PALUBA

Vojna istorija => Ratne priče i svedočanstva => Topic started by: Brok on March 12, 2008, 08:02:43 pm

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info



Title: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 12, 2008, 08:02:43 pm
Premda se bliži ne baš vesela devetogodišnjica od početka NATO agresije (24.mart 1999.g.) na Srbiju i Crnu Goru odnosno u to vreme Saveznu Republiku Jugoslaviju započećemo ovaj topic sa odavanjem počasti svim žrtvama NATO agresora.

SLAVA  IM…

Konačan spisak žrtava NATO agresora nije nikada tačno utrvđen, iz više razloga, ali se nećemo baviti u ovom topicu o toj temi, već ćemo uraditi ono što najmanje možemo. Ne možemo nikoga oživeti, ne možemo vratiti malenu Milicu Rakić i drugih devedesetoro dece, ne možemo nikome vratiti mamu, tatu, sestru, brata, rođaka, saborca, prijatelja ili komšiju. Taj tužan spisak nije kratak, ali se barem možemo sećati na njih, u stavri to nam je i dužnost. NIKADA Vas nećemo ZABORAVITI.
Ubijeni ste jer su tako odlučile NATO glavešine, ubijeni ste jer niste hteli da bežite u inostranstvo, ubijeni ste samo zato što pripadate jednom narodu na brdovitom Balkanu.

U ovom topiku osim diskusije ćemo prikupljati i postovati sve dokaze protiv NATO alijanse. Od ličnih svedočenja, preko raznih arhiva, objavljivanih u elektronskim ili pisanim medijima, slika, fotografija i svega što će pokazati pravo lice “spasilačke misije” “Milosrdnog Andjela”. Naravno nikako ne bi smeli da zaboravimo iskazanu hrabrost i veliki patriotizam pripadnika tadašnje Vojske Jugoslavije. Takođe sva svedočenja, razni mataerijali, slike, fotografije, video, audio i tekstualni zapisi o neverovatnoj hrabrosti i nesebičnom žrtvovanju pripadnika VJ su dobro došli u ovom topicu.

*Molio bih sve učesnike da tokom diskusije ne skliznu u politiku, te da se suzdrže od nje, jer je ona kao što znate zabranjena na forumu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nenad on March 12, 2008, 08:09:12 pm
Iako nije bitno...cisto da kazem da je to bilo presudno da upisem srednju vojnu!
 Slava svim palim borcima i ostalim neduznim ljudima koji su zbog tudjih lazi i cega vec izgubili glave!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on March 12, 2008, 08:18:47 pm
ИНтервју прим. др Радомира Ковачевића, начелника Сектора за радиолошку заштиту Института „Др Драгомир Карајовић“, дат на шесту годишњицу од бомбардовања...

Quote
Милосрдни анђео, шест година после
Аутор: Лидија Глишић, Број 912, Рубрика Интервју

Приликом агресије на СРЈ, у периоду од 24. марта до 10. јуна 1999. године, НАТО алијанса је, уз бројне типове оружја, применила и муницију са радиоактивним примесама. НАТО је већ 30. марта, дакле седмог дана бомбардовања, употребио муницију са осиромашеним уранијумом (У-238), бомбардујући шири рејон Призрена. Касније је та муниција највише коришћена при бомбардовању подручја у зони јужно од 44. паралеле.

Нажалост, ни после шест година од НАТО агресије, држава није утврдила последице употребе осиромашеног уранијума по здравље становништва. Једино истраживање спровео је Клинички центар Србије.
Докторе Ковачевићу, више пута сте указивали на обавезу државе да обезбеди податке о свим рејонима по којима је НАТО дејствовао и о последицама које је бомбардовање изазвало.

- Иако је радиоактивност позната више од стотину година, иако је тема доста истраживана с обзиром на последице које радиоактивност узрокује, све је то било доступно углавном стручној јавности.

Прва атомска бомба, под именом „Мали дечак“, збрисала је Хирошиму. Највећа светска искуства управо су скопчана са испитивањем последица у том делу Јапана. Нажалост, то се десило и у Нагасакију, три дана након Хирошиме. Затим је та муниција коришћена 1991. год. у Заливском рату, 1995. год у Републици Српској и 1999. године на територији Србије и Црне Горе.

Иако је НАТО алијанса у почетку негирала коришћење муниције са осиромашеним уранијумом, на крају је ипак била приморана да призна. Према њиховим подацима, испаљено је око 9 тона такве муниције, док наши подаци говоре да је та количина скоро дупло већа, око 15 тона. Истраживања руских експерата указују на још већу употребљену количину такве муниције. Ко је у праву, лако је утврдити на основу детекције и мониторинга које би требало спровести у свим областима где је та муниција коришћена. Нажалост, тај посао још увек није обављен и, што је најгоре, нису обављена потребна испитивања на становништву, како би се утврдиле директне последице по здравље људи.

Резултати наших истраживања односе се на југоисток Србије. НАТО је бомбардовао 112 локација у нашој земљи. Испитали смо четири таква подручја. Нажалост, на Косову и Метохији је највише таквих места, али тамо нам није омогућен приступ. Ипак, илегално је обрађена једна група из Штрпца, и та истраживања су показала до сада најдрастичније резултате.

Наша интерпретација резултата мора да буде пажљиво одрађена. Зато морамо прецизно утврдити да ли су последице по здравље људи које смо истраживали изазване дејством уранијума, или је нешто друго у питању.

Резултати до којих смо дошли објављени су у извештају екпсперата Програма Уједињених Нација за животну средину - УНЕП. Тај извештај недвосмислено је потврдио да је муниција са осиромашеним уранијумом коришћена на територији СРЈ.

Какве последице његово коришћење изазива по здравље становништва?

- С обзиром да је век уранијума фактички бесконачан, после 4,5 милијарди година његова активност ће да буде сведена тек на половину и да траје и даље. Геофизичари кажу да је век планете Земље управо 4, 5 милијарде година, тако да се са веком трајања тог елемента може пратити и век планете, ако је веровати еволуционистичким теоријама.

Одмах морам да кажем да се ту мора узети у обзир латентно време, а то је оно време које постоји у живој материји када се на молекуларном нивоу развијају процеси који немају никакве клиничке нити генетске манифестације. То време може да траје од неколико месеци до неколико деценија.

Анализом ДНК промене су видљиве одмах, од момента излагања зрачењу. Важно је и ово знати: шест година након бомбардовања Хирошиме, 1951. године, Светска здравствена организација је пројектовала студију којом је доказано да је стопа учесталости леукемије била 11 пута већа на том терену него у другим подручјима Јапана.

С обзиром на ризике којима смо изложени, ми можемо да очекујемо последице после 5-6 година, мада у научним радовима опрезно наводимо период од 3 до 5 година. Међутим, треба очекивати да прође минимум пет година да се кумулативно саберу сви ефекти, па да дође до поремећаја у структури обољевања и умирања. Оно што је најгоре, ти ефекти су видљиви и на потомству, јер се наслеђују и аномалије и различита обољења изазвана зрачењем.

Која су обољења директно последица зрачења?

- Када је реч о уранијуму, треба поменути прво токсичне ефекте, јер је овај елемент дупло отровнији од олова и живе, али се та својства углавном занемарују јер се посматра углавном његово радијационо дејство, које је директно канцерогено. Уз поремећаје функционисања свих виталних органа, могуће је очекивати, у складу са латентним временом, и појаву одређених малигних обољења. Све зависи од ткива. Уколико је крвно ткиво, могуће је очекивати поремећаје као што су леукозе (некада се говорило леукемије), разне анемије, тромбоцитозе. Међутим, мора се знати да се уранијум везује за скелет, јер механизмом јонске размене, он заузима у скелету тачно место где се налази калцијум, потискује га и трајно се везује, перманентно негативно делујући на организам. Да ли ће последице да се појаве брзо, или после неколико деценија, то зависи од индивидуалних својстава организма. Оно што такође треба знати је да када та енергија погоди соматску ћелију, ону која персонификује организам у садашњем облику, са нормалним функционисањем свих ћелија и свих органа, најопаснија последица тога су малигна обољења. Али, ако промена погоди ћелију герминативног епитела, са промењеним генетским материјалом, последице се преносе на потомство.

Не мора да значи да ће свака генерација да има одређену мутацију, јер је могуће да се и после 60 генерација појави поремећај.

На Балканском симпозијуму о туморима представљено је истраживање Медицинске секције САНУ и изнети поражавајући подаци о драстичном смањењу броја порођаја, о порасту спонтаних побачаја, као и о све чешћим туморима на материци. То је, такође, једна застрашујућа последица НАТО бомбардовања.

Ми смо заједно наступили на том скупу у Кладову, а наша истраживања су послужила да се потврди управо та последица: да је број малигнитета далеко већи него што је био пре бомбардовања. Веома је велики број спонтаних побачаја, различитих аномалија на потомству непосредно после рођења, а код деце у раном узрасту почињу да се развијају малигна обољења. Ипак, овај процес мора да се прати, мора да се прати генеза, а за то су најкомпетентнији извештаји Статистичких годишњака које издаје Републички завод за статистику, а који показују страшан пораст броја оболелих од малигних болести у свим узрастима и у свим популацијама.

Чињеница је да је Србија у последњој деценији прошла страшну епизоду, кроз ратове, санкције, бомбардовање, осиромашени уранијум који је остао након НАТО агресије. Тако је дошло до свеопштег поремећаја у животној средини. Много је више хемикалија које су неконтролисано ослобођене за време бомбардовања, зато што нам технологија заостаје за светском, све је дотрајало, па су веће и штетне емисије. Сви ти фактори морају бити посматрани комбиновано, кумулативно и синергијски, јер ни један ризик није монокомпонентан. Када се све то сабере, последице су много теже. Иако сам ја токсиколог, морам да поменем и онај психолошки, ментални аспект, тензије које условљавају опадање свеопштег квалитета живота.

Каква је сарадња са колегама из земаља које су учествовале у НАТО агресији, с обзиром на то да војници који су у њој учествовали све чешће обољевају од последица дејстава осиромашеног уранијума?

- Ја сам из Рима добио књиге „Онколошка превентива становништва са подручја контаминираног уранијумом на Косову и Метохији“ и „Онколошка превентива повратника са Балкана“. Управо је у њима објављен податак да су до сада од последица зрачења умрла 34 италијанска војника, припадника НАТО трупа који су учествовали у агресији на СРЈ, а да је 270 оболело, уз стални тренд повећања тог броја. Немци, међутим, о томе ћуте, као и Американци. Према информацијама које су процуреле из Пентагона, од 700 хиљада војника, колико су САД мобилисале 1991. године, прегледано је око 300 хиљада. Резултати прегледа говоре да већ има неколико хиљада умрлих и неколико десетина хиљада оболелих, уз податак да је све више деце тих војника која обољевају од болести-последица зрачења. Иако се званично и о томе ћути, добро се зна да је један од највећих проблема Америке управо онај где сместити нуклеарни отпад, у ком делу света направити депоније.

Да ли је значај утврђивања узрочно-последичног односа између бомбардовања и ових болести и у томе што држава може себи да обезбеди доказ да је НАТО, бомбардовањем СРЈ, починио ратни злочин?

- То је најважније, то је материјални доказ. Ми у овом случају имамо доказни материјал да је коришћена муниција са осиромашеним уранијумом. Лажне су дилеме да ли он оставља последице по здравље или не. Оставља, и то најопасније, и зато треба потенцирати два аспекта тих последица: развој малигних обољења и најразличитије штетне последице по потомство. Управо ово може да се употреби да би НАТО агресија била оквалификована као ратни злочин.

Истовремено, наш рад, који сам поменуо, као званичан извештај усвојиле су и Уједињене нације.

Али зато, када се гласало за забрану коришћења уранијумске муниције, наш амбасадор у УН Дејан Шаховић гласао је против забране. Тако да ту има пуно апсурдних ситуација.

Истовремено, 2002. год, тадашњи председник СЦГ Војислав Коштуница, говорећи на једном скупу у Јоханесбургу о тешкој ситуацији у земљи, навео је четири фактора за такво стање: санкције, ратови, бомбардовање и осиромашени уранијум. Иако је то било одлично запажање, за деконтаминацију једног хектара земље мора да се скине минимум пола метра површине, а за то су потребне огромне паре.

Нажалост, данас ви имате иницијативе за повлачење тужбе против НАТО-а. Ја мислим да то никако не бисмо смели да урадимо јер су, осим директних жртава бомбардовања, врло битне и последице које ће Србију вечно да прате.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Sailor on March 12, 2008, 11:09:27 pm
Гдје се те били када је напад почео, мислим на прве тренутке агресије?!

            Ја сам био на тераси куће и видио пројектил који је погодио репетитор на Обоснику (брдо преко пута Кумбора).Мислим да је то био први пројектил испаљен у рату.Пројектил је дошао из правца сјеверо - исток (испаљен из авиона који је био дубоко већ у нашој територији или чак из ваздушног простора Албаније негдје из правца Скадарског језера) , прелето је преко моје куће (чуо сам карактеристичан звук пројектила изнад главе) и рокнуо на Обосник.Чуле су се још детонације на Црном Рту и то је било све за прву ноћ рата на приморју.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on March 13, 2008, 08:02:58 am
Био сам на Академији...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Sailor on March 13, 2008, 11:41:14 am
Првих дана агресије био сам у Кумбору, као добровољац у 83.поморски центар са нашим "фокама".Извлачили смо наоружање и опрему горе у брда изнад касарне.Мала ронилица је била такође високо у брдо.Прва три дана смо спавали у каналима за одлив воде.Сјећам се да је командант касарне лежећи са нама у каналу, када је хватао времена читао књигу "Рат и сјећања" по којој је снимљена истоимена америчка серија...можда је неко гледао.
                   Чуди ме да опрема није извучена прије бомбардовања, него смо то радили када је напад почео.Нечија логика је чудно радила у то вријеме...
           


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 13, 2008, 02:56:34 pm
Agresija na našu zemlju me je zatekla u jednom vojnom skladištu municije kraj Kraljeva. Tako negde oko 19:40 se začuo prvi udar tomahavka. Mi nismo imali pojma da smo napadnuti, pošto je još ostalo malo municije u jednom magacinu, a zadnjih dana se nije vodilo računa o sanducima sa granatama (bukvalno su se bacali na kamion) imali smo utisak da je neko aktivirao granatu. Posle jedno pola sata smo se postrojili i zvaničnoi nam je saopšteno da je počela NATO agresija. Tada su nas obavestili da je onaj prasak što smo čuli bio napad na aerodrom Lađevce koji nam je bio vazdušnom linijom jako blizu (otprilike jedno 300-400 metera).

Narednih dana u tom skladištu municije svaki od praznih magacina je bio pogođen (22 magacina na 56 hektara zemlje), naravno mi smo se već dislocirali na više mesta u okolini Kraljeva.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: crki on March 13, 2008, 06:15:11 pm
Radio sam 22-6,oko 20 čekao sam bus,kada je zakočio rođak sa rečima da je počelo bombardovanje,pošao je za ćerku i njenu porodicu,vozio je oko 2oo km/h,na putu su svi išli iz grada jedino smo mi išli u grad.Bilo je jezivo te noći, skakali smo kao zečevi na svaki zvuk.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nenad on March 13, 2008, 06:38:16 pm
Tada sam bio na treningu... secam se toga ko da je bilo juce! Onako klinac, paljevina, trenirao sam kik boks i secam se trenera kako je uleteo u salu i poceo da se dere ko lud! Onako znojavi u sorcu sam, zajedno sa ostalima, izleteo napolje i cuo onu cuvenu uzbunu i video sve one ljude koji trce koje kude...To je nesto sto nikad necu zaboraviti, taj osecaj!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: SIRIUS on March 13, 2008, 09:35:00 pm
Ne želim toga da se sećam, ali sigurno nikada neću zaboraviti.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boba-No1 on March 14, 2008, 08:36:40 pm
Dolazim sa posla i sedam da gledam dnevnik, javljaju da je gađana Priština, skoro istovremeno osećam miris paljene gume, sve mi je bilo jasno, istrčavam na terasu i vidim da je pista "zamaskirana" gustim dimom od zapaljenih guma postavljenih oko nje nekoliko dana ranije, poleću dve 29-ke, za njima stiže prvi Tomahavk iz pravca jugo-istoka i pogađa prvi kaponir van aerodroma,  gubim tlo pod nogama od detonacije.....silazim, uzimam radio-stanicu i narednih 78 dana skoro da ne spavam i non-stop u pokretu po naselju, aerodromu i okolini.......ne ponovilo se........


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Sailor on March 24, 2008, 02:39:35 pm
На данашњи дан је почела оружана агресија, која је трајала 78 дана, однијела хиљаде живота, војника,полицајаца и цивила међу којима мноштво дјеце.Коначни циљ агресије се може само наслутити, један од битних чинилаца на који је стално указивано јесте да је агресија првасходно била са тежиштем разбијања војске и државе, те кидањем неких дјелова њене територије.

                     Једнострано порглашење Косова као независне државе, подстакнуте првим редом САД као главним предводником и ударном песницом, за вријеме НАТО агресије 1999, окончало се признавањем лажне државне творевине стваране тероризмом и силом на тлу суверене државе , те стварањем политичке климе за сличне "државотоврне" пројекте и на осталим дјеловима државе Србије и Црне Горе који су у плану.

               Рушењем темељаних начела УН, о "неповредивости граница суверених држава чланица" , челне силе НАТО које су признале тероризмом запосједнути дио јужне српске покрајине, као суверене државе, скинуле су маску и демистификовале  један од коначних циљева агресије НАТО на СРЈ у марту 1999. године....запосиједање и кидање Космета од матице Србије.

                               Нека је вјечна слава и хвала борцима палим за отаџбину, и свима онима који су помогли на било који начин у одбрани од агресије НАТО која је још увијек у току...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: machak on March 24, 2008, 10:32:42 pm
Quote
Гдје се те били када је напад почео, мислим на прве тренутке агресије?!
Тог дана сам био у Краљеву, положио сам вожњу за Б и Ц категорију. Било је већ проглашено стање непосредне ратне опасности. Сећам се прелета парова авиона МиГ-21 у правцу Косова и Метохије који су вршили контролно извиђање ради провере маскираности наших јединица на земљи. Непосредна ратна опасност не само да је била проглашена формално-правно, већ се то и "осећало у ваздуху". Било је питање сати када ће агресија отпочети. Наравно, као што се и очекивало, напад је отпочео после пада мрака. Са бедема на обали Ибра сам посматрао како падају крстареће ракете на аеродром Лађевци. На радију сам чуо вест о проглашењу ратног стања. У току ноћи су стизали извештаји о објектима који су гађани, као и о дејству наше ПВО на ваздухоплове агресора.

За дивно чудо, у току рата је постојало јединство читавог народа. Херојски отпор и борба читавог народа и његове војске су већ ушли у историју. На нама је да све што о том времену знамо пренесемо нашој деци и унуцима да се никада не заборави!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on March 25, 2008, 01:16:12 am
Mačak, samo si donekle u pravu što se tiče jedinstva naroda. Jedinstvo jeste postojalo sve do trenutka kad je narod počeo da shvata da se VJ bori protiv protivnika koji ima neograničena sredstva na raspolaganju, a mi im možemo samo pripretiti ako naprave neku neviđenu glupost (F-117A i F-16). VSB je imala izuzetno detaljne podatke o mnogim incidentima koji uključuju masovna napuštanja položaja (neko bi rekao dezerterstva, ali to nije baš najtačnija definicija) kako obične vojske, tako i oficirskog kadra. Još poraznije deluje činjenica da se nekoliko puta potpuno raspao lanac komandovanja, da su u generale i visoke oficire često uperivane cevi oružja od strane njihovih potčinjenih. Istina, ovoga ima u skoro pa svakom ratu, a i naša vojska je poznata po sličnim stvarima iz 20-og veka (Prvi i Drugi svetski ratovi, početak raspada SFRJ).

Ono što definitivno ide na čast tadašnje VJ je da se izuzetno hrabro suprostavila tehnološki daleko superiornijem neprijatelju i da praktično nije poražena.

U celoj stvari je poražen naš politički vrh (kao i u slučaju Slovenije, Hrvatske i BiH), koji nije napravio strategiju, nego je dozvolio da ga grupa doškolovanih kosovskih Albanaca (da ne koristim teže izraze) kompletno porazila na političkom terenu, iako smo mi imali daleko bolje startne pozicije! Mnogi zaboravljaju da su nas od kraja 1995. godine (tj. od Dejtonskog sporazuma), Amerikanci smatrali garantom mira na Balkanu. Imali smo praktično situaciju kao 1988. godine, kad su najvažnije svetske sile bile na srpskoj strani (Amerika, Britanija i Engleska). I ponovo smo uspeli da to upropastimo. Nama su te države dale odrešene ruke 1997. godine da rešimo kosovsko pitanje po receptu Hrvata i RSK. Ovo se veoma lako može proveriti jednostavnim upoređivanjem datuma dolazaka predstavnika iz navedene tri zemlje i početka svake od ofanziva naših snaga na Kosovu.

I šta smo mi uradili? Policija napravi opipljivi rezultat i onda bude povučena, i sve tako u krug. Poslednja šansa nam je data u avgustu 1998. godine, kad je počela velika ofanziva naše vojske i policije koja se uspešno završila za manje od mesec dana. I ponovo je naređeno našim jedinicama da se vrate u svoje matične garnizone, i Šiptari su se ponovo pregrupisali. Za ovako nešto treba biti glup i slep kod očiju, i da jednu te istu grešku ponavljaš sto puta i da ne shvataš da je praviš.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boba-No1 on March 25, 2008, 01:31:37 am
NEKA JE VEČNA SLAVA SVIM STRADALIM BRANIOCIMA I CIVILIMA NAŠE OTADžBINE!!!
ZAUVEK NAM OSTAJETE U MISLIMA I SRCIMA!!!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Sailor on March 25, 2008, 10:26:20 am
Quote
Nama su te države dale odrešene ruke 1997. godine da rešimo kosovsko pitanje po receptu Hrvata i RSK.

       Без увреде Бане али мислим да је ово једна народна заблуда, која се често може чути.Прво "одријешене " руке се не дају тако, да мораш "гатати" је су ти дали или не,већ уз јаке и чврсте договоре обадвије стране и прављења плана такве операције у заједничком "штабу".Операције типа "спржене земље" се прави тако да не ислкизне ван контроле а ту је потребна сагласност више држава.Не заборавите да су Амери војно помагали хрватске снаге, током "Олује", нас није нико.Хрвати су имали читаву логистику НАТО, аеродром Удбину су бомбардовали амерички Ф-16.
                     Шиптари су добијали наоружање од тих земаља за које кажеш да су нам дале одријешене руке.И не заборавите најачи адут оних који су нас бомбардовали "Рефјуџис" и "масовне гробнице".Моје мишљење је да таквих момената у српској историји једноставно није било, да нам је ико ишта давао и поклањао ,па чак ни вријеме да очистимо Косово.Можда су се једино надали да ће затећи оно што би свакао остало иза њих да су били у нашој позицији а то су...масовне гробнице.
                 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ACHTUNG on March 25, 2008, 12:03:35 pm
Takvi politicko-vojni potezi se dugo planiraju i ne dolaze preko noci. Protiv nas je pokrenut celokupan propagadni sistem, koji je efektivno isprao mozak celom svetu. Vojni udar je onaj sirovinski deo rata koji smo mi osetili, od njega cemo se oporaviti. Ovaj prateci efekat ce nas mnogo duze pratiti...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on March 25, 2008, 01:17:48 pm
Без увреде Бане али мислим да је ово једна народна заблуда, која се често може чути.Прво "одријешене " руке се не дају тако, да мораш "гатати" је су ти дали или не,већ уз јаке и чврсте договоре обадвије стране и прављења плана такве операције у заједничком "штабу"...

Kao što sam rekao, za ovu moju tvrdnju postoje i dokazi. Kad god je bio neko iz američke, engleske i francuske administracije kod nas 1997. godine, nekoliko dana kasnije naše snage su započinjale sve jače i jače ofanzive. Ovo je apsolutni fakat. Neko će reći da je u pitanju koincidencija, ali u politici koincidencija nema. Nijedan, ali nijedan veći zapadni medij nije pominjao Šiptare 1997. godine. Niko te Šiptare nije naoružavao 1997. godine (ako ne računam naše domaće firme, koje su isto to radile sa Bošnjacima tokom rata u Bosni). Ja ponavljam - Amerika je smatrala posle Dejtona da smo mi garant mira na Balkanu (ovo je toliko puta ponavljano i kod Amera i kod nas), i zato su nam je bio i podignut deo sankcija, zato su nam i pomagali da održimo "Avramov dinar". Mi smo svojom aljkavošću ovo upropastili. Prvi je pitanje Kosova pokrenuo Džon Preskot, zamenik tada novog britanskog premijera Toni Blera. Njemu nije bilo jasno zašto to pitanje Srbi još nisu rešili i kad će. Tad je i Ričard Holbruk napravio prvi kontakt sa Šiptarima (čuveni video snimak). Čak i tada smo mi bili u prednosti. Holbruk je posle toga nekoliko puta pričao sa Miloševićem, a poslednji put nam je dato zeleno svetlo za avgust-septembar 1998. godine. Kad smo i to uprskali, bilo je kasno za bilo šta.

Ti i ja različito gledamo na pojam "odrešene ruke". Pod ovim pojmom ja ne smatram stvaranje nekog vojnog saveza sa nekim ciljem, kao što je to bilo u hrvatskoj Oluji. To nisu bile odrešene ruke, to je bila potpomognuta vojna akcija. To su dve različite priče. Odrešene ruke se odnose pre svega na političko i medijsko mešanje u određene stvari. Naprimer, Kurdi u Turskoj. Turci ih tamane ko blesavi, ali nijedna osuda nije upućena od velike sile, već se sve svodilo na "pa to nije baš dobro", "možda su se previše zaneli"... Koliko zapadni mediji o tome izveštavaju? Ravno "nuli". Koliko se o tom pitanju brinu zapadni analitičari? Ravno "nuli". Slična stvar se desila sa Moldavijom i ratom u Transnistrijskom oblasti. Pa ponovo sa ruskim Drugim čečenskim ratom, koji je za razliku od Prvog prošao skoro nezapaženo.

Inače, ovo nije prvi put da Zapad da nama odrešene ruke - RSK, Vukovar i Srebrenica su još neki primeri kad je Zapad zbog raznih razloga okrenuo leđa i dozvolio nam da vilenimo više nego što treba. I svaki put smo mi nešto upropastili. U Vukovaru dva meseca nismo mogli sa 30 puta većim snagama da rešimo 1800 ljudi koji su se borili u gradu. Morali smo da sravnimo ceo grad sa zemljom. U RSK nismo mogli da uspostavimo funkcionalnu vlast, koja bi vladala bez međusobnih svađanja, podmetanja i političkih ubistava. Došlo je do toga da propadne Z-4 plan, koji je bio apsolutno u našu korist. U Srebrenici nam je dozvoljeno da osvojimo grad, ali ne i da uradimo to što je posle urađeno, bez obzira što su muslimani prethodno našima uradili sličnu stvar (nikad srpska vojska pre toga nije sprovodila takvu osvetničku akciju).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on March 25, 2008, 01:22:17 pm
Takvi politicko-vojni potezi se dugo planiraju i ne dolaze preko noci. Protiv nas je pokrenut celokupan propagadni sistem, koji je efektivno isprao mozak celom svetu. Vojni udar je onaj sirovinski deo rata koji smo mi osetili, od njega cemo se oporaviti. Ovaj prateci efekat ce nas mnogo duze pratiti...

Pogledaj zapadne medije (CNN, BBC, WP, ZD...) iz 1996. i 1997. godine. Nikakva kampanja se nije vodila protiv Srbije. Aposlutno nikakva. Čak ni nemački ZD nije imao kritičke tekstove (osim tri (!) kolumne za dve godine) o Srbiji. Ovo je bio dogovor posle Dejtona, i pokušaj da se skine ljaga sa srpskog obraza. Niko tad nije pominjao da mi štitimo haške optuženike, nego se sumnjalo na hercegovačke Srbe i Ruse. Mi smo bili svetlosnim godinama od takvih priči.

Pominješ propagandni rat... Zašto su ga Srbi izgubili? Izgubili smo ga i 1991. godine, pa 1993. godine, i onda smo dotučeni 1999. godine. Zašto? Ako su Austrijanci prišli Slovencima 1990., Nemci Hrvatim 1991. godine, zašto smo mi bili bangavi i nesposobni da priđemo Englezima i Frnacuzima koji su nas čekali otvorenih ruku tih godina (ne samo što su nas cenili, već što nisu hteli da dozvole širenje nemačkog uticaja Evropom). Šta je uradio naš politički vrh? Okrenuo se raspadajućem SSSR-u, i to kome - premijeru Valentinu Pavlovu i potpresedniku Genadij Janajevu. Za one koji ne znaju, obojica su bili jedni od vođa neuspelog Avgustovskog puča 1991. godine. Koliko je čovek trebao da bude kratkovid i da ne shvati da taj puč nije imao ni teoretske šanse za uspeh? I ponovo nismo naučili lekciju. Naše "prepametne" vlasti su 1993. godine javno podržale puč protiv Borisa Jelcina koji su predvodili Aleksandar Ruckoj i Ruslan Hazbulatov. E to je tek bila nebuloza. Nije ni čudo što nas je Jelcin od tada gledao kao trinaesto prase.

I ajde... Izgubili smo medijski rat protiv Slovenaca i Hrvata... Ali protiv Šiptara? E, to je tek za neverovati! Gomila doučenih ljudi nas je ponizila do nogu! Neko će pomenuti njihove lobije u inostranstvu... Pa šta je sa našim lobijima? Nas ima daleko više nego njih u inostranstvu, Srbe su podržavali veoma važni američki kongresmeni i senatori u tom trenutku (ovo je bio i jedan od razloga što Srbija nije dodatno ponižena u Dejtonu). Kako je moguće da smo mi takvi talenti da napravimo sebi neprijatelje od prijatelja?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Sailor on March 25, 2008, 02:15:53 pm
Quote
Amerika je smatrala posle Dejtona da smo mi garant mira na Balkanu (ovo je toliko puta ponavljano i kod Amera i kod nas)

          Можда су то причали, али нијесу то и мислили.Радили су испод жита, а прича о скидању љаге је вјероватно неки глупи договор СПС и тадашњих америчких преговарача у коме нам дају као "кредит", због тога што је СРЈ жмурила, док је горела РСК и док су Хрвати протјеривали остатак српског народа који је претекао други.свј.рат.

          Наравно запад је по козна који пут изиграо наивне Србе.Вјеровање да се она пропагадна машинерија и бомбе НАТО може задржати преко Дрине, било је јако наивно.Свијет је на Србе, били они из РСК,РС или Србије гледао исто.Искористити подигнуту медијску кампању и довршити посао.
          У војним круговима су добијали јасне сигнале да се спрема нова Олуја за Србе на Космету.Био сам у Бригади када се појавила ОВК, а то је било још 1996/7 године и знали смо да иза тога стоји запад.Зашто политичари нијесу одреагвали како треба, то је већ нешто што ми не знамо.Запад је свакако имао у плану све шта је урадио касније.
                 
                Нелогично је вјеровати да су нам дали одријешене руке два мјесеца, а када су наводно видјели да ми нијесмо одрадили посао, опичили по нама.То нема логике.Турци које наводиш газе Курде деценијама па ништа, а они нама дали неколико мјесеци.Израелци тамане Палстинце више од пола вијека и опет ништа.Има таквих примјера колко хоћеш и сам си их навео...
                  Зашто НАТО неће ВС у своје јато?Из истог разлога, због којег Њемци нијесу слали Србе на источни фронт а сви народи у окружењу су давали своје јединице и људство.
                    Из тога разлога се ВС уништава перфидно и послије рата...примјера има доста, али то већ залази у сферу политике.

Quote
zašto smo mi bili bangavi i nesposobni da priđemo Englezima i Frnacuzima koji su nas čekali otvorenih ruku tih godina (ne samo što su nas cenili, već što nisu hteli da dozvole širenje nemačkog uticaja Evropom).

                 Па зар се не сјећаш како прођоше четници Драже Михаиловића на Зиданом мосту који повјероваше "савезницима" Енглезима.По други пут ослонити се на енглеску ријеч било би идиотски, а у рату у Босни и команданту УН Мајклу Роузу, који је радио све како би напакостио Србима могу ти доста испричати прекодрински Срби који су то осјетили на својој кожи.Не заборавите како је настала Албанија, ко је створио и када.Исти они који су нас и бомбардовали.
         
                  Да су наши политичари повалчили бисерне потезе нема сумње, али исто тако, за све ово што нам се догодило кривити искључиво нашу политику такође није примјерно.Косово је проблем који није ријешен још од балканских ратова како треба.Једини народ који још увијек страда у Европи су Срби...једино српска дјеца на Космету сањају слободу која никако да стигне.

               Извињавам се што сам мало искочио из теме, али једноставно се везало на годишњицу НАТО агресије.

           


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on March 25, 2008, 03:00:41 pm
У војним круговима су добијали јасне сигнале да се спрема нова Олуја за Србе на Космету.Био сам у Бригади када се појавила ОВК, а то је било још 1996/7 године и знали смо да иза тога стоји запад.Зашто политичари нијесу одреагвали како треба, то је већ нешто што ми не знамо.Запад је свакако имао у плану све шта је урадио касније.

Nisam u to siguran. Sam Bedžet Pacoli, jedan od najbogatijih Šiptara na svetu, je nekoliko puta u intervjuima naglašavao da 1996. i 1997. godine niko iz američke administracije nije hteo da ga primi. Čak su ga i šikanirali. To što smo mi "znali" da iza OVK stoji Zapad, to je naša konstantna priča. Kad god nešto nama ne valja, odmah iza toga stoji Zapad.

Ako je iza OVK stajao Zapadu samom početku, zašto je OVK primao od naših fabrika naoružanje, a ne od Amerikanaca? Ako su Ameri hteli još od 1996. godine da nas bombarduju, zar misliš da bi njihova akcija bila onako traljavo izvedena 1999. godine? Sa koliko aviona su krenuli u akciju, a sa koliko su zaršili? Zašto nisu uradili pripremu kopnene ofanzive? Neko će reći da su Amerikanci očekivali da pokleknemo posle par dana. Ovo je aposlutna laž! Kad god su Amerikanci ulazili u ozbiljan sukob sa nekim (Irak, Avganistan, Irak), uvek su nagomilavali na desetine hiljada kopnenih sredstava. Akcija iz marta 1999. godine je bila amaterski izvedena, zbrda-zdola planirana, da je na kraju i sam Vesli Klark rekao da ga je ponekad bilo sramota.

Mene lično ne boli što smo na kraju poklekli ispred američke vojne mašinerije. Jači su i to je to, ali me itekako boli što smo konstantno gubili medijske ratove i ništa nismo iz toga naučili. Ne može se ići okolo i trubiti "ceo svet je protiv nas". U jednom trenutku pametan čovek mora da stane i kaže sam sebi: "A čekaj, zašto je to tako? Zašto me svi mrze? Da li ja radim nešto pogrešno?" Zašto su nemački zločini iz Drugog svetskog rata posle samo pet godina stavljeni u stranu? Zato što je Nemačka shvatila svoje greške i uspešno se "oprala". I gde je sada Nemačka? Kad se ponovo poteglo pitanje nemačkih zločina 1969. godine, nemački kancelar Vili Brant je pao na kolena u Poljskoj pred spomenikom palima u Varšavskom ustanku. Ako neko želi da pogleda kako je to izgledalo ima na YouTube-u. Taj gest Vili Branta je bila vrhunska politička predstava i najlukaviji potez koji sam ja video u poslednjih 50 godina. I šta ga je to koštalo? Isprljanih kolena. Šta je dobio? Posle toga više niko nije pominjao Nemačku u negativnoj konotaciji. E, to je politika!

Ako neko ponovo kaže da je "ceo svet protiv nas", onda nas, Srbe, naziva najnesposobnijim narodom koji je ikada hodao ovom planetom.

Нелогично је вјеровати да су нам дали одријешене руке два мјесеца, а када су наводно видјели да ми нијесмо одрадили посао, опичили по нама.То нема логике.

Kao što sam rekao, ovo je proverena informacija izrečena od visokog SID-ovca u to vreme. Ni ja nisam verovao, dok se ne sabere dva i dva, tek tad se može dobiti detaljna slika.

Kažeš nelogično? Da li je nelogično da ceo svet žmuri na dvo mesečno bespoštedno uništavanje Vukovara od JNA i paravojnih fromacija? Da li je nelogično da su Holanđani okrenuli glavu kad su srpske snage ušle u Srebrenicu? Sve ima logike ako se ona želi naći.

Зашто НАТО неће ВС у своје јато?Из истог разлога, због којег Њемци нијесу слали Србе на источни фронт а сви народи у окружењу су давали своје јединице и људство.

Nemci nisu mogli da šalju Srbe na istočni front samo iz jednog razloga - kraljeva vojska se raspala! Nije postojala nijedna vojno sposobna operativna grupa. Pa pobogu, Nedićeva Srpska državna straža (čuveni SDS) je formirana tek 1942. godine od pripadnika bivše Žandarmerije! Koga bi Nemci slali u rat? Logoraše sa Banjice?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on March 25, 2008, 03:12:06 pm
Па зар се не сјећаш како прођоше четници Драже Михаиловића на Зиданом мосту који повјероваше "савезницима" Енглезима.По други пут ослонити се на енглеску ријеч било би идиотски, а у рату у Босни и команданту УН Мајклу Роузу, који је радио све како би напакостио Србима могу ти доста испричати прекодрински Срби који су то осјетили на својој кожи.Не заборавите како је настала Албанија, ко је створио и када.Исти они који су нас и бомбардовали.

Ako tako rezonuješ... Zašto se mi okrećemo Rusima kad su nas ponizili posle Srpsko-turskih ratova, i stvorili Bugarsku? Tek su Zapadne sile ispravile ovo na Berlinskom kongresu i to uz oštro protivljenje Rusije. Da ne pominjem SSSR i FNRJ 1948. godine. Pokušavam da ti kažem da sve ima svoje.

90-ih smo imali saveznike i u Bušovoj administraciji - čuveni državni sekretar Lorens Iglberger. On je toliko navijao za Srbe (čak i dan-danas nas zdušno podržava i brani Kosovo), da nosi nadimak "Lorens od Srbije". Zašto sumnjati u sve i svakog? Sumnjaš u nekog ko ti nudi pomoć, a okrećeš se ka nekom ko ti ne nudi? I posle se čudimo što smo u ovakvoj situaciji...

Да су наши политичари повалчили бисерне потезе нема сумње, али исто тако, за све ово што нам се догодило кривити искључиво нашу политику такође није примјерно.

To nisam imao nameru da uradim. Za kolo je uvek potrebno bar dvoje.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Sailor on March 25, 2008, 03:39:51 pm
Quote
Taj gest Vili Branta je bila vrhunska politička predstava i najlukaviji potez koji sam ja video u poslednjih 50 godina. I šta ga je to koštalo? Isprljanih kolena. Šta je dobio? Posle toga više niko nije pominjao Nemačku u negativnoj konotaciji. E, to je politika!

                 Могли би се ми овако надмудривати до прексјутра, а на сваки твој могао бих ставити контра аргумент.Ево пази ово.Је ли Борис Тадић урадио сличну ствар у Сребреници, па ником ништа.Србијанска актуелна власт већ 8 година се само извињава некоме и шта...отели су Косово послије свега.Ако је ико водио прозападну политику то је садашња власт, па шта је то користило Србији.Толико улагивања и "испрљаних кољена" па ништа.

Quote
Da li je nelogično da ceo svet žmuri na dvo mesečno bespoštedno uništavanje Vukovara od JNA i paravojnih fromacija? Da li je nelogično da su Holanđani okrenuli glavu kad su srpske snage ušle u Srebrenicu? Sve ima logike ako se ona želi naći.

            Па није баш да су жмурили.На сва страна гласила могао си да видиш ријечи   
осуде.Једноставно нијесу могли да реагују јер је ЈНА имала још доста добре ефективе, и рачунали су да би у случају било какве интервенције имали велике губитке, а на крају крајева споро су реаговали и скоро незаинтересовано све док се САД нијесу умијешале у читаву причу.Сребреница је прича за себе.Српске трупе на терену нико није могао зауставити у то вријеме, а камоли шака Холанђана.

Quote
Nemci nisu mogli da šalju Srbe na istočni front samo iz jednog razloga - kraljeva vojska se raspala! Nije postojala nijedna vojno sposobna operativna grupa. Pa pobogu, Nedićeva Srpska državna straža (čuveni SDS) je formirana tek 1942. godine od pripadnika bivše Žandarmerije! Koga bi Nemci slali u rat?

           Па о томе ти причам, на источни фронт ни један Србин није желио ићи нити су Њемци у њима видјели поуздане савезнике, прије свега из простог разлога, што Срби нијесу видјели никакав интерес за себе у побједи Вермахта.Да су могли, направили би Њемци једну дивизију врло радо која би слугарила тамо гдје је густо...

              Мада морам признати, да је политика нешто у шта не желим дубље да залазим, а признајем да си за много тога у праву.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: crki on March 25, 2008, 04:57:39 pm
Nemačkoj nisu oprošteni ratni zločini zbog toga što se ‚‚oprala"već što su amerikancima trebali iskusni vojnici i obaveštajci za kontru SSSR.Ko je osnovao zapadnonemačku obaveštajnu službu?Izvinjavam se ali ovog momenta ne mogu da se setim njegovog imena,ali znam da je zauzimao visoki položaj u nacističkoj Nemačkoj.Isto tako i naučnici su preuzimani sa najsavremenijom tehnologijom.Možda grešim,ali ta priča o izvinjenju je samo bacanje prašine u oči,možemo mi da klečimo koliko hoćemo................


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 25, 2008, 05:39:14 pm
Тог дана сам био у Краљеву, положио сам вожњу за Б и Ц категорију. Било је већ проглашено стање непосредне ратне опасности.

Znači ti si bio u Ribnici , a ja u Mrsaću. Bili smo na suprotnim krajevima grada Kraljeva, ali ipak smo bili u istom gradu.

Evo jedne izuzetno potresne galerije od 169 fotografija žrtava NATO pakta. Čelnici i portparoli NATO pakta su to nazivali "kolateralnom štetom".

UPOZORENJE - u fotogaleriji se nalaze izuzetno potresne fotografije koje ne preporučujemo za gledanje izuzetno osetljivim osobama. Nažalost, ove fotografije su autentični dokumenti stradanja nedužnih civila od misije NATO pakta "Milosrdi Anđeo".

Ulaz u fotogaleriju - klik ovde (http://www.koreni.net/modules.php?op=modload&name=4nAlbum&file=index&do=showgall&gid=7)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 25, 2008, 06:10:32 pm
Apelovaću još jednom na sve učesnike u temi "Sećanje na agresiju NATO pakta 1999.godine" da se drže iste, i ne skreću temu u drugom pravcu, takođe ću ponovti moj apel iz prvog posta - bez politike.

Možemo da nastavimo temu npr. o ličnim svedočenjima nekih događaja za vreme NATO agresije na SRJ 1999. godine, bilo gde i kako da su se oni dogodili.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on March 25, 2008, 11:34:05 pm
Apelovaću još jednom na sve učesnike u temi "Sećanje na agresiju NATO pakta 1999.godine" da se drže iste, i ne skreću temu u drugom pravcu, takođe ću ponovti moj apel iz prvog posta - bez politike.

Možemo da nastavimo temu npr. o ličnim svedočenjima nekih događaja za vreme NATO agresije na SRJ 1999. godine, bilo gde i kako da su se oni dogodili.

Ja se izvinjavam što sam nenamerno odveo temu u totalno drugom pravcu i umešao politiku. Ako nešto znači neka bude obrisano ovo dopisivanje sa političkom konotacijom.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boba-No1 on March 26, 2008, 12:47:24 am
Slike su........imam ja dooosta slika razrušene infrastrukture, i pojedinih dejstava po civilnim objektima, pa samo jedno pitanje modovima- da li da ih kačim u ovoj temi (ne mislim na sve, nego odabrane), ili da idem na linkovanje ka njima?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 26, 2008, 08:19:30 am
Izbor je na tebi Bobo. Evo jednog predloga, slike koje su vezane za civilne objekte - prema njima možeš i link da postaviš, ako je reč o slikama sa vojnim objektima njih postavi direktno na forum.

Kako god da odlučiš samo ispoštuj "Pravilnik za postavljanje slika...":

https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,776.0.html


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boba-No1 on March 26, 2008, 05:58:56 pm
Razumem!

Evo za početak, aeorodrom Batajnica, objekat po kojem je prvom dejstvovano na Batajnici, kaponir na tzv. putu za Solanu, lično sam gledao taj pogodak, gađano je Tomahawk-om. U njemi su bila dva MiG-a 21, od kojih su ostali samo motori, sve ostalo je bilo istopljeno. Na žalost nisam u to vreme imao mogućnosti da pravim fotografije. Ove slike sam napravio pre par godina, unutrašnjost je očišćena, kao i ostatci prednjeg zida koji je izbijen detonacijom, standardni zid sa prorezom za vertikalac, kao što je na poslednjoj slici. Inače na poslednjoj slici je kaponir koji je preko puta gore pomenutog, po kojem nije dejstvovano jer je bio prazan-što nam sve govori o informisanosti NATO-a. >:(

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 27, 2008, 01:30:59 am
Zoranov juriš na neprijatelja

Pre devet godina u noći izmeću 25/26.03.1999. Kapetan Prve Klase Zoran Radosavljević je položio svoj život na oltar otadžbine.

[attachment=1]

Te noći, na pisti Batajničkog aerodroma zagrmeli su moćni motori na njegovom MiGu-29ki, i za samo nekoliko trenutaka krenuo je da oslobodi Srpska nebesa od dušmana.

Iako je bio sam i u tehnički lošijem avionu, on je hrabro, bez ustupka, jurišao na zlikovačke horde koje su svoje bombe prosipale nad Srbijom. Bio je u svemu slabiji samo u jednom nije, bio je veći čovek i veći junak od svih koji su mu se suprostavili, on ih je naučio nečemu što se ne uči ni u jednoj školi-naučio ih je kako se gine za otadžbinu, naučio ih je šta je moral, čast, obraz i karakter.

Naučio ih je viteštvu i da nikad ne odstupa od borbe, i da će se radije mrtav na zemlju vratiti nego "podvijenog repa"

Tako je i bilo, satanski eskadroni su ga svojim raketama oborili.

Svojim gestom pokazao je nadljudsku hrabrost, na kojoj bi mu pozavidele i Japanske Kamikaze.

On je njima pokazao da je Srpski oficir i vojnik hrabar ma gde god se našao, i na zemlji i na nebu i na vodi, i pod vodom, pa čak i u svemiru. Svojom hrabrošću, postao je Obilić Srpskoga neba, i Vojvoda Srpskih nebesa.

Svojom borbom je jasno udario kamen temeljac za nove srpske pilote, ucrtao je granicu, kojom je jesno napravio razliku izmeću sebe i onih koji su ga kukavički oborili.

On je bio voljan i spreman da plati cenu za ulazak u Nebesku Srbiju, prvo se telom vazneo u Nebesa, a posle i duhom.

Dobar deo svog života je proveo na Srpskim nebesima, sada je u Nebesokj Srbiji i sedi rame uz rame sa ostalim srpskim herojima i vojvodama.

Njegov podvig ostaće vo vjeki vjekov' da sija Na Srpskom nebu poput najsjajnije zvezde, i da nadahnjuje buduća pokoljenja, da je ovozemaljski život samo tren u odnosu na Večnu Slavu u Carstvu Nebeskome.

Zoran Radosavljević je posthumno odlikovan i unaprećen u Majora. Glavna ulica u Batajnici danas ponosno nosi ime Majora Zorana Radosavljevića.

Majore, nek ti je Vječna Slava i od Srpskoga Roda Hvala!!!

Zauvek tvoja Batajnica!!!


Autor: Zvonimir Trajković


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: machak on March 28, 2008, 05:18:30 pm
Генерал Милош Ђошан је написао књигу "Од НАТО агресије до хашког трибунала"

На форуму 63. падбр сам видео у теми у којој се помиње књига, молбу генерала Ђошана за помоћ око штампања њеног другог издања:

Quote
Miloš Đošan
Repiška 51/9
11030 Beograd

Pomoć za štampanje knjige,
molba

Poštovani gospodine,

Povodom godišnjice NATO agresije na SRJ, planiram štampati drugo, prošireno i dopunjeno izdanje knjige "OD NATO AGRESIJE DO HAŠKOG TRIBUNALA".
Želim da od zaborava sačuvam sve žrtve šiptarskih terorista na Kosovu i Metohiji, i NATO alijanse na celokupnoj teritoriji naše zemlje.
Ukoliko skupim neophodna sredstva za štampanje knjige, planiram besplatno odeliti knjige porodicama mojih poginulih vojnika i invalidima. Na taj način, pomažući štampanje knjige, pomažete i njima. Sredstava možete uplatiti na žiro račun : 200-48583369-78 kod poštanske štedionice.
Ukoliko želite, Vaše ili ime Vaše firme, biće jasno naznačeno na stranici knjige, u znak zahvalnosti.

Hvala

Telefoni za kontakt:
063 334944
064 2175918
011 2391671
e-mail: mdjosan@ptt.yu
www.natoagresija.com

Srdačan pozdrav,

General

Miloš Đošan


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 28, 2008, 07:50:18 pm
Napadi na aerodrome u Tuzli i Tirani

Kako je ratno vazduhoplovstvo Jugoslavije iznenadilo NATO snage na tuzlanskom i tiranskom aerodromu i nanelo im ozbiljne gubitke.
 
O napadima naše avijacije 1999 godine u vreme NATO agresije na aerodrome u Tuzli i Tirani NATO nije izustio ni jednu reč. Krije se to, jer kako bi takva sila priznala da su joj neki srpski piloti očitali lekciju iz taktike i veštine letenja nanevši joj pri tom i značajne gubitke.

Posebno poražavajuće po NATO zvuči činjenica da su srpski avioni izvodili takve borbene letove dok su im iznad glava bili silni Avaksi i jata tehnički znatno superiornijih NATO aviona.

Agresija na Jugoslaviju je počela 24. marta 1999 i planirano je da se za 7-10 dana Jugoslovenska Vojska uništi do te mere, da Jugoslavija bude prinuđena na potpisivanje bezuslovne kapitulacije, pa da se NATO snage trijumfalno ušetaju u Beograd. U sklopu tog plana predviđeno je da se Tuzlanski aerodrom uglavnom koristio za sletanja teže oštećenih avioni, koji ne mogu da se domognu svojih matičnih baza.

Na tom aerodromu su bili stacionirani i helikopteri spasilačkih ekipa koje bi uletale na našu teritoriju i spašavale pilote eventualno oborenih aviona. Pošto se planovi NATO stratega nikako nisu ostvarivali trebalo je povećati intenzitet bombardovanja.

Tada se menja strategija i na Tuzlanski aerodrom 08. aprila doleće 8 borbenih aviona koji su trebali da učestvuju u napadu na specijalne ciljeve u SRJ.

[attachment=1]
Naši obaveštajci su za to saznali i u komadi ratnog vazduhoplovstva je počelo planiranje napada na aerodrom u Tuzli jer se tamo skoncentrisao veliki broj letelica. Na aerodromu se nalazilo 12 borbenih aviona koje je naša PVO oštetila, 8 lovaca bombardera koji su doleteli pre nekoliko dana i 4 spasilačka helikoptera uz još nekoliko pomoćnih i letelica transportne avijacije.

[attachment=2]
Na aerodromu Ponikve okupljena je kombinovana eskadrila od 6 Orlova 2 MIG-a 21 i jednog Galeba G4. Zadatak je bio da se u niskom letu dođe do Tuzlanskog aerodroma i uništiti što više NATO aviona. U nedelju 18. aprila u 13:30 naši avioni su iznenada na stajanci napali NATO avione jer je u to vreme "zbog kvara" (sabotaža naših operativaca) bio isključen radar na aerodromu Tuzla.

Iznenađenje je bilo potpuno jer ih ni Avaksi nisu registrovali na vreme pa su naši avioni primećeni tek na 10 Km od Tuzlanskog aerodroma a tada je bilo kasno da NATO avioni uzlete. Četiri NATO aviona u parovima su bila spremna za uzletanje ali su naši pre njihovog poletanja već napali.

Bila je to izuzetno rizična akcija i iako je iz naše baze javljeno da su naši avioni primećeni niko od pilota nije želeo da akciju prekine. Po izjavi majora Gavrilovića koji je leteo na jednom od Orlova, on je ispustio bombe na grupu oštećenih NATO aviona koji su se nalazili na pisti skroz desno, i okrenuo letelicu da bi ponovo napao helikoptere. Za njim su krenula još 3 Orla i ispustila teret svako na već odabrane ciljeve, dok su 2 Orla ostala da preciznije gađaju avione koji su se spremali da polete i 8 lovaca koji su pre neki dan stigli u Tuzlu. Dva MIG-a i Galeb su raketama i mitraljezima dovršavali posao.

Cela akcija je zbog više naleta trajala oko 15 minuta i tada je u povratku ka Ponikvama raketom sa zemlje oboren jedan naš Orao u kome je poginuo potpukovnik Mihajlo V. iz Kragujevca. Ostalih osam aviona se vratilo do aerodroma Ponikve s tim što je Major Željko M. iz Novog Sada zbog oštećenja (ispaljenom raketom sa zemlje) uspeo da svoj MIG prizemlji na 10 km od piste aerodroma Ponikve.

Potvrđeni bilans našeg bombardovanja tuzlanskog aerodroma je 17 uništenih aviona, i 3 spasilačka helikoptera. Dok neki drugi nezvanični izvori koji su imali mogućnost da vide posledice ovog napada navode da je uništen 21 avion i 3 helikoptera, te da su u lančanim eksplozijama uništena i 2 transportna aviona, kao i značajan deo tehnike. Poseban bes NATO-a izazvala pogibija 11 oficira, pilota i poslužioca vazduhoplova. Ali ono što je još značajnije je, da sve do kraja NATO agresije aerodrom u Tuzli više nije korišćen za borbene letove na Jugoslaviju.

Osveta NATO-a

Već istog dana NATO je napravio neviđenu kampanju bombardovanja aerodroma Ponikve kada je u jednom danu na taj aerodrom sručeno preko 80 projektila. Ceo aerodrom se tresao od detonacija, ali "Top Gan momci" i pored tako masovnog bombardovanja nisu ozbiljnije oštetili vitalne instalacije aerodroma, pa je on bio u funkciji sve do kraja NATO agresije. Bombardovanje aerodroma Ponikve se periodično ponavljalo jer NATO nikako nije moga da locira gde mi to krijemo naše avione, koji malo malo pa uzlete i remete im planove….

Kao osvetu za Tuzlu tri dana uzastopno NATO avijacija je gađala Užice i njegova okolinu pa i sam centar Užica, kada je sa tri projektila pogođena glavna pošta u centru grada. Mnogima je bilo čudno tako žestoko bombardovanje Užica i njegove okoline a posebno je bilo čudno razaranje pošte jer je to jedina posta koja je pogođena, pored one u Prištini, od početka agresije. Bio je to bes i osveta "Milosrdnog Anđela" za teške gubitke na tuzlanskom aerodromu.


Napad na aerodrom kraj Tirane

Posebna "drskost" i hrabrost naših pilota je napad na Aerodrom u Tirani. Na tom aerodromu je bila stacionirana eskadrila od 12 Apača raketnih helikoptera koji su trebali da budu vazdušna podrška za "Atlantsku brigadu" koja se spremala da preko prevoja Košare i Gorožup zajedno uz sadejstvo sa NATO snagama izvrši proboj i vojnički zauzme Metohiju a kasnije i Kosovo.

[attachment=3]
"Atlantsku brigadu" je sačinjavalo oko 6.000 Šiptara dobrovoljaca iz inostranstva sa Američkim instruktorima. Oni su sa ostalim terorističkim grupama OVK koje su se povukle u Albaniju trebali da izvrše taj kopneni napad, pošto vazdušna kampanja NATO -a nije dala željene rezultate. Tako su ukupne snage koje su napadale na granice Kosmeta činile oko 20.000 boraca zajedno sa stranim pretežno američkim instruktorima i specijalcima.

Da bi olakšali našim borcima odbranu na granicama Kosmeta naši piloti su u više navrat izvodili borbena dejstva na tom prostoru. Prvi od tih napada dogodio se 13 aprila kada je 4 naših aviona napalo pripremni kamp Atlantske brigade koji se nalazio blizu mesta Kamenica na severu Albanije. Tom prilikom je oboren jedan Apač a Atlantskoj brigadi su naneti ozbiljni gubici. Napad naše avijacije na snage koje su napadale granice Kosova i Metohije ponovljen je 05. maja kada su 3 Orla i 2 Galeba u kratkim vremenskim razmacima i više navrata napadali već pomenutu Atlantsku brigadu.

