PALUBA

[attachment=1]
Hidroavin iz Praga u Splitskoj gradskoj luci 1934 godine
Duje
PS Slika iz knjige "splitski memento"

[attachment=1]
Jedna od najstarijih fotografija Splita 1870 godina

[attachment=2]
 1926 godina. Marjan- šume još nema, u pozadini gradska luka. Lijevo: Lore još nema!!!

[attachment=3]
1887 godina. iza ovih zgrada u prednjem planu je željeznička stanica

Duje
PS fotografije iz knjige "spitski memento"

[attachment=1]
1928. godina kavana Matić na Pjaci (radi i danas-vlasnici su novi)

[attachment=2]
1927. dom veslačkog kluba "Gusar" (Matejuška), srušen 90 tih godina, danas je na tom mjestu šetnica

[attachment=3]
Splitska luka početkom XX. stolječa
Duje
PS slike "splitski memento"

[attachment=1]
Danas postoji jedino biskupova palača (desna zgrada).  Parobrodi Društva Dalmacija 1911 godine

[attachment=2]
Parobrod (linija Trst - New York) "Martha Washingron" (od 1922-1932 je iz splitske luke otišlo u Ameriku 2190 putnika

[attachment=3]
Poljud u Splitu, danas je tu hajdukov stadion i bazeni, iza zvonika je luka Lora

Slike iz knjige "Spli'ski memento"
Duje

[attachment=1]
Renoviranje zvonika crkve sv. Duje 1882-1908 godine

[attachment=2]
Prokurative, danas su popločane kamenom, tu se izvodi splitski festival. U zgradi iza spomenika je kino "Marjan"

[attachment=3]
Kupalište "Bačvice" 1920 godine, sasvim desno uvala "Ovčice"

Slike iz knjige "spli'ski memento"

Duje, 1887 godine več je bila želejeznica do Splita? ???

Pošto spličani kažu, da je Split naluđi grad na svitu, tako je bilo i sa željeznicom. Split je dobio željeznicu tako, da su je počeli gradit od Splita do Siverića (84,35km). Tu je bio rudnik.  (selo između Knina i Drniša) Gradnja je počela 1874 i završena je 1876, a puštena u promet 15.05.1877. Pruga je imala skretanje prema Šibeniku iz Perkovića (21,6km) 1888 nastavljena je gradnja prema Kninu. No, tek u kraljevini SHS (1925 godine), Split je povezan sa Zagrebom.
Duje

Duje, lijepi kolaz fotografija.

Jedino, onaj hidroavion nije drzao liniju Prag-Split; to je mornaricka Simika.

O hidroavionu koji je drzao tu liniju postoje fotografije na Palubi.

>>>(KJRM, Split 30-tih, uslikan iz hidroplana)

Taj je zrakoplov držao liniju Stavanger-Dublin-Cardiff- Valencia-Malta-Bari-Split. Poslije je držao lokalnu liniju Split-Brač s polijetanjem iz Splita parnim satima a iz Brača neparnim. Putnici su imali sav mogući komfor, a mogli su i panulavati. Nalogom ministra ekologije Kraljevine Jugoslavije povučen je iz prometa jer je ugrožavao svijet ptica pjevica.

Znači, da natpis ispod slike nije točan. A za liniju Split - Prag poznajem več od ranije.
Duje

Panulavati su mogli smo spličani sa "kolinom" i boduli, vlajima je bilo zabranjeno!
Duje

Šta će vlajima panula, imali su pure za bacati.

slika iz 1931 godine. Iz ovog je nastalo današnje brodogradilište. Lijevi dio slike-tu je danas kopneni dio Lore: skladišta kotlovnica, zatvor, zgrade 1,2,3,4,5,6, menza....

Fenomenalna fotografija! Hvala Duje!  :klap :klap

Vidov dan  i danas plovi kao ISSA

da se vratim na hidroavio liniju Prag-Split pa natrag; ovo je bio taj famozni avion ...

[attachment=1]
[attachment=2]

Jos par fotografija izmedju dva rata

[attachment=1]
[attachment=2]

Na prvoj forografije, i poslije drugog rata se redovito zimi dovozila cesmina sa otoka za lozenje komina, peci, stednjaka, spahera.

Kada bi se iskrcalo drvo (to se strucno u sumarstvu zove granjevima, jer je sve bilo tanko), dalje se do kupaca prevozilo snagom magarcica.

Jadrane, na slikama koje si postavio je hotel Ambasador (za one koji neznaju, poslije II. sv. rata Dom JNA) još u skelama. Evo ti slika, kada se rade temelji hotela (1936). Slikano sa "Tomića stina"

Uvala Trstenik (ispod vojne bolnice- danas bolnica Križine) avgusta 1921 godine.

Kupalište Firule. Kupanje nadzire čuvar (jeli šjor Pučanstvo?? iz Velog mista) slikano 1936 godine

Cuvaru reda nista ne fali, ima pancun i meni lici na cuvare reda od Gogolja, Dostojevskog .....

Bačvice iz drugog ugla početkom 20-tih godina (hotel Park je več tu, vidi se i zvonik crkve gospe od Pojišana)

Brodogradilište "Marjan" u gradskoj luci 1920 godine (na slici plutajući dok). U daljini Sustipan (groblje) i još dalje  otok Čiovo.

u lijevom uglu vila matić bez krova,još se gradi??? ja inače živim u sjeni zvonika gospe od pojišana...

Gazda, sunce putuje, tako, da "sjena nije uvjek na istom mjestu". U svakom slučaju lijep predio grada. Ja obično, (kada sam u Splitu), prolazim pored gospe od Pojišana kda se vraćam sa glavnog pazara. (manje prometa i hladovina ispod koštela!)
Duje

Skijaš na Marjanu februara 1940 godine.

Lučica jedriličarskog kluba Labud 1937 godine

prama bačvicama sam,u o nom najlipšem smjeru,u viškoj.

Lijepa je Viska

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

Dread, kvaliteta.

Predivno, nisam imao pojma da je Grgur prvo bio postavljen na Peristilu.
A toliko puta sam mu glancao palac.
Svaki dan naucis nesto novo.

1941 su ga Italijani razrezali i makli sa Peristila
Duje

Procesija ispod Grgurovih nogu. Još uvjek na Peristilu, 1936 godina

Demontaža Grgura. Prerezan je na najmanje 4 djela (rezovi se vide) Godina 1941.  Kip je napravio Meštrović 1929. godine

Prva intervencija dogodila se 1929. godine kada Ivan Meštrović na Peristil postavlja brončani spomenik Grguru Ninskom. Spomenik je mjerilom svladao monumentalni antički prostor i njime potpuno dominirao. Ninski biskup iz 10. stoljeća borio se protiv latinizacije, zalažući se za vođenje mise na slavenskom jeziku i upotrebu glagoljice, pa je u tadašnjem povijesnom kontekstu talijanske okupacije dijelova naše obale (tridesetih godina 20. st.) bio glasan protest, simbol čovjeka iz našeg naroda koji potpuno nadjačava Peristil, u ovom slučaju simbol Rima odnosno uzurpatorske Italije.

Ispračaj kralja Aleksandra iz Splita, 14.10.1934

Ovo su režimski sokoli. Naši hrvatski su imali pero bočno utaknuto. Na jugosokole se nije u Dalmaciji nikad lipo gledalo.

-Crkva sv. Petra izgrađena 1863 godine ("poviše pazara") nasuprot Biskupove palače.
-Ista crkva oštečena poslije bombardovanja sveznika 1944 godine (ostao je samo zvonik.
-Rušenje ostataka crkve 1947 godine.

-Početak gradnje hotela Marjan 1961 godine.
-Svečano otvaranje hotela Marjan 1963 godine.

Nije bas da su toliko stare, ali su u svakom slucaju dio istorije ovog grada. Evo mog skromnog priloga.[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Ups, pogresno sam duplirao fotografiju.[attachment=1]

Pravo osvježenje je viditi slike s parade.

Split 1900 godine, renoviranje kampanela (zvonika) sv. Duje    (slika sa željeznica net)

Split oko 1935 godine, luka puna brodova.  (slika sa željeznica.net)

Gradska luka Split 1962-1963 (hotel Marjan je več gotov)   (slika sa željeznica.net)
Isprid lučke kapetanije dimi parobrod.

Slika iz 1877 godine. Originalna slika se čuva u željezničkom muzeju u BG (skinuto sa "željeznica.net")

Gradska luka izmedju dva rata
[attachment=1]

Sledeći snimci su iz nemačke Bundes arhive, i nastali su u periodu septembar-oktobar 1943. godine nakon kratkog perioda kapitulacije Italije i boravka partizanskih jedinica u Splitu, a nakon dolaska nemaca  ...

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=1]

[attachment=2]

odlične slike,pogotovo ova di je sd kfz 261 na marjanu

Izvanredne kombinacije.

Svaka čast Dread!  :super

Osim izuzetnim fotografijama, zadivljen sam kvalitetom asfalta na prometnicama.

Свака част за фотографије. Праве ратне. Мени и ови Немци на сликама делују некако убедљиво, више као неки "специјалци". Вероватно нека извиђачка јединица.

he he he,istina

Parole su vječne. Lipo pravilno napisane. Baš za vječnost.

Dred svaka čast za fotografije iz IIsvj. rata.
Evo nekih iz perioda, kada se je Split počeo motorizirati.
-Na solinskoj cesti u Kopilici 1925 godine
-vatrogasci sa mot. vozilima

-Mogučnost iznajmljivanja automobila 30-tih godina
-Taksi Starovinski 1934 godine na Rivi

-30-tih godina je ADAC priredio paradu automabila na rivi
-1932 godine spličani na izletu

Modernizacija i kod sprovoda, 30-tih godina 20.st.

-Start moto utrke na Rivi 1950 godine
-Nenadmašiva vespa 1962 godine na Manušu (iza je brački most)

-Trolejbus u Splitu u nekadašnjoj ulici Prvoboraca kraj "biskupove" palače (1963 godine)
-Autobus na liniji Obala-Groblje neče upaliti (1964 godine)

Turistička sezona, Riva 1977godine. Dobro poznato nama, koji smo 70-tih došli u Split. Danas, srečom, je promet preko Rive zabranjen.

Koji je to bio osjecaj voziti se u prvom redu na katu londonca......od Kastela prema Splitu.

Evo još nekoliko fotografija iz vremena II svj. rata.
-kraj aprila, pozdrav italijanskim fašistima
-10.04.1944, pozdrav ustašama na Peristilu

II svj. rat
prvo oslobođenje Splita poslija kapitulacija Italije- doček partizana 1943
21.10.1943 doček Njemaca na Solinskoj cesti

II svj. rat
-poslije kapitulacije Italije tribalo je prominit nazive ulica
-Marmontova ulica poslije bombardovanja saveznika 1944 godine

II svj. rat
-oštečenja poslija bombardovanja saveznika (u pozadini hotel Ambasador-dom JNA)1944
-čiščenje ruševina poslija bombardovanja 1944, crkve na Suloratu

II svj. rat

dolazak prvog predsjednika NR Hrvatske Vladimira Nazora i narodnog heroja Vicka Krstulovića na Pjacu u Splitu, 19.04.1945

Sjajna serija duje ... :super


Evo još nekih, koje sam pronašao ...

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

Sjajne slike, Dread!  :super

Bravo Duje, bravo Dread!
Iz ove zadnje serije - rijetko se vidjaju stabla sa murvama (dudom) na Rivi.

 Jedna zgrada nekdašnje Jugoplastike, slikano u jesen 1962 godine. Ispred zgrade se ore "Milina njiva" u solinsku cestu. Jugoplastika je ustanovljena 1952 godine, u najboljim godinama je zapošljavala 12.900 radnika i imala 180 prodavaonica po Jughoslaviji. U proizvodnom programu je imala cca 3200 različitih proizvoda, radila je za Citroen, Renault, Zastavu, Volkswagen, Fiat, Ladu i Daciu
Donja slika prikazuje srušenu tu istu zgradu krajem 2000 godine, te godine je poslije "uspješne" privatizacije tvornica zatvorena.

Izvrsno, Duje!

(usput, prva fotografija se odmah otvara, druga - Diokom - tek nakon klikanja na prilog - da li ja tako i kod drugih?)

Duje,i u Beogradu,na Banovom brdu je postojala robna kuca Jugoplastike koja je ,naravno,srusena...Na njenom mestu je napravljen veliki trzni centar ali idalje ljudi govore "kod Jugoplastike"...Dobro se uvek pamti.


 Novi list 2004...
 
SPLIT – Sa samo 40 kilograma eksploziva razmještenog u 1300 mina različitih količina punjenja, jučer je za nekoliko sekundi u prašinu pretvorena jedna od bivših tvornica splitskog Diokoma d.d. u stečaju, nekadašnje Jugoplastike, poduzeća koje je svojevremeno hranilo, i krov nad glavom osiguralo četvrtini Splita, a čiji su proizvodi imali  

Isto je kod mene, ali taj problem imam kod više priloga.

ML, isto je i kod mene.

 ;D ;D ;D za sliku tržnice. Kako se može prevoditi "pazar" u italijanski "il pazaro" (pravilno " il mercatto")

Nikako ne moze - ali nekako su valjda provukli kao opce poznati pojam "Pazar", pa je tako kombinirano.....ha, ha.

Postoji  i bazar.

pazar, bazar, mercatto, trgoviste (ovo zadnje znakovito!)......
Jedna fotografija nakon II SR
[attachment=1]

Duje, ma kakva Jugoplastika, kakva struka, trud i direktor Milas, kakva zaposlenost, kakva mreza ducana, proizvodnja i kooperacija sa domacim i stranim firmama - sve je to lazno; ovo na mjestu Jugoplastike je stvarno-st i treba se na to preorijentirati.
(naravno da sam kao rodjeni Splicanin i za direktora Milasa i za sve sto je on stvorio......, samo se gorko salim sa sadasnjoscu; pa zar se ne zove trzni centar "Joker". Gazda Jokera je shvatio da je sve sprdnja i "Igra".

(A vrijedni Dr. Milas (otac) je casno nosio modru uniformu sanitetske struke - i to je bio dio Splita). 

Moja mater cili svoj život, od završetka srednje škole, radi u "Jugoplastici" (danas "Diokom Novi" u vlasništvu splitskog gradonačelnika).
Žalosno je šta su napravili od te firme. Nekad je imala gotovo 13.000 radnika, pogone diljem Dalmacije (Split, Solin, Muć, Sinj, Vrlika, Makarska, Hvar, Rogač-Šolta, Vis, Dubrovnik, Benkovac...), trgovačku mrežu sa 180 robnih kuća i prodavaonica, predstavništva u svim glavnim gradovima bivših republika, trgovačke putnike, vlastito odmaralište, restorane u svim pogonima, vatrogasce ...

Krajem osamdesetih nudila je paletu od oko 3200 vlastitih proizvoda (odjeća, obuća, kožna i plastična galanterija, autodijelovi i termoplastika, čamci i pasare... ), izvozila i na istok (SSSR, ČSSR, Poljska, Bugarska...) i na zapad (Francuska, Njemačka, Italija, Engleska, Nizozemska...).
Proizvodila je godišnje oko 4,5 milijuna torbi za "Adidas" i dijelove za Zastavu, Ladu, Volkswagen, Citroen...
Tih godina ostvarivan je prihod od 350,000.000 USD, a "Jugoplastika" je sponzorirala i istoimeni košarkaški tim iz Splita - trostruke, uzastopne prvake Evrope - "Jugoplastika/POP84" (1989., 1990., 1991.).
I što je bitno "Jugoplastika" je uglavnom zapošljavala žene koje danas tako teško pronalaze svoje mjesto na tržištu rada, barem u Hrvatskoj.

A danas, danas "Diokom Novi" posluje u Planom i ima jedva nekih 100-150 radnika, plaće su mizerne, a tvrtka jedva preživljava...Promjenom imena (ranih devedesetih) uništen je jedan veliki brend koji se 50 godina mukotrpno stvarao i koji je nekada (a mislim i danas) nešto značio i vani i kod nas...

[attachment=1]

Jadrane, ja sam samo živio u Splitu (neprekidno 18 godina), a sa prekidima od 1970 godine. Teško prihvačam te sve promjene koje se dešavaju u Splitu. (izgleda da je to normalno). Prirastao mi je srcu. Meni osobno fali ona Split, kojeg je opisivao Smoje u svojim knjigama. Često prošetam  Getom, kroz Varoš, Radunicu itd. Sve ostalo možeš vidjeti u bilo kojem gradu (trgovački centri, moderna naselja ......)Nestali su i poznati splitski "redikuli", neke sam i osobno poznavao (Pajdo itd). Kažu, kad se čovjek vrača u mladost, da stari. Neka!!!!
Pozdrav
Duje 

Duje, skoro ti je rodjendan, pa koristim priliku da ti cestitam rodjendan - u zdravlju i veselju!!!

Iz Splita u Pirot 1938.

[attachment=1]

U donjem dijelu slike je Bajamontijeva fontana izgrađena povodom obnove  vodovoda cara Diokleciana i ponovnog dovoda tekuće vode u Split. Srušena - (minirana 1947 godine). Sada upravo traje akcija o postavljanju replike. Maketa je izložena na splitskoj rivi.
Duje

Evo dvije slike sa maketom fontane slikano prije nekoliko dana. Naravno fontana bez "male" nebi vridila ništa!

Duje,da li se zna razlog rusenja ovako lepe fontane ?

Na vrhu fontane je bio žena koja je u desnoj ruci držala"fašio"- simbol koji su preuzeli fašisti Musolinija u 20-tom godinama prošlog stoljeća. Taj simbol se je upotrebljavao več u vremenima Rimljana. No poslije II svj. rata su ljudi razmišljali drukčije (s obzirom na zločine koji su italijanski fašisti naptavili na tom području). Prema mojim saznanjima je to bio razlog miniranja fontane. Moguče. da je bilo i drugih razloga-naka me ispravi netko, ko je bolje upoznat sa tom problematikom. Pojedine djelove minirane fontane su pojedinci sačuvali do današnjeg.

PS: U Ljubljani, ispred jednog od ulaza u predsednjičku palaču, postoji kip sa ženom koja sjedi na prestolju i drži "fašio".

Duje 

12. mart 1956 godine, ni snjeg nije pomogo RNK Split. Split - Zagreb 2:3

Danas opet aktualna fotografija, je se ove godine RNK Split uvrstio i I. HR ligu

Na Peristilu, ulaz u sv. Duju, bila je od 1805 do 1880 kavana K Hramu (Al Tempio)

Kad su Splićani igrali na snigu kako triba. To je vrime Ivića, Poklepovića, Viđaka. Drago mi je da je Split uša, a biće on Šibeniku dobra mušterija.

Je Brodarski, samo ove godine niste imali baš (Šibenik) sriće sa Hajdukom. U svakom slučaju želim jim sve najbolje!!!!

Prva tvornica cementa u Splitu. Na tom mjestu je danas hotel"Marjan". Radila je od 1870-1933 godine.

Italijanski brodovi sa voćem na splitskoj rivi 1934 godine.

Božo Broketa na ramenim navijača. Pobjeda Hajduka nad Lokomotivom 4:2 , 22.06.1952 godine

Godina 1962. Prvi neboder u Splitu (Pomgrad). Pruga još nije ukopana, plavih nebodera još nema, desno gore stadion RNK Split, sasvim gore brodogradilište!

Park- Đardin 1908 godine. O tom parku  piva i Goran Karan u pismi "Prozor kraj Đardina"

Priprema terena za izgradnju stadiona u Poljudu, 1977. godina  Miniranje kuća.

Ako se jos sjecam dobro, u prvom planu je ondasnje Radnicko setaliste s vrlo lijepom "zavijenom" zgradom; a sve okolo polja, polja (lijevo Tolstojeva ulica, desno prema Solinskoj cesti.

Svjetski poznati istraživač i ronioc (u Splitu kažu  šototajer) Jacques Cousteau 1977 u Splitu.

To je to. Slikano sa mjesta gdje je danas  nekadašnja robna kuća Dalma.

Početak 20. stolječa, Pjaca - kavana i hotel Troccoli.

Zlatna vrata. Godina 1907, slikano sa mjesta gdje je danas stoji spomenik Grgur Ninski.

Željezna vrata. 20-te godine XX stolječa, pogled sa Pjace prema Peristilu.

1946. godina, propreme za narodni miting. Bajamontijeva fontana još stoji (izmađu slika Tita i Stalina). Crvena je kuća Dešković, desno hotel Belvi.

vidiš,ja sam mislio da je bajamontijeva fontana srušena odma poslije rata

....."Splitska je fontana bila jedna od najzapaženijih u tadašnjem višenacionalnom Austro-Ugarskom Carstvu.

U proljeće 1880. započeto je prikupljanje priloga za nabavu ukrasne fontane na splitskoj rivi, u samom gradu, ali i u drugim mjestima. Splićani — autonomaši i hrvatski narodnjaci — udruge, crkvene institucije, ukupno 1322 građana i težaka gradskih predgrađa i više kolektiva — prikupilo je oko 20 000 forinti, a Split je tada brojio tek oko 5000 stanovnika u gradu i oko 9000 u pučkim predgrađima. Među darovateljima bili su i austrijski arhitekt projektant obnove katedrale i zvonika u Splitu Alois Hauser i tada vrlo popularni skladatelj Franz von Suppé, rodom Splićanin.

»Monumentalna fontana« (nikada zvana »Bajamontijeva fontana« ni »Bajamontuša« — jer je sam Bajamonti odbio taj predloženi mu naziv) bila je u prvom redu naglašeni simbol dovođenja žive vode u grad, za Split, koji je rastao izgradnjom i stanovništvom, od presudnog čina. Stoga su i njezini bazeni i alegorijski likovi simbolizirali rijeku Jadro, Jadransko more i mitološka morska bića. Lik mladića na vrhu fontane, s rukom pruženom prema istoku, upućivao je na tada poželjno privredno usmjerenje Splita.

..........
Fontana na splitskoj rivi bila je više od pola stoljeća nedjeljivi vizualni i sadržajni dio Splita i Splićana. U vrijeme okupacije 1941–43. fašistički okupatori su je ideološki svojatali, gledajući u liktorskom svežnju na vrhu fontane (što je simbolizirao slogu svih građana u napretku Splita) simbol fašizma — koji je osnovan znatno nakon izrade fontane — ali jednako i komunisti nakon njih, pa su u udarničkoj akciji — 30. svibnja 1947. dinamitom i mlatovima porušili i potpuno uništili splitsku fontanu, osim desetak ulomaka što ih je spasio slikar Vjeko Parać........."

Oni koji znaju sadasnji izgled muzeja (procelje zasjenjeno cempresima) tesko ce prepoznati isti muzej na ovoj fotografiji - fotografija iz 1925 cca.

[attachment=1]

Stvarno neprepoznatljivo. Vizavi  muzeja se ide na pazar na Skalicama.

Svaki dan sam prolazio tim putem do Rudjera, a kasnije i Cire; sjecam se kada jos koji metar desno nije bilo ni asfalta......

Sahrana gradonačelnika Antonija Bajamontija 1891godine. Na Rivi su tek zasađene murve (dud)

Sahrana velikog arheologa Frane Bulića 2.avgust 1934.godine

Još jedan pogreb iz 1927.godine

Zapadna strana groblja na Sustipanu-(desno Marjan pravo Čiovo u sumaglici)

Ne znam baš brodarski. Dojučerašnji prvotimci Šibenika, stoperski par Vidić-Budiša, od iduće sezone će nosit crveni dres RNK Split.

Kako bilo, biće lipo viditi na Šubićevcu dva  stara rivala iz druge zapadne  i republičke lige.

-Pogled na splitsku Rivu od sv. Frane prema istoku. Razglednica je poslana 1946godine.
   

Pogled na Bajamontijevu fontanu sa Prokurativa. Razglednica poslana 1946.godine

Kraj XIX stoljeća , pogled na Gospu od Pojišana.

Obnovljeni teatar 1921.godine

Sinjska "rera" vozila je od 1903. do pedesetih godina.

"Slobodna Dalmacija" je izašla iz štampe i spremna je za distribuciju ... Split, Septembar 1943. godine.

[attachment=1]

jos nekoliko fotografija (nadjenih na zeljeznicarskom forumu) :

[attachment=1]

ove dvije bi mogle ici i u Jadrolinijin topik....

[attachment=2]
[attachment=3]

Pension Schiller na Mejama 1914. godine

Gradonačelnik Splita Jakša Račić na marjanskim "skalma" 1923. godine. Projektant tih "skala" je arhitekt Petar Senjanović.

Vlasnik poznate splitske prodavnice mješovite robe, Prošper Bonačić (sa šeširom) u svojoj "butigi" u Krešimirovoj kali.

Procesija na Marjanu za svetoga Jere tridesetih godina

"Necu politiku u moju butigu ! "

Nisam bio u Splitu od 1970 godine, ali ovo može biti interesantno

http://www.youtube.com/watch?v=uLM6SxlQga4


Ima Splita na sve strane, pogled sa Marjana..

Pozdrav

Vlado

"Seve" nacionale je uvjek interesantna!
Duje

[attachment=1]

Zanimljiv i duhovit članak o Splitu kakav izumire i kakvog sve manje ima. Obavezno pročitat!!!

VREMEPLOV

Sićanje na grad koji je nesta: Mare Žebon, Picara, Karuzo i Pajdo

Di je nesta Split moga ditinjstva, odrastanja i mladosti? Di je nesta oni njegov posebni, more se reć, histrionski Teatar Pjace i Rive? Di su nestali oni, velikoj većini Splićanki i Splićana, dragi glavni likovi toga spliskoga Teatra? - "donosi naš subotnji prilog - SPEKTAR"

Mali milijun puti sluša san zadnjih dvadesetak godina ova i nika druga pitanja na temu “nema više onega Splita”, ali niko nije zna odgovor. Sve dok mi jedan put poznati i ugledni spliski neuropsihijatar Ivan Urlić nije reka:

- Di je nesta ti Split? A pojilo ga vrime! Tako su se i oni Splićani stariji od nas pitali – di je nesta Uvodićev i Tijardovićev Split? S tin da je razlika između Uvodićeva i Tijardovića Splita u odnosu na Split našeg ditinjstva puno manja nego je razlika između Splita našeg ditinjstva i ovoga Splita danas...

Davor Štambuk, nadaleko poznati spliski karikaturist, taj po cilon svitu nagrađivani i popularni spliski ambasador humora i zajebancije, tvrdi da je jedina veza današnjega Splita s Mediteranom, njegovim koloritom i onim nekad prepoznatljivin humoron ulice – more.

- Samo nan je more dokaz da smo mediteranski grad. Sva ostala obilježja tipičnoga mediteranskoga grada, koja je Split ima sve do prije dvadesetak godina, iščezla su. Pogotovo jedan od timbara Splita: njegov Teatar ulice, njegov humor ulice...

Veliki ratnik Picara

 [attachment=1]Marija Bačić, dakle, Mare Žebon

 [attachment=2]Karuzo se, ima bit, zva Marin Pavlović

 [attachment=3]Vinko Jadrijević, ilitiga Doktor Picara

 [attachment=4]Mirko Perić, zvani Pajdo

Tija san se u ovon tekstu sitit nekih glavnih glumaca onoga spliskoga Teatra ulice, svakodnevnog humora Pjace i Rive... Učinija san malu anketu među nekoliko Splićanki i Splićana koji su živili ti Split koji je iščeza, ispalo je da su i sad najpopularniji poker tih nezaboravljenih spliskih likova – Doktor Picara, Karuzo, Mare Žebon i Pajdo! Vinko Jadrijević, cilon Splitu poznat ka Doktor Picara, bija je svakako jedan od najvećih, ako ne i najveći spliski zajebant.

Pantin ga iz vrimena dok san bija srednjoškolac. I to iz Gage. Čin bi se on liti pojavija onde Iza Lože, odma na izlazu s Pjace, svi šta su sidili u Gage i isprid Gage znali bi: biće sad dobre zajebancije! Smija i veselja s Doktoron Picaron u društvu nikad nije falilo.

Ima san čut priče kako je Doktor Picara prvi u Splitu skočija s terace na Bačvicama u more. I to 1942. godine. Na oduševljenje svih kupača koji su toga jutra u sedmon misecu bili na Bačvicama. A skočit s terace na Bačama u ono metar ili metar i po plitko more, ovisi je li oseka ili plima, ne more svak. Nego samo oni najhrabriji, najspretniji. A to je bija Vinko Jadrijević, Doktor Picara. E, ali priča ide dalje...

Kako su spliske cure pljeskale Doktoru Picari, jedan talijanski oficir je tija podilit slavu s Doktoron Picaron. I on je iša skočit s terace na Bačvicama, skočija je i – slomija kičmu!? S tin da priča ima i nastavak... Poslin rata je Doktor Picara tražija da mu se ti dan prizna ka dan proveden u ratu.

Jer, on je zapravo zaslužan da je talijanski okupator strada!? Čuja san i to da je u to vrime bilo zajebanata i na Sudu i da je Doktoru Picari priznat dan proveden u ratu. E, ali je onda, kako legenda kaže, on tražija da mu se ti jedan ratni dan prizna – duplo!? Ka i svin onima šta su bili u Narodnooslobodilačkoj borbi...

To san ima čut, ali jedno san vidija, u to san se sam uvjerija: sprovod Vinka Jadrijevića Picare bija je najveći sprovod u Splitu! Ko zna koliko je svita došlo na Lovrinac ispratit svoga Doktora Picaru? Deset, dvadeset iljada... I danas mu na grobu stoji veliki spomenik, napravili su ga njegovi prijatelji, koji ga se i danas sićaju...

Veliki pivač Karuzo

O Karuzu znan najmanje. I njegovo građansko ime prava mi je enigma, ali ima bit da se zva Marin Pavlović. Tako me baren podučavaju veterani mnogih druženja s Karuzon. Sićan ga se s dna Pjace, uvik na potezu od Automata do kafića legendarnog reprezentativca Hajduka Dragana Holcera. Često su s njin bili Miljenko Smoje, Boris Majić i Vojo Pavasović.

On ih je zva – svojin pretplatnicima!? Ispustija bi iz grla ono svoje “mi-mi, mi-mi”, a oni bi mu dali koji dinar. Zato ih je zva pretplatnici. Onako ne baš visok, basetan, kako bi stari Splićani rekli, okrugle glave, bija je uvik nasmijan. O spliskon Karuzu priča mi je poznati spliski lučki radnik, obalac, batelant, ujedno i poznati spliski nogometni sudac Božo Mladinić Zmaj.

I barba Zmaj, isto ka i Karuzo, odavno “ore nebeske njive”, zapantija san priču kako su spliski zajebanti rekli Karuzu da ga brodon vode pivat u New York. I da je bija veliki ispraćaj velikon pivaču. A da je brod, umisto u New York, uplovija u – splisku Sjevernu luku!?

Di su crnce glumili batelanti poduzeća Luka i skladišta koji su – crnin garbunon opiturali svoja lica!? Davor Grčić Gaga je o Karuzu reka jednu rečenicu kojon ga je najbolje opisa: - Karuzo je bija čovik koji nikad nikome nije ni pomislija zlo, a kamoli da bi ga kome učinija!

