekao po mom tumačenju u Gračanici, on vratio kući, te je kasnije bio zarobljen.
Pozdrav


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on November 01, 2017, 12:03:57 pm
Часопис 'Коло' радо је удовољавао потреби усамљених срдаца за дописивањем, објављујући повремено на својим страницама огласе личне природе.

[attachment=1]
Било је и тада љубави и удварања. Писама и цвећа. Увојака косе и детелине са четири листа. Фотографија са посветом... За дуго сећање. И излива осећања кроз песму. Али да не причам даље, нека се то прочита из одломка писма једног заробљеника које је упутио извесној госпођици.

Ој селе малено
Дај ми срце злаћено
Ручице Твоје две
И очи прекрасне…




Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Žika on November 04, 2017, 10:12:55 pm
Поздрав! У првом реду у средини седи армијски генерал Милорад Петровић - Лорд. Да ли неко препознаје двојицу генерала који седе до њега?


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on November 04, 2017, 10:28:48 pm
Много је ситна фотографија. Не виде се добро ни ознаке чинова на рукаву. Рекао бих да је овај лево, са шапком армијски генерал.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Žika on November 04, 2017, 10:35:04 pm
Ја се двоумим да ли је бригадни или армијски због звезде у средини. Ни на оригиналу се не види добро.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on November 05, 2017, 04:31:56 pm
Ja bih se složio sa Džumbom. Deluje da je ovaj levo armijski, onaj desno brigadni.

Ali ja bi obratio pažnju i na još dvojicu, drugi sa leve i drugi sa desne strane Lorda.

Drugi sa desne strane - na kapi kao da ima zlatne trake, a onaj drugi sa leve je dovoljno star  :laugh:




Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on November 05, 2017, 04:38:32 pm
То сам и ја мислио. У књизи "Генерал Драгиша Пандуровић - Живот и сведочења" аутора Милета Бјелајца, има једна фотографија Лорда са групом других генерала.

Да ли неки од ових личи на оне са претходне фотографије просудите сами.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: jadran2 on January 31, 2018, 08:38:30 am
Evo zarobljenika, pripadnika Jadranske divizije sa svojim transportnim konjima
[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: jadran2 on January 31, 2018, 08:45:57 am
Prema podacima, radi se o napredovanju njemackih snaga i u suprotnom pravcu sprovodjenje zarobljenih vojnika. Lokacija nije navedena.
[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: jadran2 on January 31, 2018, 08:59:11 am
Mozda je ovaj film vec bio postavljen; ako je moze se izbrisati.

https://youtu.be/wpNqYNQmm-E


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on February 17, 2018, 04:43:06 pm
Војна легитимација која је важила за бивше југословенске ратне заробљенике, издата по пропасти Немачке, од власти западних земаља победница – појединцима који су одбијали повратак у земљу под комунистичком влашћу.

[attachment=1]
[attachment=2]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on February 17, 2018, 04:59:26 pm
Група ратних војних заробљеника у Немачкој за време Другог светског рата. – Локација непозната.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on February 17, 2018, 10:48:32 pm
Фотографија коју је овај генерал послао из зарољбеништва највероватније породици. (на полеђини је отисак логорске цензуре).Купљена је на бувљаку испред Цветкове пијаце. Да ли неко може да идентификује овог генерала. Упоређивао сам са фотографијама које имам у неким књигама. Мало ми личи на генерала Пандуровића, али нисам баш сигуран.
[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Žika on February 19, 2018, 08:43:38 pm
У питању је бригадни генерал Петар Петровић.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on February 19, 2018, 10:16:01 pm
Хвала Жико. Имали још негде његових слика?


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on February 21, 2018, 11:01:33 am
Мало ми личи на генерала Пандуровића, али нисам баш сигуран.
Генерал Драгиша Пандуровић заробљен је од Немаца током априлског рата. Пребачен је у логор у Варбургу, затим у Нирнбергу (потписao jе декларацију). Од 1942. године до краја рата био је у заточеништву у Оснабрику.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on February 21, 2018, 08:22:15 pm
Да, прочитао сам и имам његову књигу "Живот и сведочења". Мени је била јако занимљива, како опис логорског живота из угла једног генерала, тако и описи карактера његових колега, као и појединаца из противничког "прокомунистичког" табора.
[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on February 22, 2018, 11:49:35 am
Хвала Жико. Имали још негде његових слика?

Ovo sam naso na neki nemackog Hamelburg sajt pre nekoliko godina

(http://[attachment=1])


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Žika on February 22, 2018, 12:09:22 pm

Хвала Жико. Имали још негде његових слика?

Ја сам ову исту слику видео у књизи М. Бјелајца Генерали и адмирали. Друге нисам видео.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on February 22, 2018, 12:13:11 pm


i ovu

(http://[attachment=1])

Mislim i da imam i neku u moju kolekciju - pokazati cu kad nadjem


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Žika on February 22, 2018, 12:19:18 pm
Овај генерал ми личи на Михаила Бодиа, али нисам потпуно сигуран.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on February 22, 2018, 01:14:43 pm
Имали још негде његових слика?
[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on February 22, 2018, 08:49:48 pm
Да ли се генерал Петар Петровић вратио после рата у Југославију?


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: jadran2 on March 17, 2018, 03:49:52 pm
Talijanski izvor navodi da se radi o Grckoj....?
[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: robertino on April 24, 2018, 12:44:05 pm
kao što sam bio rekao dida mi je bio u logoru u njemačkoj, zanima me koji je logor na rijeci, (nešto kao Jasenovac)
ili ima li netko ovaj popis što je stavio vitez koja  (https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,7611.60.html)na google mapu


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: munze77 on May 12, 2018, 07:13:46 pm
zdravo drustvo,vec duze vreme istrazujem ali skoro bezuspesno za STALAG 17-A Kajzestajbruh,Austrija.Ima malo informacija na netu jer sam misljenja da je monopol Amerike na sam naziv zbog njihovog filma Stalag 17.Deda(otac moje majke) proveo je u tom lageru oko 4 godine,od trojice brace njega je rat docekao u Mostaru kao vojnika,sledece sto znam je da je iz Stalaca vozom prebacen u lager.Kao sto Fazan napisa mi smo bili agrarna zemlja pa stim dane je provodio kod nemca u njegovom domacinstvu,oko stoke ,na njivi jer posedujem preko 20 fotografija koje je on slao kuci svom ocu na kojima se vidi zivot na toj farmi.Fotografije su od svih potomaka kod mene jer sam ja najvise pokazao interesovanje da razjasnim neke od njih,trenutno nisu kod mene ali sledi nastavak pa cu ih i objaviti.Iz secanja jer deda vise nije ziv znam da je pricao da se vlasnik kao i ukucani lepo ophodili prema njemu,po zavsetku rata Nemac  mu je predlagao da ostane kod njega posto je ostao bez sina(poginuo negde na ruskom frontu).Najstariji od njih troice brace poginuo je negde na Zelengori pod komandom Bosidara Boze Ivanovica(oca pisca Ivana Ivanovic koga je rat zateko u Splitu kao kapetana) ,a najmladji je takodje bio u cetnicima i preko italije ,zavrsio u Engleskoj gde je i umro,prvi put posle rata su se videli moj deda i njegov brat 1989 na Surcinskom aerodromu(oko 50 godina ).Ja sam na manje od 400km od 17-ce cak mislim da imam i naziv sela gde je bio,tako da ove godine planiram,kad prikupim slike i jos informacija obidjem to selo,Nastavak sledi...


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on May 16, 2018, 05:40:59 pm
Знимљиво...чекам наставак твоје приче.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on June 03, 2018, 12:36:26 pm
"Logorasi" - Mala knjižica u četiri dela tako da se može staviti ovde.



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on June 04, 2018, 08:25:30 pm
Само сам мало, на брзину погледао и видим да је занимљиво. Колико видим ради се о људима који су депортовани у Матхауезен. Штета што се сећања логорша нису систематски прикупљала.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on June 19, 2018, 02:18:41 pm
Ovo je jedna mala fotografija vojnika Kraljevske vojske.
Nema detalja, ali izgleda da su zarobljeni.
Fotografiju je verovatno slikao njemac sa kamiona.
[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: LXV on November 18, 2018, 05:44:46 am
Nemacke slike, Logor Osnabrik, Septembar 1941


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on May 29, 2019, 01:19:39 pm


Stalag XI B, smešten u blizini grada Fallingbostel u Donjoj Saksoniji, na severozapadu Nemačke.


Isto Stalag XI B, fotografija snimljena jula 1943. godine.


[attachment=1]



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on May 29, 2019, 01:21:20 pm


Ponovo Stalag XI B, ovog puta snimljeno jula 1944. godine.



[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on July 09, 2019, 10:30:42 am
Ранђел Ј. из П. дуго је службовао у Оџацима. У оџачком друштву чуо је причу, коју ћу ја, ма и у кратко, препричати.

'Злата Циганин био је примаш тамбурашког оркестра из Дероња. Као редов војске Краљевине Југославије, мобилисан је 1941. године на фронт где је доспео у немачко заробљеништво. Понуђено му је да буде ослобођен ако се изјасни као мађарски Циганин. Злата није прихватио понуду.'

А ја бих додао још и ово: 'Част и слава Злати, српском Циганину из Дероња.' Шором шајке а Дунавом чезе…


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on July 09, 2019, 06:19:10 pm
Било је још таквих часних људи. Скро сам прочитао и мемоаре генерала Пандуровића. И он помиње неке који нису били Срби али су остали са Србима. У заробљеништву је остао и значајан број Словенаца.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on July 31, 2019, 09:00:07 am
Jugoslawische Kriegsgefangene vor Belgrad.
Fotograf: Gerhard Gronefeld.
Jugoslawien, 1941.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on September 11, 2019, 02:48:32 pm


Proleće 1941., snimljeno po zarobljavanju, verovatno Novi Sad.



[attachment=1]





Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on September 13, 2019, 01:15:38 pm


Novi Sad, april 1941. godine. Oprema zarobljene Jugoslovenske kraljevske vojske.



[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on October 21, 2019, 08:41:54 am
Доручак на трави. У потпису слике: Аugust 1941, serbische Kriegsgefangene.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Topola on November 06, 2019, 04:11:49 pm
[attachment=1]

1945.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on November 06, 2019, 08:05:18 pm
Рекао бих да су на овој последњој слици бивши ратни заробљеници који се враћају у земљу. Судим то по натписима на вагонима и безбрижном ставу и осмесима војника.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on November 07, 2019, 08:56:59 am
Ослобођење Југословенских Краљевских војника 1945.

https://www.youtube.com/watch?v=jMppn05N9yc


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on March 19, 2020, 03:55:13 pm


Fotografija bez podataka i logorskog pečata na pozadini, grupa zarobljenika.



[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on April 26, 2020, 12:29:31 pm


Potvrda o uplati pretplate na novine i časopise u logoru(?) u periodu 15. X. - 15.XI.1941. godine ratnom zarobljeniku Vladimiru Kridnjevu  - kgt. 2701 - Oflag IV-C u Koldicu (Zamak Koldic (https://en.wikipedia.org/wiki/Oflag_IV-C)). Uplatilac (u beogradskom Generalnom zastupništvu za distribuciju novina i časopisa) Vera Kridnjev, Mileševska 31. Beograd.