Svakako jedan od najspektakularnih napada naša avijacija izvela je 26 aprila kada je napadnuta NATO baza američkih "Apača" na aerodromu kraj Tirane. Ta operacija je bila posebno riskantna jer je od aerodroma Ponikve do Tirane trebalo leteti skoro sat vremena (54 minuta) a biti neotkriven od strane radara, NATO avijacije i avaksa.

[attachment=4]
Napad je planiran tako da po 2 Galeba G-4S sinhronizovano polete sa aerodroma Ponikve i Golubovci kod Podgorice i neopaženo se privuku NATO bazi duboko u teritoriju Albanije. Akcija je izvedena tako što su u niskom letu kroz planinske klance prvo doletela 2 G-4S sa aerodroma Golubovci a 20 minuta kasnije stigla su još 2 Galeba G-4S sa aerodroma Ponikve. Rezultati ovog napada su bili više nego impresivni jer je uništeno 5 Apača, a sva 4 Galeba su uspela da se neoštećana vrate u svoje baze (koje najčešće nisu bili aerodromi sa kojih su uzleteli). Puni efekat ovog napada se ogledao i u tome što NATO više do kraj agresije na Jugoslaviju nije koristio Apače.

Izvoditi letove i borbena dejstva u pograničnom pojasu sa Albanijom bilo je gotovo nezamislivo zbog toga što je NATO avijacija danonoćno bombardovala taj sektor i što je na nebu uvek bilo tehnički superiornijih NATO aviona uz obavezno navođenje od strane Avaksa. Ali i pored svega toga naši piloti su izuzetnom hrabrošću i letačkim umećem kao osice zadavali udarce i NATO-u i Atlantskoj brigadi koja je faktički predstavljala NATO kopnene snage. Ta kopnena ofanziva je uz ogromne gubitke pretrpela težak poraz i nikada nije uspela da se probije na KiM. Naši hrabri branioci granice na Košarama i celom pograničnom sektoru sa Albanijom imali su veliku pomoć naših pilota koji su se veoma hrabro suprotstavljali višestruko nadmoćnijem neprijatelju.

U poplavi svakojakog podaništva i udvoričkog ponašanja, kako od strane naših političara tako i od strane dirigovanih medija, ovaj tekst posvećujem našim hrabrim vazduhoplovcima koji su žrtvujući svoje živote (Zoranov juriš na neprijatelja) branili ovu zemlju i ovaj narod.

Da ove podaničke gnjide ne bi zatamnile i ovaj deo naše svetle bliske istorije, želim da podsetim na hrabrost i dostojanstvo koje ovaj narod ima.

Autor: Zvonimir Trajković


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on March 29, 2008, 01:38:26 am
Broker, svaka čast na tekstu, moj je omiljeni! ;D

Offtopic
Quote
Pa pobogu, kakve priče da je bilo napada na Tuzlu i Rinas? Koji letovi sa Ponikva? Pa ljudi taj aerodrom ima jednu poletno-sletnu pistu, koja je onesposobljena u prvih nekoliko dana. Pogledajte na Google Earthu na šta ta pista liči (imate attachment), zakrpljena je kao Frankeštajn, i to tek čini mi se posle 2003. godine. Do tada je bila rupa na rupi, i to sve u jednoj velikoj rupi. Koliko se ja sećam, Ponikve imaju asfaltnu stazu, te nije baš laka za popravku kao Batajnica.

Sigurno ima ljudi koji možda drugačije znaju, ali koliko sam ja čitao, generalštab je još pre 23. marta 1999. godine doneo odluku da aparati MiG-21 ne uzleću.

Sa aerodroma Golubovci je Milo Đukanović zabranio poletanja posle nekoliko dana od početka bombardovanja (kako bi smanjio eventalnu štetu na CG teritoriji), a po nekim pričama je taj aerodrom čak bio pod opsadom Milove policije ili/i pararvojske. Mislim da bi SailorCG ovo mogao mnogo bolje da zna od mene.

Naš vazdušni prostor je konstantno kontrolisalo dva Avaksa, a samo u par navrata je ostajao jedan Avaks. Avaks može da detektuje poletanje aviona sa daljine od hiljadu kilometara. Za brzo dejstvovanje, u vazduhu u okolnim zemljama je uvek bio dežurni par NATO lovaca kojem je trebalo svega nekoliko minuta da pod forsažom dođe do naše teritorije.

Ovde ima nekoliko oficira koji možda nisu tad bili aktivni, ali sigurno znaju ovu materiju. Ja bih najviše voleo da su ove priče istinite i da su naši piloti mogli da urade ove akcije, ali je realnost sasvim drugačija. Naši aparati i piloti su daleko ispod nivoa jednog NATO-a, a jedino gde su naši piloti imali veliku prednost je njihova hrabrost koju im je dala činjenica da učestvuju u odbrani sopstvene zemlje od agresora.

p.s. NATO nikad, ali nikad nije planirao da pobednički uđe u Beograd. Već sam rekao da je njihova akcija bila zbrda-zdola planirana, na brzinu izvedena i bez prethodne temeljnije pripreme. Bespotrebno uništavanje naše civilne infrasturkture je klasičan pokazatelj bezidejnosti napadača koji više nije znao šta da uradi jer je u ceo projekat i onako ušao bez plana. Istina je da se NATO nadao da ćemo mi brzo pokleknuti (političko rukovodstvo, ne vojno), i to ih je kasnije skupo koštalo. Zašto je francuska vojna služba DRM preko našeg SID-a dostavljala podatke o NATO ciljevima? Zato što je i Francuzima bilo gadno da gledaju u šta se svo to pretvorilo. Bez obzira šta će neko reći, Širak je bio naš veliki prijatelj, što se za Sarkozija ne može reći.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boba-No1 on March 29, 2008, 06:09:50 pm
O tome da se nije letelo.....ispričaću vam događaj kojem sam bio svedok.

U neposrednoj blizini aerodroma Batajnica-put za Solanu, stotinak metra od kaponira čiju sliku sam postavio, u više navrata je dežurao jedan MiG-29. Često sam u toku dana odlazio do njih, jer su udaljeni od mene nepunih 300m. Položaj je menjan svakodnevno po nekoliko puta, napred-nazad u dužini od nekih 500m, dejstava po njima nije bilo jer je NATO sigurno smatrao da je u pitanju maketa, a ne pravi avion tako blizu aerodroma. Noću nisam odlazio do njih, zbog drugih obaveza, ali sam ih posmatrao iz neposreden blizine.
Polovina Aprila, oko 2 noću, očekivanje još jednog napada, grupa aviona ulazi u vazdušni prostor SRJ iz pravca Hrvatske kod Bačke Palanke, dolazi do Novog Sada, jedan deo se odvaja i kreće prema Batajnici, dolaze i na naše iznenađenje ne dejstvuju, nego nas preleću i okreću prema Pančevu. Posle samo par sekundi Mig 29, koji je bio dežuran, pali svoje motore, rula do ulaska u aerodrom i do piste, poleće neverovatno brzo, imali smo osećaj da je poleteo posle 100m, i nestaje u noći.....Par minuta tišine, i čujemo da nema dejstava po Pančevu-rafineriji jer su se avioni NATO- okrenuli i u niskom letu iznad Dunava vraćaju se za Novi Sad. Naša 29-ka ubrzo sleće, ali bez 6 raketa koje je imala. Ništa nije oboreno, a šta se desilo to nisam do sada saznao.....Ne znam koji je pilot bio dežuran, iako sam pokušao par puta da saznam, i dobijao sam različite odgovore  :-\ . Ne zameram im, ko god da je, moje iskrene čestitke na hrabrosti!  ;)
Sutradan je NATO dejstvovao po tom položaju-naravno bezuspešno, jer je avion odmah posle dejstva izvučen na sigurniji položaj. Neko vreme se nisu tu vraćali, sve do pred kraj aprila, i zadnji put su bili tu, 4 maja kada je poleteo Milenko Pavlović. :(


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on March 30, 2008, 01:47:36 am
O tome da se nije letelo.....ispričaću vam događaj kojem sam bio svedok.

Ma naravno da se letelo, niko u to i ne sumnja, ali sa Ponikva... Kao što sam rekao, Ponikve nisu Batajnica.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on March 30, 2008, 07:50:47 am
Bane, koliko je potrebno pista da bi poletela dva Galeba? Uzevši u obzir da G4 može da poleće i sa travnatih i polupripremljenih pista.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on March 30, 2008, 06:58:43 pm
Bane, koliko je potrebno pista da bi poletela dva Galeba? Uzevši u obzir da G4 može da poleće i sa travnatih i polupripremljenih pista.

Sa asfaltne piste oko 600 m, sa pripremljene zemljane se računa oko 50% više. Za sletanje je potrebno oko 500 m na asfaltnu, tj. ponovo 50% više za pripremljenu zemljanu. Mislim da je ludost sa ovim avionom poletati i sletati sa polupripremljenih pista. Težina ovog aviona je premala za tako nešto. MiG-21 treba oko 1000 m za poletanje sa asfaltne staze.

Pretpostavljam na šta ciljaš, ali ako pogledaš Ponikve i njegovu okolinu, nema toliko "čistog" prostora. Isto tako, našim pilotima je u većini slučajeva polazilo za rukom da podignu G-4 i da ne budu detektovani od strane NATO-a, ali je zato skoro svako uletanje MiG-21 pri preseljenju bilo detektovano (svedočili piloti kojima je radila signalizacija zahvata).

Koliko ja znam, Ponikve su bile aktivne samo nekoliko prvih dana rata, kad su se vršile rokade naših aviona po aerodromima (masovno iseljavanje Slatine), te su Ponikve primile nekoliko aviona (MiG-21 i Galeb ili Orla, slagaću). Posle nedelju dana od početka bombardovanja, pista je bila kompletno onesposobljena, a največi broj kaponira sa sve aviona je bio uništen. Čini mi se da je i dan-danas ostalo zatrpano nekoliko kaponira u kojima se nalaze (neki čak pretpostavljaju neoštećeni) avioni. Orginialni tekst: http://www.glas-javnosti.rs/clanak/glas-javnosti-05-02-2008/ponikve-leze-na-16-8-tona-bombi (http://www.glas-javnosti.rs/clanak/glas-javnosti-05-02-2008/ponikve-leze-na-16-8-tona-bombi).

A u ovoj temi je izjava pilota J-22 koji je službovao '98. i '99. na Ponikvama: http://www.airserbia.com/forum/viewtopic.php?f=2&t=1294 (http://www.airserbia.com/forum/viewtopic.php?f=2&t=1294).

O Ponikvama i ratnom dejstvu se može dosta pročitati na forumu AirSerbia (http://www.airserbia.com/forum/viewtopic.php?f=2&t=1168), gde je naš kolega Mačak imao živu ;D diskusiju sa jednim od "krilatih".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on April 03, 2008, 10:36:04 pm
Špijunaža omogućila vojsci da se odupre NATO


BEOGRAD - Penzionisani general Vojske Jugoslavije (VJ)
Jovan Milanović rekao je da je, na osnovu obaveštajnih
podataka koje mu je u Briselu odao francuski major
Pjer Anri Binel, VJ izradila plan odbrane zemlje od
NATO napada, do kojeg je došlo u proleće
1999. godine.


NATO je nameravao da izvrši agresiju po modelu blickriga - da snažnim raketnim i avio-udarima po vojnim ciljevima i civilnoj infrastrukturi, za kratko vreme, u nekoliko etapa, porazi vojsku i stvori uslove za kapitulaciju, rekao je Milanović, koji je u to vreme radio u misiji SRJ pri EU u Briselu, za današnje "Večernje novosti".

Dostavljeni planovi sprečili su postizanje strategijskog iznenađenja, oktobra 1998. i marta 1999. godine, kazao je on.

"Na osnovu spoznaje planova NATO, generalštab je razradio strategiju permanentne disperzije jedinica, borbene tehnike i materijalnih sredstava. To je značilo danonoćne pokrete i promene borbenog položaja. U vojnoistorijskim istraživanjima NATO agresije na SRJ, model primenjene strategije NATO neće dobiti pozitivnu ocenu. U NATO analizama je, takođe, obaveštajna služba VJ ocenjena kao jedna od prvih deset u svetu", rekao je general.

Juna 1998. predao dokument o NATO agresiji na SRJ

Prema Milanovićevim rečima, u proleće 1998. godine OVK je bila već naoružana i organizovana na celokupnom prostoru Kosova i Metohije.

"Naoružanje je stizalo iz Albanije i sa Zapada, gde su postojali i centri za obuku. Na Zapadu su te činjenice ignorisane. U maju i junu 1998. godine se stvari komplikuju i u NATO počinju pripreme i planovi za intervenciju".

"Vojni komitet je dobio političku direktivu od saveta NATO da razradi vojni aspekt, a komanda u Monsu je radila operativni deo konkretnih planova za agresiju. Praktično, 23. juna 1998. sam prvi put dostavio informaciju sa naslovom: 'Priprema agresije NATO na SRJ'", naveo je Milanović.

Prema njegovim rečima, u NATO se predstavljao "s diplomatske pozicije ministra savetnika, bez skrivanja govorio da, s obzirom na to da SRJ nema vojnog atašea, ima zadatak da prati EU i vojno-političke organizacije i saveze".

"Na kraju krajeva, to su svi radili", rekao je Milanović i dodao da je i on bio "predmet istraživanja".

Državni vrh nije verovao u ozbiljnost NATO

"Brisel je, inače, najveća obaveštajna kuhinja u svetu. Kada je Binel uhapšen, štampa je objavila članak: 'Ko je Jovan Milanović?'. Nagađanja su bila različita, da bi francuski izvori pronašli da sam bio potpukovnik KOS VJ (što nisam nikada bio) koji je nekad radio u Alžiru na formiranju tamošnjih tajnih službi", kazao je penzionisani general VJ.

Prema njegovim rečima, tadašnji državni vrh nije verovao u mogućnost agresije na SRJ, nije imao poverenje u VJ, pa ni u njenu obaveštajnu službu.

"Verovalo se da će se diplomatskim putem naći rešenje, da će snage OVK biti poražene, da SAD neće posegnuti za silom i da je vojna pretnja sredstvo za ostvarivanje političkih ciljeva. Kulminacija nepoverenja bila je neverovatna u trenutku kada je napad na našu zemlju bio potpuno izvestan".

Prema njegovim rečima, kopnenoj agresiji najveća kočnica bila Nemačka.

Nemci nas spasili iz istorijskih razloga

"Ova zemlja je imala u julu zadatak da otpočne s planom kopnene operacije. Smatrali su da treba da uspostave mir. Prvim planom kopnene operacije, sa različitim pravcima ulaska, bilo je predviđeno oko 15.000 do 17.000 ljudi".

"Daljim analizama su usložnjavali situaciju, suočavajući se sa mogućnošću otpora, i povećali kontingent na 25.000, zatim 35.000-45.000, da bi se zaključio na 70.000. Pri tome je svakog puta nemački šef komiteta NATO Nauman podizao broj, i to iz dva razloga. Plašio je ostale članice NATO žrtvama i ukazivao da niko takve snage neće moći da pošalje".

„Time je hteo da spreči Nemačku da ne dođe u borbenu situaciju u Srbiji iz istorijskih razloga. Kad god je kontingent povećan, rekli su: 'Zamrzni operaciju!', naveo je penzionisani general VJ.

Prema njegovim rečima, konsenzus za napad obezbeđen je tako što je američki državni sekretar Madlen Olbrajt, ofanzivnom diplomatijom direktno "ubeđivala" zemlju po zemlju, njihova najviša rukovodstva.

"Tako su putem pritisaka i ucena sve članice NATO bile primorane da učestvuju", naveo je Milanović.

Prema njegovim rečima, kada je Binel otkriven, bio je u pravom zatvoru, a on u pritvoru, u stanu ili ambasadi, ukupno 59 dana.

"Binel je napisao u zatvoru knjigu 'Zločini u NATO', koja je prevedena na srpski jezik. U Francuskoj su mu zaplenili celokupno prvo izdanje. Na promociji u Beogradu je vladalo veliko zanimanje za dva čoveka koja su učestvovala u operaciji koju je 'Figaro' označio kao treću po značaju posle Drugog svetskog rata. Binel nikad nije rekao da se pokajao", podsetio je Milanović.

Izvor: http://www.rtv.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on April 04, 2008, 01:15:43 am
Svaki Ciga samog sebe hvali ;D

A onda pročitate intervju sa Pjer Anri Bunelom u Večernjim Novostima (http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=3&status=jedna&vest=118360&search=Binel&datum=2008-04-02) i shvatite da je većina ovoga što je rekao Jovan Milonović samo podizanje svog značaja. Njemu Bunel nije dao nikakve posebne nove podatke koje su naši pre toga dobili od Grka (ali ne i od Rusije!). Nigde Bunel ne pominje reči kao što su "poraz srpske vojske" i "kapitulacija", to je izmišljotina Milanovića.

Ko je bio na promociji knjige "Ratno zločini NATO-a" od Bunela (http://www.nin.co.rs/2003-05/29/29086.html) mogao je da vidi kako se Milanović znojio kao prase dok su ga okupljeni pitali zašto je preuveličavao svoju ulogu u celom procesu. Njegov odgovor je bio: "Da zaštiti Bunela." Ma da, kako da ne... Bunel je Milanovića pronašao, a na obratno. Nije Milanović obrđivao Bunela, već mu je ovaj sam predavao papire, a po naređenju. Nije Bunel jedini Francuz koji je nama dostavljao podatke, ali je bio žrtvovan kako bi se zadovoljili Amerikanci koji su pizdeli na sve strane. Isečak sa http://intellit.muskingum.edu/milintel_folder/miops_folder/miops90s_folder/miopsspies00.html (http://intellit.muskingum.edu/milintel_folder/miops_folder/miops90s_folder/miopsspies00.html):

Quote
Norton-Taylor, Richard, Julian Borger, and Ian Black. "Spy Report Shakes NATO." The Guardian, 10 Mar. 2000. [http://www.newsunlimited.co.uk]

    "NATO last night [9 March 2000] was forced into an embarrassing climbdown when it admitted that, contrary to earlier denials, a secret US report exists suggesting it had a spy in its ranks in the early days of the Kosovo war.... A definitive 'lessons learned from Kosovo' study had been drawn up by James McCarthy, a now retired US air force general, for the deputy secretary of defence John Hamre and general Joe Ralston, vice-chairman of the US joint chiefs of staff.

    "The McCarthy report says that after NATO reduced the number of people with access to bombing raid orders from 600 to 100, the effect on what the Serbs appeared to know about NATO's plans was immediate."

Ovde možete pročitati kako je bilo na suđenju Bunelu: http://www.nin.co.rs/2001-12/13/21043.html (http://www.nin.co.rs/2001-12/13/21043.html).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Sailor on April 04, 2008, 10:04:26 am
Ова мистерија или легенда око напада на аеродроме у Тузли и Тирани није без основа, ма шта о томе данас говорили званичници.
            Навешћу мој примјер.За вријеме агресије док сам био оператер на Стрели 2М, у вријеме напада на Шипчаник (подземно склониште за авионе) и Црни рт који су нападнути у врло кратком размаку, дошао је до нас на положај тадашњи командант ПВО за приморски сектор и рекао да су наши одрадили гадан посао у Албанији и да можемо очекивати одмазду врло брзо.Рекао је да је група наших ловаца са Голубоваца изненадила амере у Албанији и да су им дали по носу.
                 Мислим да је исти дан по подне дошло до ракетирања Црног рта, и уништења због  несмотрености команданата свих авиона у Шипчанику.Дакле ово су информације које сам добио у вријеме док се све дешавало, много прије него су настале урбане легенде.Тада нико није спомињао Поникве.Код нас доље се буквално знају имена људи који су учествовали у акцији, бар се шпекулише са тим.Ја их нећу овдје износити јер сигурно то није ни у њиховом интересу.Мислим да је све то остало на неком прећутном договору између наше и њихове стране.
               Случај Тузла и експлозије на аеродрому иако их нијесу изазвали наши авиони, биле су у сваком случају погубне по НАТО.Био је то чисти аутого. ;D
               Приликом рушења два наша Mига-29 изнад РС, од стране amеричких F-15 Еagle, дошло је до неспоразума између француског Mirage 2000 и америчке ПВО на тузланском аеродрому.
                Пар F-15 Еagle је тражио потврду од Awaksa да су два обриса на њиховим екранима наше 29-ке, и док је та конверзација ишла у етер, пасивни слушачи су били пилот Mirage 2000 који се нашао у томе рејону док се враћао са својег задатка бомбардовања циљева у Србији, и посада ПВО на Патриотима задужена за одбрану помоћног НАТО аеродрома у Тузли.
               Фрнцуц кад је чуо да су два Мига -29 у његовој близини, спустио се ниско изнад земље и ухватио "црту" али на његову несрећу право према Тузли, гдје је спремна чекала америчка ПВО.Амери су мислили да је то једна од наших 29-ки у бомбардерској акцији и опичили по Французу који је умро а да није схватио шта му се десило.То је изазвало ону јаку експлозију која је била повод за стварање легедне о нападу на тузлански аеродром.
            Због чега би иначе Амери који су буквално имали тајни договор са ЦГ владом, уништили авионе на тлу ЦГ и усковитлали ионако турбулентну атмосферу доље која је била на граници грађанског рата.Вјерујте ми да дејства по циљевима у ЦГ су врло опрзно бирана и само у крајњем случају...а то је овај сигурно био.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on April 04, 2008, 07:57:25 pm
Sailor ako nije tajna, jel si desjtvovao sa Strelom 2M, i jesi li imao bilo kakvog uspeha, možda neka bespilotna letelica...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Sailor on April 04, 2008, 08:16:46 pm
Quote
Sailor ako nije tajna, jel si desjtvovao sa Strelom 2M, i jesi li imao bilo kakvog uspeha, možda neka bespilotna letelica...

        Јесам једном испуцао напајање, али ракету нијесам испалио јер је авион изашао из захвата.Било је то за вријеме пробијања звучног зида изнад Боке од стране француских Миража.Нијесмо имали никакву најаву, што је један од предуслова да би могао успјешно дејствовати.Док сам ја чекао авион послије пробијања звучног зида да се можда врати, напајање је исцурило, мотор ракете се зауставио  и то је било то...Нашем другом одјељењу амерички F-16 је одувао ракетом комплетно све Стреле када је гађао Црни рт за вријме ових горе описаних догађаја.Нико срећом није повријеђен јер су људи били на ручку а Стреле закључане у један мали објекат на улазу у касарну.
                 Једноставно није било прилике за дејства Стрелом, а неколико Томахвка и беспилотних летилица смо оборили са ЛПА.

         Морам напоменути и то да је приликом тражења оборене бесполитне летилице у рејону Аде Бојане, употријебљен мотрони змај којим је пилотоирао Албанац из Улциња иначе мој познаник.Причао ми је послије  да су на његов змај пуцали наши мислећи да се беспилотна вратила, па је морао одмах принудно слетити. ;D
                Иначе за ту потрагу ангажовала га је ВЈ, па се може рећи да је то био први ратни лет мотоног змајана на нашим попсторима за који ја барем знам. :)
           


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: machak on April 04, 2008, 09:00:15 pm
Quote
Причао ми је послије  да су на његов змај пуцали наши мислећи да се беспилотна вратила, па је морао домах принудно слетити. Grin
Још један пример лоше координације активности. Дешавало се, на пример, да ЛПА, или ЛРБ запуцају на ракету РС Нева мислећи да је крстарећа.  :)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on April 04, 2008, 10:30:26 pm
Навешћу мој примјер.За вријеме агресије док сам био оператер на Стрели 2М, у вријеме напада на Шипчаник (подземно склониште за авионе) и Црни рт који су нападнути у врло кратком размаку, дошао је до нас на положај тадашњи командант ПВО за приморски сектор и рекао да су наши одрадили гадан посао у Албанији и да можемо очекивати одмазду врло брзо.Рекао је да је група наших ловаца са Голубоваца изненадила амере код Тиране и да су им дали по носу.

Oslanjati se na izjave visokih oficira :jok Bez da uvredim neke naše članove, ali ako se oslonimo na te izjave onda smo oborili pola NATO eskadrile. Ja u stvari i ne znam sa čim oni lete u Iraku ;D Na nekoliko naših foruma koji se bave avijacijom je bilo dosta diskusije o ovome, i mnogi iskusniji, među njima i piloti su rekli da je šansa da je tako nešto urađeno ravna "nuli".

Napad na Golubovce i probijanje skloništa je bio čista sreća i ništa više. Jednostavno je konstrukcija popustila i bomba je prošla. Mi u principu imamo veoma mali broj podzemnih skloništa koja mogu da izdrže udare najnovije generacije bombi. Ovo je dokazano i u Iraku, gde je velika većina skloništa koje su gradile naše firme probijena.

и посада ПВО на Патриотима задужена за одбрану помоћног НАТО аеродрома у Тузли.

Ovo je proverena informacija - Patriot sistem nikad nije bio u Bosni! Opet se radi o urbanoj legendi. Negde u arhivi na NATO sajtu imaš i razlog zašto taj sistem nikad nije dopremljen. Ako se pogleda i američka doktrina upotrebe sistema Patriot, jasno je i zašto nije stavljen u Bosnu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Sailor on April 04, 2008, 10:55:14 pm
Quote
Oslanjati se na izjave visokih oficira  Bez da uvredim neke naše članove, ali ako se oslonimo na te izjave onda smo oborili pola NATO eskadrile.

          Ако си прочитао све, то је речено за вријеме рата док још нико није помињао Тузлу и Тирану.Непосредно послије тога је услиједио напад.Ако су баш сви лажови укључујући команданта ПВО који упозорава људе на напад који слиједи, онда не знам шта да мислим управо о ономе који толико сумња.

Quote
Napad na Golubovce i probijanje skloništa je bio čista sreća i ništa više. Jednostavno je konstrukcija popustila i bomba je prošla.

            Шта то треба да значи...да су случајно гађали аеродром?То што је пробијена надстрешница је друга прича.Знали су гдје треба да гађају.Ја вам говорим само о слиједу догађаја који је услиједио непосредно послије приче команданта ПВО и који је дошао да нас упозори на напад који ће услиједити због наводног догађаја.Има људи који су после извјесног времана били као новинари на аеродрому Ринас у пролазу, и могли су да виде неке уништене објекте на њему као последицу бомбардовања али је то све било у пролазу.У то вријеме могли сте  на CNN да чујете жалопојке неких НАТО команданата о "врло агресивним југословенским Супер Галебовима" који им задају извјесне проблеме дуж албанске границе.У то вријеме је Ринас затваран, а делегација Шиптара је морала да слеће на други аеродром при повратку са преговора по европи иако су отишли са Ринаса.

                   У вези Тузле извор нећу да откријем из објективних разлога, али ако ми хоћеш вјеровати на ријеч можеш, ако не твоја воља, ако је неко то морао знати онда је то човјек који ми је то испричао.
         


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on April 04, 2008, 11:33:19 pm
Ако су баш сви лажови укључујући команданта ПВО који упозорава људе на напад који слиједи, онда не знам шта да мислим управо о ономе који толико сумња.

Daleko od toga da su svi lažovi, ali i oficiri su bili pod utiskom "rekla-kazala", pošto kruži milion priča sve uverljivija do uverljivije. Imaš bezbroj primera, kao npr. kako je tačno poginuo general Veličković, o padu našeg MiG-29ke u Bosnu, o spasavanju pilota, o gađanju Fruške Gore... To je rat - u ratu prvo strada istina. Svojevremeno je Milošević podelio nekim pilotima medalje. Pričalo se da je to upravo zbog bombardovanje Tuzle i Tirane. Posle se ispostavilo da je to zbog akcije spasavanja. Jednostavno nijedan jedini iole valjan dokaz da se tako nešto desilo ne postoji osim rekla-kazala.

Isto je i sa onim doškolovanim novinarem nekadašnjeg BKTV koji je "video nešto" na aerodromu u Tirani, ali se na snimku ne vidi to baš najbolje. O verodostojnosti tog novinara najbolje govori njegov "intervju" sa Radovanom KAradžićem u skrivenoj kameri :)

Шта то треба да значи...да су случајно гађали аеродром?

Ne, nego da su ga slučajno pogodili na slabo mesto i da je to prouzrokovalo onakvu štetu. Slatinu su na isto mesto gađali pa nisu uništili nijedan avion u tunelu, iako su probili nadstršnicu kao i na Golubovcima (ima slike mesta proboja tunela na forumu AirSerbia). Apsolutno čista sreća za NATO, a nesreća za nas.

У вези Тузле извор нећу да откријем из објективних разлога, али ако ми хоћеш вјеровати на ријеч можеш, ако не твоја воља, ако је неко то морао знати онда је то човјек који ми је то испричао.

Kao što sam već naveo u jednom od prethodnih postova, imaš izjavu pilota Orla koji je bio stacioniran na Ponikvama. Takav let bi bio aposlutno nemoguć, ne samo zbog agresorskih aviona, nego i zbog onesposobljenosti same piste, pa do uništenih aviona u kaponirima.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Sailor on April 05, 2008, 12:09:47 am
Quote
Kao što sam već naveo u jednom od prethodnih postova, imaš izjavu pilota Orla koji je bio stacioniran na Ponikvama. Takav let bi bio aposlutno nemoguć, ne samo zbog agresorskih aviona, nego i zbog onesposobljenosti same piste, pa do uništenih aviona u kaponirima.

                Ја нигдје нијесам ни помињао никаве Орлове, а још мање Поникве у контексту напада на аеродром Тузлу.Нити сам уопште рекао да је до напада дошло.Ја сам чини ми се написао сасвим другу причу.

   
Quote
Ne, nego da su ga slučajno pogodili na slabo mesto i da je to prouzrokovalo onakvu štetu.

             Какве  уопште има везе кава је била штета на аеродрому Голубовци у контексту читаве приче о нападу на Ринас?Ја сам штету само успутно поменуо као последицу бомбардовања аеродрома а не као неку битну чињеницу у свему томе.

           Интерсантно је и то како се сви везују за изјаве пилота који тврде да напада није било (мислим на Ринас), и не довдоде у сумњу можда то  да људи не смију да причају о томе јавно, због осјетљивости ситуације која још увијек није ријешена, и када људи попут Шишића сједе у затвору који су само извршавали наређења, ко је луд да прича о акцијама на тлу стране државе иако су на то имали право, када је држава немоћна да их заштити.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ZastavnikDjemo on April 05, 2008, 12:24:56 am
Rinas NIJE BIO BOMBARDOVAN. Dosta sam o ratu razgovarao sa jednim albanskim pukovnikom u Briselu, bio sam u Tirani, niko bombardovanje nije pomenuo, niti se ista videlo.. A, aerodrom je dosta blizu grada, tako da bi se o tome sigurno znalo. Sto se zalopojki NATO komandanata o "agresivnim Galebovima" tice, to je proisteklo od jednog naseg debila koji je branio Kosovo u Meksiku...  ;D


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Sailor on April 05, 2008, 12:57:49 am
Quote
Sto se zalopojki NATO komandanata o "agresivnim Galebovima" tice, to je proisteklo od jednog naseg debila koji je branio Kosovo u Meksiku...  Grin

          Не знам на кога ти мислиш, али ја сам то чуо својим ушима на италијанској телевизији када су симултано преводили неког НАТО генерала.Срећом па имам преводиоца кући. ;)

         
Quote
Rinas NIJE BIO BOMBARDOVAN. Dosta sam o ratu razgovarao sa jednim albanskim pukovnikom u Briselu, bio sam u Tirani, niko bombardovanje nije pomenuo, niti se ista videlo.. A, aerodrom je dosta blizu grada, tako da bi se o tome sigurno znalo.

                Док сам  возио туристе мојим змајем 2006. имао сам прилику да упознам једну дјевојку која ради у албанској војсци, и која ми је рекла да је код њих позната ствар да су Срби уништили неколико апача на земљи.

             

       
             

               


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ZastavnikDjemo on April 05, 2008, 01:20:44 am
Na aerodromu Rinas - ne. Naime, sa navedenim pukovnikom sam imao seriju veoma interesantnih razgovora, ispricao mi je da im je glavna briga bila brana u Kukesu, cije bi unistenje izazvalo velike poplave i ulanjanje jednog od glavnih izvora elektricne energije za Albaniju, sto bi ih pokopalo za vijek vijekova. Zato su pozvali italijanske ronioce (COMSUBIN), koji su je branili od eventualne diverzije, a iznad zemlje je uvek leteo par lovaca, uglavnom turskih F-16, koji su leteli iz baze Ghedi u Italiji. Ja sam bio u Albaniji 2001. i NIKO nije pominjao nikakvo bombardovanje, a, ponavljam, aerodrom je jako blizu naseljenih mesta, i tada je Tirana bila puna novinara. Znaci, znalo bi se. Osim toga, NATO je jedva cekao tako nesto, kako bi dobili casus belli (napad na clanicu PfP). Oko aerodroma Rinas, za vreme bombardovanja bile su rasporedjene 3 baterije PVO, jedna opremljena topovima 57mm S-60 i dve 37mm, kao i cetiri lansera Igli (SA-16). Imali su i radar, koji je motrio granicu sa SRJ, takoda nisu zavisili iskljucivo od NATO. 
Kako je doslo do te fame o napadu? Ovako: nas tadasnji ambasador u Meksiku, vrli Dusko Bogdanovic (kretencina i po), u Februaru 1999. je poslao sifrovani telegram u Beograd gde je predlagao da pripadnici MUP-a Srbije obuku uniforme OVK i pocine neki masakr nad Albancima, kako bi krivica pala na njih. Nije mu bilo dosta, nego je cak iz Meksika slao svoje "genijalne" predloge da se na nase avione nacrtaju Americke oznake i da bombarduju Albaniju. Doduse, bila jedna korist od toga, skontali smo da su nam Ameri provalii sifru...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Sailor on April 05, 2008, 01:29:20 am
Quote
Nije mu bilo dosta, nego je cak iz Meksika slao svoje "genijalne" predloge da se na nase avione nacrtaju Americke oznake i da bombarduju Albaniju. Doduse, bila jedna korist od toga, skontali smo da su nam Ameri provalii sifru...

           Видиш да није свако зло за зло. ;D

          Ок, нећу да тупим више о томе али ме занима како се онда подударила изјава нашег команданта о акцији у Албанији и одмазди по нашим циљевима која је убрзо услиједила.Као да је неко режирао филм.То је оно што ми није нико причао већ сам лично доживио и то увијек могу поновити и потврдити на Страшном Суду.Он заиста није помињао Ринас већ само Албанију али ипак...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ZastavnikDjemo on April 05, 2008, 01:38:48 am
Bilo je dejstava po Albaniji, ali artiljerijskih, po albanskim art. polozajima koji su gadjali rejon karaule Kosare. To mi je taj covek rekao. Tada su doduse Ameri uputili jedan VBR MLRS, i oko 2000 vojnika, mozda je bilo nesto oko njih?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on April 05, 2008, 01:48:11 am
Ovako: nas tadasnji ambasador u Meksiku, vrli Dusko Bogdanovic (kretencina i po)...

Ovo nisam znao ;D Neprocenjivo! :klap

Ок, нећу да тупим више о томе али ме занима како се онда подударила изјава нашег команданта о акцији у Албанији и одмазди по нашим циљевима која је убрзо услиједила.

Bilo je dosta manje-više rutinskih stvari u NATO delovanju. Npr. napadi navođenim bombama na aerodrome su bukvalno ciklično išli, isto je sa razvodnim sistemima elektrana (i u slučaju grafita i eksplozivnih sredstava), a sve kao posledica nepripremljenosti NATO-a i nemoći da se situacija prelomi.

I sam znaš kad su Golubovci gađani i kad su prestali da budu meta. To daleko bolje od mene znaš, kao što sam naveo u jednom od ranijih postova.

Inače, što se tiče našeg "delovanja" po Albaniji, bilo je nekoliko priči da smo artiljerijski i raketno greškom tukli po teritoriji pripada Albaniji, pa čak i da su neke naše jedinice u par navrata prelazile granicu kod Košara. Ovo se ponovo svodi na rekla-kazala.

Ја нигдје нијесам ни помињао никаве Орлове, а још мање Поникве у контексту напада на аеродром Тузлу.Нити сам уопште рекао да је до напада дошло.Ја сам чини ми се написао сасвим другу причу.

Izvini moj previd...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Sailor on April 05, 2008, 01:48:24 am
Ево што каже Лазански о томе у најскоријој изјави.Ја знам да доста људи погрдно назива Лазанског али ово је од 2007.Зашто би човјек упорно тупио о овоме ако нема смисла?

"На брифингу за новинаре у Бриселу, један од портпарола НАТО-а, италијански бригадни ваздухопловни генерал Ђузепе Марани тих је дана врло похвално говорио о југословенским пилотима на авионима Г-4.

Дан после акције на Ринас аеродрому, НАТО је 27. априла 1999. у три наврата жестоко бомбардовао аеродром Голубовци крај Подгорице посебно гађајући подземни објекат тог аеродрома Тузи, где су се и налазили авиони Г-4 из акро-групе „Летеће звезде”. Објекат је срушен и сви авиони у њему су уништени. Један од југословенских пилота тих је дана добијајући војно одликовање рекао да га прима за успех у тајној мисији.
Прошло је од тада доста година, по међународном праву Југославија је имала пуно право на одмазду по оним државама које су своју територију, или ваздушни простор „изнајмиле” за извршење агресије на нашу земљу. Ипак, пилоти о акцији на аеродром Ринас не желе уопште да причају. Хаг и све оно што се догодило са генералима из Србије одређују и сва каснија понашања. Дакле, што се тиче пилота и њиховог поноса, та се прича никада није догодила. Службено, не. Неслужбено, „Летеће звезде” одлетеле су у легенду..."

       
Мирослав Лазански
[објављено: 24.03.2007.]

 Искрено ни мени читава ова прича не би била превише занимљива, да нијесам био очевидац оне изјаве, упозорења о нападу и самог напада који је брзо услиједио по радарској станици на Црном рту и аеродрому Голубовци.То ће ми изгледа остати вјечита енигма...
 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on April 05, 2008, 02:18:41 am
Један од југословенских пилота тих је дана добијајући војно одликовање рекао да га прима за успех у тајној мисији.

Radi se o pukovniku Slobodanu Periću. On je dobio medalju tada za "tajnu misiju" za koju se kasnije ispostavilo da je bio pad u Bosni sa MiG-29kom. Njegovu priču kako je zamalo prebio generala Smiljanića, zašto je drukao novinama o stanju avijacije, možeš pronaći ovde: http://www.blic.rs/reportaza.php?id=35937 (http://www.blic.rs/reportaza.php?id=35937).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: FF on April 05, 2008, 05:53:36 am
Perić je oboren sa Radosavljevićem. On je preživeo, Radosavljević poginuo. Nikakve tajne akcije nije bilo - bio je to samo jedan u nizu očajničkih poteza da se učini nemoguće. Zbog svog neuspeha, tadašnji k-dant RV i PVO mu je pretio čak i vojnim sudom. Uostalom, čitajte šta on sam kaže:


...Tog dana 26. marta poleteli smo nas dvojica. Posle silnih manevara u vazduhu i izbegavanja NATO raketa pogođeni smo obojica. Kada sam video da avionu nema spasa, za tren mi je kroz glavu prošlo „tata, nemoj da ideš“, povukao sam ručicu i katapultirao se. Iskočio sam sa sedam-osam hiljada metara. A kad se sedište okrenulo naopačke, ugledao sam rupu ispred sebe od 5.000 metara i jedino što sam poželeo je da se padobran otvori. Taj strah nisam nikad osetio.

Pao sam na bosansku teritoriju, ali, srećom, našima u ruke. Posle silnih dokazivanja da sam Srbin i da sam naš, došla su dva bezbednjaka po mene i preko Rače me prevezli u Srbiju. Javim se ženi: „Živ sam i zdrav. Bio sam gore, sad sam dole, javi u komandu da sam na granici.“ Posle pet minuta zove general Grujin i pita: „Jesi li uradio šta pametno, jesi li oborio koga?“ Nije me pitao ni da li sam se polomio, ni kako sam. Onima koji su me dovezli na granicu ništa nije bilo jasno. Nazvali su garnizon u Sremskoj Mitrovici i tražili da me prevezu do kuće, međutim, dežurni je rekao: „Nemamo mi vozilo za takve.“ Ovaj jedan koji me je dovezao do Rače kaže: „E, jebem ti vojsku našu, ja ću te odvesti do Beograda.“ I tako i bi. Tek sam kasnije saznao da je moj prijatelj Zoran poginuo. Pao je dva kilometra od mesta gde sam i ja sleteo padobranom. Otišao sam do Zoranove majke i počeo da muljam, kao možda je pao u Bosni pa se sad skriva. Ona, Rada, razborita žena, gleda me, puši cigaru i kaže: „Slušaj, Buco, nemoj da me lažeš, znam da je moj Zoran poginuo.“ To mi je bilo najteže u životu. I sad ga često sanjam. Imam noćne more. Posle toga više nisam poletao

Dva dana posle mog poletanja otišao sam u Straževicu. Ovaj naš veliki „Napoleon“, general Smiljanić, došao uštirkan, namirisan, pita me: „Pa šta misliš koliko još mogu da izdrže?“ Ja kažem još dan-dva, popucaće ljudi, a on će meni: „Pa za više mi i ne trebaju.“ Ja u šoku. Posle toga me pita što ja nisam nikoga oborio. Odgovorim mu da kad budu dali ispravan avion možda ću nekoga i da oborim, a on će meni: „Šta je, hoćete da uzimate ordenje, a nećete da ginete.“ Tad mi je pao mrak na oči i krenuo sam prema njemu da ga bijem, ali su me zadržali. Hteo je odmah da me da na vojni sud, ali su ga urazumili.
...

http://www.blic.rs/reportaza.php?id=35937 (http://www.blic.rs/reportaza.php?id=35937)

Inače, u vezi uništenja aviona u tunelima u Tuzima, gde su stradale i 4-ke akro-grupe - taj tunel nema nikakva vrata na ulazu, već samo krivinu pod 90 stepeni. Na mašinskom fakultetu je pre par godina bila tribina povodom nekog jubileja akro-grupe Leteće Zvezde i bila su prisutna 4-ca pilota i sastava grupe. Jedan od njih je bio prisutan kao dežurni te noći u tunelu, kad se to desilo i ispričao je šta se i kako dešavalo tamo. Bomba je pala na ulazu u tunel, nije ništa probila. Vatra je uhvatila krilo aviona koji je bio najbliže izlazu i nekoliko minuta je to krilo gorelo dok nije zahvatilo ceo avion. Niko nije smeo da priđe da gasi, jer su avioni bili puni goriva. Da je prišao, ugasili bi za 30-ak sekundi. Nakon par minuta u plamenu, eksplodirao je prvi avion, a potom su lančano eksplodirali jedan do drugog, svi do kraja tunela. To je jedina istina...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on April 05, 2008, 02:15:29 pm
Perić je oboren sa Radosavljevićem. On je preživeo, Radosavljević poginuo. Nikakve tajne akcije nije bilo - bio je to samo jedan u nizu očajničkih poteza da se učini nemoguće.

Kada je Perić primao orden, 29. marta 1999. godine, rečeno je da prima orden zbog "akcije protiv agresora". Kasnije su Politika (Lazanski) i Večernje Novosti tu akciju nazvale "tajnom", i od toga napravile legendu. Tek se posle saznalo zbog čega je odlikovan.

Novinska vest od 29. marta 1999. godine:

Quote
Predsednik Slobodan Milošević doneo je ukaz o odlikovanju pripadnika Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane Vojske Jugoslavije, koji su u prvim danima agresije zločinačkih snaga Severnoatlantskog pakta na našu zemlju i naš slobodarski narod, ispoljili veliku ličnu hrabrost i požrtvovanje. Ordenom za hrabrost odlikovani su: kapetan prve klase-pilot Zoran Radosavljević, major- pilot Predrag Milutinović, major-pilot Nebojša Nikolić, major-pilot Slobodan Perić, major-pilot Arizanov Iljo i potporučnik artiljerijsko-raketnih jedinica Darko Nikolić. Velikim odlikovanjem - Medaljom časti, odlikovan je potpukovnik artiljerijsko-raketnih jedinica Protivvazdušne odbrane Sreto Milanović. Vrhovni komandant doneo je i naredbu kojom pohvaljuje general-majora avijacije Nikolu Grujina, načelnika Štaba Korpusa protivvazdušne odbrane Ratnog vazduhoplovstva. Odlikovani pripadnici RV i PVO istovremeno su, naredbom komandanta RV i PVO general-potpukovnika Spasoja Smiljanića, unapređeni u više činove.

Generalno gledano, izmišljanje "tajnih akcija" je sasvim normalno u doba rata, jer se time diže moral i naroda i vojske na terenu.

Inače, o Periću i "dvadesetdevetkama" ima još tekstova:

http://www.blic.rs/stara_arhiva/hronika/136369/Smiljanic-za-penziju-a-ne-za-Generalstab (http://www.blic.rs/stara_arhiva/hronika/136369/Smiljanic-za-penziju-a-ne-za-Generalstab)
http://www.vreme.com/arhiva_html/514/09.html (http://www.vreme.com/arhiva_html/514/09.html)

Megde sam imao sačuvano još linkova i tekstova, ali sad ne mogu da pronađem :(


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on April 05, 2008, 06:07:57 pm
Znate šta je tu dosta zanimljivo ili bolje reći tragikomično, pre neki dan sam bio sa momcima koji rade na aerodromu Lađevci (uglavnom podoficirima) koji su i sada aktivni, avio oružari, mehaničari i nekoliko pešadinaca, a bili su zaposleni i 1999. godine. Svi su gotovo 100% sigurni da je dejstva bilo sa našim Galebovima na teritoriji Albanije, a za Tuzli su mišljenja da je to čista izmišljotina. Razgovarao sam sa nekoliko bivših kolega iz oklopne brigade (čuo sam se telefonom sa njima). I oni su otprilike tog mišljenja, sa tim da daju više šanse da se napan na Tuzlu stvarno dogodio.

Moj zaključak je da je stvarno tragikomično da su svi (a eto među njima i ja do sada) u velikoj zabludi. Ovo što sam sada izneo jeste rekla-kazala, ali je neverovatno da takvo ubeđenje vlada u našoj vojsci. Čak me je jedan bivši kolega (izuzetno dobar drug i dokazano elitni tenkista naše vojske) pitao da nisam slučajno pijan kada sam ga pitao za njegovo mišljenje o tim događajima.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: FF on April 05, 2008, 06:30:07 pm
Quote
...pre neki dan sam bio sa momcima koji rade na aerodromu Lađevci (uglavnom podoficirima) koji su i sada aktivni, avio oružari, mehaničari i nekoliko pešadinaca, a bili su zaposleni i 1999. godine...

Hehe, sve su to bile moje starešine.  :)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on April 05, 2008, 06:43:07 pm
Још један пример лоше координације активности. Дешавало се, на пример, да ЛПА, или ЛРБ запуцају на ракету РС Нева мислећи да је крстарећа.  :)

Kako je moguće pomešati ove dve stvari? Neva se kreće brzinom od 3 maha, a krstareća <1 maha.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kibo on April 05, 2008, 09:06:38 pm
Sto se tice obaranja Neve, pa desilo se recimo tako nesto kod Smedereva. Bio sam ocevidac kako je jedna Neva i to od nasih PAT-ova bila pogodjena i kako je detonirala u vazduhu. Posto sam gledao ceo spektakl koji je trajao oko dva sata, mozda i tri, iznad smederevskog neba video sam i to. Cilj napada NATO aviona je bila kasarna Smederevo i verovatno jedan polozaj gde su bile rakete Neva, u stvari to je bilo jedno skladiste u naselju Vucak koje je bilo odmah prvo vece napdnuto Tomahavkama, tad kad su mi prozori ostali citavi, da covek ne poveruje sta staklo moz da izdrzi. To je odmah dva kilometra od grada. E sad posto je agresor bacao na te ciljeve sve sto je imao a necete verovati da nijedna bomba niti jedna raketa nije pogodila cilj, gledao sam uzivo, nasa PVO je toliko gadjala i stvorila zavesu da je potrevila sopstvenu raketu. Nismo znali prvo ni da li je raketa i cija je. Prizora se secam i dan danas jer sam prvo pomislio da slucajno nisu oborili avion jer su ovi poprilicno nisko leteli a pogotovo kada su se nalazili iznad naseljenog podrucja, ima sam prilike da gledam kako mi se u sred bela dana nasadio F-15 u celoj velicini bas iznad moje kuce i ispalio raketu (dan letnji Sv. Nikola) jer tu PVO nije gadjao da ne bi ostaci aviona i naoruzanja pali na kuce u kojima su se nalazili mestani. E sad interesantno je bilo da je prvo sto sam uocio nesto na nebu nesto sto se vidi da se zapalilo, kao mala loptica koja je letela i dalje ali je sve vise pocela da sija i na kraju je bila toliko jaka detonacija da se i moja kuca zatresla. Kuca je delimicno ukopana i na brdu je a relativno nove gradje i oko 200 m2. Mislio sam zaista da je bio avion posto je raketa prvo pocela da delimicno gori, kazem kao mala lopta da bi se onda zasijala i detonirala. Sutra dan sam tek cuo da je to u stvari bila nasa Neva. Sta ces, oko Smedereva je bila svuda PVO i to bas jaka, radar bio nekih petsto metara iza moje kuce i bio je jedne noci pogodjen. Sreca pa je sa druge strane brda, tu je nastradao jedan vojnik od te protivradarske rakete, detonacija je bila toliko jaka da su mi izletela vrata od garaze a ona su bila od masivnog drveta. Bilo je dosta toga ali ne bih da gnjavim. Samo evo jos jednu situaciju. Desilo se i to da nasa PVO obori naseg pilota. To verovatno niko i ne zna i ne priznaje a desilo se negde u podrucju Borce ili Vince. Coveku je zakazala radio stanica i nije mogao da se identifikuje, u sred bela dana nasi otvorili paljbu na njega jer su mislili da slucajno se NATO nije setio da stavi nasa obelezja, xe xe sta da kazem, jadnik se spasio katapultiranjem iz Orla. Covek koji ga je pokupio iz nekog zbunja je sasvim slucajno rodjak moje supruge, vozio je inace tada za Jugopetrol, i sad vozi. Kada je pricao kakvog ga je pronasao mi smo popadali od smeha. To se sve desavalo negde Aprila il Maja meseca. Najbolji su bili napadi na postrojenja Zelezare to sam isto gledao uzivo, ne znam sta oni imaju od elektronike i koje kakva pomagala ali su je gadjali u tri navrata, gadjali su neka postrojenja ne celu Zelezaru i nista nisu pogodili. Da pogodili su jedan relej koji i onako nije radio. Svasta se u ratu desava. Samo ove price rekla-kazala i napadi na aerodrome u Albaniji i u BiH, odnosno u Tuzli ne znam koliko su tacni. Prvo i tamo su bili radari i PVO a drugo, pa na tim lokacijama je bilo toliko novinara da su jedva cekali tako nesto a niko nista nije javio a zna se samo lose vesti su dobre vesti.

Sto se tice kopnenih snaga, jesu definitivno prelazili granicu ali ne duboko. Objasnjenje je prilicno jednostavno. Posto albansku i nasu granicu deli planinski masiv Prokletije ponekad su nase jedinice jednostavno morale da se popnu vise ili da nesvesno predju na drugu stranu kako bi imale bolji strateski polozaj, nista neubicajno. A haubice su tukle preko grane to znam ali to je bio odgovor na artiljerijsku vatru sa albanske strane a i naravno da je tukla po polozajima gde su se grupisale siptarske snage pre nego sta predju u napad na granicu i to je sasvim normalno. Ipak ostaje enigma, kako to da su se srusili toliki Apachi istovremeno usled losih metereoloskih uslova i raznih kvarova. To ipak ne bih da komentarisem ali ako moze neko da objasni bilo bi lepo. Mozda nisu bili avioni uzrok pada tih letelica ali mozda nasa trupna PVO.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kibo on April 05, 2008, 09:27:53 pm
Inace, samo da kazem da sam na dan bombardovanja u stvari u vece bio kod pokojnog strica i posto je on ratni veteran poceli smo da komentarisemo. Onda su uvece negde od pola devet odjeknule te eksplozije tomahavka u Vucaku, stric je znao odmah o cemu se radi. Mi smo gledali samo izbezeknuti, bila mi u toj kuci, stric i strina, zatim brat od strica, baba, moja trudna supruga i ja. Kad je udarilo pokojnom stricu (covek bio cetiri meseca u Hrvatskoj) je samo zaigrala vilica i rekao je ma nije to nista, mozda kao nesto u Zelezari puklo. Onda me je izveo napolje i pokazao nebo, secam se svega kad sklopim oci. Vidim kako mi pokazuje nesto, ja nikako da ukapiram on mi kaze pa vidis kako se ono svetlucao kao zvezda a krece se. Ja gledam i kazem, ne vidim, onda on rukom mi usmeri pogled i ja vidim, prvo jedan pa drugi pa treci i tako redom. Necu nikad da zaboravim koliko je prozor, odnosno staklo koliko je se uvijalo neverovatno da nije ispalo. Ne mogu da verujem. Onda sam pokupio suprugu i nekako smo trcali kuci u toj trci srecem jednog rodjaka koji vice "Pocelo je" ja ga pitam kuda a on kaze pa kod mog pokojnog strica. Ja sam smatrao da sam u kuci sigurniji posto kuca velika i nova i podrum i garaza ukopani tako da smo nekoliko noci tamo proveli sve dok mi nije dojadilo. Otisao sam i legao sa suprugom u krevet i svaki put sam se prekrstio pre spavanja. Bilo je dosta gadjanja u rejonu Smedereva a culo se Boga mi i iz Beograda pa iz Bubanj Potoka. I tako svih onih 78 dana i noci ....

NEKA JE VECNA SLAVA PALIM JUNACIMA ZA OTADZBINU A TAKODJE I SVIM CIVILIMA!

P.S. Ne zelim da se secam vise!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: machak on April 06, 2008, 12:32:18 am
Quote
Kako je moguće pomešati ove dve stvari? Neva se kreće brzinom od 3 maha, a krstareća <1 maha.
@Bane:
Хехехе, па могуће је, то се ионако не разликује пуно када се циљеви прате визуелно, али срећа је што је невска ракета бржа од ракете С-2М. Вођени логиком да треба тући све што лети у ваздушном простору јер наша авијација углавном није летела, а када је летела то се по правилу најави ПВО јединицама у одређеној зони.
Quote
Napad na Golubovce i probijanje skloništa je bio čista sreća i ništa više. Jednostavno je konstrukcija popustila i bomba je prošla. Mi u principu imamo veoma mali broj podzemnih skloništa koja mogu da izdrže udare najnovije generacije bombi. Ovo je dokazano i u Iraku, gde je velika većina skloništa koje su gradile naše firme probijena.
Па ја баш мислим да није у питању чиста срећа него нешто прецизно планирано. Иначе, пробијени су сви капонири-армирано бетонска склоништа који су гађани. Чак се дешавало да се бомба, или ракета забије у под па да онда експлодира. Могао си да видиш пример у Зуцама где си служио војску  ;D ;).
Једино што у савременим условима има перспективу су објекти попут оног испод Голеша код Приштине, или Жељаве код Бихаћа. Швеђани доста користе тај концепт.

Quote
Inače, što se tiče našeg "delovanja" po Albaniji, bilo je nekoliko priči da smo artiljerijski i raketno greškom tukli po teritoriji pripada Albaniji, pa čak i da su neke naše jedinice u par navrata prelazile granicu kod Košara. Ovo se ponovo svodi na rekla-kazala.
То је истина и није се дешавало грешком. Ништа спектакуларно, једноставно се изводила одбрана од агресије са копна из Албаније.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on April 06, 2008, 02:24:48 am
Па ја баш мислим да није у питању чиста срећа него нешто прецизно планирано. Иначе, пробијени су сви капонири-армирано бетонска склоништа који су гађани. Чак се дешавало да се бомба, или ракета забије у под па да онда експлодира. Могао си да видиш пример у Зуцама где си служио војску  ;D ;).

Znam za Zuce, a i za borbeni položaj na Batajnici ;D
Za "sreću" me nisi razumeo... "Sreća" za NATO u toj priči je što su jednom bombom uništili gomilu aviona, a kako se to desilo, FF je opisao u jednom od prethodnih postova.

To verovatno niko i ne zna i ne priznaje a desilo se negde u podrucju Borce ili Vince. Coveku je zakazala radio stanica i nije mogao da se identifikuje, u sred bela dana nasi otvorili paljbu na njega jer su mislili da slucajno se NATO nije setio da stavi nasa obelezja, xe xe sta da kazem, jadnik se spasio katapultiranjem iz Orla.