Velika dama Mare Žebon

Mare Žebon je bila spliska faca koja se skoro uvik mogla vidit u gradu. Za nju su govorili da je najpoznatija Splićanka koja “čini one stvari” u đardinu i na bedemu Stare bolnice. Mare bi uvik došla u grad našminkana, more bit i mrvu više nego bi tribalo. Obrazi su joj se rumenili, a ona se uvik smijala. Nije bilo dana da joj ko ne bi dobacija: “Mare, jesi li se danas, a?!” Ona bi se nasmijala, a koji put bi odgovorila: “Punjetaru, goni se u tri pizde materine.” Ali nikad ne bi pokazala da je jidna i da se uvridila...

Bilo bi joj najdraže kad bi vidila da se dvoje grle i ljube proć kraj njih i uvatit zaljubljenog mladića za jaja... Kad bi on poskočija i posla je u pizdu materinu, ona bi se nasmijala i rekla: “Šta je, sad me šalješ u pizdu materinu, a zaboravija si kad si me jebava...” Svit šta bi to vidija i čuja smija bi se, a Mare bi najviše guštala. A ako bi trefija mladić koji nije zna ko je Mare Žebon, počeja bi se prid curon opravdavat: “Ova laže, nikad je nisan ni čuja ni vidija!” A Mare bi zapljeskala rukama i nastavila šetat gradon...

Davor Grčić Gaga bija je uvik spreman na zajebanciju. Priča je kako bi mu Mare došla u kafić ravno “s posla!” Rekla bi mu: “Gaga moj, nima jebača do mornara iz Divulja!” Gaga bi joj učinija espresso, da bi joj i čaj, a onda bi Mare Žebon uzela metlu u ruke i mela pjacetu isprid kafića. Gaga bi za njon poliva vodon, tako da bi do sedan uri ujutro pjaceta bila skroz čista. Jedanput je Mare Žebon uzela metlu u ruke oko podne i počela je mest. Baš tada naiša je inspektor koji je tražija od Gage listu zaposlenih u kafiću.

Gaga mu je da, a onda je inspektor pametno zaključija: “Znači, ova drugarica je višak radne snage?” Gosti su se smijali i zafrkavali inspektora, govorili mu da je to Mare Žebon. Inspektor je osta pri svome. A onda je Gaga reka: “Druže, ova velika dama je moja ljubavnica!” Svi su pukli od smija, Mare Žebon je dotrčala do Gage, uvatila ga šotobraco. Gaga je nastavija: “Druže, ja ne mogu prijavit ljubavnicu ka radnicu u kafiću. Ona meni znači puno, puno više...”

Inspektoru nije bilo ništa jasno, ali je ipak napisa prijavu. Gaga je prijavu potpisa, zagrlija nasrid pjacete Maru Žebon, oni dvoje zapivali su najdražu Marinu pismu: “Po šumama i gorama...” Gaga je objasnija: “Zapivali smo ovu partizansku pismu zato jer je naša drugarica Marija Bačić zvana Mare Žebon bila partizanska bolničarka u Dvadesetoj brigadi Dvadeset šeste dalmatinske divizije!”

Veliki zajebant Pajdo

Mirko Perić bija mi je cilo moje ditinjstvo susid. Ja san sta u Tršćanskoj ulicu, u zgradi obalaca, a on u Smiljanićevoj ulici, u zgradi feratjera, ali je ima vrtal u Tršćanskoj. Pa bi zna reć: “Englezi žive u Engleskoj, a imaju zemlje u Africi, a ja živin u Smiljanićevoj, a iman zemlju u Tršćanskoj!” Mirko je bija deset godina stariji od mene, zajebava se, tamo negdi šezdesetih godina prošloga vika, kako mu je falila godina dana da bude prvoborac, jer je rođen 1942. godine.

Mirko je činija najbolje dvokolice i karete u kvartu, ali je mora priznat da tondine bolje od njega čini Jure Ljubić. Pa bi se na kantunu Tršćanske i Smiljanićeve zna zaderat: “Tondins gold medal - Jure Ljubić, Tršćanska ulica, Tondins silver medal – Mirko Perić, Smiljanićeva ulica!” Onako visok i mršav, s basbaritonon, zna bi na kupalištu Stinice, koje su odavno zatrpali, imat svoj šou u kojemu su uživali svi iz kvarta koji su se samo tamo kupali.

Duhovit ka malo ko, reagira bi “iz prve”, i uvik dobiva svaku zajebantsku utakmicu u kojoj bi bilo ko tija bit duhovitiji od njega. Poslin je Mirko posta spliski Pajdo, tad su njegove baze počele ulazit u antologiju najbolje spliske zajebancije. Onima koji su Pajdu držali redikulon, jedan od spliskih kampanela Momčilo Popadić zna bi reć: “Redikuli ste svi vi koji Pajdu držite za redikula!”

Mirko Perić Pajdo bija je vrhunski meštar, finomehaničar, precizni mehaničar, bija je plemenit i pošten čovik. Doktor Picara, Karuzo, Mare Žebon, Pajdo... Miritaju da se baren ovin tekston otmu zaboravu. Oni i Split kojega je, kako je lipo reka doktor Ivan Urlić – pojilo vrime!

Mare Žebon i Picara u Gage

Svake godine, na najveseliji dan u Balun baru, na Silvestrovo, Gaga bi molija Maru Žebon neka razveseli njegove goste. Ona bi čekala kad će doć čuveni doktor Picara i maskota Balun bara, svima dragi Neven Neno Slišković.

Mare bi došla do doktora Picare i rekla mu: “Doktore, morete li mi pomoć?” Svi bi se u kafiću počeli smijat, a doktor Picara bi je upita: “A šta te muči, Mare draga?” Ona bi rekla: “Od sinoć se nisan jebala, doktore moj, pomozite mi!” Doktor Picara bi, ka veliki kavalir, čestita Mari, ponudija je pićen. Nju i cili Balun bar. Zna je da će cilu turu platit vlasnik Gaga...

Velike Pajdine baze

•• Već desetljećima se prepričavaju najveće baze Mirka Perića Pajde. Ovde san odabra dvi, za mene, antologijske...

•• Prva: Vidi Pajdo milicionera sa pason i reče mu: “Di vodiš to tele?“ Milicioner mu odgovori: “Budalo, ovo nije tele nego pas!“ A Pajdo ga zajebe rečenicon: - Budalo, ne pitan tebe nego pasa!

•• Druga: Milicioner na Rivi trči za Pajdon, kad je vidija da mu ne more uteć, Pajdo skoči u more i reče milicioneru: - Ko te jebe, sad san u nadležnosti Lučke kapetanije!

Autor: Milorad Bibić Mosor
Snimio: Feđa Klarić / CROPIX
Izvor: Slobodna Dalmacija (http://www.slobodnadalmacija.hr/)

....."Riva kao prometna žila kucavica

Gledajući danas Rivu onako slobodnu, ostavljenu pješacima, prisjetimo se da je donedavno to bilo jedno od najprometnijih mjesta u gradu. Počevši od bicikliste Ozretića pa do Prometovih autobusa tu su prolazile sve vrste vozila i ometala šetače.

Prije pojave automobila s Rive bi polazile kočije odvodeći putnike u »udaljenu« periferiju grada na Bačvice i Firule. Sve do 1925. postaja kočija za unajmljivanje bila je pred crkvom Sv. Frane, a onda je premještena nešto sjevernije pred hotel i kavanu »Bellevue«. Ljeti, kad bi sunce zapržilo neugodni vonj tjerao bi goste odatle. Postaja bi tijekom dana zaudarala po amonijaku. Vlasnici kočija bunili su se smatrajući da mjesto zapadno od fontane nije vidljivo strancima. Godine 1930. postaja za fijaker za javnu uporabu preseljena je na Mletačku obalu.

Često kad bi obala bila puna svijeta, projurili bi automobili ostavljajući za sobom oblak prašine. Zbog opasnosti po život šetača godine 1921. zabranjen je prolaz svim vrstama vozila (teretnim kolima, kolicima, kočijama, automobilima, motorima i biciklima). Također je zabranjen prolaz i natovarenim životinjama kao i jahanje na njima u vremenu od 18 do 24 sata. Bilo je onih koji su zabranu kršili, osobito poštanska kola, koja su prolazila Rivom kao da se zabrana na njih ne odnosi......"

Pajdo je nezaboravan. Te baze sam čita ko dite u Slobodnoj, samo su ih pisali drugi ljudi.

Nekoliko puta sam u tada jedinoj piceriji u Splitu (1975 - 1981) imao sreću da sedim za stolom pored Pajdinog. Tako zdravog humora i smeha, veselja i zezanja, malo sam kad pre i posle toga imao priliku da čujem i u njemu uživam...

Evo još par Pajdinih baza...

Bio Pajdo u busu i rigalo mu se. Tako se izriga na jednog čovika i upropasti mu sako.
Kad je to vidio čovjek se okrene i ljutito mu kaže:
- Svinjo!
A Pajdo:- Ja svinja ?!? Pogledaj sebe!

Ulazi Pajdo u bus za Trogir, i pita konduktera:
- Čujes, mogu li ovdje ostavit kilo janjetine i dvije litre vina?
Kondukter:- Kako ne, Pajdo, samo ti to stavi ovamo..
Pajdo se nagne i povrati iza sica..

Pajdo se vozi Trogirskim busom i dok prolaze kroz Kaštela (poznata po nekoliko cementara), stalno govori:
- Diši marvo, duboko diši…
Ljudi ga, naravno, gledaju i čude se..Prođe bus Kaštela, a Pajdo se zadere:
- A sad marvo, seri bloketeee…

Jedan put je isprid Pizzerije Bakra na Toču (vrh pazara pa desno) se sagnija i sa poda skupija jednu običnu dlaku. Pa se uspravija, gleda je, gleda i sad se skupilo svita (ljudi) oko njega jer svi znaju da će sad nešto izvalit, a on gleda dlaku, gleda njih pa reče:
- "Zna san da oko pizde ima puno dlaka, ali oko jedne dlake toliko pizdei"

Navodno je radio kao automehaničar u Lori?

[attachment=1]

Početak 20. stolječa, splitski pazar, u pozadini skele oko sv. Duje.

Rušenja barokne crkve "Gospe od Dobroga" prolječe 1936godine.

Pa može se reći da je i ova stara...

[attachment=1]

Brko, skoro ce sest desetljeca
[attachment=1]

Jadrane,zar već ? :-\

Gužva...

[attachment=1]

Kad je bio "Grgur" još na Peristilu.

Split 1872-1875 Smjer istok-zapad (Riva)

Zanimljiva fotografija - Marjan bez ijednog bora.

Pre nekog vremena sam nabavio nekoliko fotografija starog Splita u jednom većem nalazu.

Na žalost, stanje fotografija je katastrofalno tako da ću postaviti samo ono što se da iskoristiti.


[attachment=1]

Pogled sa Marjana.


[attachment=1]

[attachment=2]

Noćni izgled.


[attachment=1]

[attachment=2]

Još neke ...

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

Divota, Dread.

Poznavatelji Splita - koja je ono bijela zgrada koja dominira na fotografiji split04?   - 03.35.20.

Šibenska gimnazija '' Antuna Vrančića ''.

Neda se Brodarski - u sridu Sibenika ;)
[attachment=1]

vidin ja da tu nešto ne štima

Eto nisam ni video ... oštećenja su velika, posebno na toj fotografiji. Jedva da je šta ostalo bilo za skeniranje, da se prepoznavanjem nisam mnogo bavio. Ima još nekih stvari koje nisam poskenirao.

Većinom su iz Splita, te sam automatski sve tako potpisao.

Gazda (i Dread), ali ta zgrada na prvi pogled lici na - osn. skolu-gimnaziju Rudjera Boskovica-Ciru Gamulina (istina, ona je postavljena nize, i ne vidi se tako iz luke.......)

sad Jadrane lipo pročitaj stranicu iz svog peljara. Markantna zgrada u Šibeniku je gimnazija. Moja punica je prije onog rata išla u splitsku gimnaziju. Onu pokraj pazara i đardina. Njoj to ne bi promaklo niti u 91. godini.

liči,istina,mene je ona druga puno više bunila.a brodarski dobro kaže,sjećam se da u peljaru piše da je za orijentaciju najbolje koristit zgradu gimnazije...

Lako tebi kad imas bistru punicu!

Sto se Peljara tice (od Susaka do Bojane), kad se vratim moram se prihvatiti tog posla. Obecanje - izvrsenje.

Ona splitska pokraj pazara/djardina je (nekad) Marko Marulic - uciteljska; sigurno je bio i drugi turnus (mozda Vladimir Nazor).

Mislio sam na duplu kamenu osn. skolu i gimnaziju malo lijevo i ispod Skalica. (fasada kao Oceanografski institut).

Dobio sam mejlom nešto fotografija starog Splita:

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

I još nekoliko:

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

Kupalište Bagno Polo 1924 godine Crkve više nema, najtamnija kuća (Tomića stine) savim lijevo (ne vidi se) je hotel Ambasador (ex dom JNA)
Odkrivanje spomenika Marku Maruliću 1925 godine (Voćni trg)

Poslije mise ispred sv. Duje 1909 godine
Kad se je još plačalo kupanje na Bačvicama (ograda između Bačvica i Ovčica)[attachment=1]

Splt, 16 avgusta, 1933. godine ...

[attachment=1]

tzv. Bajamontusa

[attachment=1]

Mislim da ne može biti, već time što je jedinstvena zgrada na koju mislite, koliko znam, od početka imala dva ulaza. U drugoj polovici 60. i  u 70. godinama 20. stoljeća prva je "rupa" bila za OŠ Ruđera Boškovića i Pedagošku akademiju; a druga za gimnazije Ćiro Gamulin i Natko Nodilo (klasičari, drugi turnus), te Kemijsko-tehnološki fakultet. Godinama sam ulazio na obje rupe. 

[attachment=1]

Grgur, dok je još uvek bio na Peristelu.

Ugao iz koga je fotografija snimljena je redak za videti.


[attachment=1]

Napravio sam pregled unazad materijala o starom Splitu, pa opet procitao prilog koji je svojedobno postavio Leut.

Ima jedna - istinita - storija o Karuzu. Sesir je uvijek nosio, a patio je da ima veliku glavu, a sto je jos gore, da mu glava i dalje raste. Znajuci to, njegovo mu je drustvo iz kavane Bellevue, povremeno mijenjalo sesir na malo malo manji. Za Karuza ta "sala" nije dobro zavrsila.

-----------------

Ova fotografija nije bila postavljena; Talijani su kapitulirali, dosli Nijemci i snimili ovu parolu (parola ih je i inace mnogo docekalo)

[attachment=1]

Je li to na bivšem javnom zahodu na Matejuški piše "Živio drug Staljin"?

Tačno tako. ;)

E, Split nepokoreni grad. Zvizda bila i na kondutu (WC)! Mora da su se Nijemci usr...li kad su to vidili :angel:

I onda su Švabe učinili posal. Krstili su kondut.

Ma, je li to uvik bija kondut? Naime, objekat puno boje izgleda nego puno kuć u Varošu, na Radunici i tako daje i tako bliže?  

Kad smo već na Matejuški, ne mogu a da se ne sitin Doma Gusara, sagrađenog 1927. godine - koga više nema. Isuse, ču su napravili od grada.

(Ps: Dom je smaknut još u doba prethodne vlasti)

Double-decker bus-om vozio sam se i ja. I londonac je jedan od svjetskopovijesnih dokaza da je pusta Londra prema Spljetu gradu: mi smo ta njihova vozila (istina, izraubovana), a oni nisu imali ni rivu :angel:

Nemaju ni Keruma.  ;D

U Spljet je očito doša komunizam: svakom prema potribama, svako prema mogućnostima  8)

U Arheološkom muzeju sam proveo ditinjstvo (pa sam valjda zato mumificiran kao ditinjast). Od znamenitosti s druge strane Muzeja triba spomenit kioske Vjesnika i Borbe, isprid kojih je bija asvalt. Kolega Jadrane2, išli smo u iste najboje skule: Ruđera i Ćiru.

A nemaju ni Marka Pola, original-Korčulanina ;)

Ala ovih sa Špinuta, ne moš živit od njih ;D

Distanciram se, poštovani Faber, od Vaše velikospinutske diskusije: ja sam u tom svjetskopovijesnom razdoblju bija na Tablan ;D

A ja na Bolu (ne na Braču).

U onin vojnin neboderin, a?

Na koje misliš?

Ups, stalno petljam Bol Plokite i Blatine Škrape. Mislim na one prve nebodere sjeverno od bolnice Firule.

Znaš šta je bilo tu prije tih nebodera?

Ja i ostalo pučanstvo pomno očekujemo vaš odgovor.  ;)

Ma to svak zna-skladište poduzeća "Jela".

Mislite na piceriju (ako se ne varam) Fortuna u Getu (unutar Dioklecijanove palače), pokraj prodavaonice Borova?

Evo još malo slika, autora Gorana Leša, pod zajedničkim nazivnikom "Split nekad i sad" (a može i "Split i rat").
Primjetit će te da je grad tih dana bio pun parola.
Inače kad se spuštate bivšom "Prvoboraca" (večina starijih je i dandanas tako zove) prema gradu i pazaru, na zidu s desne strane se još uvijek uočava crveni natpis "Živjela narodnooslobodilačka vojska".

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Evo malo priče i slika koje pokazuju da Split nije samo grad Ajduka (kerumoida i sl.). To je POMORSKI, vodenosportski grad, pa evo nešto o splitskom, ali i hrvatskom te jugoslavenskom plivanju (uglavnom na temelju natuknice preuzete iz Hrvatske enciklopedije, LZ Miroslav Krleža, sv. 9).


Još uoči Prvoga svjetskog rata u splitskim su se uvalama osnivali divlji klubovi u kojima se njegovalo plivanje, skokovi u vodu i vaterpolo. U okviru Jugoslavenskog olimpijskog odbora 1920. osnovan je pododbor za plivanje, koji je 1921. prerastao u Jugoslavenski plivački savez sa sjedištem u Zagrebu. Plivački podsavezi u međuratnom razdoblju djelovali su u Dubrovniku, Splitu, Sušaku (Rijeka postaje talijanska) i Zagrebu.
U ljeto 1920. prvi je put elektrikom osvijetljena splitska Riva, a iste je godine splitski sport prosvijetljen osnivanjem Pomorskog sportskog kluba Baluni, koji je 1924. promijenio naziv u Jugoslavenski sportski klub Jadran.
Na prvom plivačkom prvenstvu Jugoslavije 1921. na Bledu u momčadskoj konkurenciji najbolja je bila sušačka Viktorija, koja je prvenstvo zadržala do 1927., kad ga je preuzeo splitski Jadran. Ivo Arčanin, Ivo Pavelić, Ante Roje, Vlado Smokvina i Atilije Venturini prvi su hrvatski plivači koji su nastupili na Olimpijskim igrama - 1924. godine.
Za Drugoga svjetskog rata bili su održani susreti s plivačkim reprezentacijama Italije, Njemačke i Slovačke („nezavisne“ kako i koliko je bila i NDH), a 1944. na Mediteranskoj olimpijadi savezničkih armija istaknuo se Branko Žižek, član dubrovačkoga Juga.
Godine 1947. osnovan je PLISAH – Plivački savez Hrvatske. Nastavljajući tradiciju prijeratnoga Marathona, 1945. započeo je djelovati akademski plivački klub Mladost u Zagrebu, riječko Primorje nastavilo je tradiciju sušačke Viktorije, a i splitski Jadran obnovio je svoju djelatnost već 1945. godine. Članovi toga kluba, Vanja Ilić i Janko Puhar, kao članovi štafete 4 x 200 m slobodno, osvojili su peto mjesto na Olimpijskim igrama 1948. U 1960-ima za momčad Jadrana počeo je nastupati Veljko Rogošić, višestruki jugoslavenski prvak i reprezentativac, koji je poslije ostvario niz podviga u daljinskome (maratonskom) plivanju.
Inače, najveći uspjeh splitskoga, hrvatskog i jugoslavenskog  plivanja ostvarila je Đurđica Bjedov osvajanjem zlatne i srebrne medalje na Olimpijskim igrama 1968. u Meksiku na 100 m i 200 m prsnim načinom. (Olimpijska zlato na 100 prsno, ispred Ruskinja i Amerikanki – to je otprilike kao da Hajduk uđe u Bundesligu i pobijedi madridski Real!) Uzgred, za razliku od mnogo većih ali plivački, reklo bi se, zakržljalih Zadra i Šibenika, vodeni su sportovi (bili) vrlo razvijeni na Korčuli, o čemu govori i to da je članica Korčulanskoga plivačkoga kluba (KPK) Vinka Jeričević na Olimpijskim igrama 1956. zauzela četvrto mjesto na 200 m prsno.
Bjedov je plivala za Mornar (sad je trenerica), koji je utemeljen 1949. godine pri Domu Jugoslavenske ratne mornarice. Plivačko-vaterpolski klub Mornar prvo je bio sekcija, a 1951. postaje klub u sastavu Sportskog društva Mornar, kome su pripadali i veslački i jedriličarski te poslije i podvodno-istraživački-klub. Pri osnivanju nije imao svoje objekte pa se služio bazenom Jadrana na Zvončacu (pokraj „Banovine“, Komande VPO). Mali Split imao je i treći plivački klub: POŠK, osnovan još 1937. godine.
Plivači i vaterpolisti zimi su koristili zatvoreni bazenčić („kadicu“ iza Stare Slobodne; blizu Biskupove palače) koji je imao samo oko 16,3 m, odnosno za, konkretno, moju osnovnu sprintersku disciplinu (100 m leđno) morao sam otplivati šest dužina praveći pet salta (okreta). Moš mislit kako je bilo dugoprugašima. Mladost, Partizan, Primorje, Fužinar (Ravne na Koroškem) i ostali imali su normalne zimske bazene (barem 25 m). Za potrebe VIII. Mediteranskih igara u Splitu 1979. je na Poljudu izgrađen zatvoreni olimpijski bazen, a za Europsko prvenstvo u plivanju 1981. na Zvončacu (Jadran) i Zenti (POŠK) izgrađeni su odnosno obnovljeni otvoreni bazeni.
 

Đurđa Bjedov - e, ovo nitko nije mogao platiti, osobito pozu Sovjetkinje Galine N. Prozumenščikove, koja je, kao i Đurđa, ušla u Kuću slavnih vodenih sportova.

Inače: Đurđa Bjedov, član PK Mornar, prva je olimpijska prvakinja u plivanju na 100 m prsno, jer je ova disciplina stavljena na program Igara baš u Meksiko Cityju 1968. Prvakinja Jugoslavije bila je 19 puta (od 1962. do 1968) u plivanju prsnim, mješovitim, leptir i slobodnim stilom (samo u štafeti 4 x 100 m).
Višestruka je rekorderka za reprezentaciju Jugoslavije nastupila 46 puta. (sa sajta pk-mornar)
 

Miljenko Tomić bio je prvi predsjednik VPK Mornar.

"Naravno da je iza Mornara stajao ondašnji sustav unutar kojega su se organizirano gradilo male reprezentacije s koncentratom kvalitete kao u beogradskom Partizanu. Tako je građen i Mornar, dovodilo mu se talente iz svih krajeva, a time je klub postajao glavni magnet za mlade i razvijanje masovnog sporta. I uz najmanju potporu Mornar je odletio pred svima, što je bilo i prirodno. Ali nikad se Mornar nije ponašao elitistički, niti s potcjenjivanjem. Njegovi sportski radnici i natjecatelji odgajani su u ondašnjem cijenjenom duhu skromnosti i plemenitog poimanja sporta. Dobro je sjetiti se tih davnih, potpuno zaboravljenih i danas zanemarenih vrlina." Tako piše na http://www.vkmornar-brodospas.hr/povijest.php
ovako na prvu loptu: mi koji smo bili u klubu sedamdesetih godina prošloga stoljeća tu "partizanštinu" nismo osjećali, ili smo bili premladi da shvatimo kako nas sistem posebno mazi i pazi. Osim toga, sudeći po Tomićevu činu (tada kapetan korvete), Mornar nije bio "admiralski", ili barem "kapetanbojnobrodski", kao što je Partizan bio generalski (uključujući i general-majora F. Tuđmana kao partizanova, kako da kažem, vrhovnika). :angel: 
U Splitu su, dakle, bila tri plivačka kluba (odnosno društva - još s vaterpolistima, jedriličarima, itd.) koja su bila na tri strane grada, i ja sam tonjenje oprobavao u najbližem.

Prvo je na Poljudu, već 1951. godine, napravljen tzv. pontonski bazen.
Mladići uvježbavaju rad nogu i položaj tijela (partijska kritika: drugi previše prska; što upućuje na neefikasnu upotrebu snage). Ja sam počeo raditi s drvenim daskama, a onda smo tehnološki skočili na stiroporne (OKI). Rad ruku vježba se s daskom među nogama.

A onda je, već 1955. godine, Mornar dobio pravi 50-metarski, olimpijski bazen s morskom vodom. Budući da je more za vaterpolskih susreta bilo zamućeno, bilo je skidanja gaćica onoga koji drži loptu i sličnih stvari koje danas teško mogu proći.
(Fotografije su s navedenog sajta pvk mornar)

KontraAdmirale1 spominjanje vrhovnika u ovoj priči nije bilo potrebno.

Ove slike Gorana Leša su fantastične, di se mogu ove stare nać?

Ne razumijem: smeta Vam vrhovnik (= čelnik, predsjednik i sl.), Tuđman, Partizan, nešto četvrto?  :angel:  

Hm, s obzirom na to da je Mornar već 1955. dobio pravi bazen, malo me kopka je li doista klub bio privilegiran. No, s druge strane bazen je imao i Sinj. Na žalost, o povijesti plivanja u Splitu vrlo je malo izvora "za prvu ruku", dakle na Internetu, konkretno, na stranicama pojedinih klubova i sl. Sportski novinar Mario Garber napisao je knjigu "Svi Jadranovi ljudi", a osobito nekima na Palubi bit će zanimljivo da je povijest jedriličara Mornar široko obrađena na sajtu toga kluba.
Inače, prije ravno mjesec dana Veljko Rogošić obilježio je pola stoljeća svojeg maratonstva. (Nije u moru i ostalim vodama cijelo to vrijeme, malo je bio i na kopnu.) O njemu ima nekoliko publikacija.    

[attachment=1]
[attachment=2]

Veljko Rogošić Kaštelanin je rođen 1941. godine. Član “Jadrana”  bio je od 1959. do 1973. godine. Prvi put 1960. godine obara državni rekord na 400 m slobodno u Borovu (koji je imao bazen, u kome sam i sam plivao razgoneći komarce svaki od po oko četvrtinu kilograma), a nakon toga uspjeha redali su se Veljkovi državni rekordi i pobjednička mjesta. Na www.veljkorogosic.org je i ova slika s Jadranova bazena na Zvončacu (ja sam možda negdje iza)
 

Čovik je pokojan i nek počiva u miru. Držite se teme '' Split na starim fotografijama''.

Dani velike slave

I posljednja slika sa spomenutog spomenutog sajta

I dalje ne razumijem: pokojni Tuđman ne smije se spominjati kao predsjednik Partizana - u usporedbi s predsjednikom Mornara (starog splitskog kluba, o kome sam priložio fotografije)?

Nitko nista nema ni za ni ne za - tekst o kapetanu korvete je u dahu srocen i pitko se uklapa, a o generalmajoru - prosirenja, isforsirani nadodaci i nepotrebno udaljavanje od teme Splita, pa makar je i sport u pitanju.

Mene osobno interesira (citam da i tebe) da li je onaj WC bio to oduvijek ili je bio biljetarnica za putnike hidroaviona, kombinacija, ili nesto cetvrto.

To fetivi Splicani sigurno znaju.

Pošrovani Jadrane2, znakovito da je ilustrativna usporedba činova Tomić - Tuđman izazvala ocjenu "prosirenja, isforsirani nadodaci i nepotrebno udaljavanje od teme Splita, pa makar je i sport u pitanju". Kad piše ili donosi slikovne priloge neki kolega Palubnik ja bih se u prvom redu orijentirao na glavno, a usput bih se možda referirao na neki izraz, osobu ili nešto treće što mi ne odgovara. Ovu polemiku (?) s moje strane smatrajte zaključenom, ma što iz nje saznali primjerice o metodikama nastupa.

A što se tiče konduta na Matejuški - ne vjerujem da je bio građen baš kao biljetarnica budući da je hidroaviona ipak malo dolazilo. Ali postoji li mogućnost da je u dijelu toga objekta bila i svojevrsna kontrola leta? Fetivi (rođeni) sam Splićanin, no ne znam je li taj objekt možda građen kao "depadansa" Doma Gusara. Ako smijem reći: molimo kolege fetivije Splićane i ostalo pučanstvo za pomoć u identifikaciji funkcije (ali bez spominjanja zna se i ne zna se koga).  :angel:  

  

A evo kad ste se uvatili te ekipe, evo vam pitanje svima skupa;
oni feral na Katalinića brigu, jel on ikad bija uštekan?
Nikako se nemogu sitit jesan li ga vidija da radi...
A ima san ga gledat od ´83.

Usput rečeno, malo mi je i više nego ža gledat ga kako se raspada...

Je, je, bija je. Ja ga se spominjen kako je lipo svitli još iz Spliski vrati.

A biće da je mora svitli feral jerbo su bila mračna vrimena  :zid

A spominjen se i da ga je jedna ekipa tranzicijskih tajkuni bila obećala popravi i ukopča... ma su odustali ka su vidili da triba štogo i plati a ne samo bombolu gasa i paver. Kurbini sinovi...

radio je do 91,kad je uslijed pogotka oštećen.inače,trenutno je u stanju koje zahtijeva jako temeljitu rekonstrukciju,ako ne i rušenje

Гледам слике Горана Леша и морам рећи да се дивим трајању објекта који су снимљени. На оној првој слици где тенк скреће десно ( на савременој фотографији је моторцикл паркиран уз ивичњак), скоро сваки камен је још увек на свом месту. Чак и онај, мало тамнији ивичњак тротоара, па и шахт су ту, баш на истом мести у после 60 и кусур година. Како се то некад градило да не треба ништа мењати, чак ни ивичњак на улици. Сплит је преко две хиљаде година господски град и траје и даље. Мислим да је то поента тих слика.

Baš šteta, a toako bi bilo dobro vidit ga opet da se rotira...

Da dzumba Split možda i jest gospodski grad, ali mu je danas poteštat (gradonačelnik)-vlaj (seljak)... ;D :D ;)
E da i ono što si rekao sve stoji da je građeno da traje, no novoizgrađeni objekti su ispod tih standarda, evo recimo baš ulice, ima jedna na sjevernoj strani kod škvera (brodogradilišta), napravljena prije a ima 10-15 god, sva je na valove i šahte su skroz bezveze postavljene da je to muka vozit priko.