[attachment=1]




Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on April 26, 2020, 12:32:23 pm


Isto, i istom primaocu, potvrda o pretplati u periodu 25.XI. - 25.XII.1941. godine.



[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Žika on April 29, 2020, 06:51:49 pm
Заробљеници у Нирнбергу 1941. У средини седи дивизијски генерал Душан Трифуновић.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on May 12, 2020, 11:14:04 am


Grupa zarobljenika, Stalag XVIII C, Markt Pongau, Austrija, 19.07.1943. godine.



[attachment=1]


[attachment=2]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on May 17, 2020, 09:32:54 am
Нирнбершки логор. Насловна страна листа 'Коло', за 28. 3. 1942.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on May 17, 2020, 12:45:02 pm


Fotografija iz decembra 1941. godine, Oflag VD u Offenburg-u.


[attachment=1]



"Svečani ručak nastavnika i slušaoca "Komerzijalnog tečaja""


[attachment=2]



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on May 25, 2020, 09:46:51 am


Grupa jugoslovenskih zarobljenika neutvrđenog logora.



[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on May 25, 2020, 09:48:38 am


Još jedna grupa zarobljenika iz istog neutvrđenog logora.



[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on May 25, 2020, 10:09:15 am
Српски официри у заробљеничком логору Офлаг VI C, год 1942.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Rakan on May 30, 2020, 04:59:30 pm
(http://[attachment=1])


Ne znam koliko je bilo mogućnosti za ljubav, ali da je bilo, bilo je i toga.
Ova knjiga je jedan od dokaza. Objavljena je pre dve godine, a ne postoji srpski prevod, i ako je centralna tema srpska vojska u zarobljeništvu.
Knjiga naravno može da se kupi preko specijalizovanih stranica (Amazon...) na nemačkom i engleskom.

Sve počinje tako što Volfgang, koji je 1944. godište, raste kao crna ovca u porodici. Veoma se razlikuje od svojih rođaka koji su mahom plavušani, kao i njegova sestra Inge. On je tamne kose i tena, ali dobro. Pričaju mu da liči na neku babu Martu..
Čak mu se i turski gastarbajter obraća kao "zemljaku" i pita ga kad će nazad kući u Anadoliju?!?

Kada su se pojavili testovi za utvrđivanje DNA, on i sestra rade test i utvrđuje se da su oni zajednički po majci, ali ne i po ocu, i tada kreće zanimljiva potraga za ocem...

Ima divnih fotografija u ovoj nevelikoj knjizi, i oslikavaju život naših vojnika u zarobljeništvu i nemačkih seljana.

U potrazi za nepoznatim ocem - Volfgang Pechold


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on June 10, 2020, 01:49:11 pm


Još jedna grupa zarobljenika iz istog neutvrđenog logora.

Isto ...


[attachment=1]




Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on June 10, 2020, 04:38:06 pm
(http://[attachment=1])


Ne znam koliko je bilo mogućnosti za ljubav, ali da je bilo, bilo je i toga.
Ova knjiga je jedan od dokaza. Objavljena je pre dve godine, a ne postoji srpski prevod, i ako je centralna tema srpska vojska u zarobljeništvu.
Knjiga naravno može da se kupi preko specijalizovanih stranica (Amazon...) na nemačkom i engleskom.

Sve počinje tako što Volfgang, koji je 1944. godište, raste kao crna ovca u porodici. Veoma se razlikuje od svojih rođaka koji su mahom plavušani, kao i njegova sestra Inge. On je tamne kose i tena, ali dobro. Pričaju mu da liči na neku babu Martu..
Čak mu se i turski gastarbajter obraća kao "zemljaku" i pita ga kad će nazad kući u Anadoliju?!?

Kada su se pojavili testovi za utvrđivanje DNA, on i sestra rade test i utvrđuje se da su oni zajednički po majci, ali ne i po ocu, i tada kreće zanimljiva potraga za ocem...

Ima divnih fotografija u ovoj nevelikoj knjizi, i oslikavaju život naših vojnika u zarobljeništvu i nemačkih seljana.

U potrazi za nepoznatim ocem - Volfgang Pechold

Занимљиво је то што је неко то описао у књизи. Било би добро када би то превели.
Да је веза између наших (као и других) заробљеника са немицама било је сигурно. И мој отац који је био у заробљеништву је причао о томе. Он се додуше дружио са неком францускињом (звала се Мари Клер, имам и њену слику са љубавном поруком мом оцу) која је била на раду и Немачкој (град Констанц).


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Rakan on June 12, 2020, 10:14:20 pm
Вероватно једина књига која се на иоле озбиљнији начин бави животом наших ратних заробљеника, јесте књига сведока, нашег познатог писца Стевана Јаковљевића. Ликови у сенци из 1956.
Јаковљевић на веома упечатљив, и за критику не баш "уметнички" начин, описује животе у логорима од Албаније, Италије, па до Немачке.
Оно што се мени није свидело јесте превелика политизација свега тога, јер је оно што је у овом обимном роману најдоминантнији мотив, заправо међусобни рат који су у логорима водили официри комунисти који су подржавали Тита, и официри који су остали верни краљу Петру и који су подржавали Дражу.
Наравно да се у то не може сумњати, јер је дело аутентично, али вероватно би било другачије да постоји и друга страна медаље.
Јаковљевић наступа са места наратора који је очигледно наклоњен комунистима.

Свако ко иоле жели да уђе у тему и причу о нашим ратним заробљеницима, морао би и ово да прочита.

Подаци о путешествију по поробљеној Европи које фактографски представља Јаковљевић су довољни сами по себи да би се ова књига проучила и направила извесна мапа, на чему ћу дефинитивно порадити..


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on June 22, 2020, 02:47:14 pm
Ја сам књигу "Ликови у сенци" Стевана Јаковљевића први пут прочитао још пре 50-так година као ђак гимназије. Помињао сам је дискусијама на овом форуму. Он је ипак прилично тачно описао догађаје у заробљеништву, с тим, да је свакако водио рачуна прво о томе где се налазио када је писао књигу (ФНРЈ, нова социјалистичка Југолсавија) а друго о  страни за коју је и сам навијао. Како год књига је добра, занимљива и сведочи о историјским догађајима на један посебан, "уметнички" начин. Као и "Српска трилогија", уосталом.

За разумевање и виђење истих догађаја (барем делимично) са "друге стране" у заробљеничким логорима препоручио бих књигу: "Генерал Драгиша Пандуровић - Живот и сведочења", аутора Миле С. Бјелајац, издавач Институт за новију историју Србије, Београд 2007.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: ZORZ1969 on October 12, 2020, 09:56:11 pm
Pozdrav svima!
Uspeo sam da sačuvam od zaborava, jedino svedočenje mog dede kada je bio zarobljenik u STALAG IIIB.
Voleo bih da znam njegovu istoriju i tajne.
Na njoj su urezani više od 50 imena zatvorenika i njihov broj zarobljenika.
Ne znam pod kojim okolnostima je uhapšen ni kad. Pripadnik VKJ.
Ziveo tad u Beogradu i tamo se vratio duboko promenjen.
Ziveo pod jakom strahu posle rata.

Zorz


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on October 30, 2020, 07:37:49 pm
 ZORZ1969@ нисам баш схватио у чему је била његова тајна?

Такође, да би ти неко овде помогао да "дешифрујеш" нешто мораш то и поставити. За почетак како се зове. Видим да имаш гитару на којој су неки потписи али се сами потписи не виде. Такође наводиш заробљенички логор STALAG IIIB. На овом форуму у овој теми имаш списак свих заробљеничких логора. Такође, колико видим твој деда је био активни подофицир (наредник). Барем према приложеној фотографији.  У Војноисторијском институту (или како се већ сада зове) су сачувани досијеи активних припадника ВКЈ. Покушај да дођеш до копије тог досијеа да би видео кретање у служби свог деде. Такође у Службеном војном листу (којих имаш по архивама) можеш потражити податке о унапређењима н и другим стварима о твом деди.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: ZORZ1969 on November 02, 2020, 01:03:05 am
dzumba@:

Po vasem savetu, raspitacu se.

Evo dodatne fotke...

Uspeo sam da desifrujem ovo:

1. MATIJA 56504
2. NIKOLA (KUHINJSKI) RAKOCEVIC
3. REBRIC
4. Ruds J. Dunjko 57231
5. VUKADINOVIC KOSTA
6. MEZNARIC (SILJO) 57329
7. VJEKOSLAV CAKLOVIC 56991
8. RADOVAN TRIVA
9. DRAGIC SLAVKO 57501
10. DJORDJEVIC 57162 ili 57167
11. DUDI
12. MISA
13. BIBR JOSIP
14. OLGA
15. J.KARLOVIC 57001
16. VIKTOR VIDA 15001
17. KOVAREVIC 57047
18. LONCAR 56499
19. MIRKOVIC RAD...SLAV
20. TISLIC DRAG. 57156
21. HERGOVIC MIJO 56489
22. ...........56481
23. ZUKER JOSIP 56696
24. JOSIP PAIC
25. STEVO VUCETIC 55502
26. BLAGOJE MARJANOVIC mose !!!
27. CAÏD
28. V.PLAVSIC 57498
29. vive Petain
30. PERGER IVAN 57645
31. 1-4-42
32. F.SERRES
33. PALOC....15056
34. STERN SANDOR
35. V.BOKUN muzicar
36. ...... DESPATY NEVERS

Jos dosta imena nemoze vise da se vide.

Znam da se deda bavio tamo o poljuprivredu. Sigurno su igrali fudbal sa Blagojom Marjanovicom!

Bilo je to u aprilu 42.

Ko ima informacije oko broja zarobljenika ima najvise izmedju 55502 i 57645.
Dve su 15001 i 150506.
Nekoliko su hrvata, francuzi.
Imena su neka na latinicom, nekad na cirilicom narezani.

Zorz.




















 


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on November 02, 2020, 11:02:37 am
[attachment=1]
[attachment=2]
На полеђини:
An Frau – Vera Poznanović – Ujvidek – Beldy utca 4/II - Ungarn
Аbsender – Ing Major – Nikola Poznanović - KGF № 834 – Oflag XIII B – Hammelburg…
(Фотографија преузета са Web sajtа – Kupindo.com)


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on November 02, 2020, 11:15:29 am
[attachment=1]
Офлаг ВД Офенбург – Баден. Божић – 1941.
'Коло', број 8. год. 1941.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on December 01, 2020, 01:33:10 pm




Grupa zarobljenih oficira u neutvrđenom logoru, na pozadini fotografije nema podataka.