Nije ništa čudno da PVO obori svoj avion, to se dešavalo u skoro svim modernim sukobima.
Neverovatno je da je J-22 oboren, pošto na nekoliko naših sajtova postoji spisak svih proizvedenih Orlova po evidencionim brojevima i njihovim sudbinama, a postoji i spisak naših gubitaka sa razlozima pada (npr. forum na www.airserbia.com (http://www.airserbia.com)). Ne postoji podatak da je Orao izgubljen u letu za vreme rata, osim u slučaju ppuk Živote Đurića, koji je poginuo na Orlu sa ev. brojem 25104 zahvaljujući najviše svojoj grešci i nesmotrenošću.

E sad interesantno je bilo da je prvo sto sam uocio nesto na nebu nesto sto se vidi da se zapalilo, kao mala loptica koja je letela i dalje ali je sve vise pocela da sija i na kraju je bila toliko jaka detonacija da se i moja kuca zatresla.

Iskusnije od mene će potvrditi, ali ovo može biti i da je raketi poslat signal za samodetoniranje, da se buster nije otkačio... Sve zavisi na kojoj je visini raketa bila.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: FF on April 06, 2008, 09:08:12 am
Bilo je aviona u tom ratu koji su stvarno bili talični. Npr. NJ-22 br. 25525 nalazio se u betonskom kaponiru kada je Mk-84 uletela unutra, i to kroz ventilacioni otvor na krovu! Kako je bomba padala ukoso, rikošetirala je pored samog aviona, probila bočni zid i prošla da samog ulaska u kaponir .
Nije eksplodirala. Avion ni taknut. I dan danas je u sastavu Vazduhoplovstva Vojske Srbije.

Isti avion je 2. dana rata bio na Ponikvama pripreman za borbeni let, kada se MiG-29 18110 (Tešanović) srušio prilikom pokušaja sletanja. Kako je APA već bila prikačena za avion, bilo je preksno da se odustaje, sačekalo se par minuta, jer se nije znalo u prvom mahu šta je grunulo pored piste (bila je noć). Ali ubrzo je avion poleteo na svoj prvi borbeni let i nakon 35min se vratio u jednom komadu. Da sam pilot, voleo bih da to bude moj avion.  :)

Još jednom - nikakvog bombardovanja Rinasa tokom 1999. nije bilo. Sa svim ozbiljnim sagovornicima na tu temu sam uvek dobijao negativan odgovor na postavljeno pitanje o tome, a tu je bilo itekako kompetentnih ljudi, od pilota do ljudi koji su bili na Rinasu u to vreme. Niko ne omalovažava ulogu naših pilota i njihovu hrabrost koju su iskazali u tom neravnopravnom sukobu, ali ovakve fiksacije koje su nastale kao produkt ratne propagande tog vremena samo stvaraju pogrešnu sliku o njihovoj ulozi u svemu tome, i pre ili kasnije će nam se to obiti o glavu. O pogibji živote Đurića se moglo pročitati i čuti svašta - od toga da se ranjenim Orlom zakucao u NATO avion, do toga da je oboren mitraljeskom vatrom od strane OVK. Hej - razmišlja li iko koja je verovatnoća oboriti avion koji leti brzinom od 800km/h po mrklom mraku iz mitraljeza!?

Ja iskazujem duboko poštovanje prema tim ljudima zbog svega što su uradili, a uradili su mnogo. Ali nemojmo praviti mitove od nečega što se nije desilo. Niti je Života Đurić bio kamikaza, niti su nad Tiranom leteli naši avioni, niti su piloti bili sretni i zadovoljni kako ih koriste u tome ratu - naprotiv, bili su itekako svesni pogubne taktike koju je diktirao vojni vrh, lošeg stanja aviona u kojima su leteli i snage i brojnosti neprijatelja. I ipak su sedali u te aparate i poletali svaki put kad im je naređeno. Svako izrulavanje na start bilo je podvig sam po sebi. Ajmo pričati o tome, a ove stvari nisu za ozbiljne ljude...



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kibo on April 06, 2008, 10:20:16 am
Bane, ovo za Orla, pa ne znam mozda je rodjak od moje supruge to pomesao, sta znam sta mu je pilot ispricao. Ali posto su kod mene u naselju bili vezisti procurela je i od njih takva informacija, bilo davno pa se i ne secam vise tacno a i ne verujem da bi tako nesto VJ javno objavljivala. Stvar je bila to sto je taj pilot bio u tako jadnom stanju kada ga je taj rodjak pokupio, valjda jadnik pao negde medju nege zbunove gde je bilo dosta trnja pa mozes da zamislis kako je izgledao. Dosta smo se tada nasmejali, znas kako je bilo pa eto kad cujes taku pricu onda te razveseli malo.

Sto se tice Neve, to sam video a i cuo sutra dan od vezista. Sta da kazem, u naselju je bilo nekih 200 vezista i mi smo takoreci bili centar u smederevskom rejonu za vezu. U blizini, ne nekih kilometar i po je bila jedna suma e to je bilo svuda PVO, isto tako po atarima. To nije ni cudo jer je to Sumadija, odnosno sam pocetak pa se tu ponabijali imali su dosta tih sumica da se sklone. Najvise mi zao onog momka koji je u 26. godini dao zivot za Otadzbinu, taj momak koji je poginuo na radaru petsto metara od moje kuce, bili ukopani odmah ispod igralista za fudbal a coveku koji tu ima u blizini kucu napukli zidovi i sva stakla koje je imao u kuci popucala, vrata izletala sa stokovima.

Da se vratim na Nevu, ne mogu oceniti koliko je bila daleka, ali bila je negde iznad Zelezare sto bi bilo nekih tri km vazdusnom linijom i ona se priblizavala pa je onda detonirala. Ali cudno jeste bilo da je prvo pozutela kao limun pa onda dim i zatim usijanje pa detonacija, ali meni nekako nemoguce da PVO raketa izazove onoliku detonaciju pa da se kuca zatrese. Odnosno garazna vrata. Gledao sam kad su nasi gadjali bombe, pogotovo to vece kada su leteli na kasarnu i isto tako na Zelezaru, pa bombe cini mi se nisu imale toliku detonaciju. A mozda i jesu, bilo je to odavno, u svakom slucaju je veoma moguce da je bila Neva. Evo zasto, pa lepo Neve su bile postavljene u kod sela Lipe kod Smedereva a ona je dosla tako negde iz tog pravca. Ma bilo je svasta, tako te iste noci je jedan avion proleteo negde izmedju moje kuce koja je na brdascu i onda sledi jos jedno brdasce. Secam se da sam taj avion samo video na blic toliko je bio brz a mislim da je bio nas. Nesto se secam oblika aviona, e sad meni se cini da je bio Harijer ili Galeb G 4. Ali to su bile sekunde i ne mogu da se setim

Ali se zato onog F-15 i te kako secam, gadjao je tada fabriku Zmaj na dan letnji Sv. Nikola, prilicno pred kraj rata i to u sred bela dana. Niko ga nije gadjao i gde bas da se nasadi iznad moje kuce. Avion se video kao na dlanu i gledao sam lepo kako aktivira raketu. Prvo crni dim, onda se videlo kako se otkacila i nestala odmah nakon manje od sekunde se cula i osetila detonacije. Bio sam sa suprugom na ulici bas ispred kuce, nisam stiga da kazem ne boj se ode na Sm... i nisam zavrsio kad je sve zadrhtalo. Zatim se odnekud pojavljuju dva F-16, odakle su oni stigli ne znam, verovatno pratnja za F-15, bili su takodje vrlo nisko. Mene je nerviralo zasto ovi iz sume ne tuku. Cekali su ih da se sklone od naselja i onda sam video koliko je PAT nemocan protiv F-16. Jedan je avion bio zastao za drugima, treci F-16 i vidim kako ovi nasi tuku i granata puca ma odmah ispod aviona. Ocajno jer se avion nije ni zaljuljao nit zatresao. Interesantna je bila komanda jednog kapetana koji je vikao na ove veziste: "Svi na svoja mesta!" Valjda je mislio da ce i nas da gadjaju. Mogli su posto je bio centar za obuku vezista a i centar za vezu. Inace, nedaleko od nas se nalazi jedno veliko selo, tu je bila komanda Smederevskog sreza i oni nisu bili gadja ma ni jednom. Ali je zato nama pred kraj rata, neke zadnje tri nedelje zivot zagorcao onaj NATO i to do maksimuma.

Samo da napomenem da je malte ne sve sto je bilo sposobno, pa tako i moj pokojni stric, bilo mobilisano odmah drugi ili treci dan posle pocetka rata. Imam jednog rodjaka, bio na PAT-u u Maloj Krsni, takodje veteran iz Hrvatske. Interesantno je bilo da su bas najvise mobilisali te veterane a ljudi bili vec u godinama. Takodje mogu da kazem i to informacija iz vise izvora. U Maloj Krsni je bio jedan dobrovoljac, bivsi oficir iz VRS koji je navodno svojevremeno oborio onaj francuski Miraz iznad Sarajeva. Kazu da je bio tu kao strucnja za sisteme Strela, ipak necu da imenujem.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on April 06, 2008, 12:04:19 pm
O pogibji živote Đurića se moglo pročitati i čuti svašta - od toga da se ranjenim Orlom zakucao u NATO avion, do toga da je oboren mitraljeskom vatrom od strane OVK. Hej - razmišlja li iko koja je verovatnoća oboriti avion koji leti brzinom od 800km/h po mrklom mraku iz mitraljeza!?

To iskren da budem ni meni nije jasno. Razumem donekle da nije baš svejedno šta će se reći u tom trenutku, ali priče o kamikaze letu ili mitraljezu su stvarno neozbiljne. Pa šta ako je relativno iskustan pilot kao ppuk Đurić pogrešno procenio situaciju u brišućem letu? Pa svi smo ljudi, normalno je da grešimo. Svaka njemu čast što je uopšte imao hrabrosti da na avionu poput J-22 uzleti na zadatak! Da ih je "uhvatio" makar jedan neprijateljski avion velika je verovatnoća da bi svi nastradali.

Bane, ovo za Orla, pa ne znam mozda je rodjak od moje supruge to pomesao, sta znam sta mu je pilot ispricao. Ali posto su kod mene u naselju bili vezisti procurela je i od njih takva informacija, bilo davno pa se i ne secam vise tacno a i ne verujem da bi tako nesto VJ javno objavljivala.

Ako ti nije teško, raspitaj se.
Inače na sajtu http://www.ejection-history.org.uk/Country-By-Country/Serbia_Montenegro.htm (http://www.ejection-history.org.uk/Country-By-Country/Serbia_Montenegro.htm) postoji spisak naših pilota koji su se katapultirali iz aviona. Listu dopunjavaju i ispravljaju naši ljudi.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: FF on April 06, 2008, 03:57:16 pm
Ne postoji zvaničan izveštaj o uzroku gubitka J-22 ev. br. 25104 u kome je poginuo Života Đurić. Nezvanična informacija koja je najverovatnija je udar u brdo. Noć, nizak profil leta u radarskoj sjeni, brdovit teren, velika brzina => vrlo moguće da je u pitanju loša procena i manjak sreće. Mogući su i neki drugi uzroci, ali sve ovo što se može pročitati po raznim internet sajtovima, tabloidima i iz pera nadri-novinara je samo vređanje njegovog lika i dela.

Evo sad sam proguglao 5 sekundi i iz prve samu uboo:

"Lieutenant Colonel Zivota Duric, Bravery Medal and promotion to higher rank. He was killed in combat when he tried to ram enemy aircraft with his badly damaged J-22 Orao".
http://en.wikipedia.org/wiki/Air_Force_of_the_Federal_Republic_of_Yugoslavia_/_Serbia_and_Montenegro (http://en.wikipedia.org/wiki/Air_Force_of_the_Federal_Republic_of_Yugoslavia_/_Serbia_and_Montenegro)

I šta reći...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on April 06, 2008, 04:12:00 pm
Imaš na forumu ranije pominjanog sajta AirSerbia raspravu na tu temu, gde je tačno opisana akcija njegove grupe i naoružanje koje je nosio od strane jednog pilota J-22. Pitanje je samo da li je bomba koju je odbacio načinila neku štetu na njegovom aparatu, pošto je relativno brzo posle odbacivanja pao. Udar o zemlju je bio pod izuzetno malim uglom.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: FF on April 06, 2008, 04:25:39 pm
Ja sam služio vojsku u 98.ab i mnogo puta sam bio u prostorijama 241.lbae. Ima na panou na zidu, na ulazu s leve strane, Životina slika, biografija i nekoliko kratkih tekstova iz novina o tragediji. Ali niko nije bio voljan da priča o tome...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nenad on August 23, 2008, 02:29:55 am
http://www.youtube.com/watch?v=fV2h4F1OglE


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on September 24, 2008, 01:26:04 pm
Sinoć na History (pravom, ne ovom viasat) bila emisija "Dogfights" sa temom noćne borbe. Vezano za ovu temu :

Tokom 24. marta su oborena 2 MIG29. Bile su izjave pilota SAD kao i kompjuterski odrađena borba. Sve u svemu prvi je oboren vrlo lako. Kao da nije ni skontao da ga gađaju. Drugi naš pilot izbegao je dve rakete i pogođen je tek trećom uz konstataciju amera da je dosta morao da manevrise tokom borbe da bi dosao u poziciju da ga obori. I jedna zanimljivost prve dve rakete koje je ispucao umalo nisu pogodile F-117 koji amer nije ni video na svom radaru da je u blizini.

Ako je neko ko bolje poznaje ovo gledao nek dopuni ako sam nešto propustio.

Ono sto mene zanima je kako onaj prvi nije video da ga gađaju. Jel MIG29 ima radar ? Kakva mu je odbrana od raketa ispaljenih na njega ? Malo mi je to nejasno pa da proverim o čemu se radi.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Dreadnought on September 24, 2008, 01:42:54 pm

Ono sto mene zanima je kako onaj prvi nije video da ga gađaju. Jel MIG29 ima radar ? Kakva mu je odbrana od raketa ispaljenih na njega ? Malo mi je to nejasno pa da proverim o čemu se radi.

Mig 29 ima radar ali koliko mene sećanje služi ,neki od naših migova su imali neispravne radare a mislim da je baš to taj slučaj tj. daje pilot poleteo bez radara u avionu.Bolje upućeni će znati da ti daju detaljniju informaciju(Dal je to bio major Arizanov ili neko drugi).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Sailor on September 24, 2008, 01:52:37 pm
Quote
Ono sto mene zanima je kako onaj prvi nije video da ga gađaju. Jel MIG29 ima radar ? Kakva mu je odbrana od raketa ispaljenih na njega ? Malo mi je to nejasno pa da proverim o čemu se radi.

          Онај први је био Иљо Аризанов оборен изнад Косова, то је био једини југословенски авион који је покушао да брани јужну српску покрајину, док су други били на другим стратешким тачкама одбране.Аризанов је погођен али је преживио и послије вишеденевног пјешачења успио је да се пробије до приштинског аеродрома.Амери су на филму приказали да је авион експлодирао приликом погодка што није тачно јер се Аризанов катапултирао пошто је његов авион погођен.

           Лицемјерно је од амера што уопште тај маскар 100 против једног називају борбом.Јуначки је од наших пилота што су опште полетјели да покушају немогуће у авионима којима су отказивали системи још у лету према непријатељу.Послије скоро деценије ембарга на увоз резервних дјелова за авионе и војску уопште, година економских санкција у којима је хиљаде становника доведено до руба егзистенције нападнута је земља која је у томе тренутку била на рубу егзистенције, а војска на граници оперативности.

               Американци приказују ту борбу као један на један, док је однос снага био стоструко у томе тренутку у корист агресора.Наши авиони су били на нишану много прије него су постали свјесни непријатеља који их гађа.Амерички F-15 који су учествовали у првом нападу имали су у нашем ваздушном простру још много "сабараће" који су у томе тренутку такође на нишану имали та четри наша ловца, и једноставно нијесу могли омашити.

                 Ако се масакр може назвати борбом онда је и то била борба...

          


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vathra on September 24, 2008, 03:15:17 pm
Našim migovima je tad bio istekao resurs, što znači da iako su bili ispravni pre poletanja, uglavnom bi im se nešto pokvarilo u toku leta. Za to, osim generalnog remonta, nema leka.

Što se tiče odnosa u borbi, stvar je kompleksna (pod uslovom da sve radi kako treba):
- na malim daljinama, zahvaljujući boljim manevarskim sposobnostima, odličnim IC navođenim raketama i topu, u borbi 1-1 MiG-29 nije bio lošiji od NATO lovaca
- na većim daljinama, naši MiGovi su imali na raspolaganju rakete R-27, za koje je bilo neophodno da se cilj osvetljava radarom za vreme leta rakete. NATO avioni su imali protivradarske rakete i aktivno navođene radarske rakete AMRAAM. To im je omogućavalo da opale rakete i sklone se, dok je naš avion morao da leti ka njima, jer ukoliko bi skrenuo, raketa bi izgubila zahvat cilja. Na većim daljinama, NATO je imao apsolutnu premoć, čak i u borbi sa manje aviona.

Izjave naših pilota i događaji ovo potvrđuju: čim bi naši krenuli na nekog, avioni ispred bi bežali, a gađali bi ih iz daljine. Major Radosavljević je oboren kad je išao ka neprijateljskim avionima, moguće dok ih je nišanio.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nenad on September 24, 2008, 03:30:59 pm
 Bravo za Sailora! Kao sto je rekao "ako masakr..."! Bili su jaci i brojniji! Svaka cast tim pilotima za hrabrost! A one americke devojcice mogu samo da im zavide na tome! Bruka za njih sto prepricavaju te "borbe" kao da smo bili ravnopravni sa njima, a ne da je odnos bio cak i 1:100! Cak i tako malobrojni i sa avionima u katastrofa stanju nisu se obrukali, cak naprotiv!
 Jedino sto oni mogu to je da mastaju na takvom moralu i hrabrosti koji su imali nasi piloti!
 Gledam onaj "pentagon" kanal...bruka! Kao neki glupi americki filmovi, tj. pros.....nje! Sta reci...devojcice, da ne kazem ono drugo! ;)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Zaslon on September 24, 2008, 08:40:23 pm
Evo dela pomenute emisije sa "History" koja se odnosi na 1999. Ima 12mb! Pogledajte pa recite, čista propaganda, glupost .... jer ako je ovo oko F-117 istina onda džaba im sva tehnika! Kao u filmovima, ccccc ... ameri k'o ameri .... jedino interesantno kad se "Dozer" malo, na momenat "naježio" od pomisli šta sledi ako naš "smota" mašinu, izbegne i treću raketu i uđe mu u rep.
 
http://rapidshare.com/files/60959011/dogfight_24_mart.wmv


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: SKYLARK on October 02, 2008, 08:47:29 pm
Nikad necu zaboraviti i uvek im to nabijam na nos.
Bio sam treci osnovne a moj mali buraz predskolsko. Sedimo veceramo, sumrak, zveknu mamu joj...... negde oko ponikava, a ja sto bi rekli pod samim brdom. Zastade mi zalogaj u grlu, a buraz poce da place, i sad se najezim kad se setim. Majka se pravi ladna kao "nije to nista, nema sta da se desi" a cale im psuje majku i odlazi na granicu(bio je komandir u to vreme) da vidi sta se desava. Tada sam i odlucio da jedino sto u zivotu zelim je da im vratim, ali ne kukavicki, ubijajuci decu kao sto su radili oni.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: SKYLARK on October 02, 2008, 08:52:01 pm
Quote
na većim daljinama, naši MiGovi su imali na raspolaganju rakete R-27, za koje je bilo neophodno da se cilj osvetljava radarom za vreme leta rakete. NATO avioni su imali protivradarske rakete i aktivno navođene radarske rakete AMRAAM
U pravu si donekle, ali MiG 29 ima na raspolaganju i raketu R77 koja je raketa srednjeg dometa isto kao i AMRAAM, radarski je navodjena ali nije potrebno da se prati, jer raketa ima svoj radar koji zakljucava metu po ispaljenju.

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: staywhite on October 02, 2008, 09:49:10 pm
NEKA JE VEČNA SLAVA SVIM STRADALIM BRANIOCIMA I CIVILIMA NAŠE OTADžBINE!!!
ZAUVEK NAM OSTAJETE U MISLIMA I SRCIMA!!!

da :( neka Bog da nima tamo mir  :'(


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dexy on October 03, 2008, 01:06:54 am
U pravu si donekle, ali MiG 29 ima na raspolaganju i raketu R77 koja je raketa srednjeg dometa isto kao i AMRAAM, radarski je navodjena ali nije potrebno da se prati, jer raketa ima svoj radar koji zakljucava metu po ispaljenju.
Ali mi nismo tada imali te rakete, kao sto ih nemamo ni danas, niti su nasi migovi mogli da ih nose i ispaljuju tada sve i da smo ih imali.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: SKYLARK on October 03, 2008, 03:16:32 am
Te podatke nemam, ali mi nije jasno zasto mislis da nisu mogli da ih ispaljuju i da smo ih imali (zanemari brojcanu nadmoc ili ako mislis na pokvarene radare)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dexy on October 03, 2008, 01:57:30 pm
Mislim na to da nisu bili tehnicki osposobljeni da ih nose, ne mislim na pokvarene radare.  Mislim da je tek verzija MiG-29S bila osposobljena za nosenje ove rakete. Stari sistem za upravljanje vatre ne bi ni prepoznao raketu cak i kada bi je stavili i ne bi znao da je ispali niti da je kontrolise.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: SKYLARK on October 03, 2008, 02:56:04 pm
MiG-29A moze da nosi R77


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dexy on October 03, 2008, 03:29:14 pm
Mozda bi mogao da potkrepis tu tvrdnju necim, ja i dalje tvrdim da ne moze, iz razloga koje sam ti naveo. SUV i pre svega radar nisu kompatibilni sa ovom raketom. To je kao da na svoj komp koji ima winXP stavis neku novu TV kartu, bez drajvera ne mozes da je koristis, malo neodgovarajuce poredjenje, ali priblizno opisuje problem.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: SKYLARK on October 03, 2008, 03:37:32 pm
Evo recimo ovaj sajt http://aeroweb.lucia.it/~junap95/fighters/mig29.htm (http://aeroweb.lucia.it/~junap95/fighters/mig29.htm)
ako oni lazu lazem i ja. Ovde kaze da sve verzije nose 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: SKYLARK on October 03, 2008, 03:40:14 pm
evo i ovaj http://www.militaryfactory.com/aircraft/detail.asp?aircraft_id=30 (http://www.militaryfactory.com/aircraft/detail.asp?aircraft_id=30)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dexy on October 03, 2008, 03:49:08 pm
Ne lazu samo nisu napisali koju verziju MiG-29 opisuju. Svaka verzija je razlicita, neke cak i po strukturi i unutrasnjim rezervoarima, motorima, radarima, elektronskoj opremi itd.... Sve ovo odredjuje sta avion moze a sta ne. U nasem slucaju, raketu R-77 moze da nosi tek verzija "S" i sve verzije posle nje, kao sto neke rakete za napad na ciljeve na zemlji ne moze da nosi ni "S" vec tek neke verzije posle nje, iako na linku koji si dao kaze da moze da nosi vecinu vodjenih bombi i raketa u inventaru ruske vojske, to ipak nije tacno, sto je i logicno.
Evo nekih linkova koje ti mogu dati, a koji detaljnije opisuju razvoj ovog aviona u smislu modernizacije i povecanja arsenala koji moze da nosi i lansira:

http://www.scramble.nl/wiki/index.php?title=Mikoyan_Gurevich_MiG-29

http://www.absoluteastronomy.com/topics/Mikoyan_MiG-29


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: FF on October 03, 2008, 03:59:09 pm
MiG-29A (Izdelenye 9.12A) je eksportna varijanta bazne verzije Izdelenye 9.12, namenjena zemljama koje su tradicionalno naginjale istočnom bloku. Niti bazna varijanata, niti exportna koja je osiromašena u svemu, nisu nikada mogle da nose R77, jer je ta raketa uvedena kasnije nego što je MiG-29A uveden u naoružanje. MiG-29A je lovački avion u rangu F-16A (Block 15) koje je uglavnom povučen iz upotrebe pre 15-20 godina.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: SKYLARK on October 03, 2008, 05:15:29 pm
OK ja se onda izvinjavam. Spoljne razlike prepoznajem kod verzija ali nisam znao za ovu raketu. Onda su na sajtovima koje sam dao pogresili jer su dali sliku nemackog MiG29A i pritom generalizovali sve vezano za ovaj avion.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: SKYLARK on October 03, 2008, 06:18:32 pm
Pa to bi onda doslo da su rusi sami sebi uskakali u stomak prodavajuci "osiromasene" verzije. Poenta je da se ameri hvale kako je lako oboriti MiG29 jer se nikadnisu susreli sa verzijom koja moze da im odgovori, a tostvara negativnu propagandu i oznacava F-15(na primer) za nepobediv.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: DEMON on March 23, 2009, 07:02:08 pm
  23.03.2009.

  Поводом обележавања 24. марта – Дана сећања на погинуле у НАТО бомбардовању, министар одбране Драган Шутановац положиће сутра у 12 часова, венац на Спомен-обележје палим припадницима РВиПВО у одбрани отаџбине 1999. године (Команда ВиПВО, Главна број 1, Земун).

Полагању венца присуствоваће начелник Генералштаба Војске Србије генерал-потпуковник Милоје Милетић и генерал-потпуковник Драган Катанић командант Ваздухопловства и ПВО.

  Извор: Сајт Војске Србије


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: DEMON on March 24, 2009, 04:30:13 pm
  24.03.2009.

  Поводом обележавања десет година од НАТО бомбардовања наше земље, данас су на Спомен обележје испред Команде Вaздухопловства и ПВО у Земуну у име Владе Србије венац положили министар одбране Драган Шутановац, начелник Генералштаба ВС генерал-потпуковник Милоје Милетић и командант Ваздухопловства и ПВО генерал-потпуковник Драган Катанић. На спомен обележје испред Команде у Земуну венце су положиле породице и родбина погинулих припадника В и ПВО и бројне делегације локалне власти.

После одавања поште погинулим припадницима В и ПВО, министар одбране Драган Шутановац је изјавио да су односи Србије и НАТО последњих десет година отежавани због сећања на агресију започету 24. марта 1999. године.

- Нама никакве сумње да су наши односи ових десет година обележени сећањем на 24. март 1999. године. Сваки пут то је отежавало односе Србије с Натом, а сада имамо још једну отежавајућу околност а то су активности Кфора у мисији коју су они назвали “обучавање и опремање косовских снага безбедности”. Кад кажем да имамо најлошије односе с Натом од свих земаља у Европи треба да будем врло прецизан и да кажем да смо једина земља која, и поред тога што је Србија чланица Партнерства за мир, још није отворила своју канцеларију у Бриселу. Очекујем да то урадимо ове године, рекао је министар Шутановац.

Министар је рекао да у оквиру Партнерства за мир постоје различити капацитети које наша земља и војска могу да црпе и да је то циљ.

- У томе нас не спречава ни одлука о војној неутралности. То је одлука која констатује фактичко стање, али и Аустрија и Шведска су војно неутралне земље, па немају никакав проблем с Натом, нити их неко из Натоа због тога прозива. Војна неутралност је de facto стање, а билатерална и мултилатерална сарадња је нешто друго. Постоје многи облици за сарадњу која је обострано корисна, пре свега мислим на сарадњу на Косову и Метохији која је изражена, без обзира на нову мисију Кфора, рекао је министар.

На питање о разрушеним зградама Минситарства одбране у центру Београда, он је рекао да са тимом у Министарству ради на предлогу измештања државних институиција у Београду.

 - Министарство одбране се налази на 11 локација, што је непотрено јер код ВМА можемо направити зграду у коју бисмо изместили целокупно Министарство одбране и Генералштаб, наравно све зависи од развоја економске кризе.

На спомен обележје страдалим током Нато бомбардовања у Топчидеру венац је положила делегација Војске Србије на челу са замеником начелника Генералштаба ВС генерал-потпуковником Младеном Ћирковићем.

  Дан сећања на погинуле у Нато бомбардовању 1999.године обележен је данас у свим јединицама Копнене војске     полагањем венаца на спомен-обележја и организацијом комеморативних скупова. Командант Копнене војске генерал-  потпуковник Љубиша Диковић положио је венце на спомен-обележје у касарни “Стефан Немања“ у Рашкој.

Припадници Копнене војске из гарнизона Ниш присуствовали су Дану сећања у нишкој касарни “Мија Станимировић, где се присутнима обратио начелник штаба Копнене војске бригадни генерал Војин Јондић.

Представници Копнене војске присуствовали су комеморативним скуповима на државном нивоу у Нишу, Алексинцу, Варварину и Грделичкој клисури. На спомен обележје у центру Ниша венце су положили министар за дијаспору Срђан Срећковић, представници града Ниша, Војске Србије, полиције, Нишавског округа, градских општина и многобројни грађани. Делегација нишког војног аеродрома положила је венце на споменик палим ваздухопловцима.

Десет година од Нато бомбардовања обележено је данас и у 250. ракетној бригади ПВО, јединици која је за ратне заслуге одликована Орденом народног хероја. Командант, бригадни генерал Миодраг Гордић, положио је, са члановима породица погинулих припадника једнице, венце на спомен обележје. Генерал Гордић је говорећи на скупу подсетио окупљене да је за 78 дана бомбардовања 28 припадника 250. ракетне бригаде изгубило живот.
У Новом Саду одржан је комеморативни скуп у касарни “Југовићево” и положени су венци на спомен обележје петорици  припадника некадашњег 240. самоходног ракетног пука ПВО погинулих током агресије 1999. године.

Венце и цвеће на спомен обележје погинулим припадницима ПВО положили су делегација Конене Војске и Прве бригаде Копнене војске на челу са бригадним генералом Ђокицом Петровићем, председник скупштине града Новог Сада Александар Јовановић, делегације 240. самоходног ракетног дивизиона ПВО, резервних војних старешина Војводине и Новог Сада, удружења пензионисаних пилота и падобранаца и присутни грађани.
  Представници Министарства одбране и Војске Србије данас су положили венце и на остала спомен обележја широм  земље подигнута у знак сећања на жртве Нато бомбардовања 1999. године.

  Извор: Сајт Војске Србије


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Asunsion on March 25, 2009, 02:03:23 pm
Пре свега погинулим 1999 треба одати почаст, Бог да их
има пред Очима, а њихова слава да нам не иде од очију.

Пријатељи, жао ми је што ево 10 година од тих дана, има
још оних који о делима наших јунака говоре као о лудилу.
Јер како другачије схватити причу о ф117 и ф16. Па треба
бар за тај један дан, ако ништа, ћутати о томе.

Читам како се наддоказујете за Тирану и како помињете
Тузлу. Рећићу вам само да што се тиче Тиране немам
појма, али за Тузлу имам "дојаву" од човека-пилота-другара
који је у том нападу учествовао. Стицајем околности упознао
сам и очевидку тог догађаја и ту бих стао - докази?
Како год хоћете.
Што се тиче ефекта наших Миг-21, 29, итд... има приче.
Што се тиче оборених авиона НАТО, ја не знам нашта то личи
и какве су то игре, али лично знам (учесник сам) и познајем
пуно људи који ће на ту тему развући лице у кисели осмех.
Својевремено је онај Павковић поменуо 68 палих и доказаних
само код нас, али ето - нема везе.
Поменуо бих и Золтана Данија, сада када су га избацили са
посла, дојучерашње "колеге" плету мреже око њега (са дозволом
наравно), па ми се лажним чине све оне "почасти" што се
нашима погинулима као "одају". Изгледа да је политика за неке
још увек важнија од проливене најчистије крви за ову земљу.

Неће бити тако. Молимо Бога да удоми погинуле у Небеској Србији
за коју су живот дали.

Извините на једу и надам се да понека жаока у писму није
схваћена злонамерно.

Ах ђаво однео јед, замало да не поменем.

Треба се увек сетити и свих оних људи по свету, што су нам
давали подршку на разним скуповима.

Не треба никада заборавити ни Лукашенка. Сви они који су били
сведоци његовог спектакуларног доласка на Сурчин у сред рата,
никада неће заборавити да је он човек срца меког као маслац и
оних ствари већих од планина. Замало да ми будемо опаснији од
НАТО тада. Лукашенко може да прича о теби ко шта хоће, ти си
нам свима показао шта значи пријатељ. Исто важи и за многе за
које ће тек време показати ко су у ствари били.

Хвала вам пријатељи, можда ми нисмо били достојни тога свега,
али ви сте били достојни без сумље.

Поздрав и Вечна им Слава!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: SKYLARK on April 08, 2009, 06:39:43 pm
Tragajuci za podacima o nasim pilotima tokom Drugog svtetskog rata naisao sam na ovu, pomalo sumnjivu stranu o kojoj do sada nikada nije bilo ni reci, ali ipak pogledajte.

http://jpgleize.club.fr/aces/modyouy.htm


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dexy on April 08, 2009, 07:15:54 pm
Nije sumnjiva, vec na zalost potpuno netacna. Mislim da je samo jedan nas pilot uspeo da lasnira raketu, ali je morao da iskoci pre nego je video rezultat, tako da ne zna da li je ostvario pogodak.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Zaslon on April 08, 2009, 08:19:51 pm
@Skylark

Dexy je potpuno u pravu kad kaže da je ovaj "tvoj" link POTPUNO NETAČAN. Mada i dexy malo greši - ni jedan naš pilot nije uspeo da lansira ni jednu raketu na neki protivnički avion 1999.godine. Slovom i brojem - ni jedan.   


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dexy on April 08, 2009, 08:49:06 pm
Pisalo se dosta u stampi da je major Nikolic uspeo da lansira raketu pre nego je oboren, ali da je iskocio pre nego je video rezultat, a isto tako je u jednom intervjuu na nekoj televiziji Grof rekao da je bio jedan slucaj lansiranja ali bez potvrdjenih rezultata. moguce da su novinari malo zacinili pricu sa ovim lansiranjem kako bi zagolicali mastu citaoca, da li je pogodila ili ne...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: SKYLARK on April 08, 2009, 08:53:50 pm
Sasvim logicno, samo mi nije jasno kome je onako nesto palo na pamet. Ni Peric ni Arizanov nisu pominjali nikakvo lansiranje a kamo li obaranje, a sa druge strane nisu imali ni sa cim, ali opet moje je da vas pitam


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vathra on April 08, 2009, 08:58:01 pm
U člancima u novinama je pisalo da su nešto pokušali da lansiraju...
U svakom slučaju, i da su nešto lansirali, zbog daljine sa koje je vođena borba, NATO-vci su mogli da opale AMRAAM ili neku PRR na naš MiG i da se sklone, dok je on mogao da opali R-27 i da nastavi da leti pravo u susret raketi. Pošto bi naš avion bio pogođen ili primoran da skrene pre nego što njegova raketa pogodi cilj, jasno je da nisu imali šanse na pogodak.

Zaslon,
Da li je Radosavljević stigao da lansira raketu? On je valjda išao ka protivniku kad je pogođen. Ne znam da li se na snimcima olupine aviona vide R-27.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Zaslon on April 08, 2009, 10:17:49 pm
@vathra

Ne znam koliko si gledao emisije u kojima se pojavljivao Perić koji je zajedno sa pokojnim Radosavljevićem bio na tom zadatku 26.marta, u kojima on do tančina opisuje sve ono što se dešavalo od poletanja pa do iskakanja. Periću je "crk'o" radar kao i SPO, a Zoranu je bio ispravan SPO ali ne i radar. Tako da sigurno ni on nije ništa ispalio. Mislim da na slikama njihovih srušenih aviona "stoje" sve rakete na broju.
 
Po pričama samih učesnika, pilota 29-tki kao i drugih pilota, njihovih kolega može se sa 100% sigurnsti reći da ništa nisu lansirali.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on April 08, 2009, 10:53:20 pm
Zaslon je u pravu - po danas dostupnim informacijama nijedna raketa nije lansirana. S druge strane, 1999. i 2000. godine je bilo priče, kao što je Dexy rekao, da se jedno lansiranje desilo od strane Nikolića (http://www.ilustrovana.com/1997-2000/2099/peti.htm).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Zaslon on April 08, 2009, 11:36:03 pm
Eeee pusta ratna propaganda ... a kad se setim da sam verovao u sve to ili je jedan deo mene želelo da veruje a opet zdrav razum ... al' džaba, pre ili kasnije sve se sazna!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on April 09, 2009, 06:57:30 am
Šta je lansiranje ?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 09, 2009, 07:09:33 am
Šta je lansiranje ?

Lansiranje iliti ispaljivanje rakete VV.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on April 09, 2009, 10:57:03 am
Onda je onaj film sa history o borbi prvog dana totalno netačan.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: SKYLARK on April 09, 2009, 04:29:22 pm
Zasto bi bio netacan. Arizanov je sam rekao da je se ta borba manje vise poklapa uz mozda malo americke sminke.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on April 09, 2009, 05:58:01 pm
Moram ponovo pogledati film onda. Meni je ostalo u sećanju da je naš avion ispalio raketu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: DEMON on April 16, 2009, 10:35:50 am
  16.04.2009.

  Поводом десетогодишњице погибије припадника 78.моторизоване бригаде у селу Рељан у општини Прешево, породице погинулих и припадници Четврте бригаде Копнене војске, положили су венце на спомен обележје.
[attachment=1]

  Извор: Сајт Војске Србије


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Dreadnought on May 04, 2009, 03:51:01 pm
04/05/2009

[attachment=1]
Milenko Pavlović

Valjevo – U Batajnici, Valjevu i selu Gornje Crniljevo, kod Osečine, danas je obeležena desetogodišnjica pogibije pilota Milenka Pavlovića (https://www.paluba.info/smf/licnosti/milenko-pavlovic/), koji je 1999. stradao nad Valjevom u sukobu sa pilotima NATO avijacije.

Najpre su u 12.04 borbeni „migovi 29” iz 204. Avijacijske baze iz Batajnice nadleteti Valjevo i Osečinu u znak sećanja na nekadašnjeg komandanta te jedinice, heroja Milenka Pavlovića.

Potom su venci i cveće položeni na spomenik pilotu Pavloviću u Valjevu, a pola sata kasnije i na spomen obeležje u selu Bujačić, gde su pali ostaci njegovog „miga 29”.

U valjevkom Domu kulture izveden je program pod nazivom „Plava linija života” uz učešće glumaca Nele Mihailović, Nenada Jezdića, Katarine Vićentijević, Angeline Lukić i Igora Ilića u režiji Petra Stanojlovića. O herojstvu je besedio književnik Radovan Beli Marković.

Obeležavanje desetogodišnjice pogibije pilota Pavlovića okončano je programom u njegovom rodnom selu Gornje Crniljevo, kod Osečine, u memorijalnom kompleksu podignutom posle njegove pogibije.

Milenko Pavlović je 4. maja 1999. sam odlučio da poleti umesto mlađeg kolege i nad Valjevom se upusti u neravnopravnu borbu sa eskadrilom NATO aviona, koji su bombardovali „Krušik”.

Njegov „mig 29” bio je pogođen sa dva projektila, a Pavlović je poginuo.

Izvor: Beta


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: DEMON on May 04, 2009, 06:16:12 pm
  Хероји никада не умиру!!! Нека му је вечна слава и велико хвала за све.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Dreadnought on May 06, 2009, 03:37:17 pm
06/05/2009
Beograd– Povodom desetogodišnjice od bombardovanja kineske ambasade u Beogradu tokom NATO agresije, gradonačelnik Beograda Dragan Đilas i ambasador Narodne Republike Kine Vei Đinghua sutra će otkriti spomen-ploču na mestu bombardovanja ambasade, saopštila je Gradska uprava.

Zgradu kinseke ambasade, u Novom Beogradu, 7. maja 1999. godine u 23:45 časova pogodila su tri projektila NATO-a.

U napadu je poginulo troje kineskih državljana, a 20 je teže i lakše povređeno.

Inicijativa da se obeleži mesto gde se nekada nalazila ambasada NR Kine potekla je od Ministarstva spoljnih poslova Srbije.

Spomen-ploča je rad akademskog vajara Nikole - Kolje Milunovića, a izrađena je sredstvima iz budžeta grada Beograda, na predlog skupštinske Komisije za spomenike i nazive ulica i trgova.

Otkivanju spomen-ploče će prisustvovati državni sekretar Ministarstva spoljnih poslova Stanimir Vukićević, navedeno je u saopštenju.

Izvor: Tanjug


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: duje on May 06, 2009, 06:40:20 pm
06/05/2009
Beograd– Povodom desetogodišnjice od bombardovanja kineske ambasade u Beogradu tokom NATO agresije, gradonačelnik Beograda Dragan Đilas i ambasador Narodne Republike Kine Vei Đinghua sutra će otkriti spomen-ploču na mestu bombardovanja ambasade, saopštila je Gradska uprava.

Zgradu kinseke ambasade, u Novom Beogradu, 7. maja 1999. godine u 23:45 časova pogodila su tri projektila NATO-a.

U napadu je poginulo troje kineskih državljana, a 20 je teže i lakše povređeno.

Inicijativa da se obeleži mesto gde se nekada nalazila ambasada NR Kine potekla je od Ministarstva spoljnih poslova Srbije.

Spomen-ploča je rad akademskog vajara Nikole - Kolje Milunovića, a izrađena je sredstvima iz budžeta grada Beograda, na predlog skupštinske Komisije za spomenike i nazive ulica i trgova.

Otkivanju spomen-ploče će prisustvovati državni sekretar Ministarstva spoljnih poslova Stanimir Vukićević, navedeno je u saopštenju.

Izvor: Tanjug
Sve mi se čini, da to nije bila "grška" (mislim gađanje ambasade). Teško je vjerovati u slučajnost.
Pozdrav
Duje


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vathra on May 06, 2009, 07:51:41 pm
I tako ona zgradurina stoji već deset godina, a kinezi rasuti po celom Beogradu... (ambasada i konzularno su im odvojeni)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bane on May 07, 2009, 03:47:48 pm
Sve mi se čini, da to nije bila "grška" (mislim gađanje ambasade). Teško je vjerovati u slučajnost.

Naravno da nije bila greška.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Dreadnought on June 01, 2009, 02:44:58 pm
01.06.2009
Pančevo – Polaganjem venaca, paljenjem sveća i parastosom, na spomen-obeležju Čukarica kod Omoljice u blizini Pančeva odata je pošta generalu PVO Ljubiši Veličkoviću, pukovniku Božidaru Pejčiću i majoru Svetomiru Trifunoviću koji su na današnji dan pre 10 godina poginuli u NATO bombardovanju.

Vence su položili gradonačelnica Pančeva Vesna Martinović, predstavnici Vojske Srbije i Udruženja invalida rata i Saveza boraca iz Omoljice koji su podigli spomenik u čast trojice hrabrih srpskih oficira pilota.

Izvor: Tanjug


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nenad on June 12, 2009, 02:10:38 pm
http://www.youtube.com/watch?v=A01j0eRCztM

http://www.youtube.com/watch?v=BZae6USSUrU


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nele on December 13, 2009, 10:49:31 pm
Dokumentarni film o ppuk. Životi Đuriću, komandantu 241. Lovačko-bombarderske avijacijske eskadrile RViPVO VJ.

autor: Emil Milojević
trajanje: 40 min
proizvodnja: RTV Kanal M

http://www.mihajlovic.rs/rtv/produkcija.html

http://www.youtube.com/watch?v=sHx8AmVBFes


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 24, 2010, 02:22:58 pm
Godišnjica NATO agresije na SRJ

24. mart 2010.

Beograd - Danas se obeležava jedanaesta godišnjica od početka
78-dnevne vazdušne intervencije NATO snaga protiv SRJ, nakon
neuspeha mirovnih pregovora u Rambujeu.


[attachment=1]

Polaganjem venava i odavanjem pošte žrtvama NATO intervencije, širom zemlje obeležena je 11. godišnjica od početka bombardovanja. Ministar odbrane Dragan Šutanovac položio je vence na spomenik pilotu Milenku Pavloviću i žrtvama iz Kolubarskog okruga u Valjevu.

Pored ministra Šutanovca, vence su položili i načelnik Generalštaba Vojske Srbije Miloje Miletić, komandant RV i PVO brigadni general Ranko Živak, delegacije Kolubarskog okruga i opština valjevskog kraja, porodice poginulih, pripadnici MUP-a Srbije i Srpske pravoslavne crkve. 

Takođe, došlo je do toga da se Srbija našla u situaciji da bude neprijatelj svojim saveznicima iz Prvog i Drugog svetskog rata, dodao je Šutanovac.

On je dodao da je danas odata pošta pilotu Milenku Pavloviću kao simbolu otpora, simbolu svih heroja koji su dali život za slobodu Srbije u Prvom i Drugom svetskom ratu, kao simbolu svih onih koji su i danas spremni da daju život za slobodu Srbije.

Ministar unutrašnjih poslova položio je venac na brdu Straževica kod Rakovice na spomenik poginulim pripadnicima Vojske Jugoslavije.

Nakon polaganja venca, ministar unutrašnjih poslova je novinarima rekao da bombardovanje iz 1999. godine ne sme da se zaboravi i da iz tog događaja treba izvući pouke za budućnost.

On je posebno naglasio obavezu države da brine o potrebama porodica poginulih pripadnika vojske i policije, ali i civila koji su stradali u 78 dana bombardovanja.

Gradonačelnik Beograda Dragan Đilas, direktor Radio-televizije Srbije Aleksandar Tijanić i članovi porodica 16 radnika RTS-a koji su poginuli u NATO bombardovanju 1999. godine, položili su cveće na spomen-obeležje "Zašto" u Tašmajdanskom parku.

U ime porodica žrtava Žanka Stojanović, majka poginulog Nebojše Stojanovića (26), rekla je da se na današnji dan navršava 11 godina "bola i borbe da država prizna istinu, jer je ona ubila 16 ljudi".

"Sada je prava adresa predsednik Srbije Boris Tadić, ministar odbrane Dragan Šutanovac i specijalni tužilac Miljko Radisavljević, pred njima je više od 100 dokaza i ako neće da obnove, treba da prošire proces", rekla je Stojanović.

Kod spomenika deci stradaloj tokom bombardovanja, tačno u podne, nakon što su se simbolično oglasile sirene za oglašavanje opasnosti, cveće i vence položili su državni sekretar u Ministarstvu rada i socijalne politike Zoran Martinović, predstavnici boračkih i udruženja porodica.

Martinović je rekao da se širom Srbije u Tašmajdanskom parku i svim drugim mestima koja podsećaju na tragične događaje i stradanje građana pre 11 godina odaju počasti.

"Pored mnogobrojnih žrtava bombardovanja 1999. godine stradalo je i 89 dece, a među njima najmlađa Milica Rakić, Marko Simić i mnoga druga, koja danas nisu u prilici da se igraju u parkovima Srbije", rekao je Martinović.

Parastos nevinim žrtvama NATO intervencije, koji je u Crkvi Svetog Marka služio patrijarh srpski Irinej, počeo je tačno u podne, kada su se u Beogradu oglasile sirene u znak sećanja na početak vazdušnog napada zemalja Alijanse.

U prisustvu mnogobrojnih vernika, ministra vera Bogoljuba Šijakovića i ruskog ambasadora u Beogradu Aleksandra Konuzina, liturgiju su sasluživali vikarni epoiskop Atanasije hvostanski i sveštenstvo Arhijeriskopije beogradsko-karlovačke.

"Ovo je dan tužnog i molitvenog sećanja na one koji su postradali na tlu naše otadžbine i one koji su pali braneći svoje domove i svetinje", rekao je patrijarh Irinej posle parastosa.

U bombardovanju, koje je završeno 9. juna potpisivanjem Kumanovskog sporazuma i usvajanjem rezolucije 1244 u Savetu bezbednosti UN-a, teško su oštećeni infrastrukturni i privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće i spomenici kulutre. Prema različitim procenama, poginulo je između 1 200 i 3 500 ljudi.

Vazdušni napadi počeli su oko 19.30, a tadašnja vlast proglasila je ratno stanje.

"Dragi građani, smatram da je Narodna skupština veoma ispravno postupila kada je donela odluku da ne prihvati prisustvo stranih trupa na našoj teritoriji. U ovom trenutku, kada smo izloženi pretnjama i opasnosti od NATO pakta, svako treba da radi svoj posao“, kazao je tadašnji predsednik SRJ.


Posledice bombardovanja još vidljive

Iako je od bombardovanja prošlo 11 godina, posledice su još vidljive. Među onima u glavnom gradu ističe se zgrada generalštaba Vojske, na uglu Nemanjine i Kneza Miloša.

Još 2006. godine je postojao plan da se srušeni objekti generalštaba u centru grada prodaju ili preurede u muzejski prostor. Načelnik uprave za informisanje Petar Bošković tada je rekao da se u vladi pregovaralo o tome šta da se radi sa srušenim objektima.

"Primera radi, stara zgrada generalštaba preko puta zgrade Vlade Srbije biće rekonstruisana tako što će se obnoviti fasada, u saradnji sa Skupštinom grada Beograda, kojoj će se ustupiti deo Vojnog muzeja i još jedna zgrada Vojno-penzionog fonda. Zgrade tzv. starog generalštaba su u planu za otuđenja, što podrazumeva tri načina - iznamljivanje, zamena ili prodaju", rekao je 2006. Bošković.

Od tada s tim srušenim objektima ništa nije urađeno.

Ministar odbrane Dragan Šutanovac predložio je prošle godine da se zgrade generalštaba zamene za druge koje se nalaze na Dedinju i da se na jednom mestu objedine sve bezbednosne službe.

Za 78 dana bombardovanja porušeno je 540 objekata, 58 mostova i 30 000 kuća. Materijalna šteta procenjuje se na 30 milijardi dolara.

Obnova zemlje počela je već u junu 1999.godine i njom je rukovodio tadašnji direktor direkcije za obnovu Milutin Mrkonjić.


Izvor: B92, Beta, Tanjug


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Бродски мали on March 25, 2010, 10:42:02 am
Судите по делима њиховим…

Пре 11 година, 24. марта 1999., почела је операција под лирским називом „Милосрдни анђео". Она је трајала тачно 78 дана. У међувремену НАТО-армада која је предузела преваспитавање Срба у духу хуманизма,  демократије и човекољубља уз коришћење преко хиљаду авиона, лансирала је више од 10 хиљада крстарећих ракета и бацила 79 хиљада тона експлозива. Погинуло је 2,5 хиљаде цивила, укључујући 89-оро деце. Рањено је 12,5 хиљада лица.  Срушено је 148 стамбених објеката, као и 62 моста, оштећено 300 школа, болница, државних установа и 176 културних споменика. Бомбардовање је довело и до озбиљног загађења животне средине.
Узгред речено, на Западу се до сада верује у званичну верзију, према којој је операција извршена да би се спречала хуманитарне катастрофе. А шта се мисли о томе код нас, у Русији?
Најшире гледиште изнела је историчар-балкансиста Ирина Рудњева.
Бомбардовање не само да је нанело озбиљну материјалну штету земљи, већ је задало и ударац односу Срба према свету - они су душевно сломљени и ма како се власти трудиле да учлане земљу у неку међународну организацију, биће, на жалост, потребно дуже време да се друштво опорави.
Унеолико слично, али оштрије мишљење изнео је Михаил Јамбајев, колега гђе Рудњеве.
У земљама подвргнутим агресији резултати су из године и годину све јаднији. Биће још јаднији ако на неки начин не интервенишу сасвим чаробне снаге: можда, ће земље-агресори бити приморане да почну да се баве својим унутрашњим пословима и да се повуку са Балканског полуострва.
Штавише, Михаил Јамбајев је сигуран да то још није крај...
Мишљења сам да ће кроз неколико година на Балкану испливати снаге које су довели Американци. Имам у виду терористичку мрежу која ће дестабилизовати Европу. Док Србија прави уступке, док пристаје на даље саморазарање, то се неће прекинути.
Колумниста издања Вадим Трухачов „Правда.ру" види не мање јадне резултате те операције.
Чудан је начин увођења демократије помоћу бомби. А резултат је црна рупа у центру Балкана под називом Косово којом, фактички, управљају бандитски кланови, где су спаљене десетине светиња са  листе УНЕСК-а, где је дошло до етничког чишћења, само не Албанаца, већ Срба и осталог неалбанског становништва. Ето, то је, заправо, сав резултат.
Па ипак, одлучили смо да разјаснимо има ли барем неко у Русији ко види смисао у дотичној НАТО-операцији. Али чак и Илија Јашин, један од лидера либералног покрета  „Солидарност", искрено сматра да је у питању грешка.
Мислим да је то била трагична грешка. По мом мишљењу, то је искомпликовало односе између РФ и САД, и то не на нивоу руководилаца држава, већ на друштвеном нивоу. Врло добро памтим како је почео пораст антиамеричких расположења: био сам ученик вишег разреда и првим баченим бомбама почео је пораст овог негативног односа, па митинзи поред амбасаде САД, и то уз моје учешће.
Уосталом, као доследан демократа западне оријентације, гн Јашин је сигуран да
Милошевићеву диктатуру нису збациле бомбе, нити Американци, већ сами Срби који су хтели његову оставку и који су то издејствовали. Када је НАТО бомбардовао Југославију рад са прозападних, проевропских позиција био је доста тежак, али радујем се што смо тај посао, ипак, обавили.
По мишљењу Леонида Радзиховског, још једног експерта либералне оријентације, има и других резултата бомбардовања.
Но, по мом мишљењу Алијанса је постигла оно што је хтела. Хтела је да прекине етничко чишћење на Косову - етничко чишћење је прекинуто. Друга је ствар што су на Косову локални Срби видели свога Бога. То је истина. И многи Срби су побегли оданде. Тро је такође истина. Е па, то је, заправо, резултат. Што се тиче мишљења да су Срби страшно увређени овим бомбардовањем, безрезервно се слажем са њим.
Заиста, Срби су већином увређени. Али покушали смо да вратимо разговор на колосек постављеног питања - који је задатак Алијанса имала? Тешко да је то било вређање Срба...
Најјаснији и, по нашем мишљењу,  најтачнији одговор дао је експерт-балканиста Георгиј Енгелгарт.
Кроз 11 година видимо да је НАТО извршио основни задатак пред којим се налазио - југословенска држава више не постоји. Алијанса је постигла своју тоталну војну присутност на Косову   и учврстила своју војну контролу на Западном Балкану. Што се тиче реалних, а не декларативних  задатака, типа заштите људи, права човека и кретања региона путем напретка, они су остварени.
Тешко да се томе може нешто додати. Судите по делима њиховим...
Извор: "Глас Русије"


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 28, 2010, 12:17:04 pm
Tog 24.marta sam primio duznost pomocnika dezurnog oficira u ISC u Obrenovcu. Na snazi je jos bila uzbuna data prethodne noci. U kasarni je tada bio stacioniran i 8.raketni divizion 250.brigade PVO.
Ceo dan su stizale kontradiktorne informacije o signalima za vazdusnu opasnost prvenstveno na Kosovu. Radni dan je protekao prakticno u pracenju vesti.
Uvece, negde oko 19.10 jedan zastavnik se telefon cuo sa svojim klasicem iz raketnog diviziona koji mu je rekao da su NATO avione uzleteli, te da su lansirane krstarece rakete. I pored te informacije i dalje je kod svih vladala neverica, i dalje smo bili ubedjeni da jos nije kasno da se napad zaustavi.

Nekih sat vremena kasnije komandant je sazvao sastanak na kome su bili svi iz komande kao i komandiri i komandanti samostalnih jedinica. U 20.10 je odjeknula prva eksplozija dosta daleko pa je, iz dezurane u kojoj sam bio ona je izgledala kao da je neko jako zalupio vrata u strazari koju samo zid deli od dezurane. Istovremeno je u komandi komandant zagalamio: KO TO LUPA VRATIMA? da bi dobio odgovor da to nisu vrata vec da je pocelo bombardovanje. Tog trenutka su svi izleteli napolje, jedinicama koje su se tokom dana vratile u kasarnu data je uzbuna (iako je uzbuna od prethodne noci i dalje bila na snazi) te su se svi u roku od nekoliko minuta nasli na polozajima predvidjenim za slucaj uzbune.

Ja sam kao pomocnik DOF-a, ostao u kasarni. Bilo je tu jos nekoliko staresina koji su prvenstveno nastavnici u skolskom centru pa su kao takvi bili nerasporedjeni u borbeni raspored jedinice i straza.
Negde oko 03.30 jedan svIk (inace rukovaoc magacina rezervnih delova) je uleteo u dezuranu kao bez duse. Kada je najzad bio sposoban da kaze sta se desilo on rece da je u polozaj raketnog diviziona pala Tomahavk raketa ali da nije eksplodirala. Ta rakete i do danas nije izvadjena iako je u nekoliko navrata radjeno na tome i pronadjeni su delovi repnog stabilizatora.