Usput rečeno, nekad šoping meka ˝Koteks˝ bi mogao biti sravljen sa zemljom (da je po kerUmu), što je u neku ruku jadno jer je kao zamjena za njega izgrađena arena u Lori koja zjapi prazna, brzo sfušana i polu nedovršena (istočna strana je trebala imati nekakav neboder). Zar im nije jednostavnije bilo renovirat legendarnu dvoranu Gripe (u kompleksu p.c. Koteksa) i dovest tamo par barki da otvore butige?!  :zid

Upravo tvoje zadnje dvije rečenice su me potakle da otvorim ovu temu. Iako sam rođen daleko od Splita, i kada sam došao, više nikad nisam otišao iz njega iako sam dosta odsutan iz njega. Nije mi svejedno, šta se sve radi i kako se danas živi u njemu. Neka nas slike podsječaju na neka vrimena, kada se je živilo puno sporije. Kad se želim odmaknut od današnje gužve, iden u Varoš, Radunicu (kvartovi u Splitu), jedino tamo ima još ponešto od staroga Splita.   

Divne slike.

Evo i ja sam živi svjedok da je radio makar sedamdesetih godina 20. stoljeća

prije pada Italije

[attachment=1]

Italija pala i propala... i eto je di je i kakva je.

A mi u međuvremenu pobijedili u više ratova i... nampasmater  :zid  :zid  :zid

Mislite da bi, primjerice, Kosoricu trebalo zamijeniti nekim poput Berlusconija?  ;)

A da je zamjenite sa kojom od njegovih dama?

U vezi s nekoliko posljednjih priloga:
Mislim da povijest Splita ne daje za pravo da ga se ocijeni baš kao "gospodski grad". To bi se prije moglo generalizirati za Dubrovnik pa i Zadar. U povijesnom tzv. dugom valu gledano: premda je Split grad i Marka Marulića, on je ipak težački (seljački) gradić koji nije nešto posebno bio orijentiran ni na pomorstve djelatnosti. Uostalom, nije li kapetanska ili škverska (brodograđevna) tradicija mojega rodnog grada mnogo tanja nego u mnogo manjih naselja u Dalmaciji?
Zaostajanje u industrijskom i uopće privrednom razvitku, kulturnom i gotovo svakom drugom razvoju nikako nije povezano s poteštatom (gradonačelnikom) koji je vlaj (brđanin - iz Dalmatinske zagore; za razliku od nas  blitvara s obale; ili bodula - otočana). Razvoj jednoga, za hrvatske prilike, velegrada ne može identificirati s utjecajem, moći i vlašću gradonačelnika, nego je to stvar državne strategije - koju Hrvatska nema. Propadanje grada počelo je znatno prije - još pod gradonačelnicima koji su bili fetivi (rođeni Splićani). Osim toga, vlaško (ili, primjerice, južnosrbijansko!) rodno mjesto nije oznaka ne-urbaniteta, čak ni u nekom značajnijem potencijalu. Oni koji su s raznih strana dolazili u Split, naravno, donosili su svoje nasljeđe (samo negativno?), ali nije li mnogo već i problem u nama fetivima, da ne kažem aboridžinima, koji smo se sami prema gradu počeli odnositi kao da nije živi organizam koji moramo ostaviti generacijama iza nas? Hm, na Marjan (koji su pošumili naši pradjedovi!!) se nisu svojim vilama toliko širili vlaji nego baš "naši". Nije problem u vlajima (ako su, dakle, oni uopće samo negativitet), nego u fetivima kao "vlajima", u "vlajima" u nama. U jednoj ekstenziji se to očituje kao identificiranje Ajduka i Spljeta. Razvoj će biti kad se Spljet identificira kao mjesto kulturne baštine i proizvodnje, poduzetni pomorski grad s jakim sveučilištem.           

Dioklecijanova palača, fragmenti.[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

ova me je slika uvijek privlacila....
[attachment=1]

Ona slika je zbilja prava. Pošto imam sve detaljne planove palače postavit ču ih, ali mi treba vremena.[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

[attachment=1][attachment=2]

[attachment=1][attachment=2]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Pa je li ovo postavljanje lijepih slika još ljepše gradske jezgre u sklopu akcije Hrvatske turističke zajednice "Tako lepa, a tako blizu"?  ;D

Evo jedna fotografija Splita starije od sama sebe, tj. prije pojave fotografske tehnike. Slika Splita iz (oko) 1805.

Na gornjem prikazu vidimo da nema Rive kao karakterističnog "morskog pročelja" (fasade) grada. Uostalom, Dioklecijanova palača samo je izlazila na more, nije ŽIVJELA s morem. To Dioklecijanu nije zamjeriti jer on je pravio svoje stanište, svoju utvrđenu "vikendicu", a ne grad(ić) s poglavito trgovačkom, pomorskom i sličnim funkcijama. Nedaleka Salona, pak, bila je pravi grad.

Hoćeš-nećeš, zametak Splita je na moru, pa mora imati i pristanište, koje se postupno širi

Nama poznati izgled Riva je dobila početkom 19. stoljeća: za vrijeme francuske uprave u Dalmaciji (1806-1814; Ilirske pokrajine /Provinces Illyriennes/ 1809-1813) obala je proširena i nasuta te je sagrađen niz zgrada od kojih su neke sačuvane do danas. Iz toga je doba i ulica koja izlazi na Rivu, a dobila je ime po Napoleonovu maršalu Marmontu.
Na ovome planu grada od prije sto godina Riva se dobro uočava, kao i operativna obala ispred željezničke stanice. Dakle, pristanište više nije samo ispred Palače, Split je postao prava luka.
 

Negdje iz toga doba je i ova razglednica "Pozdrav iz Splita"

E, ovo je Riva u doba kad Split već ima više od 100.000 stanovnika.
Uzgred, za prvoga austrougarskog popisa stanovništva (1857. godine) imao je oko 10.000 ljudi; početkom 20. stoljeća oko 20.000; 1921., kad je bio prvi popis Kraljevine SHS 25.000; 1948., prema prvom popisu u FNRJ - gotovo 50.000, a 1961. gotovo 80.000 stanovnika.

(One koje Riva ozbiljnije zanima upućujem na članak "Socijalne značajke rive u životu grada: Primjer Splita", rad Anke Mišetić u časopisu Društvena istraživanja 1 za 1997., a koji se može naći i na Internetu.)

Nama, koji smo u sedamdesetim godina 20. stoljeća bili momci, Riva je bilo ljetno, a Pjaca zimsko okupljalište.

Evo još jedne slike Pjace. Fotografirana je "od Ure", sa suprotne strane nego prva, austrougarska slika (s umontiranim pučanstvom). Trg više nije "Gospodski" nego je "Narodni". Na zgradi koju je podignuo Špiro Nakić čitljiv je i natpis "Ljubljanska kreditna banka". Banka utemeljenja 1900. bila je najjači slovenski novčarski zavod (u početku pretežno češkog kapitala), a koji je poslovao i u Dalmaciji.

Kuća/palača Nakić, sagrađena 1902. godine, danas ovako izgleda:

Pogled na Pjacu sa druge strane[attachment=1]

Još malo Dioklecijanove palače, [attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Šetnje jugozapadnom padinom Marjana.[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

ML i kontraAdmiral, zanimljive slike i prateći tekst. :) Meni su simpatični oni citylight panoi po Splitu, gdje se opisuje povijest pojedinih lokacija i spomenika, ali me zanima tko to publicira i ima li to negdje za nabaviti u obliku brošure, knjižice i slično. Također me zanimaju slike Splita nakon ww2, sve do danas. Često se, naime, kad prođem pored nekog novijeg objekta, zapitam šta je tu bilo prije, i više puta ne znam ili se ne sjećam. 

Hm, čini se da ćemo morati otvoriti topic baš o Splitu, neovisno o starim fotografijama? Ima li još zainteresiranih?

naravno da ima,samo naprijed!

Samo naprijed Admirale.

U međuvremenu panorame 1910 i kasnije.[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

U sastavu čega da otvorimo topic o Splitu?
Inače, topic na kome smo ("Split na starim fotografijama") je, recimo tako, "bojna/bataljun" u sastavu "puka" ili "brigade" imena "Galerija dokumentarnih fotografija (Moderator: dreadnought)", što je dio "divizije" "Vojna istorija" (?)

Može na Neraspoređene teme, a i ovaj dio se može prebaciti.

Jedna istorijska ličnost (Spličani je svakako poznaju), obrađena je i u TV seriji Antonio Ružić-Baćo, poznat po izazivima nemogučeg, takmičio se sa feratom od Klisa do Splita i pobijedio dobivši 200 kuna. Ovde je slika sa I Evropskog prvenstva 1908.[attachment=1]

Poštovani ML-u:
Može i tako, iako bi "Neraspoređene teme", na kojima ima već dosta materijala, trebalo strukturirati. Uzgred, ostaje li onda  "Split na starim fotografijama" (također uglavnom "civilna" tema) pod "Vojnom istorijom"?
Pretpostavljam da ćemo obrađivati i druga naselja, pa možda ne bi bilo loše već sada u moderatorskom ratnom planu predvidjeti neku "flotilu", "brigadu", što li već, za (u pravilu garnizonske) gradove.

Dobro pitanje. I ja sam mislio početi sa mjestima na slovenačkoj obali, prvo naravno sa Koprom. Duje je već postavio podosta o Lukama na Jadranu. Kada se toga malo skupi onda se  može otvoriti nova "flotilla".

OK. Dakle, sad Vi otvarate novi topic (radni naslov: "Svi ludi za Splitom") i prebacujete u njega neke sadržaje na koje se mi pučanstva nastavljamo?

Poštovani prijatelji,
O Splitu možete pisati gde hoćete. Ja od početka pratim ovu temu i do sada nisam pisao ali
sve viđeno i pročitano me navelo da napišem sledeće.

Potpuno mi je jasno zašto je moj pokojni otac (rođen 1927) u planinama Crne gore ceo život voleo Split
i sve što je vezano sa njim, a pri tom samo je jednom bio u Splitu, meni u poseti u Lori 1980 godine,i tada smo dva dana obilazili grad.
Neću nikada zaboraviti njegovu radost kada smo videli stari Hajdukov stadion kod plinare.
Naravno navijao je za Hajduk iako je 60 godina svog života proveo u Beogradu.
NIMA SPLITA DO SPLITA

Ovaj topic o Splitu, dakle, u sklopu je "Galerije dokumentarnih fotografija", što je dio "Vojne istorije".
Evo što je u drugom nastavku feljtona u Slobodnoj Dalmaciji 60 GODINA OD ZAVRŠETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA - SPLITSKA SJEĆANJA napisao tada mali Boris (poslije znanstvenik):

Njemačko-ustaški teror i saveznička bombardiranja

Braća su otišla praćena maminim molitvama, a sutradan uplašeno kroz grilje virimo dolazak zloglasne SS divizije "Prinz Eugen", koja plakatima za neposluh prijeti smrtnom kaznom. Kao taoce ustaše vješaju četvoro ljudi, među njima i Sonju Bućan. Grozna slika: beživotna tijela na povjetarcu, a iza njih oleandri i đirani. Bujnost života i smrt na metar udaljenosti! Isto je zadesilo i mladu Palminu Piplović. Nacističko-ustaškom teroru pridodan je novi jahač Apokalipse - saveznička bombardiranja

piše Boris VUŠKOVIĆ

Jednog poslijepodneva doletjele su njemačke štuke i napale lager zapalivši barake i sijući smrt među svoje bivše saveznike. Sve se događalo na stotinjak metara od nas! Rasplamsale su se drvene nastambe, jaukali ranjenici, detonirala municija. Dio golemog broja mrtvih pokopan je kod kupališta Šore u rovovima talijanske artiljerije koja je bila uperena prema brdu Kozjak.

Mamine molitve
U gradu je vladala ratna vreva. Odvozilo se oružje na otoke i u Mosor, jer Split nije mogao dugo odolijevati njemačkoj soldateski. U strahu pred novim okupatorom, mnoštvo je ljudi bježalo i preko Visa dospjelo u afrički izbjeglički logor El Shatt. Toj vrevi poseban su pečat davali razoružani talijanski vojnici. Izgubljeni u tuđoj zemlji lutali su nastojeći se domoći kakva prijevoza do Italije, dok se dio talijanskih vojnika priključio partizanima i pred Biskupovom palačom formirao čuveni bataljun Garibaldi.
Usprkos zebnji pred novim okupatorom, mama nije htjela poći u zbijeg. Bojala se napustiti naš dom ne samo zbog njegove pljačke, već da se time ne bi raspala inače rasuta obitelj. Uoči povlačenja partizana koncem rujna obiteljski smo se oprostili od braće Ante i Josipa. Otišli su praćeni maminim molitvama.
Sutradan uplašeno smo kroz grilje virili dolazak zloglasne SS divizije Prinz Eugen, koju su većinom sačinjavali naši koji više nisu naši, tj. domaći Nijemci ili Folksdojčeri. Nova vlast otkrila je svoju ubojičku narav oblijepivši grad plakatima u kojima se neposluhu prijetilo smrtnom kaznom.

Prijeteći plakati
Plakatima se doslovce zahtijevalo ovo:
Prvo. Svi Židovi moraju se do podne prijaviti njemačkoj komandi, jer ako to ne urade, bit će obješeni. Baš tako! A tih se nesretnika do pada Italije na tisuće doselilo u Split, jer su bježali s područja NDH, odakle su ih ustaše nemilosrdno slali u logore smrti.
Drugo. Građani koji su prisvojili stvari talijanske vojske moraju ih vratiti njemačkoj vojsci, jer će inače biti strijeljani. Bojeći se susreta s Nijemcima, mnogo je ljudi pod okriljem noći pobacali sve talijansko na ulicu, od posteljine do odjeće i obuće, što su kamionima sutradan skupljali njemački vojnici.
Treće. Upozorava se građanstvo da je Wehrmacht preuzeo vlast i svi mu se pod prijetnjom smrtne kazne moraju pokoravati.
Čitajući plakate, osjećao sam svu zlokobnost nove vlasti, što se očitovalo i podizanjem vješala na rivi pokraj crkve sv. Frane, gdje su uskoro objesili nekog nesretnika. Visio je s omčom oko vrata, vezanih ruku, nagnute glave, isplažena jezika, a stražar bi ga u prolazu zavrtio poput trotula.
Naši znanci težaci, koji su zbog njemačkog bombardiranja izbjegli u svoja splitska polja, pričali su o njemačkim strijeljanjima civila i zarobljenih partizana u gradskim područjima Sirobuja, Križine i Trstenik, što se još češće događalo u splitskoj okolici. Dapače, njemački vojni sud osudio je na smrt strijeljanjem pedesetak talijanskih oficira zbog toga što su kapitulirali pred partizanima.

Bombe i vješala
Kasnije su kao taoce na drvenim električnim stubovima u Bihaćkoj ulici ustaše objesili četvoro ljudi, a među njima i Sonju Bućan. Bila je to grozna slika: beživotna tijela koja povjetarac njiše, a iza njih uređeni vrt s oleandrima i bokorima đirana. Bujnost života i smrt na metar udaljenosti! Ista zla sudbina, kao i mnoge druge, uskoro je zadesila i mladu Palminu Piplović, koja je obješena s još dvojicom muškaraca.
Strahotu rata sada smo doživjeli u punom opsegu. Riječ je o golemom rastu terora što su ga Švabe i ustaše iskazali strijeljanjem i vješanjem talaca, zatvaranjem čitavih obitelji, što Talijani načelno nisu radili, jer su ipak individualizirali odgovornost. Stoga smo u doba nacista kao partizanska obitelj živjeli u vječnome strahu od hapšenja i logora, a taj strah bio je krvavo utemeljen: vidjeli smo kako nacisti i ustaše bezobzirno hapse djecu i odrasle Židove iz mog špinutskog kvarta, one naivce koji se nisu povukli s partizanima.
Strahotama nacističko-ustaške vlasti pridodan je novi jahač Apokalipse - saveznička bombardiranja: spitfajeri su zamijenili štuke. Teško smo podnosili zrakoplovne napade, jer se osjećaš posve bespomoćnim: osluškuješ brujanje motora i uplašen priželjkuješ da mirno prođu.
Među brojnim bombardiranjima brodogradilišta, luke i grada samoga, naročito su bila snažna četiri bombardiranja Splita početkom lipnja uoči savezničke invazije u Normandiji. Moj kvart doživio je znatna oštećenja, pa su nakon toga brojni Špinućani danju boravili na Marjanu, a predvečer se vraćali kući.
Za monotonih ljetnih praznika s Marjana smo brojili savezničke zrakoplove koji su s oslobođenog juga Italije odlazili na svakodnevna bombardiranja Austrije i Njemačke. Te bezbrojne bombarderske eskadrile počele bi tutnjati oko osam izjutra i skoro bi sat vremena zastirale nebo ljeskajući se na suncu i ostavljajući za svojim motorima goleme bijele brazde.
Bila je to strahovita sila! Premda smo se bojali, istodobno smo se bez grizodušja radovali što će ove eskadrile rušiti njemačke gradove i tvornice: što ih više razore, prije će završiti rat! Bio je to nemilosrdni ratni abak.

Koju stanicu prije vidjeli smo niz fotografija s natpisima po zidovima kojima su, nakon kratkotrajne partizanske vlasti u Splitu u rujnu (septembru) 1943. godine, dočekani Nijemci i ustaše. (Jednu od tih parola komentirali smo možda malo neumjesno.)

Donji - u prvom redu antisemitski - proglas glasi:
GRADJANSTVU SPLITA! Svi židovi bez razlike vjere i državljanstva imaju se dana 28. septembra najkasnije do 12 sati - podne kod njemačke komande na pristaništu (Hotel Ambasador) prijaviti. Tko se ne prijavi biti će vješan. ... Sa svakim splićaninom, koji židove krštene ili nepokrštene skriva i neprijavi, biti će kao sa židovskim slugom na isti način postupljeno. Kućevlasnici imaju sve čifutske i komunističke natpise i parole OTSTRANITI SA SVOJIH KUĆA. Komandant ...
 


 

Malo gradske luke i rive.[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Obavještavamo ljubitelje Splita da je otvoren topic "Split na novijim fotografijama" (a i tekstovi su dobrodošli), koji se bavi Splitom poslije 1944. godine. Pomoću astronomske navigacije može se otkriti da je taj topic u "Ostalo", pa "Neraspoređene teme".  :angel:

Na http://www.autobusi.org/forum/index.php?topic=2367.15 naišao sam na ovu fotografiju uz koju stoji da je iz "splitske autobusne povijesti".
Pretpostavljam da je riječ o autobusu koji je između dvaju svjetskih ratova povezivao Split i Trogir, via Kaštela, naravno. Bilo bi lijepo kad bi forenzički meštri detektirali gdje je točno fotografija snimljena. Obratite pozornost na visoki broj na registracijskim pločicama autobusa.

pise na boku SAP - Splitsko Autobusno Poduzece

da li je ovo isti, sa promijenjenim novim plocicama....
[attachment=1]

Tu su i vatrogasci '30. godina
[attachment=2]

Kad smo već kod prijevoznih sredstava, ja sam za lipe i dobre beštije:  ;)

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

Poštovani Barbakane, a malo teksta, koja godinica vjerojatnog nastanka fotki...?
(Koliko nam je poznato, gips Vam je na nozi a ne na ruci. Uspješno ozdravljenje) ;)

nema teksta kontraadmirale skinuto sa neta , mislim da je sa stare razglednice i fotografije ex-YU  a ja da pravim pricu ne ide  hvala na zeljama za ozdravljenje ali potrajace malo . .

Koliko se orijentiram u vremenu i prostoru, reklo bi se da su prve tri slike prije Drugoga svjetskog rata, a posljednja nakon njega.
Loša je vidljivost, ali - među ostalim detaljima - da je druga slika nastala nakon Drugoga svjetskog rata sigurno bi u splitskom grbu bila zvijezda.

Pogled sa Matejuške prema sv. Duji. Slika iz perioda 1882-1908 jer se je u to vrijeme renovirao zvonik.

Sjeverna strana Marjana, gradnja lučice. Lijevo pogled na Loru.

Pogled na institut na rtu Marjana.

Hotel "Split" i plaža ispod njega. Slikano 1966.godine (nema Krstarice, Vojna bolnic se gradi.....)

Pogled prema centru sa Pojišana. Cesta koja vodi iz grada pored Pojišana prema bolnici Firule još ne postoji.

Pogled sa Klisa na Split oko 1920.

Stari "Plac"- igralište Hajduka ispred starog rodilišta.

To je već staro staro rodilište (gdje sam rođen i ja), budući da je u međuvremenu i novo postalo  - staro.

Evo jedna zanimljiva fotografija - Slavoluk na Manušu. Može li neko reči par riječi o njemu. Kad je građen, što slavi i kada srušen? Također bi bilo zanimljivo znati kada je i kojim povodom nastala ova fotografija? Nečiji doček, možda?

[attachment=1]

Također u temi Škverska kronika (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=13976.15) sam postavio nekoliko predratnih (II.S.R.) fotografija škvera na kojima se vide i brodovi JKM. Sve slike su iz istog izvora.

Da, sagradjeno za prvi dolazak u Dalmaciju i Split F. Josipa 1875.g., tada vec 27 godina cara i kralja.....
Slavoluk srusen 1919.

ja bi volio znati i gdje je točno bio?

Gazda, ako netko prije ne nadje, pokusati cu nabaviti ili kopirati jednu od ove dvije knjige.

Mene osobno interesira Dalmacija i zaledje Dalmacije, a ..............

Detaljni opisi Careva putovanja kroz Dalmaciju 1875 nalaze se u dvije obimne knjige: prva nepoznatih autora Reise S. M. Kaiser Franz Josef I. durch Dalmatien 1875, izdana iste godine, a drugu je napisao Dr. Franz Coglievina: Allerhöchste Reise Seiner kais. u. kön. Apostol. Majestät Franz Josef I., Kaiser v. Österr. etc. durch Triest, Görz, nach Venedig, Istr. Dal. u. Fiume , objavljena također iste godine.

To je na raskršču iznad stare bolnice. Cesta koja ide prema dnu slike ide prema Primi Grad, a cesta koja ide desno Uz zgrade ide prema Đardinu. Barem ja tako mislim.

Nisam iz Splita. Možda to ima nekakve veze s '' kraljevom njivom ''? Pretpostavljam da je to ona ledina lijevo.

na Skyscrapercity ima izuzetnih fotografija koje prilazem; dosta je tamo i fotografija s oznakom Paluba.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

stadion u boji, preko puta - mjesto rodjenja mladjahnih Palubaraca

[attachment=1]

Vidim da je Duje vec na pocetku postavio fotografiju pazara i crkve sv. Petra....
Nadam se da ove jos nisu bile:

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

[attachment=1]

Srednja slika su tzv. "Tomića stine" bliz Hotela Ambasador (nekad i dom JNA) Kuće su još uvjek tamo, naravno malo modernizirane, ali ne odskaću puno od Varoša. Crkve naravno nema više. (srušena kod bombardovanja Splita)

Ovdje ti nama slika!

e, hvala

[attachment=1]

"Stine" se ni malo nisu promijenile.....svasta je oko njih proslo.

"Brac" i Simike

[attachment=1]
[attachment=2]

Režija duhana - Crkva Sv. Petra - Biskupova palača.

[attachment=1]
Koja je otprilike godina nastanka i koji su brodovi na slici?

Godina bi, po meni, mogla biti oko 1905. Da li je kod koloriranja fotografije doslo i do promjene oznake na dimnjacima? Navodno postoji i c/b fotka.

Desni brod bi, uz velike ograde, mogao biti Falco od kompanije "Dalmatia"

U sredini bi mogla biti Makarska. Onaj desno čeka raspoznavanje. Dimnjaci bi trebali biti vjerni. Dalmatia je imala srebrni  znak na crvenom polju. Po običaju je znak D pituravan bilo na crnom polju. Parobrodarsko društvo Dalmatia utemeljeno je 1908. godine.

Slika je slika nastala 1911.godine.

Stepenice ka Marjanu na razglednici iz poslatoj iz Splita 1938. godine. Nije ni bilo lako uspeti se do vrha.


[attachment=1]

Jedan lep pogled ....


[attachment=1]

Nije lip pogled vengo grad  ;)
Mogu li se raspoznati natpisi na dvije naviše zgrade na Rivi?

Oba natpisa se odnose na banke. Natpis desno je na ćirilici i glasi: "srpska banka".

Pa to je gore nego Hrvatska banka u Knez Mihailovoj! ;D
((Malo meni dragog ekonomicističkog offa: Srpska banka - u kojoj je, kao i u Srpskom privrednom društvu Privrednik, glavni bio Vladimir Matijević - bila je još prije Prvog svjetskog rata najjača srpska novčarska ustanova izvan Srbije. Primjerice, u Banskoj Hrvatskoj bila su 34 srpska novčana zavoda (od toga četiri banke) od ukupno 204, dakle točno šestina. Prva od te četiri banke osnovana je 1872. u Srijemskoj Mitrovici.))  
A što piše na drugoj zgradi?

Evo par zaustavljenih momenata iz splitske prošlosti.

[attachment=1]Splitska riva, mnoštvo svita, karovi, tonobili...a povod?

[attachment=2]Jedan parobrod za našeg Brodarskog.

[attachment=3]Znate li da je prva vaterpolo utakmica u Hrvatskoj, i uopće na ovim prostorima, odigrana u Splitu na Bačvicama davne 1908. godine. Koji su ono brodovi u pozadini?

[attachment=4]Pogled na Gradsku luku, željezničku stanicu i Bačvice...

[attachment=5]Stara "Solinska"; na livadi livo je danas, ako se ne varam, autobusni kolodvor za prigradski promet (Omiš, Solin, Trogir, ...). Zna li se kakva je ovo kolona na slici?

Izvor: Split - the most beautiful city in the world! (http://www.facebook.com/Split.Croatia)

Još jedan lep pogled ...


[attachment=1]

Slobodna je objavila, da je pokrenut postupak denacionalizacije za tu zgradu. Kako če to rješit, pitanje je, jer su u toj zgradi strani konzulati (italijanski i engleski). Vjrojatno neče biti moguče vračanje u naturi.

Evo i moj skromni prilog sa Gusarevim Domom.[attachment=1][attachment=2]

Nisam čitao u Slobodnoj. U čijem je vlasništvu ta zgrada, koja je dakle, nacionalizirana? Jesu li i diplomatsko-konzularna predstavništva, odnosno Italija i Ujednjeno Kraljevstvo, (su)suvlasnici?

Jedna stara sa Peristilom.


[attachment=1]

Da je stara vidi se i po tome što ravnina ispod stupova još nije spuštena , kao što je na suvremenoj fotografiji

Još jedna lepa panorama.


[attachment=1]

Au, ova je bogami prilično stara. Može li neko reći koja bi to bila godina. Vidi samo kolika "golotinja" u pozadini.
Nisam dosad ništa slično o Splitu video. :klap

Sredina 30-tih Ćiro  :)

Hvala, učinila mi se čak i starijom. Neobičan ugao snimanja pa se dobro vidi gola pozadina što je rijetko viđeno.
Ali vidim dolje kad se bolje zagleda skroz desno kraj obale na stanici kao vagoni od voza, ako ne griješim.

Što je pozadina prazna je razumljivo, jer je tada Split bio slabo razvijen prema jugu/zapadu. Fotografija bi mogla biti najranije iz 1927. godine, jer je, koliko se sjećam, tada sagrađen Dom Veslačkog kluba Gusar, na fotografiji bijela zgrada u donjem desnom kvadrantu.

Prokurative 1901. godine (ne vidi se, ali istočnog krila još tada nema). Na fotografiji vidimo spomenik Luki Botiću, autora Ivana Meštrovića koji je postavljen na Prokurative 1901. godine, a 1921. je premješten na Marjan. Prokurative su, kao što je poznato zapadno od Marmontove ulice i gledaju na Rivu
izvor: http://www.omh-split.hr/stare-slike-splita

Što se prije nalazilo na mjestu istočnog krila Prokurativa?
I što pobogu rade 'Meksikanci' na slici? :)

Na fotografiji se vidi kako i Botić u čudu gleda meksikance (sigurno neka bogataška djeca, pa štite glavice)  ;)

Splitske fontane kojih više nima...

[attachment=1]Fontana s bazenom i ribnjakom u perivoju ispred HNK, danas nažalost nema ni fontane ni perivoja na Trgu Gaje Bulata...

[attachment=2]Fontana na Šperunu kod crkve Sv. Frane s kraja XIX. stoljeća pojila je žedne Vele-varošane

Izvor: Split - the most beautiful city in the world!

Evo jedna puno lipa slika - lazareti. Nažalost srušeni u II. svjetskom ratu.

[attachment=1]

Život u starom Splitu.[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]Izvor:Večernji list

Ajmo Splitoznalci, što se vidi na slici?

[attachment=1]

Vidi se zvonik crkve sv. Petra, A ove dvije zgrade bi mogle biti biskupova palača i režija duvana, gledano sa obale?!

[attachment=1]

Pogodak, a vidi se i još nešto...

[attachment=1]
...sudski zatvor sv. Roko na splitskoj Obali kroz koji je, od travnja 1941. do rujna 1943. godine prošlo preko 15.000 političkih zatvorenika. (Izvor: Split - the most beautiful city in the world!)

@kanader41 odlična slika

Jedan pogled sa Marjana ...


[attachment=1]

Dve fotografije snimljene kasnih 30-tih na Peristilu.


[attachment=1]

[attachment=2]

Još jedna iz iste serije sa Grgurom Ninskim.


[attachment=1]

Još jedan lep pogled sa Marjana i panorama Splita.


[attachment=1]

Ova bogami ima godina... :klap

Split na Austro-Ugarskoj vojnoj karti.[attachment=1]

Split ilitiga Velo misto. Tko se ne siča TV-serije "Velo Misto" i Meštra, Tonča, Pegule, Duje, Ferate, Joze Škovacina, Piceferaja, Pučanstva, Bakalara, Papundeka, majora Stojana, Marijete, Violete, Mare, Kate, babe Marte, Mare Mulice i ostalih likova.
Tko su stvarni, a tko su izmišljeni likovi u kultnoj seriji otkrijte sami.

[attachment=1]
[attachment=2]

[attachment=1][attachment=2]

Jedna panorama sa Marjana.


[attachment=1]

14.09.2011.

POVJESNIČAR IZ HOBIJA

PROF. DR. PETAR GRISOGONO Split gubi svoju ljepotu i vizuru

[attachment=1]Prof. Grisogono pobjegao je od betonizacije grada i okrenuo se prošlosti
MARIO TODORIĆ / CROPIX

Osim što je u njemu osnovan HNK Hajduk, Split je 1911. godine imao i telefonski imenik. Istina, od nekih 20 tisuća stanovnika njih je tek oko 150 imalo telefon, a te godine u gradu su se mogle koristiti i usluge rent-a-cara.

Ove i još niz zanimljivih povijesnih činjenica pronašao je prof. dr. Petar Grisogono, nekadašnji profesor Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, koji svoje umirovljeničke dane krati proučavajući prošlost Splita koristeći se raznim izvorima.