[attachment=1]



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: MOTORISTA on January 17, 2021, 03:19:39 pm
субота, 16.01.2021.
Димитрије Буквић

Сећање на живот иза бодљикаве жице

Резервни коњички потпуковник Моша Меворах, аутопортрет
[attachment=1]

Да ли због тога што се окончао капитулацијом, или зато што је трајао свега једанаест дана, Априлски рат је, чини се, прилично скрајнут у српској култури сећања. Оружани „блицкриг” сила Осовине, којем се Југословенска краљевска војска неуспешно супротставила, започео је 6. априла 1941. а завршен је већ 17. априла, окупацијом Краљевине Југославије и одвођењем њених војника у заробљеништво. Будући да се ове  године навршава осам деценија од Априлског рата, „Политика” отпочиње серијал с намером да на основу историјских сведочанстава подсети на неке од бранилаца отаџбине. Започећемо га причом о Моши Мевораху, београдском Јеврејину чијим ће цртежима насталим у немачком заробљеништву 1941–1945 бити илустровани ови текстови.

Како би прекратио дане заточеништва у Офлагу XIII-Б и Оснабрику, Моша А. Меворах (1890–1982), тадашњи потпуковник поражене Југословенске краљевске војске, почео је да црта портрете својих ратних другова. Није ни слутио да ће на тај начин оставити вредно историјско сведочанство о заробљеницима који су после Априлског рата и слома Краљевине Југославије допали немачког заробљеништва. Уједно, његови реалистички цртежи одају и причу о свестраности овог ерудите, ствараоца и ратника.

Моша А. Меворах рођен је у Београду, где се школовао и студирао права. Упоредо је учио да слика, најпре код сликара Михаила Петровића, а потом и на Техничкој високој школи у Бечу, где је похађао и Експортну академију. Између два светска рата радио је као трговачки заступник, истовремено се бавећи цртањем, музиком и ангажманом у јеврејској заједници у Србији. Из његовог брака са супругом Видом изродиле су се ћерке Естер и Луци.

Поврх свега, у војној служби је провео безмало четири деценије – од 1912. до пресељења у Израел 1949. године. Учествовао је у оба балканска и светска рата. У Првом светском рату се, између осталог, у униформи српске војске борио око Београда и на Солунском фронту и повлачио се кроз Албанију. Овај Јеврејин који је бранио Србију добио је споменице за ратове 1912. против Турске и 1913. против Бугарске, албанску споменицу и златну медаљу за ревносну службу.

О свему овоме дознајемо из аутобиографских бележака Моше Мевораха, у којима он наводи да га је у освит Априлског рата 1941. Коњичка команда упутила у штаб Врховне команде на расположење Југословенској краљевској војсци. Капитулација га је затекла у униформи, на Палама, изнад Сарајева. Потом је одведен у немачко заробљеништво где је провео четири године, до ослобођења 5. фебруара 1945. Преживео је захваљујући одредби треће Женевске конвенције о поступању са ратним војним заробљеницима.

„У Немачкој смо се укрцали у воз 20. фебруара (1945). Овај транспорт приспео је у Београд 20. марта 1945. где сам се вратио својој породици, која је провела четири године у избеглиштву у Албанији, а вратила се у Београд два месеца пре мене”, забележио је Меворах.

Нажалост, Мошин отац Аврам Меворах није доживео крај рата. У родном Београду су га 1943. нацисти усмртили отровним гасом, за време преноса из Болнице трговачке омладине у којој је лежао болестан. Иначе, Мошина мајка Естер је преминула још пре рата 1935. године.

Моша Меворах је 1947. преведен у армију новонастале социјалистичке Југославије у чин резервног коњичког потпуковника. Почео је да ради портрете и цртеже за Државно издавачко предузеће „Дизјуг”. Портретисао је и Иву Андрића и Петра Коњовића, а цртеже је излагао у Павиљону „Цвијета Зузорић”. Затим се 1949. сели у Израел с породицом, где наставља да се бави илустрацијом и сликањем. Тамо је и преминуо, 1982. у Рамат Гану.

Највећи део од преко 600 портрета својих ратних другова које је Моша Меворах нацртао у заробљеништву послат је њиховим породицама. Изузетак је 19 цртежа и један аутопортрет који се чувају у Јеврејском историјском музеју у Београду.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: MOTORISTA on February 28, 2021, 06:10:09 am
субота, 27.02.2021.
Димитрије Буквић

Дневник наредника и шифрована писма

[attachment=1]

„Драги сине, жива сам, јуче сам вршила жито, па да знаш какав јад ме све снађе, да за њих двоје (другог сина и ћерку) не чујем ништа, Митар је кумов са њима, а Милан је отишао код нашег Недељка”.

Ово писмо је послато 3. августа 1944. из Банатског Душановца у логор Штамлагер 4а у немачком граду Хонштајну. Упућено је ратном заробљенику Ђорђу П. Куљићу (1915-1988), активном нареднику самосталног батаљона артиљеријског пука гарде Југословенске краљевске војске. Из тог писма, које је написала Куљићева мајка Јована, дознајемо да су у својим препискама заточеници у Немачкој и њихови сродници у отаџбини користили шифре, јер су логорске управе надзирале и цензурисале коресподенцију. Тако се формулација да је „Митар кумов с њима” односи на то да је дотични отишао у партизане, а израз „Милан је отишао код нашег Недељка” значи да су, шифровано речено, обојица – стрељани.

Ово писмо, уз дневничке белешке и фотографије Ђорђа П. Куљића, нашој редакцији је недавно уступио његов син Тодор Куљић, социолог и професор београдског Филозофског факултета у пензији. Његов отац Ђорђе заробљен је 23. априла у Ужицу а као ратни заробљеник искусио је и принудни рад. Тако је најпре до октобра 1942. радио у Сауердорфу у Саксонији на сељачким имањима, а затим и у фабрици „Auto-Union Sebnitz”. Као накнаду за рад примао је месечно код сељака осам, а у фабрици 15 рајхсмарака. Ослобођен је 8. маја 1945. године. После рата је радио као књиговођа, а затим као економиста и финансијски инспектор у Служби друштвеног књиговодства у Зрењанину. За собом је оставио синове Тодора и Недељка, социологе, и ћерку Наду, вирусолога.

Изводи из дневника Ђорђа Куљића, иако писани у вихору рата и често телеграфски сведени на свега неколико речи или кључних реченица, пружају увид у бурне догађаје – од немачког бомбардовања Београда до транспорта заточеника. При том, сажетост им само даје на драматургији. Тако из ових белешки дознајемо и следеће:

„6. април, недеља, бомбардован Београд, повлачење из касарне за Кошутњак, ноћу за Кумодраж, даље Хумка, Ваљево, Косјерић, време гадно, снег и магла. 14-ог у Ужицу остајем са команд. самост батаљона кап. 1. класе Т. Стефановићем... У Ужицу била борба, заузели га 15-ог Немци, говори се о капитулацији, у 7 ч. излазимо из воза ради предаје, разоружавају нас и терају на станицу, ја побегнем из строја са рез. поручником Аџаловићем и преноћимо код једног сељака... 16-ог пешке за Црну Гору преко Прибоја са намером да се састанемо са трупама које можда до грчке границе држе фронт.”

Посебну драматуршку црту овим записима дају настојања њиховог аутора да не допадне шака окупаторским војницима после капитулације југословенске војске, потписане 17. априла 1941:

„18-ог (априла) примам плату 3.500, Немци скупљају и робе нашу војску, ја опет бежим према Косову, стигнем у путу Арнаутина са 2 коња и јашемо на голим коњима... 19. на Велику Суботу долазимо у Сјеницу, много војске наше и немачке, Арнаут отишао, крећем са другом за Нови Пазар, Арнаути пуцају на војску, говори се да се не може проћи од Арнаута... 21-ог пешке преко Јавора за Ивањицу по киши ноћу, 22-ог за Ужичку Пожегу. Истога дана у Пожези наређење да сваки иде кући, официри да иду за Београд. Распуст је саопштио дивиз. ђенерал Стаменковић, 23-ег стижемо у Обреновац, Немци скидају војску са воза.”

Тако је наредник Куљић ухапшен. До јуна је с другим заробљеницима држан у касарни на Дедињу у Београду, где су у мају неко време боравили и енглески заточеници, а потом је транспортован у немачки логор:

„7. јуна, субота, уочи Духова, одоше кући они који су се писали у Црногорце, одлази и Раде (брат), ја закасним изаћи и тако останем. 19. јуна полазак за Немачку из Топчидера, 20. у Загребу добили пексимет, качкаваљ и маст, 21-ог у Грацу супу, хлеб и кобасицу, 22-ог у Салцбургу кафу, 23. долазак у Милберг, купање и пелцовање”.

За судбину браће Радета и Недељка, Ђорђе Куљић се распитивао у писму мајци Јовани јануара 1944. Том приликом је написао и да је оперисан од слепог црева, да се осећа добро и да га је у заточеништву оперисао српски доктор, Ђорђе Џуфић из Београда.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on April 20, 2021, 09:15:20 am
Група заробљеника из Сталага XVII Б, 1944. год.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: MOTORISTA on May 16, 2021, 10:58:37 am
недеља, 16.05.2021.
Димитрије Буквић

Сусрет браће у логору

Ратко Милошевић, Бранислав Милошевић и Негован Николић у заточеништву (Лична архива)
[attachment=1]

Били су рођена браћа коју је рат раздвојио, а заробљеништво спојило. Тако се најкраће може сажети занимљива прича о браћи Милошевић – Браниславу (1909-1998) и Ратку (1914-2007) – из космајског села Кораћица. Након што су се као припадници Југословенске краљевске војске у Априлском рату обрели у различитим крајевима отаџбине, као немачки заточеници су се срели 1943. у логору у Нирнбергу.

Њихова казивања о овим догађајима објављена су својевремено у књизи „У ноћима без звезда” Милосава Б. Влајића. На ову публикацију, пажњу нашој редакцији је скренуо читалац „Политике” Драгољуб – Бата Милошевић, син Бранислава Милошевића односно синовац Ратка Милошевића.

Из те књиге дознајемо да је пре Другог светског рата Бранислав био учитељ, а у школи резервних официра је 1929. добио чин наредника. Упоредо с учитељским послом, одлазио је на војне вежбе, а 1940. је као резервни поручник провео десет месеци у Косовској Митровици. А онда је мобилисан да се бори у Априлском рату. Што се тиче Ратка, он је као дипломирани правник радио у суду у Сопоту, а 1. априла 1941. затекао се на војној вежби у Обилићу на Косову.

Према сведочењу Бранислава, у Априлском рату, ситуација у војсци Краљевине Југославије је била хаотична. Он се са ратним друговима затекао на коти према Кривој Паланци. „Као поручник имао сам пиштољ без муниције, војници су имали маневарске метке”, навео је у сећањима.

Такође, официри хрватског порекла саботирали су одбрамбена дејства. Након напада немачких авиона на Црнуши, један од генерала је сазвао збор и рекао: „Војници и официри, ја вас лишавам војничке заклетве. Идите куд хоћете, ми смо опкољени”. Убрзо су немачки тенкови и авиони довршили посао „месершмитова” и заробили стотинак војника. Након спровођења кроз Скопље, где су путовали 48 сати пешке, заточеници су возом пребачени у Драгоман у Бугарској, а одатле у немачке логоре – најпре у Либеку, а затим у Хоенфелсу.