Tokom bombardovanja se desilo nekoliko zanimljovsti (nekih smesnih, nekih tuznih, nekih koje mpzda i nisu toliko zanimljive ali su svakako obelezile taj period):

-uvece 27.03. dok sam bio na zasluzenom odmoru (od 24.03. kada sam se probudio oko 6 sati, do tada sam spavao ukupno oko 4 sata) negde iznad Save, severno od s.Zabrezje kod Obrenovca, moje kolege su gledale ``zivi prenos`` obaranja 4 tomahavk rakete, isto vece je oboren F117 a neki su tvrdili da su u daljini videli trenutak kada je pogodjen

-ako se dobro secam, naredne noci, dakle 28.03. smo celu noc proveli pod ZM zbog date NHB opasnosti kada je pogodjeno skladiste raketnog goriva u Lipovickoj sumi

-tokom aprila (izmedju 18.04 i 21.04) u obrenovcu i okolini je bila opsta panika. Saznalo se da je u Prvoj Iskri ostalo oko 180 tona fluorovodonicne kiseline za koju kod nas ne postoje cisterne za prevoz. Dosta dugo je trajalo i prikupljanje informacija o mogucim posledicama u slucaju pogotka rezervoara, zvanicni podaci su ukazivali na mogucu katastrofu- u slucaju pogotka u poluprecniku od 5 km ostala bi samo gola zemlja, a u poluprecniku od 40 km sva ziva bica bi umrla od posledica isparenja kiseline. Posto su te informacije procurele u Obrenovcu je nastala panika pa je u jednom trenutku to postao pust grad. Da napomenem da je u slucaju povoljen situacije(da vetar duva u suprotnom smeru) vreme potrebno da otrovni oblak dodje do Obrenovca bio oko 3 minuta
Zbog toga sam upucen za grupom vojnika da odvezem i postavim jednu skelu od PM M71 kod Prve iskre kako bi se preko nje u maticu Save spustila cev kojom bi se kiselina ispustila u vodu. Medjutim, kada je ispustanje pocelo (nisam bio prisutan) doslo je do burne reakcije nje sa vodom, pa je odmah i obistavljeno. Tek tada je pronadjeno resenje u vidu cisterni za hlor kojima su modifikovani ventili. I kada sam odvozio i kada sam vracao skelu to se desavalo tokom vazdusne opasnosti, a drugi put neposredno po odlasku iz Barica NATO avioni su poceli da dejstvuju ka Ostruznickom mostu

-jedna zanimljiva prica je da su mnogi u selu mislili da smo mi PVO, od pontona natovarenih na kamione i amfibijskih poluskela su mislili da su rakete, takodje nam je na ruku isao i polozaj gde su ta sredstva bila parkirana posto se u njihovom pravcu (kada se gleda iz sela) nalazila i PVO ali sa druge strane reke. Zbog toga mnogima nije bilo jasno kako mi to cele noci gadjamo avione a tokom dana niko ne spava

-tek kada smo izvukli svu tehniku iz kasarne (prvih 3-4 dana je skoro sve od tehnike bilo u kasarni, nikada mi nije bilo jasno zasto tehnika nije izvucena 23/24.03 ) usledilo je bombardovanje same kasaren,a prvi objekat koji je raketa ``oduvala`` je bio hangar u kome se neposredno pre toga nalazila oprema i rezervni delovi kompleta PM M71. Kada su mi javili to je izgledalo ovako:
-KUZMO, ZNAS STA IMA NOVO?
-NE.
-SADA TI I HANGAR PLIVA SAVOM.

-bilo je takodje za pamcenje i situacija kada su koriscene grafitne bombe na razvodno postrojenje TENT-a. tada nas zovu iz komande (koja je najmanje 5-6 km bliza postorojenju) da nas pitaju sta je i cime gadjano pa nema struje.


Malo sam se raspisao ali eto, dosla mi inspiracija pa rekoh da iskoristim.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on April 12, 2010, 07:55:51 pm
Godišnjica bombardovanja železničkog mosta u Grdelici [Video]

12.04.2010.

Gdelica - Prolaskom voza u 11.40 časova preko železničkog mosta u Grdeličkoj klisuri
i polaganjem venaca na spomen-obeležje, danas je odata pošta poginulim putnicima
bombardovanog međunarodnog voza, na današnji dan 1999. godine.


[attachment=1]

Vence su položili predsednik Upravnog odbora "Železnica Srbije" Zoran Anđelković, direktor Direkcije za infrastrukturu tog javnog preduzeća Milan Maksimović, gradonačelnik Leskovca Slobodan Kocić, načelnik Jablaničkog okruga Vladan Marinković, predstavnici sindikalnih i boračkih organizacija, članovi porodica stradalih putnika.

U ime porodica poginulih, svoj rad "Da se ne zaboravi" pročitao je Dušan Mitić, učenik sedmog razreda leskovačke osnovne škole.

Vence na spomen-obeležje položili su, kao što to čine svake godine, mašinovođe međunarodnog voza koji je pogođen projektilima NATO aviona Boban Kostić i Goran Mikić iz Niša koji su bili za pultom u lokomotivi voza.

Izvor: Tanjug


http://www.youtube.com/watch?v=ou57RuvWtFg

Napomena:
Ovaj video ima potresne scene te se upozoravaju maloletni članovi kao i osetljiva lica.
http://www.youtube.com/watch?v=d7Rg5KJrSso


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ZastavnikDjemo on August 20, 2010, 11:20:28 pm
Sa Ovčara i Kablara, genijalna Sonja progovara!

http://www.youtube.com/watch?v=XweSmuPxVKk


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on February 15, 2011, 09:30:20 am


У кинеској амбасади нису скривани војни обавештајци

Тврдње британске штампе да је зграда амбасаде Кине у Београду бомбардована 1999. јер су у њој били наши обавештајци демантују у кинеском дипломатском представништву у Србији

[attachment=1]
Кинеска амбасада после бомбардовања Фото А. Васиљевић

„То је глупост”, изјавила је јуче за „Политику” саветница кинеске амбасаде за политичка питања у Београду Хуа Јафанг, коментаришући тврдње британског листа „Сандеј тајмс”, да су се припадници српске војне обавештајне службе скривали у кинеској амбасади у Београду у време НАТО бомбардовања Србије.

– Моја прва реакција је да је то и смешно и апсурдно – додала је Хуа, друга у рангу дипломатског представништва НР Кине у Србији.

Једну од највећих мистерија бомбардовања СР Југославије покушао је да дешифрује „Сандеј тајмс”, преневши делове из наводно необјављених мемоара бившег кинеског председника Ђианг Цемина о околностима америчког бомбардовања кинеске амбасаде у Београду 1999. године, које је објавио хонгконшки лист „Ћиансао”.

Пензионисани 85-годишњи бивши председник, према писању тог листа, наводи да је одговорио на приватну молбу тадашњег председника Слободана Милошевића да пружи уточиште обавештајним јединицама ВЈ у згради кинеске амбасаде.

Иако су се САД извиниле за овај напад, жалећи се на погрешно навођење ЦИА, кинеске власти никад нису прихватиле ово објашњење, али су биле присиљене да се уздрже од јавног излива беса пошто су им Американци приватно предочили доказе о српским електронским комуникацијама које су долазиле из зграде њихове амбасаде.

Дипломатска нагодба се изгледа састојала у томе да су Американци „сачували кинески образ”, извинивши се за „грешку”, док су кинеске власти дозволиле да се улични протести у земљи, поводом овог инцидента, природно охладе, преноси хонгконшки лист, који је, како тврди, реконструисао овај случај из серије натписа које је Ђианг објавио откад је у пензији.

Ђианг Цемин сада, према овим тврдњама, изражава кајање што је дозволио српској војсци да користи кинеску амбасаду, јер је то била озбиљна дипломатска грешка која је довела и до погибије три кинеска држављана.

Лист наводи да су за одлуку о пристанку на Милошевићеву молбу, поред политичке солидарности, постојала још наводно два разлога: да се надигра Русија, која је претходно одбила исти захтев, али и да се узврати за услугу пошто су српске власти предале Кини неке делове америчког „невидљивог” авиона који је оборила Војска Југославије.

Осим демантија кинеске амбасаде у Београду и за бившег команданта РВ и ПВО пензионисаног генерала Спасоја Смиљанића, аутора књиге „Агресија Нато – РВ И ПВО у одбрани отаџбине”, писање „Сандеј тајмса” потпуно је изненађење.

– Мислим да је реч о измишљотини. То нема никакве везе са здравом логиком и системом одбране СРЈ у доба НАТО агресије – каже Смиљанић.  – Ни од кога нисам чуо да су тамо боравили припадници наше војне обавештајне службе, зато што тај објекат није пружао никакве елементе сигурности у односу на дејства из ваздуха.

На наше питање да ли је као командант РВ и ПВО морао да зна да ли су припадници војне обавештајне службе могли да бораве у амбасади Кине, он одговара: „Не тврдим да сам морао да знам. Али било би сасвим у супротности тадашњег система у ланцу командовања, да то нисам знао.”

Смиљанић подсећа да бомбардовање амбасаде Кине није наређено у процесу одлучивања у команди НАТО-а за Европу, већ да је америчка национална команда за ратно ваздухопловство послала бомбардер да гађа амбасаду.

Генерал у пензији Бранко Крга, шеф војне обавештајне службе у време бомбардовања СРЈ, јуче није био доступан за наша питања.

Кинеска амбасада на Новом Београду погођена је са три пројектила 7. маја 1999. године, што је тада био изузетно озбиљан дипломатски инцидент. НАТО је образложио да је до напада дошло услед застарелих мапа које је доставила ЦИА.

Рушевине зграде кинеске амбасаде и резиденције у Улици Трешњин цвет су расклоњене крајем године. Оштећени објекти (6.300 квадрата) у новобеоградском Блоку 11-а били су у власништву НР Кине, а међудржавним уговором из 2004. године између НР Кине и Србије, Кинезима је у Ужичкој улици додељена нова локација за дипломатско представништво.

Александар Апостоловски

-------------------------------------------

Мистериозно убиство агента ЦИА

Бивши службеник ЦИА Вилијам Бенет убијен је 22. марта 2009. године у близини своје куће у Ленсдауну у држави Вирџинији, а његовој супрузи Синтији су у истом нападу нанете тешке повреде. Часопис „Форин полиси” писао је да је 57-годишњи Бенет био „одговоран за грешку због које је бомбардована кинеска амбасада у Београду”.

Овај пензионисани потпуковник америчке војске радио је у то време по уговору за ЦИА и наводно је управо он означио место које треба напасти. За ту грешку кривица је сваљена на Бенета који је отпуштен, а у то време (2000. године) није било објављено његово име.

Извор:Политика
објављено: 15.02.2011.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on February 15, 2011, 09:44:12 am
Не могу а да не одолим да прокоментаришем ову вест. Ако су српски обавештајци били унутра, како тврде Британци, зашто су баш изабрали Кинеску амбасаду.  Кога су одатле могли да шријунирају. Да је вест била да су се тамо замаскирали амерички обавештајци онда би то можда и имало неког смисла.

О квалитету неких обавештајних података које је користио НАТО само један илустрација:

Бомбардована је и теже оштећена зграда у Немањиној 9 (данас је у њој Врховни суд Србије). Онај смешни човек из НАТО је тог дана помпезно објавио  да је уништен "центар српске обавештајне службе". Ја тврдим да је зграда 6 (и словима шест) месеци пре тога била исељена (тачније 1. октобра 1998.г), дакле потпуно празна (од људи и ствари). Зграда је испражњена као уговорна обавеза Војске према држави јер је та зграда (и још пар других) требала бити замењена за пар стотина станова за потребе војних лица. Чак су команде (између осталих и тадашњи обавештајни центар и контраообавештајна група 1.А ВЈ) које су биле у њој, исељене на брзину јер се желело поштовати рок. Дакле, НАТО и остали обавештајци нису редовно читали новине, а о другим мерама обавештајног рада да не говорим.

Узгред, држава никад није предала станове као замену за уступљене зграде.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Hrundi on February 15, 2011, 03:35:35 pm
Izbor i prioritizacija ciljeva za bombardiranje obavljeni su između lipnja i rujna 1998. u komandi južnog krila NATO-a u Napulju (tada AFSOUTH, sada JFC). Ovo je bio uvjet za razmještanje verifikacione misije OSCE na Kosovo, naime NATO je pristao na razmještanje kmisije samo pod uvjetom da već ima izabrane i označane ciljeve unutar Srbije po kojima bi mogao djelovati u odmazdu za eventualni napad na KVM. Razmještaj KVM započeo je 16.10.1998. Na ciljevima je radila posebna skupina sastavljena od časnika raznih struka (obavještajne, tehničke, zrakoplovne, inžinjerijske, stožerne...) i prilikom izbora ciljeva radilo se izrazito precizno. Na primjer, kad bi se identificirala određena zgrada sa određenom namjenom stručnjaci su procjenjivali jesu li tip i lokacija zgrade stvarno podobni za namjenu za koju je NATO vjerovao da zgrada služi, procjenjivano je moguće brojčano stanje i struktura ljudstva, kapaciteti i tip borbenih i materijalno-tehničkih sredstava na određenoj lokaciji, evakuacioni putovi itd. Građevinci su procjenjivali tip gradnje i određivali slabe točke na koje je trebalo usmjeriti pogotke za određeni efekat rušenja, zrakoplovci su procjenjivali potrebno angažiranje itd, itd.

U međuvremenu je djelu ciljeva na Kosovu promjenjena prioritizacija odnosno neki su izbačeni a drugi dodati, na osnovu podataka obavještajaca na terenu koji su bili u okviru KVM. Međutim, najveći dio ciljeva u Srbiji zadržao je prioritizaciju iz 1998. i glavni obavještajni napor bio je usmjeren na otkrivanje lokacija izmještenih postrojbi i zapovjedništava. U međuvremenu, od 10.1998. do 2.1999. VJ, MUP i određene državne institucije izmjestili su najveći dio svojih efektiva na rezervne lokacije.

Milošević je imao podatak iz NATO-a o načinu odabira ciljeva i barem globalnu sliku o opsegu obuhvaćenih potencijalnih ciljeva. Pri tome uopće mislim na Bunela, postojao je drugi izvor/drugi izvori o kojima mogu sa priličnom sigurnosti nagađati ali pouzdanih saznanja nemam.

Obje su se strane kurvale i ponašale bahato i cinično. NATO se nije potrudio utvrditi novo sveopće stanje ni preko zime ni na dan početka bombardiranja; umjesto toga obavještajni napor koncentriran je na stanje na Kosovu i na određene postrojbe. Drugim riječima, da je NATO želio uraditi update razmještaja tj. utvrditi šta je doista ispražnjeno - možda je i mogao (ovo je nezahvalno procjenjivati jer se uvijek mora uzeti u obzir da su stvarni resursi čak i jednog NATO-a uvijek ograničeni i pravilno je prioritizirati ih radi ostvarivanja najvažnijeg rezultata) ali očito mu to nije bio prioritet. Prioritet je bio utvrđivanje novih lokacija na koje su postrojbe i MTS izmješteni i u ovome je, unatoč činjenici da je broj pogođenih tenkova, samohodnih oružja i transportera bio mali, u priličlnoj mjeri uspio, tj. postotak pogodaka izmještenih zapovjednih mjesta, sredstava za osmatranje, navođenje, vezu itd. bio je prilično velik.

S druge strane, Milošević je već krajem 1998. odlučio ići do kraja i dovesti NATO u poziciju da mora ili odustati ili bombardirati a on je mislio da ima dobitno rješenje za oba slučaja. Pregovori su razvlačeni sve dok sa terena nije potvrđeno da je sve ono što je bilo zaista bitno izmješteno na sigurno.

U svemu ovome ne dopuštam ni najmanju mogućnost da je kineska ambasada bombardirana bilo kakvom pogreškom, zabunom itd, upravo zato što sam djelomično imao uvida u način odabiranja i prioritizacije ciljeva i višestupanjske verifikacije dodjeljenih prioriteta. Dakle, namjera jeste postojala ali ja pravi razlog za odabir kineske ambasade ni danas ne znam, mogu samo nagađati. Jedino mogu biti siguran da je odluka o akciji morala biti donijeta na izrazito visokoj razini koja nije mogla biti samo vojna, tj. morao je biti uključen i politički vrh NATO-a a vrlo vjerojatno i političko rukovodstvo bar neke od ključnih zemalja NATO-a.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Sin on February 15, 2011, 05:18:21 pm
Ne bih ulazio u razlike u misljenju na temu uspeha NATO saveza u eliminaciji razmestenih jedinica i tehnike ili toga koja strana (u politickom kontekstu) je prakticno odlucila ici do kraja... Samo bih napisao da je svaka meta prolazila kroz ruke politickog vodjstva NATO saveza i morala biti aminovana na tom nivou (cesto pro forme), odnosno u slucaju USA predsednik verifikuje ciljeve. Naravno zna se ko kosi, a ko vodu nosi-par zemalja; njihovi politicki predstvanici su ti koji su imali uvidi i verifikovali su ciljeve koje bira armija.

Sto se tice prioriteta i konkretnog primera koji je naveo Dzumba, a taj primer nije jedini, brojni objekti su eliminisani iako je definitivno postojalo saznanje da nemaju vojnu funkciju ili su napusteni. Primer su objekti koji bi morali biti eliminisani 1. dana da su bili funkcionalni, a ne npr. 55. dana.
Razlog je nedostatak ciljeva, nanosenje ekonomske stete, eliminacija vredne infrastrukture i psiholoski efekat.

Na temu kineske amb. ne bih dodao nista vise nego sto ste vi napisali, a to je da nije slucajnost. A moguce razloge bih zadrzao za pricu uz pivo.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on February 15, 2011, 05:57:29 pm
Primer prioriteta.

Prvo su poruseni mostovi, a potom gadjane prazne kasarne jedinica koje imaju tehniku da obave prevoz preko reka.
Objekti mog pontonirskog voda su gadjani tek krajem maja ili pocetkom juna, iako se dobar deo tehnike (prakticno sve od namenskih sredstava osim 2-3 kamiona za prvoz ljudstva) nalazio u kasarni i sedmi dan od pocetka bombardovanja (razlog je nedostatak ljudstva i neispravnost jednog dela vozila, sto opet ne znaci da i pored toga jedinica nije mogla da se upotrebi za potrebe prelaz preko reka). isti slucaj je bio sa bombardovanjem kasarne pont. bataljona iz Sapca koja je gadjana tek 20-ak dana od pocetka bombardovanja. Iako nije bilo ni tehnike ni ljudstva sve je poruseno do temelja.

Iz onoga kako se i sta bombardovalo zakljucak je da su posle nekog vremena zeleli samo sto vecu stetu da naprave.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kljun on February 15, 2011, 06:41:54 pm
Samo bombardovanje iz mog ugla, ugla obinog coveka koji nije vojno lice, ni strucnjak je da je bilo perfidno i sadrzalo najvece moguce zle namere prema narodu jedne drzave.
 Bombardovanje nekoliko posta u centru gradova, bombardovanje zgrade generalstaba MUP-a i one druge (kod auto puta u K.Milosevoj) u samom centru Beograda nema nikakve veze sa strateskim ciljem-DOBITI RAT. Vec sa terorisanjem naroda koji bi zbog toga trebao da prestane da daje podrsku svom pretsedniku i pomogne okupatoru.
 Uh bre sad bi moglo da se pise o raznim stvarima vezanim za ovo ali odlazi od teme -Kineska Ambasada-, a i verovatno bi se kosilo sa pravilima foruma.
 Aj , bolje da citam sta pisu pametni ljudi nego da proradi gorcina.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on February 15, 2011, 07:07:13 pm
Хрунди, мање више била ми је позната методологија одређивања циљева. Слажем се да успорени и бирократизовани механизам одлучивања утиче на ефикасност. Ипак, зграда коју помињем је напуштена не због НАТО-а већ због уговора о уступању објеката. О томе је писала сва српска штампа у то време. Нико се није крио, нити се то тајило. Зграда стоји потпуно празна шест месеци, нема обезбеђења и НАТО то не зна. Ма хајде. Па зашта обавештајци примају плату. Ради се о дилетантантизму и шарлатанству "професионалаца" који су на терену. Друго, чисто сумњам да су амбасаду још 1998.године одредили за мету. Кинеску амбасаду су заменили са зградом СДПР-а и ништа друго. Чист професионални промашај. Али тешко је то признати.

Још један податак, а ти провери. До краја бомбардовања нису идентификовали све јединице ВЈ на КиМ, као ни њихове локације. Чак ни 252.окбр која је железницом, током бомбардовања, укрцана, превежена, искрцана и 150 км одмаршевала до места борбеног распореда. То је око 120 борбених оклопних возила. Плус остало. Није гађана током тих активности. А чуда божија технике, Авакса, шпијуна, ОВК и ко зна ко још осматра и прима плату и хонораре. Неће бити да су српске снаге баш биле претерано паметне и лукаве. Мало срећа ("лудаке" прати срећа), мало маскирање, а још више дилетантизам обавештајних служби НАТО. Може бити да је било  и заваравања противника то што на конференцији за штапу НАТО, када приказују распореде српских снага, нигде не приказује 252.окбр, бар до средине маја. такође, кажу на једној конференцији за штампу: "јединица српске војске..., под командом...". А тај несретни "српски командант" две године то више није. Ми смо се ваљали од смеха. Али, неко је у НАТО добијао хонораре за те ствари....


Још нешто Хрунди, из прве руке могу ти рећи да у нечему тешко грешиш. Проценат погођених измештених командних (заповедних) места од ранга батаљона до врховне команде, осим стационарних елемената, је био словом и бројем 0 (нула). Дакле, нису погодили нити гађали ни једно командно место  батаљона, бригаде, корпуса, армије. Гађали су и јединице у покрету, јединице на положају (првој борбеној линији) на граници са Албанијом, гађали су неке позадинске елементе и ватрене положаје артиљерије, неке елементе везе, делове оклопних јединица, али командна места у теренским условима нису. Стационарна места јесу (а ни њих не сва). Српске снаге су веће губитке 1999. године имале због директних борби са ОВК него од дејстава авијације НАТО.

Лично сам гледао са даљине од око 1500-2000м како у близини једног града на КиМ како авијација туче једно пола сата у таласима по једној ливади (буквално тако, ливада са ђубриштем на средини). Убише бога по њој. Питам команданта јединице (бригаде) одговорног за ту зону. Шта има од снага тамо. Каже ништа. Па шта тамо гађају, питам га. Не знам, каже. Сви се чудимо и наравно не замерамо.

Професионално, ефикасност дејства по нашим циљевима од стране авијације могу да оценим као оценом слаб, незадовољава. Не због лоших пилота и авиона (они су јако добри), већ "наводилаца" (обавештајаца).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dexy on March 24, 2011, 02:13:40 am
23.03.2011

Dan sećanja na NATO bombardovanje

Izvor: Tanjug

Beograd -- Dan sećanja na poginule u NATO bombardovanju, koje je počelo 24. marta 1999, biće obeležen širom Srbije odavanjem pošte i polaganjem venaca na spomen-obeležja.

Ministar odbrane Dragan Šutanovac položiće u Vranju venac, povodom obeležavanja Dana sećanja na stradale u NATO bombardovanju.

U znak sećanja na sve nastradale na brdu Straževica biće održano opelo, a venac na spomen-obeležje će položiti ministar policije Ivica Dačić i predsednik Skupštine grada Aleksandar Antić.

Gradonačelnik Beograda Dragan Đilas položiće u ime grada cveće na spomenik ''Zašto'' u Tašmajdanskom parku i odati počast poginulim radnicima Radio-televizije Srbije.

Tokom bombardovanja Srbije, 18. aprila u svom domu poginula je i trogodišnja Milica Rakić. Na njen grob, na batajničkom groblju, cveće će položiti članica Gradskog veća Jovana Mehandžić.

Pomoćnik ministra rada i socijalne politike Miro Čavaljuga položiće u beogradskom parku Tašmajdan venac na Spomenik deci stradaloj tokom višemesečnog NATO bombardovanja Srbije.

Gradski arhitekta Dejan Vasović položiće cveće stradalim vojnicima Gardijske brigade Vojske Srbije i pacijentima kliničko-bolničkog centra ''Dr Dragiša Mišović''. KBC je raketiran 20. maja, 50 minuta posle ponoći, a u napadu je poginulo sedam vojnika i tri pacijenta.

''Dan sećanja na stradale u NATO agresiji'' obeležiće i opština Voždovac, a između ostalog je predviđeno obraćanje predsednika te opštine Dragana Vukanića.

Godišnjicu bombardovanja Demokratska stranka Srbije obeležiće akcijom ''Nikad u NATO'', u centru grada, a osim što će deliti štampani materijal, članovi članovi DSS će razgovarati i sa građanima.

Tribine na kojima će biti reči o ovom nemilom događaju od pre 12 godina organizovaće Fond ''Slobodan Jovanović'' na temu ''NATO bombardovanje Srbije 1999. godine: Šta se nikad ne može zaboraviti?'' i Fakultet političkih nauka pod nazivom ''Srbija i NATO - 12 godina posle".


Izvor: B92


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 24, 2011, 08:55:19 am
Neka im Bog dušu prosti a zlikovce neka stigne zaslužena kazna.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on March 24, 2011, 09:48:30 am
Danas se navrsava 12 godina od pocetka agresije i bombardovanja Nato alijanse na tadasnju Saveznu republiku Jugoslaviju , secanje na taj zlocin ne blede vec se samo obnavljaju sadasnjim dogadjajima u svetu . Svedoci smo i danas uterivanja demokratije bombama , to sto se Srbiji odnosno SRJ desavalo pre 12 godina desava se Libiji , zemlji bogatoj naftom na severu Afrike . Slicnosti izmedju zlocina koji se sad desava i koji se desio 1999 godine postoje . Opet je to Nato pakt koji ubija sa visine civile i unistava infrastrukturu jedne suverene drzave . Ima i razlika, sad je pod pokroviteljstvom UN i rezolucijom SB  sto nije bio slucaj 1999 tada je 19 clanica Nato saveza napalo jednu suverenu drzavu bez odluke SB a sad nesto manje tih istih clanica Nato. Stradalo je dosta gradova u Srbiji a jedan od njih je Aleksinac . Sve se promenilo 5 aprila oko 21 i 30 kada su uzi centar pogodile bombe Nato aviona , drugi put je to bilo 28 maja . Smrt , razaranje , stradanje neduznih ljudi u malom gradu .  Tada je to nazvano „kolatelarna steta“.  Po velicini razaranja izazvanoj materijalnoj steti i broju zrtava , sa cinjenicom na broj stanovnika , ekonomsku razvijenost Aleksinac je pretrpeo procentualno najvecu stetu u Srbiji .
UPOZORENJE!!! OVAJ VIDEO MATERIJAL SADRZI POTRESNE SCENE I NIJE PREPORUCLJIV MALOLETNIM I OSETLJIVIM OSOBAMA
http://www.youtube.com/watch?v=s-yiAiCUaME


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on March 24, 2011, 10:06:21 am
[attachment=1][attachment=2]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on March 24, 2011, 10:12:47 am
[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on March 24, 2011, 10:15:59 am
[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on March 24, 2011, 10:19:55 am
[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on March 24, 2011, 10:24:09 am
[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on March 24, 2011, 10:30:52 am
[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 24, 2011, 10:32:20 am
http://www.youtube.com/watch?v=xX_lvzBPR9k


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on March 24, 2011, 10:37:28 am
[attachment=1][attachment=2]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 24, 2011, 10:38:34 am
Tema iz današnjih Vesti sa Palube, veza (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=14526.msg132967;topicseen#msg132967).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on March 24, 2011, 10:48:57 am
Vecinu fotografija je snimio Hadzi Miodrag Miladinovic likovni umetnik fotografije ULUPUDS od 1990 i majstor fotografije FSJ od 1989 , inace autor foto monografije " Ognjem po Aleksincu " i " Spomen podrucje Aleksinac-grad mira 1999"


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: švercer011 on March 24, 2011, 11:29:48 am
Klasa koja je ostala posle mene!!

http://www.youtube.com/watch?v=A01j0eRCztM

http://www.youtube.com/watch?v=-erU22I-AOM


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 24, 2011, 12:53:27 pm
Hrišćanski je opraštati, ali niko nema prava da traži da zaboravimo!

Nikada!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: TNT024 on March 24, 2011, 02:13:11 pm
Hrišćanski, ja sam njima i nekim drugima oprostio.
ALI NISAM I NEĆU ZABORAVITI.
Slava i laka crna zemlja svima koji nisu imali sreće da prežive 78 dana 1999.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: treciclan on March 24, 2011, 02:32:16 pm
Ne, nikada ne treba zaboraviti


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 24, 2011, 07:55:28 pm
Optužnica je tu (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=11923.0).
Podsećanja radi, ratni zločin kao krivično (ne)delo ne zastareva.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 24, 2011, 08:23:25 pm
Optužnica je tu (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=11923.0).
Podsećanja radi, ratni zločin kao krivično (ne)delo ne zastareva.

Na žalost prijatelju, o ovome i još mnogo njihovih zločina nikada neće raspravljati ni jedan svetski sud.

Jednoga dana sudiće im istorija, jer pravdu i istinu niko ne može da ubije nikakvim bombama, one su pod svetom Božjom zaštitom i kad-tad izađu na videlo - da nove generacije izvuku pouke i ne ponavljaju greške predaka.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kilezr on March 24, 2011, 08:39:20 pm
 Zar se Međunarodni sud nije oglasio Nenadležnim po tužbi protiv NATO-a? Mislim da je to bilo 2005. godine.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 24, 2011, 08:48:39 pm
Zar se Međunarodni sud nije oglasio Nenadležnim po tužbi protiv NATO-a? Mislim da je to bilo 2005. godine.

Na to sam i mislio Kile, ko sad da im sudi, Marsovci? Ali, nije ničija do zore gorela...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 24, 2011, 08:54:02 pm
Pisaće se ta organizacija jednog dana ovako 国际法院.

I ta zemlja je napadnuta 1999.
Samo polako ...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 24, 2011, 09:29:21 pm
Izgleda da danasnji dan RTS-u uopste nije bitan. U 20:00 je isla neka domaca serija a sada emisija o Dusanu Kovacevicu.

Kako vreme prolazi jednog dana ce na danasnji dan biti vest: Na danasnji dan 1999.godine Srbija je bombardovala samu sebe, a sad prelazimo na sportske vesti.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: davi on March 24, 2011, 09:45:35 pm
Pitanje je vezano za posljedice bombardovanja
Prosle godine sam ronio na Zanjicama na potopljenom patrolcu.
Oko Rta Mirišta i Arze ima dobra lokacija za ronjenje da li iko zna
jeli to sad bezbjedno i ocisceno (osiromaseni uranijum).
Unaprijed hvala


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 24, 2011, 09:54:24 pm
Davi, znam da su Arza i Mirište čišćeni od uranijuma, posebno Arza, ali... ne bih ti preporučio. Ima na crnogorskom primorju još stotine divnih lokacija za ronjenje, bolje ove za koje pitaš zaobiđi. Bojim se da bi ti se moglo desiti da primetiš da ne pališ svetlo kad ideš u kupatilo jer i sam dovoljno svetliš. >:(


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on March 25, 2011, 01:04:03 am
Optužnica je tu (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=11923.0).
Podsećanja radi, ratni zločin kao krivično (ne)delo ne zastareva.

Na žalost prijatelju, o ovome i još mnogo njihovih zločina nikada neće raspravljati ni jedan svetski sud.

Jednoga dana sudiće im istorija, jer pravdu i istinu niko ne može da ubije nikakvim bombama, one su pod svetom Božjom zaštitom i kad-tad izađu na videlo - da nove generacije izvuku pouke i ne ponavljaju greške predaka.
     Bravo , Boro lepo receno


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on March 25, 2011, 01:06:01 am
Kajanje posle 12 godina: Srbi, oprostite zbog zločina
Bivši oficir NATO snaga na Kosovu i Metohiji Kristijan Kaš (Kristian Kahrs) javno je zatražio oproštaj od srpskog naroda zbog zla koje mu je naneto tokom i posle bombardovanja 1999. godine
s

.. Kaš danas živi u Beogradu i žao mu je zbog nepravde nanete Srbima
Kaš je sa činom majora 2000. godine boravio šest meseci na Kosovu i Metohiji u misiji KFOR-a.
- Pre mesec dana video sam Srbe sa Kosova u izbegličkom kampu Resnik blizu Rakovice i tada sam shvatio koliko smo zla naneli ljudima ovde. Više od deset godina sam osećao kolektivnu odgovornost jer nismo odbranili Srbe na Kosovu. Međutim, posle te posete kampu osetio sam ličnu i moralnu odgovornost jer sam bio visoki oficir NATO. Želim javno da tražim oproštaj od srpskog naroda. Nismo bili u stanju da ih zaštitimo od Albanaca, potpuno smo podbacili u svojoj misiji. Mi smo odgovorni za etničko čišćenje, pod našim nadzorom proterano je više od 350.000 Srba i nealbanaca - počeo je Kaš priču za Press.
Norvežanin je početak bombardovanja dočekao na vojnim vežbama svoje vojske, a ubrzo je stigao na Kosovo. Prema Rezoluciji UN 1244, Kaš je bio deo misije koja je trebalo da zaštiti manjinsko stanovništvo od progona Albanaca.
- Početkom januara 2000. godine stigao sam na Kosovo. Tu sam ostao narednih šest meseci i radio sam u štabu kao oficir za obaveštavanje. Bio sam portparol KFOR-a, a u mojoj nadležnosti je bio i zvanični sajt misije. Gledao sam izbliza kako pravimo krupne greške na terenu. Gledao sam kako na silu sprovodimo zakon, kako smo isuviše zauzeti oko uloge oslobodilaca Albanaca. Bili smo isuviše malodušni kada smo dozvolili da se UČK transformiše u Kosovski zaštitni korpus i zatim u kosovsku policiju.

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on March 25, 2011, 01:23:06 am
Nastavak prethodnog posta
[/size]Crni bilans



- 78 dana trajalo je bombardovanje SRJ, od 24. marta do 10. juna 1999.


- 3.500 ljudi ubijeno
- 89 dece poginulo
- 1.031 pripadnik vojske i policije poginuo
- 12.500 ljudi ranjeno
- 2.700 dece ranjeno
- 19 zemalja učestvovalo u agresiji
- 2.300 vazdušnih napada izvršeno
- 995 objekata napadnuto
- 1.150 borbenih aviona učestvovalo
- 420.000 projektila ispaljeno
Kaš kaže da nije puno znao o Srbiji pre dolaska u misiju. Bio je šokiran nekim detaljima koje je saznao.
- Pripremao sam se na institutu u okviru Ministarstva za spoljne poslove Norveške. Tu sam upoznao naučnika koji je dosta dobro poznavao prilike na Balkanu. On je bio veliki protivnik bombardovanja, govorio mi je da vlast na Kosovu drži mafija, da je organizovani kriminal veoma raširen. Govorio mi je da ima podatke koji govore da su Albanci glavni dileri heroina u Norveškoj. Kasnije sam se uverio u istinitost toga - kaže Kaš.
On je kao oficir NATO ostao na Kosovu do jula 2000. godine. Po napuštanju vojne službe vratio se na Kosovo kao slobodni novinar i ostao tamo do februara 2001. godine.
- Nikada neću zaboraviti 16. februar 2001. godine. Tada se dogodio teroristički napad na autobus „Niš ekspresa" kod Podujeva. Napad je izvršio Florim Ejupi. Tada je poginulo 12 Srba. Ja sam bio samo sat i po posle tog masakra i video sam tela poginulih Srba, među kojima i telo jednog deteta. Tada sam odlučio da napustim Kosovo. Preselio sam se u Srbiju, gde i danas živim i radim kao slobodni novinar. Ne želim da se vratim u Norvešku, želim da živim u Srbiji - završava svoju ispovest Kristijan Kaš.
Dejan Ignjatović


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 25, 2011, 07:53:05 am
Kristijan Kaš ima savest, za razliku od hiljada drugih koji se ponose onim što su radili.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 25, 2011, 03:18:15 pm
Sto se men licno tice, ja mu oprastam, ali pravi oprost trebaju dati oni koji su u agresiji izgubili nekoga, sina, cerku, muza, sprugu ... nije ih malo.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nenad on March 25, 2011, 03:30:20 pm
Ako je pojeo g..., neka ih jede do kraja, a ne da se izvinjava. Radio je posao na nacin koji nama nikako nije odgovarao, tako da molim lepo.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on March 25, 2011, 08:22:42 pm
[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

Uzgred, to je, bar za mene, bila najlepša ulica u Aleksincu..


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on March 25, 2011, 11:06:29 pm
[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

Uzgred, to je, bar za mene, bila najlepša ulica u Aleksincu..
     
    U pravu si Rade, to je moja ulica moja zgrada je ona roze boje u gornjem desnom uglu slike i ona spada u tu ulicu 8)   nekom ludom srecom promasena tad[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rocker on March 25, 2011, 11:50:39 pm
Što se mene tiče - ni oprostiti. Laka zemlja i večna slava svima koji su stradali od NATO "intervencije".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on March 26, 2011, 12:32:34 am
I ja tako mislim Rocker

http://www.youtube.com/watch?v=xX_lvzBPR9k


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: bizmark on March 26, 2011, 03:36:46 am
Треба поменути и да су САД и НАТО заобишли ОУН и бомбардовање је почело без икакве резолуције. Редак преседан у историји. НАТО за изгинуле цивиле, које је окарактерисао као ,,колателарна штета,, никада није сносио било какву врсту одговорности, а морали смо и да повучемо тужбу пред међународним судом правде. Опростити можемо, заборавити не...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on April 05, 2011, 02:09:01 pm
Na današnji dan pre 12 godina projektili NATO pakta srušili su veliki deo Aleksinca.
Samo te kobne noći poginulo je jedanaestoro, a teško povređeno četrdesetak građana.
Uništeno je 35 porodičnih kuća i 125 stanova, uništeni su Konfekcija „Morava”, „Betonjerka”, Ugostiteljsko-turističko preduzeće, autobuska stanica...
Sedam razornih projektila bačeno je na grad, gde nije bilo vojnih objekata i donelo je noć smrti i užasa.
Drugo razaranje usledilo je 28. maja 1999. godine, kada je poginulo troje civila u predgrađu Novo naselje.

[attachment=1][attachment=2]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: grom on April 05, 2011, 11:07:12 pm
Ako je pojeo g..., neka ih jede do kraja, a ne da se izvinjava. Radio je posao na nacin koji nama nikako nije odgovarao, tako da molim lepo.
Veliki pozz za junacku 252 okb sa kojom sam prosao Kosmet 99 , SLAVA PALOJ BRACI
[attachment=1]
[attachment=2]

(Powered by frubar.net)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on May 04, 2011, 08:44:20 pm
04.05.2011.
blic.rs

VALJEVO - Vladika valjevski Milutin danas je posthumno, ordenom Svetog Nikolaja, odlikovao pilota, pukovnika Milenka Pavlovića koji je 4. maja 1999. poginuo u borbi sa avionima NATO iznad Valjeva.

Pored spomen-obeležja pilotu Pavloviću danas je održan program pod nazivom "Dan sećanja". Uz prelet "migova" avijacije Vojske Srbije (VS) iz ratne jedinice pilota Pavlovića, cveće na spomenik su položili rođaci, predstavnici Grada Valjeva, garnizona VS, udruženja boraca i drugi.

Gradonačelnik Valjeva Zoran Jakovljević i pukovnik Brane Krnjajić iz 204. letačke eskadrile vazduhoplovne brigade VS naveli su da je Pavlović u svemu bio primer saborcima - po plemenitosti, hrabrosti i sposobnosti.

Venci su položeni i u selu Bujačić, nedaleko od Valjeva, na mestu gde je pao pogođeni "mig 29" pukovnika Pavlovića.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 04, 2011, 08:51:23 pm
Večna slava heroju!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pacman69 on May 04, 2011, 09:16:29 pm
Slava!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on May 04, 2011, 09:57:43 pm
Nek mu je vecna slava


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ORIĆAREB on May 04, 2011, 10:34:46 pm
Večna slava heroju  i junaku pukovniku avijacije Pavloviću


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on May 04, 2011, 11:13:09 pm
Neka mu je vecna slava. Slava i ostalima koji su polozili zivot braneci otadzbinu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Deligrad on May 04, 2011, 11:15:17 pm
Večna mu slava i pokoj duši.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 04, 2011, 11:27:41 pm
Slava mu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: trpe grozni on May 04, 2011, 11:28:40 pm
Slava mu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: TNT024 on May 05, 2011, 12:20:29 am
Neka mu je večna slava. Slava i ostalima koji su položili život braneći otadžbinu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rocker on May 05, 2011, 06:18:15 pm
Slava heroju!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bozo13 on May 05, 2011, 10:01:46 pm
Slava mu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on November 17, 2011, 01:38:53 am
Zar se Međunarodni sud nije oglasio Nenadležnim po tužbi protiv NATO-a? Mislim da je to bilo 2005. godine.

zar se ova cinjenica nije mogla iskoristiti prtiv haskog trabunjala? po principu : niste nadlezni? pa lepo, ako ne mozete da sudite njima ne mozete ni nama. necemo nikog isporuciti... (tako je uradila nemacka posle Isr, od opuzenih preko 700 oficira isporuceno saveznicima - nula)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rocker on November 18, 2011, 03:32:50 pm
Samo pravo tu ne igra neku ulogu, odluka o saradnji je bila politički uslovljena (pristupanje EU i ostale bajke).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on November 18, 2011, 05:34:21 pm
pitam strogo pravno, necemo politiku u nasu butigu ;)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rocker on November 18, 2011, 11:08:02 pm
Međunarodno pravo je uvek uslovljeno politikom. I to politikom jačeg - ko je jači, taj je vrhovni tumač prava. Pravom se tu ništa ne može postići, a ako bi "terali mak na konac", pa i ljudi sa prosečnim pravnim obrazovanjem bi našli ko zna koliko rupa. :)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Љуба on January 11, 2012, 10:17:54 am
http://www.youtube.com/watch?v=tBDZSoHPyws

Коментар постављача:
"Ovaj dokumentarni film prikazan je samo jednom na nemačkom prvom kanalu, odakle je uz velike pritiske sklonjen. Razotkriva frapantne medijske manipulacije koje su trebale da stvore izgovor za bombardovanje SR Jugoslavije 1999. godine."



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on March 24, 2012, 12:53:28 am
   Povodom obeležavanja Dana sećanja na stradale u NATO bombardovanju, predsednik Republike Srbije Boris Tadić, ministar odbrane Dragan Šutanovac i načelnik Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnik Ljubiša Diković položiće venac na Spomen-obeležje žrtvama stradalim u NATO bombardovanju 1999. godine u Aleksincu.
   Vence će ovom prilikom položiti i predsednik opštine Ivan Dimić, porodice stradalih i udruženja.
 
   Ceremonija polaganja venaca održaće se 24. marta, sa početkom u 12 časova.[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on March 24, 2012, 10:50:04 am
Neka je slava poginulim vojnicima, policajciima i civilima u agresiji NATO pakta na tadašnju SR Jugoslaviju.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ML on March 24, 2012, 11:01:53 am
Neka im je viječna slava.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ORIĆAREB on March 24, 2012, 11:16:09 am
Slava svim poginulim u agresiji NATO pakta na tadašnju SR Jugoslaviju.

 - Smrt fašizmu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: TNT024 on March 24, 2012, 11:29:56 am
Slava svim poginulim u agresiji NATO pakta na tadašnju SR Jugoslaviju.

 - Smrt fašizmu.

Slažem se u svemu, samo da dodam, a NARODU KAKO BUDE.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 24, 2012, 12:24:59 pm
Slava poginulim vojnicima, policajciima i civilima u agresiji NATO pakta na SR Jugoslaviju.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 24, 2012, 01:38:34 pm
Slava palim herojima!

I da se nedela svetskog zla nikada ne zaborave...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dexy on March 24, 2012, 02:09:11 pm
Slavam svim poginulima u agresiji NATO pakta.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on March 24, 2012, 03:05:46 pm
Slava palim vitezovima koji su život dali braneći Otadžbinu i svim civilima, nedužnim mučenicima, koji stradaše u tom zločinu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: trpe grozni on March 24, 2012, 04:26:06 pm
Slava im


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: arhiv on March 24, 2012, 04:44:17 pm
Neka im je vjecna slava. Da se ne zaboravi!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 24, 2012, 04:53:38 pm
Slava im.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vj11801 on March 24, 2012, 04:56:29 pm
Vječna slava.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kilezr on March 24, 2012, 07:23:34 pm

 Slava im!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bozo13 on March 24, 2012, 08:26:22 pm
Naj počivajo v miru.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Sokol on March 24, 2012, 08:39:52 pm
Слава им !!!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: švercer011 on March 24, 2012, 10:27:00 pm
Slava im!

Обраћање команданта
Срета Малиновића,
пилотима 98. јуришног пука
пред борбено полетање
Аеродром Лађевци, 24.03.1999.


http://www.youtube.com/watch?v=L21BU5i5kYo


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: FF on March 24, 2012, 11:01:59 pm
Slava palima. Da ih ne zaboravimo.

Agresorima - da im ne zaboravimo.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 25, 2012, 10:46:47 am
Neka im je slava i hvala.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on April 06, 2012, 11:23:14 pm
Obeležavanje 13 godina od paklene noći
U Aleksincu je obeležen Dan sećanja na žrtve bombardovanja NATO pakta 5. aprila 1999. godine.
Pre tačno 13 godina u jednoj noći poginulo jedanaestoro naših sugrađana, a povređeno više od 50.
Tom prilikom pola grada je pretrpelo žestoko razaranje.
Danas su aleksinački sveštenici služili pomen žrtvama, a na spomenik žrtvama NATO agresije vence su položili rođaci poginulih, načelnik Nišavskog okruga i delegacije SO Aleksinac, Unije boraca, Opštinske organizacije penzionera, Aleksinačke gimnazije, Srpske radikalne stranke, Demokratske stranke, Aleksinačkog pokreta za promene i nekoliko drugih udruženja i organizacija.
Održan je i poetsko-scenski kolaž "Da se ne zaboravi" u kojem su učestvovali đaci Aleksinačke gimnazije.
[attachment=1][attachment=2][attachment=3]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kilezr on April 07, 2012, 08:37:08 pm

 Večna slava poginulima!
 A da li bi trebalo u martu mesecu raspisati referendum o ulasku u "NATO"?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rocker on April 08, 2012, 01:18:56 pm
Referendum neće biti raspisan nikada, jer je ishod apsolutno jasan. Ako opstane sadašnja politika, to će biti pokušano na neki drugi način i veoma, veoma tiho. Džaba lobiranje i fninansiranje, ni za 100 godina neće stvoriti kritičnu masu u narodu da se takva odluka prihvati.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on April 17, 2012, 08:51:11 pm
nisam bas siguran da bi to moglo da prodje bez referenduma. no za regularnost istog (ako ga bude) nisam bas siguran...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: markantun on June 06, 2012, 04:29:56 pm
Manite se feferenduma. Ni Hrvate nitko nista nije pitao zele li ili ne zele u NATO, pa su nas ugurali unutra. Dakle, ako se odluci da budete clanica NATO-a-bit cete.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rocker on June 06, 2012, 05:31:34 pm
Istorija naših odnosa sa NATO-om se ipak malo razlikuje od vaše, tako da to pitanje ovde niko ne pokušava da progura kao neko formalno-tehničko-obično. Referendum sigurno ne bi uspeo, a na druge načine se niko ne usuđuje da pokuša. Bar za sada je tako.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on June 10, 2012, 09:16:45 pm
markantun, nato je u hrvatskoj dobrodošao zbog učešća pod t11. ista tako, u srbiji nije iz razloga naslova ove teme. za kojih 50tak godina možda, kad pomremo mi koji smo to preživeli i pamtimo prilično dobro. inače ne bi voleo da sam u koži nato vojnika u srbiji. pre ili kasnije prošli bi kao u "mečki" u makedoniji.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on June 12, 2012, 10:25:50 am
Samo pisite napred, onako okolo pa po T11, nemoj da se cudite posle gde su vam postovi.

Tema je "Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine", a odnosi Srbija - NATO, o tome imate temu na seledecoj vezi
https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=6236.0


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on July 11, 2012, 09:50:57 am
Nisam video da je postavljeno ako jeste molim admine da sklone.

http://www.youtube.com/watch?v=fpdJDRsSBNQ


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Pera on September 03, 2012, 10:20:40 pm
Ovo nam promaklo ispod radara  :-\

http://www.youtube.com/watch?v=c2YplVdMmZU


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on September 03, 2012, 11:38:54 pm
dzabe sad priznanje...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Љуба on September 04, 2012, 05:42:10 pm
dzabe sad priznanje...
Нкад није касно за истину.

Љуба


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on September 04, 2012, 08:10:29 pm
Ljubo, ovo naknadno priznavanje istine, koristi li nedužnim poginulima i njihovim najbližima?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on September 04, 2012, 08:29:59 pm
Класичан пример ратне пропаганде. Шарпинг је лагао јер је то био интерес немачке владе. Историјски ово је доказ да је лагао, али догађај који је подстакнут овом лажју се не може вратити ни исправит. Чак и за немачку јавност то је завршена прича. Њих то не занима.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ORIĆAREB on September 04, 2012, 09:24:53 pm
Pa, bar Vas trojicu, zadnjih postavljača postova, s obzirom na profesiju kojom ste se bavili, ništa u tom smislu
nebi trebalo čuditi. I sami znate da je klasična ratna propaganda, jedno od najuboitijih oružja i u ratu i u miru.
Koliko je toga nadrobljeno i sručeno na glavu Balkanskih naroda dok se konačno Juga nije zdrobila, a unutar nje
i Srbija, da će istotičari imati unapred materijal i za 1000 godina.

Nažalost stoji jedna činjenica, ta saznanja ničemu i neće služiti sem njima (istoričarima) za pisanje svojih doktorata.  :-\


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Pera on September 04, 2012, 09:51:22 pm
Pa, bar Vas trojicu, zadnjih postavljača postova, s obzirom na profesiju kojom ste se bavili, ništa u tom smislu
nebi trebalo čuditi. I sami znate da je klasična ratna propaganda, jedno od najuboitijih oružja i u ratu i u miru.
Koliko je toga nadrobljeno i sručeno na glavu Balkanskih naroda dok se konačno Juga nije zdrobila, a unutar nje
i Srbija, da će istotičari imati unapred materijal i za 1000 godina.

Nažalost stoji jedna činjenica, ta saznanja ničemu i neće služiti sem njima (istoričarima) za pisanje svojih doktorata.  :-\

I tad bi nam podvalili pogrešno napisane istoriske čitanke. Naravno 3. ili 4. verzija događaja.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on September 04, 2012, 09:59:26 pm
Međutim, sa istorijskim izvorima biće slabo. Arhiv Vojnoistorijskog instituta nema sređenu građu za posle 1963. godine, dakle nedostupan je čak i Brionski plenum, da ne kažemo za osamdesete godine. Sve od 1991. nadalje je naravno i dalje "operativna građa". Za temu Kosovo i Albanci, operativna građa je praktično ceo XX vek.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on November 04, 2012, 11:15:50 pm
 ;D

šteta što nisu ubrajali i šporete, jugiće....mikrotalasne...itd



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kljun on November 04, 2012, 11:45:34 pm
Kako ne vredi sad priznanje, i izlazak prave istine na videlo? Niste mi jasni uopste.
 Naravno da se ono sto se desilo ne moze vratiti, ispraviti itd. Ali je jako bitno koristiti ovakve stvari i propagirati ih sto vise ne bi li jos vise istine izaslo na videlo. Ovakvim stavom cemo uvek ostati zlocinci u istoriji , sto nije blizu istine.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vizant on November 05, 2012, 12:14:43 am
Sta sad vredi sto znamo da su englezi i ostali izvrsili genocid nad indijancima?
Oni su 'ladno unistili 503 nacije ukupno oko 80 miliona indijanaca u Severnoj americi i to je jako fino obradio Kevin Kostner u dokumentarnoj emisiji 500 nations u 4 epizode... Od tad ne snima nista po holywoodu isto kao i Mel Gibson chim pochnes da talasas CAOS ma zdravo...
To su po meni razradjeni mehanizmi umeksavanja zlochina ili softing....
Sad se kao sve otkriva a tad se kao nista nije znalo
 kao onaj vojnik na polozaju oko Sarajeva 91 "Oni kao oce da se otcepe a mi im KAo nedamo"


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dexy on November 05, 2012, 12:58:40 am
Silno grešiš što se tiče snimanja kevina Kostnera i Mel Gibsona u Holivudu, oni i te kako snimaju i to relativno uspešne filmove. 500 nacija je snimljen 1995, Kevin Kostner je od tada snimio preko 20 filmova uglavnom za tzv. Holivudske kuće, a i Mel Gibson nije prestao sa radom od Apokalipta, eto pre neki dan sam gledao Get the gringo, odličan film. Doduše on jeste imao krizu u karijeri neposredno pred snimanje Apokalipta, pa su ga mnogi optužili da je snimio tako kontroverzan film kako bi obnovio interesovanje producenata za rad sa njim.

Doduše to nije tema, tema je agresija NATO pakta na SRJ, tako da je bolje da se bavimo činjenicama koje znamo o tome, umesto da se bavimo potpuno irelevantnim holivudskim tračevima.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on November 05, 2012, 09:58:15 am
Samo da podsetim na nešto...svi  evropski političari koji se zalažu za rešenje pitanja Kosova koje bi zadovoljilo srpsku stranu, su bivši. Bivši sekretari, bivši ministri, bivši predsednici.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kljun on November 05, 2012, 06:42:21 pm
Ja svojim komentarom nisam mislio na politiku i resenje statusa Kosova, nego na istoriju i istorijske cinjenice koje su fabrikovane a koje bi trebalo ispravljati dok je vreme.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on November 06, 2012, 09:27:00 am
Čini mi se da do fabrikovanja gotovo uvek dođe kada se posle 60-70 godina pokuša izvršiti "revizija" po osnovu nekakvih novih saznanja proisteklih iz tzv. liberalizacije političkih okolnosti.

Opšte priznate i poznate istorijske činjenice onakve kakve jesu ipak treba ostaviti tamo gde im je i mesto u istorijskim čitankama.

Nema potrebe da se zbog nekakvog novog političko-populističkog dodvoravanja vrši prepravka istorije.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vizant on November 06, 2012, 09:18:17 pm
Ne super je kad se istorija kakva je danas tj jedno isfalsifikovano djubre provali i iznesu istine na videlo
onda je to REVIZIJA

Kad se provale tajni planovi to je TEORIJA ZAVERE

i u jednoj knjizi s kraja proslog veka stoji bukvalno ovako

Za govornika

a Kad u masi neko pocne da klevece vas govor  a vi vicite PROVOKATOR..i tad ce masa( glupa) dohvatiti istog i skloniti u stranu da ne remeti vase politicke ideje

To su sve jedne iste tehnike kojima se sluze(te) samo nemoj da se dodje do istine.
molim oficira rezerve da se ne oseti prozvanim ovo je samo moj stav i nije upucen protiv njega...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on November 06, 2012, 09:37:15 pm
vizant, ima tu istine. Ali zaboravljaš da nema dobre, niti loše strane u ratu. Nema žrtava, niti agresora. Postoje samo pobednici ili gubitnici. Ako napadač pobedi onda će nekako ispasti da je agresija opravdana, da bi ovi drugi napali njih da ovi nisu prvi itd. Pametan je bio onaj debeli morž Čerčil kada je rekao "Istorija će da bude dobra prema meni, jer nameravam da je napišem".
Ima smisla u onome da Dobro uvek trijumfuje na kraju. Samo, pitanje je koliko civila je Dobro pobilo, to se uvek nekako zaboravi.

Čitao sam u jednoj knjizi jednu zanimljivu priču. Nacisti su pobedili u DSR. Fric i Johan sede godine 2090. u kafiću negde u Tokiju. Fric pita Johana, šta ti misliš, da li je istina ono što se priča, da su naši držali logore smrti u kojima su ubijani civili i nejač. Ko će ga znati, odgovori Johan. I predjoše na drugu temu.

_________________________________________________________________________________________________

oficire neaktivne rezerve, zašto smatraš da je ovo oko ispovesti novinara o Račku revizija istorije (ako sam te dobro razumeo)?



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vizant on November 06, 2012, 09:43:01 pm
A jel da spominjemo da (ce) deca uce da je Irak imao nedozvoljeno oruzje?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kilezr on November 06, 2012, 09:54:01 pm

 Neki znaju . Ćerka mi je na školovanju u Americi.Podeliću s vama sadržinu meila koji sam dobio malopre:

 Jel mi mozes iskuckati nesto o bombardovanju? Ja se ne secam bas puno, a trebaju mi informacije. Necu da skidam sa neta, hocu tvoje misljenje.
Obavezno mi je da napisem esej o njhovim veteranima, kako su sjajni i kako ih treba slaviti. Pa ne pada mi na pamet. Rekla sam profesoru istorije da ne zelim to da pisem, da mi je neprijatno. Prvo mi je odrzao bukvicu o tome kako mogu da pisem esej o tome kako se ne slazem i da dam svoj licni dozivljaj. Pa jel normalan? To mi je jedno od pvih secanja i nije lepo. Ne zelim!!
Kad je shvatio kolko sam se zacrvenela i sve, rekao je da mogu da pisem esej o cemu god hocu.
Info mi treba za profesora cvecarstva. Trazio mi je da odrzim prezentaciju o istoriji i agrokulturi. Pa ako bi mogao i to nekako kratko i prosto da mi iskuckas. Samo nesto osovno.
Hvala

 E sad! Izvinite ako je previše lično ili nešto tako. Možda pomogne u diskusiji nekako?! Ako smatrate da nije za Forum , brišite.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on November 06, 2012, 09:58:38 pm
Oni i svako jutro u školi imaju "pozdrav zastavi". Komunizam nisu crvene zastave i partijske knjižice - to je pre svega način mišljenja, to je nešto u glavi.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on November 06, 2012, 10:15:41 pm
A jel da spominjemo da (ce) deca uce da je Irak imao nedozvoljeno oruzje?