Upropaštena Riva

- Uvijek sam bio osjetljiv kada je Split u pitanju. Evo, otkad imamo novu Rivu, više se ne šetam po centru grada jer ne mogu vidjeti taj beton. Riva je posve uništena a i drugi dijelovi grada gube na svojoj ljepoti jer vlada sveopći kaos u kojemu nestaju one prepoznatljive vizure grada.

Zato me privlači prošlost, pa sam naišao na zanimljive podatke o Splitu prije Drugoga svjetskog rata, koji potvrđuju da je grad tada bio sve samo ne “mali, siromašni gradić”, kako ga neki opisuju.

Ti podaci dokazuju kako je Split nekad imao puno više duha, kulture, obrazovanja nego u kasnijim razdobljima - kaže nam prof. Grisogono koji posebice hvali neke od dragocjenih izvora poput Shematskog vodiča Splita za 1911. godinu, ispisanog na čak 124 stranice, Splitski almanah za 1925. godinu na 242 stranice te sjajnu, ali u javnosti nezapaženu knjigu Ivana Mosettiga “Sto godina splitskog poduzetništva, trgovine i zanatstva” iz 2001. godine.

Što je sve Split imao 1925. godine

- Razvoj Splita bio je intenzivan, pa je on već 1925. godine imao 15 banaka, 41 advokata, 7 apoteka, 2 kina, 74 brijača, 2 brodogradilišta i 15 brodograditelja, dva dnevna lista, Novo doba i Jadransku stražu, 9 hotela, 32 konačišta, čak 125 kovača koji su tada bili jako traženi, 95 krojačica, oko 130 postolara, kojih danas možete izbrojiti na prste jedne ruke, zatim 10 firmi koje su se bavile uvozom i izvozom, oko 100 mehaničara... radila je tad i tvornica bombona, nekoliko mjenjačnica, putničkih agencija, radionica ortopedskih pomagala... - navodi nam iscrpno profesor koji je svoja saznanja uvezao u knjižicu o Splitu od 1911. do 1941. godine, podijelivši je tek prijateljima i rodbini. Iako je u životu izdao neke knjige, većinom stručne, ovaj put nema namjeru objavljivati ništa jer, kako kaže, nema više ambicije pisati.

Dobitnik gradske Nagrade za životno djelo

Prošle godine prof. Grisogono dobio je Nagradu za životno djelo od Grada Splita, među ostalim i za doprinos u odgoju brojnih generacija mladih stručnjaka s područja elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje. Punih 25 godina radio je u kaštelanskoj tvornici cementa “Partizan”. Sjeća se kako su se na posao vozili u otvorenom kamionu i ljeti i zimi. O tim danima imao bi puno ispričati, ali nema više volje zapisivati prošlost. Profesor je osnivač Hrvatsko-njemačkog društva, a član je Udruge Hrvatski domobran, Hrvatskoga plemićkog zbora, Društva za zaštitu životinja i Društva za zaštitu kulturne baštine.

Donacije Umjetničkoj školi i katedrali

Splitska umjetnička škola zapamtit će ga kao darovatelja obiteljske biblioteke s više od 400 naslova iz umjetnosti. Donirao je on i brojne umjetnine iz 17. i 18. stoljeća, koje su izložene u riznici katedrale sv. Dujma, te filmove o privrednom i društvenom životu Splita iz prve polovice 20. stoljeća koje je sam snimao, a koje je darovao Državnom arhivu Splita. - Moram spomenuti i da sam vjerojatno jedini Splićanin koji je izdao knjigu o svojoj ženi (umjetnici Nedi Messner), i to pozitivno napisanu - kroz smijeh će naš sugovornik kojega možda ovaj članak ipak potakne da svoja saznanja i iskustva podijeli sa širim krugom čitatelja.

Autor: Merien Ilić
Izvor: Slobodna Dalmacija (http://www.slobodnadalmacija.hr/)

Izložba "100 godina splitske fotografije" u Zagrebu

[attachment=1]
 Fotoklub Split, HNK Hajduk i Društvo Splićana u Zagrebu "Marjan" u srijedu u prostorijama Društva Splićana u Ilici 16, s početkom u 20 sati, organiziraju svečano otvorenje izložbe "100 godina splitske fotografije".

Poseban dio izložbe posvećen je stotoj godišnjici Hrvatskog nogometnog kluba Hajduk, s obzirom da su i Hajduk i Fotoklub Split osnovani davne 1911. godine.

Retrospektivna izložba Fotokluba Split predstavlja odabir fotografija od početka 20. stoljeća, do nagrađivanih mladih autora posljednjih godina. U dijelu izložbe posvećenom stotoj godišnjici Hajduka naglasak je na navijačima i emocijama s kojima su pratili rast kluba.

NINA BARIŠIĆ

Izvor : http://www.dalmacijanews.com/

[attachment=1]
(neka se i ovdje nadje)

Pogled na Sustipan 1922. godine... (SkyScraper City)

[attachment=1]

[attachment=1][attachment=2]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Na prvoj slici je nosač aviona HMS Courageous ili HMS Glorious (slika između 1928-1939.)

[attachment=1]

Evo i Marjan,prepostavljam da je ovo negdje na predjelu "Sedla"[attachment=1]Malo Matejuške[attachment=2][attachment=3]

Najpoznatiji splitski par,Roko i Cicibela.[attachment=1] Legenda o Roku i Cicibeli: http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/134/tekstovi/49.htm

Split 20.-30.-tih godina 20.stoljeća.[attachment=1]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

[attachment=1]

Nekad na Poljudu

[attachment=1]

Gospa od Poišana na Poljudu? ;)

 Izvinite, može objašnjenje? Gospa od Poišana je bila na današenjem prostoru bazena? Ili neka približna lokacija

Gospa od Poišana je na Poišanu (dio grada istočno od palače iznad Bačvica), inače domicil franjevaca kaupucina. U Poljudu je samostan i crkva sv. Ante, isto franjevci (nisam siguran, ali mislim da je to samostan franjevačke provincije Bosna Srebrena).

Za samostan u Poljudu je vezana interesantan događaj iz doba haračenja Turaka po Dalmaciji. Naime, zašto Turci nisu spalili samostan i crkvu? Zato što se na oltarnoj slici uz tradicionalne kršćanske likove nalizi i prorok Muhamed.

 Hvala, upravo me je to zbunilo. Poišan na Poljudu?

Evo da se nadovežem na post @firedrake19 o crkvi sv.Ante i proroku Muhamedu. Radi se o ovoj oltarnoj slici.[attachment=1]

Sve je ok kile, samo je Jadranova slika pogrešno potpisana.

Evo još jedne na kojoj se vidi poljudski samostan, ali i pusti Poljud, Lora, Stinice (di je škver?)...

[attachment=1]

Je smo li imali ovu sliku, i možemo li je smjestit na vremensku crtu?

nekad bilo.....

[attachment=1]

ranije krivo  :( naznacio - Poljud
evo stoga franjevacke crkve na Poljudu

[attachment=1]
[attachment=2]

Da se nastavim na Jadrana...

[attachment=1]

Slika iz "Slobodne Dalmacije",
snijeg na Marjanu 1922. godine

nedaleka pozicija godinu dana kasnije

[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1]

dvije iz pticje perspektive:

[attachment=1]
na gatu se vidi desetak ratnih brodova

[attachment=2]

Ne znam dal je već bila, al kad su već ratni brodovi u luci u pitanju...

[attachment=1]

A evo i ovih jadranovih brodova, ako se ne varam...

[attachment=1]

 :super

O kakvim se ovo brodovima radi? I kao da ispred vidim neki kao dok ili nešto slično.
Nije mi baš ovo bistro, ima li ko da ovo rastumači i koja je godina..

Mislim da imam odgovor za Ćiru.[attachment=1][attachment=2]

Bravo meštre, (nesmijem ništa da komentarišem.. ;) ).

[attachment=1]

Jesu li bile ove?

I ova?

Sad mi je palo na pamet - tko se od starih (bolje receno - starijih) 8) Palubaraca sjeca onih drvenih polupotopljenih olupina ispred Poljuda; jos se po njima moglo penjati ranih sezdesetih.

misli se na :

[attachment=1]

Ta je kucica ustvari bila izgradjena za potrebe hidro-linije sa Pragom. Tu je bio ured Linije, bili su organi vlasti, bio je i slavni "kondut" jer bez toga ne ide prije i poslije dugih putovanja.

Eto....... 

Ma bravo, misterija je konačno rješena!?  :klap

[attachment=1]

[attachment=1]

Ove jedrilice, mislim, da su od JRM, jer su nekad bile vezane u toj lučici. Stručnjaci neka me demantiraju ili potvrde.

[attachment=1][attachment=2]

Jedrilice su definitivno JRM. Odred školskih brodova  ???
Kao prvo poređane su jedna do druge. Čak i da su sve "privatne" ne bi se ovako složile...
Kao drugo: u vrijeme kada je nastala ova fotografija (a čini mi se da su u pitanju 60-e ili 50-e godine) ne znam da li je neko posjedovao ovakav brod u svojem privatnom vlasništvu.  ???
E sada...koje jedrilice su u pitanju pitanje je... Prve tri sa lijeve strane su čini mi se iz klase L5 ili "Star" iliti "Zvijezda" (na isto mu dođe)???
Tri iza njih kao i ona u donjem lijevom uglu bi možda mogle biti neke od: "Podgorka", "Dubravka", "Snježana" ili "Krupa"... ili...

Na prvoj slici, gdje je ova ograda, je danas kafić "Teraca Bamba", a druga slika prikazuje isti predio iz drugog kuta, a prije izgradnje "Ambasadora" (Doma JNA).

Da, to su "Tomića stine".

A na drugoj slici se vidi kupola crkve Sv. Ante Tolomaša, srušene krajem pedesetih.Sad tu stoji rupa.

[attachment=1]

Peristil 1951.god[attachment=1]

[attachment=1][attachment=2]

Malo je off topic,omiljeno izletište Splićana,planinarski dom na Mosoru.[attachment=1]

pogled iz Matejuske
[attachment=1]

Nekoliko slika sa Matejuške.[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

[attachment=1]

Kanaderu, zna li se iz kojih su godina (približno) slike s Matejuške (Mat)?

Mislim da je jedna prija 2.svjetskog rara(Mat 2),a sve ostale u periodu 1950-197x god.

Split,Solin,Kaštela-pogled sa Mosora[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1]   Obnovom Dioklecijanovog akvedukta  i uvođenjem vodovoda u Splitu su od 1880 godine postavile
brojne fontane. Planirano ih je bilo ukupno 25 i klesane su u Italiji.
Do 1930. godine u Splitu je bilo ukupno 30 fontana.
Prije uvođenja vodovoda stanovnici su se služili bunarima i cisternama, ali voda je bila slabe kakvoće. Kupovinu vode dovezene po visokoj cijeni s udaljenih izvora, mogle su si priuštiti samo dobrostojeće obitelji.
Također se prodavala voda iz bunara koji je imalo sjemenište u vrtu na Manušu i iz onoga na Dobrome koji je pripadao plemićkoj obitelji Cambi.
Građanske obitelji su davale rublje na pranje ženama iz Kaštela, stanovnici Velog Varoša su imali perilo na Matejuški, a oni iz drugih predjela su prali u moru.


Podatci preuzeti iz knjige "Splitske vode", autor Stanko Piplović

Restoran na Marjanu.  [attachment=1] i danas objavjeno u Slobodnoj Dalmaciji:  Grad obnavlja stari restoran na Marjanu
 Nakon tridesetak godina uskoro bi se opet moglo popiti kavu i štogod pojesti kod Zoološkog vrta. Gradska vlast odlučila je financirati projektnu dokumentaciju za restoran na Marjanu. Međutim, ovaj put sigurno neće biti masovne pobune, jer se radi o obnovi secesijskog tzv. malog restorana iz 1909. godine koji je podignut dvadesetak godina prije samog Zoološkog vrta.

Stilski štekat
Mediteranski centar za graditeljsko naslijeđe, koji je radio “Konzervatorski Elaborat obnove secesijskih zgrada u sklopu Zoološkog vrta na Marjanu“, angažiran je od Grada za izradu glavnog projekta kojim bi se obnovio mali restoran.

- Radi se o biseru koji treba vratiti u izvorno stanje. Secesije u Splitu ionako ima malo. Sve devastacije koje su tokom godina nastale uklonit će se. Obnovit ćemo originalnu boju koja je bia narančastija negoli je sadašnja. Sve bi se vratilo koliko je moguće u izvorno stanje, uključujući i štekat sa stilskim stolicama kakve su bile prema starim fotografijama. Za predviđene zahvate imamo odobrenje konzervatora – objašnjava nam dr. Katja Marasović iz Mediterankog Centra.

Premda neki dokumenti kao projektanta “malog restorana“ navode Vicka Senjanovića, u Mediteranskom centru autorstvo pripisuju poznatijem splitskom urbanistu i arhitektu Petru Senjanoviću, na osnovi dekorativnih elemenata koje je koristio i na nekim drugim kućama.

Vozila, stoj, samo pješice
Mali restoran, čiju je gradnju potaknulo Društvo “Marjan”, doista je vrijedno zaboravljeno djelo splitske arhitekture, jer već 1909. koristi ravne krovove kao terase, odnosno vidikovce, čime njegova struktura, unatoč umjerenoj secesijskoj dekoraciji, ima čiste, gotovo modernisitičke linije. No, kasnije godine nebrige dovele su do znatnih devastacija, koje su uvelike preoblikovale njegov izvorni izgled.

Mediteranski centar za graditeljsko naslijeđe ima dva mjeseca da izradi dokumentaciju, dok istraživačke radove obavlja tvrtka “Neir“. Kad će se krenuti u rekonstrukciju još nije poznato. Na naše pitanje hoće li se do restorana ići pješice ili autima, pročelnica Maja Munivrana, čiji resor kulture ovo vodi u ime Grada, tvrdi kako nema bojazni da će osvanuti nova parkirna mjesta.

- Marjan ima utvrđen prometni režim koji se neće mijenjati zbog uređenja restorana u Zoološkom vrtu. Zgrada će se obnoviti u izvornim gabaritima, što znači da će se ukloniti sve dogradnje i nadogradnje, a obavezno je i skidanje antenskog stupa sa sjevernog dijela zgrade. Sačuvat će se i izvorna namjena objekta - ugostiteljstvo, a upravitelj objekta bit će izabran javnim natječajem - veli pročelnica.

SANDI VIDULIĆ

Devastira se od Drugog svjetskog rata

Nakon Drugog svjetskog rata restoran pokraj Zoološkog vrta bio je lugarnica. Sedamdesetih godina tadašnji je vlasnik ugostiteljskog objekta proširio građevinu prema istoku, da dobije prostor za šank. Probio je otvor za dimnjak i odsjekao originalnu armiranobetonsku strehu krova. U osamdesetima je tvrtka ‘Union Dalmacija’ preuzela restoran i dodana je velika antena na sjevernoj strani koja nagrđuje objekt.

Konačna devastacija došla je sa zadnjim ugostiteljem. On je 1991. godine južnu terasu natkrio konstrukcijom od stakla, metala, azbestcementa te staklene vune. Probio je armiranobetonsku ploču terase i povezao je s prizemljem novim spiralnim metalnim stubištem. Nedugo nakon posljednjeg ‘uređenja’ objekt je zatvoren.        http://www.slobodnadalmacija.hr/default.aspx

Rušenje Fontane "Bajamontuše" 30.5.1947.god  :'( >:( [attachment=1][attachment=2]

Kužina u Velom Varošu.[attachment=1]

Sustipan [attachment=1] i povijest splitskog groblja na Sustipanu.[attachment=2]

Sezdesetih godina XIX st. su se na splitskoj rivi posadile murve (dud), a izvadjene su 1920. kada se pocelo sa sadnjom palmi.
[attachment=1]
[attachment=2]

Značajni urbanistički potezi te važniji objekati u Splitu 1806.—1958.   1807. Francuzi ruše veći dio mletačkog Kaštela iz XV. stoljeća. ,

1807. —08. traje nasipanje Nove Marmontove obale (kasnije Stare obale) prema zapadu, od ostataka mle-
tačkog Kaštela do crkve sv. Frane. Sredinom stoljeća ovaj se dio obale novim nasipanjem pro¬širio do sadašnjega stanja.

1808. —10. je nakon rušenja branika »Šperun« i dijela zapadnih baroknih bedema zasađen Marmontov
perivoj, tzv. »Žardin«, na prostoru od Obale do današnje Omladinske ulice. Kasnije je prilično zapušten, a 1848. je na molbu Varošana, a uprkos protivljenju mnogih građana, probijena cesta kroz ovaj perivoj, da bi stanovnici Velog Varoša dobili bržu vezu sa centrom grada. Nakon 1859., ovaj perivoj je praktički uništen gradnjom Teatra Bajamonti i »Prokurativa«.

1814. obnovljena je crkvica na Sustjepanu u današnjem obliku. Smatra se da šest antiknih stupova iz njene unutrašnjosti potječe iz ostataka Dioklecijanove palače. U pročelju su uzidani frag¬menti stare benediktinske opatije sv. Stjepana »od borova«, sagrađene u XI. stoljeću, a srušene 1825.; nakon toga se na Sustjepanu osnovalo prve centralno gradsko groblje. Sadašnji neoklasicistički glorijet, danas posred ovog groblja, a tlocrta u obliku pravilnog osmerokuta, potječe iz doba francuske vladavine.

1817. podignuta je ispred preostale Mletačke kule kuća Seleban (kasnije vlasništvo knezova Borelli), prva od trokatnica na novostvorenom dijelu obale, koje je fasada do 1859. bila već potpuno izgrađena od ove kule do Marmontove ulice. Spomenuta kuća srušena je 1911. radi izgradnje - »Jadranske banke«.

1821. sagrađena je jednokatnica Lučkog zdravstvenog poglavarstva (t. zv. »Šanitad«), na početku malog pristana u sredini Stare obale, na mjestu gdje se i prije nalazila istovrsna manja zgrada. Sa sjeverne strane zgrada je imala trijem nadvišen balkonom. Srušena je oko 1875.i austrijska vlast naređuje da se poruši kompleks kasnogotičkih općinskih zgrada iz XV. stoljeća, nakon toga se podvostručuje površina splitske »Pjace«. Tako je srušeno i prvo splitsko kaza¬lište, s tri reda baroknih loža, koje je od početka XVIII. stoljeća djelovalo u nekadašnjoj dvorani vijećnice, koja je bila adaptirana za novu svrhu.
podignuta je prva zgrada Arheološkog muzeja, duga prizemnica u neoklasicističkom stilu, naslo¬njena s vanjske strane uz »gornji« dio istočnog pročelja Dioklecijanove palače. Pošto je bila srušena 1928., otkriven je ovaj dio Palačinih zidina.
Tih je godina sagrađena i obližnja trokatnica s neoklasicističkim pročeljem, koja se i danas nalazi unutar Palače, sjevernije od Srebrnih vratiju, a dugo se vremena iskorišćavala u školske svrhe. Iako minijaturne, njeno dvorište .djeluje monumentalno.

1825.—45- radi Veseljkovićevo drveno kazalište (drugo u povijesti grada), smješteno u jednome od dvo¬rišta adaptiranoga Lazareta na obali. Osim na ovome mjestu, tadašnje obrazovano društvo se sastaje u »Casino nobile« (Čitaonici), koja se od polovice XVIII. stoljeća nalazila na prvome katu palače Milesi, na Voćnom trgu; sastajališta su bila i u salonima plemićkih obitelji (na pr. porodice Cambj u njihovoj gotičkoj palači, na počeCku današnje Bosanske ulice).

1846. sagrađen je zvonik crkve Gospe od zdravlja na Dobrome. Vrlo je sličan ranije izvedenim zatvo¬renim dalmatinsko-mletačkim zvonicima sa završnom ložom i piramidicom. kakve nalazimo u Splitu u Poljudu i Pojišanu, te kod bivše crkve sv. Eufemije, uz sjeverne zidine Palače. To je jedno od rijetkih izvedenih djela arhitekta Vicka Andrića, kasnijega konzervatora, koji je među ostalim izradio četiri neizveđena projekta za novo splitsko kazalište. Značajni su i njegovi točni snimci Lazareta pred adaptaciju, »Pjace« s porušenim općinskim zgradama, te snimak i projekat nadogradnje i kasnije purifikacije i rekonstrukcije južnog pročelja Dioklecijanove palače. Andrić se, prvi od Hrvata, posvetio proučavanju Dioklecijanove palače.

1850. podignuta je kasarna na tvrđavi Gripe.

1852. bilo je postavljeno prvo lučko svijetlo na završetku Velikog mula (današnjem Gatu 26 X 1944), koji je tada služio i kao lukobran. 1861.—62. proširena je južna polovica ovoga gata, a kasnije je daljnjim proširenjima -dobio današnji, tlocrtni oblik. Od ovog gata, pa uz južne zidine bivšeg Lazareta nije bilo prolaza ni pristana, dok nije 1857.—59- srušen velik dio t. zv. »kapucinskih zidina« i ujedno nasuta široka obala na spomenutom potezu. Istodobno je sagrađen i mostić nad tadašnjim potokom (na mjestu današnjeg željezničkog usjeka), to j-e omogućilo da se iz luke bez zaobilaženja može doći u južni dio Lučca.

1855.—64. trajalo je s prekidima preuređenje crkve sv. Frane, koja je prije imala ulaz (nadvišen zvona¬rom) na zapadnom pročelju, dok je s istočne strane more dopiralo u njenu neposrednu blizinu. Pola stoljeća nakon nasipanja zapadnog dijela Stare obale, Općina je zatražila da glavni ulaz bude orijentiran prema obali, tj. da se premjesti na istočno pročelje. Tom prigodom su uklonjene i dvije četvrtaste kapele, izbočene s istočne strane, te osmerokutna kapela sa sjeverne strane, uz koju se koso uspinjao stepenišni prilaz s Obale u Veli Varoš, a čiji je tlocrtni oblik podsjećao na Dioklecijanov Mauzolej.

1864. je bilo dovršeno novo neoromaničko istočno pročelje, kome je na vrh bila postavljena edikula s nišom (poput one na pročelju crkve sv. Križa u Velom Varošu). Edikula je srušena 1902., kad je sagrađen današnji zvonik, kojeg se kao i staru zvonaru iskorišćavalo i za postav¬ljanje javnoga sata

1855. sagrađen je na Dobrome, izvan tzv. Mičelinih vratiju na Pisturi, provizoran drveni »Teatro Ristori« s 25 loža, no nije dugo djelovao; 1859. porušena su ova vrata a također i znatan dio tzv. »ugarskih zidina« na Pisturi, te je kasnije, 1875-, na tom mjestu bio podignut slavoluk,, u povodu prvoga dolaska Franje Josipa I. u Split, porušen istom 1919.

1857. otpočeli su radovi na otvaranju prolaza kroz Zlatna vrata (Porta Aurea) Dioklecijanove palače, pošto su više od jednoga milenija bila zagrađena kućama s nutarnje, a kasnije i zatrpana zemljom s vanjske strane. Iz tog doba potječe i kameno stepenište pred ovim vratima. 1858. sagrađena je palača Bajamonti (danas Dešković), čija je neorenesansna fasada zatvorila zapadnu stranu Stare obale. Podignuta je na mjestu gdje se prije nalazila prirodna jama, u koju se bacalo otpatke od klanja stoke, (koje se u to doba, jer nije bilo klaonice, još vršilo po mesarskim dvorovima). Ova je zgrada bila dugo najveća u gradu, ali joj je arhitektonski obrađeno uglavnom samo istočno pročelje, koje je vidljivo sa Obale. Isprva je djelomično iskorišćavana i za smje¬štaj općinskih ureda, a kasnije je u njoj dugo vremena Sud, pa Pošta. U njenom potkrovlju nalazili su se u XIX. stoljeću ateljei najstarijih splitskih fotografa, a između dva rata tu su ateljei nekolicine likovnih umjetnika.
1859. je u samih stopedeset dana, sagrađen autonomaški »Teatro Bajamonti«, na sjevernom dijelu već ranije zapuštena Marmontova perivoja. Južno pročelje ove zgrade i danas je dobrim dijelom sačuvano. To je središnja zgrada na »Prokurativama« (današnji »Radnički dom«). Sje¬verni dio zgrade s pozornicom i gledalištem, koje je navodno moglo primiti 1.500 gledalaca i imalo četiri reda loža, nalazio se na položaju današnjeg »Omladinskog doma«.
Ovaj dio je izgorio 14. V. 1881. Projektant ove treće po redu kazališne zgrade bio je arh. Giovanni Battista Medun iz Venecije.

1860. postignuta je direktna veza Peristila s Obalom. Tada je probijen zasvođeni prolaz, kojim se od sredine stepeništa pred protironom spuštalo u ulicu Grote. Istom 1928. zatvoren je ovaj prolaz.

1862. grad je dobio plinsku rasvjetu iz Plinare koju je sagradio francuski inženjer Josip Fridrik Fervier, a nalazila se na sjevernoj periferiji tadašnjeg Veloga Varoša.

1863. otpočinje gradnja velike jednobrodne crkve sv. Petra na Lučcu, koja je potpuno dovršena tek 1871. U doba gradnje nalazila se na istočnom rubu Staroga pazara, od kojega ju je razdvojio kasnije iskopan željeznički prokop. Uz ovu visoku građevinu stajao je vitki zvonik sa satom. Projektirao ju je D'ujam Marcocchia u mješavini eklektičnih stilova onoga doba.

1864. —65. sagrađeno je zapadno krilo »Prokurativa«. Veći 'dio istočnoga krila podignut je 1910.—11., a
završni spoj na srednji objekat izvršen je 1928. Projektirane arkade, koje su ,sa sjeverne strane morale povezivati oba krila, nisu nikada izvedene. Ovaj neorenesansni kompleks bio je namije¬njen javnim potrebama grada. Po prvotnoj zamisli, tu su namjeravali smjestiti: općinu, gimna¬ziju, realku, trgovačku komoru, društveni kazino, čitaonicu, kavanu, hotel, gostionicu, 17 stanova, 28 trgovina, pa čak i burzu, kad bi se natkrio prostor između oba krila.

1865. podignuta je, na početku Solinske ceste, dugo vremena osamljena jednokatnica Sirotišta »Mar-tinis-Marchi«, koja je do 1914. služila ovoj svrsi.

1867. sagrađena je nova crkvica Gospe od Dobrića, u neoromanici.

1870. otpočela je radom »Prva dalmatinska tvornica cementa — Gilardi-Bettiza«, koja je eksploata¬cijom tupine za više od pola stoljeća ostavila u jugoistočnim obroncima Marjana svoje tupino-lome (t. zv. »kave«). Dugo su se u gabaritu Zapadne obale isticala njena tri golema dimnjaka, srušena tek pred nekih 18 godina.
1875. osnovana je »Ljevaonica zvona — Cukrov«, kod crkve sv. Frane, a 1879. »Tvornica kože — Buj«, na Lučcu. To su bile prve industrijske radionice u gradu.

1872.—87. traje gradnja lukobrana (»dige«), dugog 477 m, s istočne strane na ulasku U gradsku luku. Oko 1885. podignuta je kod početka lukobrana prva velika kuća Katalinić, u kojoj- ,se nalazilo i skla¬dište vina, a projektirao ju je Emilij Vecchietti. 1892. gradi se nedaleko nje, a bliže gradu, druga kuća Katalinić, stambena trokatnica. Obje zgrade bile su dugo osamljene na ovom kraju luke.

1872. je izgradnjom južnog objekta dovršen glavni kompleks civilne bolnice, osnovane 1794. na bastionu »Cornaro«.
Od 1873. počinje se ostvarivati plan odstranjenja raznih objekata, koji su dotad okruživali katedralu. Tako je 1880. srušena stara crkvica sv. Mate ja iz VIIL stoljeća, koja se nalazila uz južni dio periptera Dioklecijanova Mauzoleja (tj. katedrale), a iste godine je odstranjena i kavanica »Al Tempio« (»Caffe Solitro«), koja se 1805. bila ugnijezdila među stupove istočnog arhikolonata Peristila. 1903. su pak srušene dvije kućice, koje su se stoljećima nalazile unutar Vestibula Palače (u »Rotondi«).

1877. Split je dobio prvu željezničku vezu, izgradnjom pruge Split—Siverić—Šibenik. U vezi s time prokopan je današnji željeznički usjek, iznad kojega su izvedeni mostovi. Iskopana zemlja upo-trebila se za nasipanje i stvaranje Nove obale (današnje Strossmaverove obale i Obale bratstva i jedinstva). Nova obala je zaštićena lukobranom.
Do ovog nasipanja more je prodirale sve do današnje Radovanove ulice na Lučcu, gdje se ranije nalazilo malo »Brodogradilište — Buj«- Zgrada prve željezničke stanice bila je podignuta na današnjoj Zlodrinoj poljani.
dograđeni dijelovi: gotička Arnirova kapela i renesansni zvonik. Temelji su joj otkopani 1947. Crkva se nalazila u sklopu bivšeg benediktinskog samostana, pred sjevernim zidinama Palače, gdje je od 1817. do 1946. bila smještena Vojna bolnica.
popravljen je davno onesposobljeni Dioklecijanov vodovod, koji je 1880. opet proradio. Iste godine postavljena je pred palačom Bajamonti t. zv. Monumentalna česma, izrađena u Milanu po modelu prof. Cenonija. Nad osmerokutnim tlocrtom, iznad nekoliko stepenica, izdizao se taj alegoirički spomenik, s golim »morskim« figurama u više nivoa i kipom »genija sloge« na vrhu kompozicije. Kod .postave se pogriješilo, te su donje kamenice bile nesrazmjerno uzdignute od tla, te su tamošnji kipovi lebdjeli u zraku, umjesto da plivaju u vodi.
otvoreno je gradsko kupalište »Polo« s drvenim kabinama na sojenicama u moru, u samoj graskoj luci, malo zapadnije od Matejuške. 1922. sproveden je u more jedan kanal, na samih 20 m od ovoga kupališta, te je ono ljeti 1927- bilo zatvoreno zbog higijenskih razloga.

izvršen je popravak trabeacije u unutrašnjosti Dioklecijanova Mauzoleja (gradske stolne crkve).
je oko zvonika katedrale podignuta visoka skela. Stari zvonik stolne crkve, građen uz prekide od XII. do XVI. stoljeća, bio je 1890—1908. srušen. Restauriran je po projektima bečkoga pro¬fesora arh. Alojza Hausera. Pritom je upotrebljeno uglavnom novo kamenje, a završni rene¬sansni oktogon je zamijenjen nešto višim oktogonom u romaničkom stilu. Gradnju je vodio domaći majstor Andrija Perisić.
sagrađen je novi samostan i crkva sv. Klare na Lučcu, te crkva sv. Ante blizu Matejuške.
podignuta je jednokatna zgrada »Kavane na Novoj obali«, s velikom verandom prema moru, koja je kasnije pretvorena u trijem. Nalazila se otprilike nasuprot Gatu sv. Petra (današnjem Gatu proleterskih brigada), koji je 1890.—93. građen blizu nekadašnjeg drvenog pristaništa. Novi gat je bio 135 m dug i 20 m širok, a 1906.—1909. proširen je za 7 m, a produbljen za daljnjih 25 m. t
srušen je jugoistočni bastion »San Giorgio«. Zbog nekadašnjeg samostana na tom mjestu nazivan je i »kapucinski bastion«.