„Имали смо лошу храну. Добијали смо по шољу куване киселе репе. За ручак нам дају две свеже шаргарепе, а за вечеру хладни барени кромпир. Са 98 сам спао на 50 килограма”, посведочио је Бранислав.

Из писама која су му од куће стизала у Хоенфелс, дознао је да је брат Ратко, потпоручник, такође у заробљеништву. Затећи ће га у Нирнбергу, наредном логору где је премештен.

„Било је (у логору у Нирнбергу) седам блокова, ја сам био у трећем, Ратко у другом. Жичани јежеви између блокова. Брат и ја се довикујемо, чујемо се”, казивао је Бранислав, наводећи да су временом постављене капије између блокова, па су могли и да се сусретну.

Ратко је у Нирнберг доспео пошто је у Априлском рату заробљен приликом покрета са својим саборцима у селу Јасика код Крушевца. Осим рођене браће, у Нирнбергу су били заточени и Негован Николић, брат од тетке Бранислава и Ратка, као и Милутин Ђорђевић, брат од ујака, али и књижевник Стеван Јаковљевић, академик Милан Бартош, музичар Ђорђе Караклајић...

Описујући дане у заточеништву, Бранислав је навео да је на себи имао југословенску официрску униформу са шајкачом и да је пустио бркове које није обријао четири и по године.

„Водио сам дневник, добијали смо из Југославије лист ’Обнову’. Писали смо (породицама) шифровано: ’Како Борис, је ли продавао књиге, како напредује?’ Одговор би гласио: ’Не брини, спрема се велика жетва’ ”, забележио је Бранислав, додајући да је то била алузија на совјетску контраофанзиву.

Бранислав и Ратко су с ратним друговима пребачени у Хамелбург, где су провели неколико месеци. Између осталог, било им је допуштено да играју фудбал, а међу заробљеницима је био и Стеван Лубурић, фудбалер предратне „Југославије”. Затим су премештени у Баркенбриге, а уочи ослобођења, Немци су заробљенике евакуисали надомак холандске границе.

Као слободни људи, за Југославију су транспортовани возом, августа 1945, из места Хајденау. Браћа су се тако заједно вратила у отаџбину. Бранислав је након рата радио у Министарству просвете, затим је од 1947. до 1950. радио у Пољској, а по повратку у земљу, поново се вратио учитељској професији. Ратко је након 1945. најпре радио на откупу пшенице у Младеновцу, а затим је постао војни тужилац.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: MOTORISTA on May 23, 2021, 11:04:53 am
недеља, 23.05.2021.
Димитрије Буквић

Фудбал иза бодљикаве жице заробљеничког логора

Фудбалска утакмица у логору Сталаг 11-Б између заробљених подофицира југословенске (у белим дресовима) и француске војске (Фото Збирка Б. Тикића)
[attachment=1]

Допринос серијалу „Заробљеници Априлског рата” недавно је дао и Бранислав Тикић из Ниша. Овај правник и публициста је послао нашој редакцији неколико оригиналних фотографија из заробљеничких логора у Немачкој, изразивши наду да ће ти историјски фото-прилози привући пажњу читалаца „Политике”. Овом приликом објављујемо две фотографије.

На једној су приказани заробљени официри југословенске војске из официрског логора Офлаг 13-Б у Нирнбергу с војним свештеником. Ова фотографија је припадала Бориславу Д. Пејовићу из Ниша, резервном пешадијском поручнику, који је пре Другог светског рата завршио Државну трговачку академију и радио у рачуноводству нишке ложионице Црвени крст при Југословенској државној железници.

„Пејовић је заробљен у Априлском рату и све време Другог светског рата провео је у логору у Нирнбергу. Фотографије је слао и адресирао на име свог рођеног брата, машинског инжењера Љубомира Д. Пејовића, с којим је живео у истој породичној кући, али у посебном стану у Нишу. На полеђини фотографија заробљеници су смели да напишу само своју пуну адресу из логора и ништа више. И поред таквог штурог текста био је отиснут печат логорске војне цензуре са ознаком ’Gepruft’ (проверено, прегледано)”, наводи Тикић.

Група официра с војним свештеником (у средини) у Офлагу 13-Б у Нирнбергу (Фото Архива породице Пејовић)
[attachment=2]

На фотографији из Нирнберга може се видети, према Тикићевим речима, да су припадници Вермахта донекле поштовали одредбе Женевске конвенције јер су заробљени официри могли да на униформама задрже војничка и официрска знамења – кокарде на капама, еполете са чиновима, официрске опасаче с упртачима, одликовања. У средини фотографије се види и православни војни свештеник с епитрахиљом преко груди, а на ниском столу тањир с водом за освећење и свећом, што приказује да је у овим логорима била дозвољена и верска служба за заробљенике.

„Официрски логори били су засебни, за разлику од подофицирских и војничких. Заробљени официри нису имали обавезу да раде, уколико сами нису изразили жељу, док су подофицири и војници морали да иду на обавезан рад, у фабрикама или на пољопривредним имањима. Логори су били опасани бодљикавом жицом, с високим дрвеним стражарским кулама и наоружаним стражарима, а у њима су уз дозволу логорских власти могле да се одржавају спортске и културне манифестације”, наводи Тикић.

Да је таквих манифестација ипак било и у подофицирским логорима, сведочи и друга фотографија коју објављујемо. На њој је овековечена фудбалска утакмица између југословенских и француских заробљеника. Ова фотографија је настала у заробљеничком логору Сталаг 11-Б, такође у Немачкој. Говорећи о „Политикином” серијалу „Заробљеници Априлског рата”, Тикић наводи да је њиме покренута врло значајна тема коју „у нашој историографији досад нико није систематски и свеобухватно истражио и обрадио”.

„Вероватно је некадашња владајућа идеологија пресудила оваквом до данас индиферентном ставу према делу наше војне националне историје”, закључује Тикић.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on May 25, 2021, 07:12:08 pm
Да мало "исправим" саговорника "Политике", господина Тикоћа. Није било "подофицирских логора". Осим официрских логора (где су смештаби првенствено официри, уз мањи број војника и подофицира, у сврхи подршке официрима: посилни и сл.), подофицири и војници су смештани у заједнички логор. По Женевској конвенцији подофири као заробљеници имају исти статус као војници. Као што је и он сам навео војници и подофицири су према Женевској конвенцији имали дужност-обавезу да раде, па су само једним делом били у самом логору (углавном они ангажовани у индустрији), а већином по селима где су смештани у неке сеоске бараке - зграде (ноћу, преко дана су на раду код сељака; бараке су најешће биле под стражом) или су смештани на имањима код самих сељака (где је био далеко слободнији и бољи живот за заробљенике).


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on June 19, 2021, 08:15:54 am
Деспот А. Дамјановић, пеш. бригадни генерал (Београд, 20. aвгуст 1883 - Оснабрик, Немачка, 6. децембар 1944).

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: MOTORISTA on June 27, 2021, 02:55:35 pm
недеља, 27.06.2021.
Бранко Пејовић

Логорашке муке дописника „Политике”

Године сурове Другог светског рата, а ужички учитељ и новинар Миодраг Верговић (1893–1967), резервни пешадијски мајор, допао је с другим југословенским официрима заробљеничких логора у Немачкој. Пребацују их из једног у други, муче глађу, ломе психички у баракама ограђеним високом жицом. Измучени дугим изгладњавањем постају кост и кожа.

„Лагер притиште још већа беда. Посни чорбуљак и осмина хлеба били су увод у нацистичко изгладњивање. Дани кренуше још бодљикавијим стазама нацистичке тортуре. Никуд даље из жице... Почело је сређивање заробљеничких картона. Попис се обављао по баракама, фотографисани су сви официри с нумерама прислоњеним на грудима. Затим се мерила тежина. Резултати су били поражавајући, већина официра имала је од 40 до 50 килограма. Живи костури”, писао је Верговић у својим послератним сећањима, која су недавно преточена у књигу „Los… Los… Weg!”, названу по команди којом су гоњени заробљеници. Њен издавач је Удружење „Колектив Ужице”, чији оснивач Зоран Жеравчић каже за наш лист да је ово једна од малобројних књига објављених код нас последњих деценија о југословенским официрима заробљеним у немачким логорима.

Миодраг Верговић се родио у Ваљеву, школовао у Ужицу, Косјерићу и Алексинцу, а био је учитељ у Прибоју. У Великом рату је 1915. рањен и заробљен, а 1918. је побегао из бугарског заточеништва и вратио се у ослобођену отаџбину. После Првог светског рата у Ужицу је био власник и уредник сатиричног листа „Ера”, учитељ и дописник „Политике”.

У Априлском рату мобилисан је у Сарајеву и заробљен од Немаца. Заточеници су најпре пешке гоњени из Београда ка Панчеву: „Уморна дуга колона смркнутих официрских шапки вуче се немо и споро. Los…Los…Weg, weg – са стране се цепају крештави повици надмених нацистичких спроводника с напереним машинкама. У душама језа. Разоружан си. Нико си и ништа. Не знаш ни куда идеш, ни зашто си крив, кад ти нису дали могућност ниједан једини хитац да опалиш...”

Највећи део четворогодишњег заробљеништва Верговић је провео у два офлага, у Нирнбергу и Хамелбургу. Нирнбершки логор је описао овако: „Нови офлаг опасан је стражарским кулама и густом жичаном мрежом. У том нацистичком паклу, на исувише малом простору који у мирнодопским приликама не би био довољан за два сеоска домаћинства, смештено је око 7.000 југословенских официра. Нацистички режим овде је пооштрен. Већ данима једемо само шаргарепу кувану на води и незнатној количини маргарина. Око кухиње на отвореној ледини леже читаве гомиле шаргарепе. Иако је строго забрањено узимати је, заробљеници је ипак у пролазу краду и, по цену да се на њих изручи рафал митраљеза с кула, трпају у џепове, завлаче се у бараке и онако пресну халапљиво једу.”

Југословенски официри у немачком логору, Миодраг Верговић је други здесна у првом реду
[attachment=1]

Временом за заробљенике су, заједно с писмима и пакетима од куће, стигли и нешто подношљивији дани. Није више било навале на казане с куваном репом, из појединих барака се чак повремено „оглашавао” мирис пасуља са сланином, а омогућена су и културна дешавања у логору.

„На лагерској црној берзи појави се већа количина дувана с доминантном ’дравом’. Испод шињела провирују комадићи кекса и чоколаде за продају”, забележио је Верговић.

Промена ратне ситуације се с лица немачких официра и војника често боље читала него између редова њихове дириговане штампе. Изгубљена битка за Москву и улазак Америке у рат избрисао им је охоле осмехе. Савезници од 1943. бомбардују Нирнберг, из којег је око 10.000 заробљеника пресељено у офлаг у Хамелбургу, којег у марту 1945. освајају амерички тенкови. Немци беже, али по одласку Американаца поново запоседају офлаг. Срећом, поново наилазе амерички тенкови, и Немци се дају у коначни бег, а Верговић пише: „Заробљеници су скакали на тенкове, грлили и љубили ослободиоце. Права радост уследи кад преко заробљеника полетеше пакетићи са храном. Из следовања смештених у тенковима амерички борци су избацивали у масу чоколаде, бомбоне, кекс, гуме за жвакање, конзерве, цигарете... Ускоро крену и песма, хорска, складна, пуна среће и усхићења. Песма новом животу...”