Ko što Vlado negde napisa, ko će se toga sad setiti. Mogli su slobodno da ih uče da je Sadam bio ljudožder. Da je Gadafi delio vijagru svojim vojnicima da bi mogli da siluju. Da su Prle i Tihi tamanili Švabe po Beogradu. Mediji su čudo.
Da demonstriram, zamisli da sutra usred trga u Njujorku sleti leteći tanjir. Izadju svemirci da kupe hamburgere. Pokupe se i odlete. Kako to zataškati. Samo treba ignorisati. Kada nastupi vreme za vesti, niko ne treba da spomene na televiziji sletanje letećeg tanjira, kao ni u novinama. Ako se neko nadje da ispriča svojima kući da je sleteo leteći tanjir, niko mu ne bi poverovao. Ako neki fotografiše vanzemaljce mobilnim, to će se naravno proglasiti za montažu. Posle nekog vremena i oni što su svojim očima videli kako ET naručuje dupli sa kolom, zaboraviće šta se desilo. Uzeće bolovanje od par sedmica.

Vidiš kako je lako sa vanzemaljcima, a kamoli sa Račkom i bombardovanjem Srbije, Iraka, Libije. Misliš li da je iko od većih medija u Americi i Evropi javio za petostruko ubistvo u Makedoniji. Jes malo morgen. Tako će i za ovu ispovest ovog nemačkog novinara. Za to znaju samo ludi Srbi. A i oni će to uskoro zaboraviti. Ima važnijih stvari. Posao, porodica. Nova sezona Dvora.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on November 07, 2012, 08:54:54 am
Wermez,

Nisam se uopšte osvrtao na mišljenje tog novinara o Račku.
Nego uopšte na revizionizam prisutan poslednjih 10-12 godina na celom prostoru zahvaćenom "cunamijima".

Gde se prirodni "manjak" onih koji su živi učesnici zloupotrebljava da se istorija prekroji ka novim stremljenjima ili kvazi istinama. O Račku ne bih da se izjašnjavam jer ću prekršiti tačku 11. a takođe ni o čuvenoj braći a ni o još jednoj familiji čije slike se masovno u jednom delu naše zemlje drže kao ikone na zidu. Samo ću postaviti pitanje. Da li je samo oružje sa uniformom u kompletu jedini dokaz da si u najmanju ruku pobunjenik ili je možda oružje u kompletu sa "civilkom" dovoljan dokaz, po meni je to isto.Da ne talasam dalje nadam se da smo se razumeli.

KileZR,

Teško je dati ti dobar savet.Kako god da dete postupi ogrešiće se ili o svoje lične stavove ili o stavove tamošnjeg establišmenta (što za dalje bitisanje tamo nikako nije dobro).

Neka piše o cveću, valjda bar tu nema internacionalnih sporenja po istorijskim činjenicama.

Mogla bi možda ako se uklapa u temu o istoriji hortikulture da napiše kako se krompir kao američka biljka našao na tlu Evrope i kako su ga Srbi 1804 kada ga je u sred ustanka prvi put doneo Dositej Obradović, proglasili đavoljskom biljkom?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: TNT024 on November 07, 2012, 09:45:34 pm
[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kilezr on November 07, 2012, 09:53:27 pm

 Nisam tražio savet. JA ZNAM šta ću detetu napisati, a i ona ZNA šta će im kazati. :udri. Zbog toga je i tražila potvrdu od mene.
 OPROSTITI , a NIKAKO ZABORAVITI( ? ? ? )


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kaćo on November 07, 2012, 10:42:52 pm
Za smrt sina 85.000 €
Izvor: Dan | 07.11.2012 18:25
Sudija Osnovnog suda u Podgorici Marija Vlahović presudila je u korist porodice dječaka Senada Dacića, koji je prije 13 godina stradao od kasetnih bombi koje su izbacili piloti vojske SR Jugoslavije u selu Besnik u Rožajama. Odlukom suda porodica Dacić je na ime duševnih bolova dobila 85.000 eura, dok je na ime sudskih troškova dodijeljen iznos od 11.325 eura.
http://www.montenews.me/vijesti/drustvo/191708.html


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on November 07, 2012, 11:13:02 pm
James Stone, Andrew Ramirez i Steven Gonzales

3 guys 1 hammer


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on November 07, 2012, 11:18:33 pm
Otac mog prijatelja je prisustvovao susretu na bosanskoj granici sa američkim vojnicima. Po toj priči amerikanci su zalutali i došli do našeg punkta, ali su ostali bez čizama. Takodje je spominjao slučaj kada je posada američkog helikoptera na teritoriji Srbije teškim naoružanjem ubila trećepozivca, čuvara pruge naoružanog lovačkom puškom.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Wallberg on November 07, 2012, 11:48:12 pm
Takodje je spominjao slučaj kada je posada američkog helikoptera na teritoriji Srbije teškim naoružanjem ubila trećepozivca, čuvara pruge naoružanog lovačkom puškom.

To su pripadnici njemackog kontigenta, ubili cuvara pruge negdje kod Visegrada
evo imas ovdje taj slucaj, malo skroluj nize

http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/1999/04/03/najnovije-vesti-0403.html

a za prvi dio mislim da je izmisljotina....



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on November 08, 2012, 08:27:00 am
Jedna činjenica me zanima, (možda sam je propustio)?

Da li je neko imenom i prezimenom objavljivao imena i slike agresorskih vojnika koji su učestvovali u ubijanjima po teritoriji Srbije i RS.

Zarobljenih i slično...........

Mislim da je to vredan dokument i i način da se reaskrinkaju.

Ukoliko se moje pisanje kosi sa nekim normama, brišite.


Pozdrav, Boris.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vizant on November 08, 2012, 09:33:42 am
Zvanicno samo ona tri nesrecnika sa teme o B2, nezvanicno se ne prica o tome, ali ako pazljivo pratis ostale teme spominje se.
Kada god je velika sila u ratu naglo se povecavaju raznorazne civilne nesrece. Na pr. gomila pilota udje u avion i on se srusi, ukoliko se to nije desilo na frontu onda vaze druge tarife a i uslovi . To je primecena pojava jos iz Korejskog a i Vijetnamskog rata. ne sumnjam da i druge oruzane sile imaju slicnu praksu...mada.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on November 08, 2012, 08:02:12 pm
Такође, уочава се и повећана количина бајки о успесима своје и неуспесима друге стране.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on November 08, 2012, 08:04:22 pm
Eh, to su poznate priče o tipiziranim junacima, narodu to treba Marko kraljević, rambo...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on November 09, 2012, 08:59:25 am
Ne treba samo narodu.

Sve službe OS širom sveta imaju svoje strategije na osnovu kojih drže moral svojih trupa i sopstvenog naroda tokom ratnih dejstava na najvišem nivou.

I to bi moglo da se podvede pod tzv. "pozitivne, korisne laži" i toga će uvek biti na svim stranama.

Opet se ponavljam, mene više brine svesno eventualno ne obznanjivanje sopstvenih uspeha koje se pravda stavom da to smeta onoj drugoj strani pa da "ne čačkamo mečku".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on November 09, 2012, 09:29:55 am
Baš zbog toga ti i pominjem neke junake iz prošlosti.

U knigama je i to deo specijalnog rata.

Danas to je marketing propaganda.

Veličanje heroja, uspeha u ratu, radnih pobeda, slike nabildovanih junaka, i mnogo čega drugog.

Navodno su u tzv. "komplete za preživljavanje" američkim vojnicima pakovali predimenzionirane kondome, tako da je neprijatelj trebao da pomisli " u j...te ako im je k..... toliki kakva li je to sila od nacije".

Naravno kondom im je služio za sve osim za istoriski predviđenu namenu, (skupljanje vode, zaptivanje cevi, pakovanje dinamita, čuvanje od vlage...........).

I to je nešto što bi moglo da ima posebnu namenu


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on November 09, 2012, 11:51:39 am
Za smrt sina 85.000 €
Izvor: Dan | 07.11.2012 18:25
Sudija Osnovnog suda u Podgorici Marija Vlahović presudila je u korist porodice dječaka Senada Dacića, koji je prije 13 godina stradao od kasetnih bombi koje su izbacili piloti vojske SR Jugoslavije u selu Besnik u Rožajama. Odlukom suda porodica Dacić je na ime duševnih bolova dobila 85.000 eura, dok je na ime sudskih troškova dodijeljen iznos od 11.325 eura.
http://www.montenews.me/vijesti/drustvo/191708.html


Trebalo bi dodati i sledece

Quote
U obrazloženju presude piše da je iz pisanih dokaza koje je MUP dostavio sudu, kao i iz iskaza bivšeg načelnika rožajske policije Šemsa Dedeića, nedvosmisleno utvrđeno da su bombe ispustili avioni tadašnje jugoslovenske vojske sa oznakama G-4 i G-7 i to u niskom letu. Takođe, sud je razriješio i drugo sporno pitanje.

http://www.vijesti.me/vijesti/drzava-da-isplati-85-000-eura-porodici-djecaka-stradalog-1999-clanak-99381


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on November 09, 2012, 12:19:00 pm
Kakav G7?..............



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on November 09, 2012, 03:48:57 pm
Gospodo, na kakvim ste drogama?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on November 09, 2012, 03:56:35 pm
Ni meni više nije jasno  :zid.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on November 09, 2012, 06:26:54 pm
Kakav G7?..............



Kad bezumna haška pravila udare u glavu i postanu temelj pravnog poretka, onda može i G6 i G12 i GEkni me do zore. Ma JNA je posedovala i B2 sa stotinama JDAM modula, samo ga je uspešno skrivala i koristila samo protiv civila određenog predznaka.

Naravno, ubistvo civila je ratni zločin, ali tim pre je neophodno utvrditi materijalnu istinu, a ne poći od nemogućih pretpostavki i donositi par excellence političke presude. No, to je danas moderno, guramo se u NATO i EU, a oni nas, pazi molim te, ucenjuju i traže od nas da radimo razne nepodopštine.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dexy on November 09, 2012, 06:59:55 pm
Ja mislim da su novinari pogrešno preneli informaciju i da postoji mogućnost da su u pitanju avioni sa oznakama koje sadrže brojeve 4 i 7 (kao na primer 604, 607, 734, 737 itd.).
Nisam čuo ranije za ovaj slučaj, niti da su naši avioni dejstvovali u Crnoj Gori po ciljevima na zemlji. Pre bih rekao da su bombe NATO-a obzirom da se navodi da su u pitanju kasetne bombe, i da se sada želi izvući novac od države CG za žrtve, jer od NATO-a ga sigurno ne bi dobili, bez obzira na presudu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kaćo on November 09, 2012, 07:19:53 pm
Teška je ta 1999 godina u CG.
Od strane NATO pakta stradalo je 7 civila,(šest u Murinama i jedna osoba kod Rožaja)
Od strane VSCG stradalo je 22 civila.
.Sud donosi slične presude za odštetu.
PODGORICA -
 Sudija Osnovnog suda u Podgorici Sonja Draškovića donijela je odluku da država porodici pokojnog Vukića Vuletića iz Murina, koji je stradao tokom NATO agresije, isplati 82.000 eura. Presuda je izrečena po tužbi porodice Vuletić, radi naknade neimovinske štete i materijalne štete. Osnovni sud je obavezao Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave i Ministarstvo odbrane - Vojska Crne Gore, da tužiocima isplate 82.000 eura, odnosno tužiocima Dušanu i Rosi Vuletić po 15.000, a Ivanu, Vuksanu, Rakiti i Milki Vuletić po 13.000 eura. Radi se o prvostepenoj presudi i stavu prvostepenog suda koji je prilikom odlučivanja o spornom pravnom odnosu, u presudu ugradio sve poznate pravne stavove, pa čak i međunarodne propise i pravila.
 http://www.vesti-online.com/Stampano-izdanje/29-11-2010/Ogledalo/100060/Odsteta-porodici-iz-Murina/print


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on November 09, 2012, 07:41:48 pm
1999.godine od VSCG nije mogao niko stradati.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kaćo on November 09, 2012, 07:46:24 pm
VJ


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dexy on November 09, 2012, 07:52:12 pm
Kaćo ne znam odakle ti ovi podaci o broju stradalih od strane VJ, ja ih zaista prvi put čujem, voleo bih kada bi podelio sa nama i izvor tih podataka. Što se tiče teksta koji si priložio, u njemu se navodi da je pokojni Vuletić stradao u NATO agresiji, prema kontekstu ja bih pre zaključio da je stradao od NATO bombe nego od dejstva VJ.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kaćo on November 09, 2012, 08:06:37 pm
Kaćo ne znam odakle ti ovi podaci o broju stradalih od strane VJ, ja ih zaista prvi put čujem, voleo bih kada bi podelio sa nama i izvor tih podataka. Što se tiče teksta koji si priložio, u njemu se navodi da je pokojni Vuletić stradao u NATO agresiji, prema kontekstu ja bih pre zaključio da je stradao od NATO bombe nego od dejstva VJ.
Pričao sam o odštetama koje sud presuđuje.Jedna osoba je stradala od bombe aviona VJ a šestoro od bomba Nato pakta,odštete su iste oko 80000€.
Slučaj Kaluđerski laz je opšte poznat,kao i marotoski sudski postupak.Srbija je Crnoj Gori izručila Predraga Strugara,prvooptuženog,, pored prvooptuženog Strugara optuženi su pripadnici VJ : Momčilo V.Barjaktarović, Petar M. Labudović, Boro D. Novaković, Miro M. Bojović, Radomir M. Đurašković,  Aco D. Knežević i Ivan I. Radnić.
Raznoraznim pravnim marifetlucima,suđenje se vraća na početak.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on November 09, 2012, 08:10:32 pm
Jesu li oni bili piloti?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on November 09, 2012, 08:24:11 pm
Da li je ipak utvrdjeno kako su kasetne bombe ispustene? Da li je dejstvovano protiv nekoga?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on November 09, 2012, 11:13:46 pm
Da budemo precizniji, na teritoriji Crne Gore je poginulo šest civila u Murinu, civil u Rožajama, tri pripadnika VJ (Danilovgrad i Golubovci), a spisku poginulih možemo da dodamo i veći broj civila koji su poginuli na Savinim vodama, na prevoju Kula, na samoj granici Crne Gore i Srbije (opština Rožaje) kada su avioni NATO-a kasetnim bombama tukli autobus na redovnoj liniji. Takođe, žrtvama iz Crne Gore možemo da pribrojimo i više desetina građana koji su poginuli van teritorije Crne Gore kao pripadnici VJ i srpske policije.

Slučaj "Kaluđerski laz" ostaje otvoren. Optuženi su na prvom suđenju oslobođeni pa je naloženo novo suđenje.

Što se tiče famoznih aviona, evo glasno razmišljam i pitam sam sebe, koja je vjerovatnoća da su avioni VJ tada dejstvovali u tom području tim oružjem. Koja je vjerovatnoća da su policajci pravilno identifikovali avione i pri tome oštrim okom zapazili i neke brojeve po njima. Treba samo logično razmisliti...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on November 09, 2012, 11:18:48 pm
U vreme kada VJ nije bila poželjna na teritoriji CG, moglo se svašta pripisati.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on November 30, 2012, 10:07:33 am
 ???

Pri totalnoj nadmoći neprijatelja u vazduhu, neko šalje avione VJ da dejstvuju iz kasetnih kontejnera u nekoj planinskoj zabiti van glavnih borbenih dešavanja po grupi od nekoliko civila.
Pri tom neko sasvim uredno stigne da popiše brojeve kao da su registarske tablice automobila u prekršaju.

Po meni van svake pameti.Gde je tu osnovni motiv za takvu vrstu akcije?  :zid


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on November 30, 2012, 10:14:30 am
Eh, gde je motiv?

Pitati gospodina prešednika za motiv.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on November 30, 2012, 10:19:05 am
politika, druze, politika.  :rtfm


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Vladimir Ivanović on February 11, 2013, 05:56:11 pm
U NATO bombardovanju ubijen 631 vojnik

Od tog ukupnog broja, 72 su oficiri, 41 podoficir, 18 vojnika po ugovoru, 191 vojnik na služenju vojnog roka, 245 rezervista, 60 dobrovoljaca i tri civilna lica na službi u vojsci, naveo je ministar odbrane

Ministar odbrane Aleksandar Vučić rekao je danas da je tokom NATO bombardovanja 1999. ubijeno ukupno 1.008 vojnika i policajaca.

Vučić je u Skupštini Srbije rekao da je u bombardovanju poginuo 631 pripadnik Vojske Srbije, a 28 je nestalo.

"NATO snage su ubile 631 pripadnika Vojske Srbije, nestalo je 28, ukupno 659", rekao je Vučić na pitanje poslanika opozicione Liberalno-demokratske partije Zorana Ostojića koliko je vojnika poginulo u bombardovanju, jer se tačan broj ne zna ni posle skoro 14 godina.

Od tog ukupnog broja, kako je naveo Vučić, 72 su oficiri, 41 podoficir, 18 vojnika po ugovoru, 191 vojnik na služenju vojnog roka, 245 rezervista, 60 dobrovoljaca i tri civilna lica na službi u vojsci.

Vučić je pomenuo nedavno osnovanu Komisiju za istragu ubistava novinara, te i pogibije 16 zaposlenih Radio-televizije Srbije u NATO bombardovanju. Ministar je rekao da je Srbija vojno neutralna i da neće ići u NATO, nitu u rusku organizaciju koja se bavi odbranom i bezbednošću (ODKB), ali će nastaviti da učestvuje u Programu NATO "Partnerstvo za mir".

izvor

http://www.kurir-info.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vathra on February 11, 2013, 06:32:39 pm
О чему
"NATO snage su ubile 631 pripadnika Vojske Srbije, nestalo je 28, ukupno 659", rekao je Vučić na pitanje poslanika opozicione Liberalno-demokratske partije Zorana Ostojića koliko je vojnika poginulo u bombardovanju, jer se tačan broj ne zna ni posle skoro 14 godina.
О чему ови причају, кад од 2000. године постоји књига "Јунаци отаџбине" где је пописан сваки погинули припадник оружаних снага, са све фотографијом и описом погибије. Доступна је и на нету од 2009-те.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on February 11, 2013, 06:48:03 pm
О чему
"NATO snage su ubile 631 pripadnika Vojske Srbije, nestalo je 28, ukupno 659", rekao je Vučić na pitanje poslanika opozicione Liberalno-demokratske partije Zorana Ostojića koliko je vojnika poginulo u bombardovanju, jer se tačan broj ne zna ni posle skoro 14 godina.
О чему ови причају, кад од 2000. године постоји књига "Јунаци отаџбине" где је пописан сваки погинули припадник оружаних снага, са све фотографијом и описом погибије. Доступна је и на нету од 2009-те.

Vidiš, upravo u toj knjizi nema mog školskog druga, momka iz Tivta, koji je poginuo kao pripadnik padobranske bigade sredinom, čini mi se, aprila.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kilezr on February 11, 2013, 07:19:37 pm

 U vezi toga. Preporučujem knjigu Vladice Kovačevića- Krstića o 63- padobranskoj.
 Daću kasnije sve detalje. Izvinite!!!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on February 11, 2013, 07:40:17 pm
Па нису сви погинули "у бомбардовању" већ током бомбардовања, односно агресије (напада) НАТО-а. Највећи број је страдао током борби са ОВК (не само у пушкарању већ од подметнитих мина и сл.). Такође у тај број су укључени и подаци за оне који су погинули и несрећин случајем (услед саобаћајних удеса, падова и сличних удеса који немају директне везе са борбама и бомбардовањем). Већ сам негде написао колико је припадника ВП погинуло (мрзи ме да тражим тачну бројку, али негде око 40 - скоро сви су активни официр, подофицири, војници по угвору и војници на одлсужењу војног рока).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on February 13, 2013, 05:47:02 pm
Quote
Vučić je u Skupštini Srbije rekao da je u bombardovanju poginuo 631 pripadnik Vojske Srbije, a 28 je nestalo.

Ovo mi nije baš jasno, mislim na nestale, jedino ako nisu kindapovani od strane šiptarskih terorista i bandi za potrebe trgovine ljudksim organima.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on February 13, 2013, 06:11:47 pm
Tela im nisu nađena.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on February 13, 2013, 06:18:00 pm
Quote
Vučić je u Skupštini Srbije rekao da je u bombardovanju poginuo 631 pripadnik Vojske Srbije, a 28 je nestalo.

Ovo mi nije baš jasno, mislim na nestale, jedino ako nisu kindapovani od strane šiptarskih terorista i bandi za potrebe trgovine ljudksim organima.


Nije to toliko čudno. Nijedan rat ne može proći bez te kategorije "nestalih".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on February 13, 2013, 06:31:16 pm
Nisam valjano postavio pitanje.
Tačno tako, u svakom ratu ima i nestalih ali uvek ima nagoveštaja šta se dogodilo.
Verujem da negde ima opisano, poput knjige koju pominje Varta, pod kojim okolnostima su nestali.

Pliva čovek u reci pa nestane, i nikada se ne nađe leš, tu već može da se nasluti, i ako nema dokaza, da se udavio.

Inače kategorija netsalih, bio rat ili mir, je najmučnija za porodicu nestalog. Nit' je živ nit' je mrtav.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on February 13, 2013, 06:42:56 pm
Jasno.
Među tim nestalim sigurno ima i onih kojima su vađeni organi. Pa onaj Šiptar je posvjedočio da je vojniku izvadio srce i da je bilo još zarobljenih vojnika na toj lokaciji.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on February 13, 2013, 07:01:55 pm
Još mi ne dopire do svesti u vezi tog svedočenja da su šiptarski banditi vadili organe budnom čoveku, bez totalne anestezije.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vathra on February 13, 2013, 09:41:40 pm
Verujem da negde ima opisano, poput knjige koju pominje Varta, pod kojim okolnostima su nestali.

Pliva čovek u reci pa nestane, i nikada se ne nađe leš, tu već može da se nasluti, i ako nema dokaza, da se udavio.

Inače kategorija netsalih, bio rat ili mir, je najmučnija za porodicu nestalog. Nit' je živ nit' je mrtav.
Мислим да у категорију несталих спадају сви они чије тело није извучено. Било је случајева на граници да се знало да је неко погинуо, али да тело није могло бити извучено.
Такође, неке јединице нису имале издате матрикуле.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on February 14, 2013, 09:37:02 am
Još mi ne dopire do svesti u vezi tog svedočenja da su šiptarski banditi vadili organe budnom čoveku, bez totalne anestezije.


Za psihopate ne postoje granice tuđe patnje i bola kao ni zdravo razumsko objašnjenje za unutrašnje porive za takve činove.I tu me ništa ne čudi.(Lud može biti psihopata ali psihopata ne mora biti lud)

Za mene je drugi deo te priče frapantniji.Poznato je da je za uspešnu eksplantaciji/implantaciju organa neophodan čitav niz uslova da bi dobijeni organ bio dovoljno "kvalitetan" da i nakon procedure vrši svoju fiziološku funkciju.Takođe nije moguće da jedan lekar sam (ko god to bio) može uspešno da završi toliko veliki i delikatan posao, potreban je ceo tim.I od trenutka eksplantacije organa do trenutka implantacije ne sme da prođe više od par sati.Takođe mora da bude predhodno urađena tzv. HLA tipizacija tkiva (poklapanje davaoca i primaoca organa) da bi transplantacija bila uspešna a to mogu da sprovedu samo visoko opremljene i obučene laboratorije a i za to je potrebno vreme.

Jadna je majka bila onima kojima su implantirani oragni dobijeni takvim postupkom ako su uopšte organi tih sirotih i nesretnih stradalnika kao takvi i mogli biti uopšte upotrebljivi za uspešnu implantaciju.

Zakljuci mogu biti sledeći:

- Ceo projekat je bio mnogo organizovaniji i sofisticiran i sa mnogo više učesnika u lancu (što je po opisu načina dobijanja organa malo verovatno)
- Zločinci su bili u zabludi o iskoristivosti tako dobijenih organa
- Bili su svesni jalovosti celog posla ali su izvršili prevaru krajnjih korisnika koji su te organe poručivali i plaćali suvim zlatom kao prvoklasan biološki materijal.


Kako god bilo, strahota neopisiva i užas nad užasima.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on February 14, 2013, 09:43:42 am
Postoji i varijanta da je svedok "ubačen" i da daje potpuno nebulozne izjave koje namerno zamagljuju i celoj priči daju krajne idiotski-nelogičan tok.

Naravno, od koga sve potiče, ništa me ne čudi.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on February 14, 2013, 01:36:24 pm
Ovi su se obučavali na akcionom filmovima, primjetan je holivudki "šmek"...

[attachment=1]

Takozvana "Atlantska brigada", jedinica sastavljena od nekoliko stotina dobrovoljaca, američkih Šiptara. Snimljeno u luci Drač. "Brigada" je vrlo brzo prestala da postoji, uništena je u operaciji "Strela" (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=109.0).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on February 14, 2013, 02:28:00 pm
Mene kod te Atlantske grupe impresionira sledeće.A to su dupli aršini u stavu države gde je grupa organizovana.

Nije važno što su strani državljani došli u tuđu zemlju da pod oružjem i u uniformi učestvuju u secesiji i oružanoj pobuni nego je važno kakav su status imali kao ratni zarobljenici?
E to je mnogo važno.  :zid


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on February 14, 2013, 02:39:30 pm
Kolega, ništa to nije važno. Kadija te tuži, kadija ti sudi, može im se kako hoće.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on February 14, 2013, 02:55:44 pm
oficiru - što se tiče tvojih zaključaka u prethodnom postu, duboko sam ubeđen da je 3. po redu ispravan!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on February 14, 2013, 03:20:07 pm
I ja sam najskloniji da verujem trećem zaključku.

Što samo dokazuje krajnu bezočnost zločina i zločinaca.

Životinje ubijaju da se odbrane ili nahrane a samo su ljudi sposobni da ubijaju iz zadovoljstva.

Pa izvršioce ne mogu ni sa njima da uporedim.
Poređenja jednostavno nema.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on February 14, 2013, 03:21:57 pm
Ја мислим да ни раније, ни данас,а ни у будућности не треба очекивати другачије понашање албанске државе и становништва. Ту мира, да не помињем "добре односе" дуго бити неће. Статус ратних заробљеника наравно да је веома важан.
У постојећим геополитичким околностима тешко је очекивати да Срби и  Србија поврате било какав утицај на догађаје у јужној покрајини. Сем тога, Србија је веома ослабљена, нећу рећи заувек, али на дуги рок од неколико покољења, да. Да не помињем да могући изазови даљег дробљења државе и народа и даље постоје, и прилично су озбиљни.
Војска је те 1999. године урадила све што је могла, и успела је да сачува пре свега саму себе.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on February 14, 2013, 04:05:23 pm
E, tu je rešenje bilo pametno.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on February 14, 2013, 04:11:45 pm
Војска је те 1999. године урадила све што је могла, и успела је да сачува пре свега саму себе.

Zato je moglo i trebalo da se ozbiljno priđe problemu još 1997. pa i ranije jer 1998. šiptari su već držali pod kontrolom jedan deo KosMeta, a i najavljeno bombardovanje za oktobar, koje je odloženo za mart iduće godine, je sve usporilo, i tada je već bilo kasno da se išta uradi.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on February 18, 2013, 09:59:45 am
Na žalost,

Problem nikada nije ni bio vojno-policijski pa čak ni obaveštajni nego ekonomsko-politički i traje skoro 200 godina.

Ilustrovaću primerom koji sam lično video.

Neko vreme nakon ulaska u KZB, bio sam na zanimanju na terenu sa jedinicom u kojoj sam tada službovao.

"Bezbednjak" me je zvao u svoju prostoriju u komandi jedinice da se nešto dogovorimo oko dela posla koji je bio moj zadatak a vezano za organizaciju svakodnevnog života u logorskoj prostoriji u delu pozadinskog obezbeđenja (sve u svemu ništa specijalno ali važno za svakodnevno funkcionisanje i život ljudstva).

U prostoriji radio stanica a na zidu plakat sa organizacionom šemom-vezama i fotografijama (u koloru) kao i opisom kraćih generalija i nadimaka razno-raznih bandi i bandita koji operišu u toj oblasti kao i na KIM (prvi put uopšte videh takav prizor-scenografija kao u scenama filma "Apokalipsa danas").

Zaprepašćen činjenicom da protivnička strana za nas uopšte nije "anonimna" pitam onako usput "bezbednjaka" od kada znamo za prikazanu šemu a on će ko iz topa: "Dugo".
Odmah sam se zapitao naravno u sebi, pa ako smo sve to znali šta smo i zašto čekali i dočekali 1999 kukala nam majka?

To ne znači da je postojao zakonski osnov za reagovanje ni pre a možda ni posle, možda su samo u pitanju bile indicije bez dokaza ali šta se učinilo da se valjani dokazi obezbede i u okviru zakona obnaroduju a počinioci pohvataju,spreče i procesuiraju ako su već postojali osnovi sumnje?

Žnaš generalije,nadimke,veze,počinjena dela,finansiranje,pred očima ti se kopaju rovovi i tranšeje,vrši snabdevanje i šverc svim vrstama ratnog materijala a ti sediš,ćutiš i čekaš da neko donese političku odluku umesto da bez ikakvog pitanja i čekanja samo sprovedeš ono što ti zakon po službenoj dužnosti nalaže da moraš da sprovedeš od trenutka kad dobiješ nešto na znanje.  :zid :zid :zid.
A možda i nije politika u pitanju, ne znam, samo filozofiram?


Probleme treba seći u korenu a nikako u krošnji kad se razgranaju.

A za te probleme se mnogo,mnogo pre, morao pronaći politički način razrešenja.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Istria 052 on February 18, 2013, 10:27:36 am
Fino primjeceno @oficru neaktivne rezerve.

To je osnovna boljka sitema skolstava u bivsoj JNA, pored visestrukih prednosti. Nije razvijala pojedinca, koji treba odlucivati samostalno vec se cekala "odluka iz Komiteta, vise instance".
Onaj "gore" koji nije direktno ugrozen, drugacije prosudjuje, cesto bez blage veze sa realnsocu, ustvari to je jedna vrsta korporativne kulture zvana "funkcionalna glupost".
Uzdaj se use i u svoje kljuse, tko na terenu to nije shvatio, imao je problema ogromnih.

Sve se zna, a nista se ne cini,.. vec vidjeno.
Zato imamo guzve oko kontejnera.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on February 18, 2013, 08:22:57 pm
Ово што је Која написао као питање "безбедњаку" већ сам давно описао у овој или некој сличној теми као питање мог оца: "зашто не затрпасте оне ровове ако сте већ знали?" На таква питања генерално нема одговора и не може га бити јер се он знао али није учињен. Ипак, треба о томе размишљати поуке за будућност.

Сви се ми, неко више-неко мање, комотно односимо према ономе што неко други треба да уради или одлучи ("требало је ово или оно", да сам ја био, ја бих..."). Када ми сами дођемо у позицију да одлучимо, а посебно онда када то може или знамо да може произвести неке дуготрајне и/или опасне последице, устежемо се и премишљамо. И то је нормално. Озбиљне одлуке се не доносе лакомислено и брзоплето. Невоља је што те кључне одлуке од којих зависе и војне одлуке доносе политичари окружени својом сујетом, сталном борбом за власт (""ма то нам они потурају само да би нас..."), уверењем да све знају и умеју, а најгоре што их често окружују полтрони, дилетанти и богами и превејани лажови и каријеристи. Чак и када су им презентовани докази, предлагане мере, укључујући и "затрпавање ровова" говрили су да или "није то баш тако страшно", или "држимо ми то под контролом" или "то вам није тачно, ја имам потпуно друге информације".

Такве ствари које нарушавају темеље система није могуће решити појединачним или групним реаговањем појединаца или делова система власти (на пример војске) већ само системским деловањем. Да би то деловање било системско потребно је опште сазнање о стварности присутно код већине становништва (јавно мњење, "јавна свест") а посебно код одговорних, овлашћених за одлучивање. Потребна је јасна идеја водиља, свест о томе шта се чини, зашто се то чини, како ће се то чинити и шта ће бити "када буде". Е, тога није било. Зато је одговор на Којино питање "безбедњаку" као и одговор на питање које ми је поставио отац, одречан - то није било могуће у датим околностима, у датом времену. А озбиљан аналитичан одговор на питање " а зашто није било могуће" враћа на нас на почетак приче. И није још испричан. Бар не до краја.

Шема о којој прича Која ипак је у потпуности уобличена после 1999. године. Представља племенско-родбинске- криминалне везе неколико кланова на КиМ. Приказан је пре пар година и на ТВ у неким емисијама. Сада су ти кланови уобличени у политичке партије. Неки са тих шема и слика су страдали углавном у међусобним обрачунима. Неку су се можда данса  одрекли "старих стаза славе" (или то желе) и покушавају да се на други начин представе, а неки и даље  раде изван јавне сцене. Да, неки и даље веома добро сарађују са колегама са друге стрне барикаде, најчешће онима са најжешћим патриотским одредницама.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on March 24, 2013, 06:37:41 pm
Na današnji dan pre 14 godina započela je agresija snaga NATO alijanse na SRJ bez predhodne objave rata i saglasnosti saveta bezbednosti UN.

Svim poginulim pripadnicima OS SRJ i civilnim žrtvama koji su položili svoje živote na braniku otadžbine, neka je pokoj večni "Slava im!".
Živim junacima iz 1999-te želim ličnu sreću i dobro zdravlje uz dužno poštovanje njihovim junačkim delima.

МОЈА ОТАЏБИНА

Не плачем само с болом свога срца
Рад` земље ове убоге и голе;
Мене све ране мога рода боле,
И моја душа с њим пати и грца.

Овдје, у болу срца истрзана,
Ја носим клетве свих патњи и мука,
И крв што капа са душманских рука
То је крв моја из мојијех рана.

У мени цвиле душе милиона -
Мој сваки уздах, свака суза бона,
Њиховим болом вапије и иште.

И свуда гдје је српска душа која,
Тамо је мени отаџбина моја,
Мој дом и моје рођено огњиште.

Алекса Шантић 1908



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on March 24, 2013, 06:40:17 pm
24.03.2013.
vs.rs

[attachment=1]

Поводом обележавања 24. марта - Дана сећања на страдале у НАТО бомбардовању Савезне Републике Југославије 1999. године, први потпредседник владе и министар одбране Александар Вучић, у пратњи команданта ВиПВО генерал-мајора Ранка Живака и заменика команданта генерал-мајора Миодрага Гордића положио је данас венац крај Спомен-обележја страдалим припадницима Ратног ваздухопловства и противваздухопловне одбране испред Команде ВиПВО у Земуну.

 Министар Вучић је истакао да се на данашњи дан сећамо оних који су били најхрабрији у одбрани од НАТО агресије и оних који су, не марећи за своје животе, бринули и штитили Србију.

- Ово је време, не само да се сећамо тешких тренутака кроз које је ова земља пролазила, већ да славимо своје јунаке. Оно што су они урадили за Србију нико и никада нити сме нити може да заборави. Њихова жртва није била узалудна и они су показали шта Србија свима нама мора да значи и како сви према Србији морамо да се понашамо и опходимо у будућности – поручио је министар Вучић, изражавајући уверење да њихов пример мора свима нама јасно да покаже шта су све људи спремни да ураде за своју земљу, не плашећи се вишеструко надмоћнијег агресора. Пред Владом Србије, како је истакао, али и пред нама је да нашој деци обезбедимо будућност без рата.

Венце на спомен обележје страдалим ваздухопловцима положили су и представници ВиПВО, чланови породица, удружења ваздухопловаца, као и борачких удружења. Министар Вучић је у Команди Ваздухопловства обишао и изложбу „Сећање на ваздухопловне жртве“, која је посвећена стогодишњици од погибије првог српског пилота Михајла Петровића.

Поводом обележавања Дана сећања делегација Војске Србије положила је данас венац на спомен обележје „Херојима 37. моторизоване бригаде“ у касарни „Стефан Немања“ у Рашки. Делегацију је предводио начелник Генералштаба генерал Љубиша Диковић, а у њеном саставу били су командант 2. бригаде Копнене војске бригадни генерал Маринко Павловић и командант 21. пешадијског батаљона потпуковник Мирослав Стефановић. Венце су положили и чланови породица погинулих, као и делегације локалних власти, МУП-а, удружења и организација.

- Било је то тешко време – време страдања и бола. Агресор је користио касетне бомбе и муницију са осиромашеним уранијумом, а циљеви дејства били су и делови градова, енергетски и телекомуникациони системи, објекти инфраструктуре, па чак и болнице и школе. У том рату страдало је више цивила него војника, што је називано колатералном штетом – истакао је начелник Генералштаба у обраћању окупљенима на комеморацији у Рашки и подсетио да је Војска тада храбро и пожртвовано бранила свој народ.

 - Током 78 дана непрекидних ваздушних напада на нашу земљу, уз истовремено гушење побуне на Косову и Метохији, Војска је пружила отпор какав нападач није могао ни да замисли. Међу најбољим јединицама наше војске била је 37. моторизована бригада из Рашке. Чинили су је војници и старешине са територије општина Рашка, Краљево и Врњачка Бања – рекао је генерал Диковић и додао да је на свима нама да сачувамо спомен на жртве, саборце, пријатеље и најмилије.

- Ни ми, као ни покољења која долазе, не смемо да заборавимо нашу историју и људе који су бранили отаџбину, а посебно оне који су у слободу отаџбине уградили своје животе. Нека им је вечна слава и хвала – поручио је на комеморативном скупу у Рашки генерал Љубиша Диковић.

Делегација коју је предводио командант Гарде Војске Србије бригадни генерал Миломир Тодоровић положила је данас венац на споменик страдалим војницима Гардијске бригаде испред Клиничко-болничког центра „Др Драгиша Мишовић“ на Дедињу.

 У касарни „Бањица“ положени су венци на спомен-обележја настрадалим припадницима 250. ракетне бригаде за ПВД и 126. бригаде ВОЈИН. Делегацију је предводио командант 250. ракетне бригаде бригадни генерал Душко Жарковић, а помен погинулим припадницима служио је владика Порфирије (Перић).

Дан сећања на настрадале у НАТО бомбардовању обележен је у командама, јединицама и установама Војске Србије низом комеморативних скупова и полагањем венаца на споменике страдалим припадницима Војске.

 Поводом Дана сећања данас су положени венци на спомен обележја широм Србије, којима је обележено страдање у ваздушној интервенцији НАТО против Савезне Републике Југославије, која је трајала 78 дана. Бомбардовање је завршено 10. јуна потписивањем Кумановског споразума и усвајањем резолуције 1244 у Савету безбедности Уједињених нација.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on March 24, 2013, 06:54:01 pm
Слава палима!
Својом су се жртвом обесмртили.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ORIĆAREB on March 24, 2013, 07:04:38 pm
Godišnjica NATO bombardovanja

Nuklearni i hemijski rat

Snage NATO-a su 1991. put dejstvovale po 986 civilnih objekata, od čega je 119 potpuno uništeno, a 867 teško oštećeno. Na 113 lokacija bačeno je 50.000 projektila s osiromašenim uranom, a 57 ciljeva je napadnuto kasetnim bombama. Napadi su izvedeni na gradska područja pri čemu je izbačeno 156 kontejnera sa 37.440 kasetnih bombi. Posle dolaska međunarodnih vojnih i policijskih snaga, juna 1999, s Kosmeta je proterano oko 350.000 uglavnom Srba, ali i stanovnika drugih nacionalnosti. Izvršeno je preko 8.000 terorističkih akcija, ubijeno 2.000, a oteto 1.500 i ranjeno 2.500 ljudi. Ukupna ratna šteta je procenjena na 120 milijardi dolara, od čega je samo vojska, izuzimajući vojnu infrastrukturu na Kosmetu, pretrpela štetu od devet milijardi dolara.

U toku agresije NATO-a na SRJ registrovano je 26.095 poleta avijacije, od čega je 18.168 izvela borbena avijacija. Lansirano je oko 37.000 raketa, bombi i drugih projektila s oko 40.000 tona ubojnog visokobrizantnog eksploziva.

Na početku agresije, NATO je angažovao 371 avion dnevno, a na kraju agresije taj broj je povećan na 1.200 aviona dnevno.

U odbrani od NATO snaga, jugoslovenska vojska ili srpske snage, kako su je nazivali politički i vojni zvaničnici Alijanse, oborila je 61 avion, sedam helikoptera, 30 bespilotnih letilica i 338 krstarećih raketa. Podaci o broju oštećenih borbenih aviona i drugih borbenih sistema, koji su pali na teritorije susednih zemalja, nisu poznati i malo je verovatno da će ih NATO ikada objaviti.(...)

Komandant NATO snaga Džordž Robertson je izjavio 2000. da je na Kosmetu, na lokacijama prema Albaniji gađano 112 lokacija, a van Kosmeta 89 lokacija. Po lokaciji je palo 15–396 kilograma urana. Bombardovanje vojnih i civilnih ciljeva 1994. i 1995. u Republici Srpskoj i 1999. u Srbiji osiromašenim uranom prouzrokovalo je smrt 34 vojnika oružanih snaga Italije i 38 francuskih vojnika kao i stotine umrlih civila, Srba, muslimana i Albanaca. Oboleli su i vojnici iz Holandije i Nemačke.

Pored direktnih šteta izazvanih eksplozijama bačenih bombi i raketa,na teritoriji SRJ se vodio specijalan rat, koji po svojim efektima spada u hemijske i radiološko-nuklearne ratove. (…)

Naši lekari dramatično upozoravaju da je povećan broj obolelih od raznih vrsta karcinoma i leukemije i da je Srbija po broju novootkrivenih i obolelih od karcinoma među prvima u Evropi. Takođe sumorno predviđaju da predstoji epidemija karcinoma u Srbiji.

Rak masovno kosi stanovnike Srbije. Prema poslednjim podacima Nacionalnog registra za rak, od ove opake bolesti 2011. umrlo je 21.007 osoba: 12.085 muškaraca i 8.922 žene. Posebno zabrinjava činjenica da stopa smrtnosti raste brže nego stopa obolevanja. Mortalitet se godišnje uvećava za dva i po, a učestalost obolevanja za dva odsto. Zbog toga nam preti opasnost da se nađemo u situaciji da se broj novootkrivenih slučajeva malignih oboljenja i broj umrlih na godišnjem nivou – izjednače.

Doktor Snežana Živković Perišić, iz Odeljenja za prevenciju i kontrolu nezaraznih bolesti Instituta za javno zdravlje Srbije ,,Dr Milan Jovanović Batut”, kaže da je od 2002. do 2011. stopa mortaliteta od raka u Srbiji porasla za 17 odsto! Od raka bronhija i pluća godišnje umre 4.600 obolelih, od malignih tumora dojke 1.600, a od grlića materice 500 žena. Rak debelog creva i rektuma pokosi još 2.600 obolelih, a karcinom prostate – 800.

*(Iz referata sa jučerašnjeg okruglog stola održanog u „Savacentru” u Beogradu, „Od agresije do secesije”, u organizaciji Beogradskog foruma za svet ravnopravnih)

Dr Mirjana Anđelković Lukić, viši naučni saradnik

objavljeno: 24.03.2013


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 24, 2013, 07:34:46 pm
Ovaj dan ne sme nikada da se zaboravi.

Dugovi koje moramo da vratimo takođe.

Da se zna, "batina ima dva kraja", ma koliko godina trajao put do drugog kraja.

Hvala svima koji pamte ovaj dan, Boris.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 24, 2013, 08:02:11 pm
Hvala svima koji pamte ovaj dan, Boris.

Izgleda da je takvih sve manje, nazalost.

Neka je vecna slava svima koji su polozili zivot braneci otadzbinu. Slava i svim civilinim zrtvama.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: BrRista on March 24, 2013, 08:14:37 pm
Kako da zaboravim? Ma koliko se trudio da potisnem agresiju iz secanja, ostale su traume koje isplivaju na povrsinu samo li se setim bombardovanja.
Uzas.
Nikada se ne sme zaboraviti.
Niti oprostiti!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on March 24, 2013, 11:08:20 pm
Војска је те 1999. године урадила све што је могла, и успела је да сачува пре свега саму себе.

Zato je moglo i trebalo da se ozbiljno priđe problemu još 1997. pa i ranije jer 1998. šiptari su već držali pod kontrolom jedan deo KosMeta, a i najavljeno bombardovanje za oktobar, koje je odloženo za mart iduće godine, je sve usporilo, i tada je već bilo kasno da se išta uradi.

Trebalo je prići problemu daleko ranije. Aleksandar Karađorđević i Kemal Paša su još krajem dvadesetih navodno o tome pričali?! Anadolija je veeelika, a poprilično pusta i dan danas? Tada se tako moglo razmišljati, danas se ne sme ni zucnuti? Već 1945. bilo je kasno za rešavanje problema, naročito u svetlu navodnih usmenih sporazuma J.B.T. i Envera Hodže, a nije u pitanju sanjarija o balkanskoj federaciji, nego ...  :-X :rtfm


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on March 24, 2013, 11:15:54 pm
Тог двадесетчетвртог увече дошло ми је неколико успаничених комшија са женама. Са сваким сам тргнуо по ракију и свакоме дао по апаурин за боље спавање. Онда сам и сам легао да спавам. Следећих дана сам чекао да ме позову на зборно место, али ме нико није позвао. Првих дана сам озбиљно забраздио стално буљећи у Стратфорове анализе.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vj11801 on March 24, 2013, 11:26:54 pm
Vječna slava poginulim civilima i pripadnicima OS SRJ.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: robo7 on March 25, 2013, 01:39:18 am
Jedno pitanje za one informiranije, zasto je uopce pocelo bombardiranje Srbije- nisam dovoljno upucen?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on March 25, 2013, 08:54:46 am
Zavisi koju stranu u sukobu pitaš.

Ukratko (lična slobodna interpretacija):

1. Zvanična verzija NATO alijanse je sprečavanje humanitarne katastrofe na KIM usled oružanih dejstava OS SRJ protiv težnji etničkog Albanskog stanovništva u borbi za nezavisnost i demokratiju.

2. Zvanična verzija zvanične SRJ (važeća bar u trenutku agresije) je da je agresija sprovedena da bi se u potpunosti izvršila oružana secesija Albanaca na KIM i uspostavila druga po redu Albanska država na Balkanu.

Aktuelna dešavanja ovih dana koja se odnose se na pritiske EU i USA (vezano za dobijanje datuma za progovore o pristupanju EU) na vladu Srbije da se kroz dogovore o normalizaciji odnosa i rešavanja spornih pitanja sa privremenim institucijama Albanaca na KIM zapravo "nezvanično" prizna nezavisnost KIM, mi daje za pravo da verujem u drugu verziju.

Ti prihvati koju god želiš.
To je ionako stvar ličnog izbora i afiniteta.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 25, 2013, 09:07:54 am
I još koje čega.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on March 25, 2013, 09:33:47 am
Slava poginulima...ne zaboraviti.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 25, 2013, 10:57:45 am
Bog dušu da prosti svim poginulim, naručito mojim kolegama i drugarima!

Stali ste na branik otadžbine onda kada je to najviše trebalo. Nikoga niste napali, samo se branili u neobjavljenom, mučkom ratu, sa daleko nadmoćinijim neprijateljom.
Neka Vam je večna slava i hvala, nikada Vas nećemo zaboraviti!

Da se zna, za mlađe naraštaje, pošto uvek neko drugi piše istoriju, Vojska Jugoslavije nije kapitulirala, to su uradili političari Kumanovskim sporazumom.
Na bojnom polju je naravno bilo problema, ali sve ukupno, za šta se decenijama spemala Vojska Jugoslavije, to je i demonstrilala tokom agresije NATO pakta.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 25, 2013, 11:20:23 am
Večna slava i nezaborav svim žrtvama!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 25, 2013, 11:34:00 am
Zvanična verzija zbog čega je počelo bombardovanje SRJ je navodni masakr srpske policije nad šiptarskim civilima u selu Račak.
Samo što to blage veze nema sa istinom.

Sve u svemu, zvanično je otpočela misija spasavanja šptarskih civila od srpskog terora.
Sve to veze sa istinom nema. Još 1997. su postojale naoružane frakcije terorističke organizacije UČK (OVK), da bi 1998. godine držali dobar deo Metohije pod kontrolom.
Tada je načinjena greška što nije ispoštovan general Perišić (šta je on posle radio to nije važno, ali tada je bio u pravu), a glavnokomandujiću Vojske Jugoslavije predsednik Slobodan Milošević ne da ga nije saslušao već ga je smenio sa položaja načalnika GŠ-a, sve u dogovoru sa podpredsednikom Vlade Voislavom Šešeljom koji je medijski opravdao smenjivanje generala Perišića.
General Perišić ne samo da je imao za cilj da obezbedi granicu prema Alabaniji već i da VJ uđe u sastav NATO pakta ili da im se da baza na KosMetu, što su oni u suštini i tražili. I to zapravo nije tražio NATO već Ameri.
Sada, Srbija ne da im je dala bazu već jedan deo teritorije, skoro celo Kosovo i Metohiju.

Ćiro je izneo srž svega šta je u pitanju, i ima tu zakulisnih stvari što tek stalo u jednu obimu knjigu.
Samo je Ćiro pogrešio, nisu Albanci već Šiptari, i to nije pogrdna reč kako neki tvrde.
Reč šiptar je izvedena od šćipetari što bi značilo brđani.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on March 25, 2013, 09:21:34 pm
Преносим текст новинара "Политике" Милана Галовића а који предствља сећање стварних учесника на борбена дејства на Кошарама. Бројка која се помиње у тексту а односи се на албанске снаге (15.000) је вероватно претерана, бар за сам рејон Кошара, али само сведочење је релативно  коректно (као и свако сећање је ипак субјективно) и сведочи о жестини дејстава.

У паклу Кошара – неиспричана ратна прича

Сведочења припадника Војске Југославије о вишенедељном одбијању напада бораца ОВК, потпомогнутих војском Албаније и НАТО авијацијом
Српски борци на граници СР Југославије и Албаније


Најтеже је било на Кошарама. То је реченица која се може чути од ветерана који су се током рата НАТО-а и СР Југославије борили на Косову и Метохији, то је податак који је познат сваком грађанину иоле заинтересованом за та збивања. Ове борбе помињу се чак и у популарној серији „Мој рођак са села” у којој глумац Војин Ћетковић игра пуковника Миломира Вранића, ветерана с Кошара. Али у стварности, о најтежим борбама у рату 1999. године мало се зна.

Кошаре су назив карауле на југословенско-албанској граници на Јуничким планинама, које се надовезују на Проклетије. Надморска висина на том подручју достиже 2.000 метара, предео је шумовит. Према подацима пензионисаног генерал-потпуковника Љубише Стојимировића, који је у време рата био начелник Штаба Треће армије Војске Југославије (ВЈ), жестоке борбе на Кошарама обухватају период од 9. априла па до средине маја 1999. године и вођене су на фронту ширине четири километра.
– Почетком априла говорило се о такозваном ускршњем примирју, обустављању борбених дејстава и давању шансе преговорима. Међутим, 9. априла, баш на Велики петак, ОВК уз подршку НАТО-а и регуларне војске Албаније покреће напад да би продро у дубину простора Косова и Метохије, с намером да се пресече комуникација Пећ–Ђаковица–Призрен, раздвоје наше снаге и споји с групом Рамуша Харадинаја на подручју Јабланице. Напад је почео снажном артиљеријском припремом, гранатирањем карауле Морина. То је требало да буде варка, да помислимо да ће ту уследити пешадијски напад. До напада пешадије је дошло, али на подручју суседне карауле Кошаре. У дубину наше територије нису ушли више од 500 метара. Наше снаге су биле на нижим положајима, што је веома тешка ситуација за одбрану. У тешко проходном окружењу нисмо могли да користимо борбену технику. Имали смо логистичке проблеме, није било једноставно снабдевати војску на положају високо у планинама. Непријатељским снагама је у том смислу било лакше, одмах преко границе налази се подручје града Тропоја – објашњава Стојимировић.

 Он процењује да је у борбама на Кошарама ангажовано око 15.000 припадника ОВК, уз подршку авијације НАТО и регуларне војске Албаније, пре свега артиљерије калибра 105 и 155 милиметара. Границу СР Југославије бранили су припадници 125. моторизоване бригаде и делови 63. падобранске и 72. специјалне бригаде.
– Када је почео снажан напад из Албаније у рејону Кошара, један наш водник, по ранијем договору, при повлачењу је минирао и запалио караулу. Наше снаге повукле су се само неколико стотина метара ниже и ту успоставиле одбрану. Напад је сломљен и та линија се минимално померала напред-назад. НАТО авијација је стално нападала наше снаге, једном приликом 42 пројектила пала су на простор дужине два километра и том приликом погинуло је 12 наших сабораца – објашњава пензионисани генерал-мајор Драган Живановић, ратни командант 125. моторизоване бригаде.

Ова јединица после мобилизације имала је око 7.000 војника, била је наоружана тенковима Т-55 и артиљеријом калибра 122 и 90 милиметара. Уз војнике на редовном одслужењу војног рока, у њој су били резервисти с подручја Космета, Краљева, Врњачке бање и Трстеника. У рату су погинула 62 припадника ове јединице.

– Поврх свега, све до маја у планинама је било снега. Уз сву опасност од непријатеља, нашим војницима је претило и смрзавање. А било је оних који су положај у снегу држали и по 48 сати – истиче Живановић.

Пуковник у пензији Видоје Ковачевић, у време рата мајор на дужности начелника Штаба 63. падобранске бригаде, непосредни је учесник борбених дејстава на Кошарама.
– Наше и њихове линије су биле тако близу, испреплетане у шуми, чак и на свега десет метара – каже Ковачевић који је и тешко рањен у овим борбама.

Било је то 19. априла, приликом напада специјалаца из „шездесет треће”. Наишли су на жесток отпор.

– Развила се борба. Истина је оно што су причали борци из Првог и Другог светског рата, није опасан метак који чујеш, тај је већ прошао, већ онај којег не чујеш. Усред борбе одједном сам осетио резак бол, глава и лева страна тела били су ми обливени крвљу. Сећам се да сам рекао саборцу „Чувај ми децу...”. Затим је наступио чудан осећај, као да тонем, нестајем. Губио сам свест, али сам опет долазио к себи – прича Ковачевић.

Саборци су му прискочили у помоћ. Војник Предраг Дегент га је превијао и у том тренутку је погођен – задобио је прострелну рану у пределу груди од које ће се касније опоравити, имао је панцир, али је погођен с бока.

– Иако сам био тешко рањен, био сам свестан жестине борбе која се водила. Та канонада, та киша метака, оставила је на мене тако снажан утисак, то је нешто што је тешко описати – истиче Ковачевић.

Његови саборци су дали све од себе да га спасу. Носили су га километрима, а евакуација рањеника на рукама, каже Ковачевић, једна је од најтежих ситуација за војника у рату, психофизички исцрпљујућа. Вукли су га низ планину у шаторском крилу, носили на импровизованим носилима. Стигли су до болнице у Ђаковици, а одатле је Ковачевић превезен у болницу у Приштини.

– У Приштини је била дежурна екипа кардиоваскуларних хирурга из Београда, оперисао ме је др Горан Вучуровић. Затим су ме превезли у Ниш, па у Београд, на ВМА – објашњава Ковачевић који је у борби на Кошарама остао без левог ока и изгубио је осећај у левој руци, а с болничког лечења отпуштен 29. новембра 1999. године.

-------------------------------------------------------------------------

Погинули у француским униформама

Видоје Ковачевић каже да је на Кошарама лично видео два погинула Црнца који су се борили на страни ОВК. „Били су у маскирним униформама, на рукавима су имали француске ознаке”, сведочи Ковачевић.


Добровољци из Русије

На српској страни борили су се добровољци из иностранства, међу којима је највише било Руса. „Сећам се Станислава, некадашњег војног лекара, капетана совјетске армије. Током транзиције напустио је војску, али се 1999. јавио као добровољац. Послали су га на Кошаре. Хтео сам да ради у нашем санитету, али је он то одбио и остао на првој линији као обичан војник. Преживео је рат”, каже Драган Живановић.

Милан Галовић
објављено: 25.03.2013. 