Te je godine dovršena i prva splitska klaonica, na Zapadnoj obali, na mjestu kasnijeg hotela »Ambasador«. Služila je svojoj svrsi do 1899.
restaurirana je u pseudogotici Općinska vijećnica na današnjem Narodnom trgu, (preostali obje-kat 1821 uništenog kompleksa općinskih zgrada). Klesarske radove izveo je majstor P. Bilinić. Iste je godine, na mjestu starih daščara, gdje se ranije prodavala riba, dovršena izgradnja dana¬šnje Ribarnice na Obrovu na površini od 360 m*. Svojim željeznim stupovima, kapitelima i krovnim veznicima predstavlja tipičan primjer inženjerskih konstrukcija svog doba. Projek¬tirao ju je prof. Ante Bezić.
građena je Lučka kapetanija, uglovnica na dva kata s mansardom i kupolom, na zavoju Stros-smaverove obale. Projektirao ju je nadmjernik Rupčić. Zgradi je 1926. nadograđen još jedan kat.
otvoreno je kupalište »Košćina«, prvo u uvali Bačvice. Kabine na sojenicama u moru srušilo je nevrijeme 1916.

1891. —93. sagrađeno je neorenesansno Općinsko kazalište na »Bašćunu«, četvrta kazališna zgrada u historiji grada. To je bilo najveće gledalište na Balkanu, za preko 1.000 gledalaca s tri kata loža. Međutim je kazalište bilo predviđeno samo za gostovanja, te kao stalno kazalište oskudijeva u pomoćnim prostorijama. Radi uštede arhitektonski je obrađeno uglavnom samo glavno pročelje. Projektirali su ga arh. Emilij Vecchietti i prof. Ante Bezić.

1892. sagrađena je velika zgrada magazina Ilić, na mjestu današnjeg malog parka na Matejuški. Srušena je tek 1928. radi izgradnje hotela, koji međutim nije sagrađen na tom mjestu

1893. je na Zapadnoj obali, blizu postojeće Tvornice cementa, proradila »Mehanička radionica i topi¬onica — Savo«. Tu se nalazila i Tvornica sapuna, te je postojala opasnost, da se daljnjom izgradnjom sličnih postrojenja, ova tada bliska periferija grada pretvori u industrijsku zonu. (Tvornica sapuna je izgorjela 1907).

1895. uveden je telefon, isprva sa svega 33 pretplatnika.

1896. sagrađena je na sredini Stare obale dvokatnica u maurskom stilu.
Iste je godine dovršena i neorenesansna zgrada Vesanović u Hrvojevoj ulici, u koju' je smještena tek osnovana Viša djevojačka škola. Projektant obiju zgrada bio je prof. Ante Bezić.

1897. podignuta je u aleji gradskog perivoja jednokatnica »Lega Nazionale« (današnja Gradska bi¬blioteka), a 1903. nedaleko nje sagrađena je palača Stock (danas Dujmović) čije je južno pročelje imalo za uzor renesansnu palaču Vendramin u Veneciji.

1900. —02. sagrađena je na čitavoj zapadnoj strani Narodnog trga secesionistička trokatna palača Nakić
(kasnije »Ljubljanska kreditna banka«). Projektirao ju je i izveo arh. Špiro Nakić.

1901. dovršena je na Bačvicama zgrada restauranta Guine »Villa Rosina« s pročeljem od glaziranih opeka (to je zgrada današnjeg hotela »Bačvice«).
Time se ovaj lijepi predjel Splita počinje iskorišćavati za izgradnju ugostiteljskih objekata. 1901.—03. sagrađena je nova Biskupska palača (danas »Dom kulture« i sjedište DIT-a), na mjestu ranije porušenog »kapucinskog bastiona«. Ova je dvokatnica projektirana u'tehničkom odjelu mini¬starstva u Beču, u neorenesansnom stilu.

1903. je dovršena trokatna zgrada »Sumpornog kupališta« u Marmontovoj ulici u stilu secesije. Pro¬jektirao ju je ing. arh. Kamilo Tončić.

1903. —04. je podignuta velika zgrada Poljodjelske škole u današnjoj Zrinjsko-Frankopanskoj ulici, koja
je zgrada također projektirana u Beču.
Kako se zbog slaba odaziva đaka ova škola ukinula, 1919. je tu smještena Obrtna, kasnije Srednja tehnička škola.

1904. je otvorena prva »Osamica«, s kapacitetom od 24 bolesnika, u maloj osamljenoj zgradi na Polji-čkoj cesti.

1904—05. sagrađena je na mjestu prijašnjeg prizemnog skladišta soli, trokatna neorenesansna zgrada »Režije duhana«, prema projektu izrađenom u Beču. Na atici, u sredini južnog pročelja, imala je javni električni sat.

1905. Dovršena je kuća Barkanović, danas u ulici Rade Končara, u kojoj se do 1943. nalazila Trgo¬vačka akademija.

1905. je postavljen spomenik Luki Botiću na »Prokurativama«, koje kasnije dobivaju ime Botićeva poljana (danas Trg Republike). Ovo je bio prvi Meštrovićev spomenik postavljen u Splitu. 1921. je isti spomenik prenesen odavde na prvi vrh Marjana, a 1952. postavljen pred Kazalište, nakon preuređenja trga pred ovom zgradom.

1906. je podignuta današnja željeznička stanica na Obali.
Iste je godine Kamilo Tončić restaurirao zapadnu lođu kriptoportika Palače, na kući Savo. a srušena je i crkvica sv. Mihovila, prvotno podignuta još u VIII. stoljeću. Na današnjem Mihovilovu trgu sačuvani su ostaci njene apside, građene u XVI. stoljeću.

1906. —08. građen je »Hrvatski dom« (kasnije »Sokolski dom«, danas »Omladinski dom«), trokatnica u stilu
secesije po projektu Kamila Tončića.
Za vrijeme talijanske okupacije, 1942. unakažena je odstranjenjem secesionističkih ukrasa sa njenog sjevernog pročelja.

1907. dovršen je novi franjevački samostan na Obali.

1908. —10. sagrađena je Velika realka, trokatna zgrada na mjestu 1900—5. porušenog bastiona »Contarinl«,
čije je tlocrtne konture slijedila svojom postavom. Zgrada je projektirana u Beču.

1908.—11. građen je Gat sv. Duje, produžen 1952.—54.

1908.—09. je nakon odstranjenja zemljanog nasipa (ostatka nekadašnjeg bastiona), snižen teren, i na mjestu dotadašnjeg vrta Brajinović formirana je današnja Vid Morpurgova poljana. Na njoj je 1912. dovršena dvokatnica trgovine Savo, u stilu secesije, po projektu Kamila Tončića.

Od 1911. upotrebljava tek osnovani nogometni klub »Hajduk« vojničko vježbalište blizu Kazališta (t. zv. Kraljevu njivu) kao teren za svoje nogometno igralište.
Prvo igralište se protezalo u smjeru zapad-istok, a 1923. je prošireno premještanjem u smjer sjever-jug; tada su izrađene i tribine na njegovoj zapadnoj strani.

1911. —12. gradi se četverokatnica »Jadranske banke« (kasnija »Srpska banka«, sada »Jugoslavenska banka
za spoljnu trgovinu«) u stilu secesije po projektu arh. Bruna Bauera. Za razliku od ranije, znatno niže zgrade na ovom mjestu, nova je zgrada svojom višom masom sakrila staru kulu, te prešla mjerilo Palače i drugih kuća na Obali, od kojih se odvaja i stilom.

1930. je njenim putem pošla i obližnja zgrada »Prve pučke dalmatinske banke«, na kojoj je
nadograđen još jedan kat.

1912. —14. sagrađena je nova zgrada Arheološkog muzeja u Zrinjsko Frankopanskoj ulici. Zbog rata nije
bila potpuno dovršena (gotova je tek 1920). Sama zgrada je opasana visokim zidom, koji s unu¬tarnje strane tvori trijem lapidarija. Projektirali su je bečki arhitekti Ohmann i Kirstein.

1913. dovršena je nova zgrada »Zavoda Mar tmini s-Marchi«, prva sagrađena kuća na Balkanskoj cesti.

1914. na inicijativu ing. Petra Senjanovića izrađen je orijentacioni plan grada Splita. To je bio prvi pokušaj da se sagleda perspektivni razvoj ovoga grada. , Sagrađen je »Pension Split« u Mejama.
Iste je godine dovršena prva zgrada »Zadružnog saveza« u Livanjskoj ulici, u stilu secesije, a po projektu Petra Senjanovića.

1914.—16. g. dograđena joj je druga zgrada s pročeljem u Bihaćkoj ulici.

1919. otvoreno je novo, Općinsko kupalište na Bačvicama, isprva sa svega 30 kabina. 1928. tu je već bilo 300 drvenih kabina, raspoređenih u luku duž uvale, s tri drvena mosta na sojenicama i dvije skakaonice.
Ulazni objekt s restaurantom dijelio je kupalište na žensku i mušku stranu.

1919. —20. izgrađeno je marjansko stubište od tadašnjeg »Malog škvera — Košćina«, na početku Zapadne
obale, do platoa pred Židovskim grobljem. Stubište je izvedeno od bijelog kamena, s ogradom od vertikalnih stupaca od istog materijala. Projektant stubišta i ostalih tadašnjih radnja, na Marjanu bio je Petar Senjanović, uz suradnju ing. arh. Prospera Culića. 1924. izvedeno je stubište do drugoga vrha Marjana.

1920. je grad Split dobio električnu rasvjetu.

1921. počelo je vađenje murvi (dudova), koje su u četiri reda bile zasađene na zapadnom dijelu split¬ske »-Rive«, te u jednome redu pred Palačom, u zadnjoj četvrtini XIX. stoljeća.

1921. je dvored murvi pred kavanama na Obali zamijenjen jednored'om palmi, koje su donesene iz rasadnika na Visu. Dva reda palmi uz more postavljena su 1922. i 1927., a jednored palmi pred Palačom 1926. g. 1911. je uklonjen s »Prokurativa« dvored murvi, te su 1924. posađene palme, koje su opet povađene 1937. da bi se ovaj trg mogao iskorišćavati za festivalske priredbe.
sagrađena je na Bačvicama kamena trokatnica Dvornik, u kojoj je otvoren hotel »Imperijal«. Projektanti su bili ing. arh. Fabijan Kaliterna i ing. Vjekoslav Ivanišević. To je zgrada dana¬šnjeg »Park hotela«, koja je 1938. povećana dodavanjem bočnih krila i nadogradnjom jednog kata. U ratu je stradala čitava unutrašnjost zgrade, te je 1948.—50. restaurirana po projektu ing. arh. Dinka Vesanovića.

1921—24. općina gradi tri jednokatne uredske zigrade na uglu Balkanske ceste i bivše Sarajevske ulice, pred nekadašnjom starom zgradom »Zavoda Martinis-Marchi«, koja je 1924. adaptirana za smje¬štaj same općine.
U tom poratnom razdoblju počinje se osobito izgrađivati Balkanska cesta i kraj između dana¬šnje Istarske i Tolstojeve (ex Vrhmanuške) ulice, nekad određen za Novi pazar. Tako je 1922. dovršen prodor Balkanske ceste u velikom luku oko grada i njeno spajanje iza Gripa s glavnom cestom prema Omišu.

1921. gradi se prva od tri izvedene tipske »trojne kuće« na Novom pazaru (t. zv. naselje »Gorice«). Srednji viši objekat flankiran je s obje strane nižim prigrađenim zgradama. Projektant i dobit¬nik natječaja bio je ing. arh. Dane Zagar.

1922. otvoren je Ilićev prolaz, spoj Vid Morpurgove poljane s Marmontovom ulicom. Rad.je projek¬tirao Prosper Culić.

1923. —25. sagrađena je iza »Prokurativa« trokatnica Ševeljević s monumentalnim rješenjem glavne fasade. U nju se kasnije uselila »Hipotekama banka«.

1923. počelo je rušenje starih kućica na Obali, koje su u XVII. i XVIII. stoljeću sazidane ispod kripto-portika Dioklecijanove palače. One su postepeno do 1927. zamijenjene novim tipskim kućicama po projektu bečkog arhitekta Alfreda Kellera, dobitnika međunarodnog natječaja. Nove kućice građene su samo pod onim dijelom Palače, koji je tada bio vidljiv s mora.

1923. raspisan je međunarodni natječaj za regulacioni plan Splita. Kao najbolji bio je 1924. nagrađen projekt arh. W. Schiirmanna iz Haaga, po kojemu je kasnije izrađen definitivan regulacioni plan grada, koji je bio na snazi do 1941. Koncepcija ovog plana je: mediteranski grad s viju¬gavim ulicama i zatvorenim prostorima, bez naročitog diferenciranja saobraćaja. U provedbi su donošena parcijalna rješenja na štetu osnovae zamisli ovog plana, a radi zaštite privatnih interesa, srušeni su zadnji ostaci nekadašnje crkvice sv. Sebastijana te je na Peristilu do postojeće crkvice sv. Roka otvoren luk nekadašnjeg rimskog trijema.

1924. izgorjela je stara barokna nadbiskupska palača iz 1677. Ova se duga jednokatna kamena zgrada - protezala sa sjeverne strane katedrale i bila je zbog svoje trošnosti, smetnji prometu i sakrivanja
pogleda na Mauzolej predmet žestokih diskusija, da li da se ruši ili ne.
Iste je godine kapela sv. Duje povučena iz periptera Mauzoleja, gdje je u XVIII. stoljeću bila protegnuta probijanjem njegova sjevernog zida.

1925. izgorjela je zgrada hotela »K belom orlu«, građena u početku stoljeća na platou poviše uvale Bačvice.
Ove je godine postavljen na Trgu Preporoda spomenik Marku Maruliću, djelo kipara Ivana Meštrovića. Spomenik je bio okružen tezgama prodavača voća, po kojima se prije ovaj trg nazivao Voćni trg.

1925. —26. sagrađen je Meteorološki opservatorij na Marjanu po projektu ing. arh. Josipa Kodla.

1926. podignuta je prizemnica Carinske pregledavao ni ce i putničkoga ureda na početku Gata Majora Stojana (danas Gat proleterskih brigada). Kat nad dijelom prizemlja i trijem s istočne strane nadograđen je 1929. po projektu arhitekata Fabijana Kaliterne i Alfreda Kellera.
asfaltirana je današnja Titova obala, koja je dotad bila popločana tek na uskome pojasu uz more, a pred kućama se nalazio uži pločnik.
Iste godine izgorjelo je brodogradilište »Jug-«, na istočnoj strani luke, na početku lukobrana.

1927. podignut je na Matejuški »Gusarov dom«
sa spremištem čamaca, po projektu Josipa Kodla.
Od svog osnutka 1921. do 1927. spremište čamaca ovoga društva nalazilo se u ovećoj baraci blizu lukobrana.

1928. otvoreno je Novo groblje na Tršćenici, istočno od grada, isprva se zvalo »Pokoj«, a zatim »Lovrinac«.
Iste godine dovršene su skladišno-uredske prostorije tvrtke Aljinović-Pasques (danas »Nabavljač«) u Svačićevoj ulici.

1928. je na maloj plokatici, u koju se širi Bosanska ulica, srušena kapelica sv. Ciprijana i sagrađena jednokatnica trgovačke radnje Pejanović (danas »Kristal«).

1928. —29. probijena je i uređena nova glavna ulica kroz Lučac, bivša Tartaglina, danas Ulica prvoboraca.
Prije provođenja ove ulice promet je išao današnjom Končarevom ulicom i zaobilaznim putem dolazio na Poljičku cestu.
U istome razdoblju sagrađen je i »Vatrogasni dom« na Lovretu.

1929. podignut je ogradni zid oko imanja Meštrović na Mejama, s objektima za garažu i stan čuvara, a po projektu Fabijana Kaliterne.
Nekoliko godina kasnije sagrađena je vila, danas Galerija Meštrović, po projektu samoga kipara. U prizemlju je zgrade dugačak trijem s jonskom kolonađom.
postavljen je ispred Protirona na Peristilu Meštrovićev spomenik Grguru Ninskome. Postav¬ljanju je prethodila bučna polemika, za ovo rješenje i protiv njega. Iste je godine dovršeno proširenje lukobrana, na koji su montirane dizalice. Također je sagrađen i »Ivaniševićev prolaz«, natkrit hodnik s trgovinama sa strane, osvijetljen kroz stakleni krov. Ovaj prolaz, paralelan današnjoj Jonićevoj ulici, uništen je 'bombardiranjem 1944. god.

1929. —30. podignuta je velika četverokatna uglovnica Osiguravajuće zadruge »Croatia« na Klaioevoj
poljani, po projektu arh. Zlatibora Lukšića i ing. arh. Kuzme Gamulina.
sagrađene su dvije zgrade za osnovne škole Manuš-Dobri i Veli Varoš. Prvu je projektirao Josip Kodl, a drugu ing. Deutsch i arh. Freudenreich iz Zagreba.

1930. gradi se kamena četverokatnica »Trgovačko-obrtničke komore«, na obali nasuprot Matejuški, po projektu Fabijana Kaliterne.
U to doba je kanalizirano i dotada otvoreno sumporno vrelo t. zv. »Piškera«, čije je korito dugo
služilo i kao javno perilo rublja.
Iste je godine sagrađena klaonica Mitrović u Lori.

1931. sagrađena je vila Culić na Firulama po projektu ing. arh. Lavoslava Horvata iz Zagreba, lijep primjer dalmatinske arhitekture.
Tada se počinje graditi lučica jedriličarskog kluba »Labud«, na ulasku u gradsku luku podno Sustjepana.

1931. —32. podignuta je na početku Meja zgrada »Jadranske straže« u koju je smješten Pomorski muzej.
U istome razdoblju proveden je put od »Pensiona Split« u Mejama do Rta Marjana, gdje je 1932.—33. godine sagrađena velika kamena zgrada Oceanografskog instituta, po projektu Fabi¬jana Kaliterne. Nakon raznih zastoja tek kasnije su izvedeni završni radovi.

1932. dovršen je nov suvremen gradski vodovod po projektu ing. Feliksa Šperca.
Iste je godine otvoreno »Brodogradilište Split«, u uvali Supaval sjeverno od grada. 1932.—33. sagrađen je Higijenski zavod na Balkanskoj cesti po projektu ing. arh. Ante Barača.
U istom razdoblju podignuta je u Hrvojevoj ulici peterokatnica »Penzionog zavoda«, po pro¬jektu ing. arh. Vladimira Subica iz Ljubljane. To je ujedno prva stambena zgrada u Splitu, koja je imala dizalo.

1938. —40. građena je na završetku Zapadne obale (danas Obale Jugoslavenske narodne armije) kamena
peterokatnica nove Banske palače (danas Komanda JRM). Kao baza za izvedbu poslužio je idejni projekat zagrebačkih inženjera arhitekture Despota, Vrbanića i Turine, koji je bio otkup¬ljen na tada raspisanom natječaju.
Uz ostale izmjene zgrada je izvedena u masivnom kamenom ziđu, umjesto da bude obložena kamenim pločama, kako su to projektanti predviđali. Također je kasnije otpala izgradnja južne niže zgrade Banskoga vijeća. Ova manja reprezentativna zgrada trebala,je da golemu glavnu zgradu što više približi okolini u pogledu mjerila.
podignuta je na Lovretu nova gimnazijska zgrada. U dva krila su smještene dvije muške gim¬nazije, sa zajedničkom gimnastičkom dvoranom u osovini, te zgradama za direktore sa strana. Na natječaju za ovaj projekat žiri je preporučio da se gradi po otkupljenom idejnom projektu ing. arh. Ante Grgića, koji je projekat trebalo preraditi. To je izvršeno u Tehničkom odjeljenju Banske uprave, gdje je Ante Barač izradio novi projekat. Stjecajem okolnosti zgrada je izvedena po nacrtima Emila Cicilianija, kojega je osnovno rješenje poteklo iz prethodno spomenutog projekta. J
1939. —40. gradi se palača Ivanišević (danas zgrada »Slobodne Dalmacije«) na početku današnje Ulice prvo-
boraca. Ova peterokatnica, zavojite fasade obložena kamenom, s dva erkera i završnom altanom, sagrađena je po projektu Zlatibora Lukšića.
1940. dovršena je stambena četverokatnica Marangunić na zavoju današnje Čajkovskoga ulice i Zrinjsko-Frankopanske ulice. Ulične fasade su obložene kamenim pločama. Projektiralo ju je » ing. arh. Frane Cota.

1940. —41. sagrađeno je novo, armirano-feetonsko kupalište »Bačvice«, uz istočnu stranu uvale. Projektanti
Ove dugačke zgrade, s polukružnim ulaznim objektom i terasom na katu, bili su Prosper Culić i Boris Katunarić.

1941. su talijanski okupatori demontirali spomenik Grgura Ninskoga.

1943. srušena je dugačka jednokatnica Vojničke pekarne, koja se nalazila uz »donji« dio istočnog pročelja Palače.
izgorjele su općinske zgrade u bivšoj Sarajevskoj ulici.

1943.—44. su u zračnom bombardiranju Splita uništeni među ostalim i ovi objekti, koji su kasnije porušeni: obje višekatnice Katalinić kod lukobrana, kavana »Na Novoj obali«, Putnički ured, Lazaret (tamnice), Režija duhana, i crkve sv. Petra i sv. Roka na Lučcu.

1945. otvoreni su lukovi trijema stare Vijećnice na Narodnom trgu.
Počinje obnova bombardiranjem oštećenih zgrada, lučkih uređaja i željezničkih postrojenja.

1946. izvršeni su obimni konzervatorski radovi na čišćenju sjevernog pročelja Dioklecijanove palače. Tu je srušena bivša Vojna bolnica, osim starog zvonika i Amirove kapele, a porušeni su i ostaci drugih bombama uništenih zgrada.
Iste su godine otkrivena i popravljena Srebrna vrata Palače, dotada isakrita u zidu, na koji se naslanjala s unutarnje strane crkva Dušice, uklonjena 1944. Idućih godina, do 1952., izvršeni su daljnji radovi na restauraciji okoline ovih vratiju i spuštanju njihova raza i cijele Poljane kraljice Jelene na stari nivo, gdje je otkriven rimski pločnik.

1946. je na mjestu nekadašnjega Lučkog prilaza uređen mali park, a na položaju starih tamnica pro¬vedena široka neposredna veza između »Rive« i stanice, s račvam prema željezničkom mostu, u blizini kojega je srušen zvonik uništene crkve sv. Petca.
Ove su godine također počeli radovi na čišćenju velike trobrodne podrumske prostorije na jugu Palače, koja je dugo bila zatrpana stoljetnim naslagama. Na svim spomenutim konzervatorskim radovima surađivao je ing. arh. Jerko Marasović.

1947. zasađene su palme uz istočni dio južnog pročelja Palače, te uz novi park na Obali, koji se stvara oko izolirane zgrade Lučke kapetanije i susjednog objekta.
Iste je godine probijeno današnje Radničko šetalište, na potezu od Starčevićeve ulice do Solin¬ske ceste. Time je ostvarena važna neposredna veza ove ulazne gradske arterije sa zapadnim dijelovima grada. Uz ovo šetalište sagrađena je 1947.—50. velika četverokatniica »Elektrodalmacije« po projektu Zlatibora Lukšića.

1947.—48. sagrađena je uglovnica »Opće-trgovačkog poduzeća-« u Tolstojevoj ulici po projektu ing. arh. Dinka Vodanovića.
započela je izgradnja Sjeverne luke, »Boris Kidrič«, u predjelu Duje i Pijat. 1954. spojena je željezničkim odvojkom sa stanicom Split—-Predgrađe, te je tada, iako još u fazi izgradnje, primila prvi teret.

1947. —49. gradi se šest velikih stambenih trokatnica brodogradilišnog naselja na Kaštelanskom putu. Pro-
jekte za ove zgrade sa izbečenim lođama i jednostrešnim krovom, izradili su Dinko Vesanović i Zlatibor Lukšić.

1948. očišćeno je obrambeno dvorište Željeznih vrata Dioklecijanove palače, gdje su srušeni nekada¬šnji dućani. Također je porušen prizemni blok dućana na Trgu Preporoda, gdje se 1949.—56. adaptirala renesansno-barokna palača Milesi za potrebe Pomorskog muzeja. Projekat adaptacije izradili su arh. Budimir Pervan i ing. arh. Milorad Družeić.
Ove godine je također počela restauracija bombama oštećene bivše Biskupske palače.
Na mjestu srušene česme postavljen je pred »Prokurativama« (Trgom Republike) okrugli basen
s vodoskokom, što ga je projektirao ing. arh. Milorad Družeić.

1948.—49. sagrađena je dugačka trokatnica »Direkcije južnih brodogradilišta« na povišenom terenu sa sjeverne strane nasuprot »Hajdukovu« igralištu. Zgrada je 1953. adaptirana za rodilište. Pro¬jektant zgrade i adaptacije bio je Budimir Pervan.

1948. —50. gradi se na Solinskoj cesti poštanska zgrada s autogaražama po projektu Dinka Vodanovića.
U istome razdoblju je sazidana u Poljudu Brodograđevno^industrijska škola, po projektu ing. arh. Ljubiše Mihajlovića i dr. ing. arh. Zden'ka Tončića.

1949. sagrađena je na Poljičkoj cesti »Veterinarsko-dijagnostička stanica« po projektu ing. Laurenčića. Iste je godine izveden nov saobraćajni čvor u ulici-Ive Lole Ribara. Također su uređeni i nasadi uz prugu i pred zgradama.
Tada je ozelenjen i uređen teren ispred sjevernog pročelja Palače, gdje je sproveden zaobilazni trotoar uz stari zvonik.

1949.—51. grade se na mjestu nekadašnjih općinskih zgrada tri nove zgrade Oblasnog narodnog odbora (danas Narodni odbor grada) u Ulici Narodnih mučenika. Dvije četverokatne zgrade povezane su dugom srednjom trokatnicom u obliku slova »H«. Projektirali su arhitekti M. Markovina i B. Pervan. Kasnije je pred zgradom provedena druga trasa ceste nakon povlačenja ogradnog zida.

1950.—53. izrađen je treći regulacioni plan Splita, po projektu Milorada Družeića i Budimira Pervana. Željeznički čvor je projektirao ing. Mirko Karlovac uz suradnju geod. Ante Bonačića, a lučka postrojenja ing. Stanko Dvornik.
Glavne karakteristike i postavke ovoga plana su ove: zoniranjem su jasno diferencirane osnovne urbanističke funkcije grada;
povoljan prirodni smještaj u solinsko-vranjičkom basenu pruža velike mogućnosti razvoja indu¬strije, trgovačke luke i željezničkog čvora;
od Predgrađa do putničke luke u gradu provest će se željeznički odvojak pomoću tunela: prometnice su diferencirane po namjeni, a čitav grad je opkoljen zelenim pojasom, sa zonom rekreacije uz more.
probijena je Marmontova ulica rušenjem polovice kuće Pavlović, .pošto je već prije 1947.—49. probijen stari bastion (»Bašćun«),

1952. je uređenjem novog dijela ove ulice, te trga pred Kazalištem postignuto znatno olakšanje u odvijanju prometne veze s Obalom.
sazidan je današnji hotel »Dalmacija«, na Katalinićevu brijegu po projektu Dinka Vesanovića. je Konzervatorski zavod restaurirao staru crkvicu sv. Nikole iz XI. stoljeća u Velom Varošu. U istome razdoblju se uređuje stepenasto gledalište oko »Hajdukova« igrališta, a 1953. su na njegovoj zapadnoj strani podignute otkrivene tribine.
Tih se godina intenzivno radi na izgradnji kuća uokolo bivšeg »Vukova igrališta« na Lovretu.
traje nadogradnja većega sjevernog dijela »Doma brodogradilišta — Split« na Lovretu, s veli¬kom kino-koncertnom dvoranom, te prostranom dvoranom restauranta.
su katovi triju zgrada »Prokurativa« obojeni crveno, analogno boji obližnje palače Dešković. Iste godine počinje u Sukoišanu izgradnja stadiona RSD »Split« oko već prije sagrađenog nogometnog igrališta. Gradi se stepenasto gledalište uokolo terena za nogomet, atletska staza, igrališta košarke i odbojke, te druga lakoatletska borilišta. Projektant je ing. arh. Vuko Bombandelli.
dovršen je zimski basen »Jadrana« po projektu arh. Hrvoja Katunarića.
Pred ovim objektom, uz palaču »Slobodne Dalmacije«, podignuta je 1952.—55. stambena šestero-katnica po projektu Lovre Perkovića. Čitavo zapadno pročelje prekrito je lođama, a od sunca zaštićeno je vanjskim zavjesama.
Iste je godine obližnji most nad prugom zamijenjen novim, širim mostom veće nosivosti.
sagrađena je polikromno obojena vila na početku Meja, prva dovršena zgrada u Splitu, koja pored mnogobrojnih elemenata moderne arhitekture, primjenjuje i polikromiju pročelja, te betonske saćaste brise-soleile. Projektirao ju je ing. arh. Ivo Vitić.

1953.—54. proširena je Titova obala za oko 26 m na dijelu pred Dioklecijanovom palačom. Osim proširenja prometnoga dijela ove obale izvedeni su nasadi s niskim cvijećem i slobodnim grupacijama palmi.

1953.—57. traje restauracija Vestibula Dioklecijanove palače (t. zv. »Rotonde«). Najprije je učvršćena kupola i smanjena veličina otvora u sredini, a zatim su 1956.—57. obnovljena četiri pronađena pilona, betoniran unakrsni bačvast svod i postavom novoga pločnika i rekonstrukcijom polukružnih niša djelomično je obnovljen gornji monumentalni centralni prostor, koji se otada upotrebljava u razne kulturno-prosvjetne svrhe.

1953.—57. Otkriveni su ostaci rimskoga stepeništa u osi Protirona, kojim se iz Peristila izravno silazilo pod Vestibül i dalje preko centralne podrumske dvorane dolazilo do južnih vrata Palače; sondažna ispitivanja su pokazala da je Peristil izvorno imao nižu razinu i bio obrubljen stepenicama. Ova otkrića imaju veliko naučno značenje i dala u osnovu za jednu  novu regulaciju ovog dijela staroga grada.


Preneseno sa FB stranice - Split - the most beautiful city in the world

Odlično!  :klap
Hvala kanader41! Tekst je poduži pa bi bilo malo lakše za čitanje da je podijeljen u više postova, al i ovako je odlično.

Splitska Peškarija (ribarnica).[attachment=1][attachment=2] Peškarija se u prvoj polovici 10.stoljeća nalazila u tijesnoj ulici između lazareta i Dioklecijanove palače. Nova je sagrađena 1890. godine.