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on July 03, 2021, 05:31:35 pm
Упознао сам као дете Миодрага Верговића... :). Занимљив и речит човек.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: MOTORISTA on July 03, 2021, 08:17:52 pm
субота, 03.07.2021.
Димитрије Буквић

Рад на аустријским фармама

Драгутин Селаковић (први слева) са сапатницима у сталагу (Лична архива)
[attachment=1]

Уз бригу за чланове породица у поробљеној отаџбини, праћење доступних вести с фронтова, активности у логору и рад на фармама, заточеницима Априлског рата су пролазили дуги заробљенички дани. Тим речима, читалац „Политике” Растко Брајковић сумирао је и боравак свог прадеде Драгутина Селаковића (1900–1950) из села Сеништа на Златибору у два немачка сталага у Аустрији. Причом о свом претку, Брајковић је дао допринос нашем серијалу.

Према његовим речима, Драгутин Селаковић је Априлски рат дочекао као удовац (супруга Станка је преминула 1938. године) и отац четири сина и кћерке. Заробљен је као професионални војник – граничар Војске Краљевине Југославије у 22. граничној чети, за време службовања на подручју Струмице.

„У доба Краљевине Југославије граничари су били професионални војници који су за тај тежак посао примали добру плату. То је био мотив многим младићима да се прихвате овог тешког посла. Због упада кријумчара и припадника ВМРО-а, посебно је опасна била граница са Бугарском где је Драгутин био распоређен”, наводи Брајковић.

По заробљавању, Немци су југословенске војнике најпре предали својим бугарским савезницима који су их наредних дана држали у подрумима, у хладној води до колена, изгладњујући их. Затим су сточним вагонима пребачени на тло данашње Аустрије где су распоређени у заробљенички логор Сталаг 18Б. Драгутин је касније премештен у Сталаг 18Ц у близини Салцбурга. У логору се осећала подвојеност у третману заробљеника.

„Од заточеника, Британци и Американци су уживали све привилегије које је гарантовала Женевска конвенција, па су имали најбољи третман. С друге стране, Срби, припадници француског Покрета отпора и италијански антифашисти-партизани третирани су као другоразредни заробљеници. Најтежи третман су имали Руси, који су добијали најлошије бараке и најгору храну, попут ољуштене коре кромпира. Драгутин је причао да су Италијани и Французи били искрени пријатељи и солидарни са својим српским сапатницима, док су Енглези на њега оставили лош утисак, јер су на ову групу заробљеника гледали с висине, без жеље да поделе тешкоће или помогну”, каже Брајковић.

Најмучнија слика из логора која се његовом прадеди урезала у сећање јесте кад је један Енглез одбио молбу гладног руског заробљеника да му да мало хране, већ је свој оброк бацио у блато.

Такође, српски заробљеници су распоређивани да раде на фармама у околним селима, а за тај рад су били плаћени.

„Навикли да раде тешке сељачке послове, они су ту могућност радо прихватали. Након рата, Драгутин је описивао напредне аустријске фарме. Пољопривредне машине, технологија производње и обраде и све друго је по његовим речима било 50 година испред тадашње Југославије”, наводи Брајковић.

У мају 1945. заробљеници су дочекали ослобођење. По повратку из логора, Драгутин се у Србији посветио обнови свог имања. Нерадо је причао о недаћама из заточеништва.

„Што се тиче Драгутинове деце, и њих је задесила судбина многих ратом раздвојених породица. Најстарији син Милојко се током рата прикључио партизанском покрету, а стицајем околности Драгутин и он су се срели на граници Аустрије и Југославије приликом повратка наших заробљеника. Ћерка Радојка је била симпатизер Равногорског покрета, а после рата су је заточиле нове власти, након чега се разболела и преминула 1946. године. Драгутину је такође после заточеништва у сталазима здравље озбиљно било нарушено, па је преминуо 1950. у својој педесетој години. Данас су његови наследници расути широм Србије и по другим државама и континентима. Унук-имењак Драгутин са породицом живи на имању у златиборском селу Драглица”, каже Растко Брајковић.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: fazan on July 03, 2021, 09:37:35 pm
Познат ми је случај бившег заробљеника који је рат провео на фарми у Немачкој, али је након рата још десетак година остао у иностранству, под утицајем пропаганде. Породицу је помагао новчаним дознакама и пакетима. Када се вратио, применио је искуства која је стекао и новац који је уштедео. Његово домаћинство је било далеко напредније од других у селу. 


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on July 04, 2021, 09:55:22 am
Гледано објективно Немачка је у сваком погледу у технолошком смислу била далеко испред Србије и Југославије у целини, па и у пољопривреди. И мој отац, као заробљеник је сведочио о врло напредној немачкој пољопривреди и посвећености људи послу и раду на имању.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on July 17, 2021, 01:00:24 pm
Ратко К. прича: - Заробише ме Немци. Распоредише ме у једно 'дорф' да помажем у поље. Кад там' Немица и по. Мераклијка. Муж гу на источни фронт. Тројица Шваба не би могла да ме зауставе да гу не грабнем… и грабну гу. - Како, упита неко? - Па за руку… Немчо!

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: MOTORISTA on August 01, 2021, 05:42:19 am
Субота, 31.07.2021.
Димитрије Буквић

Заробљенички портрети Уроша Тодоровића

Аутопортрет Уроша Тодоровића и Портрет Владимира Здујића
[attachment=1]

„Политикин” серијал о заробљеницима Априлског рата у почетку је илустрован цртежима Меше Мевораха, на којима је овај Јеврејин, српски патриота и припадник југословенске краљевске војске насликао портрете својих ратних другова из немачких логора. Захваљујући двојици наших читалаца, који су нам се јавили независно један од другог, дознали смо за још једног заточеника који се у логорима бавио портретисањем. Реч је о Урошу Тодоровићу.

Према речима Урошевог сина Златомира  Златка Тодоровића, његов отац је пре Априлског рата био поручник у Рајловцу (Сарајево) и учитељ. После напада „Сила осовинe” на Југославију, са војницима је кренуо преко Метохије и Проклетија према Скадру. Приликом окршаја с италијанском војском, опколила их је велика непријатељска група и заробила их.

„Саопштили су им да је рат завршен и предаја потписана. Само Србе међу југословенским војницима су одвели у логоре. Сви остали су пуштени кућама, чак и Срби који су се изјаснили као Босанци, Црногорци, Херцеговци”, каже Златко Тодоровић. Уроша су одвели у логор Аверса, близу Напуља. Тамо је заробљеницима у вештини сликања помагао професор и чувени сликар Павле Васић. Тада је настао и Урошев аутопортрет, који нам је наш саговорник уступио за објављивање, заједно с фотографијом свог оца.

После савезничког бомбардовања Напуља, тамошњи логораши су пребачени у Немачку, где им је третман био знатно лошији него у Италији. Након заробљеништва у Оснабрику, Урош Тодоровић је ослобођење дочекао у логору Редериц. На звуке руских ’каћуша’, немачки чувари су побегли. Оцу је уследило дуго путовање возом до Београда и затим до Призрена. После рата, 1948. је донета Резолуција Информбироа и Урош је допао новог заточеништва јер, како каже Златомир, његова „љубав према руским ослободиоцима из немачког логора није била мала”.

„Зато је завршио на Голом отоку. Опет логор, овај пут такав да ’Немцима пете љубиш’. Тим речима, отац је одговарао после голооточког тамновања на питање да упореди по патњама тај логор и оне у којима је био заточен у Другом светском рату. Ипак, Урош је живео 95 година, али је изузетно ретко причао о логорима кроз које је прошао, као што је ретко о томе и био питан, бар у породици”, закључује Златко Тодоровић.*

Своја дела настала у логорима, Урош Тодоровић је потписивао са „У. Тодоровић”. Тај потпис се налази и на портрету ратног заробљеника Владимира Здујића. Слика је настала у Оснабрику, по свој прилици 1943. када су Урош и Владимир били сапатници у том логору. Владимиров син Миодраг Здујић је за наше читаоце испричао причу о свом оцу.

„Владимир је рођен 1917. у Призрену, који је тада био под окупацијом Бугара, па је у крштеници презиме морало бити Здујов. Трговачку академију завршио је у Скопљу, а војни рок у Марибору. У Априлском рату, учествовао је у борбама против италијанске војске на граници према Албанији”, каже Миодраг Здујић. На том фронту, наша војска је побеђивала.

„Отац је причао да су заробили италијанске војнике, који су гладни понављали ’пане, пане!’ (хлеба, хлеба!) а наши су им војници давали своју храну. Након капитулације и предаје југословенске војске, наши војници одведени су у заробљеништво у Италију, у логор у месту Корто Мађоре”, истиче Миодраг Здујић.

Владимир је заробљеничке дане прекраћивао учећи италијански језик. Једном приликом, кад су борбени авиони надлетали логор, италијански стражари су заједно са српским заточеницима залегли у страху од бомбардовања. После капитулације Италије 1943. Владимир је са другим заробљеницима пресељен у Оснабрик, где је вероватно био све док логор није ослободила Црвена армија.

„Храна је у Оснабрику била оскудна. Отац је говорио да су међу заробљеницима идеолошке поделе биле велике. Зато се многи од њих нису вратили у Југославију након ослобођења. Међу таквима је био и његов брат од тетке који је отишао у место Оксон у Енглеској, одакле никада више није дошао у Призрен. Мој отац се вратио, а приликом организованог дочека заробљеника у Београду, први пут је срео своју будућу супругу, а моју мајку”, каже Миодраг Здујић.

Он каже да о заробљеничким данима свог оца мало зна, јер Владимир о томе, осим спорадичног помена понеког догађаја, није много причао.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on September 08, 2021, 02:07:05 pm



Kako su oficiri srpske vojske preživeli logor smrti i spasili 450 Jevreja!


Posle aprilskog sloma Kraljevine Jugoslavije 1941.godine mnogi oficiri i vojnici poražene, a mnogi će reći izdane i prodane Jugoslovenske armije, završili su u nacističkim logorima. Najveći broj u Nemačkoj, gde su neki zauvek ostavili kosti a neki imali sreće da prežive težak fizički rad i zlostavljanje.


[attachment=3]


Jedan od logora bio je i onaj stacioniran u Osnabriku, koji je karakterističan i zbog činjenice da su mnogi njegovi logoraši živi dočekali kraj rata. To su mogli da zahvale tome da su se oficiri Vermahta koji su upravljali logorom, kao retko gde na drugim mestima, prilično striktno držali Ženevske konvencije, koja je štitila prava ratnih zarobljenika.


Ali još više od toga činjenici da su se oficiri, među kojima je, pored Srba, bilo pripadnika drugih jugoslovenskih naroda i svih veroispovesti, držali bratski i monolitno, ne dozvolivši Nemcima da ih podele, što bi verovatno dovelo do stradanja mnogih među njima.