Извор: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: robo7 on March 25, 2013, 09:28:57 pm
sta ces svaki komentar mjenja malo temu, uglavnom pridruzujem se zaljenjma za stradale!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on March 25, 2013, 10:25:23 pm
[attachment=1]
O ovakvoj mladosti je Rakić pjevao?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on March 27, 2013, 01:17:41 pm
Pre 14 godina, 27. marta 1999, tokom NATO bombardovanja SR Jugoslavije, oboren je ponos SAD avijacije lovac bombarder F-117A,
namenjen uništenju PVO sistema. "Nevidljivi soko", kako su ga nazvali, oboren je u Buđanovcima, selu pokraj Rume, pošto je prethodno
gađan sa dve rakete tipa "neva". Raketnom brigadom koja ga je oborila komandovao je pukovnik Zoltan Dani.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on March 27, 2013, 01:21:48 pm
Mislim da Dani nije komandovao brigadom, već divizionom.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: TNT024 on March 27, 2013, 02:08:58 pm
Mislim da Dani nije komandovao brigadom, već divizionom.

Dani je komandovao divizionom.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on March 27, 2013, 02:37:53 pm
Хвала на исправци wermez.
Данашњи дан је сигурно ушао у историју ваздухопловства НАТО-САД алијансе.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on March 27, 2013, 02:46:24 pm
[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on March 27, 2013, 02:53:36 pm
Хвала на исправци wermez.
Данашњи дан је сигурно ушао у историју ваздухопловства НАТО-САД алијансе.

Stvarno je značajno doprineo donošenju odluke o povlačenju ovih aviona iz službe.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on March 31, 2013, 10:12:16 am
Pismo francuskog majora Pjera Binela uz četrnaestu godišnjicu agresije:

Quote
Pre četrnaest godina, počela je NATO agresija protiv ponosnog i slobodnog srpskog naroda, drama koja se dogodila uz saučešće jednog, od strane NATO -a i njegovih satelita zloupotrebljenog dela javnog mnjenja!
Upravo zato što sam se odlučio da osujetim takvu nesreću, dalji tok događaja bio sam primoran da pratim iza rešetaka francuskog zatvora, tok događaja koji će njegove učesnike i krivce zadugo istorijski obeležiti.
Pred najavljenim zločinom bombardovanja vaše zemlje, osetio sam istovremeno i stid i ponos.
Stid jer sam video svoju zemlju kako se dobrovoljno upušta u veliko izdajstvo, izdajstvo, pre svega, same sebe. Učestvovanje u takvom zlodelu nije moglo da služi francuskom narodu, ali ono najgore u svemu, bilo je to što su naše vlasti izdale tradicionalno prijateljstvo dva naroda izgrađeno na nasleđu istorije.
Bombardujući Beograd kao što su to činili nacisti za vreme Drugog svetskog rata, saveznici su sebe ocrnili za večnost.
Ali, osetio sam tada i ponos. U toku mog boravka u Bosni i Hercegovini, počeo sam da upoznajem srpski narod. Iako je situacija tamošnjih Srba bila teška, oni su u odnosu na zahteve okupatorskih snaga, jedini uvek hrabro držali svoju reč, svetu, datu reč, uništenu kasnijim Dejtonskim diktatom.
Iz mog pariskog zatvora, osetio sam jako prijateljstvo prema Srbima koje su tukli zato jer su branili život, kulturu i slobodu, svoja najosnovnija prava. Osetio sam ponos gledajući srpske rodoljube na mostovima, kao hrabre žive mete otadžbine koju vole. U toku mog tamnovanja, dobio sam mnogo pisama podrški od Srba kako iz Francuske, tako i iz Srbije. Na jednoj razglednici, broja 188, frankofilske edicije, koju držim u svojoj radnoj sobi i koja me prati u svim mojim prebivalištima, pisalo je: Srpski i francuski oficiri u Prvom svetskom ratu, a ispod toga: Hvala komandante Pjer Anri Binel! Srbija se moli za tebe ovog marta 1999. Potpis :prof. Branko Vasiljević.
Kada su me 2003. godine u Beograd pozvali moji prijatelji Iv Bataj i Mila Alečković, a zatim kada je direktor edicije Gutembergova Galaksija, Bavrlić, štampao moju knjigu „Zločini NATO“, najzad sam mogao da upoznam zemlju heroja pod bombama ubica. Prešao sam Ibar ka Kosovskoj Mitrovici, pod neprijateljskim pogledima Albanaca i pod zaštitom Srba sa severa. Shvatio sam tada koliko je moj kraj Ariež, na jugu Francuske, blizak ovom južnom parčetu vaše srpske kosovske zemlje. Blizak po planinama, po gorštačkom životu, po surovim zimama. I mi smo u prošlosti morali da se borimo protiv osvajača sa severa, naš visoki Montsegur za nas Francuze sa Pirineja, isto je što i Kosovo polje za vas Srbe .
Drama se danas nastavlja priznanjem nezavisnog Kosova i Metohije od strane vašingtonskih satelita. Ali, i Francuskoj je od 1940. do 1945 bio oduzet Alzas, pa smo se iz te okupacije izvukli.
Danas je Francuska opet, na opasnoj krivini. Kao i Srbima, ostala nam je nada. Sile koje su obogaljile Srbiju i Francusku, izazvaće uskoro pobunu i dizanje naša dva naroda. Zbog toga naša i vaša mladost mora da se odupre lažima potrošačkog društva.
Narodi koji nemaju prošlost nemaju budućnost. A oni koji sačuvaju svest o tome ko su i šta su, svest o onima koji su ih stvorili, ako od modernizma uzmu ono što je dobro, mogu da nastave put dalje. Svetsko kretanje pokazuje da naši neprijatelji podstiču samo slabost i lenjost. Ali, budućnost sveta koji nas čeka pripada onima koji su jaki, skromni i jednostavni. Mi odrasli moramo svojoj deci da pokažemo taj put. Vođeni našim duhovnicima, ali uz svu našu ljudsku snagu, mi ćemo uzeti sudbinu u svoje ruke.
Vi Srbi kroz čitavu istoriju pokazali ste hrabrost, barem od vremena bitke na Kosovu polju. Vi danas niste sami, čak i ako su trenutno vaša braća buduće zajedničke borbe još prigušena u tišini. Vera u Boga, u otadžbinu, u koren i tradiciju, izvori su naše slave u budućnosti.
Danas, na desetogodišnjicu užasa koji vam se dogodio, a kome će jednom doći kraj, želim da vam kažem koliko sam vam prijatelj i koliko vas volim.
Neka je slava i dugovečnost srpskom narodu!
Vaš prijatelj i vaš brat, Pjer Anri Binel


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on April 05, 2013, 02:49:29 pm

ODRŽAN KOMEMORATIVNI SKUP - "DA SE NIKAD NE ZABORAVI"
by Opština Aleksinac
    Danas je ispred spomenika nevinim žrtvama NATO bombardovanja, u ulici Dušana Trivunca, održan komemorativni skup, kome je prisustvovao veliki broj građana.
    Skup je počeo odavanjem pošte stradalima minutom ćutanja, nakon čega je usledio pomen koji je služilo sveštenstvo Hrama Svetog Nikolaja. U znak sećanja na nevine žrtve pripremljen je i poetsko-scenski prikaz "Da se nikad ne zaboravi", u organizaciji Aleksinačke gimnazije i Književnog kluba "Velimir Rajić".

   Vence na spomen obeležje položile su najpre porodice stradalih, delegacija Opštine Aleksinac na čelu sa predsednikom opštine Nenadom Stankovićem, delegacija Vojske Srbije na čelu sa pukovnikom Zvonkom Stojkovićem, Unija boraca, i ostala udruženja građana, kao i opštinski odbori političkih stranaka.

   Podsetimo još jednom, pre 14 godina, u 21.35 časova, avijacija NATO gađala je Aleksinac sa šest projektila velike razorne moći, koji su pogodili sam centar. U tom napadu poginulo je 11, a ranjeno 50 građana. Deo centra grada je te večeri pretvoren u ruševine, teško je oštećeno 35 porodičnih kuća, 125 stanova, više privrednih objekata, među kojima i konfekcija "Morava" i "Betonjerka", Dom zdravlja, autobuska stanica, niz privrednih i poslovnih objekata.
   Jedna bomba je sa lica zemlje zbrisala ulicu Dušana Trivunca sa šest porodičnih kuća, a deset je uništeno u Ulici Vuka Karadžića. Bio je to trinaesti dan od početka vojne intervencije protiv tadašnje SR Jugoslavije.
   Aleksinac je u proleće 1999. godine bombardovan u više navrata.
[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]







Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on April 05, 2013, 02:53:55 pm
Šta dodati ?

Nikako da se zaboravi.

Ostaje nada da ćemo naplatiti.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on April 05, 2013, 04:44:55 pm
 E to ne dolazi u obzir, Ne da ćemo naplatiti, već ćemo platiti ... tek ćemo platiti.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on April 06, 2013, 11:40:14 am
6. април 1999. Звуци сирене су још синоћ око 20 часова означили ваздушну опасност. Читаве ноћи и данас пројектили разорне снаге најмоћније
силе данашње цивилизације нападају Србију од севера до југа и од истока до запада. Смрт и разарање на све стране: Сомбор, Нови Сад, Рума, Сремска
Митровица, Београд, Крагујевац, Ћуприја, Ниш, Прокупље, Куршумлија, Лесковац, Врање, Приштина, имена су градова из којих су на данашњи дан јављали
да су бомбе или ракете погађале, углавном, цивилне циљеве. Алексинац је највише настрадао. Стиче се утисак да НАТО пилоти насумице бацају пројектиле
да би што пре изашли из зоне напада, односно одбране. Пентагон је признао да су њихове снаге направиле грешке због дејства ПВО. Испада да је наша одбрана
крива што НАТО бомбардује цивилне објекте.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on April 06, 2013, 11:21:51 pm
ako cemo posteno, u to vreme vrsen je jak napad na nis i pvo jeste tukla ko blesava (a sta su ocekivali, slatko i vodu? >:()

E to ne dolazi u obzir, Ne da ćemo naplatiti, već ćemo platiti ... tek ćemo platiti.

polako... nikom nije do zore gorela, a ko se maca lati od maca i strada.

pokoj dusi poginulima :krsta


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on April 13, 2013, 10:27:35 am
13.4.1999.
Treći dan Uskrsa.
Bombardovani strateški važni ciljevi u Prokuplju.
Razoren centar Leskovca.
Srušena satelitska stanica u Prilikama kod Ivanjice.
Granatirana sela podno Kopaonika.
Srušena dva mosta na Toplici i jedan na Kosaonici.
Bombardovana Pančevačka rafinerija nafte.
Raketiran Most slobode u Novom Sadu.
Uništena Industrija građevinskih mašina 14. oktobar u Kruševcu.
Povodom raketiranja međunarodnog voza u Grdeličkoj klisuri, Vesli Klark, komandant NATO, u Briselu, na koferenciji za štampu izjavio:
-Ipak je kriv mašinovođa koji nije stao već je uleteo u drugi i treći pucanj. Zapravo, voz je od prve bombe kliznuo šinama i naleteo na drugi projektil.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on April 13, 2013, 11:34:00 pm

Majstore, pazi bomba... hvala Žiko, spas`o si mi život... ... pazi opet, ... bum. I mi treba posle svega da poverujemo u to da je "mašinovođa naleteo na bombu" jer nije stao na vreme. Eee, Wesley, eee Jamey, pa nismo mi pametni baš k`o veverice, odlikujemo se umom i domišljatošću, a toliko fizike čak i ja razumem.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on April 14, 2013, 12:47:03 am
чак и да је видо експлозију и покушао да кочи, не би успео да заустави воз. треба му километар за то. то зна и веверица.  >:( само америкењски телетабис може да прогута ову будалаштину. ако може и он... :zid

успут, топлица и косаница су шире од амазона и никако се не могу прегазити... :zid


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on April 14, 2013, 09:21:29 pm
Možda je slika ovog spomenika poginulim pripadnicima RV i PVO  već bila, ali neće škoditi da se postavi ponovo:

[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on April 17, 2013, 09:10:47 pm
17. april 1999.
Na današnji dan pre četrnest godina, tokom NATO bombardovanja, život je izgubila trogodišnja Milica Rakić.
Devojčica je poginula u svojoj kući u Batajnici, dok je u kupatilu sedela na noši.
Neka živi sećanje na malu Milicu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 18, 2013, 07:53:23 am
Milica je jedna od najvećih i najnevinijih žrtava besmislenog divljanja svetskih moćnika. Neka joj je večna slava i spokoj njenoj maloj duši!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on May 20, 2013, 05:13:36 pm
Ako se ne varam, prizor iz jula 1999. godine...

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Inače bezazlen incident Amerikanci su iskoristili da naprave predstavu sa sve "savladavanjem" i "zarobljavanjem", povezi, trake za vezivanje... Pretpostavljam da se čitav bataljon slikao sa "zarobljenicima" da bi se kasnije hvalisali po, štatijaznam, Speniš Harlemu ili po Srednjem Zapadu...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on May 20, 2013, 05:21:55 pm

Да, што су заробили припаднике страшне и немилосрдне српске војне машине.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on May 21, 2013, 09:23:21 am
Два српска војника заробили су припадници ОВК у априлу 1999. године. Пребачени су у затвор у Манхајму где су до пуштања били под надзором америчке војске. Мада САД никада нису објавиле рат Србији, министар одбране Вилијам Коен помиње их као ратне заробљенике према којима се поступа у складу са Женевском конвенцијом. Колико је мени познато других заробљавања припадника ВЈ није било, поготову не у јулу месецу, јер су војне акције НАТО престале 10. јуна када је почео да се примењује војнотехнички споразум.
 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on May 21, 2013, 10:46:55 am
Два српска војника заробили су припадници ОВК у априлу 1999. године. Пребачени су у затвор у Манхајму где су до пуштања били под надзором америчке војске. Мада САД никада нису објавиле рат Србији, министар одбране Вилијам Коен помиње их као ратне заробљенике према којима се поступа у складу са Женевском конвенцијом. Колико је мени познато других заробљавања припадника ВЈ није било, поготову не у јулу месецу, јер су војне акције НАТО престале 10. јуна када је почео да се примењује војнотехнички споразум.

Zato sam i napisao "zarobljavanje", pod navodnicima. Od beznačajnog događaja, tj. od patrole koja je zalutala i natrčala na snage NATO-a, Amerikanci su napravili predstavu o junačkom djelu i podvigu svojih vojnika.

Što se tiče zarobljenih u aprilu 1999. godine, u pitanju su Šefko Tairović i Boban Milenković. Po njihovom svjedočenju, mučeni su i psihički i fizički.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on May 21, 2013, 07:23:55 pm
Ови на сликама су пуштени јер се радило о шепурењу помало неодгороних америчких старешина ове јединице. 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on May 22, 2013, 09:48:22 pm
Дан шездесети - 22.5.1999.
Закон о ратним снагама САД обавезивао је председника Америке да после шездесет дана ратовања од Конгреса затражи одобрење за даље ангажовање трупа, или да рат одмах обустави. Клинтон је, међутим,  у Закону пронашао рупу - није објавио рат, што му је дало могућност да ''кампању'' против Србије води неограничено, наиме, за њега је то била само ваздушна интервенција а не и копнена акција увођења демократије, грађанских права и спречавања хуманитарне катастрофе, за коју није потребна сагласност Конгреса. Клинтон изјављује: Идем до краја.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on May 22, 2013, 10:10:22 pm
Ко год је мислио да ће одустати, не Клинтон, него САД и НАТО, је неозбиљан. Таман да у закону пише да одмах прекине рат. За светску силу, од када је света и века, нема закона. Ту се радило  о истеривању моћи и силе. После тог 50 дана то је већ било питање принципа. 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on May 24, 2013, 03:37:29 pm
Mislim da ova emisja nije do sad bila postavljena.
Ovde ima malo vise detalja o letovima pilota Miga 29 nego u onim objavljenim dokumentarnim filmovima.
Komentatora treba ignoristati :)

http://www.youtube.com/watch?v=RuwAi9mLpFo


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on June 14, 2013, 05:26:50 pm
Da li je jos neko čuo sa obaranje bespilotnih letelica mitraljezom iz helikoptera Mi-8? Pronašao sam zanimljiv tekst na

http://www.dtic.mil/cgi-bin/GetTRDoc?AD=ADA378573


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on June 14, 2013, 06:47:29 pm
Da li je jos neko čuo sa obaranje bespilotnih letelica mitraljezom iz helikoptera Mi-8? Pronašao sam zanimljiv tekst na

http://www.dtic.mil/cgi-bin/GetTRDoc?AD=ADA378573


Prvi put čujem za ovo, a inače, mladi Vermezoviću, mislim da se radi o običnoj gluposti i izmišljotini.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 14, 2013, 10:32:08 pm
Ја чисто сумњам да се тако нешто десило. Чак бих рекао да је то у то време било и немогуће. Хеликоптери од средине априла практично (осим појединачних случајева) нису летели. А да јесу то је опет немогуће, осим случајно.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on June 14, 2013, 11:26:48 pm
Zaista čudno i malo verovatno. Ali to je izgleda napisao Amerikanac, JD R. Dixon, Лиеутенант Цоммандер, , u УС Наву  :).
Imam još jedno pitanje. Često se po internetu provlačilo da je jedan naš avion, Orao najverovatnije, oborio krstareću raketu. Da li ste čuli za taj slučaj, možda, hm?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on June 15, 2013, 12:24:11 am
to sam i ja svojevremeno procitao na nekom engleskom sajtu. teorijski nije nemoguce, ako ona leti oko 600km/h, a leti pravolinijski, moguce je oboriti je topovima. moguce je da se desilo slucajno, da je neko na povratku sa zadatka i oborio, ali svakako da nije bilo organizovanog "lova" orlovima na krstarece rakete.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 15, 2013, 03:01:38 pm
Ако ико од присутних на Палуби зна, то је BojanSDK. Ја својевремено нисам обраћао пажњу на такве детаље тако да се тога не сећам, али је теоретски могуће.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Istria 052 on June 20, 2013, 12:50:46 am
to sam i ja svojevremeno procitao na nekom engleskom sajtu. teorijski nije nemoguce, ako ona leti oko 600km/h, a leti pravolinijski, moguce je oboriti je topovima. moguce je da se desilo slucajno, da je neko na povratku sa zadatka i oborio, ali svakako da nije bilo organizovanog "lova" orlovima na krstarece rakete.

Pa i Englezi su za II rata skretali  avionima njemacke rakete tako da su ih dodirivali krilima i mijenjali im putanju. :komp
Znaci moguce je oboriti podzvucnu raketu i avionom i paljbom sa kopna.   


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on June 21, 2013, 01:48:15 pm
Pa i jesu obarane 1999-te najčešće oruđima trupne PVO: PA 20mm, Pragama i Boforsima.

Bilo je i obaranja projektila sistemom strela 2M.

O učešću 29-ki se gotovo sve obnarodovalo ali o korišćenju Orlova nije.

A čini mi se da je tadašnji komandant eskadrile kojoj su pripadali Orlovi tada govorio da su imali uspešno obavljene zadatke kao i da su neki piloti i odlikovani.

Ako neko zna nešto što sme da objavi bilo bi lepo da i taj deo saznamo.





Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on June 21, 2013, 01:56:13 pm
очигледно да се тај део не сме причати. ни у слобино време се тиме није хвалисало. шта се иза брда ваља показаће време... :dosada


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on June 21, 2013, 02:15:06 pm
Ako se desilo to obaranje Tomahavka Orlom, desilo se sasvim slučajno i spletom srećnih okolnosti. Da se razumijemo, oboriti krstareći projektil avionom kakav je Orao uopšte nije teško. Ali organizovanog lova krstarećih projektila Orlovima sigurno nije bilo. Zašto? Prije svega, nisu postojale snage osposobljene i uvježbane za takve zadatke. Da su postojale, avioni bi trebali biti u vazduhu, služba VOJ bi trebala otkriti nailazeće projektile i proslijediti podatke u cVOJiN, a onda bi oficir za navođenje doveo Orlove do svojih ciljeva. A pošto svega toga nije bilo...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vathra on June 21, 2013, 02:18:16 pm
Аман људи маните се глупости.
Орао ем што је свега за коју стотину км/ч бржи од КР, ем нема радар, те није ни смео од противничке авијације да кружи на висини како би тражио визуелно ракете. Приде наши радари нису ни могли да га наводе ка КР јер их ни сами нису видели благовремено.
КР би од преласка границе стигле на циљ за свега 15-ак минута.
У таквим условима би и МиГ-овима било врло тешко да успешно дејствују.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on June 21, 2013, 03:47:57 pm
"Поштовани грађани агресија је завршена. Мир је надвладао насиље. Драги грађани, срећан вам мир..."


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: cobra 73 on June 22, 2013, 01:43:06 am
Вјечнаја памјат мојим палим колегама,полицајцима и цивилима за време НАТО агресије 1999.године!Често себе ухватим у размишљању како је боље да сам поделио њихову судбину,него што сам сведок овог јада које нам се дешава од 2000. до данас!"Доћиће време кад ће живи завидети мртвима"


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on June 25, 2013, 01:53:04 pm
Данас у поноћ 25.6.1999. и формално је престало ратно стање у СРЈ. Завршио се највећи ваздушни рат који је досад икад виђен. У завршној фази рата НАТО-САД алијанса убацила је у рејон дејства хиљаду сто активних авиона. Поређења ради, Хитлер је на почетку Другог светског рата, с намером да освоји свет, располагао са хиљаду авиона. САД су у Др. светски рат ушле са двеста авиона. Ови подаци говоре о томе каква и колика се сила сручила на Југославију, Србију.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on June 25, 2013, 02:07:58 pm
почетак рата са 300 авиона и крај са преко 1000 мени каже да им ипак није све ишло како су хтели, и то против прилично слабог противника какви смо ми били. како би прошли са неким ко је много озбиљнији, шббкбб...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on June 25, 2013, 02:29:05 pm
šbbkbb............. :dosada

Sa ozbiljnijima ne bi prošli nikako jer oni na ozbiljne i ne smeju da udaraju  :jok, već tu mora da bude tante za kukuriku, a to košta burazeru mnogo više.

 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on August 31, 2013, 04:02:28 pm
Kolege iz barskog 83.lard PVO sa svojim trofejima:

[attachment=1]
[attachment=2]

Pozajmljeno sa FB grupe "4171 Bar".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on September 20, 2013, 09:52:13 pm
Ukoliko se dobro sjećam netko je na ovom forumu tražio NATO propagandni letak na našem jeziku,pa evo.

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on September 20, 2013, 09:57:17 pm

Uh zaboravih  :zid ,evo i drugi deo.

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on September 20, 2013, 10:10:44 pm
Сећам се ових летака. Нарочито јак утисак остављају правописне грешке у летку. То говори колико су поштовали противника, нису се удостојили ни да искористе неког писменог.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on September 21, 2013, 08:58:26 am
Kako su ovi letci smešni kada se uzme u obzir da je VJ bila narodna vojska.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on September 21, 2013, 09:15:54 am
Kako su ovi letci smešni kada se uzme u obzir da je VJ bila narodna vojska.

E to je ono što oni ne razumiju, koncept narodne vojske. Snaga njihovih vojski leži u budžetima njihovih država odakle se plaćaju razne legije stranaca, Gurke, kandidati za državljanstvo, Latinosi i kojekakvi. Njih za tu državu ne veže ništa više do ugovor. Dok su pravili te letke imali su u vidu sebe i njihov pogled na svijet. Za njihove vojnike bi normalno bilo da postupe po savjetima iz letka.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on September 21, 2013, 10:14:33 am
Железнички мост у селу Подина крај Прокупља срушен је већ првог дана рата. Бомбардовање је, међутим, настављено и трајало је до самог краја кампање. За то време на већ срушени мост бачено је на стотине бомби. Остаје дилема: шта су овом неуобичајеном авио-припремом НАТО-САД планери хтели да постигну?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on September 21, 2013, 01:48:56 pm
Sta su hteli da postignu? Verovatno samo da pokazu kako im se moze.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on September 21, 2013, 07:57:21 pm
Сећам се тог моста. Вероватно су разлози вишекратног бомбардовања ти што је инжињерија поправила мост. Друго, тај мост није био брањен па су га пилоти бирали као резервни циљ. Пилот се врати у базу и каже да због тога и тога (каже нешто као оправдање) није могао да гађа циљ број 1, па је гађао резервни циљ. Тако себе није излагао већем ризику, а испунио бонус за ратни додатак.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: treci puk on September 21, 2013, 08:15:38 pm
Kad smo vec kod mostova, postoji jedna zanimljivost. Most ispred Bele Palanke kada idete iz pravca Pirota je gadjan najmanje 4 puta, a pritom ni jednom nije pogodjen. Mozda je polozaj mosta, u useku, uticao na to.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on September 22, 2013, 11:53:58 am

А иначе, географски услови терена веома утичу на могућност дејстава из ваздуха на неки објекат, толико да је некад дејство скоро немогуће.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on September 29, 2013, 07:24:06 pm

Pošto se veći deo postova.na ovoj i predhodnoj strani,može skraćeno nazvati pokušajem racionalnog objašnjenja neracionalnog postupanja,evo još dve fotke koje to potkrepljuju.Normalno da treba znati da je Novi Sad bio opozicioni grad,u to vreme,a da je i veoma daleko od Kosova i Metohije.
Imam i fotke starog mosta pa ako ih pronađem postavit ću ih.

[attachment=1]
[attachment=2]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on October 01, 2013, 02:17:19 pm
Razlog rusenja mostova u N.Sadu je osim dejstava specijalnog rata i taj sto se vrsila priprema eventualne kopnene intervencije.Koja je upravo trebala da zapocne po jednom od  njih tako sto bi bili udareni sa severa tenkovima iz Madjarske.

O kakvoj pripadnosti opoziciji govoris.U Beogradu je na vlasti ta opozicija vladala mnogo dugo pre nego u N.Sadu pa je valjda zbog toga vise trebalo da biju po Beogradu?????????

A i politici ovde nema mesta.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: treci puk on October 01, 2013, 02:56:08 pm
oficiru, glavnina NATO snaga je bila u Makedoniji i Albaniji, pa se tako i eventualni kopneni napad ocekivao sa juga. To potvrdjuje i raspored OMJ VJ. Mozda bi u nekoj kasnijoj fazi eventualnog napada doslo i do prodora sa severa, ali mi to ne mozemo znati. A mostove su rusili, kao i sve ostalo, da bi ostvarili svoje zacrtane ciljeve.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on October 01, 2013, 03:55:42 pm
Које циљеве? У питању је само ирационалност и сујета моћника. Јер на основу претпостављених циљева, једноставно речено, они ни у стратегијском ни у тактичком смислу нису постигли ништа. Историја не памти да је неко добио рат из ваздуха, бомбардујући (углавном) цивилне објекте. Ко може да зна какве све планове нису (јесу) правили генералштабни официри САД и НАТО земаља. Наша војска је свој део посла обавила часно, морално и у сваком погледу успешно, с минималним губицима. Више од овог, није ни могла, није имала шансу да покаже. Шта је после било... то је политика, а ја о политици не волим ни да читам, ни да гледам, ни да слушам било шта.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on October 01, 2013, 05:42:11 pm
Da ponovim ono što sam napisao na više mesta na ovom forumu.

Kopneni napad pre početka bombardovanja nije ni bio planiran. NATO je očekivao da će posle par dana bombardovanja Srbija pasti i da će potom ući sa snagma na Kosmet, odnosno obezbediti ono što se želelo Rambujeoom. Kako to nije dalo rezultate bombardovanje se proširilo i na civilne ciljeve, ali Srbija i njena vojska nisu popustili. Kako se radilo o pitanju "biti ili ne biti" za NATO savez, morala se pripremiti, osim pojačavanja bombardovanja i kopnena invazija. Napad sa juga (Albanija i Makedonija) je ocenjen kao težak i opasan jer je tu bila najveća koncentracija naših snaga. Osim toga konfiguracija terena kanališe dejstva napadača i bitno mu otežava napad. Treba imati na umu i vrlo nepovoljan stav javnog mnjenja u Makedoniji. Nametnula se opcija napada sa severa. Zaključak je bio da se kopneni napad, ako je potreban jedino, može uspešno sprovesti dejstvom glavnih snaga sa severa. Problem je bio privoleti saveznike za akciju (da daju jedinice i logistiku) i dobiti saglasnost naših suseda za dejstvo preko njihove teritorije. Osim toga trebalo je pripremiti i trupe. Do momenta sklapanja mira (početak juna) nije bio detaljno razrađen plan napada, ali je načelno procenjeno da bi se do avgusta mogle prikupiti snage. Takođe svi susedi su dali saglasnost za prelazak trupa NATO preko njihove teritorije (a svi su bili ili članice NATO pa se to nije moglo izbeći, ili kandidati za NATO, pa takođe to nisu mogli izbeći), ali su skoro svi odbili da učestvuju sa svojim kopnenim snagama u napadu, a posebno ne u eventualnoj okupaciji Srbije.





Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 01, 2013, 07:22:08 pm
Razlog rusenja mostova u N.Sadu je osim dejstava specijalnog rata i taj sto se vrsila priprema eventualne kopnene intervencije.Koja je upravo trebala da zapocne po jednom od  njih tako sto bi bili udareni sa severa tenkovima iz Madjarske.

O kakvoj pripadnosti opoziciji govoris.U Beogradu je na vlasti ta opozicija vladala mnogo dugo pre nego u N.Sadu pa je valjda zbog toga vise trebalo da biju po Beogradu?????????

A i politici ovde nema mesta.

Poštovani @oficiru neaktivne rezerve,
zaista sam iznenađen ovim Vašim postom.Gde nađoste da bi ja želeo da Beograd bude više bombardovan.I Beograd je po meni veoma udaljen od Kosova i Metohije.
@treći puk i @Jason su Vam lepo objasnili osnovu šta sam ja hteo da kažem.Pa zar bilo koji rat nije iracionalan.Ovde se u predhodnim postovima radilo o rušenju mostova.Ja nisam stručnjak za taktiku KOVa ali sam bio rezervni starešina.Znam da je prva odbrambena linija bila sa druge strane (Petrovaradinske) Dunava.Znam da je postojao plan o prevozu ljudi preko Dunava što verovatno znači da bi mi sami u određenom trenutku rušili mostove,baš da nebi omogućili prelaz eventualnom napadaču.Baš zato ne vidim logiku rušenja mostova jer bi oni baš njima trebali,A mislim i da su sigurno i oni za sve ovo znali.
Što se tiče opozicije u Novom Sadu u to vreme,sa vojničkog a ne političkog stanovišta,nađite mi racionalno objašnjenje da bombarduješ ljude koji su protivnici vlasti koju napadaš,sem ako hoćeš da ih gurneš na njegovu stranu,što je se u stvarnosti i dogodilo.Bombardovanje je ustvari učvrstilo vlast.
Što se tiče politike tu ste reč Vi ubacili i tu se s Vama slažem da tome nije ovde mesto.
Pozdrav!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on October 02, 2013, 02:08:25 pm
[attachment=1]

Џејми Шеј, елоквентни пи ар  НАТО пакта у време бомбардовања СРЈ 1999. године, постао је познат због употребе еуфемизма колатерална штета, али и по другим non-sensus изјавама. На пример:
Поводом напада НАТО авијације на колону албанских избеглица на путу Ђаковица-Дечани, 14. априла 1999. године, којом приликом је убијено 70 а рањено 35 цивила:
-Пилот је хтео да казни српске полицајце који су палили куће избеглица да се они не би вратили у њих.
Када је 21. априла порушена резиденција Председника СРЈ у Ужичкој 15:
-Био је то напад на зграду, а не на Председника лично...         
Последња изјава требала је да јавности на Западу, по ко зна који пут,  да на знање како политички циљ који је НАТО поставио, није  рушење легитимне власти у Србији и успостављање недићевског режима, већ увођење демократије, заштита грађанских права, спречавање хуманитарне катастрофе на КиМ итд...     
Није ми познато колико је  (цивилизовани) свет веровао ноторним лажима   портпарола Џејми Шеја-а, и да ли их је сам припремао, али сам убеђен да су људи од струке, професионални новинари и ини честити пропагатори сматрали  да овакве информације нису достојне ничег другог сем презира и поруге.

[attachment=2]                 



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on October 02, 2013, 02:13:37 pm

Jamie Shame! Kumbor ... seckati, sec, sec. :pirat!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on October 02, 2013, 02:26:58 pm
Pored zadovoljstva sečenja................

Ova kreatura skoro idealno opisuje nečiji stepen inteligencije.

Bilo je i drugih sa sličnim izjavama ali (tačka 11).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Istria 052 on October 02, 2013, 03:01:48 pm
Drustvo,

kada bi barem malo probali raditi u zapadnim korporacijama bilo bi Vam jasno ponasanje doticnog PR (sto ne znaci da se i pojedinac slaze sa takvim ponasanjem ili ga opravdava). Dok se mi zamlacujemo kruhom i igrama, oni skidaju profit, upravo takvi isti kao PR JS, a van svijeta se ne moze.
Jednostavno, treba proci jos nekoliko desetljeca da se naucimo nositi s takvim stvarima, rijec je o stanju uma pojedinca i grupa.

Vjerujte mi, mi njima izgledamo smijesno, nepragmaticno,.. O istini, drugom prilikom,..


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on October 04, 2013, 08:13:24 am
Da ponovim ono što sam napisao na više mesta na ovom forumu.

Kopneni napad pre početka bombardovanja nije ni bio planiran. NATO je očekivao da će posle par dana bombardovanja Srbija pasti i da će potom ući sa snagma na Kosmet, odnosno obezbediti ono što se želelo Rambujeoom. Kako to nije dalo rezultate bombardovanje se proširilo i na civilne ciljeve, ali Srbija i njena vojska nisu popustili. Kako se radilo o pitanju "biti ili ne biti" za NATO savez, morala se pripremiti, osim pojačavanja bombardovanja i kopnena invazija. Napad sa juga (Albanija i Makedonija) je ocenjen kao težak i opasan jer je tu bila najveća koncentracija naših snaga. Osim toga konfiguracija terena kanališe dejstva napadača i bitno mu otežava napad. Treba imati na umu i vrlo nepovoljan stav javnog mnjenja u Makedoniji. Nametnula se opcija napada sa severa. Zaključak je bio da se kopneni napad, ako je potreban jedino, može uspešno sprovesti dejstvom glavnih snaga sa severa. Problem je bio privoleti saveznike za akciju (da daju jedinice i logistiku) i dobiti saglasnost naših suseda za dejstvo preko njihove teritorije. Osim toga trebalo je pripremiti i trupe. Do momenta sklapanja mira (početak juna) nije bio detaljno razrađen plan napada, ali je načelno procenjeno da bi se do avgusta mogle prikupiti snage. Takođe svi susedi su dali saglasnost za prelazak trupa NATO preko njihove teritorije (a svi su bili ili članice NATO pa se to nije moglo izbeći, ili kandidati za NATO, pa takođe to nisu mogli izbeći), ali su skoro svi odbili da učestvuju sa svojim kopnenim snagama u napadu, a posebno ne u eventualnoj okupaciji Srbije.





Hvala na ovome.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on October 04, 2013, 08:24:31 am

"Normalno da treba znati da je Novi Sad bio opozicioni grad,u to vreme,a da je i veoma daleko od Kosova i Metohije."


Zbog ovoga sam ja apelovao zbog  politike.I kako bi drugačije ovo trebalo da shvatim?
Sve najveće gradske sredine su u odnosu na savezni i republički nivo vlasti bili opozicija aktuelnom režimu, skoro deceniju pre agresije. Pa upravo stoga ne shvatam po čemu je jedan grad bio više opozicijski i više stradao od drugih.
A što se taktike tiče kad se isključi razlog vođenja specijalnog rata (izazivanje gneva kod civila prema režimu i otežano snabdevanje i saobraćaj u gradu uz potpirivanje straha i panike) razlog rušenja mostova je strategijski jer je trebalo u slučaju kopnene intervencije sa severa sprečiti prebacivanje glavnine tenkovskih i oklopno-mehanizovanih jedinica VJ u Vojvodinu.Padom Vojvodine pao bi i Beograd što je bio glavni cilj neprijatelja.
Kao  u Aprilu 1941 umarširati tenkovima ispred narodne skupštine.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on October 04, 2013, 09:36:39 am
Један запис о мостовима нобеловца Иве Андрића:
Од свега што човек у животном нагону подиже и гради, ништа није боље и вредније од мостова. Они су свачији и према сваком једнаки, корисни, подигнути увек смислено, на месту на ком се укршта највећи број људских потрба, истрајнији су од других грађевина и не служе ничем што је зло.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on October 04, 2013, 09:40:30 am
Pored zadovoljstva sečenja................

Ova kreatura skoro idealno opisuje nečiji stepen inteligencije.

Bilo je i drugih sa sličnim izjavama ali (tačka 11).
Стаљин се у прво време, на почетку Отаџбинског рата, устезао да Немце оквалификује правим именом (тачка 11), све док није видео о чему се ради, па је тек онда дао налог  да у Правди Иља Еренбург напише чувени чланак. Руски војници су ово парче папира носили као потсетник, све до Берлина.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on October 04, 2013, 09:50:05 am
Nisam pročitao taj članak, ali se kroz maglu sećam da sam negde o tome čitao, čuo ili video nešto slično tome u filmu, zaintrigiran sam.

Bio bih zahvalan da vidim taj članak, ako može na PP ili nekako, HVALA unapred.

Prevaspitavanje nemica majki- više rase je verovatno bio deo tog članka, možda sitnim slovima ili u fus noti.

Ispostavilo se da je kratko pamćenje realna kategorija.

Otac mi je pričao (kada sam bio klinac) o pranju ulica posle "defilea" više rase u Moskvi  :D :D :D

Zaista, tražio sam taj snimak ili slike ali nisam uspeo ništa da nađem, ako neko ima, hvala.

I samo da zaključim ovo svoje pisanje jednom otrcanom floskulom " Mi kao narod ništa nismo naučili u poslednjih stotinak godina iz onoga što nam se dešavalo, a oni koji nas vode dobro zarađuju na tom zanatu"

Pozdrav, Boris.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 20, 2013, 07:24:53 pm
Još fotki mosta Slobode.Ovaj put sa automobilima zaostalim na njemu,da nam @ONR"razjasni" šta su ti ljudi mislili.Pošto su ova dva mosta srušena na samom početku aprila,a Žeželjev su pokušavali takođe odmah ali se on držao do kraja aprila.Neka pokuša uključiti i vrijeme u svoju kontemplaciju o napadu sa sjevera i da još jednom pročita @Džumbino objašnjenje.Inače,ja mislim da treba voditi računa o topicu i trenutnoj temi a da je njegova rasprava za neki drugi topic,na pr.taktika KOV.

[attachment=1]
[attachment=2]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 20, 2013, 07:37:29 pm

Evo i stari varadinski most,pre i posle bombardovanja.

[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on October 21, 2013, 09:15:04 am
" Kopneni napad pre početka bombardovanja nije ni bio planiran. NATO je očekivao da će posle par dana bombardovanja Srbija pasti i da će potom ući sa snagma na Kosmet, odnosno obezbediti ono što se želelo Rambujeoom. " (citat Džumbinog posta).

Kako je agresija počela 23 Marta, a alijansa bila ubeđena da će posle 72 časa SRJ kapitulirati a znamo da nije, početkom Aprila su počeli pripreme za eventualnu kopnenu intervenciju a tada je moralo doći i do promene ciljeva sa poente Rambujea na drakonsko kažnjavanje neposlušnih da bi se uterao strah u kosti drugim kolebljivcima širom sveta.
Kosovo je postalo samo povod a cilj je bio vojno poraziti SRJ na njenoj celoj teritoriji, šta god da je tada zvanično proklamovano od strane alijanse.

Što je otpor duže trajao to je koncenzus u Alijansi dokle treba ići bio sve manji (a i široka podrška javnog mnjenja) i da se nije odigrao fol "Damin Gambit" na relaciji Jelcin-Klinton-Bler-Šreder, gde je Černomirdin odigrao retrogradnu ulogu trojanskog konja, kao i u Slučaju Sirije, svetski šerif bi ostao usamljen na vetrometini bez realne mogućnosti za samostalnu akciju što bi značilo i konačni slom intervencije.
To je moje najiskrenije ubeđenje.

Opet ponavljam nisam ja prvi pomenuo N.Sad kao opozicioni grad i opet tvrdim da "opozicionisanje" nije uticalo na izbor ciljeva tokom agresije.
 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on October 21, 2013, 11:08:00 am
A Srbija bi licina na povrsinu mesca ili recimo Siriju.

Sumljam da bi SAD odustali. Treba znati da su snage PVO bile istrosene, sistem VOJ ozbinlno urusen a SAD bi nastavila sa svojim napadima ako treba i cele zime. Spisak ciljeva bi bio prosiren jos vise tj vise nista nebi bilo van njega.

Na kraju Srbija nije bila u stanju da izdrzi produzetak bombardovanja a NATO-u je odgovaralo da privede kraju ovu nepopularnu akciju.
U svakom slucaju NATO je dobio to sto je hteo ali ne bas sve ali kako vidimo ostatak su "izboksovali" kasnije.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on October 21, 2013, 11:10:25 am
Да се не заборави:
У акцији помоћи Србији 1999. посебно се ангажовао Руле фон Бизмарк, Бизмарков потомак, унук генерала Шредера, главнокомандујућег окупационих снага 1941. у Србији. Својевремено, на Берлинском конгресу 1878. Бизмарк је, као канцелар Немачког царства, имао разумевање за независност Србије.
Помоћ Србима показао је и бивши амбасадор ДДР Рат Херман, ел. инжењер Херман Пухман и разна удружења широм Немачке.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on October 21, 2013, 06:38:07 pm
Апсолутно је сигурно да би САД, чак и без пуне подршке НАТО, наставиле да бомбардују Србију док не поклекне. А када си без савезника нема ту великих опција. Да ли се могло још натезати и добити повољније услове врло дискутабилно. Ондашње одлуке су донете са ондашњом "памећу" (дакле обавештајним и свим другим тада доступним подацима), а не са "данашњом".

Мостови у Новом Саду би били бомбардовани пре или касније. Међутим стицајем околности били су први на мети. Прва "мостовска" мета су били мостови у Београду. Разлози гађања мостова нису били војне већ психолошке природе (застрашивање становништва). Како се Ширак успротивио, па чак како каже и ставио вето на то, одлучено је да се гађају мостови у Новом Саду. Дакле, то што је наводно Нови Сад важио за опозициони град (а није био ништа више од других) није било кључно за бомбардовање мостова.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 21, 2013, 09:02:42 pm

Mislio sam da sam bio jasan i treba pogledati moj prvi post na ovom forumu.Evo da ponovim još jednom,mislim da je bombardovanje mostova(pošto je o tome bila tema a moglo je i nešto drugo),po meni iracionalno.Cilj agresije je bio rušenje vlasti i Kosovo.Sve ostalo je za mene bilo nelogično odnosno iracionalno.Da bih to naznačio ja sam naveo da treba znati da je Novi Sad bio daleko od Kosova i opozicioni grad.Nigdje tu nemožete naći ni da treba Beograd bombardovati više ili da je Novi Sad više opozicioni od drugih.U narodu se kaže"mašta može svašta".Pa otuda moje pitanje da objasnimo šta su ljudi u kolima na mostu mislili o svemu.Inače što se tiče opozicioni,sada se tvrdi kao da je to bilo bez veze(iracionalno),a valda sam ja tvrdio nešto drugo,što je netačno,bombardovan je i ako je bio opozicioni.
Odjednom je zaboravljeno da je ovde razvijana "doktorska disertacija"kako su mostovi u Novom Sadu srušeni zbog prodora sa severa,kao opcija na kraju, a sad kad je ubacio u opciju vrijeme to nestaje i ostaje samo "opozicioni", što sam nadam se dovoljno sada objasnio ponovo.
Pošto ja mislim da ću topicu najviše doprineti fotkama to ću nadalje nastaviti tako a ovakve rasprave smanjiti i možda i prekinuti.Za mene fotka najbolje izaziva sjećanje pa verujem i kod drugih.

Pozdrav!!!!!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 21, 2013, 10:03:07 pm

Žeželjev most posle jednog od predhodnih bombardovanja.Vidi se oštećenje sasvim levo na početku.

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 21, 2013, 10:09:36 pm

Poslednji pogodak trenutak prije pada mosta.

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 21, 2013, 10:14:05 pm

Za onog koje spominjao PVO.

[attachment=1]



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on October 22, 2013, 08:03:22 am
Razglednice sa ovom fotografijom i sarkastičnim natpisom " Belgrade by night " prodavane su širom zemlje u to vreme kao "prigodan suvenir" .


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Eskimko on October 22, 2013, 10:15:42 am
Smederevo, most na Dunavu


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 22, 2013, 11:33:32 am
Razglednice sa ovom fotografijom i sarkastičnim natpisom " Belgrade by night " prodavane su širom zemlje u to vreme kao "prigodan suvenir" .


Objavite je.Pošto mislim da bi bila interesantna,kao sjećanje, za ovaj topik.Inače mislim,da bi bilo interesantnije,da objavite i neke druge fotke u vezi 1999-te,i sa komentarima po Vašoj želji.Samo Vas molim,da kontemplirajući,ne odete na "prepoznavanje" nečijih namjera u tome.Evo da Vam započnem radnju dve fotke koje bi Vi trebalo da znate.
Pozdrav!

[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Istria 052 on October 22, 2013, 06:17:34 pm
Апсолутно је сигурно да би САД, чак и без пуне подршке НАТО, наставиле да бомбардују Србију док не поклекне. А када си без савезника нема ту великих опција. Да ли се могло још натезати и добити повољније услове врло дискутабилно. Ондашње одлуке су донете са ондашњом "памећу" (дакле обавештајним и свим другим тада доступним подацима), а не са "данашњом".

Мостови у Новом Саду би били бомбардовани пре или касније. Међутим стицајем околности били су први на мети. Прва "мостовска" мета су били мостови у Београду. Разлози гађања мостова нису били војне већ психолошке природе (застрашивање становништва). Како се Ширак успротивио, па чак како каже и ставио вето на то, одлучено је да се гађају мостови у Новом Саду. Дакле, то што је наводно Нови Сад важио за опозициони град (а није био ништа више од других) није било кључно за бомбардовање мостова.

Slazem se sa @dzumbom u cjelosti, gledano sa ekonomske strane, Amerikancima trebaju saveznici da bi trosili resurse koji se proizvode u Americi i koje im oni redovno naplacuju, vjerujem sa koeficijentom vecim nego sto ih nabavlja vojska SAD. I bez saveznika Amerikanci bi zavrsili posao, pa sabiranjem efektivaa svih armija clanica NATO-a osim Armije USA su znacajnije manji od Armije USA. To je glavni razlog ogranicene nezavisnosti EU.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 22, 2013, 08:29:11 pm

Evo i jedne trafo stanice u NS.

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 22, 2013, 08:32:40 pm

Evo i grafitne bombe kojom su gađali dalekovode.

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 23, 2013, 06:57:46 pm

Evo jedne fotke u vezi sa preciznošću bombardovanja.Radi se o školi u NS.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 23, 2013, 07:00:48 pm

Evo i dve zgrade u blizini škole

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 23, 2013, 07:11:31 pm

Evo i treće fotke u vezi sa prve dve.Zbog primera da i fotka može navesti na krivo tumačenje,navest ću i komentar.
Na prvi pogled izgleda da su ovi ljudi uplašeni,nose svoje stvari.Ustvari radi se o hrabrosti.Ta zgrada ne samo da ima zemlje na ploči ulaza koji može svakog trena da se sruši nego je i napukla i prednji dio ima i izdignut temelj,tako da se sva bila nakrenula prema nazad što se na fotci ne vidi.Tako da je prava hrabrost bila ući u nju i iznositi stvari.

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: duje on October 23, 2013, 07:59:58 pm

Evo jedne fotke u vezi sa preciznošću bombardovanja.Radi se o školi u NS.



Logično, nebi ni ja puno "nišanio" da sa zemlje pucaju na mene. Pilotu je bilo važno da baci bombe pa kud padne da padne - a past će na zemlju.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on October 23, 2013, 08:39:45 pm
Tačno, mnogi se nisu ni trudili da nišane. Baci gde možeš, ako ništa baciš u Jadran i posle pričaš šefovima bajke o uništenim vojnim ciljevima.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 23, 2013, 08:51:59 pm
Da me nebi neki na forumu optužili da sam ja bio "pilot",mjesto bombardovanja je udaljeno oko 300m od kasarne koja je navodno bila cilj.
Inače slažem se što se tiče udara u zemlju(tlo) preciznost je bila manja od milimetra.
Pozdrav!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on October 23, 2013, 09:25:59 pm

Takođe, činjenica je da mnogi oružni sistemi nisu baš radili onako kako se očekivalo saglasno prospektima. Najveći procenat ispravnosti i tačnosti  su, koliko čujem imale rakete Maverick. Relativno staro i ne mnogo skupo oružje.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on October 24, 2013, 08:21:58 am
Mnogo je "nepreciznosti" bilo i zato što su korišćeni resusrsi sa isteklim rokovima, dosta je magacina tada ispražnjeno.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on October 24, 2013, 09:20:42 am
Da na 300 metar od ove skole i zgrada je kasarana "Majevica" u kojoj se nalazila 240. srednji samohodni puk PVO (KUB) a sad se nalazi ssr divizon 250. raketne brigade PVO VS.

Interesanto je da prilkom pada ove bombe u obe zgrade bilo ljudi ali da niko nije ozbiljnije fizicki povredjen.

Negde u centru ovog kratera je bila trafostanica.

Napad je izveden u toku dana negde u vreme rucka. Cini mi se da je ovo bila zadnja od 3-4 bombe koje su bacene na tu kasarnu.

Moji poznanici su bili u ovoj zgradi u podrumu (podrumi su polukopani) i to bas na cosku ove zgrade. Hvala bogu nisu bili povredjeni.

Par dana kasnije sam im pomagao da iznesu svoje stvari iz zgrade. Bio je tuzno gledati gde ljudi nose sve sto mogu da skinu a upravo su izgbili krov nad glavom.

Obe zgrade su kasnije strusene.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 25, 2013, 09:53:35 pm
Tačno.čini mi se da su sve promašile i pale blizu pružnog prelaza.
Kasarna je gađana više puta i mislim da je bila jedna od prvih ako ne i prva.Mada je kasnije negdje pisalo da je prvo gađan heliodrum SUP-a u ind.zoni no pošto je moj stan tekođe blizu kasarne samo drugo naselje nisam mogao odrediti i za ovo drugo.
Jedna  od tih u prvi gađanjima umalo me nije ostavila bez sina jer se vraćao sa detelinare od druga i baš kad je bio na pružnom prelazu ona je pala na pedesetak metara od njega.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 25, 2013, 10:12:49 pm
Evo fotke za poznavaoce raketa da li je vidi i koja je?Zvuk joj je sličan kao kamionske gume što stvaraju, kad se kamion kreće cestom,  a kad je gledate u odlasku lijepo se vidi kako se motor povremeno pali i gasi(za vreme dok je ugšen kao da planira)

[attachment=1]



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 25, 2013, 10:19:53 pm
Ovu fotku neznam da li smem objaviti pa molim  da ukoliko ne smem ista bude obrisana.
Fotka bi pripadala temi humanitarno bombardovanje i kolateralna šteta.

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 25, 2013, 10:26:22 pm
Evo jedne od bombardovanja Rafinerije,pogled sa Petrovaradinske tvrđave.

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: jugins on October 26, 2013, 04:35:42 am
Pogled sa Keja zrtrava racije. Petrovaradinska tvdjava je preko Dunava, naspram spomenika.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 26, 2013, 07:18:23 am
Pogled sa Keja zrtrava racije. Petrovaradinska tvdjava je preko Dunava, naspram spomenika.

U pravu ste.Bio sam veoma umoran,vidi se po nizu grešaka i u tekstu.
Hvala na ispravci.
Pozdrav!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on October 26, 2013, 07:25:46 am
Sećam se je da za vreme bombardovanja izmenjen logo užičke TV5 (onaj što stoji u gornjem desnom uglu ekrana).

Do tada je logo predstavljao plavu arapsku brojku 5. Za vreme bombardovanja je dodat animirani plavo-žuti papirni avion koji kruži oko brojke.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on October 26, 2013, 10:58:54 am
Ovu fotku neznam da li smem objaviti pa molim  da ukoliko ne smem ista bude obrisana.
Fotka bi pripadala temi humanitarno bombardovanje i kolateralna šteta.

[attachment=1]

Zašto da ne bih smeo. Jedino bi mogao upozoriti maloletne i osetljive, jer ovo nije fotomontaža, nažalost.
Bilo bi dobro ako znaš da navedeš gde i kada se desio ovaj nekažnjen ratni zločin.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 26, 2013, 11:39:31 am

Hvala @Brok,

Mislim da je ovo u Nišu ili Kragujevcu.Ja sam onako umoran to dao kao "zamku" za prepoznavanje izvesnima na forumu,kao i one fotke sa zgradom na predhodnoj strani.Vidi se da je slika sa TV pa nisam dalje objašnjavao.

Pozdrav!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on October 26, 2013, 06:15:54 pm
овакво авионче као знак ваздушне опасности качила је нишка белами телевизија. сасвим је могуће да се ради о снимцима после бомбардовања центра града касетним бомбама 7. маја. чак и архитектура на слици је иста као у том делу града (између велике пијаце и нишаве), а и време одговара. напад је био негде око пола 12, а нападнут је центар града и крај око болнице. с тим што ово не личи на куће иза болнице.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Zaslon on October 26, 2013, 09:05:03 pm
Slika nosi ime "NIS05625" tako da je sigurno Niš.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on October 27, 2013, 11:21:42 pm
нисам обратио пажњу на тај детаљ, али ово остало што сам рекао стоји.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on October 28, 2013, 10:31:44 am
Tačno.čini mi se da su sve promašile i pale blizu pružnog prelaza.
Kasarna je gađana više puta i mislim da je bila jedna od prvih ako ne i prva.Mada je kasnije negdje pisalo da je prvo gađan heliodrum SUP-a u ind.zoni no pošto je moj stan tekođe blizu kasarne samo drugo naselje nisam mogao odrediti i za ovo drugo.
Jedna  od tih u prvi gađanjima umalo me nije ostavila bez sina jer se vraćao sa detelinare od druga i baš kad je bio na pružnom prelazu ona je pala na pedesetak metara od njega.

Ova je kasnije u toku rata kada su presi na bombardovanje preko dana.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on October 28, 2013, 12:03:47 pm
To je verovatno ovo

Quote
Tokom 7 maja 1999. u vremenu od 11.30 i 11.40 časova NATO je navodno izvršio napad sa dva kontejnera kasetnih bombi (sa oko 100—150 bombi po kontejneru) na Niški aerodrom (vojni cilj), koji se nalazi na kraju grada, ali su bombe „promašile“ cilj i pale unutar šireg centra grada.
Kasetne bombe razasute su iz dva kontejnera, nošene vetrom, pale su na tri lokacije u centralnom delu grada, koje su od aerodroma udaljene više od 3—5 kilometara i to:
pored zgrade Patologije niškog Medicinskog centra na jugu grada,
centar pored zgrade Banovine uključujući glavnu pijacu, autobusku stanicu pored Niške tvrđave i zdravstvenog centra 12. februar i
parking Niš Ekspresa pored Nišave
Izveštaji govore da je od eksplozije kasetnih bombi 7 maja 1999. na tri lokacije u Nišu;
  • poginulo 15 civila
  • teške povrede zadobilo 8 civila,
  • lakše povrede zadobilo 11 civila,
  • oštećeno 120 stambenih objekata,
  • uništeno 47 a oštećeno 15 putničkih automobila.

Svi povređeni zbrinuti su u Kliničkom centru u Nišu
Tadašnji gradonačelnik Niša, Zoran Živković, izjavio je za Rojters: „Nema nikakvog vojnog cilja unutar kilometra odatle... Kasetne bombe pogodile su pijacu, zgrade u okolini izgledaju kao švajcarski sir... rakete su pogodile patološki centar, parking i okolne zgrade... Video sam mrtvog čoveka koji je nosio torbu sa lukom unutra.“

Reakcije

Sutradan, 8. maja, generalni sekretar NATO-a, Havijer Solana, potvrdio je odgovornost NATO-a za napad, izjavom da je „NATO potvrdio da je oštećenje pijace i klinike prouzrokovalo NATO oružje koje je promašilo cilj“. Prema izvorima iz vojske SAD, kontejner kasetne bombe CBU-87 nije se otvorio iznad cilja nego ubrzo nakon izbacivanja iz aviona, zbog čega je submunicija pala na druge ciljeve unutar grada.
Kasetne bombe je izbacio holandski F-16. Nakon ovog napada Holanđani su prekinuli da koriste kasetne bombe tokom bombardovanja, što nije bio slučaj sa drugim članicama NATO pakta. Avioni Britanskog kraljevskog vazduhoplovstva (RAF) su i nakon ovog slučaja nastavili da koriste kasetne bombe.
Kasetne bombe na Niš bačene su i 12. maja 1999. godine na naselje Duvanište, pri čemu je povređeno 11 osoba. Na Niš je tokom bombardovanja ukupno bačeno 36 tovara kasetnih bombi.
I pored nekoliko akcija čišćenja terena od zaostalih kasetnih bombi, njihovo definitivno uklanjanje (2010. godine) još nije moglo biti završeno.