Frano Baras: Uz 120. godinu Splitske ribarnice

Splićani imaju, a da i ne znaju, jednu jedincatu javnu zgradu koja je već sto i dvadeset godina svakoga radnog dana u istoj namjenskoj upotrebi. Njome prođe po nekoliko tisuća osoba dnevno. Pod njenim izvornim starim krovom prodano je na desetke milijuna kilograma oborite bijele i plave ribe, landovine, glavonožaca, školjkaša, rakova, žaba, puževa, bakalara… I valjda stotinjak tisuća bačvica slanih srdela i inčuna.

Dvanaest nas desetljeća dijeli od dalekog 31. ožujka 1890. kada ju je u 11 sati u prisutnosti općinskih zastupnika i svekolikog pučanstva – a poslije blagoslova kanonika Dvornika – javnosti na upotrebu otvorio gradonačelnik Gajo Filomen Bulat. Bio je to prvi objekt što ga je sagradila nova hrvatska općinska uprava.

«Skoro ne vjeruješ svojim očima da je na mjestu stare gadne ograde za prodaju ribe mogla izaći ovako velika i uredna ribarnica…» – zabilježio je kroničar.

Po nacrtu i pod nadzorom općinskog tehnika prof. Antuna Bezića radovi su počeli u srpnju 1889. Izvodio ih je poduzetnik Ivan Celić i Talionica za gvozdene radnje. Zbog nekih tehničkih poteškoća (krovni svjetlarnik, hidranti) završeni su tek poslije osam mjeseci. U međuvremenu riba se prodavala na klupama ispred samostana sv. Frane na Obali.

Novinar dalje zanosno opisuje novu građevinu:
«Glatki kameni stolovi naokolo poredani, ravno majstorski popločano tlo, prikladna česma za pranje ribe i crpljenje vode, lijepe gvozdene radnje na vratima od domaćih zanatlija, viti a čvrsti željezni stupovi na kojima počiva krasni željezni krov sa staklenim otvorima, odgovarajuća okna za prozraku – sve to ti predstavlja skladnu savršenu cjelinu kojoj se ni izdaleka ne bi nadao u izgradnji ovakve vrste…»

Naročito hvali troja željezna vrata koja je umjetničkom vještinom «za nevjerojatno nisku cijenu» izradio vrijedni kovač Lovro Aržić.

Tako je Split dobio ribarnicu prema «svim zahtjevima ukusa, reda i čistoće» na kojoj su mu mogli pozavidjeti i mnogo veći i napredniji gradovi. Ako je za tadašnjih 15.500 stanovnika na ribarnici bilo postavljeno trideset prodajnih mjesta, onda bi ih za današnje – kojih je dvadesetak puta više – trebalo biti barem šest stotina! Splitu su doista potrebne nove mini ribarnice po pojedinim četvrtima. Međutim, zgradu Starice s Obrova valjalo bi sačuvati kao atraktivnu i stranim turistima (Japancima naročito!) privlačnu gradsku zamiljivost.

Napomenimo na kraju da su posljednjih godina neki autori – zlonamjerno ili iz neznanja – gradnju ribarnice pripisivali autonomaško-talijanaškom gradonačelniku Bajamontiju. Međutim u vrijeme njegove uprave bila je na tom mjestu «stara gadna ograda» gdje se pod daščarama prodavala riba.
 
Preneseno sa portala Morsko prase

Evo malo i Matejuške.Ako sam dobro pročitao na pečatu je datum  14.2.1910.god.[attachment=1][attachment=2]

Američki torpedni brod u gradskoj luci.[attachment=1]

Mnogi su stanovnici Splita svoje sudbonosno "DA" izrekli u ovoj zgradi.[attachment=1]

U toj zgradi je radila i moja,onda još, buduča žena. Tu je bio PIS (poduzeče za izgradnju Splita) dok se nisu preselili u Poljud u "MIS-ove" barake. Danas je vlasnik ove zgrade današnji gradonačelnik Splita.

Sjemenište Splitsko-makarske nadbiskupije u Zrinsko-Frankopanskoj ulici.Zgrada je sagrađena 1868.god.[attachment=1] Na mjestu današnjeg parka E. Vidovića je bio vinograd.

A iza stare vinčaone se nalazi preljepa vila Brajnović
[attachment=1]

Evo kako je nekad izgledao park Emanuela Vidovića.[attachment=1]

Ovu sliku sam već postavio ranije,ali evo sada i više podataka.[attachment=1]Britanski arhitekt Robert Adam (1728-1792)  je 1757.god, sa suradnicima slikarima Charles Luis Clérisseau (1721 - 1820) i Francesco Bartolazzi (1725.-1815.) snimao ostatke Dioklecijanove palače i pretpostavio njezin izvorni izgled. Njegova reprezentativna knjiga o Dioklecijanovoj palači postala je poznata, cijenjena i korištena u cijeloj Europi.     http://digicoll.library.wisc.edu/cgi-bin/DLDecArts/DLDecArts-idx?id=DLDecArts.AdamRuins

Hvala na linku.Adamovih grafika sam vidio mnogo,ali ne sve na jednom mjestu!

Murve su tu; slikano krajem 19.st.
[attachment=1]

Malo opširniji članak o Splitskim gradonačelnicima koji po meni odlično oslikava kako političku tako i društvenu situaciju u pojedinim vremenima
Novinar : Ivica Profaca

Premda je teško uspoređivati današnje i ondašnje pojmove gradskog poglavara, najstariji splitski čelnik za kojega se pouzdano zna je prior Kuzma iz prve polovice 9. stoljeća, možda čak i s kraja osmog stoljeća. Kuzmino ime spominje se, kako piše Grga Novak u svojoj Povijesti Splita, na sarkofagu njegovoga sina Petra, također splitskog priora, otkrivenog na vanjskom hodniku današnje splitske katedrale. Prvi kojega se može točno datirati je Nikodem, koji je prema sačuvanim dokumentima vladao u vrijeme splitskog nadbiskupa Pavla, negdje između 1015. i 1030. Kasnije su se među priorima nastavili izmjenjivati - ili su nam danas bar poznati - Prestancije, Nikifor, Crni, pa drugi Nikodem, pa dvadesetak godina Stjepan Valica, Dujam, Firmin, Petar, Dujam, Cernecha...

Inače, nije poznat način na koji su se birali priori, a Grga Novak kaže da je moguće da su tu čast mogli nositi članovi samo nekih obitelji, koji su tako dobijali ovlasti da zastupaju grad i potpisuju ugovore između Splita i države. Nakon što je kralj Koloman 1105. dao stanovitu autonomiju Splitu, umjesto prior počinje se koristiti titula comes, ili knez, kojega su dalmatinske komune birale neovisno o kraljevskoj vlasti. Novak do početka 13. stoljeća nabraja Adrijana iz Trevisa, Cernechu, Karuzija, Martina, Ivana, Grubešu... Nakon toga dolazi serija kneževa koji ne borave stalno u gradu, nego u njemu imenuju svoje zastupnike poput Grgura Bribirskog ili Keruma danas.Veliki splitski kroničar Toma Arhiđakon, naime, pisao je među ostalima i o knezu Grguru Bribirskome, koji je Splitom vladao početkom 13. stoljeća:

- Jer je bio upleten u mnogo posla, nije mogao stalno boraviti u Splitu, nego ostavivši tu nekog svog vikara, koji je imao ubirati njegova prava kao komesa, sam je boravio u mjestima koja su mu bila zgodnija. A kad bi katkad, što se rijetko događalo, bio pozvan da dođe i došao, nije se brinuo za stanje grada, nego najviše za svoje prihode. Izmjenjuju se tako Martinusije, pa Domald, Višan, Petar, spomenuti Grgur Bribirski, pa opet Domald, te Grgurov sin Marko... Vjerojatno je u tom razdoblju najzanimljivi Domald, jedini koji danas ima svoju ulicu u Splitu, a za čije vladavine je splitska katedrala 1214. dobila veličanstvene vratnice, rad Andrije Buvine.

Ovo upravljanje na daljinu Splićanima nije baš bilo milo, pa su na poticaj Tome Arhiđakona odlučili birati potestata koji ne bi dolazio ni iz Dalmacije ni iz Hrvatske, nego iz Italije. Prvi je bio Garganus iz Ancone (1239-1242) koji je Split uredio po uzoru na tadašnje talijanske komune, a slijedili su ga Ivan Krčki, te kao posljednji u tom kratkom nizu Bernard iz Trsta. On je zaratio s Trogiranima, pa su ga zbacili i izabrali bosanskog bana Ninoslava, ali je zbog toga Bela IV. na Split poslao vojsku, jer je Split morao ispaštati zbog neposluha i biranja kraljevih neprijatelja. Nešto kasnije dogodio se i jedan od najvažnijih događaja splitske povijesti - potestat Percevalus iz Ferma je 1312. sastavio najstariji poznati Statut grada Splita. Kasnije su se, pak, u vrijeme venecijanske vlasti nizali kneževi nametnuti od Mletaka. Od svih njih danas nam "zvone" prezimena onih iz obitelji Cornaro i Contarini, najviše zbog bedema koje čeka 'urbanizacija' na hrvatski način.
Splitska je povijest, naravno, prebogata događanjima i likovima, nabrajanje baš svakoga gradskog čelnika od Kuzme do Keruma iziskivalo bi djelo nalik Novakovoj kapitalnoj trotomnoj Povijesti Splita.

Nakon izmjene desetaka mletačkih predstavnika, propašću Venecije počinje na neki način i razdoblje modernog Splita, jer stiže prvo kratka austrijska, pa onda jednako kratka francuska uprava predvođena maršalom Marmontom, koji je - premda neslužbeno - zapravo bio prvi pravi splitski gradonačelnik. Naredio je rušenje dijela gradskih utvrda zbog zastarjelosti i slabe higijene, osnovao Trgovačku komoru i bolnicu, izgradio zapadni dio Rive, imenovao Komisiju za poljepšanje Splita... Paralelno s njim ipak je djelovala i općinska uprava, ali sasvim podređena francuskim vlastima. Prvi je načelnik bio Jakov pl. Cindro, koji je vladao od 1806. do 1809., kad je dao ostavku nezadovoljan svađama gdje bi se uopće trebale održavati sjednice vijeća, a novi nije izabran sljedeće dvije godine, pa su do 1811. Petar pl. Alberti, Antun Sarti, Nikola pl. Ivelio i opet Alberti bili samo vršitelji dužnosti, sve dok 1811. dekretom za načelnika grada tada manjeg od sedam tisuća stanovnika nije postavljen Josip Cindro.

Kad su se u Split 1813. vratili Austrijanci, Cindro je dobrovoljno odstupio, a vijeće je za v.d. načelnika izabralo Karla Lanzu, liječnika i arheologa, prvog direktora splitskog Arheološkog muzeja. No, razdoblje do revolucije 1848. Split je jedva preživljavao, a Grga Novak spominje samo jednoga načelnika, autonomaša dr. Ivana Lovru degli Albertija.

- Nikada od svog postanka nije Split živio u većoj apatiji, nikada nije imao manje autonomije, nikada nije bio siromašniji nego sada. To je najbjednije vrijeme cijele splitske historije, zapisao je Grga Novak.

Revolucija 1848. donijela je u Austro-ugarskoj monarhiji buđenje nacionalne svijesti, novi Ustav i stvaranje moderne države. Splitski autonomaši se "rukama i nogama" bore protiv ujedinjenja s Hrvatskom i Slavonijom i priznavanja Josipa Jelačića za bana. U to vrijeme (1848.-1853.) načelnik je bio Leonardo pl. Dudan, vjerojatno prvi kojega je biralo nešto šire biračko tijelo. Naime, za izbore 1849. Split je podijeljen na 25 izbornih okruga, u kojima su izabrana 53 birača, a onda su ovi izabrali načelnika i vijećnike.

Preokret je nastao kad je osiromašeni grad 1853. preuzeo financijski spretni Šimun de Michieli-Vitturi, još jedan ugledni autonomaš odan Austriji. U samo dvije godine učetverostručio je općinske prihode iznajmljujući posjede na Šolti i Čiovu. Tim novcem uređena je većina ulica u gradu, a važan zahvat je bilo nasipanje današnje Rive, na kojoj, netko je zapisao, "kao začarani šire se prostori, osjenjeni mladim stablima koji su sposobni da stvore cvatuće perivoje i ugodnu večernju šetnju". Najvažniji potez bio je početak rada na rekonstrukciji Dioklecijanovog vodovoda, temeljem arheoloških radova konzervatora Vicka Andrića. I nije samo to učinilo Michieli-Vitturija jednim od najvažnijih splitskih gradonačelnika - u suradnji s Antonijem Bajamontijem počela je gradnja kazališta na današnjem Trgu Republike, postavljena su dva javna sata, očišćen je od kuća cijeli prostor oko Zlatnih vrata Dioklecijanove palače (valjda da bi danas tamo mogli prodavati kineske đinđe), a napravljeni su planovi za velike projekte budućnosti - lukobran i plinsku rasvjetu.

Liječnik Antonio Bajamonti, koji je u dva navrata na čelu Splita proveo skoro dvadeset godina (1860.-1864. i 1865.-1880.), danas bi vjerojatno puno više nego zbog autonomaštva bio prozivan kao populist kojeg bi se - da je bio manje obrazovan i da nije trošio vlastiti novac za grad - možda povremeno dalo usporediti s Kerumom ili Milanom Bandićem. Paralelno s njegovom vlašću u Splitu je jačala narodnjačka scena, pa je Bajamontijeva era jedna od najzanimljivijih u povijesti grada zbog doslovce fantastične kulturne i političke scene za grad od samo nešto više od deset tisuća stanovnika.

A kolikogod se s njegovom politikom ne slagali, i narodnjački političari Bajamontiju su bar u početku priznavali iznimne zasluge za razvoj grada. Načelnik je postao sa samo 38 godina, kad je već imao palaču na Rivi i kazalište dvostruko veće od današnjeg HNK, a u viziju pretvaranja Splita u europski grad ulagao je i gomile svoga novca pa je s vlasti - danas nepojmljivo - otišao kao siromah, njegova udovica morala je prodati nakit da bi skupila novac za sprovod na Sustipanu. Dovršio je projekt vodovoda, uveo plinsku rasvjetu, naručio izradu prvog urbanističkog plana, osnovao društvo za financiranje monumentalnih građevina Associazione Dalmatica, uredio luku s lukobranom, brojne ulice, gradio crkve, započeo graditi Prokurative, otvorio prolaz od Peristila kroz Dioklecijanove podrume, a građani su ga pozivali - eto paralele s Bandićem - na stotine krštenja i vjenčanja kao kuma. I, naravno, kako već nalaže "splitsko stanje uma", danas nema ni ulicu u rodnome gradu. Bajamontijeva ulica u splitskom Getu, naime, nazvana je po njegovom stricu, kompozitoru Juliju.

Kad je prvi put smijenjen 1864., Bajamontija je nakratko naslijedio arheolog Frano Lanza, ali je već sljedeće godine Bajamonti čudnovato koalirao s Narodnom strankom, osnovao Liberalnu uniju i opet pobijedio, ostavši na vlasti još 15 godina. Tek tada njegovo megalomanstvo koštalo ga je vlasti. Gajo Bulat ga je u Dalmatinskom saboru optužio za rasipanje gradskog novca, malverzacije i manjak dokumentacije o općinskim poslovima. Primjerice - tu će se već neki današnji prepoznati - uživao je u organizaciji javnih fešti, najčešći povod bio je doček samoga načelnika s putovanja, a na sve strane tiskale su se knjige i časopisi u čast njegovoj vladavini. Nakon sukoba između narodnjaka i načelnikovih bersaljera Beč ga smjenjuje, postavljajući svoje komesare Alessandra Nallinija i Emila Ragazzinija.

A onda su došli povijesni izbori 1882. i veličanstvena pobjeda narodnjaka - od 36 vijećnika izabrano je 28 narodnjaka i samo osam autonomaša, koji su za prvog hrvatskog načelnika izabrali Dujma pl. Rendića-Miočevića, koji će vladati do 1885. Nakon razuzdanog Bajamontija, koji se razbacivao i postojećim i (još više) nepostojećim novcem, Rendić-Miočević i njegov nasljednik Gajo Bulat usmjerili su se na kulturni preporod Splita i dovršetak procesa pohrvaćenja. Ironija je htjela da Bulat bude taj koji će svečano otvoriti Bajamontijevu Monumentalnu fontanu 1890. Premda je Rendić-Miočević ponio titulu prvog hrvatskog gradonačelnika Splita, Bulat je ipak bio ključnom osobom narodnjačkog pokreta. Na koncu je ipak ostavio i bar jednu istinski - i veličinom i značajem - monumentalnu ustanovu iza sebe: splitski HNK, otvoren na kraju njegovog mandata 1893. Govor kojim je uveličao taj čin - napisao je svojedobno Jasen Boko - najviše govori o onima koji bi danas vodili tu instituciju:

- Mi nismo ovu zgradu podigli praznom namjerom da narodu poklanjamo pukih zabava; ne, nas je vodila i bodrila uzvišena namjera da podignemo kulturni Hram!

Nakon Bulata, na čelu Splita smjenjuju se sljedećih petnaestak godina sve viđeni narodnjaci, kulturnjaci i političari Ivan Manger, Petar Katalinić, pa cijelih šest godina Vinko Milić, te jedan od najvećih splitskih političara Ante Trumbić. Popularan je bio i Vicko Mihaljević, ovjekovječen u Smojinom Velom mistu kroz lik načelnika. Pred sam Prvi svjetski rat nižu se u dva navrata po dvije godine Vicko Katalinić, te Slovenac Teodor Šporn kao komesar središnjih vlasti. On je - izmjenjujući se kao komesar ili ratni povjerenik s Franjom Madirazzom i Vickom Niseteom - izveo Split iz Austro-ugarske monarhije i uveo je u jugoslavensko doba.

A nakon što je prvu godinu novoga doba "odradio" još jedan splitski politički velikan Josip Smodlaka (očito nedovoljno velik da bi u Splitu zadržao ulicu), na čelo grada dolazi plemić Ivo Tartaglia, najveći kandidat za Dvoranu slave među splitskim gradonačelnicima. U desetogodišnjoj vladavini (1918.-1928.) Tartaglia se uspijevao održati mimo svih tadašnjih stranaka, ali je redovito pobjeđivao na izborima kao nezavisni kandidat. Naravno, dolaskom na vlast kao "nepolitičar" nije odmah osnivao stranke poput Keruma. Kako piše Duško Kečkemet, Tartaglia je - bez obzira na plemenito podrijetlo - uvijek isticao svoju borbu protiv siromaštva i teških životnih uvjeta, a od nabrajanja svega što je ostavio za sobom zavrti se u glavi, čak i kad se zanemari njegov rad izvan Splita kao inicijatora gradnje Ličke pruge ili osnivanja Jadranske straže. Elektrificirao je cijeli Split, gradio radničke i službeničke stanove na Gripama, uredio Rivu posadivši palme, otvorio Zoološki vrt, Oceanografski institut i meteorološku postaju na Marjanu, modernizirao luku, a HNK je za njegova mandata postao profesionalno kazalište. Prošireni su bolnica i knjižnica, izgrađeno nekoliko škola, za buduću Galeriju umjetnina donirao je inicijalnih tristotinjak djela, a prvi splitski Generalni urbanistički plan napravljen je - pazi sad - međunarodnim natječajem! Već tada počeo je pripreme za gradnju nove bolnice na Firulama, otvoreno je novo groblje na Lovrincu, a mislio je i na okolna mjesta - u Solinu, Vranjicu, Slatinama, Žrnovnici i Mravincima potpuno je uređena infrastruktura, od cesta do struje.

I sve to nije bilo dovoljno da izbjegne tragičnu sudbinu. Prvo su ga optuživali za orjunaštvo, ali je zbog neslaganja s politikom kralja Aleksandra pred rat prišao Mačekovom HSS-u. Za vrijeme okupacije Talijani su ga odveli u internaciju, a po povratku se uključuje u partizanski pokret. I opet nedovoljno dobro za ambiciozne apartčike. Kao srčani bolesnik odbio je uključivanje u socijalističku vlast, a odbio je i zahtjev da uvjeri svoga prijatelja Ivana Meštrovića na povratak u zemlju. Tako je vjerojatno najveći splitski gradonačelnik završio na narodnom sudu pod bizarnom optužbom da je kao gradonačelnik potpomagao diktaturu kralja Aleksandra i koristio položaj za vlastiti probitak?! Publika u sudnici je listom bila na njegovoj strani, ali je ipak osuđen na sedam godina koje nije odslužio - umro je samo nekoliko dana nakon dolaska u Lepoglavu. Posmrtni ostaci su mu prebačeni u Split tek 1987., a Split će mu ostati vječnim dužnikom. Prvo nije bio dovoljno komunist i Jugoslaven, a onda ni dovoljno Hrvat da bi mu vratili bar ono najosnovnije - ulicu koja je nekad nosila njegovo ime. Radije su joj u nacionalnom zanosu dali ime kralja Zvonimira. Dapače, ni na groblju koje je izgradio nema vlastitu grobnicu, nego je položen u grob svojih daljih srodnika.

Visoki Tartaglini standardi ionako su teško bili dostižni, pa veći dio njegovih međuratnih nasljednika valja samo spomenuti, a neki od njih bit će više upamćeni po ugledu kojega su ionako imali ili ga još imaju. Od komesara Petra Bonettija, preko Josipa Berkovića, Jakše Račića, Mihovila Kargotića, Mirka Buića, Vlade Matošića, Ivana Zlatka Vrdoljaka i povjerenika Stjepana Spalatina, pa do Josipa Brkića - to su ljudi koji su Split vodili u teškim vremenima pred Drugi svjetski rat. Tek nešto zanimljiviji je Račić - mogao je ući u povijest kao čovjek za čije vlasti je pošumljen Marjan, a onda je stao na stranu Draže Mihailovića i 1943. ubijen kao četnički vođa u Splitu.

Okupacija je na splitske obale izbacila Bruna Nardellija i Antonija Tacconija, a partizani su na istu funkciju - paralelno s okupatorima - imenovali redom Ivu Amulića, pa velikog skladatelja Ivu Tijardovića, još jednom Josipa Smodlaku, te uglednog liječnika Petra Vitezicu. S oslobođenjem su, pak, stigli Umberto Fabris i Ante Mrduljaš, koji je Split predvodio u danima najranije poratne obnove do 1947. Sve do Rade Dumanića, koji je na tu funkciju imenovan 1955. i na njoj ostao osam godina, izmijenilo se još nekoliko ljudi koji zbog kratkoće mandata nisu ni mogli ostaviti većega traga - Marko Šore, Ivo Raić, Paško Ninčević i Ivo Senjanović. Dumanić je u svoja dva mandata učinio dosta, bila su to vremena početka industrijalizacije koja su iznjedrila gospodarske divove, ali će na njegovu žalost biti zapamćen po najvećem poratnom kulturocidu - uništenju groblja na Sustipanu. Kao što će ono što je njegova generacija gradila - splitska industrija - kasnije biti zbrisano s lica zemlje. Ante Zelić (1963.-1965.) u novinskim tekstovima se pojavljuje kao "sjekač" svečane vrpce prilikom otvaranja hotela Marjan, a Ivo Perišin svoje teoretsko znanje iz ekonomije ipak nije imao kad oživotvoriti u one dvije godine mandata.

No, tada je došla iznimka u ovome nizu - Jakša Miličić. Još uvijek vitalni profesor građevine sedam je godina radio na najvažnijem poslijeratnom splitskom projektu, Splitu 3. I rezultat je bio sjajan, jer je grad dobio nova, detaljno isplanirana naselja toliko različita od uobičajenih socijalistički spavaonica kakve su se gradile po drugim jugoslavenskim gradovima, tako da nisu izostala ni brojna međunarodna priznanja. I on je dao veliki doprinos industrijskom razvoju, ali i stvaranju temelja splitskog sveučilišta. Dok je on bio predsjednik Skupštine općine, kako se ta funkcija u to vrijeme zvala, Split je dobio organizaciju Mediteranskih igara, ali ih nije dočekao kao gradonačelnik - odradio ih je njegov nasljednik Vjekoslav Viđak, makar je glavna snaga bio tadašnji predsjednik izvršnog vijeća Ante Skataretiko. Kroz posljednje socijalističko desetljeće Split su provukli još i Dragutin Matošić, Ante Kovač, Božidar Papić, Drago Urličić i Gordana Kosanović - prva žena u povijesti na čelu Splita, ali puno zapamćenija po asfaltnom prekrivanju salonitanskih iskopina.

Posljednjih dvadeset godina Split je imao nekoliko kategorija gradonačelnika - neprimjetnih poput Petra Slapničara, onih zapamćenih samo po vicevima i anegdotama na njihov račun poput Onesina Cvitana, te cijeli niz gradonačelnika koji su na to mjesto zasjeli skoro isključivo zahvaljujući stranačkoj kombinatorici: Ivan Škarić, Slobodan Beroš, Miroslav Buličić i Ivan Kuret. Jedini koji će biti nešto zapamćeniji su Nikola Grabić i pokojni Zvonimir Puljić. Ovaj drugi je ostao u sjećanju više zbog svoje, kako bi Splićani rekli, "prežence", nego zbog iznimno velikih zasluga. Ispratio je JNA iz grada i dovršio je preuređenje Rive, pa u konkurenciji kolega iz devedesetih i dvijetisućitih djeluje kao pravi div. Isto vrijedi i za Nikolu Grabića - "njegov" kanalizacijski kolektor jedini je pravi, veliki razvojni gradski projekt koji je u ovome gradu započet i dovršen od 1990. na ovamo, jer sve ostalo sa čime se drugi diče najčešće je samo površinska kozmetika. No, Grabić ima i veliki minus na leđima - 1995. je zgazio volju birača i prelaskom u HDZ uz pomoć Branka Grgića nakon Oluje "poklonio" vlast u Splitu dr. Franji Tuđmanu.

I onda je došao Željko Kerum, prvi kojega smo izabrali sami, u izravnom okršaju s konkurencijom. U ove malo više od tri godine nanizao je više skandala nego što su Bajamonti i Tartaglia ostvarili uspjeha. Hoćemo li ga zbog toga jednoga dana pamtiti, ili ćemo ga se grčevito truditi zaboraviti kao vlastiti birački grijeh prema gradu u kojega se toliko kunemo?

Malo ću off topic,ali vridno je pogledati,grad na ušću rijeke Cetine-Omiš.[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

Cini mi se da nisu bile
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Ferata u splitskoj želj. stanici.[attachment=1] Ovo je bio moj jubilarni 1000 post.  :klap

Cestitam! Cestitam!

Također!Odlična ti je slika.Lijevo je Bregovita ulica,desno Katalinića brig.

A znate li gdje je ovo u Splitu?[attachment=1]

a, u daljini Kastela..........
___________________________________________________
[attachment=1]

A, Poljud mnogo prije nego stadion!

kada smo kod Poljuda, evo serija ......

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

Splitski škver.[attachment=1] Lučka kapetanija.[attachment=2] Znate li gdje je ovo?[attachment=3]

Evo iz drugog kuta..... :)
[attachment=1]

Da mi je znati kada su izbili one kamene oble svodove i stavili plasticne ili aluminijske prozore, Ne vidi se dobro - da li su stukli i kolonade, ili su ostale?

I na ovoj medjuratnoj je vec "obnovljeno"

[attachment=1]

Split 1928 snimak iz aviona tri panorame[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Buduci carinski gat tek se izgradjuje.

Bravo Barbakan, odlične slike, tako se vidi, kao se je Split mjenjao. Današnjeg istočog dijela praktično nije ni bilo. Interesantna je današnja Zrinsko-Frankopanska, koja ide prem Lori....Samo tako dalje.

Kada Duje spominje Zrinsko-Frankopansku, prisjecam se ...... doselili smo se iz Kastel Staroga 1959. Broj 40A, kasnije promijenjeno u Put Skalica 3.

Okolo vinogradi, nije bilo asfalta godinu dvije. Skovacin je u pocetku dolazio sa kolima i slabasnim konjicen; imao je rucno zvono i onda bi se smece donosilo i iskrcavalo u ta kola.

Mlijeko se prodavalo kraj Bobisa iz velikih aluminijskih kanti i nalijevalo u ambalazu koja bi se donosila.
Bio je i sladoledar koji je raznosio sladoled u dvokolici.

I to nije bio Split izmedju dva rata.....

Pocetkom se sezdesetih sve je asfaltirano, otvoreno je ono veliko samoposluzivanje na Skalicama; sjecam se da smo mi djeca stalno ulazili u to cudo nevidjeno i kupovali neki mali dzem u mekoj plasticnoj ambalazi. Proizvodjac je bio "Sapcanka".... 

[attachment=1]
Ako se ne varam, vidi se isti objekt, samo iz drugog ugla...

Ne varaš se,a ovu fontanu prvi put vidim.Čini mi se da je na istom mjestu gdje i današnja fontana,samo je u međuvremenu okolo iznikao park..

Nije to fontana, oko koje je park, jer je bliže bivšem WC-u. Mislim, da je ta fontana ispred "Fife", zapadnije od ceste (okuke) no, ne sječam se je ni ja.

Možda je i tako,cesta je ispred.

Da riješimo enigmu.Radi se o fontani ispred buffeta "Fife".[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

[attachment=1]

[attachment=1]

Svoja interpolacija sa klupama.....
[attachment=1]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

[attachment=1]

Na planu gradske luke, tamo gdje je danas "Dalmacijavini", piše Bačvice (Bad), malo su falili :)

Otisli par stotina metara na zapad.

[attachment=1][attachment=2]

[attachment=1]

Split ~  1912. Hotel Central.

Split Hotel Ambasador. Poslano u Zagreb 14.IV.1938.

1939. Supaval pun putnickih, teretnih i ratnih brodova. Bilo tako i za 75. godina (od 1939.)

[attachment=1]

Iz magazina Nada, fotografija objavljena 1903. godine

[attachment=1]

Split na staroj karti.Original možete pogledati na:  http://mapy.mzk.cz/mzk03/001/052/638/2619316680/  [attachment=1]   Izvor:  http://mapy.mzk.cz/

Otici do Poljuda, u to vrijeme, bio je dogadjaj za kojega se spremalo pola godine, a spominjalo cijeli zivot.

pretpostavljam 20 ih godina  ::)
[attachment=1]

Nađena u bespućima interneta...

čuvena USS Olympia i talijanski MAS u luci...

[attachment=1]

Jedan prijatelj mi je mnogo puta prepričavao anegdotu kada mu je otac išao sa školom iz Varoša na Zentu na izlet.Majka mu je dala džemper iako je bilo proljeće,jer je tamo,navodno,druga klima...

Monografija grada Splita 1918.-1930. god.   http://www.gkmm.hr/novi_split.htm   [attachment=1]

Sasvim obična razglednica, sa malo čudnim potpisom...