-Od ukupno180.000 zarobljenih pripadnika Vojske Kraljevine Jugoslavije, koji su završili u nemačkim logorima, njih oko 6.500 je bilo stacionirano u Osnabriku. Sve su to bili časni oficiri, koji su dali reč kralju i otadžbini, ali njihovo herojstvo se ovde nije ogledalo u ratnim podvizima, već u drugim ljudskim osobinama i kvalitetima. Držali su se svoje zakletve, štitili jedni druge po cenu života i tako na kraju uspeli da opstanu. Svi zajedno.


Zarobljeni oficiri Jugoslovenske vojske imali su i svoju fudbalsku ekipu

[attachment=1]


Skoro 6.000 njih je dočekalo kraj rata, a među njima, što je vrlo zanimljivo, i oko 450 oficira i vojnika davidovske vere, Jevreja. Među njima su bili otac epidemiologa, doktora Predraga Kona, kao i Rafael, otac poznatih umetnika Miše i Nade Blam. Iako je tih godina svuda u Nemačkoj holokaust bio u zamahu, a Jevreji su listom stradali u logorima, u Osnabriku su preživeli, a za to mogu da zahvale oficirima Srbima i drugima, koji su se usprotivili i nisu dozvolili da njihove kolege i saborce druge vere odvoje u posebnu grupu. Bilo je tu i oko 200 oficira Slovenaca koji takođe nisu pristali na to da ih odvoje od grupe, među njima i otac našeg velikog novinara i diplomate, nedavno preminulog Miroslava Lazanskog. kaže za Serbian Times Željko Dragić, Srbin iz Republike srpske koji živi i radi u Nemačkoj, jedan od grupe entuzijasta koji pokušavaju da sačuvaju sećanje na logoraše iz Osnabrika.

U tim nastojanjima Dragić i njegove kolege u sklopu projekta “Baraka 35” skupljaju novac za renoviranje jedne od baraka u kojima su boravili zatvoreni srpski oficiri, a pre mesec dana objavili su monografiju pod istim imenom na srpskom i nemačkom jeziku.

– Pokušavamo da od zaborava otrgnemo ovaj deo naše istorije, da od Barake 35 napravimo pravi memorijalni centar, što smatram da je i dužnost nas koji smo u Nemačku došli sasvim drugim povodom u odnosu na naše pretke i zemljake. Tim pre što je Baraka 35 jedina takva baraka koja je sačuvana u čitavoj Evropi. U sklopu ove inicijative za 2.000 dolara smo na internetu kupili 12 dobro očuvanih pisama srpskih zarobljenika iz Osnabrika, koja su sada izložena u Baraki 35, kaže naš sagovornik, pa dodaje:


Sačuvana pisma Srba i Jevreja, oficira Jugoslovenske vojske zatočenih u Osnabriku

[attachment=4]

[attachment=5]


-Pred nama je veliki projekat od milion dolara, da bi se baraka u potpunosti sanirala i vratila u stanje kakvo je bilo od 1941-1945. Uveli smo grejanje i struju, a do kraja godine bi trebala u potpunosti da se sanira i izoluje, jer je vlaga trenutno najveći problem. Imamo i veliku podršku lokalnih vlasti u Donjoj Saksoniji, a predgovor za našu monografiju pisao je gospodin Boris Pistorius, ministar unutrašnjih poslova ove nemačke pokrajine, koji je 23.jula otvorio i izložbu u Baraki 35, a događaju je prisustvovao i naš konzul iz Hamburga i ljudi iz naše ambasade u Berlinu. Očekujemo podrđku nemačke vlade, ali se uzdamo i u pomoć naših zemljaka iz dijaspore, kao i članova porodica logoraša. Da dodam da se i ulica koja prolazi pored logora zove Srpskom ulicom. A nedaleko od nje je i Ulica rabina Herckota iz Bačke, koji je služio kao svešteno lice u Jugoslovenskoj kraljevskoj vojsci.

Govoreći o preživelim logorašima iz Osnabrika Dragić se, pored ostalog, poziva i na pisanje Serbian Timesa.

-Sudbine su odvele te ljude na različite strane. Većina ih posle rata nije želela da se vrati u komunističku Jugoslaviju, već su bolji život potražili na Zapadu. Englezi, čija je vojna baza posle rata bila smeštena upravo u barakama logora u Osnabriku, pokušavali su da ih pošalju za Južnu Afriku i Australiju, gde bi radili za njihove interese, ali ih je na kraju ponajviše otišlo u Ameriku, o čemu ste i vi pisali u Serbian Timesu, kroz tekstove o gospodinu Vilijemu Nikolinu, koji je kao američki oficir izdavao dozvole srpskim oficirima za odlazak u SAD.

-Bilo je i onih koji su ostali u Nemačkoj, u Osnabriku, gde su poženili Nemice i na taj način pokazali koliko je svaki rat, pa i taj, bio besmislen. Tako je u Osnabriku posle rata nikla i srpska pravoslavna crkva, gde je odmah posle rata liturgiju i opelo postradalim logorašima držao vladika Nikolaj Velimirović, kojem je prisustvovao i kralj Petar Drugi Karađorđević, koji je često dolazio u Osnabrik, jer je među preživelim oficirima-logorašima bilo i nekoliko njegovih ličnih prijatelja. Kasnije je vladika, koji je i sam bio pritvoren u logoru Dahau, shvativši da mu nema povratka u Jugoslaviju, otišao za Ameriku, kaže Željko Dragić, koji na kraju razgovora s velikim poštovanjem ističe i ime dugogodišnjeg predsednika udruženja Baraka 35, Petra Miloradovića, čiji je otac boravio u logoru, a koji je dao veliki doprinos da se očuva uspomena na heroje iz Osnabrika.


Ovako danas iznutra izgleda Baraka 35 u Osnabriku

[attachment=2]


Priča o srpskim logorašima ima i svoj nastavak…

Većina srpskih oficira je preživela rat u logoru, ali njih oko 100 nije savezničko bombardovanje 1945.godine. Tada je na njihovoj sahrani čuvenu besedu o srpskom narodu održao protestantski pastor, Fridrih Grizendorf. U govoru je istakao kako je njegov narod izgubio rat, kako su pobedili Sovjeti, Englezi, Amerikanci, ali kako je najveći pobednik jedan mali narod, srpski, čija je pobeda – “pobeda duše i srca”.

Govorio je o tome kako su Nemci strahovali od odmazde znajući kako su za jednog njihovog mrtvog vojnika ubijali 100 srpskih civila, kako su mislili da će se tih 5.000 preživelih oficira svetiti nad njima, ubijati i silovati, ali da su oni umesto toga – deci davali bonbone.


Antonije Kovačević
izvor (https://serbiantimes.info/zaboravljena-prica-o-herojima-iz-osnabrika-kako-su-oficiri-srpske-vojske-preziveli-logor-smrti-i-spasili-450-jevreja-foto/)


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on September 28, 2021, 12:01:49 pm
Група заробљеника бараке 65, блок IV у логору Офлаг XIII-B у Нирнбергу - 15.07.1942.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on September 29, 2021, 08:07:39 am
Фотографија приказује деветорицу рођене браће: Драгића, Душана, Чедомира, Миладина, Бранислава, Ратка, Радоша, Љубинка и Жарка - Карића, родом из Оџака у срезу трстеничком, сву деветорицу војника и сву деветорицу заробљеника у Сталагу X-А. С њима заједно пали су у немачко заробљеништво, у исти Сталаг, и три њихова кума: Ника Вајгачић, Станоје Пантелејић и Миливоје Милојковић...      'Коло', 25. 7. 1942.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on September 29, 2021, 07:04:21 pm
Група заробљеника бараке 65, блок IV у логору Офлаг XIII-B у Нирнбергу - 15.07.1942.

[attachment=1]

Ови нису у војним униформама осим шињела и капа. Као да се ради о болесницима у амбуланти на лечењу.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on October 15, 2021, 12:58:37 pm
Међу заосталим папирима Светомира Антовића (1903-1955) из Крњиграда (село у Топличком округу) нашло се и ово уверење издато од стране логорског лекара извесном Делари Марулу (Delary Marul). На полеђини уверења записано је оловком: Antović 10949.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on October 21, 2021, 01:07:02 pm
Међу заосталим папирима Светомира Антовића (1903-1955) из Крњиграда ...
Светомир Јеросија Антовић (војник са лулом). - Stalag XVII B Krems – Gneixandorf. 1943.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on October 28, 2021, 10:02:15 am



Ne znam da li je ovo ranije bilo.

Doček prve grupe privremeno oslobođenih ratnih zarobljenika 14.03.1942. godine.
                                                                                  
Puštenima iz nemačkih vojnih logora, na Beogradskoj železničkoj stanici obratio se Upravnik grada Beograda Dragoljub "Dragi" Jovanović.



[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Dreadnought on December 06, 2021, 01:45:57 pm



Grupa zarobljenika u logoru Stalag IV-A (https://en.wikipedia.org/wiki/Stalag_IV-A) kraj sela Elsterhorst (sada Nardt) koje se nalazi u blizini grada Hoyerswerda u Saksoniji.



[attachment=1]


[attachment=2]



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on December 24, 2021, 09:53:46 am
Doček prve grupe privremeno oslobođenih ratnih zarobljenika 14.03.1942. godine.
                                                                          
Претседник владе генерал Недић позадравља се са официрима који су у првој партији стигли из заробљеништва у Немачкој.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Kuzma® on January 06, 2022, 10:17:50 am
Ne znam da li je već bilo

[attachment=1][attachment=2][attachment=3]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on January 07, 2022, 11:01:31 am
Српски официри испред логорске амбуланте (Лукенвалде 1942.).

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on January 13, 2022, 02:04:26 pm
Бадњи дан у Офлагу XXI-Ц, 1944. год.


[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on January 13, 2022, 02:12:02 pm
Сталаг III-Ц.


[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on January 13, 2022, 02:50:24 pm
Припадници ЈВуО из Лесковца, предвођени учитељем Живојином Костићем (у средини), у немачком заробљеничком логору Сталаг III А у Лукенвалду 1944. године.


[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on February 04, 2022, 06:31:35 pm
Српски Народ, 13/1944.


[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on February 12, 2022, 02:41:03 pm
Офлаг 13-Б 1942. године.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on February 14, 2022, 11:43:18 am
Group portrait og Yugoslav soldiers in a POW camp in Osanabrueck, Germany.
Almong those pictured is Marko Spitzer (front row, fifth from right), Yugoslavian writer, Stanislav Vinaver (fourth from the left) and Ljubomir Popovic (front rоw, last on right). 1941-42.


[attachment=1]





Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on February 16, 2022, 11:38:20 am
Српски војник и немачки сељак у неименованом немачком селу, 1942. године. Фото: Илустровани лист 'Коло'.


[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on February 21, 2022, 02:32:38 pm
Српски заробљеници у логору Варбург 1942. године.