Izvor: Vikipedija


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 28, 2013, 02:20:25 pm
Verovatno ste svi u pravu.Prisećam se da je u vestima bilo reči i o kasetnim bombama.

Pozdrav!

PS.Neka neko napiše nešto i fotkama na predhodnoj strani.Mislim da se radi o zgradi na ušću.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 28, 2013, 02:26:01 pm


Ova je kasnije u toku rata kada su presi na bombardovanje preko dana.
[/quote]

Da bilo je to po danu, ali pre ovih od kojih je jedna pala i kod škole.

Pozdrav!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on October 29, 2013, 09:17:03 am
Zgrada tada još uvek poznata kao zgrada bivšeg CK SKJ je napadana u dva navrata u razmacima od 6 dana.

Prvi put 21 Aprila prvi spratovi a potom 27 Aprila i poslednji spratovi i krov.

Zapaljivi projektili su pogodili podnožje (u nivou otprilike 5 sprata) i nivoe preko 18 sprata čiji se nivo obrušio i blokirao dalji prolaz na gore

Konstrukcija se pokazala kao vrlo otporna. Ali je unutrašnjost bila potpuno devastirana. Kanali za liftove bili su u potpunosti neupotrebljivi, celom dužinom bili su izopačeni što od jačine detonacije što od visoke temperature.

Zgrada je bila meta kao jedan od simbola bivše SFRJ, a i njen glavni korisnik kao pravni naslednik SSRN, SKS i SSOJ bio je SPS koji je istom i gazdovao.
Takođe na vrhu je bilo postavljeno više radiorelejnih odašiljača za više TV i radiostanica i sistema mobilne telefonije kao i veza MUP-a itd. RTV PINK je tada imala sedište u zgradi i odatle je emitovala program.

Vatrogasci su požar gasili skoro 24 ćasa nakon drugog napada.

Ono što nije uspeo Nikola Kavaja uspeo je 30-tak godina kasnije NATO.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on October 29, 2013, 09:49:52 am

Posle je Savezna Vlada donela mišljenje da zgrada CK ne podleže popravci zbog strukturalnih oštećenja. A nešto kasnije pojavio se Šećerko (koliko se sećam) i kupio zgradu, koja se po novom nalazu veštaka volšebno mogla popraviti, što je i učinjeno relativno brzo. Na kraju se pojavio MP Company i napravio šta je napravio.  :)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on October 29, 2013, 12:08:08 pm
U bivsoj zgradi CK nalazio se Pink, SOS kanal, Kosava i Braca Karic. Pored ovih medija u toj zgradi bile su prostorije SPSa i nekih uglednih preduzeca.
Zgrada je useljena 1965. godine. Na petnestom spratu bili su kabineti Josipa Broza Tita, koji je u njega usao samo jednom, zatim Aleksandra Rankovica, Edvarda Kardelja i Staneta Dolanca.
Zgrada je imala dvadeset pet hiljada kvadrata ukupnog prostora, od cega deset hiljada korisnog. Tu je bilo trista devedeset kancelarija, dvadeset kabineta sa salonima, dvadeset sala, deset liftova, telefonska centrala... Izracunato je da njene prozore trebalo pet i po kilometara zavesa i da ima dvadeset i dve hiljade sijalicnih mesta. Bila nakrivljena sedam i po santimetara.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 29, 2013, 01:01:36 pm

Hvala Vam svima na diskusiji u vezi sa zgradom.Ja sam stvarno malo znao o njoj,mada je puno toga išlo na TV i nisam siguran
ni za onaj podatak da je  zgrada na ušću nego mi je to nekako isplivalo iz "memorije pamćenja".

Pozdrav!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on October 29, 2013, 02:02:09 pm
Posle raketiranja bivse zgrade CK dosla je na red i rezidencija Predsednika Republike u Uzickoj 15.
Vilu u Uzickoj (nekada Rumunskoj) izgradio je god. 1933. gradevinski inzenjer, industrijalac, vlasnik firme Labor, Aleksandar Acovic.  Kuca je bila upisana u zemljisne knjige na ime Acovica i njegove supruge Jelice, a kada je ona umrla 1936. polovina zdanja je uknjizena na nj. sinove Radisava i Milosa. Godine 1941. u  nju se useljava Franjo Nojhauzen, civilni komandant Srbije, a zatim feldmarsal Aleksandar Ler, covek koji je bombardovao Beograd 1941.
Po oslobodenju 1944. stanar vile postaje Peko Dapcevic, zatim Josip Broz po cijoj je zelji kuca preuredena 1960. i 1965.  Tito je bio veoma ljut na Peku  i po povratku iz Krajove, cim je stigao u Vrsac, telefonom naredio komandantu Prve armijske grupe da se  iseli, i odmah se u nju, naravno po renoviranju, uselio.
Blagoje Neskovic,  u svojim memoarima, pisao je da je Vlada Srbije posle rata kucu otkupila od naslednika i poklonila je Titu.
Navodno, sam Broz govorio je: Meni je posle rata prisao jedan arhitekta i ponudio mi na poklon ovu kucu, jer on ne moze da izdrzava to veliko zdanje.
Jedno je sigurno: Vila u Uzickoj 15. bila je jedno od najlepsih zdanja u Bgd.

Gde je Slobodan Milosevic bio u noci kada je ocekivao Cernomirdina, ostaje da se nagada.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on October 29, 2013, 09:33:39 pm
Па на командном месту Врховног команданта ;)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on October 29, 2013, 09:36:21 pm

Зна ли неко да ли је Ужичка 15 уопште поправљена после 14 година од бомбардовања?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 30, 2013, 07:30:07 pm
Pošto ja nevolim jednoličnost tj.preferiram "ikebanu"evo nekoliko fotki.Izvinjavam se učesnicima što ću ih malo omesti u diskusiji no moslim da su oni već iskusni i navikli na ovakve upade na ovakvim forumima.Nadam se da im neću puno zasmetati.

Na prvoj fotci vdećete natpis grada no meni se čini da je "pogrešan" da treba da piše Rim posle posete Nerona na 80 dana.


[attachment=3]

[attachment=2]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 30, 2013, 08:26:46 pm

Evo još  za "vazduhoplovce" rafinerija u NS.

[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on October 30, 2013, 10:46:49 pm
Очигледно је да су компаније као што су Конко, Шел и Тотал, процениле да у Србији постоји вишак рафинеријских капацитета.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on October 30, 2013, 10:55:07 pm
Izgleda da nisu pogrešili. NIS (Gasporm) je ugasio ovu rafineriju i pretvoriće je u rafineriju ulja (na bazi nafte).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on October 30, 2013, 11:21:47 pm

Nisam naveo da je slično prošla i rafinerija u Pančevu.

Takođe ovde pored ekonomskog gubitka,treba obratiti pažnju i da je to izazvalo strahovita zagađenja u vazduhu,na zemlji i u zamlji.Te godine pored udisanja zagađenog vazduha morala se jesti i zagađena hrana,a pošto je valika količina nafte izlivena i na tlo,otišla je i u podzemne vode.posle se radilo na pravljenju nekih brana u zemlji(ili samo planiralo)ali neznam dokle se stiglo i dali je išta urađeno.Tako do danas neznamo koje sve posledice za stanovništvo je imalo i ima.

Pozdrav!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on October 30, 2013, 11:26:55 pm

Ponavljam pitanje, jer mislim da je značajno.

Зна ли неко да ли је Ужичка 15 уопште поправљена после 14 година од бомбардовања?

Dobro se sećam tog jutra 9. juna, od Pančeva se dizao težak crni dim.

Pobrkao sam ovde ćirilicu i latinicu, al` ne mogu sad da menjam.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on October 31, 2013, 10:06:59 am

Ponavljam pitanje, jer mislim da je značajno.

Зна ли неко да ли је Ужичка 15 уопште поправљена после 14 година од бомбардовања?

Dobro se sećam tog jutra 9. juna, od Pančeva se dizao težak crni dim.

Pobrkao sam ovde ćirilicu i latinicu, al` ne mogu sad da menjam.

Вила у Ужичкој 15. није обновљена. Не постоји идејни план нити финансијска средства за њено реновирање. Дакле, @kumbor уколико планираш усељење...

Осим ћирилице и латинице изгледа да си побркао и датуме. 9. јуна, објављено је да је постигнут војнотехнички споразум у Куманову. Весли Кларк је обавестио Солану да је почела примена споразума од стране Војске Југославије, а овај је издао наредбу о суспензији бомбардовања. Авиони су надлетали Србију али су дејства престала. Рафинерија у Панчеву бомбардована је почетком априла.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on October 31, 2013, 12:48:51 pm
U filmu Cinema Komunisto iz 2011 god. se vidi devastirana unutrašnjost vile u Užičkoj kao i slomljeni klavir preturen na stranu.

Odmah nakon bombardovanja izneto je sve što se moglo spasiti i pretpostavka je da se negde nalazi ako nije bilo pohranjeno u vili Mir gde je predsednik SRJ živeo sve do hapšenja.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on October 31, 2013, 06:51:46 pm
Пре усељења Милошевића у ту вилу је скоро комплетно замењен намештај па и највећи број других предмета (слика, и сл.). Тај стари намештај, који је уствари вреднији, је углавном сачуван. И зна се где је.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on November 02, 2013, 08:39:12 pm

Evo kako je rafinerija izgledala sa zemlje.

[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on November 02, 2013, 08:47:54 pm

Evo kako je izgledalo jedno manje dnevno bombardovanje i količina štetnih materija iznad grada.

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on November 02, 2013, 11:24:58 pm

Ponavljam pitanje, jer mislim da je značajno.

Зна ли неко да ли је Ужичка 15 уопште поправљена после 14 година од бомбардовања?

Dobro se sećam tog jutra 9. juna, od Pančeva se dizao težak crni dim.

Pobrkao sam ovde ćirilicu i latinicu, al` ne mogu sad da menjam.

Вила у Ужичкој 15. није обновљена. Не постоји идејни план нити финансијска средства за њено реновирање. Дакле, @kumbor уколико планираш усељење...

Осим ћирилице и латинице изгледа да си побркао и датуме. 9. јуна, објављено је да је постигнут војнотехнички споразум у Куманову. Весли Кларк је обавестио Солану да је почела примена споразума од стране Војске Југославије, а овај је издао наредбу о суспензији бомбардовања. Авиони су надлетали Србију али су дејства престала. Рафинерија у Панчеву бомбардована је почетком априла.

Јасоне, сећам се добро да деветог јуна у рано јутро "Шизеле" није било. То се јако добро сећам, јер сам баш у то рано јутро, на бедему код Војног музеја, одлучио да се оженим Рускињом, мојом и садашњом женом. Рикали су лавови из Зоолошког врта, а од Панчева се дизао густ, црни дим. Не кажем да је Рафинерија ту ноћ бомбардована, али да се подобро димило, Богами јесте.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on November 12, 2013, 10:25:25 am
Ne spada ovde ali moglo bi se podvesti pod "Izgled vile u Užičkoj 15 pre bombardovanja".

http://www.youtube.com/watch?v=oGQ2VxbqFa4


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on November 12, 2013, 09:15:17 pm

Bravo @ONR!

Ovaj prilog sigurno pripada ovdje.Kako bismo mi koji nismo upućeni znali,o kojoj vrijednosti se radi, da niste JASON tekstom a Vi ovim prilogom to pokazali.

Mislim i dalje da ovdje nema razuma jer vrednost zgrade,namještaja i umjetničkih djela vrijedi više od svih oružja koja su potrošili i to ne samo za čovječanstvo uopšte nego i novčano.Gotovo sam siguran da su znali da "ključni čovjek" tu nije bio i zaista nevidim logično objašnjenje za bombardovanje.

Neznam da li da "palim vatru"daljim komentarom ali evo.
Najpre da nebude zabune mislim da se vojska zaista dobro držala,čak bih rekao odlično.Međutim,znalo se dosta vremena pre da će do bombardovanja sigurno doći.Ne čini li Vam se da je i kod našeg vrha bilo iracionalnosti.Zar nije bilo logično kupiti negdje na dalekom istoku na bivljaku rakete sa kojima bi se više aviona oborilo,nego praviti i plaćati policiju koja je po brojnosti nadmašila vojsku.Ovo sam raspravljao sa jednim oficirom neposredno prije bombardovanja,tako da se ne radi o naknadnoj pameti.Mislim da sam dao ovdje fotku dejstva naše PA i zaista zar to ne djeluje kao "atrakcija".Ovdje ne mislim na tomahavke i bespilotne letelice jer je tu PA odigrala svoju ulogu dosta dobro.
Jednom kad sam bio u ataru možda i oko 2okm od rafinerije gledao sam kako avion ispaljuje rakete(vidi se ono sevanje ispod krila),a i on je bio na nekoliko hiljada metara,na rafineriju.Mogu da zamislim kako se osjećao onaj u PA kad vidi pogotke a avion i ne vidi vjerovatno.Da ne prepričavam dalje svoja sjećanja jer mislim da nisu baš ni interesantna.

Pozdrav i hvala još jednom!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on November 12, 2013, 09:29:56 pm
Sankcije i neviđena izolazija sa jedne strane.

A sa druge srane izrazito loše shvatanje i procenjivanje političkog okruženja, globalno gledano (to je možda neka druga priča).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on November 12, 2013, 09:30:16 pm
Eh, Karlo, zar misliš da se tih godina Vojska pitala za nešto? Ona je Cobetu bila potrebna samo onoliko koliko je njemu to bilo važno. MUP je bio glavna poluga sile vlasti. Politika i samo politika, nikakav razum tu nije bio važan. Od Vojske se očekivalo samo da gine, naročito od pilota. Zato su i slati na neispravnim aparatima, pojedinačno, na čitave eskadrile neprijatelja. Ovim nimalo ne olakšavam krivicu NATO agresora. Naprotiv. Uprkos svemu, VJ je učinila najviše što je mogla.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on November 12, 2013, 11:25:52 pm
Vojska je za "pravoverne" sve vreme, skoro do 1999. bila nedovoljno srpska i previše jugoslovenska. Dakle, sumnjiva. U MUP-u je bilo prilično "stručnjaka" koji su sve znali i specijalnim operacijama tipa "žuti mrav",a posebno o tome kako treba voditi rat. To su naučili na DIF-u, učiteljskom i/ili defektološkom fakultetu, onako, između predavanja dok su čitali stripove o "Mirku i Slavku". Naravno, u takvoj situaciji i u vojsci "isplivaju" oni koji su tvrdili kako ćemo obarati neprijateljske avione još iznad Jadrana, a ako grunemo, ima da potpimo 6.flotu. malo sam iskarikirao stavri, ali tu je to negde.

Niko realan u Vojsci nije očekivao čuda od avijacije. Čak i da je bila najispravnija i najkomoletnija ne bi učinila skoro ništa. Postojeća tehnika nije to omogućavala. Mogla je da uzleti izvrši jedna do dva udara po najbližim aerodormima i to bi bilo to. To nije urađeno jer je politička odluka bila da se to ne radi. One priče o napadima na aerodorme po Albaniji i u Bosni jednostvano nisu tačne. PVO je bio u nešto boljoj poziciji i mnogo realniji u procenama i ocenama svojih sposobnosti.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: torpedo011 on November 13, 2013, 12:16:37 am
Po prvi put cujem da neko Slobu naziva Cobe. Moracu to cesce da izgovaram. Zvuci dobro. Cobe.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on November 13, 2013, 09:14:25 am
ја знам за цоби, и није било баш неуобичајено. чак је и постојао један музички соло пројекат са тим именом. ;D

http://www.youtube.com/results?search_query=cobi%27s+death&sm=1


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on November 13, 2013, 11:15:04 am

Па од тога је и остао надимак, за успомену и дуго сећање / несрећање. Од надимка ме и данас надима. Најбоље године у најгоре време.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on November 13, 2013, 11:27:47 am
Dzumba je sve rekao.




Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: torpedo011 on November 13, 2013, 01:04:27 pm
Цобе![attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on November 13, 2013, 01:54:31 pm
General Ojdanić, general Pavković, (mislim tada) pukovnik Delić. Dobar deo njih sa fotografije u boljem slučaju u svojstvu svedoka, a u gorem u svojstvu optuženih, bili ili su još uvek, stanovnici Haga.
Nema generala Lazrevića. Za šta taj jadan čovek ode u Hag, mislim da ni tušilaštvo za ratne zločine ne zna tačno.
Znaće Ljuba najbolje za kakve laži i izmišljotine terete jadnog Lazu u vezi KosMeta 1999-e, jer mu je Ljuba bio svedok, naravno odbrane.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: torpedo011 on November 13, 2013, 02:01:40 pm
На слици се види да је Делић већ генерал мајор. Ко су два адмирала десно од Цобета? Је л оно Зец са наочарима?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Jester on November 13, 2013, 02:07:30 pm
Glupo je sada išta govoriti ,pošto se govori se da je MUP imao glavnu riječ , zanima me da li je bilo moguće da Vojska ranije izvrši državni udar te tako preuzme konce u svoje ruke ?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: torpedo011 on November 13, 2013, 02:19:56 pm
Постојао је покушај државног удара 1993 који су хтели да изврше неки официри из авијације, али ово већ иде ван теме.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on November 13, 2013, 03:07:13 pm
На слици се види да је Делић већ генерал мајор.
Aha, znači to je po završetku agresije.
Inače išao sa Džumbom zajedno u školu (fotografija (https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,13454.msg128191.html#msg128191) iz galerije KoV-a), klasići. :)
Šteta što je kasnije ušao u politiku. Ako bi to izuzeli, reč je o odličnom oficiru.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on November 13, 2013, 03:16:51 pm
На слици се види да је Делић већ генерал мајор. Ко су два адмирала десно од Цобета? Је л оно Зец са наочарима?

Sa naočarima jeste Zec, a drugi admiral trebalo bi da je Vlade Nonković.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: torpedo011 on November 13, 2013, 04:38:44 pm
Da. Fotografija je snimljena nakon zavrsetka agresije. Cobe je unapredio i odlikovao odredjeni broj oficira za zasluge. Na slici se vidi da Ojdanic nosi orden slobode kojim je odlikovan nakon rata '99. Pavkovic je dobio isto odlikovanje od Cobeta, a Delic je valjda unapredjen u generala. Na RTS-u je bio prenos svecanog prijema povodom pobede nad NATO paktom. Zato svi ovi generali i admirali nose svecane uniforme.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on November 13, 2013, 04:58:13 pm


Eh, drugovi, moji Sokolovi, šta je moglo, šta je trebalo, šta se moralo, šta bi bilo lepo ... da je bilo. Otkud znamo da bi nam sad bilo bolje. Možda bi, a možda i ne bi. Nije nam dano da znamo.

Сад нам је овако, како јесте. Живи смо, углавном. Расту нам деца, у многих и унуци.

NIKAD NIJE BILO, DA NEKAKO NIJE BILO, dok sveća gori, dok novu ima ko upaliti za zdravlje živih i pomen otišlima, a na savest je svakom pred Bogom milostivim, kako je radio.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on November 13, 2013, 05:15:05 pm
На слици се види да је Делић већ генерал мајор. Ко су два адмирала десно од Цобета? Је л оно Зец са наочарима?

Sa naočarima jeste Zec, a drugi admiral trebalo bi da je Vlade Nonković.

Da to je admiral Vlade Nonkovic.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vitez koja on November 13, 2013, 07:26:16 pm
На слици се види да је Делић већ генерал мајор. Ко су два адмирала десно од Цобета? Је л оно Зец са наочарима?

Sa naocarima je Milan Zec, a drugi je Vlado Nonkovic.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on November 13, 2013, 09:03:35 pm
Да одговорим Јестеру иако није ово тема тема. Не бих желео да се из овога развије дискусија већ ово наводим као неко објашњење у циљу разумевања ситуације. наравно, наводим само у кратким цртама.

ЈНА није била прављена ни васпитавана да може, не да изврши, него да помисли да изврши државни удар. Војска Југославије је била њен наследник и по том питању. ЈНА је припремила и и скоро довела до пред крај државни удара 1991. године, када је Председништво СФРЈ било доведено и практични ухапшено, али се Кадијевић предомислио или није имао петљу или шта већ. Други пут су, негде 1992. а не 1993. године године ваздухопловци нешто причала и претили на ту тему.  То је било време када су ови из МУП-а навијали (и подстрекавали) за такву опцију говоривши: "доле плаво, горе плаво". Ипак, то се свело на причу и претње. Каснијих година, посебно после 1999.године било је свакаквих шпекулисања по новинама и политичким кулоарима те да ће војска ово, те да ће оно,  односно да ће ова или она јединица извести удар и сменити, прво Цобета, а после и "демократску власт". Наравно, то се стварно никад није десило, чак ни покренуло у смислу организовања било кога и било када. То што су два пијана водника или поптуковника у кафани причали је једно, а реалност је друго. Дакле, војска (ЈНА, ВЈ, ВСЦГ, и сада ВС), осим 1991. године (а ни тада није спровела), никада није планирала ни организовала било какву насилну промену власти. Војска је имала већи демократски капацитет од свих "демократа" заједно.

Још једном молим да се о овоме не дискутује, а ако крене, да модератор ово обрише.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Jester on November 13, 2013, 09:13:33 pm
Zahvaljujem na odgovoru , također sam da se tema nastavi bez bespotrebnih razglabanja, osobno me zanimao samo taj jedan detalj na kojega sam dobio precizirani odgovor i tu završavam(o) šta se tog dijela tiče :)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ORIĆAREB on November 14, 2013, 09:03:20 am
На слици се види да је Делић већ генерал мајор. Ко су два адмирала десно од Цобета? Је л оно Зец са наочарима?

Sa naocarima je Milan Zec, a drugi je Vlado Nonkovic.

Sa Nonkovićem sam proveo 6 mjeseci u podzemnom objektu na Visu gde je bio oformljen IKM
JRM, 1991 god. Gledao sam ga svako jutro i svako veče kod pisanja izvještaja dana. Tu je
bio i pokojni puk Đuro Džepina, čovjek koji je na mene ostavio najljepše utiske.
Kad je kasniji godina Nonković dobio čin admirala krstio sam se i lijevom i desnom,.. :krsta.
I danas kažem - svašta.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: torpedo011 on November 14, 2013, 11:19:11 am
Je l ikm istureno komandno mesto?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ORIĆAREB on November 14, 2013, 11:40:33 am
Je l ikm istureno komandno mesto?
Da,  IKM= istureno komandno mesto (https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,20881.msg277362.html#msg277362)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: torpedo011 on November 14, 2013, 01:37:13 pm
Хвала Орићареб.

Ево слике ССНО-а након напада. Ја код куће имам комад црвене цигле од које је зидан и гелер ракете која га је погодила.[attachment=1]

На другој слици је фабрика Застава.[attachment=2]

На трећој претпостављам да се ради о Новом Саду.[attachment=3]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on November 14, 2013, 01:45:02 pm
1999. није био рат већ егзекуција. Али нико не зна у име чега. Да ли можда у име демократизације? Ако је, рецимо, то разлог, онда би став Достојевског: нико нема право на насиље ради бољег живота и среће будућих поколења, био адекватан одговор. А, ако је нешто друго, онда би најбољи одговор било писмо писано у име Картеровог Центра за мир.
29. маја 1999. поводом агресије НАТО-САД алијансе на Србију, бивши председник САД у америчком листу Њујорк Тајмс објавио је у уводнику између осталог и ово:

Очекиваних неколико дана ваздушних напада у необјављеном рату против суверене државе СР Југославије и српског народа, који ничим није изазван, одужио се у месеце, док је преко милион становника Косова бомбама истерано из кућа у избеглиштво и многи се неће никада вратити, чак ни под најбиљим условима. Снаге 19 држава НАТО, предвођене САД, шире списак циљева на насељена цивилна подручја и прибегавају употреби касетних бимби –међународним законима забрањених – а резултат тога је разарање или наношење штете болницама, школама, домовима стараца, санаторијумима, стамбеним зградама, улицама и насељеним четвртима, службеним просторијама и резиденцијама, амбасадама, као и погибија на хиљаде невиних цивила. НАТО бомбе се концентришу и на разарање мостова, пруга, путева, електроинсталација и система за снабдевање горивом и питком водом. Чак и ти ФЛАГРАНТНИ ЗЛОЧИНИ нису довели до капитулације српског народа и његове Војске Југославије!



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: torpedo011 on November 14, 2013, 02:01:20 pm
[attachment=1][attachment=2]

[attachment=3][attachment=4]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on November 14, 2013, 02:07:21 pm
Jason kratko ali jezgrovito.
"Demokratizacija" u svakom slučaju kroz katarzu uništavanjem je bila na delu ako mene neko pita.

Odolevali smo sve do Kumanova. Skoro sam negde video fotografiju kako je Hitler naterao Francuze da potpišu kapitulaciju u vagonu u kome je bila potpisana kapitulacija carske Nemačke na kraju "Velikog rata", potpis na sporazum u Kumanovu ima istovetnu simboliku, samo što nas vraća na period pre 1912 a kako je poteralo po regionalizaciji vratićemo se i pre 1804.Tada smo harač plaćali porti, ostaje samo još da se vidi kako će se zvanično zvati novi titular, svejedno kako (NATO, EU, Trilaterala, Bilderberg, G-8, Kontakt grupa............novi svetski poredak), jer princip je isti a sve su ostalo nijanse!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: torpedo011 on November 14, 2013, 02:08:19 pm
1999. није био рат већ егзекуција. Али нико не зна у име чега. Да ли можда у име демократизације? Ако је, рецимо, то разлог, онда би став Достојевског: нико нема право на насиље ради бољег живота и среће будућих поколења, био адекватан одговор. А, ако је нешто друго, онда би најбољи одговор било писмо писано у име Картеровог Центра за мир.
29. маја 1999. поводом агресије НАТО-САД алијансе на Србију, бивши председник САД у америчком листу Њујорк Тајмс објавио је у уводнику између осталог и ово:

Очекиваних неколико дана ваздушних напада у необјављеном рату против суверене државе СР Југославије и српског народа, који ничим није изазван, одужио се у месеце, док је преко милион становника Косова бомбама истерано из кућа у избеглиштво и многи се неће никада вратити, чак ни под најбиљим условима. Снаге 19 држава НАТО, предвођене САД, шире списак циљева на насељена цивилна подручја и прибегавају употреби касетних бимби –међународним законима забрањених – а резултат тога је разарање или наношење штете болницама, школама, домовима стараца, санаторијумима, стамбеним зградама, улицама и насељеним четвртима, службеним просторијама и резиденцијама, амбасадама, као и погибија на хиљаде невиних цивила. НАТО бомбе се концентришу и на разарање мостова, пруга, путева, електроинсталација и система за снабдевање горивом и питком водом. Чак и ти ФЛАГРАНТНИ ЗЛОЧИНИ нису довели до капитулације српског народа и његове Војске Југославије!



Ноам Чомски је рекао у једном од својих интервјуа да је Југославија бомбардована јер је била последња држава у Европи поред Белорусије која није хтела да се прикључи ''новом светском поретку''. Ето зашто смо били тучени. СРЈ је била суверена држава.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on November 14, 2013, 02:14:25 pm
Ispovest  generala u penziji Jovana Milanovića, obaveštajca VJ i njegovo druženje sa francuskim obaveštajcem (mislim tada pukovnikom, kasnije majorom) Pjer Anri Binelom u predvečerje bombardovanja 1998.

http://www.youtube.com/watch?v=DjWW4v8RO4A

Već je bilo priče na Palubi oko toga da tada pukovnik Milanović i nije ne znam šta uradio kako se to inače predstavlja (srpski Džems Bond i sl.), već da je tu glavnu ulogu odigrao pukovnik Binel, koji je kasnije i robijao zbog izdaje.
Svakao da jeste glavnu ulogu odigrao Binel, ali da li ga je Milanović "zavrbovao" ili je Binel jednostavno video da cela priča oko bombardovanja zbog humanitarne katastrofe nije na mestu, pa je hteo dobrovoljno da pomogne.
Uz svo poštovanje generala Milanovića, ipak je on nešto tamo uradio, bliža mi je druga verzija, da je Binelu proradila savest i da je svojom voljom, potpuno svesno, predao ono šta je trebalo Milanoviću, mada, možda i grešim.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on November 14, 2013, 02:23:06 pm
Verovatno odoh u OFF, ali ne mogu da izdržim a da nešto ne kažem:

Vođe novog svetskog poretka planirali su da ratovi na teritoriji Ex-SFRJ traju šest meseci, trajali su praktično više od osam godina. Planirali su da bombardovanje SRJ traje do sedam (7) DANA (izjave Medlin Olbrajt i Luka Šorta, komandanta USAF), trajalo je 11 puta duže. Platili smo ogromnu cenu, nikad nadoknadivu, ali "pojeli" smo im vreme i narušili planove. Osim toga, pokazali smo svetu da i miš svojim zubićima može dobro da ugrize slona. Pa će i sutra neki miš da pokaže slonovima zube, šta košta neka košta.

Iskreno, ubeđen sam da će novi svetski poredak propasti kao i svaka totalitarna ideja u istoriji sveta. Verovatno tada mene neće biti da diskutujem o tome, ali siguran sam da će se o otporu naroda i Vojske Jugoslavije i zadržavanju najveće sile u istoriji sveta 78 dana pisati i snimati filmovi, kao danas o legendarnom Leonidi i njegovih 300 Spartanaca u klancu Termopile.

A sad, ako treba obrišite ovaj post, rekao sam šta mi je na srcu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on November 14, 2013, 03:04:47 pm
БРАВО БОРО!!!  :klap :klap :klap


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on November 14, 2013, 03:12:25 pm
Lepo ja kažem:

"Čudno je kad neko govori istinu, čudno".

Ma koliko istinita bila.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on November 15, 2013, 11:59:46 am
Hvala Boro!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on November 15, 2013, 12:50:09 pm

А што би ти било ко брисао пост? Рекао си само оно што је огољена истина, ниси дао вредносни суд о дневној политици и политичкој личности и ниси никога увредио.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on November 15, 2013, 01:36:36 pm
Dragi moj Kumbore zato što bi istina u cilju političke korektnosti i duha revizionizma mogla da boli i peče jako.

Jedan pesnik reče davno: " Šta reći?, a ne zaplakati nad sudbinom kletom! ".



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on November 15, 2013, 02:23:07 pm

Не налазим у Бориним постовима то што си приметио. Бора је свакако један од примера учтивог писања на овом форуму.
Осим тога... Quod licet Bori, можда non licet ...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on November 15, 2013, 02:56:33 pm
Ssekir, Kumbor, Oficir neaktivne rezerve, hvala Vam na podršci i istom mišljenju.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on December 27, 2013, 09:32:52 pm
27.12.2013

ОБНОВЉЕНО СПОМЕН-ОБЕЛЕЖЈЕ ПИЛОТИМА ПОГИНУЛИМ 1999. ГОДИНЕ

Поводом Дана Ваздухопловства и ПВО, у Батајници је откривено обновљено спомен-обележје погинулим пилотима-херојима пуковнику Миленку Павловићу и мајору Зорану Радосављевићу, који су погинули током НАТО бомбардовања 1999. године.

[attachment=1]

Обнову и постављање обележја финансијски су помогли Општина Земун и Месна заједница Батајница, чији су представници након завршених радова заједно с члановима породице погинулих пилота, команданта и припадника 204. ваздухопловне бригаде присуствовали откривању обележја и полагању венаца у центру Батајнице.

Извор: Сајт ВС (http://www.vs.rs/)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on December 27, 2013, 11:05:19 pm
Da bi bilo jasnije onima koji ne žive u Beogradu, spomen obeležje se nalazi u centru naselja Batajnica, ne na istoimenom aerodormu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on December 28, 2013, 01:30:33 pm
а могу ли ја да питам ко је оштетио тај споменик? или се сам распао после тако мало година? (вероватно је завршен "пре рока" :zid)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on March 22, 2014, 04:08:50 am

Televizijski kanal " Rusija danas" ( RT ) na godišnjicu NATO agresije na SR Jugoslaviju 24.marta, emituje premijerno dokumentarni film " ZAŠTO? "
o NATO zločinima u Jugoslaviji.
Ekskluzivni dokumentarni film u produkciji novinarki tog kanala srpkinje Jelene Milinčić i amerikanke Anissa Naouai
 možete pogledati na RT linku (http://catalog.rt.com/en/films/why/)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: BSD on March 22, 2014, 09:05:21 am
Verovatno odoh u OFF, ali ne mogu da izdržim a da nešto ne kažem:

Vođe novog svetskog poretka planirali su da ratovi na teritoriji Ex-SFRJ traju šest meseci, trajali su praktično više od osam godina. Planirali su da bombardovanje SRJ traje do sedam (7) DANA (izjave Medlin Olbrajt i Luka Šorta, komandanta USAF), trajalo je 11 puta duže. Platili smo ogromnu cenu, nikad nadoknadivu, ali "pojeli" smo im vreme i narušili planove. Osim toga, pokazali smo svetu da i miš svojim zubićima može dobro da ugrize slona. Pa će i sutra neki miš da pokaže slonovima zube, šta košta neka košta.

Iskreno, ubeđen sam da će novi svetski poredak propasti kao i svaka totalitarna ideja u istoriji sveta. Verovatno tada mene neće biti da diskutujem o tome, ali siguran sam da će se o otporu naroda i Vojske Jugoslavije i zadržavanju najveće sile u istoriji sveta 78 dana pisati i snimati filmovi, kao danas o legendarnom Leonidi i njegovih 300 Spartanaca u klancu Termopile.

A sad, ako treba obrišite ovaj post, rekao sam šta mi je na srcu.
Vise smo im vremena uzeli sada nego 1941. godine. Dva puta su odlagali napad i na kraju usli na deo teritorije, Putin bi mogao da se zahvali Srbiji sto mu je dala vremena da bude politicki rodjen.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on March 22, 2014, 01:07:27 pm
Kad god se setim ovoga zaboli me sve.
Moje gađenje i bunt iskazujem tako što 24.03. svake godine ne govorim nijednim od 4 strana jezika koje
znam čak ni ruski. Kako radim u stranoj kompaniji, prvih godina im nije bilo jasno šta se događa kada se
na telefon ili skajp javim na srpskom.Pokušavali su komunikaciju ali nije išlo.
Na mailove sam odgovarao tako što sam pisao ćirilicu i srpski. Sledećeg dana sam nastavljao normalnu
komunikaciju kao i pre toga. Sada moje kolege u  43 zemlje sveta znaju da bar svakog 24.03. treba da se stide što
su ćutali kada se to dešavalo. Mnogi od njih su naučili da pozovu  i kažu zdravo ili da pošalju mail na srpskom.
Neki od prijatelja koji sada dolaze u Srbiju kažu da su bili nemoćni.
Ja im ne verujem mogli su bar da ćute dostojanstvenije.
 

Oni kojima je upućen dalji tekst znaće da se to odnosi na njih:

SRAM vas BILO

[attachment=1]

Ubili ste anđela.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 22, 2014, 03:07:36 pm
Nemam šta da kažem, iskreno.

Ono što mislim i želim bolje da ne izgovorim.

BOGU hvala moje dete je živo i zdravo, ali čuvam dečije crteže na kojima se dime zgrade.

i P A M T I M

Iskreno se nadam da ćemo da zapamtimo i ................


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on March 22, 2014, 03:39:48 pm

Da se nikada ne zaboravi i da se nikada, nikome i nigde ne dogodi!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on March 22, 2014, 03:57:06 pm
Поново се треба подсетити говора  Академика Матије Бећковића у Сава Центру у Београду 24. марта 2009. године на Националној академији "СРБИЈО ПАМТИ" поводом 10 година НАТО-бомбардовања Србије.

http://www.youtube.com/watch?v=wXtf_QMat14


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Eskimko on March 22, 2014, 04:05:56 pm
Ja sam malo neobavesten kao Kostunica, sta bi za zahtevom za ratnu odstetu?  :rtfm


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 23, 2014, 03:48:48 pm
Ja sam malo neobavesten kao Kostunica, sta bi za zahtevom za ratnu odstetu?  :rtfm
Crnoj Gori je u dobroj meri oprošteno, a Srbiji se uveliko naplaćuje zadnjih 15 godina.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 23, 2014, 06:21:14 pm
O ovoj temi rekao sam iz srca i duše šta sam imao na prethodnoj strani, teško da mogu išta pametno dodati.

Ipak, svaki 24. mart podseti me na onaj od pre 15 godina, kada sam se prekrstio i oprostio sa ovozemaljskim životom. Bog mi ipak dade kredit koji neću vraćati, barem ne u ovom životu, da živim. Ništa mi se nije ukazalo, ništa nisam sanjao... ali znam da dok živim moram da govorim:

Svi mi koji smo preživeli jednu od najvećih sramota u istoriji ljudske civilizacije, nikada i ni po koju cenu ne smemo da zaboravimo šta su nam uradili, ko su ti koji su nam to uradili i da nije bilo nikakvog razloga da nam to urade.

I da zapamtimo, da je sramota na savesti onih koji su nam to uradili. Onih koji su ubili malu Milicu iz Batajnice. A samo je sedela na svojoj noši. Za njih - neoprostiv greh malog nevinog bića.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on March 23, 2014, 07:34:54 pm

Naravno, Božo, sutra je običan radni, ali ipak poseban dan.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: BrRista on March 23, 2014, 09:03:56 pm
O ovoj temi rekao sam iz srca i duše šta sam imao na prethodnoj strani, teško da mogu išta pametno dodati.

Ipak, svaki 24. mart podseti me na onaj od pre 15 godina, kada sam se prekrstio i oprostio sa ovozemaljskim životom. Bog mi ipak dade kredit koji neću vraćati, barem ne u ovom životu, da živim. Ništa mi se nije ukazalo, ništa nisam sanjao... ali znam da dok živim moram da govorim:

Svi mi koji smo preživeli jednu od najvećih sramota u istoriji ljudske civilizacije, nikada i ni po koju cenu ne smemo da zaboravimo šta su nam uradili, ko su ti koji su nam to uradili i da nije bilo nikakvog razloga da nam to urade.

I da zapamtimo, da je sramota na savesti onih koji su nam to uradili. Onih koji su ubili malu Milicu iz Batajnice. A samo je sedela na svojoj noši. Za njih - neoprostiv greh malog nevinog bića.
Potpisujem!
Bravo Boro!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kljun on March 24, 2014, 01:27:42 am


Svi mi koji smo preživeli jednu od najvećih sramota u istoriji ljudske civilizacije, nikada i ni po koju cenu ne smemo da zaboravimo šta su nam uradili, ko su ti koji su nam to uradili i da nije bilo nikakvog razloga da nam to urade.


Bas tako i da se trudimo da nasa deca isto znaju a ne da im isperu mozak.
Boro, jel mogu da te citiram na fb sa tvojim imenom i prezimenom ispod citata?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 24, 2014, 07:55:11 am


Svi mi koji smo preživeli jednu od najvećih sramota u istoriji ljudske civilizacije, nikada i ni po koju cenu ne smemo da zaboravimo šta su nam uradili, ko su ti koji su nam to uradili i da nije bilo nikakvog razloga da nam to urade.


Bas tako i da se trudimo da nasa deca isto znaju a ne da im isperu mozak.
Boro, jel mogu da te citiram na fb sa tvojim imenom i prezimenom ispod citata?

Možeš slobodno, rkao bih to svakome ko hoće da me sasluša.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kljun on March 24, 2014, 09:33:51 am


Svi mi koji smo preživeli jednu od najvećih sramota u istoriji ljudske civilizacije, nikada i ni po koju cenu ne smemo da zaboravimo šta su nam uradili, ko su ti koji su nam to uradili i da nije bilo nikakvog razloga da nam to urade.


Bas tako i da se trudimo da nasa deca isto znaju a ne da im isperu mozak.
Boro, jel mogu da te citiram na fb sa tvojim imenom i prezimenom ispod citata?

Možeš slobodno, rkao bih to svakome ko hoće da me sasluša.

 Hvala Boro.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 24, 2014, 01:37:16 pm
Polaganjem venaca i služenjem liturgija obeležava se dan sećanja na žrtve stradale u NATO bombardovanju 1999. godine.

24.03.2014.

Dan sećanja na žrtve stradale u NATO bombardovanju 1999. godine obeležava se nizom komemorativnih skupova i pomena. U Crkvi Svetog Marka patrijarh Irinej s arhijerejima služio je parastos žrtvama NATO agresije.

[attachment=1]

Članovi porodica, predstavnici gradske vlasti i javnog medijskog servisa položili su vence na spomen obeležju "Zašto", podignutom u spomen na poginule radnike RTS-a.

Majka jednog od poginulih radnika RTS-a Žanka Stojanović izjavila je Tanjugu da niko u Srbiji nema odgovor na pitanje zašto su i kome bile potrebne hiljade žrtava, uključujući one koje su stradale u bombardovanju tadašnje državne televizije.

Stojanovićeva, ipak, gaji nadu da će odgovorni za smrt radnika RTS-a biti jednoga dana procesuirani, kako oni koji su znali da je ta zgrada obeležena kao vojni cilj, tako i oni koji su je bombardovali.

Član Privremenog veća Andreja Mladenović, koji je poližio venac u ime gradske vlasti, rekao je da je Srbija uspela da obnovi veći deo uništene infrastrukture, ali da se nikada ne mogu nadoknaditi životi.

Predsednik Tomislav Nikolić će položiti venac kod spomenika stradalima u Varvarinu, premijer Ivica Dačić položio je venac na spomen-obeležje na brdu Straževica u Rakovici.

Dačić je rekao da se danas, 15 godina posle NATO bombardovanja, tek sada u međunarodnoj javnosti sve više pominje da pravnog osnova za to nije bilo. "Moramo da čuvamo sećanja na sve one koji su branili svoju zemlju, to su sve nedužne žrtve", rekao je Dačić.

Vence na spomenik su položili predsednik Skupštine Srbije Nebojša Stefanović i porodice ubijenih pripadnika 210. bataljon veze Vojske Jugoslavije zastavnika Vlastimira Lazarevića i Vladimira Vujovića.

Ceremoniji su prisustvovali i ministar saobraćaja Aleksandar Antić i zdravlja Slavica Đukić Dejanović.

Kod Spomen-obeležja poginulim vojnicima, policajcima i građanima Vranja i okoline venac je položio ministar odbrane Nebojša Rodić.

Članovi porodica, predstavnici gradske vlasti i javnog medijskog servisa položili su vence na spomen obeležju "Zašto", podignutom u spomen na poginule radnike Radio-televizije Srbije.

Venac su u ime RTS-a položili vršilac dužnosti generalnog direktora javnog servisa Nikola Mirkov i urednici redakcija te televizije.

Predstavnici institucija lokalne samouprave Kosovske Mitrovice i Zvečana i Društva srpsko-ruskog prijateljstva danas su polaganjem venaca na Spomenik Istine kod glavnog Ibarskog mosta i na Trgu Braće Milić u Kosovskoj Mitrovici obeležili godišnjicu NATO bombardovanja.

Predsednik privremenog organa opštine Kosovska Mitrovica Aleksandar Spirić istakao je da posledice NATO bombardovanja 1999. osećamo i danas.

Predsednik privremenog organa opštine Zvečan Dragan Nedeljković naglasio je da se današnji dan mora pamtiti, a načelnik kosovskomitrovačkog okruga Vasa Jelić rekao je da je sve što se dogodilo tokom bombardovanja 1999.godine nešto što se nikada niti može niti sme zaboraviti.

Polaganjem venaca na spomen obeležja na Univerzitetskom trgu u Nišu odata je pošta žrtvama NATO bombardovanja u kome je poginulo 56 a ranjeno više od 200 Nišlija.

U Jagodini je polaganjem cveća na spomen-ploču osmorici poginulih policajca u zgradi Policijske uprave i na spomen bistu potpukovniku Vojske Jugoslavije pripadniku 63. padobranske brigade Goranu Ostojiću počelo obeležavanje 15. godišnjice početka NATO bombardovanja SR Jugoslavije.

Predstavnici lokalne samouprave, Vojske Srbije, MUP, porodica žrtava bombardovanja, boračkih udruženja, civilnih organizacija i političkih stranaka, položili su danas vence na spomenik stradalim Smederevcima.

Izvor: MONDO/Agencije


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on March 24, 2014, 02:42:00 pm
Ovo nije ni za praštanje a kamoli zaboravljanje.
Bogougodno prema božijim stvorovima,
prema ostalim "oko za oko zub za zub" kad tad.

Kao što reče pesnik:

I tako dalje i sve do Golgote,
a kad nam muške uzmete živote,
grobovi naši boriće se svama.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Jester on March 24, 2014, 02:56:21 pm
Svim žrtvama nek je laka zemlja ,počivali u miru !


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 24, 2014, 03:01:23 pm
Večna slava i nezaborav svim žrtvama velikog zločina.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on March 24, 2014, 03:41:27 pm
Slava poginulima.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: BSD on March 24, 2014, 04:10:59 pm
24 марта 1999 года НАТО начала бомбардировки Югославии. В агрессии приняли участие 19 государств -- членов НАТО во главе с США. Операция «Союзная сила» стартовала без санкции Совета Безопасности ООН, и продолжалась 78 дней.

http://www.youtube.com/watch?v=3dBKVdJGM0Y


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nenad on March 24, 2014, 04:22:24 pm
Velika nepravda, najblaze receno...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: BSD on March 24, 2014, 04:45:30 pm
Dokumentarac RT ,,ЗАШТО? WHY?" Revisiting NATO atrocities in Yugoslavia after 15 yrs.

http://www.youtube.com/watch?v=o9tX8onPsnM



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on March 24, 2014, 04:56:57 pm
Večna slava građanskim i vojnim žrtvama !

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on March 24, 2014, 06:12:18 pm
Slava im!
Pocivajte u miru.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on March 24, 2014, 06:23:56 pm

Слава браниоцима Отаџбине. Толико пута сам данас помислио на оно што нам се десило пре петнаест година. У 1930 вечерас погледаћу у небо и очитати Оченаш пред иконом у својој кући. Шта друго да кажем!?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 24, 2014, 06:43:41 pm
Vecna im slava.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on March 24, 2014, 06:49:59 pm
Ratni zločini nikada ne zastarevaju. NATO je počinio ratne zločine 1999. Da podsetim samo na najveće zločine: masakr putnika u vozu kod Grdelice; bombardovanje stambenog naselja u Aleksincu, bombardovanje bolnice u Surdulici, bombardovanje Niša (bacanje kastenih bombi po pijaci i bolničkom kompleksu), ubistvo građana na mostu u Varvarinu, bombardovanje bolnice  "dr Dragiša Mišović" u Beogradu, masakr dve izbegličke kolone albanaca na KiM (dejstvom NATO avijacije), ubistvo novinara televizije Beograd, bombardovanje televizije Novi Sad i dr.;

Da ne zaboravim možda najozbiljniji zločin: ne preduzimanje nikakvih mera i radnji od strane NATO i njihovih političkih predstavnika da se OVK razoruža i zaštite svi građani KiM, što je od dolaska NATO na KiM rezultiralo nestankom ili ubistvom oko 1200 građana Srbije (ne samo Srba, već i Roma i Albanaca), od kojih su neki ubijeni u cilju preprodaje organa. Da podvučem, ti ljudi su nestali, oteti, ubijeni za vreme boravka NATO na KiM. O sumnji da su ljudi ubijani zbog preprodaje organa vodi se međunarodna istraga. Iako će istraga najverovatnije rezultirati podizanjem otpužnice protiv nekih vođa OVK, glavnu odgovornost snosi NATO i politički predstvanici međunarodne zajednice na KiM. Zašto? Zato što je bio u obavezi da razoruža OVK (sam je sebi to nametnuo), da zaštiti sve građane bez obzira na naciju, pol, veroispovest. Zato što je namerno zatvarao oči pred zločinima i da nije razotkrio praktično ni jedno terorističko ubistvo nealbanskog življa tokom 1999. godine.

Možda sada nije vreme ili prilika ali neko će kad-tad morati da odgovara. Možda ta odgovornost neće biti zatvorska kazna, naknada štete, ali istorijska i moralna svakako će  biti.
Najmanje što NATO može jeste da se barem izvini. Ne verujem da će toga skoro biti, ali ako se neko zaklinje u demokratske vrednosti i trvdi da ono što se dešava trenutno u Ukrajini jeste kršenje međunarodnog prava (a jeste), onda će i ovo što se desilo 1999. morati tako nazvati. Ne samo to, po dolasku NATO snaga i uvođenja uprave "međunarodne zajednice" desili su se najozbiljniji zločini. Kao što se zna na Krimu nije bilo čak ni ozbiljnijih incidenata.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 24, 2014, 07:00:59 pm
Ako smem samo jednu malu digresiju na ovaj Dzumbin tekst:

nato i njihovi saveznici koriste slušaj organizovanog vađenja organa i potencijalno suđenje i istragu o ovom slučaju da bi na kratkom povodcu držali kvislinge na Metohiji, njihove sardnike.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on March 24, 2014, 08:25:02 pm

Slava svim nevino poginulim!



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on March 25, 2014, 11:11:51 am
Ne bih da odem u off.

Ali pošto se ovih dana stalno povlači paralela Kosovo-Krim, slažem se da to nije isto.
Oružane snage RF na Krimu brane svoje etničko stanovništvo a pitam se čije stanovništvo i od koga su branile horde alijanse (neke i 15000 km udaljene) podržavajući pobunu, terorizam i oružanu secesiju na Kosovu.

Propagandisti postulata "ograničenog" suvereniteta jedne države nad svojom teritorijom i ograničenje odgovora na oružanu pobunu samo političkim sredstvima jer je u pitanju "demokrtasko" pravo naroda za iskazivanje nezadovoljstva i borbe za ljudska prava u slučaju Krima, moraće da pokusaju plodove onoga što su posejali zločinačkom agresijom na SRJ 1999.

Takodje mučno mi je umivanje zločina promenom retoričkog nominovanja istog juče u medijima: kampanja, intervencija, bombardovanje (samo jedan od vidova izvršene agresije), kampanja........ itd.
 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 25, 2014, 11:18:48 am
Branile su:

Neuralgičnu tačku, princip zavadi pa vladaj.

Biznis sa drogama, otimanjem ljudi, organa.

Mesto za prodaju oružja.

Prostor za potrošnju otpadnog naoružana (i onoga čemu ističe rok).

U budućnosti će imati dužnike koji moraju po svaku cenu da vrate uloženo i naravno bez pitanja.

Prostor za širenje nemira ka Crnoj Gori i možda Grčkoj.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on March 25, 2014, 11:38:23 am
- Branile su pravo sile nad pravom pravde
- Branile su legitimitet nad legalitetom
- Branile su običajno pravo od medjunarodnog prava
- Branile su terorizam, zločin, kriminal, divljaštvo, svirepost, podmuklost
- Branile su ugnetavanje većine od strane manjine
- Branili su dželate od žrtvi
- Branili su anarhijom demokratiju
- Branili su silom i zločinom nepravdu


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 25, 2014, 11:51:26 am
Ti još veruješ u etičnost.

Retkost naravno moje POŠTOVANJE renesansni čoveče  :klap


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on March 25, 2014, 12:18:40 pm
Hvala BorisP.


Kad ne bi bilo obzira prema etičnosti dozvolili bi da nas zapadna "demokratija" vrati u vreme praistorije i prava veće toljage a sistem vrednosti bi se sveo na nivo gori nego u krdu.

"Pomešah se sa stokom ne razumnom".

Nadam se da nas još ima renesansno i etički raspoloženih?

Inače kolektivna lobotomija dostići će cilj svojih stratega.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 25, 2014, 01:57:46 pm
Ne znam koliko ti je dete.

Moje je na kraju srednje, tamo od pre xxx godina uvedena im je verska nastava i građansko.

O prvom neću, nije potrebno.

Ovo drugo je redak oblik indoktrinacije i lobotomije o kojoj govoriš TAČKA.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on March 25, 2014, 03:21:40 pm
Nadam se da nas još ima renesansno i etički raspoloženih?

Живимо у доба недоба Срба. Историју им пишу привремени победници. Срби се као луд народ (на западу) вредносно рангирају као нижи (и тражи се начин успостављања контроле над њима). Животињско и егоистичко опстајање намећу им  као врхунску вредност.  Имати, не бити. Новац је истина.  Coca Cola - то је живот…
Букну нека дивљина у мени… Други могу како хоће, али ја...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 25, 2014, 03:30:53 pm
Nadam se da nas još ima renesansno i etički raspoloženih?

Живимо у доба недоба Срба. Историју им пишу привремени победници. Срби се као луд народ (на западу) вредносно рангирају као нижи (и тражи се начин успостављања контроле над њима). Животињско и егоистичко опстајање намећу им  као врхунску вредност.  Имати, не бити. Новац је истина.  Coca Cola - то је живот…
Букну нека дивљина у мени… Други могу како хоће, али ја...


Nisi sam.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 25, 2014, 03:31:25 pm
Jason, razumem da nas drugi mrze.

Ali sami sebe da unizimo....

Drugi svoje zločince podižu na nivo  :angel:


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on March 25, 2014, 04:19:34 pm
Važno je ono staro:
U dobru se ne uzvisi,
a u zlu se ne ponizi.

Kad tad će sve doći na svoje mesto.

A kao što bi rekao pok. Duško Trifunović:
"da te mrze a da ti se dive" (za sada tajno i tek poneko javno iskazuje to divljenje)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on March 25, 2014, 06:25:20 pm
Железнички мост у селу Подина крај Прокупља срушен је већ првог дана рата. Бомбардовање је, међутим, настављено и трајало је до самог краја кампање. За то време на већ срушени мост бачено је на стотине бомби.

[attachment=1]

Битка за људска права: Порушен мост на Топлици

[attachment=2]

Нови мост: Као што се мост може поново изградити, тако се и неправда може исправити, украдено вратити и већ скројено прекројити…


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 25, 2014, 08:36:49 pm
Sta reci? 

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on March 26, 2014, 09:11:23 am
Podsetite me molim vas, na kom delu foruma je posebna galerija potresnih slika, koje pokazuju strahote dejstva "Milosrdnog Andjela".

Tražim već tri dana i nikako da nadjem.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 26, 2014, 10:05:10 am
Malo podsećanje i odgovor.

Kažu da će patikari da naprave model Buđanovci F117.

Rasprodaja, samo još jedan malo korišćen komad.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on March 26, 2014, 11:39:45 am
Podsetite me molim vas, na kom delu foruma je posebna galerija potresnih slika, koje pokazuju strahote dejstva "Milosrdnog Andjela".

Tražim već tri dana i nikako da nadjem.

imas na drugoj stranici , Brok je postavio link , a fotografije neke imaš i video materijal od osme stranice


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 26, 2014, 12:00:28 pm
[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on March 26, 2014, 06:51:10 pm
ма мени ова силуета личи на миг 29...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 26, 2014, 08:08:53 pm
Podsetite me molim vas, na kom delu foruma je posebna galerija potresnih slika, koje pokazuju strahote dejstva "Milosrdnog Andjela".

Tražim već tri dana i nikako da nadjem.

imas na drugoj stranici , Brok je postavio link , a fotografije neke imaš i video materijal od osme stranice

Ovo bolje da nisam video opet.
Ima još jedna tema, uglavnom o spomen obeležjima. Takođe ne mogu da je nađem, a postovao sam više puta u istoj.
Treba skupljati i čuvati ovaj materijal, jer Srbi su kratke pameti i brzo zaboravljaju, a trebaće ovaj materijal za optužnicu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on March 26, 2014, 09:24:27 pm
На годишњицу бомбардовања Руси су положили цвеће испред амбасаде Србије у Москви !

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 27, 2014, 07:37:46 am
На годишњицу бомбардовања Руси су положили цвеће испред амбасаде Србије у Москви !

[attachment=1]

Poseban komentar ovoj vesti i nije potreban. Drago mi je da se obični ljudi i izvan Srbije sete...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 27, 2014, 07:47:40 am
Danas je veliki dan za Srpsku protiv-vazdušnu odbranu.

Važan simbol zločinačke vojske je uništen.

Mnogo toga će biti zaboravljeno, ali i noćas-danas mnogi od njih kukaju od muke.