[attachment=1]

A. Hitler - potpis fotografa ili je Riva u jednom trenutku nosila njegovo ime (u što ne želim vjerovat!)?

Vjeruj, vjeruj... naravno za vrijeme II. sv. rata. Mislim samo  :-\ kroz 1943. i 1944.

Službeno je bila Obala Adolfa Hitlera od 43.-44.

Toliko sam puta njome prođirao, ali ovo nisam znao.

Jedna prijeratna. Vide se i dvi crkve kojih više nema: Sv. Petar na Pazaru i Sv. Ante Tolomaš (u prednjem planu), a hotel Ambasador je još u izgradnji.

[attachment=1]

E, to nisam znao. Prvi put to čujem.
Alal ti vjera, "brodarski".... ;)

Isti objekt koje desetljeće kasnije...

[attachment=1]

 A u Banatu nije bilo ulica s nazivom " Adolf Hitler"? Bilo je i u Velikom Bečkereku, siguran sam! Ajde proverim tačno koja je pa javim!

[attachment=1][attachment=2] Slike su iz knjige Monografija grada Splita 1918.-1930.god

Međunarodni ratni brodovi u splitskoj luci 1919.god[attachment=1]

Kraljica Marija u Splitu.[attachment=1] Kraljica Marija i prestolonasljednik Petar u Splitu 1930.god[attachment=2]

Jugoslavenski Kralj u Splitu.[attachment=1]

Engleska flota u Splitu.[attachment=1]

Splitska općina.[attachment=1]

Splitski pazar.[attachment=1]Općinski novac.[attachment=2]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

Sječate li se majora Stojana iz serije "Velo misto".Ovo je major Stojan Trnokopović.[attachment=1]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

Šteta šta rezolucija nije veća.Onu prvu sliku,stanove iza "vidilice",ne mogu raspoznat...

U postu prije ima slika "općinske zgrade na "vidilici",to je inače nekad bila konjušnica,za vrijeme stare austrije.Radi se o kući,sada zaklonjenoj šumom,zapadno od centra "koteks",prema tvrđavi gripe.Evo je danas(lijevo,iznad jumbo plakata).[attachment=1]

... na prvi pogled mi se ucinilo da su to skverske zgrade prema Poljudu, ali one su vise....

I meni,one 3(ako se ne varam??) preko puta stadiona,ali nije to to!

Križ na Marjanu početkom 20.stoljeća.[attachment=1][attachment=2]

Ranih sezdesetih u Zrinsko-Frankopanskoj oko broja 40 kupio sam sladoled iz slicnih kolica. Onda krave nisu jele pljesnivu silazu i nije bilo alfatoksina u mlijeku....
(forografija sa skyscrapers foruma)
[attachment=1]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Bilo je lijepih mjesta u hladu gdje se moglo pojesti, popiti kava, gledati one koji prolaze
[attachment=1]

Panorama luke za domom HVK "Gusar" (Svečano otvoren 24. travnja 1927. g. - prodan 1974. g. - srušen 1990. g.)
slikano prije 1936. kada je izgradjen pristup za poznati hidroavion Prag-Split
[attachment=2]

Popularno je bilo dodavati fotografije aviona
[attachment=3]

.

Vezano za Dikolecijanovu palaču zanimljiva emisija i jedna grafika zlatnih vrata
[attachment=1]
http://www.youtube.com/watch?v=nUWGmb92wSg

Još jedan Split iz vremena Dioklecijana.

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]

Ovako su nekad zamišljali Split u budućnosti. Perspektivni prikaz Schlaufove zamisli dogradnje katedrale s istoka.

[attachment=1]

[attachment=2]

Izvor: Split - the most beautiful city in the world

Jedna stara razglednica iz "Izgubljene generacije 58000 Split"

[attachment=1]

Видим назив Сплита на италијанском - Spalato. Никада ми није било јасно зашто се у Аустро - Угарској форсирала или толерисала италијанизација хрватских  градова у Далмацији. Држава је била званично немачко-мађарска. Да су форсирали германизацији или унгаризацију (ште се и дешавало у копненом делу) то бих схватио, али подржавати италијанизацију, а при том стално бити у латентном сукобу са Италијом, то никада нисам разумео. Прочитао сам пар текстова о овом проблему (италијанизацији) из хрватских извора и колико сам уочио аутохтоних Италијана једва да је и било, барем у Далмацији.

Ih pa to je dosta logično. Priobalni pojas, pogotovo srednji deo Jadrana, vijekovima je bio pod uticajem
rimskog carstva, Venecije, Italije Latina. Sam Split osnovali su Rimljani - Dioklecijan, već poznato.
To je Romanski narod. I ko zna, iako niko to neće priznati, koliko je iskonskih splićana ustvari poreklom
Romanski narod koji se kasnije pomješao sa Slavenima. Sam dalmatinski govor je procentualno preko
60 posti iskrivljena varijanta italijanštine, jezika sa pofručja Apeninskog poluostrva.
To je toliko dugo trajalo, da je kasnije prisustvo Austro-Ugarske prosto simbolično u odnosu na taj period pod
Venecijom i ostalim. Iz toga razloga, Austrija nije ostavila skoro nikakvog traga sem utvrda koje su neponovljive
u ljudskoj istoriji.
To je neka moja slobodna procjena, s kojom se neki i neće složiti.... 8)

Autohtonih italiajna malo, romanizovanog stanovništva mnogo. U kom li je ono stoleću zatrpan kanal na Stradunu koji je razdvajao nas od njih, pa smo bili mi oko nas a i oni oko njih. Vera je u to vreme bila ista, pitanje narodnosne pripadnosti počelo se postavljati mnogo mnogo kasnije, a razlika je bila u jeziku i načinu svakodnevnog života. Samo?

Ma jasan je meni romanski (rimski) uticaj, ali mi nije jasno zašto je Austro-Ugarska dozvoljavala italijanizaciju kada joj je Italija bila suparnik, pretendent na te hrvatske prostore. Zar nije logično da je forsirala germanizaciju ili možda ungarizaciju? Sećam se serije "Velo misto" gde je suština fudbalskog i suština političkog sukoba (bar to tako ja vidim) u borbi  "talijanaša" ("Spalato") protiv Hrvata ("Hajduk").

Volio bi da ti na to pitanje prvenstveno odgovori neko ko je inače Hrvat. Bilo bi uvjerljivije. Ja mislim da je u to doba koje
pominješ Austriji najmanje odgovaralo da se u područjima koja su se smatrala tadašnjom Hrvatskom, govori upravo
što bi rekli čistim hrvatskim jezikom. To se smatralo u neku ruku, koliko mi se čini i nekim oblikom revolucionarnog
buđenja naroda. Zato joj je i odgovarala više italijanštine u južnim dijelovima, a germanluka u severnim dijelovima
Hrvatske. I toga se i danas osjeća koliko god se jezik promjenio i s vremenom isčistio.

Split je uvijek zbog svoje prošlosti bio navezan na Talijanski/Latinski utjecaj kako svjetovno tako i crkveno, posebno iza Turskih osvajanja kada su Mlečani zagospodarili Dalmacijom ,prema tome ti gradovi su imali i talijanska imena i u njima su živjeli Talijani ,jezik, pismo dosta toga je bilo na talijanskom skoro pa jedna kaotična situacija sudar raznih kultura, većina starih Splitskih familija pogotovo onih plemićkih su bili "Talijancini" ,koji nisu baš marili za ostale Dalmatince/Vlaje i Hrvatstvo općenito vjerujem da i pojam Hrvatstva im je bio nepoznat općenito pošto se prvotno javio Ilirski pa tek onda Hrvatski preporod,no upravo ti Talijani kasnije Francuzi pa Austrija su i zaslužni za razvoj Splita koliko god to nekima smetalo, najbolje stanje u Dalmaciji i ljudima koji su tada živjeli u njoj je opisao Fortis u svom znamenitom putopisu po Dalmaciji http://it.scribd.com/doc/14495059/AlbertoFortisPut-Po-Dalmaciji

Dzumba, Austro-Ugarska jest bila dominantno germanska i mađarska, ali, za razliku od onoga kako smo u školi učili o "tuđinskoj vlasti", vodila je vrlo tolerantnu politiku prema nenjemačkim i nemađarskim nacijama. Češki, slovački, poljski (Krakov), ukrajinski (Galicija), srpski (Vojvodina), hrvatski i talijanski (obala) nacionalni pokreti dokaz su za to i imali su široko polje djelovanja ako nisu dovodili u pitanje ustavni poredak Monarhije. Sve nacionalne institucije, matice, kazališta, akademije, tih nacija nastale su u Austro-Ugarskoj, da ne spominjemo obilno političko djelovanje.
U Trstu, Istri, Rijeci i Dalmaciji većinski govorni jezik bio je talijanski i postao je službeni jezik, među mnogim lokalnim jezicima na periferiji Monarhije. Njemački i mađarski element nakon Ausgleicha 1867. nije imao ambiciju da germanizira i ungarizira čitavu Monarhiju nego je kupovao lojalnost lokalnih perifernih nacija takvim ustupcima. Jasno, Austrija i Mađarska vodile su glavnu riječ, ali je Pragu, Krakovu, Zagrebu, Novom Sadu, Lavovu itd, ostalo dovoljno komotne autonomije.
Teško je govoriti o etničkoj autohtonosti nekog stanovništva. Beč se držao kriterija jezika, a na obali je talijanski od davnine bio lingua franca u gradovima.
Koliko je A-U politika bila tolerantna kazuje da je talijanski u Trstu, Rijeci i Splitu bio službeni jezik iako je Italija pretendirala na ta područja.
Postoji i druga strana medalje. Bečkom dvoru bilo je draže da se podanici Monarhije iscrpljuju nacionalnim pitanjima nego da formiraju zajednički front za uspostavu građanske demokracije u čitavoj Monarhiji.

.

.

.

.

.

Mislim da su ovi planovi koje je Duje postavio u atriju Muzeja grada Splita.

Dioklecijanovi podrumi

Sat na Pjaci - nekad

Rekao bih da je ova slika Baća predratna (II.S.R.)...

[attachment=1]

...a moguće da je i ova slika Firula iz istog vrimena.

[attachment=2]
Izgubljena generacija 58000 Split

Da u pravu si!

.

Ova bi mogla i u Trgovačku i u Kraljevsku, al neka je ovdje...

[attachment=1]

Kako je bilo nekad u "podrumima"

Moze biti zanimljivo procitati...
http://www.gkmm.hr/novi_split.htm

Slika iz današnje "Slobodne Dalmacije"

Posnato je da su Splićani bili neprijateljski raspoloženi prema austrijskoj vladi, naročito posle podele između Austrije i Mađarske (1867) po kojoj je Dalmacija pripala Austriji a Hrvatska Mađarskoj. Po izbijanju Austrijsko-srpskog rata (1914) gotovo svi ugledni Splićani, ali i oni manje ugledni, za koje se sumnjalo da su simparizeri Srbije, bili su uhapšeni, obučeni u srpske uniforme i u Austriji i Mađarskoj vođeni od grada do grada i javno pokazivani kao srpski ratni zarobljenici.

Za kolege sa foruma iz Splita,
jedna stara fotografija sa Marjana (ako ne griješim...)

Ne griješiš mali, a evo i još jedna, nije s Marjana nego s mora, a u sredini se vide Gripe (Tvrđava u kojoj je danas Hrvatski pomorski muzej). Meni jako zanimljiva slika, bilo bi lijepo odgonetnuti period nastanka, a naravno i brod na slici. Vjerujem da će jadran2 i/ili brodarski nesumnjivo utvrdit o kojem se radi.

[attachment=1]Izgubljena generacija 58000 Split (http://www.facebook.com/IzgubljenaGeneracija58000Split)

[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Nekako mi je promakla ova zanimljiva fotografija.

Mozemo je datirati po velikoj zgradi u pozadini (Biskupova palaca) koja je gradjena 1901-1904. Znazi da je fotografija nastala iza te godine. Vjerojatno 1905-1910.
Sto se broda tice, ako je stariji, ne bi nam mogao preciznije pomoci. Ali.....

Ne znam kad je slika nastala. Nema znaka plovidbe na dimnjaku.
Linija, nadgrađe, jarboli, položaj dimnjaka, sve to ukazuje na Hungariu Ungaro-Croate.

[attachment=1]

Ako je privezan americki razarac "Gregory", onda je 1919. godina
[attachment=1]

Vjerojatno kraj tridesetih; tko li je imao ovakav "brod"?
[attachment=1]

Pogledati u Pomorskom godišnjaku.
Nisam siguran ima li taj čamac duljinu 9.3 metra. Ako ima onda je vlasnik karlo Kosiček pokojnog Ivana. Motor Ford od 20 KS, brzina 8 čvorova, To sigurno nije ovaj na slici. Linija je Tršćanska, Splitska nije. Jedan sličan napravljen je u Jadranskim brodogradilištima prije rata. Sad sam pogledao knjižicu Brodogradnja u Splitu.

[attachment=1]
Izgubljena generacija 58000 Split (http://www.facebook.com/IzgubljenaGeneracija58000Split)

Nisu baš stare i prikazuju život Splićana 1941.godine.

Ferata od Splita prema Perkoviću 41.[attachment=1]

Jesu ovo na prvoj slici talijani ?

Sve su slike snimljene 1941.godine negdje u svibnju. Zna sam da ćeš se uvatiti na baketinu ( slike).  ;D
Braća Talijani se pišu velikim slovom. :angel:

Zanimljiv je broj vagona te '41.  pa i kasnije. Prosle godine idem ekspresom  (nagibni u kvaru) - vozi "dizelica" i vagona 2 (dva) - vidim brze vlakove sa elektrovucom prema Rijeci ili klasicnom prema Splitu - kada su cetiri vagona - ne mogu vjerovati.

Treba pronaci manje lokomotive - ovako je neekonomicno. Ili, jednostavnije - ukinuti  :(

Još  malo starog Splita.

Malo stariji i noviji Split s okolicom.

Odlične slike ,ako ima daj još :klap

Za sve gore postavljene slike autor je naveo legendu da su iz Šibenika. Ne čudi jer je to bio fotoreporter iz Italije. Za ovu sliku kaže da je snimljeno u Šibeniku. Ne znam ni ja gdje je snimljena. Ne prepoznajem željeznički kolodvor. Talijan je putovao vlakom Šibenik-Knin-Split. Bio je u Sarajevu, Zagrebu i Mostaru. Po murvama bi moglo biti u Splitu.

Nije Split, nije Sinj....

Izgleda da je Gospic.
[attachment=1]

Prve dvije fotografije su slikane na Preslu kod Primorskog doca, u smjeru Prgometa tj. Splita. Oce rec, da vlak sa
mrskim okupatorom ide iz Perkovica za Split.
Fotografirao je Federico Patellani, jedan od poznatijih poslijeratnih talijanskih fotografa. Ako odete na www.lombardiabeniculturali.it i pod cerca (search) upisete njegovo ime moze se vidjeti par desetaka fotografija sa ovoga putovanja. Covjek je napravio turneju od Ljubljane preko Zagreba, Sibenika, Splita, Dubrovnika pa nazad prugom za Sarajevo i preko Bosne nazad za Zagreb.

Izvrsno Firedrake - nasao sam neke od fotografija koje je postavio Brodarski; vecine nema - mozda su ove kod Brodarskog unikati.
(Autor mnoge fotografije pripisuje pod "Sibenik", iako su iz Splita).

Britanski prototip  hidroaviona Saro - Cutty Sark; godina je 1933. Izgleda da je te godine naletio na ploveci komad drveta i vracen na popravak na Otok.
[attachment=1]

Krajem pedesetih - Londonac ceka putnike sve do Trogira. (ovo je moglo ici i pod "Novije fotografije")
[attachment=1]

Je li ova slika prijeratna ili poslijeratna? Meni djeluje kao da je nastala prije II.S.R.

[attachment=1]Izgubljena generacija 58000 Split (http://www.facebook.com/IzgubljenaGeneracija58000Split)

Izgleda da je predratna.

Još par predratnih iz Izgubljene generacije 58000 Split (http://www.facebook.com/IzgubljenaGeneracija58000Split)...


[attachment=1]
[attachment=2]
Jesu li na donjoj slici zaista Ovčice ili pak Bačvice?

[attachment=3]

Bačvice ,inače dobar dio obale duž Splita s južne strane prema istoku je nekoć bio ovako strm, mišanca zemlje i tupine i stijena uz naravno par plaža, dokaz za to je i potez od Duilova do Stobreča.

Takva obala je ostala još na potezu od uvale Trstenik do ispod nekadašnjeg kampa kod hotela "Split".

I nekadašnji klif na južnoj strani Marjana ,šteta što je to sve nasuto ...
[attachment=1]

Godine Gospodnje 1928.

[attachment=1]
National Geographic, Dalmacija News (http://www.dalmacijanews.com/Magazin/View/tabid/75/ID/126660/Povijest-Dalmacije-na-stranicama-National-Geographica-FOTO.aspx)

Dok je skver bio u gradskoj luci.
[attachment=1]

To bi moglo biti brodogradlište Ivanko.

Vrličani na Marjanu. Tad su završili osvajanje Splita i Dalmacije.

DA Bačvice - Hotel "K bijelom orlu" nalazio se u kamenoj dvokatnici s velikom terasom, koju je oko 1907. podigla obitelj Kaliterna, pedesetak metara od mora pored ulaza na staro drveno kupalište. Poslije I. svjetskog rata obitelj Kaliterna unajmljuje je Sarajevskoj pivovari, te pod nazivom hotel "K bijelom orlu" radi do 1925. kada je izgorio u velikom požaru. Uzrok požara nije nikad utvrđen.


popravljen qote

Kako Duje vidi Split.

Vječna tema, stambena kriza.

Nima Splita do Splita a Split brez dotura Vice se ne more zamislit. Samo je li naš dotur baš onaki ko iz Vela mista? U ciloj povijesti Splita ima je najveći sprovod. Fakat koji  ne more nijedan kolur pripiturat.
Puno je bilo pelikula o mirinama i zidinama a Split brez judi je ništa. Mrtav grad. Ajmo mi stavit poglavitu gospodu koja su zadužila grad ovin i onin. Oni su napravili od varoši grad. U njemu se rađali živili i umirali. Neki su  za vika nešto i stvorili a drugi didovinu skalamaštrali. Sto judi sto ćudi!

Par slika iz 1919 godine ,autor je netko od posade s Američkog broda U.S.S. Cowel koji je bio u posjeti Splitu ,na fotografijama se vidi da je situacija u gradu bila teška ...
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
za ove zadnje dvije piše da su snimljene u Splitu ,mada se meni čini da su snimljene negdje drugdje pa ako netko može prepoznati...
[attachment=5]

[attachment=1]
 mene nekako asocira na Vis no ne mora značiti

Split nije; ovo nize je.
[attachment=1]

Još par iz 1919 ,posebno su mi upečatljive ove kako sirotinja prosi isprid Američkog broda čekaju da im ovi daju nešto,vjerojatno su neki od ove djece na slikama dočekali i drugi rat te tako iskusili svu "ljepotu djetinjstva i odrastanja"  :-\ ...
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

Nakon kapitulacije Italije u Split dolaze Njemci ,Talijani su ostavili dosta toga za sobom što se vidi na prvoj i drugoj slici ,treća bi trebala biti na Mejama ;
[attachment=1]
[attachment=3]
[attachment=2]

Prva u Spinutu (pogled prema Lori), zadnja, da, Meje.

Gledajuć prvu sliku po pogledu na crkvu "Sv. Ante" i samostan na Poljudu čini mi se da je slikano iz pravca istoka put sjevero zapada ,odmah poviše ceste koja je i danas tamo jer se vidu stupovi od struje , i danas je taj dio neuređen i zemljana površina dobrim djelom a i na Turskoj kuli su se nalazili bunkeri ako se ne varam ;
[attachment=1]
evo kako je to područje izgledalo kasnije no prije izgradnje stadiona ;
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Zadnja slika, milismda je tu bio vojni otpad?!

Sasvim tocno, Duje. Slikano iz zgrade (tada) Zrinjsko-Frankopanska 40 (I ulaz). Cesta je tek asfaltirana prema Lori; vojni otpad (popularno "buk")  broji svoje zadnje dane.
U podnozju fotografije vidi se nasipavanje terena za izgradnju buduce ceste prema PK Mornar.

Još par slika tog područja, no bio je jedan vojni otpad i na području današnje dvorane Gripe ? ,ovo bi međutim sve spadalo pod novije fotografije ali nadovezali smo se pa da dovršimo :)
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Da na prostoru gdje je danas istočni ulaz u drvoranu. (jeli tamo danas neki muzej sporta?)

Ne sjecam se ovih fotografija Laforesta starijeg.
Po popravku kampanila, snimljeno izmedju 1890-1908.

[attachment=1]
[attachment=2]

Za posjete kralja i cara Franje Josipa.

Iz tridesetih, dve fotografije sa Peristila.

Odlične evo i od mene jedna serija pretpostavljam pred kraj tridesetih ;
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]

To bi bilo to ,za danas dosta :)

Na ovoj (https://www.paluba.info/smf/index.php?action=dlattach;topic=7763.0;attach=542242) razglednici je kapija Dioklecianove palate, a evo istog prizora na fotografiji iz 30-tih.

Što je Split bez Bače?
Sportska pustinja.

Niti jedan profesionalac Hajduka nikad nije bio Bači konkurencija.

trčao je tempom od 21,5 sek / 100m (44 km za 2:38).
izuzetno!
za ono doba skoro neverovatno!
nisam znao, da je Baćo stvarno živeo.
čuo sam za njega u jednom filmu bivše nam države, sad ne znam kojem.

Velo misto.
Smoje je od njega skoro napravio imbecila. Bačo je izdavao i svoje novine. Čovjek se snalazio za preživjeti.

http://www.youtube.com/watch?v=OnoIh1qnRhI

Dvi s pjace ,dvi s dna Prokurativa...
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

evo ješ jedne slike Ante Ružić Bačo pored toga šta je bija naš prvi trkač na duge staze izdao je stotinjak humorističkih letaka s imenima u rasponu od: Badala, Gladnuša i Kukumara, pa do Pantagane, Šupjače i Manjinjorga

[attachment=1]

pozdrav!

iz Jadranskog dnevnika 03.12.1936. vijest o smrti pokopu ANTE RUŽIĆ-BAČE

(http://i.imgur.com/iwX7ZYl.jpg)

Pozdrav!

Jos po koja crtica iz njegovog zivota
http://www.splitskerazglednice.net/2012/05/ante-ruzic.html
ali ne daje odgovor o samotnom pokopu.

Sredinom Velikog rata (treci mjesec 1916.), Split je izgledao ovako
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Kad vidim Split odma se sitin Baće. Jedan od zadnji kulturni ljudi u tom gradu.

I ovo je Split! U Slobodnoj Dalmaciji ova sličica bila je početak kolumne Ćakule na šentadi.

Kada- koje godine je umro Baćo?

Žalostno, da nije imao sprovoda!

Gore, pod "splitske razglednice" navedeno je:

Umro je 13.12.1936. god. u svojoj bijednoj potleušici usred Geta, gdje je ležao na podu, bez kreveta i pokrivača. Dan ranije još je imao snage pričati i šaliti se sa susjedima. Nitko zapravo nije znao što u sebi proživljava taj čudni čovjek koji se zadnjih netrkačkih godina pojavljivao sa zgužvanim polucilindrom na glavi ili gologlav, ali u gotovo raspadnutom bonžuru- sa cvijetom u zapućku. Kakve li legende! Miljenko Smoje oživio ga je kao splitski simbol i legendu u „Velom mistu“. A Štandarac“, šaljivi list od 03.01.1937. objavio je pokojnikovu karikaturu i ozbiljnu posmrtnu riječ pod naslovom: „Svjetski trkač“. Tu je među ostalim rečeno: „Grad Split izgubio je još jednog tipa starog vika, deklamatora, čovika od svita, siromaha-poštenjaka i pokladnog zabavljača malog puka. laka mu zemlja( Iz „Ča je pusta Londra“, pok. Tolje Kudrjavceva).“(M.J.)

Prenesno sa web stranice Klub Splićana

Dva oficira Kriegsmarine prilikom posjeta Splitu u trecem mjesecu 1916.g. Zanimljivo je usporediti detalje.
[attachment=1]
[attachment=2]

Zlatna vrata su restaurirana tek prošle godine ,tako da sad izgledaju nekako plastično nema više one stoljetne patine ,isto je napravljeno i sa Peristilom ,evo dvije grafike ;
[attachment=1]
[attachment=2]

Ćakule na šentadi su mnogima zagorčavale život posli 2. svj. rata. Prije rata su isti penšjunati imali druge  teme.

Ante Ružić-Bačo prema vijesti iz Jadranskog dnevnika od 30.12.1936. umro je 29.12.1936. kako se vidi iz prethodno priloženog članka. I meni se u tekstu pokrala greška pa sam umjesto 30.12. napisao 03.12.

pozdrav!

E, Bace, nikako uskladit datum (a, kako je bio sam (a, sin?) tesko cemo za tih par sati uskladiti). Oprostit ce nam Bace.


Ante Ružić – Baćo
Sportaš, maratonac, publicist

130 godina rođenja
Datum i mjesto rođenja: 01. 06. 1882., Split
Datum i mjesto smrti: 28. 12. 1936., Split

http://www.gkmm.hr/znacajniji_datumi_i_obljetnice_u_2012.htm

Čini mi se da nije fotomontaža.

Gypsy Moth - Sarajevo, pominjali smo ga više puta u više tema, između ostalog i u temi o Jadranskoj straži (https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,9059.msg59362.html#msg59362).

[attachment=1]

Ovako u novinskom izdanju ova fotografija zaista deluje kao da je original. Ja sam više puta sa raznim ljudima pričao u povodu ove fotografije i svi su bili ubeđeni da je ipak u pitanju fotomontaža. Imam ovu razglednicu kod mene u kolekciji, gledao sam je detaljno više puta lupom i mišljenja sam i ja da je fotomontaža u pitanju.

Serija fotografija bombardiranja Splita od strane saveznika ;
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]

Na njima se vidu podaci ,izvor : http://www.fold3.com/s.php#s_given_name=WWII+US+Air+Force+Photos+Yugoslavia&ocr=1&offset=23

Izgleda da su gornje fotografije od bombardiranja grada i brodogradilista od 20.1.44.

Ljeto je; zega. Brodice zasticene jedreninom. Kampanil se kapitalno preuredjuje.
[attachment=1]

Kampanil u nekadasnjem izdanju
[attachment=1]

Zadnja slika kaže 3.1.44.

Split je bio dosta puta bombardiran tokom drugog rata ,na svakoj slici je točan datum događaja ; vezano za 3.1. 1944 :

"Split su oko 11 sati bombardirali saveznički avioni. Porušene su crkve sv. Roka i sv. Petra, zgrada uredništva lista Novo doba i duhanska stanica, a teže je oštećeno 17 kuća. Poginula su dva, a ranjeno je 17 građana i devet njemačkih vojnika. U luci je potopljen jedrenjak Kastriotio i uništena su tri kamiona. (Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija)

Pri zadnjem nadolasku aviona bombardirani su Lučac i luka. Veliki je broj bomba pao oko Biskupske palače, te u Zvonimirovoj (Ivo L. Ribara danas Zagrebačka) i Rokovoj ulici. Na Obali je pogođeno nekoliko zgrada, kuća Katalinić, zgrada Putnika, carinska skladišta, te zgrada Monopola, koja se i zapalila. Teško je nastradala Biskupska palača, te zgrade Ivanišević i Domić na ulazu u Ulicu dr. Milana Luetića (bivša Tartaljina, Prvoboraca, danas kralja Zvonimira). U zgradi Ivanišević oštećeni su strojevi tiskare Marko Marulić, gdje se tiska ustaško Novo doba, kao i unutrašnjost zgrade. Jedna veća bomba pala je na crkvu sv. Petra i potpuno ju je srušila tako da je ostao samo zvonik, a i on je prilično oštećen. U Rokovoj ulici potpuno je uništena crkvica sv. Roka i oštećeno nekoliko kuća, teško su oštećena skladišta tvrtke Čičin-Šain i Zrnčić. (Kisić)

Tek zadnje bombe prasnuše u našoj neposrednoj blizini i skrhaše do temelja susjednu crkvu svetog Roka s takvom orljavom, da smo mislili da nam se naša kuća ruši nad glavom, od pustih greda i kamenja koje je popadalo po krovu i ulici, i od rasprsnutih stakala u samom skloništu. Na ulici bijaše od dima i prašine zagušljivo i tamno kao u paklu. Pljujući žutu prašinu tražimo zraka i usred dana jedva raspoznajemo ljude u neposrednoj blizini. I svi trče, bježe, ne znaju ni sami kamo. Svatko traži svoje najmilije. Trčeći preskaču preko greda, kamenja i dijelova pokućstva razbacanih po našoj ulici. Već odvode prve ranjenike iz gužve." (Bego)

izvor : http://www.ratnakronikasplita.com/kronika/1944-1

.

Nemam namjeru pravit se pametan, ali mislim da je cijeli set fotografija snimljen 3.1.44. neovisno o datumima na njima. Npr. ove dvije fotografije.
Prva je snimljena iz aviona koji se još nalazi iznad Splita.
[attachment=1]
Druga je snimljena iz aviona koji je već bombardirao i u izvlačenju je preko Marjana.
[attachment=2]
Zelena strelica je tvrđava Gripe. Crvenim krugom je označena eksplozija koja je, po svemu sudeći, srušila crkvu sv. Roka. Plavi krug je na mjestu Režije duhana ili lazareta. Žuti krug označava valove koji su nastali od bombi koje su pale u more.
Ako ih se usporedi vidi se da su snimljene unutar nekoliko sekundi i to možda iz dva različita aviona.

Na prvoj u zaglavlju piše: Print rec`d 2/5/44 to accompany press release "SPLIT". Copied 2/7/44. (1 photo)
Moj bi predvod bio: Fotografija izrađena 5.2.44. za novinsko izdanje "Split". Kopirana 1 fotografija  7.2.44.

Na drugoj slici je u podnožju slike opisan napad na Split (tko, kako, gdje, čime) s datumom 3.1.44. dok u zaglavlju piše:
rec`d 27.Jan.44, from BFR
Copied 4-29-** (vjerojatno 44)

Mislim da se datumi na fotografijama odnose na dan izrade slike, a ne na dan kad je grad bombardiran.

Naravno da može biti da je i to u pitanju :)

Tako je, uzeo sam blize bombardiranje, sad vidim......

Mislim da ova nije bila, a trebala bi bit iz Splita. Može li je netko pobliže smjestit u prostor? Tipujem na Jadrana.  ;)
Poznata mi je nakadašnja parna mastiona na mjestu današnjeg hotela Luxe, ali mislim da nije ta lokacija u pitanju.

[attachment=1]

Leute blizu si, evo ja ću objasnit neće se "jadran" ljutit valjda naime na slici je bivša parna mastiona a i kuća Domić ,kasnije je tu napravljena zgrada Domić dio kuća niže u bloku je i dan danas tamo ,sama parna mastiona znate gdje je smještena kasnije u toj zgradi malo poviše ,na slici se još vidi zvonik samostana Sv. Klare a dio kuće od cigli u livom kantunu je tu i dan danas na njega se naslonila kasnije "Zgrada Ivanišević" ,no da se snađete evo google street view :)  
http://goo.gl/maps/jTPBK

Ma sve znaš! Hvala.  ;)

Ljudi, bravo. Ne bi (se s)naša.