[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on February 23, 2022, 12:17:29 pm
Stalag XVII B Krems – Gneixandorf. 1943.
[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: tectonic on March 15, 2022, 11:35:35 am
Фотографија приказује деветорицу рођене браће: Драгића, Душана, Чедомира, Миладина, Бранислава, Ратка, Радоша, Љубинка и Жарка - Карића, родом из Оџака у срезу трстеничком, сву деветорицу војника и сву деветорицу заробљеника у Сталагу X-А. С њима заједно пали су у немачко заробљеништво, у исти Сталаг, и три њихова кума: Ника Вајгачић, Станоје Пантелејић и Миливоје Милојковић...      'Коло', 25. 7. 1942.

Поштовани, Ратко и Радош су се презивали Ђушић, јесу из Оџака код Трстеника, а имали су још једног брата Момира. Ови остали могу бити Карићи, будући да та фамилија постоји у Оџацима. Ја сам директни потомак Ратка Ђушића, који се нашалост после ослобођења из "ропства" никада није вратио у земљу. Тамо је упознао Немицу, са којом се оженио и емигрирао у Аустралију, где је оформио нову породицу и доживео дубоку старост (91 година).  Пре заробљавања у Оџацима је оставио жену и једногодишњу ћерку. Не знам шта се у његовој свести изменило после ослобађања, али никада им није писао нити се јављао на било који начин. Проносиле су се вести о његовом наводном страху од новог режима.
Пре неколико година, сестра и ја успели смо уз помоћ друштвених мрежа да ступимо у контакт са његовим потомцима. Препознали су га на основу слике из младости коју смо ми имали и ту се наша кореспонденција завршава. Прекидају дописивање и избацују нас из пријатеља. Никада им није рекао за своју породицу у Србији.
Занимљиво је да је у Србији његова прва жена која га је до краја чекала и никада се није удавала, такође умрла у 91. години у Оџацима.
Ево линка где се он спомиње у вези са изградњом цркве у Канбери 1966 - http://members.pcug.org.au/~petkovic/canberraserbs/st_george_foundation.htm
Његов надгробни споменик - https://billiongraves.com/grave/Ratko-Djusic/8114688


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on March 19, 2022, 11:14:23 am
Пре неколико година, сестра и ја успели смо уз помоћ друштвених мрежа да ступимо у контакт са његовим потомцима. Препознали су га на основу слике из младости коју смо ми имали и ту се наша кореспонденција завршава. Прекидају дописивање и избацују нас из пријатеља.
Изгледа да су се Аустралијанци уплашили да им родбина из Оџака не распарча имовину (уколико је Ратко нешто оставио за собом). Па и ако није тако, то су људи (Аустралијанци) без смисла за национални и породични осећај (друге врлине које одликују Србове да и не спомињем). Нема брата док не роди мајка.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: tectonic on March 21, 2022, 08:48:56 am
Управо тако. И ми смо то помислили. Интересује ме тај часопис Коло у коме је објављена она фотографија. Покушао сам да претражим на интернету, али нисам се снашао.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: Kuzma® on March 21, 2022, 09:31:57 am
Интересује ме тај часопис Коло у коме је објављена она фотографија. Покушао сам да претражим на интернету, али нисам се снашао.

http://ubsm.bg.ac.rs/cirilica/zbirka/novina/kolo-1942-1944


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on March 21, 2022, 12:28:38 pm
Недељник Коло који је у Недићевој Србији излазио од 3. јануара 1942. до 30. септембра  1944. године, имао је илустровану рубрику Наши у заробљеништву. Препоручивао се, као једини српски илустровани и породични лист, који објављивањем слика и разних појединости из живота ратних заробљеника, то чини једино у жељи да, српским породицама, и десетинама хиљада својих читалаца, ублажи тугу за милим и драгим, и да их кроз те драге слике, бар једном недељно, поведе онима који су  далеко од Отаџбине. У написима и сликама, живот српских заробљеника у Немачкој приказиван је идиличним, а највећа пажња посвећена је њиховим спортским и културним активностима. Недељник је често позивао своје читаоце, да помогну тиме, што би редакцији уступили групне фотографије заробљеника, у колико их имају, бар дотле док их редакција не буде добила предусретљивим бригом надлежне немачке власти.
@tectonic. Осим линка који је поставио Kuzma®, дигитална издања листа 'Коло' потражи у колекцији 'Претраживе дигитализоване историјске новине' (Други светски рат), а поменуту фотографију можеш наћи на  овој страници. (http://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp|issue:UB_00033_19420725|page:5|query:%D1%83%20%D0%B7%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B1%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B2%D0%BE)


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on March 31, 2022, 02:09:59 pm
Рукописни лист 'Наши дани' излазио је у немачком заробљеничком логору Сталаг XVII-Б, од марта 1942. до фебруара/марта 1945. године. Дигитално издање листа можете наћи на овој адреси:
https://digitalna.nb.rs/view/URN:NB:RS:SD_4D9A35ACD5DBBE6D7E57F3876308CC6E

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on April 09, 2022, 10:48:41 am
Неколико српских заробљеника Сталага XVII Б, 1944. год. Фото: 'Коло'.


[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on May 02, 2022, 12:19:00 pm
Чланови веслачког клуба 'Београд' у једном Офлагу. У средини г. инж. Михајло Петровић-Обућина, председник клуба (1943.).


[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: andricgraci03 on April 23, 2023, 04:12:44 pm
Dobar dan i postovanje!

Naime zelio bih da znam neke informacije vezano za logor Stalag II/D koji se nalazi u gradu Stargardu u današnjoj Poljskoj blizu granice sa Nemackom, jer se moj pradeda nalazio u tom logoru. Citajuci o tom logoru po internetu naisao sam u poljskoj enciklopediji na podatak da je 1942 god. u tom logoru od oko 450 jugoslavenskih zarobljenika formirana grupa koja je poslata na rad u neku zeleznicu u obliznji grad Sčećin, a potom u neki logor u Norveškoj. Takodje se navodi podatak da su tretmani prema tamošnjim Srbima bili nešto oštriji. E sada putem Crvenog Krsta Jugoslavije moj stric je 1995 god. na jedan zahtev dobio podatak da je taj nas pradeda 10.aprila 1941 god. bio zarobljen u Mladenovcu blizu Beograda, da je oslobodjen 1.maja 45' te da se vratio u zemlju 15.8.45'. Moje pitanje se sastoji u sledecem: Dali neko od korisnika na forumu ima vise informacija o nasim zarobljenicima u tom logoru (mozda neke slike/memoare) i gde su oni na kraju zaista zavrsili i kada su tacno oslobodjeni? Hvala unapred na odgovorima..

Послато са SM-A226B помоћу Тапатока



Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: JASON on April 26, 2023, 09:59:28 am
Koло, бр. 108., 22. јануар 1944.
Група српских заробљеника Сталага II Д.

[attachment=1]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on April 26, 2023, 07:15:50 pm
Dobar dan i postovanje!

Naime zelio bih da znam neke informacije vezano za logor Stalag II/D koji se nalazi u gradu Stargardu u današnjoj Poljskoj blizu granice sa Nemackom, jer se moj pradeda nalazio u tom logoru. Citajuci o tom logoru po internetu naisao sam u poljskoj enciklopediji na podatak da je 1942 god. u tom logoru od oko 450 jugoslavenskih zarobljenika formirana grupa koja je poslata na rad u neku zeleznicu u obliznji grad Sčećin, a potom u neki logor u Norveškoj. Takodje se navodi podatak da su tretmani prema tamošnjim Srbima bili nešto oštriji. E sada putem Crvenog Krsta Jugoslavije moj stric je 1995 god. na jedan zahtev dobio podatak da je taj nas pradeda 10.aprila 1941 god. bio zarobljen u Mladenovcu blizu Beograda, da je oslobodjen 1.maja 45' te da se vratio u zemlju 15.8.45'. Moje pitanje se sastoji u sledecem: Dali neko od korisnika na forumu ima vise informacija o nasim zarobljenicima u tom logoru (mozda neke slike/memoare) i gde su oni na kraju zaista zavrsili i kada su tacno oslobodjeni? Hvala unapred na odgovorima..

Послато са SM-A226B помоћу Тапатока



Одговор на твоја питања се евентуално могу наћи из записа успомена неког од преживелих логораша из тог логора.Е, а да ли их има, и ако има где су тешко је одговорити. На Википедији постоји чланка о том логору али не даје одговоре на твоја питања. Ако је твој деда био обичан војник или подофицир онда је највероватније био распоређен на рад у неку од околних фарми, код немачких сељака (тај део је припадао пре ДСВ Немачкој а не Пољској, као данас). И на Википедији у тексту о том логору пише, као што је мени сведочио мој отац (који је био у логору на југозападу Немачке), они који су радили на фармама су пролазили далеко боље од оних који су били у логору јер су имали редовну исхрану. Наиме, немачки сељаци су заробљенике као радну снагу хранили скоро једнако као што су се и сами хранили. А на селу увек има мало више него у граду, поготову више него у логору.

Не верујем да су Немци слали и Норвешку ратне заробљенике одатле, осим, евентуално по казни. То је евентуално могло да снађе совјетске ратне заробљенике, или африканце (из француских и енглеских колонијалних јединица) јер су они били најнижа каста заробљеника, посебно совјетски (третирани су буквално као робови без икаквог права). Нешто бољи третман имали су Пољаци, а мало изнад њих су били третирани Срби. Још боље су третирани Фарнцузи, а најбоље англосаксонци (Британци-белци, Канађани, Американци).


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: andricgraci03 on June 05, 2023, 09:44:00 pm
Koло, бр. 108., 22. јануар 1944.
Група српских заробљеника Сталага II Д.

[attachment=1]


Odakle vam ova slika? I dali se mozda moze doci do informacije ko se nalazi sve na slici?


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: fazan on June 05, 2023, 10:34:39 pm
Dobar dan i postovanje!

Naime zelio bih da znam neke informacije vezano za logor Stalag II/D koji se nalazi u gradu Stargardu u današnjoj Poljskoj blizu granice sa Nemackom, jer se moj pradeda nalazio u tom logoru. Citajuci o tom logoru po internetu naisao sam u poljskoj enciklopediji na podatak da je 1942 god. u tom logoru od oko 450 jugoslavenskih zarobljenika formirana grupa koja je poslata na rad u neku zeleznicu u obliznji grad Sčećin, a potom u neki logor u Norveškoj. Takodje se navodi podatak da su tretmani prema tamošnjim Srbima bili nešto oštriji. E sada putem Crvenog Krsta Jugoslavije moj stric je 1995 god. na jedan zahtev dobio podatak da je taj nas pradeda 10.aprila 1941 god. bio zarobljen u Mladenovcu blizu Beograda, da je oslobodjen 1.maja 45' te da se vratio u zemlju 15.8.45'. Moje pitanje se sastoji u sledecem: Dali neko od korisnika na forumu ima vise informacija o nasim zarobljenicima u tom logoru (mozda neke slike/memoare) i gde su oni na kraju zaista zavrsili i kada su tacno oslobodjeni? Hvala unapred na odgovorima..

Послато са SM-A226B помоћу Тапатока



Одговор на твоја питања се евентуално могу наћи из записа успомена неког од преживелих логораша из тог логора.Е, а да ли их има, и ако има где су тешко је одговорити. На Википедији постоји чланка о том логору али не даје одговоре на твоја питања. Ако је твој деда био обичан војник или подофицир онда је највероватније био распоређен на рад у неку од околних фарми, код немачких сељака (тај део је припадао пре ДСВ Немачкој а не Пољској, као данас). И на Википедији у тексту о том логору пише, као што је мени сведочио мој отац (који је био у логору на југозападу Немачке), они који су радили на фармама су пролазили далеко боље од оних који су били у логору јер су имали редовну исхрану. Наиме, немачки сељаци су заробљенике као радну снагу хранили скоро једнако као што су се и сами хранили. А на селу увек има мало више него у граду, поготову више него у логору.

Не верујем да су Немци слали и Норвешку ратне заробљенике одатле, осим, евентуално по казни. То је евентуално могло да снађе совјетске ратне заробљенике, или африканце (из француских и енглеских колонијалних јединица) јер су они били најнижа каста заробљеника, посебно совјетски (третирани су буквално као робови без икаквог права). Нешто бољи третман имали су Пољаци, а мало изнад њих су били третирани Срби. Још боље су третирани Фарнцузи, а најбоље англосаксонци (Британци-белци, Канађани, Американци).

Само да допуним и потврдим ово што је Џумба рекао. Немачке фарме су биле без мушке радне снаге. Српски ратни заробљеници, који су имали искуства са обрадом земље, су им били више него добродошли. Њихови директно надређени су практично биле немачке домаћице. Ако су били живи, мужеви су били на фронту, а све чешће и у заробљеништву. Било је и све више удовица. Заробљеници су веома често јели за истим столом, а није била реткост и да спавају на фармама, посебно ако фарма није била у непосредној близини логора. Немци су имали неке испоставе по селима које су биле задужене за те заробљенике ван логора, али то се најчешће сводило на администрацију, морали су да знају где им је који заробљеник. Како је време пролазило, униформе су пропадале. Обично би носили блузу или шињел када се налазе ван фарме, ради идентификације. Панталоне, кошуље, џемпери, а често и обућа су били оно што би добили од сељака. И једни и други су имали заједнички интерес - да што безболније преживе рат.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on June 09, 2023, 05:14:26 pm
Баш тако како си написао. Ако је у неком селу било више заробљеника (десетак и више) на раду онда су увече, након рада долазили у заједничке бараке где су спавали под стражом. Ако их је било мање, онда је за њих одговарао газда (газдарица) имања. Буквално су их дужили "на реверс" јер су распоређивани по плану. Тачно се знало који заробљеник код кога ради. Спавали су обично и сенику или шталама (понекад закључани, понекад не), али неретко и у кућама сељака. Однос сељака према заробљеницима је генерално био добар, мада је то опет зависило о човека (газде). Жене су генерално биле блаже и попустљивије, посебно старије чији су синови били на фронту или заробљеништву. Ако би заробљеник побегао, организовала би се потрага у којој су учествовали сви, од најстаријих до деце и то дословце тако.  Знам из приче мог оца када су га ухватили приликом трећег покушаја бекства. Јурили су га буквално сви из села где је био откривен (уз гласну буку: повике, лупање и сл.).


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: andricgraci03 on August 11, 2023, 04:36:44 pm
Saznao sam neke nove detalje što se tiče mog pradede koji je bio učesnik drugog svetskog rata na strani vojske kraljevine Jugoslavije rođenog inače u selu Gornji Graci kod Mrkonjić Grada. Naime pošto je u kraljevini Jugoslaviji postojala vojna obaveza za uzraste od 20 godina moj pradeda je služio vojsku najvjerovatnije na Kosovu gde je učestvovao u gašenju lokalnih sitnih albanskih pobuna poznatiji kao "kačaci" otprilike baš negde tada kad je trebao biti u vojsci (imao 20-ak godina), jer kao što je poznato pokret tih kačaka ugašen je 1924 god. Nakon odslužene vojske bio je u rezervnom sastavu vojske u Bihaću, pošto je to bilo sjedište okruga za sve koji su rođeni unutar pomenutog okruga. Kad je započeo rat, očekivalo se da će Nemci i njihovi saveznici preko Bugarske napasti Srbiju pa su iz rezerve hitno prebačeni na front u Srbiju. Tamo je zadužio jedan mitraljez. Bio je u nekom pešadijskom puku, gde je komandant puka bio jedan Srbin, a zamjenik komandanta neki Hrvat (kasnije je navodno taj zamjenik Hrvat ubio tog komandanta Srbina). Tu negde u Srbiji su utvrdili svoje položaje, ali nedugo zatim bivaju opkoljeni od Nemaca i zarobljeni u selu Ralja nedaleko od Mladenovca u današnjoj opštini Sopot (dio Beograda). Nakon toga su Nemci odvajali vojnike po narodnosti, Srbi na jednu stranu, Hrvati i Slovenci na drugu (neki su se uspeli izvući, lagajući da nisu Srbi). Nekoliko njih su strpali i prebacili u Arad u Rumuniju. Uslovi su tamo bili katastrofalni, zarobljenici su bukvalno jeli šta su stigli. Tu nisu bili dugo i deportovaše ih u pomenuti logor Stalag II/D u Poljskoj blizu Njemačke. Blizu toga logora bio je jedan farmer (verovatno rodom Nemac) čija su dva sina oba bili negde na frontu. Kada su oni poginuli, tražio je neku osobu iz logora da mu bude sluga. Odobrao je mog pradedu i primio ga kod sebe da mu bude radnik. Tamo mu je bilo po priči lepo, gazda se fino prema njemu ophodio, imao je šta jesti, kupati se, itd... Ostao je na tom imanju sve do kraja rata i na kraju se vratio nazad u svoju domovinu.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: metapank on October 10, 2023, 05:56:13 pm
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Imam desetak fotografija koje je pok deka doneo iz zarobljeništva.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: metapank on October 10, 2023, 06:06:18 pm
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: metapank on October 10, 2023, 06:11:32 pm
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: metapank on October 16, 2023, 08:07:30 pm
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
[attachment=6]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on October 16, 2023, 08:45:06 pm
Metapank@ Сад приметих да су твој деда и мој отац били у логорима на истом подручју. Твој дека у Oflag VD, мој отац у Stala VD. Ко зна можда су се и сретали. Знам да је мој отац једно време био посилни тројици  генерала у неком од официрских логора у близини.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on October 16, 2023, 09:00:05 pm
Заборавих рећи да су они генерали које поменух да им је мој отац био посилни: генерал Лангерхолц и генерал Лазар Тонић (иначе то је чувени "капетан Лаза", из "Српске трилогије, Стевана Јаковљевића). Трећем сам заборавио име. Можда су били у логору где и твој дека. Можда су и на сликама, али их ја не умем идентификовати.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: metapank on October 16, 2023, 09:42:00 pm
Заборавих рећи да су они генерали које поменух да им је мој отац био посилни: генерал Лангерхолц и генерал Лазар Тонић (иначе то је чувени "капетан Лаза", из "Српске трилогије, Стевана Јаковљевића). Трећем сам заборавио име. Можда су били у логору где и твој дека. Можда су и на сликама, али их ја не умем идентификовати.
Nažalost, ne znam ništa o danima provedenih u logoru, bila sam mala. Moj deka je bio u tri logora za vreme rata, do 1942 Oflag VD, posle u Nirnbergu do aprila 1943, Oflag XIII B i na kraju Hamelburg do oslobodjenja.
Mada još dvoje deda su bili u logoru. Imam nekoliko fotografija, ne znam u kojem.
Šteta je što na slikama nema imena, verovatno bi još neko pronašao svog rodjaka.
Veliki pozdrav tebi
 


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: metapank on October 16, 2023, 09:46:54 pm
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: metapank on October 16, 2023, 09:51:15 pm
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: metapank on October 16, 2023, 09:53:20 pm
Заборавих рећи да су они генерали које поменух да им је мој отац био посилни: генерал Лангерхолц и генерал Лазар Тонић (иначе то је чувени "капетан Лаза", из "Српске трилогије, Стевана Јаковљевића). Трећем сам заборавио име. Можда су били у логору где и твој дека. Можда су и на сликама, али их ја не умем идентификовати.
A gde je bio u službi otac pre rata?


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: dzumba on October 17, 2023, 06:45:17 pm
Мој отац је пре Другог светског рата завршио Инжињеријску подофицирску школу у Марибору. По завршетку је унапређену активног инжињеријског подофицира (од 1932. године поднаредник, а од 1938 наредник) и распоређен у 1. пионирски пук у Нишу. Из њега је крајем 1938. године прешао у Ваздухопловство где је завршио обуку за везисту. Пред почетак рата распоређен је у  састав 11. самосталне групе за даљно извиђање (аеродром Велики Радинци). Рат је провео у ратном заробљеништву, углавном на раду по сеоским имањима и повремено у логору Stalag VD. Покушао је бекство три пута да би четврти пут прешао у Швајцарску, где је остао до повратка у Југославију (изјаснио се за повратак у земљу). Одмах је примљен у Ваздухопловство ЈА. Службовао је у Скопљу и Нишу где је и остао након пензионисања 1957. године. У ЈНА је имао чин капетана.након пензије је завршио Правни факултет па је радио као правник у више предузећа у Нишу. У "тоталну" пензију је отишао 1973. године. Умро је 2006. године непосредно пред 92. рођендан.

Имаш у овој теми у почетних 10-так страница више постова о њему, односно препричаних његових сећања.


Title: Re: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine
Post by: metapank on October 18, 2023, 12:18:42 am
Мој отац је пре Другог светског рата завршио Инжињеријску подофицирску школу у Марибору. По завршетку је унапређену активног инжињеријског подофицира (од 1932. године поднаредник, а од 1938 наредник) и распоређен у 1. пионирски пук у Нишу. Из њега је крајем 1938. године прешао у Ваздухопловство где је завршио обуку за везисту. Пред почетак рата распоређен је у  састав 11. самосталне групе за даљно извиђање (аеродром Велики Радинци). Рат је провео у ратном заробљеништву, углавном на раду по сеоским имањима и повремено у логору Stalag VD. Покушао је бекство три пута да би четврти пут прешао у Швајцарску, где је остао до повратка у Југославију (изјаснио се за повратак у земљу). Одмах је примљен у Ваздухопловство ЈА. Службовао је у Скопљу и Нишу где је и остао након пензионисања 1957. године. У ЈНА је имао чин капетана.након пензије је завршио Правни факултет па је радио као правник у више предузећа у Нишу. У "тоталну" пензију је отишао 1973. године. Умро је 2006. године непосредно пред 92. рођендан.

Имаш у овој теми у почетних 10-так страница више постова о њему, односно препричаних његових сећања.
Sad sam se setila da sam pročitala tvoje postove o ocu iz zarobljeništva. Bogat i interesantan život je imao, a ti si imao sreće da ti ispriča.
Ja sam morala da tražim i vadim podatke o svemu vezano za mog deku i tako saznam. Preminuo je 1983. godine u 73. godini. Sutra ću da prepišem sa papira koje imam gde je sve bio u službi. Možda su se i negde sreli... 

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info