To bi kao bila nekadašnja Prvoboraca, a desno se ide prema današnjoj Bregovitoj ulici (tu je u blizini picerija Bakra- nekadašnja željezničarska menza) Mislim da sam u pravu Jester?!

Tako je, Duje.
Za prilog, evo popisa svih splitskih ulica iz 1913.g. s objasnjenjima zasto su se tako nazvale - zanimljivo.
http://issuu.com/gkmm/docs/splitski_kaziput

Da ovo je samo dno "Prvoboraca" odnosno ta ulica ovde na slici nije još ni probijena niti postojala kako treba,put je tada bio baš gdje se protežu ove kuće desno pa uzbrdo kako je i danas,ovo bi trebalo biti slikano još u 19 stoljeću tamo pred kraj :)
Evo jedna prekrasna slika Vile Tončić danas totalno ugušena okolnim zgradama pogotovo što je praktički u zagrljaju one nakaradne banke ;
[attachment=1]

Odlično!

Zlatna vrata su bila zazidana i zakopana u srednjem vijeku zbog raznih opasnosti prodora; onda su ih sredinom XIX st. (?) poceli otkopavati
[attachment=1]
pogled kroz prostor iza Zlatnih vrata
[attachment=2]

I morski prizori; na prvoj fotografiji jedan od tri torpedna broda (Spalato, Sebenico ili Zara)
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Fotografije od prije skoro stoljeca i pol. Ona gdje je Riva, izgleda teze prepoznatljivo.
[attachment=1]
[attachment=2]

Slijedi niz fotografija poznatog fotografa Laforesta Franza sa splitskom tematikom. Hvala mu!!!
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
Toranj katedrale je "stari", prije nego je kapitalno renoviran u stilu kakav je i danas. Na gornjim fotografijama je u skelama, znaci da je Laforest snimao splitsku seriju u raznim vremenima.

[attachment=1]
[attachment=2]

I, na kraju, jedan od albuma Franza Laforesta sa mnogo fotografija, od kojih sam neke i postavio. Hvala i njemi i njegovoj praunuci.
http://arhinet.arhiv.hr/_DigitalniArhiv/Laforest/index.htm

Odlične slike ,pogotovo ovaj album ,evo jedan članak na temu Dikolecijanove palače i Londona ;

Dioklecijanova palača ogledala se i u Temzi

Da je danas u Splitu provesti anketu među studentima, a bogami i među profesorima, i upitati ih tko je bio Robert Adam, malo tko bi znao odgovor. Još je teže naći one koji znaju po kojem se Adamu zove nekadašnja Tvrdojeva uličica u samom srcu palače, tik do Željeznih vrata, a za Grand Prix SplitGraphica, koji se dodjeljuje za radove nadahnute Palačom, ponešto znaju samo umjetnici. Teško bi bilo naći i one koji znaju kako je i zašto nastao izraz “Ča je pusta Londra kontra Splitu gradu”.

Malo tko znade da je Robert Adam prije dva i pol stoljeća bio u Splitu i da je u tolikoj mjeri bio očaran Dioklecijanovom palačom da je, nakon povratka u Veliku Britaniju, objavio knjigu koja će poslije postati temelj čitavog jednog novog arhitektonskog i dizajnerskog promišljanja. Ove godine navršava se 250 godina od prvog tiskanja knjige “Ruins of the palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia”, koja je uz bogate i nevjerojatno vjerne ilustracije Charlesa Louisa Clérisseaua postala “biblija” za vizualno preoblikovanje Europe, u prvom redu Velike Britanije toga doba.

Drugim riječima, Palača je postala inspiracija koja je u tolikoj mjeri bila obuzela Roberta Adama i njegovu braću, također arhitekte i graditelje, da su u Londonu izgradili, današnjim rječnikom govoreći, plagijat Dioklecijanove rezidencije. The Adelphi je bilo veliko neoklasicističko zdanje koje je poživjelo sve do prije Drugog svjetskog rata. Izgradnja toga za London neobičnog bloka od 24 povezane zgrade između Stranda i obale Temze u župi St. Martin in the Fields počela je 1768. godine.

Ta “plemenita gomila zgrada”, u početku poznata kao Royal Terrace Adam, a poslije nazvana Adelphi Terrace po grčkoj riječi “adelphoi”, što znači braća, zidala se pet godina. Imala je četiri ulice koje su nosile imena braće: John, Robert, James i William. Na pročelju prema Temzi, iznad terase podignute nad svodovima podrumskih prostorija, uzdizalo se jedanaest četverokatnica, izvana obloženih ciglom i obrubljenih kamenom. Potkraj 18. i tijekom 19. stoljeća tu su živjele mnoge ugledne i bogate obitelji, pripadnici političkoga i kulturnog života, umjetnici, znanstvenici, diplomati, lordovi, ali osobito pisci i novinari.

Posebna je zanimljivost bio Hram zdravlja, koji je tamo vodio kontroverzni doktor James Graham (1745. – 1794.). Prostorije Hrama bile su ukrašene antičkim kipovima, a samozvani doktor, kojega mnogi drže začetnikom seksologije, pacijente je liječio nekakvim elektromagnetskim uređajima, glazbenom terapijom i “pneumatskom kemijom”, što god to bilo, te je propisivao lijekove iz vlastite proizvodnje.

 posebnom performansu doktoru je asistirala “Božica zdravlja”, utjelovljena u mladoj Emmi Lyon, budućoj Lady Hamilton, koja će se poslije proslaviti kao zanosna ljubavnica admirala Nelsona i muza slikara Georgea Romneyja. Charlesa Dickensa je kao dječaka privlačio tajanstveni podrumski svijet Adelpha. Volio je noću tuda lutati i zavirivati u krčme, što je ostalo i zabilježeno na stranicama “Davida Copperfielda”. Dva su nobelovca tamo živjela – George Bernard Shaw, koji je nekoć i posjetio Split, te John Galsworthy, autor “Sage o Forsyteima”.
Ako je getanin, i Shaw je pisac

Shaw se navodno bio pohvalio svojim splitskim domaćinima kako u Londonu živi u replici splitske Palače, a Splićani su mu, priča kaže, odvratili: “Ča je pusta Londra...” No, čini se da su Adelphi ne samo fizički, nego i duhovno bili replika Geta u Dioklecijanovoj palači – noću je tamo carevala “crna kronika”, pod svodovima su se okupljali beskućnici, a u krčme i barove navraćao je polusvijet. Vlasti su bile prisiljene zatvoriti te lokale i prenamijeniti ih, a 30-ih godina prošloga stoljeća, uz glasno protivljenje intelektualnih krugova u Londonu, Adamove su zgrade srušene i na istom je mjestu 1938. niknuo posve drukčiji uredsko-poslovni kvart.

No, to nije sve. Syon Park, puno sretniju rezidenciju u kojoj je i danas londonska adresa vojvode od Northumberlanda, uredio je upravo Robert Adam. Prvi vojvoda od Northumberlanda, koji je pokroviteljski Adamu i omogućio boravak u Splitu, naručio je kompletno preuređenje imanja odmah nakon njegova povratka iz Italije i Dalmacije, pa se i dandanas u rezidenciji Ralpha Percyja, 12. vojvode od Northumberlanda, osobito u vestibulu njegove palače, osjeti duh Dioklecijana.

sto je i sa zgradom Bowood House u Wiltshireu, oko 140 kilometara jugozapadno od Londona, tu je Kenwood House Library u Londonu te most Pulteney Bridge na rijeci Avon u mjestu Bath, nedaleko od Bristola, koji nevjerojatno nalikuje na Dioklecijanov akvedukt, čiju je skicu Robert Adam također objavio u knjizi “Ruins of the palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia”...

Duh Splita i Palače u njihovu najboljem izdanju, ukratko, već 250 godina lebdi nad Engleskom i Škotskom – jer Robert Adam je bio Škot – a da mi o tome znamo tako malo.

No, godina je tek počela – možebitna Europska prijestolnica kulture, kojoj kao da stalno nedostaje lajtmotiv za pravu prezentaciju i koja uporno luta bespućima marketinške zbiljnosti, trebala bi samo posegnuti za riznicom koja očarava svakog kulturnog Europljanina. To je onaj isti sjaj koji je Robert Adam vidio, Clerisseau “precrtao” na 18 crteža, od kojih se 12 nalazi u Ermitažu, a otisnuli graveri Bartolozzi, Zucchi, Santini i ostali koji su slike Palače prenijeli na bakrorez... Djelić tog sjaja, eno ga, dolje je u Palači, u Adamovoj ulici i čeka da ga i Splićani uoče kao dio europskog naslijeđa za kojim beznadno tragamo, slijepi kraj zdravih očiju.

Salter: Palača je povijest

Povjesničarka arhitekture Alicia Salter napisala je knjigu “Četiri cara i arhitekt” koju je napisala nakon što je i sama posjetila Split. – Palača je povijest za sebe – kaže autorica. – Mauzolej je najimpresivniji njezin dio, ali čitava cjelina zapanjujuće svjedoči o sjaju prošlosti koja se tu odvijala u antičko vrijeme.


Kečkemet: Sve se zaboravlja

Adamova je monografija imala višestruku vrijednost za proučavanje palače; ona daje dokumentaciju stanja sredinom 18. stoljeća, daje prvu arhitektonsku obradu koja uključuje i izvorno stanje i uvodi Dioklecijanovu palaču u svjetsku znanstvenu literaturu. Ovdje se povijesnim smatraju događaji od prije 20 godina – kaže 92-godišnji uvaženi profesor Kečkemet. – Sve drugo je zaboravljeno. Pa i Adam. I moja knjiga o njemu.

Autor : Eda Vujević
Izvor : http://m.slobodnadalmacija.hr/

Evo i reklame jedne ,o ovome smo pisali ranije :)
[attachment=1]
te jedna iz luke
[attachment=2]
i pogled na luku i jedan ljepi jedrenjak
[attachment=3]

Izvor ovih i prethodnih fotografija je stranica www.delcampe.net
Dvije s Poljuda
[attachment=1]
[attachment=2]
Te Pjaca ,ako netko ne zna gdje bi štedio nek ode u Ljubljansku kreditnu banku :)
[attachment=3]

Kad gledamo danas te stare slike, pogotovo drugu, nebi vjerovao, ali slika kaže drukčije, da je nekad more "tuklo" o samostan.

Sada je more oko 90 m od zgrade samostana. Sigurno je nasuto mozda i do 50 metara.  Tamo je more vrlo plitko.

Vi samo hodate. Triba se malo i voziti.

Pa stariji Splićani još pamte kako su se na Poljudu mazali ljekovitim blatom ;
[attachment=1]
[attachment=2]
no dobro kaže "brodarski" amo mi malo busom prva stanica kod Sv. Frane :)
[attachment=3]
(izvor : delcampe.net)

Sjecam se dobro, kada sam isao na veslackog "Mornara", ljudi koji su se mazali ljekovitim sumpornim blatom (od cela do pete) i suncali se........
[attachment=1]

Dvije iz luke ;
[attachment=1]
[attachment=2]
(izvor : delcampe.net)

To je samo djelomično točno. Sika je iz dvadesetih godina XX. st. Zgrada mastione i susjedna zgrada desno je srušena kada se probijala nova ulica 1928. god  (Tartaljina -->Prvoboraca -->Zvonimirova) i na tada novon kantunu izgrađena je nova uglovnica (reklama Tepih centar) koja se vidi na Googlu maps. Nova mastiona Domić izgrađena je u nastavku tadašnje nove ulice. Pred nekoliko godina i ona je srušena i na njenom mjestu sagrađen hotel Luxe.

pozdrav !!!

Tako je ulica je jedno vrijeme (2 sv. rat) nosila naziv "Dr. Milana Luetića" , nova/stara Parna Mastiona je stradala također u drugom ratu i tako je stala dugi niz godina ,neki djelovi zgrade odnosno kameni svodovi i štokovi su skinuti i vraćeni u pročelje novosagrađenog hotela. Također je zanimljivo to da je obitelj Domić ili jedan dio preselio u Dubrovnik odnosno na predio Pile gdje su također imali parnu mastionu i tamo postali ugledna Dubrovačka obitelj.

Tri panoramske s Marjana ;
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
(izvor: delcampe.net)

Nije bas Split, ali nije ni predaleko. Fotografiji skoro 110 godina. U daljini Kamesnica. Idealno mjesto za snimanje Winnetoua.
[attachment=1]

Ovo je taman od vrha Klisa pa prema Dugopolju onaj pravac :) ,evo i jedna panoramska s Mosora iz 1933 godine ;
[attachment=1]
(izvor . delcampe.net)

[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1]

Od mene par slika prijelaza iz 19. u 20. stoljeće,

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

A lipe furešte gospoje koje tribalo mazat tamo di se nisu mogle dobaviti.Ala gušta.

[attachment=1]

Split. Narodni muzej (Općinski dom) Ivan za suprugu Margeritu Tkalčić poslao u Zagreb 25.III.1934.

Split. Panorama Ivan za suprugu Margeritu Tkalčić poslao u Zagreb 26.III.1934.

Split Luka i pogled na Marjan  Ivan za suprugu Margeritu Tkalčić poslao u Zagreb 26.III.1934.

Kaštel Novi - Predgradje Šetalište Kralja Aleksndra Foto-Materijal od T.T. Griesbach i Knaus, Zagreb, Jurišićeva 1 2202 R Kaštel Novi Ivica Tkalčić za sestru Dragicu Tkalčić 1.VIII.1929.

Kaštele 1.VIII.1929. Ivo Tkalčić za baku Mariju Tkalčić, Ksaverska cesta 21. Zagreb S.H.S. 2203 R

Šta bi mogao biti ovaj stup na slici? Podsjeća na nešto za telefon/struju ali vjerovatno nije to.

poz.

Struja je taman negdje došla u vrijeme između dva rata ,meni se čini da je od stup od električne energije s obzirom da ima ono što mene podsjeća na keramičke izolatore.

Tako sam nešto i ja razmišljao ali ne vidim gdje eventualno ide dalje.
Pregusto su za struju, jedino ako nije u pitanju telefon/telegraf.
Ali opet nema nastavka ??

poz.

Možda je sve u začetku postavljanju infrastrukture itd, kratki povjesni pregled godine se nekako podudaraju ;

1908.   Društvo „Split AD“, za potrebe tvornice cementa, gradi na rijeci Jadro prvu hidroelektranu HE Vrilo – Majdan. Snaga dvaju agregata iznosila je 1.200 kVA.
1913.   Dovršena prva faza izgradnje HE Kraljevac. Izgrađen dalekovod od hidroelektrane do Dugog Rata, Omiš dobiva električnu energiju.
1919.   Grad Split sklapa ugovor s češkom tvrtkom «Elektra – Prag» o zajedničkom ulaganju i osnivanju društva s ograničenim jamstvom.
1920.   Registrira se tvrtka «Električno poduzeće d.so. j. Split», a prvi je direktor inž. Jerko Jerić. Započeli su radovi na elektrifikaciji grada. Izgrađen je 6,5 km dug dalekovod 10 kv na drvenim stupovima od HE Vrilo (Majdan) do Splita, dvije TS u gradu i dio gradske mreže. Na splitskoj obali, 15. srpnja, zasjala je prvi put električna javna rasvjeta. Potom su rasvjetu dobile i najznačajnije gradske ulice i Narodni trg.
1921.   Električno poduzeće izgradilo u Splitu dizelsku elektranu s dva stroja od po 100 KS, odnosno po 75 kW.
1923.   Općinsko upraviteljstvo sklapa sporazum s HE Vrilo o preuzimanju većih količina električne energije (400 kW).
1923.   Elektrificira se grad Sinj iz plinske elektrane 50 KS.
1924.   Osnovana tvrtka Električna poduzeća koje dobija koncesiju za elektrifikaciju i korištenje električne energije na području općine.
1925.   Grad Hvar dobiva javnu rasvjetu kada je Općinsko električno poduzeće stavilo u pogon dizel motor s 40 KS, kasnije pojačanim još jednim od 15 KS.
1926.   Izgrađena je TS 50/10 kV Dujmovača, instalirane snage 2 x 2,75 MVA i dalekovod 50 kV Dugi Rat - Dujmovača, duljine 17 km i postavljen na 163 željezna stupa.
1927.   Za Split električna energija dolazi iz HE Kraljevac. Izgrađeni dvostruki dalekovodi 10 kV od Dujmovače do Kaštel Sućurca i do splitskih Plokita te jednostruki do Majdana. Izgrađena dizel elektrana snage 36 kVA u Selcima na Braču za potrebe industrije kamena i rasvjetu mjesta.
1928.   Izgrađena TE Majdan za potrebe tvornice cementa i elektrifikaciju okolnih mjesta. Izgrađena je i dizel elektrana u Superu na Braču, instalirane snage 25 kS.
1930.   Elektrificirana je Makarska iz dizel elektrane snage 20 kVA.
1931.   Potrošnja porasla 3,25 puta, jer su priključeni novi velepotrošači (tvornice cementa, gradski vodovod, klaonice). Elektrificirana je Komiža na Visu.
1932.   Elektrificira se Stari Grad na Hvaru.
1934.   Osnovana je u Splitu stanica za baždarenje brojila. U Dujmovači se postavlja novi transformator od 500 kVA te polaže novi DV 10 kV Dujmovača – Hrvojeva kula.
1940.   Elektrificira se grad Metković dizel elektranom od 60 KS.
1945.   Osnovana Uprava za elektrifikaciju Dalmacije. Popravljen DV 50 kV Kraljevac – Dujmovača i Split ponovno dobiva električnu energiju iz HE Kraljevac.
1946.   Električna poduzeća imala su izgrađeno: - 47 trafostanica: TS 50/10 kV Split, TS 30/10 kV Sinj, 37 TS 10/0.4 kV, dvije željezne kabine 10/0,4 kV i 17 TS 10/0,4 kV na drvenim stupovima, - 104,3 km dalekovoda: 17 km 50 kV na 163 željezna stupa, 27 km 10 kV na 85 željeznih stupova i 60,3 km 10 kV na 1273 drvena stupa, - Podzemnog bakrenog kabela: 10 kV 540 m, a 1 kV 8.218 m. - Zračne mreže niskog napona: 66.650 kg izolirane žice raznog presjeka i 106.840 kg golog bakrenog užeta na 4.464 drvena i 50 željeznih stupova, - Tri transformatora s ukupno 33.282 kVA snage, - 28.604 električnih mjerila
1946.   Prestaju postojati Električna poduzeća s.o.j. Split; a osnivanjem ELPOH-a stvara se Električna centrala Split – Uprava za elektrifikaciju Dalmacije s područnim uredima u Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku. Krajem godine iz ELPOH-a se odvajaju sve elektrane.
1949.   ELPOH prestaje s radom, a splitska podružnica osamostaljuje se kao Elektrodalmacija, koja djeluje od Trogira do Metkovića. Puštena u pogon TE Jugovinil, izgrađena za potrebe tvornice plastičnih masa.
1954.   Prijelaz s 50 kV napona na 110 kV; izgradnja četiriju TS 110/30 kV: Kraljevac, Split (Meterize), Dugi Rat, Šibenik. Obavljena je rekonstrukcija TS Dujmovače, a puštene su u rad i TS 30/10 kV Split (Lora), Prvoborac, Sinj i Metković. Elektrodalmacija ima područne urede: Zadar, Šibenik, Metković, Omiš, Sinj i Trogir.
1955.   Pušten u rad DV 110 kV Mostar – Split i tako povezani sustavi Dalmacije i BIH. Elektrodalmaciji je pripojeno područje otoka Brača Polaganjem podmorskog kabela 30 kV Dugi Rat – Postira započela je elektrifikacija srednjedalmatinskih otoka.
1956.   Osnivaju se područni uredi u Imotskome i Makarskoj.
1957.   Podmorskim kabelom 10 kV priključen otok Šolta na 10 kV mrežu otoka Brača.
1959.   Izgrađena je TS 30/10 kV Stari Grad i položen podmorski kabel Brač – Hvar.
1960.   Otoci Hvar i Vis pripojeni su u elektroenergetski sustav Elektrodalmacije.
1963.   Elektrodalmaciji se ponovno pripajaju Zadar, Šibenik i Dubrovnik kao pogoni sa samostalnim obračunom.
1967.   Završena izgradnja i pušteno u rad 7 TS 30/10 kV: Imotski, Makarska, Omiš, Prančevići, Trogir te u Splitu Gripe i Dobri, tada najveća u području (3x8 MVA).
1969.   Puštena u rad TS 110/35 kV Sućidar koja je omogućila i prelazak najvećih gradskih TS na 35 kV napon. Započelo veliko polaganje kabelske 35 kV mreže.
1970.   Split je prešao na 35 kV napon. Položen podmorski kabel 110 kV Hvar – Korčula.
1972.   Osnovane su organizacijske jedinice Izgradnja i projektiranje te Radionice.
1973.   Potrošnja električne energije za proteklih je 25 godina porasla 12,5 puta, a broj potrošača 6,5 puta.
1981.   Izgrađena TS 35/10 kV Kaštela
1982.   Izgrađena TS 110/10 kV Split 3 iz kojeg se izvode 44 kabela 10 kV za napajanje 250 TS 10/0,4 kV.
1983.   Dovršena elektrifikacija svih naselja i srednjodalmatinskih otoka.
1984.   Započele s radom TS 110/35 kV Sinj i TS 35/10 kV Milna na Braču.
1986.   Započela s radom TS 35/10 kV Čiovo
1987.   Započela s radom TS 35/10 kV Metković 2
1989.   Započela s radom TS 35/10 kV Marina i TS 35/10 kV Ravnice (Omiš)
1990.   U sastavu Javnog poduzeća Hrvatska elektroprivreda djeluje Elektrodalmacija Split s pogonima u Metkoviću, Pločama, Imotskom, Makarskoj, Omišu, Sinju, Trogiru, Braču, Hvaru i Splitu te pogonskim uredima u Vrgorcu i Visu.
1991.   Položen podmorski kabel 35 kV Podgora – otok Hvar
1993.   Velike redukcije električne energije u Dalmaciji koja je energetski odsječena od ostatka Hrvatske. Cijela regija ostaje dnevno po 15 sati bez električne energije
1993.   Puštena u rad TS 35/10 kV Pučišća na Braču
1996.   Izgrađena TS 35/10 kV Dujmovača
1997.   Puštena u pogon nova TS 35/10 kV Vis te TS 35/10(20)kV Grohote na otoku Šolti.
1998.   Položen 35 kV kabel na dionici TS 110/35 kV Meterize - TS 35/10 kV Klis
1999.   Položen 35 kV kabel na dionici TS 110/35 kV Trogir - TS 35/10 kV Divulje
2000.   Izrađen dalekovod 20(10) kV Slime – Pisak na čelično-rešetkastim stupovima.
2000.   Izgrađena TS 35/10 kV Muć
2001.   Puštena u rad rekonstruirana TS 35/10 kV Hvar te položeni 35 kV kabeli TS 110/35 kV Stari Grad - TS 35/10 kV Hvar i TS 35/10 kV Hvar - KK 35 kV Točila
2001.   Pušteno u rad MTU postrojenje 110 kV
2002.   Položen 35 kV kabel na dionici TS 110/35 kV Kaštela - TS 35/10 kV Kaštela te 35 kV kabel na dionici TS 35/10 kV Kaštela - TS 35/10 kV Divulje
2003.   Puštena u rad rekonstruirana TS 35/10 kV Metković 1
2004.   Puštena u rad rekonstruirana TS 35/10 kV Trogir
2005.   Puštena u rad nova TS 110/10 kV Dobri u Splitu; Položen podmorski kabel 35 kV na dionici KK 35 kV Murvica (o. Brač) – KK 35 kV Smočiguzica (o. Hvar) te uz njega svjetlovodni kabel 48 niti

izvor : Elektrodalmacija HEP (http://www.hep.hr/ods/dp/povijestList.aspx?dp=split)

Telefonski stup s 18 porculanskih "casica".

Сплит 1871. године

[attachment=1]

[attachment=2]

Split - Dioklecianova Palača: Sjeverno Pročelje sa Zlatnim Vratima  (Lavallée-Cassas 1802) Diokletianpalast: Nordfasade mit der Porta Aurea. Južno Pročelje s Kriptoportikom i Gradska Luka. Südfacade mit dem Kryptoportikus und Stadthafen.
Na putovanje Istrom i Dalmacijom godine 1782. krenuo je i Louis-François Cassas, ostavivši o svojem putu tekstualno i slikovno svjedočanstvo u knjizi Voyage pittoresque et historique de l’Istrie et Dalmatie. To djelo, uz istraživačku, sadrži i slikarsku sastavnicu, pri čem crteži nisu samo puka ilustracija teksta. Grafike veduta i krajolika u ovome djelu snažan su umjetnički iskaz Cassasova slikarskog umijeća. Sve su nastale na temelju pedeset akvareliranih crteža koji se danas čuvaju u Victoria and Albert Museumu u Londonu.
Odabir motiva pokazuje Cassasovu sklonost romantizmu. Slikar se nije kruto pridržavao klasicističkih normi, već je svjesno u svoje krajolike uklapao romantične građevine kasnijega razdoblja, poput srednjovjekovnih kula i zidina, kako bi ih tako učinio slikovitijim. Prikazi su bogati raslinjem oslikanim vrlo precizno i u duhu francuskoga rokoko pejsaža. U vedutama vrlo često u prvi plan stavlja tamne siluete stabala kako bi pojačao dubinu slike. Zanimljivi su i različiti tipovi lađa, većih i manjih.
Iznimno uspjela veduta svakako je Splitska luka s Dioklecijanovom palačom. Ova grafika obiluje bogatstvom pojedinosti. Kompozicija je vrlo uravnotežena, a planovi su naglašeni gotovo idealnim rasporedom elemenata. Sve vrvi od ljudi, a simetriju postiže brodovima smještenim na lijevoj polovici prikaza.

Split - Dioklecianova Palača: Južna Pobočna strana Mauzoleja (R. Adam 1764) Diokletianpalast: Südliche Seitenansicht des Mausoleums.
Godine 1997. u izdanju Nakladnoga zavoda Hrvatski zapisnik iz tiska je izišla knjiga Spon, Adam, Cassas i Lavallée u Hrvatskoj, koja sadrži pretiske sva tri spomenuta djela s prijevodima na hrvatski, koju je priredio i preveo dr. Ljudevit Krmpotić.

Ove grafike su mi oduvijek bile fascinantne  :klap

Kaštel Stari 28.VII.1929. Poslana za  Dragicu pl. Burgstaller u Zagreb. - Ivica Tkalčić.

Kaštele. Kupalište. Poslana za Janka pl. Burgstallera 7.VIII.1929. Ivica Tkalčić.

Zanimljivo kupaliste - gdje li je bilo? Od zadnjih Kastela prema Resniku?

Isti motiv kao i Kaštela na stranici prije, preljepo, moram slikat oni fumar na staroj kući.

hvala poz.

Danas je Sveti Duje ,zaštitnik grada Splita ujedno je i dan grada ;

http://youtu.be/eV0vamrLae0

Koliko vidim ovi su događaji iz 1911 god. Prešlo sto godina... ;)

Snimljeno na poznatoj splitskoj Pjaci.
[attachment=1]

Политика, 9. октобар 1934.
[attachment=1]

20.000 mornara u tada malom Splitu, a novinar spominje "sumorno naličje svakog pomorskog grada". Je li u tadašnjoj Jugoslaviji bilo dovoljno dama koje su se bavile Zanatom i koje su, zasigurno, doputovale u Split? :)

I bile porezni obveznici. San svakog postenog ministra financija.

Đir po Marajnu i luci...

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
izvor : ebay

Par posjeta stranih brodova ;

Submaeine chaser SC-151 , vrlo vjerojatno 1919 godine

[attachment=1]

Submarine chaser SC 338 , 4.7.1919 godine koji se inače slavi kao Dan Nezavisnosti

[attachment=2]

USS Haraden D-183, 1919 godine

[attachment=3]

USS Elliot DD-146, 1919 godine

[attachment=4]

izvor fotografija : smugmug.com/subchaser.org/history.navy.mil/navsource.org

Ovo u pozaini valjda bi bio južni deo Marjna, ako ne griješim. Tu je u to vrijeme tamo
bila i neka  cementara. Griješim li ili ne... ;D

Ne grješiš u oba slučaja  :klap ,danas ima Splićana koji ne znaju da je tamo i bila cementara, a ima ih šta ne znaju kako se i Marjan zove :)

Te još dvije iz 1919 godine sa Palube broda USS Jason, na prvoj fotografiji u pozadini se vidi USS Olympia

[attachment=1]
[attachment=2]
izvor : smugmug.com

Dioklecijanova Palača: Dio južnog Periptera Carevog mauzoleja. Kroz kopnena vrata preko obrambenih dvorišta (propugnaculum) pristupalo se širokim ulicama (cardo i decumanus), obrubljenim trijemovima. Glavne ulice spajale su se u središtu palače, uz koje se prema jugu prostirao otvoreni prostor – peristil, obrubljen stupovima s lukovima. Sakralni prostori istočno i zapadno od peristila bili su uokvireni zidovima. U istočnom prostoru do danas je sačuvana monumentalna građevina vanjskog osmerokutnog, a unutrašnjeg kružnog tlocrta, presvođena kupolom od opeke i raščlanjena iznutra dvama nizovima stupova i vijenaca, te frizom u kojem su uz nestalu središnju figuru, sačuvana poprsja Dioklecijana i njegove supruge Priske. Građevina je s vanjske strane obrubljena trijemom (peripter), koji je do danas uglavnom sačuvan. U ranijim izvorima ta se građevina spominje kao Jupiterov hram, a u novijoj znanstvenoj literaturi kao Dioklecijanov mauzolej.
Lavallée-Cassas 1802 Diokletianpalast Teil des Südperiopteros des Mausoleums Palais de Dioclétien Vue d'une partie Periptére Méridionale du Mausolée putovala 6.II.1969. Antonija i Vladimir Tkalčić za Eduarda Tkalčića

Fašisti slave dan mornarice, 10.6.1942 što bi značilo na jučeršanji dan prije 72 godine ;

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
[attachment=6]
[attachment=7]
[attachment=8]
[attachment=9]
[attachment=10]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
[attachment=6]
[attachment=7]
[attachment=8]
[attachment=9]
[attachment=10]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
[attachment=6]
[attachment=7]
[attachment=8]
[attachment=9]
[attachment=10]
izvor fotografija : archivioluce.com

Vidim i priličnom broju Splitskih cica nije bilo mrsko da se malo prošetaju sa talijanskim soldatima.

Baš gledam,nisu se skrivale splićanke previše..

Nije ništa čudno, ako se uzme u obzir, koliko je bilo stanovnika Splita italijanske narodnosti.