Uništen je f117a.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 27, 2014, 07:52:10 am
Dobro Boris, u stvari radilo se o našoj neobaveštenosti. Da smo znali da je nevidljiv, verovatno ga ne bi videli, a kamoli pogodili. :D


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on March 27, 2014, 09:28:01 am
Noć kad je stelt tehnologija došla u posed Romova.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on March 27, 2014, 11:15:05 am
Wermez, ovo valjda u vezi fakta da su panelima sa F-117 neki pokrivali svinjce i poljske klozete. Godinu-dve posle agresije na Srbiju, F-117a skinuti su sa borbenog dežurstva, a potom i izbačeni iz naoružanja. To što je oboren, nije nikakvo čudo, na pravom mestu su se našli pravi ljudi koji su hladnokrvno i pravilno primenili svoje znanje i iskoristili maksimalno vrlo ograničene mogućnosti tada postojeće tehnike. A za 15 godina od tada nikakvih epohalnih novosti u PVO Srbije  nije ni bilo. Ima li dostupnih javnosti podataka koliko je od tada sistema modernizovano?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on March 27, 2014, 12:07:37 pm
Čitao sam da su Neve koje su preživele bombardovanje modernizovane. U upotrebi su 2 diviziona.

Quote
За модернизацију радара у Србији развијен је дигитални пријемник радара ДП/П-12, који омогућава рад са издвојеног места, удаљеног до 500 метара од кабине радара.

Od skora se pominje i modernizacija Kuba, ali videćemo da li će išta biti urađeno, ili će ostati još jedna stavka za izvoz Jugoimporta. Rusi izgleda nisu baš srećni zbog toga. U upotrebi su tri diviziona.

Vučić, tada ministar odbrane je pomenuo modernizaciju Kuba italijanskim raketama "ašpide". To bi trebalo da je varijanta Sparrowa prilagođena lansiranju sa zemlje.

Strele 10 su i dalje u naoružanju 1. brigade.

Strele na BRDM 2 - povučene

Od kad su Igle kupljene u Kazahstanu 90tih, nijedan laki prenosni sistem PVO nije kupljen. Strele su valjda izbačene iz upotrebe.

BOV-3 su povučeni i planirano je da se koriste za prepravke u laka izviđačka vozila, slična onima što su skoro izvezena u Bangladeš.

Prage-povučene. Izgleda je nekoliko primeraka završilo u Africi gde se koristi, naravno ne za PVO.

3x20mm-povučeni.

Boforsi šljakaju.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on March 28, 2014, 02:22:26 pm
Za kub se radi modernizacaij koja nema za sad veze sa italijanima. Slicna je modernizacij koja je uradjena za NEVU.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 28, 2014, 03:56:08 pm
Danas je veliki dan za Srpsku protiv-vazdušnu odbranu.
Valjda jugoslovensku?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 28, 2014, 04:11:46 pm
Hmmm, teoretski da.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on March 28, 2014, 08:56:50 pm
У Тивту је, у склопу обиљежавања петнаесте годишњице дивљачке агресије, служен парастос палима за Отаџбину са подручја Тивта и Боке...

http://www.youtube.com/watch?v=nyADP20WBp0


"Луча ће се вјечно призирати на гробове ваше освештане"


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on March 28, 2014, 09:07:34 pm
Večna slava Herojima.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 28, 2014, 11:27:45 pm
Slava im!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: zpetrov9 on March 29, 2014, 11:02:13 am
Žalosno je bilo to bombardiranje jedne male države od strane toliko nadmočnijeg protivnika. Mnogo toga su porušili, mnogo je nedužnih
poginulo i teško da to Srbija može nekome oprostiti.

A sve je to bila samo proba, pokusni balon za agresiju na Irak. Na žalost Srpski saveznik Rusija se nije nimalo proslavila i ostavila je svog
saveznika na cjedilu kao i 1908. godine kod Austrougarske aneksije BiH.

Kada je to počelo bio sam u Beču i nisam vjerovao da se tako nešto događa. Poslije bi par mjeseci po noću slušali neugodan zvuk aviona
koji su iz Aviana išli iznad Pule da bombardiraju, vrlo ružan osječaj kada znaš zašto lete, a zaostale bombe i tko zna još kakve opasne
naprave su nam u povratku istresali u naš lijepi Jadran.

Moje poštovanje svim poginulim vojnicima i civilima.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 29, 2014, 12:28:19 pm
Neka im Bog dušu prosti.

Izvini na neznanju Rašo, šta znači to "Luča"?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 29, 2014, 01:40:52 pm
Izvini na neznanju Rašo, šta znači to "Luča"?

Sa wikipedije iz clanka LUČ (etnologija) (http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%9B%D1%83%D1%87_(%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%BE%D0%BB%D0%BE%D0%B3%D0%B8%D1%98%D0%B0))

Етимолошки реч луч је истог корена као и латинска реч lux = светло, а у српском сродна је и реч луча = зрак (Његошева Луча микрокозма):


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on March 29, 2014, 01:51:17 pm
Izvini na neznanju Rašo, šta znači to "Luča"?

Sa wikipedije iz clanka LUČ (etnologija) (http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%9B%D1%83%D1%87_(%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%BE%D0%BB%D0%BE%D0%B3%D0%B8%D1%98%D0%B0))

Етимолошки реч луч је истог корена као и латинска реч lux = светло, а у српском сродна је и реч луча = зрак (Његошева Луча микрокозма):

Управо тако. Најбуквалније значење ријечи "луча" је "свјетлост" или "бакља". У конкретним Његошевим стиховима које сам навео, "луча" има значење божанске свјетлости која разгони тмину ништавила.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 29, 2014, 05:02:52 pm
Hvala Vam na odgovoru.

Neko je odlučio da nemaju pravo više da žive. Neka im svetlost večito gori nad njihovim grobovima


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on March 29, 2014, 06:54:32 pm
чисто да се зна, србија (тј. југославија) није била руски савезник од резолуције ИБ.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 29, 2014, 07:16:17 pm
Na žalost Srpski saveznik Rusija se nije nimalo proslavila i ostavila je svog
saveznika na cjedilu kao i 1908. godine kod Austrougarske aneksije BiH.
Najbolje Rusiju i ne zvati saveznikom, jer po kom osnovu je Rusija SRJ bila saveznik. Zato što je izašla iz Parterstva za mir? Zato što je uzela pare na nesreći naroda u tadašnjoj SRJ? Mnogo veći saveznici u to vreme su bili Belorusi. Bili su barem krajnje iskreni.
Samo nemoj Rusi više da pomažu Srbiju i da je brane. Gori su nego ovi zlikovci što su nas gađali... a dojurili su da kupe NIS za trećinu cene, to su znali da urade bez greške. Bolje da nam tako uopšte više ne pomažu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on March 29, 2014, 07:37:44 pm
Na žalost Srpski saveznik Rusija se nije nimalo proslavila i ostavila je svog
saveznika na cjedilu kao i 1908. godine kod Austrougarske aneksije BiH.
Najbolje Rusiju i ne zvati saveznikom, jer po kom osnovu je Rusija SRJ bila saveznik. Zato što je izašla iz Parterstva za mir? Zato što je uzela pare na nesreći naroda u tadašnjoj SRJ? Mnogo veći saveznici u to vreme su bili Belorusi. Bili su barem krajnje iskreni.
Samo nemoj Rusi više da pomažu Srbiju i da je brane. Gori su nego ovi zlikovci što su nas gađali... a dojurili su da kupe NIS za trećinu cene, to su znali da urade bez greške. Bolje da nam tako uopšte više ne pomažu.


Немој тако Брок. Чиме су Срби задужили Русију да залегне за српске интересе крајем прошлог вијека? Можда тиме што су, кад год су могли, заузимали погрешну страну у неким, унутар-руским дешавањима? Отворено су стали на страну Јељцинових противника више пута, а то званична Москва није заборавила. Прво пљујеш па лижеш, е то тако није могло. Нису ни они баш толике будале да преко свега пређу.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: FF on March 29, 2014, 09:46:50 pm
"Bombardovanje Srbije" jedan je od kvalitetnijih dokumentarnih filmova o agresiji NATO na SRJ. Vredi pogledati više puta.

www.youtube.com/watch?v=Vhrz7Sa5AJ8

www.youtube.com/watch?v=C1bhYTYKjM8

www.youtube.com/watch?v=8Qsgs76TVkI


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 30, 2014, 07:28:56 am
Bese ovo pre nekoliko veceri na RTS-u.

Kao sto FF rece vredi pogledat vise puta.
Nista vise ne bih komentarisao posto sam se posle gledanja, posebno treceg dela, toliko lose osecao da se to ne moze recima opisati.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 30, 2014, 11:25:37 am
Na žalost Srpski saveznik Rusija se nije nimalo proslavila i ostavila je svog
saveznika na cjedilu kao i 1908. godine kod Austrougarske aneksije BiH.
Najbolje Rusiju i ne zvati saveznikom, jer po kom osnovu je Rusija SRJ bila saveznik. Zato što je izašla iz Parterstva za mir? Zato što je uzela pare na nesreći naroda u tadašnjoj SRJ? Mnogo veći saveznici u to vreme su bili Belorusi. Bili su barem krajnje iskreni.
Samo nemoj Rusi više da pomažu Srbiju i da je brane. Gori su nego ovi zlikovci što su nas gađali... a dojurili su da kupe NIS za trećinu cene, to su znali da urade bez greške. Bolje da nam tako uopšte više ne pomažu.


Немој тако Брок. Чиме су Срби задужили Русију да залегне за српске интересе крајем прошлог вијека? Можда тиме што су, кад год су могли, заузимали погрешну страну у неким, унутар-руским дешавањима? Отворено су стали на страну Јељцинових противника више пута, а то званична Москва није заборавила. Прво пљујеш па лижеш, е то тако није могло. Нису ни они баш толике будале да преко свега пређу.
Šta imamo mi od toga sada. Ne može na staroj slavi da se živi toliko godina.
Što ti i ja ne živimo u istoj državi? Ni to nisu hteli da spreče jer mi nije u interesu, nego su pomogli da se i ta mala Jugoslavija raspadne. Sada, možda su dobri za Crnu Goru, ali ja bih u Srbiji voleo da im vidim leđa čim pre.
Na kraju će za Srbiju još Arapi da ispadnu najbolji saveznici, i protiv toga nemam baš ništa.
Volim čistu sutuaciju, za ove koji su nas gađali znam ko su, a za ove što mi se migolje i zovu me saveznikom, a ništa ne rade, to je u najmanju ruku dvolično.

Jedna važna napomena. Ovo što pišem ne znači da volim ruski ili američki narod. I to su isto paćenici, i jedni i drugi, Rusija nije samo centar Moskve a Amerika nije samo Holivud (pa i u samom Holuvudu ima 80.000 hiljada beskućnica, unutar Holvuda postoji bukvlano grad, ima i ime, gde žive beskućnici). Takođe važi za napaćen ruski narod. Narod i političirari je velika razlika.
Nas Srbe u Srbiji su uglvanom mrzeli zbog Miloševića, vas  u Crnog Gori sada uglavnom vole zbog Mila, ali to ne treba gledati tako, barem ja to ne gledam tako.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on March 30, 2014, 11:41:07 am
русија није српски савезник од 1948. тј од резолуције ИБ. то што неко овде (можда и тамо) то жели не значи ништа док се не озваничи, на папиру или на делу. остало је политика, па биК да прескочим...

гледе арапа, немам ништа против било кога, мада боље нам је/би било да са израелом градимо добре односе


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on March 30, 2014, 12:21:52 pm
Volim čistu sutuaciju, za ove koji su nas gađali znam ko su, a za ove što mi se migolje i zovu me saveznikom, a ništa ne rade, to je u najmanju ruku dvolično.

Е видиш, можда и руска страна воли чисту ситуацију. А чисту ситуацију са српском политиком нису имали од те фамозне 1948. године. Нити знају на чему су, нити шта Србија жели. Што је најтрагичније, Србија не зна како би с Русијом али јој сасвим добро иде са онима који јој отворено о глави раде. А за све то су најмање криви Руси.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 30, 2014, 01:16:54 pm
Rašo, odprilike, ti ovo zagovaraš
https://www.youtube.com/watch?v=gV3B1deaWmE

I ima ovde istine.
Ali zar '99-e spoljna politika SRJ nije bila čista i nedvosmislena da se ne pamti kada je tako bilo.
Uvek je (najviše pišem za Srbiju, mada nije ni C. Gora daleko) bilo podela, te četnici i partizani, te SSSR pa SAD, te komunisti i politički disdienti, pa onda višestranačje gde je tek nastala ludnica, ali '99-e, je čak i politička scena bila prilično ujedninjena. Dobro, bilo je tu i tamo nekoliko tada manje važnih opozicionih političara koji su pobegli i krili se po zapadu, ali gro političke scene je bila ujedinjena.
Čak i dan danas, barem u Srbiji, se osuđuje NATO agresija. Možda to i nije toliko iz srca, ali svaki političar dobro zna ako bi počeo da opravdava NATO agresiju da bi izvršio političko samoubistvo.

'97/8/9-e, tačno imam utisak da je neko potegao pitanje sa se SRJ (Srbija i C. Gora) pripoji Rusiji, da bi to na referundumu prošlo bez problema sa velikom većinom.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Jester on March 30, 2014, 01:34:18 pm
Na čemu se sve temelji privrženost Srbije Rusiji (i obrnuto), da li je sve posljedica Drugog Svj. Rata ili su stvari dalekosežnije ?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: FF on March 30, 2014, 01:59:52 pm
Kada su se nakon združene AU-Nemačke ofanzive 1915. god. ostaci srpske vojske povukli preko Albanije na jonsku obalu, i tako iscrpljeni, u močvarama počeli skapavati i umirati od tifusa i dizenterije, spas je usledio tek nakon što je ruski car Nikolaj Romanov uputio pisma Francuskoj i V.Britaniji u kojima je zapretio da ukoliko saveznici odmah ne pošalju brodove koji će srpsku vojsku evakusiati na Krf, Rusija će istupiti iz rata i zaključiti separatni mir sa Nemačkom. Tek nakon toga - brodovi su posalati, srpska vojska se u roku od godinu dana oporavila, opremila (francuskim oružjem koje smo morali platiti) i vratila na solunski front koji je i probila 2 godine kasnije i time odigrala značajnu ulogu u povedi saveznika u 1. sv. ratu - plativši to najvećom cenom koju je bilo koji narod u velikom ratu platio - 1/4 izgubljene populacije. Za mene dovoljno, jer Srbije danas možda nebi ni bilo, da tada nije bilo Rusije.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 30, 2014, 02:21:31 pm
A to kako se Srpska Vojska uopšte našla dole, zbog čijeg nečinjenja, to isto nije važno. Tada su svi do reda okrenuli Srbiji leđa, i dozvolili da ih agresor protera iz spostvene zemlje, ali ovo nije tema o Velikom ratu već o NATO agresiji na SRJ i tadašnjim (ne)prilikama.

Sve u svemu, Rusija je mogla, da ne kažem trebala, mnogo više da pomogne SRJ tokom NATO agresije, eto barem toliko kako je to uradila 100 godina ranije.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Jester on March 30, 2014, 02:24:04 pm
Slažem se tema je zadana i držimo se njenih okvira ,zanimao me samo taj jedan dio slagalice.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on March 30, 2014, 02:27:01 pm
Снажна повезаност и покровитељство Русије према ондашњим српским земљама сеже још даље у прошлост. Рецимо само да је Русија ондашљу, "стару", Црну Гору буквално одржавала у животу помажући на сваки могући начин. Помоћ Србима под аустријском окупацијом такође није била занемарљива, а у колективном памћењу још живе сјећања на долазак руске флоте прије два вијека. Руси су доста дали и у ослободилачким ратовима 1876.-1878. године. И у више других прилика, да не набрајам даље...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on March 30, 2014, 04:04:30 pm

Осим тога, Император Николај други јасно је у лето 1914. изјавио да ће у случају напада централних сила на Србију Русија ући у рат. Тако се и догодило. Да није то учинио, можда не би било Октобарског преврата и можда не би целу своју породицу, рођену главу и Царство своје изгубио.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 30, 2014, 04:23:28 pm
Ima li šta svežije od 100 godina?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on March 30, 2014, 04:27:41 pm
Ljudi odosmo daleko u offff. Ovde je reč o agresiji na jednu državu koja to ničim nije
izazvala ni zaslužila. Ako je potrebno otvorimo posebnu temu o tomeko je čiji savenznik
bio ili još uvek jeste.

Ovo mi liči kada na grobu familija i poznanici raspravljaju ko je više dao za sahranu.

Slava nevinim žrtvama nato (fašističke) agresije mimo svih normi i zakona.
Bog neka plati i krvnicima i žrtvama.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on March 30, 2014, 08:12:52 pm
Ima li šta svežije od 100 godina?

нема. после 1918. као државе нису постојале ни србија ни русија, већ југославија и ссср. југославија као краљевина није признавала ссср до дан пред сам рат, а касније су дфј и ссср били савезници до '48. и у то време ссср је прилично помагао, ако ћемо право да говоримо. у сваком случају рф и срј нису биле савезнице '99. а слоба је двапут подржавао противнике јељцина. можда је јељцин био пијандура или чак и будала, али не баш толика да помаже неког ко подржава његове противнике.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on March 31, 2014, 08:37:44 am
Izvinjavam se što malo skrećem sa toka diskusije. Skoro sam za dan državnosti posetio Vojni muzej na Kalemegdanu. Kako dugo pre toga nisam tamo prolazio pažnju mi je privukao čuveni Hamvi, zaplenjen 1999 a sada izložen ispred ulaza u muzej.

Da li je svaki Hamvi oklopljen ili samo izvidjačka verzija? Jer lepo se vidi po oštećenju na vozačkom oknu da je odličan strelac gađao šofera  pravo među oči čarne, verovatno snajperom i da je okno odbilo zrno. Takođe primećuju se oštećenja na karoseriji koja bi odgovarala dejstvu ekspolzivnog ubojnog sredstva. Iako je žestoko dejstvovano po njemu unutrašnjost je ostala netaknuta. Da li je po zarobljavanju bio u voznom stanju?

Zna li neko kakav je bio put vozila nakon zarobljavanja? Kada su ga onako očerupali i doveli u derutno stanje. Na tureli nema beztrzajnog topa, koji je čini mi se izložen u unutrašnjosti muzeja a mislim i da je šteta što nije sačuvana originalna farba.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on March 31, 2014, 08:40:51 am
Nije svaki Hamvi oklopljen, postoji i klot verzija.

Bestrzajni top? Zar na vrhu nije bio Browning?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on March 31, 2014, 08:50:12 am
Ako sam dobro video bez đozluka unutra je izložen beztrzajac.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on March 31, 2014, 09:49:15 am

Odlična slika ... USS Philippine Sea launching SLCM, 25. mart1999.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 31, 2014, 09:50:39 am

Odlična slika ... USS Philippine Sea launching SLCM, 25. mart1999.

Slika je odvratna, zločinačka.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 31, 2014, 09:53:29 am
Tako je Boro, da im m.... zločinačku.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Eskimko on March 31, 2014, 11:07:27 am
Izvinjavam se što malo skrećem sa toka diskusije. Skoro sam za dan državnosti posetio Vojni muzej na Kalemegdanu. Kako dugo pre toga nisam tamo prolazio pažnju mi je privukao čuveni Hamvi, zaplenjen 1999 a sada izložen ispred ulaza u muzej.

Da li je svaki Hamvi oklopljen ili samo izvidjačka verzija? Jer lepo se vidi po oštećenju na vozačkom oknu da je odličan strelac gađao šofera  pravo među oči čarne, verovatno snajperom i da je okno odbilo zrno. Takođe primećuju se oštećenja na karoseriji koja bi odgovarala dejstvu ekspolzivnog ubojnog sredstva. Iako je žestoko dejstvovano po njemu unutrašnjost je ostala netaknuta. Da li je po zarobljavanju bio u voznom stanju?

Zna li neko kakav je bio put vozila nakon zarobljavanja? Kada su ga onako očerupali i doveli u derutno stanje. Na tureli nema beztrzajnog topa, koji je čini mi se izložen u unutrašnjosti muzeja a mislim i da je šteta što nije sačuvana originalna farba.
Jel zna neko nesto vise o ovom zarobljavanju Hamera? Video sam ga i ja na ispred muzeja i bas mi je zapala za oko ta rupica na vetrobranu vozaca :D


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 31, 2014, 12:47:37 pm
Evo i fotografije tog hamvija

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on March 31, 2014, 01:42:19 pm
кад смо већ код тога, зна ли неко може ли панцирно зрно 7,9 да пробије та стакла?

наводно су у том возилу заробљена она тројица што их слоба пусти касније


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on March 31, 2014, 02:02:47 pm
U njemu su zarobljeni, nesporna stvar.

Vozacu nije bilo sigurno svejedno kad mu je tane zviznulo posred čela.

A ona trojica bi bili pušteni pre ili kasnije tako inače biva sa ratnim zarobljenicima.

Možda ih je trebalo pustiti tek po Kumanovu. Tada se mislilo da je ranije puštanje dobar marketinški potez da se pokaže da nismo onakvi zlotvori kakvim su nas non stop prikazivali.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 31, 2014, 03:50:34 pm

Odlična slika ... USS Philippine Sea launching SLCM, 25. mart1999.

Slika je odvratna, zločinačka.
Valjaće za optužnicu, valja skupljati polako. Možda je baš taj projektil pogodio nedužne civile.
Ma i ne mora da budu civili, ta agresija NATO pakta nije bila dozvoljena od Saveta bezbednosti UN-a, tako da je svako ubistvo vojnika ili policajca ratni zločin.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on March 31, 2014, 09:00:21 pm
Taj Hamer je bio naoružan sa mitraljezom 12,7mm. Unutra su zarobljena tri američka vojnika (tri podoficira). Osim ličnog naoružanja (svako je imao pušku i pištolji) imali su i tri ručna bacača. Mislim da je deo tog oružja, kao i taj mitraljez 12,7mm izložen u Vojnom muzeju.

Jedan pogodak zrna 7,9mm ne bi trebalo da probije "blindirano" staklo. Međutim vozilo (pa i vetrobransko staklo) je bilo pogođeno sa više desetina puščanih zrna, pa je proboj vrlo moguć.

Pišem po sećanju tako da su moguće i grešeke. Prilikom paljbe naših vojnika jedna od guma na vozilu je bila oštećena zbog velikog broja pogodaka pa je vozilo stalo zbog toga ( a moguće je i da se zaglavilo). To ih je i spasilo smrti jer se jadan naš borac upravo spremao da ih gađa zoljom. Ti američki vojnici su najverovatnije greškom ušli u našu teritoriju. Kada su naši otvorili vatru oni su, umesto nazad krenuli još dublje u našu teritoriju. Pogrešno su procenili gde se nalaze. Po nihovim izjavama mislili su da su upali u našu zasedu na makedonskoj strani i da se vožnjom (pravo") udaljavaju od granice. Naši su mislili da se radi o američkom napadu pa su posle prvog iznenađenja raspalili po njima. Pušteni su pre kraja bombardovanja prilikom posete jednog američkog kongresmena ili senatroa, kao znak naše dobre volje.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on March 31, 2014, 09:17:55 pm
стали су кад су видли да је тај стао испред њих са спремном зољом. једино нисам био сигуран да ли је баш то возило.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on April 03, 2014, 08:08:22 am
Mene je zapravo najviše zainteresovalo to što je vozilo blindirano, što nije uobičajno za takvu vrstu masovno upotrebljavanog transportnog sredstva u US army.


A od onih bacača učini mi se beztrzajac  ;D ;D ;D


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on April 03, 2014, 09:16:07 am
Koji je bacač u pitanju?
AT4 ili ona njihova Zolja?

http://en.wikipedia.org/wiki/AT4

http://en.wikipedia.org/wiki/M72_LAW


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on April 03, 2014, 06:15:02 pm
Имали су АТ4.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on April 11, 2014, 05:38:09 am

Iz dnevnog lista Politika:

Драган Борисављевић
објављено: 10.04.2014.

Дан када је НАТО убио бебу и њеног оца

У селу Мердару тачно пре 15 година у подруму куће заједно са оцем Божином погинула једанаестомесечна Бојана Тошовић
Анђела (лево) и Марија Тошовић испред слика Бојане и Божина

Мердаре – Да ли су и деца и сељаци били стратешки циљеви и да ли је мирна савест оних који су и на њих и на њихове куће изручивали многобројне бомбе пре петнаест година током НАТО агресије на нашу земљу? То питање је и данас у души сваког становника малог села Мердаре у општини Куршумлија, изнад Подујева. Оно лебди и изнад педесетак кућа које разрушене и запустеле још сведоче о злочину за који још нико није одговарао. Нити се, бар, извинио овим људима који су изгубили своје куће, али многе најмилије.

Судбина породице Тошовић могла би да буде тема најтужнијих драма, романа, филмова. Они су у једном трену остали и без куће и без два члана породице, а само је срећа спасила трећег. Марија Тошовић је данас једини сведок те трагедије. И само она зна како се осећа сваког 10. априла, од 1999. године до данас. Тога дана у подруму своје куће погинули су њен муж Божина и њена ћерка Бојана, која је имала само једанаест месеци. Ових дана би славила шеснаести рођендан, а, ето, није дочекала ни први.

Мучно је Марији Тошовић и данас да прича шта је све доживела те ноћи. И једина јој је утеха што је и поред свега успела да очува трудноћу и роди девојчицу, само два месеца после несреће. Анђела, која се родила 17. јуна, као истински анђео, већ увелико спрема малу матуру. Дали су јој то име, каже њена мајка, како би показали тим бездушницима шта је и ко је прави анђео.

А вечито ће се сећати своје Бојане и мужа Божина. И сваког трена оне ноћи кад их је зло задесило. Нико у Мердару није могао ни да претпостави да ће баш њих НАТО да бомбаредује. Ни у селу, ни у близини, нема ни војних ни других важних објеката. Сви су се спремали за Ускрс, велики хришћански празник. Тошовићи су легли рано да би поранили и обавили ускршње обичаје.

– Пробудила нас нека тутњава нешто после десет сати ноћу. Поустајали смо и пошто смо схватили да је на село пала бомба, са бебом смо сишли у подрум да се заштитимо. У брзини, заборавили смо њену флашицу. Божина се врати горе у собу и донесе је. Онда ми узе дете да ме одмени, пошто сам била у седмом месецу трудноће. И само што је узе у наручје, нешто је страшно треснуло. Више ништа нисам знала. Кад сам се освестила, видела сам да сам сва у рушевинама, само су ми глава и лева рука били слободни. Чула сам како ме муж дозива испод рушевина поред којих је лежала наша ћеркица – казује Марија, додајући да је бомба ударила у сам темељ куће.

Онда су дошли Маријини отац Саво и брат Мирко. Прво су изнели малу Бојану, потом су голим рукама откопали Божина. Био је жив, али непокретан. Скинули су врата од куће и поставили га на њих. Онда су откопали и Марију. Пренели су их у један пропуст на путу. Ту су провели ноћ, бомбардовање није престајало.

– Питала сам где ми је дете, а они кажу да је код моје мајке Загорке. Дуго сам држала главу Божинову, тешећи га. Онда ме је заменио отац. Кад је свануло и престало бомбардовање, ја осећам да муж не дише. Додирнем му лице, оно хладно. Мртав је, успела сам само да кажем. Мртва ти је и ћерка, рекоше ми моји. Била сам у шоку. Ни суза нисам имала. После су ме превезли у Куршумлији у болницу, па у Прокупље. Имам и данас ожиљке по целом телу, на кичми велики. Али, највећи је онај у души – прича Марија Тошовић.

Она је данас захвална добрим људима и држави Србији. Људи из локалне власти су је запослили и Марија ради као матичар у Месној канцеларији у суседном селу Рачи. У полету обнове свега порушеног који се одвијао после бомбардовања, изграђене су нове куће у Мердару. Једну од њих добила је и породица Тошовић.

Онамо горе, где су биле куће Мердарчана, све је запустело. У скоро свакодневном бомбардовању два и по месеца на ово село сручене су тоне и тоне бомби. Па и четири контејнера касетне муниције. Тек је прошле године очишћен тај део терена. Али, за ових 15 година, тамо где су биле куће и имања, све је зарасло у шикаре и трњаке. Ни зарушени тунел поред села још није поправљен, тако да ни воз више овуда не пролази ка Космету. И магистрални пут којим се из Ниша иде ка Приштини у веома лошем је стању.

Како пише у књизи „78 дана пакла” Радољуб Глигоријевић, некадашњи дописник нашег листа, само је Патрик Бенсон, француски књижевник, посетио Мердаре и своје запрепашћење злочином пренео у листу „Фигаро”. Не памти се да је ико из било које земље учеснице бомбардовања званично посетио Мердаре и породицу Тошовић.

Као да их није дирнуо ни изгубљени живот тако мале Бојане.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 11, 2014, 06:51:56 am

Да ли су и деца и сељаци били стратешки циљеви и да ли је мирна савест оних који су и на њих и на њихове куће изручивали многобројне бомбе пре петнаест година током НАТО агресије на нашу земљу?


Bili su strateški ciljevi, a izvršiocima jeste mirna savest, ne sekirajmo se mi za njihovu savest. Čak su i ponosni na lentu koju su prikačili na svoje bluze.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on April 11, 2014, 07:02:33 am

Наравно, Боро, и урадили би то поново, чим би им то неко наредио.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on April 11, 2014, 09:07:54 am
Sigurno da ih baš briga i da se ponose.
Bilo bi dobro kada bi svi zločinci i potencijalni zločinci mogli da pročitaju reči jednog genija:

Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje.

Ah, nije život ljudski drugo neg smućeno jedno more, neg plav jedna, ku udrugo biju vali kako gore; i sred ovijeh netom tmina čo'ek   se rodi, mrijet počina.

Smrt ne gleda ničije lice: jednako se od nje tlače siromaške kućarice i kraljevske tej polače; ona upored meće i valja stara i mlada, roba i kralja.

Na hipu se brijeme vrti, jedan hip je sve do smrti.


Siguran sam da znate ko je ovo napisao.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on April 11, 2014, 10:27:10 am
Dragi Kumbore,
I baš zato što bi to uradili ponovo, ne smemo ni zaboraviti ni oprostiti krv krvnicima a kao znak poštovanja da žrtve nisu bile uzaludne, ne smemo ni ustuknuti ako nam se opet nametne pravo sile nad pravom pravde, ko god mislio i šta god mislio da je bolje, lakše i korisnije.

" Času meda jošt niko ne popi
što je čašom žuči ne zagrči;
časa žuči ište čašu meda,
smiješane najlakše se piju. "

" Blago tome ko dovijek živi,
imao se rašta i roditi ! "

(Citati iz Gorskog Vijenca, P.P.Njegoš)




Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on April 11, 2014, 11:32:27 am
I baš zato što bi to uradili ponovo, ne smemo ni zaboraviti ni oprostiti krv krvnicima
Поново? Није у Срба памћење неумољиво. Одавно би они заборавили 99. годину да Србију и данас не разарају разноразни миротворци глобализма и мондијализма, предвођени невладиним локаторима за томахавк циљеве. Centrum censeo Serbien ecce delendam. Delendam, delendarum, delendarim!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on April 11, 2014, 11:50:36 am
Jako je zanimljivo uporediti ovu temu, temu o KosMetu, i temu o Ukrajini, gde se jasno vidi naše licemerstvo.
Kada neke jače i brojnije zemlje napadne malu i jadnu zemlju, kao što je to ovde slučaj, onda niti zaboravljamo niti praštamo (ja lično sam im oprostio), a vamo u temi Ukrajina se navijački radujemo kada opet velika zemlja, u ovom slučaju Rusija, teroriše manju, kao što je NATO, predvođen Amerima, uradio SRJ. I kao rezultat svega, ostaše ta male zemlje, u oba slučaja, bez svojih teritorija. Neko kaže da se te situacije ne mogu porediti, neko kaže da mogu tj. moraju... meni onako laički to sve izgleda dosta slično... veliki terorišu manje i slabije, i uvek ću biti protiv toga, pa neka je taj jači i moj rođeni brat.
U svemu je dobra stvar što su Ukrajinci pametniji od Srba i ne ulaze tako olako u otvoren sukob kako su to uradili Srbi, mada ruku na srce Ukrajina nije baš tom žestinom ni napadnuta.
Kada se bude sudilo NATO paktu jednog dana za počinjene ratne zločine nad SRJ jedna od tački optužnice će svakako biti i nesrazmerna upotreba sile.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on April 11, 2014, 12:12:06 pm
Slažem se da postoji paralela Krim-Kosovo ali sa jednom bitnom razlikom.

Rusi na Krimu i u Ukrajini brane Ruse od fašističkog revizionizma i brane na kraju svoju teritoriju od mogućeg dejstva projektila koji bi mogli biti instalirani ako Ukrajina udje u NATO, kuda je pohrlila.

Čije interese je alijansa branila (neke od članica su hiljadama kilometara udaljeni od KIM) i čiji narod i od koga tokom " Milosrdnog Andjela " 1999 i zašto bi Kosovo bilo jedini "presedan" u medjunarodnom pravu?

I da li je moguće da su interesi samo jedne strane isključivo legitimni, demokratski, moralni i ispravni a svi tudji kontra miru u svetu i svetskoj demokratiji? Ili možda i neki drugi imaju pravo da brane svoje interese u sprečavanju onih koji bi da budu isključivi vladar svetske scene (ekonomije).

A nije Ukrajina ni baš toliko mala ni nemoćna ni naivna ako se poredi odnos veličina.

Kako je u jednoj situaciji oružana secesija, pobuna i terorizam opravdana a u drugoj nije?

Najbolje bi bilo zaboraviti sve i oprostiti a onda se još i izvinuti što smo od Gazimestana, Zebrnjaka, Bregalnice, Cera, Kolubare, Kajmakčalana, Aprilskog rata, Kozare, Neretve, Sutjeske, Sremskog fronta i na kraju opet Kosova samo branili sebe i svoje od zavojevača i tuđina.

Neka im prašta i zaboravlja ko god hoće ja neću jer ako to učinim pljunuću na višemilionske žrtve pale u tim bojevima i dao bih alibi onima koji su ih pobili zarad svojih viših ciljeva.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on April 11, 2014, 12:21:18 pm
O kakvom licemerju govoriš nije mi jasno, zato što ja nisam primetio da je i  u jednom postu bilo ko opravdao patnje naroda
Ukraine. Tvoje je pravo da praštaš, mnogi od nas im nisu zaboravili i neće o tome se radi.
Da li je nato u SRJ su poslao avione kako bi nas odbranili od agresora?
Da li su slični motivi nato agresije i pobune naroda u ukraini?
Poređenje nije dobro jer SRJ nije nikom dugovala pare za gas kao što su to ukrainci dugovali Rusima.
Sami su se pobunili uz nečiju pomoć i tražili ??????. Kada su im Rusi ispostavili račun onda su počeli da se češu
gde ih nije svrbelo. Prvo su trebali da rasčiste sa svojom "ružnom prošlošću" - Rusijom, da se raskusuraju a onda kao
nezavisna zemlja da odluče demokratski na koju će stranu.
Rusija nije napala Ukrainu jer da su to uradili ili bi već bili u Kijevu ili nebismo imali gde i kome da pišemo.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 11, 2014, 12:53:26 pm
Brok,

Ne radi se ovde o licemerstvu. Tačno je da ima navijačkih stavova, priznajem, i sam sam navijač. Ali, ne navijam da bilo ko pati, žao mi je ljudi u Ukrajini i svih ljudi na svetu koji su u ratovima, izbeglištvu, gladi, strahu i muci. Ali, gotovo sve krize u svetu proizvela je jedna strana, kao i krizu u Ukrajini. Pa dokle više?

Navijam za drugo: da silniku neko pokaže malo jače zube nego što smo mi mogli 1999.

O tome šta je i čiji je Krim, možemo diskutovati do sutra - da li je ukrajinski, ruski, tatarski... Nije važno, važno je da je konačno fitilj dogoreo ispod Crvenog trga i da su Rusi toga svesni - moraju se braniti danas ili neće nikada.

Još više ću navijati kada Kinezi budu uzimali nazad svoj Tajvan, nadam se da ću to doživeti. Kao i secesiju Teksasa, Kalifornije i još nekih od SAD.

Svaka čast ako si im oprostio, mnogo si veći čovek od mene. Ja ne mogu, neću ni da pokušavam. Nikada.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Jester on April 11, 2014, 01:12:38 pm
Turska recimo želi opet Osmansko Carstvo , Švabe četvrti Reich , SAD kolonizaciju sunčevog sustava itd. itd. Ratovima nikad kraja i tako u krug no dobro svemu jednom mora doći kraj pa tako i majci Zemlji...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on April 11, 2014, 01:50:21 pm
Motorista57, Boro i svi koji su se našli ili osetili "prozvanim", nikoga direktno nisam nazvao licemerom već sam to uradio u množini, znači "smo licemeri" (ne isključujući ni sebe iz toga), jer to se odnosi na neko opšte raspoloženje u srpskom narodu, a sve se svodi na to "e neka su, sada će neko i agresoru da pokaže da ne može samo on to da radi, već ima i drugih (agresora)", a to što opet tamo neki mali i slab strada, to nije važno.

Ako se to tako gleda, onda se dovode u pitanje žrtve u NATO agresiji na SRJ. Jednostavno ja lično neću da opravadavam nikoga ko udari na slabijeg, pa neka mi je to najrođeniji, uvek ću se dići protiv jačeg, baš kako kaže naša JNA zakletva "ne žaleći da u toj brobi dam svoj život".

Jedno važno pojašnjenje, na forumu nas ima sa svih strana, raznih nacija, političkih ubeđenja, veroispovesti ili atesita (moja teza je da ateisti ne postoje ali ne bih o tome sada).
Meni vera ne dozvoljava da ikoga mrzim i da ne praštam, ali da zaboravim, e to je već nešto sasvim drugo. Na zaborav nemam prava, niti ja, nito bilo ko. I gajim nadu da će se ratni zločinci jednog dana naći pred licem pravde. Moj stav je dosta sličan ovom Borovom od pre tri godine
Hrišćanski je opraštati, ali niko nema prava da traži da zaboravimo!

Nikada!

Čak i skupljam materijal (baš da ne bi došlo do tog zaborava koji pominjem) koji će pomoći podizanju optužnice. Presuda i kazna za ratne zločince neće nam vratiti naše pokojnike, ali se neće ni prvertati u grobu kao što je to sada slučaj, i opet zbog budućnosti će se znati, da mali nisu poklekli pred velikima samo zato što su veliki i moćni.

I na kraju, postavlja se pitanje, da li cilj opravdava sredstvo. Ne nikako, a za to ima bezborj primera, pa čak ne mogu da opravdam ni recimo ratne zločine zvreskih formata nad civilima Nemcima i Austrijanicima tokom završetka DSR. Ako opravdam jedno, indirektno sam opravdao i sve ostalo.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 11, 2014, 02:03:20 pm

Ako se to tako gleda, onda se dovode u pitanje žrtve u NATO agresiji na SRJ. Jednostavno ja lično neću da opravadavam nikoga ko udari na slabijeg, pa neka mi je to najrođeniji, uvek ću se dići protiv jačeg, baš kako kaže naša JNA zakletva "ne žaleći da u toj brobi dam svoj život".


Ponovo se ne razumemo.

Nije ovde jači udario na slabijega, nego je Rusija prihvatila "bežanje" stanovnika Krima iz države u kojoj neo-fašisti zauzimaju oko polovine ministarskih mesta u vladi, u kojoj se otvoreno poziva na linč "Rusa, Jevreja i ostalih svinja", i u kojoj je narod od strane đavola naveden da seče granu na kojoj je sedeo do tada.

Bojim se da nije Krim jedini region koji će hteti da "pobegne", sad, hoće li Rusija smeti i dalje da "prima", videćemo.

Dakle Brok, ne vidim odakle ti ideja da je Rusija udarila na Ukrajinu. Ako je neko udario, to sigurno nije Rusija, nego oni koji su je gurnuli u sunovrat.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on April 11, 2014, 02:08:06 pm
Ne mrzim ljude, nego dela.

Ljudski je i grešti i praštati a velika je moć neprijatelja učiniti prijateljem.

Patnja običnih ljudi je kategorija za potkosurivanje onih koji krčkaju i izazivaju nesreću.

Davno je sa te strane poznata rečenica:

" U ratu su samo prvih nekoliko umrlih žrtve a sve ostalo je statistika ".

Boro opet sam složan sa tobom.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 11, 2014, 02:15:38 pm

Boro opet sam složan sa tobom.

Hvala.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on April 11, 2014, 02:22:52 pm
Onda iz ovoga proizilazi da ste saglasni sa izjavama Zapadnih saveznika, koji su jako zabrinuti, i koji kažu da situacija na Krimu i Ukrajini nema ništa zajedničko sa situacijom na KosMetu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 11, 2014, 02:27:46 pm
Onda iz ovoga proizilazi da ste saglasni sa izjavama Zapadnih saveznika, koji su jako zabrinuti, i koji kažu da situacija na Krimu i Ukrajini nema ništa zajedničko sa situacijom na KosMetu.

Stvarno te ne razumem. Zašto uopšte povezivati Kosovo sa Krimom?

Ja da sam saglasan sa izjavama nekoga iz NATO? Možda, kad poludim i napijem se u istom danu.

Na Kosovu je 700 puta jači napao nevinog i slabijeg, na Krimu je Rusija spasavala svoju sabraću. Šta je tu slično? Meni - ništa.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on April 11, 2014, 02:39:40 pm
Stvarno te ne razumem. Zašto uopšte povezivati Kosovo sa Krimom?

Zato što itekako ima dodirnih tačaka, to je i sam Putin izjavio i uporedio te situacije.
To da Rusija nema nikakv uticaj u Ukrajini, i da sve nije orkestirano iz Moskve, ako stvarno u to veruješ, onda Ok.

Samo je razlika u intezitetu, SRJ je napadnuta veoma snažno, 19 država je učestvovalo u tome, predvođena Amerikom, dok je u Ukrajini to urađeno dosta perfidnije. Ishod će biti, zapravo već je i sada, dosta sličan.

 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on April 11, 2014, 03:14:24 pm
Dodirna tačka je jedino u tome što je Rusija kao i SRJ meta napada nato i ostalih. Ogromna je razlika u mogućnosti odbrane,
u ukraini su morali to da probaju perfidno jer bilo kakav drugi eksperiment bi bio glup. Tu se i pokazje kome praštamo
i da li treba da mu praštamo, možda da okrenemo i drugi obraz, možda da ga gađamo hlebom?
"Osveta je moja" rekao je dragi Gospod i to ne osporavam, Bog  nas uči i da volimo a ne da mrzimo i to je ono što nam treba,
ne treba mrzeti jer mržnja zamrači um u momentu kada dođe do naplate dugova.
A što reče kapo Boro nadam se da će bar neko od naših dočekati da se i kod njih dese stvari koje su probali na nama.
Za to treba biti spreman, to je jelo koje najviše prija hladno.
Sa njima treba pokušati poslovanje i prodavati im nešto ako im treba i nikada se ne opustiti i biti duplo oprezan
(čuvaj se latina i kada darove nose) jer nam nisu ni p od prijatelja, niti će bilo kada imati želju da nam dozvole da budemo
ravnopravni sa njima a da bi ih pretvorili u prijatelje reba da prođu bar deo one golgote kroz koju smo mi prošli.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on April 11, 2014, 03:30:41 pm
Bitno je da je NATO spreman da nam oprosti što nas je bombardovao!!
A da su Kosovo i Metohija ikad bili deo države Albanije,onda bi možda mogli kroz istu prizmu gledati na događaje u Ukrajini!
Kontekst izjave Vladimira Vladimiroviča u poređenju Krima sa KiM mi treba da shvatimo kao eventualnu mogućnost za "presedan"u budućnosti.Iako nam sada takvo poređenje sa događajima predstavlja priznavanje kršenja međunarodnog prava.Svedoci smo da tako nešto ne postoji u stvari i da se istorijski točak okreće!
Pa kom opanci a kom obojci !



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on April 11, 2014, 03:39:00 pm
nato Će da nam oprosti što nas je bombardovao, Smiljka će da napravi gibanicu, a mi ćemo da odemo u brisel i
da kažemo "jeli smo g..vna, baš tim rečima" i da počnemo da radimo za njih o svom trošku kako bismo nadoknadili
ono što su oni potošili dok su sprovodili "milosrdnog anđela".
To što su uradili Bog ne prašta i uvek vrati tamo gde najviše boli potrebno je samo strpljenje.

"Ako dovoljno dugo sedite pored reke dočekaćete da leš vašeg neprijatelja prođe pored vas.
(kineska poslovica)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: proxy1969 on April 11, 2014, 05:35:31 pm
.....čuvaj se latina i kada darove nose.......

Ne ide baš tako, nego: "Čuvaj se Danajaca i kad darove nose", a Danajci su bili grčko pleme sa Peloponeza, potomci mitskog kralja Danaja. Navodno, Danajci su bili ti koji su donijeli Trojanskog konja pred ...

BTW ne želim se miješati, ali gledajući s boka mislim da kolega Brok ima ispravan stav, ali to je moje mišljenje, a što bi rekao Harry Callahan (character) mišljenje je kao i šupak svatko ga ima...... ;)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on April 11, 2014, 06:06:38 pm
Za to treba biti spreman, to je jelo koje najviše prija hladno.
Ako to priželjkujemo, da li smo onda onda bolji od njih? A bolji smo u svim pogledima! Recimo od Amera, pametniji, lepši, dobrodušniji, moralniji, gostoprimljiviji, bolji ljubavnici, vitezovi u borbi, srčaniji, straiji smo narod, sa ogromnim kulturno istorijskim nasleđem i još koječega... što oni čak tehnički ne mogu da imaju.

Moram da primetim jos jedan zanimljiv detalj, postoje izjave poput mrznje i ne opraštanja, a mnogi ovde upravo žive ili rade što direktno, što posredno baš za kompanije čija su matična sedišta u zemljama koje su učestvovale u NATO agresiji. Ako se neko mrzi, onda se bojkotuje i njegov novac, ma bukvalno sve što dolazi iz tih zemalja, čak se ide i na zabranu njihovih proizvoda i usluga... to je prava iskonska mržnja, koja nikome ništa dobro nije donela.
Neko je napisao, ne mrzim ja ljude nego njihova dela, pa šta čini jednog čoveka ono sto jeste nego upravo njegova dela.

Sve u svemu, sumnjam u Vase izjave da mrzite bilo koga, za to treba biti jako "talentovan", a to Vi svakako niste. :)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on April 11, 2014, 06:32:40 pm
Jedno pitanje: šta znači oprostiti, onima koji su bombardovali SRJ?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on April 11, 2014, 07:15:15 pm
Da bi čovek imao pravilan, moralan odnos prema nekom zlu, da bi mu se suprotstavio, prvo mora da bude živ, a drugo, da ima sredstva da  se suprotstavlja i da bi imao odnos prema njemu - što znači da mora imati bazu i resurse za to, tj. mora negde i nešto da radi i zarađuje, da ima relativno sređen život.
Drugo pravilo je da se ne pljuje u tanjir iz kojeg se jede, tj. na poslu kojim zarađuješ za život najveći broj ljudi, a naročito šefa, direktora, gazdu, ne treba da zanimaju tvoja opredeljenja - tj. ne treba ih iznositi javno. Naročito ne treba otvoreno gaditi po njima ako su stranci sa Zapada. Najveći broj njih i sam ne razume šta se događalo kod nas sve ove godine, a ne samo 1999., i nerma nikakav vrednosan, pa ni neprijateljski stav o nama, ali postoje založeni stereotipi u malom mozgu - protiv kojih se bori na drugi način - sopstvenim kvalitetima i radom. Onaj ko ima neprijateljski stav verovatno ne bi ni došao ovde da se bavi poslom, a ako bi došao, otvoreno istupanje protiv njega može dovesti do otkaza, što nikome em ne priliči, em nikakvog dobra doneti neće, jer onda gubimo svoju ličnu bazu i resurse u suprotstavljanju zlu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 11, 2014, 08:39:05 pm

Zato što itekako ima dodirnih tačaka, to je i sam Putin izjavio i uporedio te situacije.
To da Rusija nema nikakv uticaj u Ukrajini, i da sve nije orkestirano iz Moskve, ako stvarno u to veruješ, onda Ok.

Samo je razlika u intezitetu, SRJ je napadnuta veoma snažno, 19 država je učestvovalo u tome, predvođena Amerikom, dok je u Ukrajini to urađeno dosta perfidnije. Ishod će biti, zapravo već je i sada, dosta sličan.
 

Brok, trebali bi da se vidimo, da popričamo par sati. Ne mogu da verujem da ne vidiš odakle je Ukrajina napadnuta!? Uz Ukrajinu, napadnuta je i Rusija, i to od NATO. Napadnuta kršenjem obećanja o neširenju na istok datog kao uslov za rusku saglasnost na ujedinjenje Nemačke, napadnuta izjavom Medlin Olbrajt da je Sibir suviše veliki izvor resursa da bi ga koristila samo jedna država (a Aljaska nije, vidi čuda), napadnuta postavljanjem anti-raketnih sistema protivno dogovoru.... Napadnuta, i to udarcima ispod pojasa, jer su mislili valjda da je u Kremlju još uvek Jeljcin i da se nije otreznio.

Da se sad nije počela braniti, veruj mi za 3-4 godine ne bi je bilo. Putin i Rusi, srećom to znaju, nisu u zabludi kao oni koji misle onako kako zapad servira ljudima dnevnu dozu ispiranja mozga TV -om i drugim medijima.

Kažem srećom, u Ukrajini će im konačno popucati oni zubi koji su naprsli u periodu od 1991. do 1999.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on April 11, 2014, 09:07:09 pm
Sa tobom je uvek čast i zadovoljstvo druže.

Nego što se ti sekiraš za Ruse. Sve su to bagre, i Rusi i Ameri, ne govorim o jadnim narodima već o političarima i onima koji vode te zemlje.
Obe zemlje su podjedanko odgovorne za mnoga zla koja su se desila zadnjih 50-ak godina, a i duže... i to po principu direktnog i indirektnog sukoba, kao i reakcije ili nereakcije. Meni je to skoro pa isto.
Kolonijalizam nikada nisam tolerisao, i ne vidim razlog zašto bih danas nekoga opravdavao po tom pitanju.

Poapsiće nas još ovi za visokotehnološki kriminal za "govor mržnje". ;)



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 11, 2014, 09:18:23 pm
Brok, da li znaš da je SAD počela ili učestvovala u više od 100 ratova i intervencija u XX veku? Mislim da to puno govori, iako izgleda neverovatna brojka.

Slažem se sa većinom od onog što si napisao u prethodnom postu, ali ostajem i pri svemu što sam ja napisao u postu pre ovog.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on April 11, 2014, 09:25:37 pm
Dobro, postigli smo minimum razumevanja, ma i više od toga, što je najvažnije.

Da se vratimo ovoj temi, pošto smo polako ali sigurno počeli da se udaljavamo od nje.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 11, 2014, 09:28:48 pm
Slažem se. Trebalo bi sav ovaj off-topic preneti negde ili obrisati (mada ne brinem niti se stidim ičega što sam napisao).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on April 12, 2014, 02:00:57 pm
у вези крима, не ликује већина срба због тога што је крим отишо из украјине (већина те већине до ових догађаја није ни имала појма где је крим и што је толико значајан), већ што амери не могу да крену у "демократизацију" како су навикли. тачније, могу, али нико им не гарантује да "демократизација" неће поклопити и њих саме. дакле, не смеју да се понашају као са ираком, нама или либијом, јер ће их "демократизација" русије сувише скупо коштати. а пошто ми нисмо имали чиме да их потпрашимо са нашег неба, сад ликујемо јер они не смеју да ударе на русе. и огромна већина нас ће подржавати било ког противника амера који није наш непријатељ, као што је подржавала гадафија, садама, асада, сутра ће кинезе или неког трећег, небитно. битно да амери добије преко пи**е, па ма од кога...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 12, 2014, 09:47:31 pm
Baš tako Ssekir.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vizant on April 13, 2014, 09:42:33 am
Poistovecivati Ameriku i Rusiju pa i njihova rukovodstva je u najmanju ruku smesno...
Ili je namerno.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on April 13, 2014, 11:58:35 am
Na jučerašnji i današnji dan '99-e

 
Quote
Ponedeljak, 12. april

Najmanje deset ljudi ubijeno je a 16 povredjeno u napadu aviona NATO-a na mostu u Grdelickoj klisuri, na kojem se u tom trenutku nalazio medjunarodni putnicki voz koji redovno saobraca na relaciji Beograd-Solun.

Tri osobe su poginule od NATO projektila koji je pogodio jedan putnicki automobil na putu Pristina-Kosovo Polje. Pozivajuci se na ocevice, mediji prenose da je projektil u 14.20 pogodio putnicki automobil "ford eskort".

Granicne jedinice VJ sprecile su pokusaj naoruzanih albanskih terorista da sa teritorije Albanije udju u SRJ, u rejonu karaula Kosare i Morina, zapadno od Djakovice, i tom prilikom je likvidirano najmanje 150 terorista. U rejonu karaule Morina, tokom dana je nekoliko aviona NATO-a visecasovnim bombardovanjem pruzalo vazdusnu podrsku teroristima.

Nemacki ministar inostranih poslova Joska Fiser izjasnio se za to da na Kosovo budu upucene mirovne trupe koje bi imale "punu podrsku UN".

Oba veca Savezne skupstine jednoglasno su usvojila odluku o pristupanju SRJ Savezu Rusije i Belorusije.

Kao "ustupak" Jugoslaviji, Zapad moze da prihvati da povratak izbeglica na Kosovo obezbedjuju vojne snage pod komandom OEBS-a, rekao je francuski ministar odbrane Alan Risar.

Rusija je od Medjunarodnog suda pravde u Hagu zatrazila da utvrdi kakve bi pravne posledice za sobom povlacila upotreba sile protiv suverenih drzava bez odobrenja UN.

Prvi potpredsednik ruske vlade Vadim Gustov izjavio je da Izvrsni komitet Saveza Rusije i Belorusije u Minsku na zasedanju u aprilu nece razmatrati pristupanje SRJ Savezu.

Konvoj od 68 kamiona koji prevoze humanitarnu pomoc ruske i beloruske vlade krenuo je u 16 casova, posle dvodnevnog zadrzavanja na granici izmedju Ukrajine i Madjarske.

Crveni krst Kine dodelio je jugoslovenskom Crvenom krstu humanitarnu pomoc vrednu 2 250 000 nemackih maraka.

Zamenik predsednika SDS Dragan Cavic ocenio je da agresija NATO-a na SRJ dovodi u pitanje Dejtonski mirovni sporazum.

Predsednik Makedonije Kiro Gligorov upozorio je, u intervjuu americkom nedeljniku "Njuzvik", da bi eventualna akcija kopnenih snaga NATO-a na Kosovu prouzrokovala rat sirih razmera.
Quote
Utorak 13. februar

Pristinski Medija centar saopstio je da je oko podne NATO gadjao podrucje gde se nalazi spomenik Kosovskim junacima na Gazimestanu. U blizini spomenika nalazi se televizijski repetitor. Spomenik nije pogodjen, ali su unistene okolne zgrade.

U nocasnjem napadu avijacije NATO potpuno je unisten hotel "Baciste" a ostecen hotel "Putnik" na Kopaoniku.

NATO je oko 03.35 gadjao kasarnu VJ "Vasa Carapic" na Banjici. Jedan projektil NATO koji nije eksplodirao, pao je kod sportske hale "Arena" na Novom Beogradu. Na teritoriji Beograda i Panceva se culo snazno dejstvo PVO VJ.

Nacelnik VMA u Beogradu general Aco Jovicic izjavio je da je u nocasnjem napadu NATO-a, na obliznju kasarnu povredjeno izmedju 16 i 20 bolesnika na VMA.

Juce oko 22.30 i danas u 5.30 i 5.50, avioni NATO-a gadjali su rafineriju u Pancevu, a na meti su tokom noci bili i rafinerija nafte u Novom Sadu i skladiste "Naftagas-prometa Srbije", desetak kilometara udaljeno od Sombora.

Skladiste "Jugopetrola" i fabrika plastike u Pristini pogodjeni su sa sest projektila u nocasnjem napadu aviona NATO.

Sefovi diplomatija Rusije i SAD konstatovali su u Oslu da medju njima ne postoji saglasnost o nacinima za okoncanje sukoba na Kosovu. Ministar spoljnih poslova Rusije Igor Ivanov razgovore sa americkim drzavnim sekretarom Medlin Olbrajt ocenio je kao "pravovremene i korisne". "Taj susret je omogucio da se detaljno razmotre pozicije i pitanja koja su danas na dnevnom redu. U citavom nizu pitanja mi smo mogli doci do zajednickog stava, a po drugim pitanjima ostale su razlike. Utvrdjen je plan rada i zato ja ocenjujem da je sastanak bio koristan", rekao je Ivanov.

Vojska Jugoslavije demantovala je tvrdnje da je usla na teritoriju Albanije i okupirala jedno selo. Nacelnik Informativne sluzbe Staba Vrhovne komande, pukovnik Milivoje Novkovic, nazvao je takve tvrdnje albanskih i zapadnih zvanicnika "gnusnim lazima".

Americki predsednik Bil Klinton, u pokusaju da dobije saglasnost Kongresa za slanje dodatnih aviona za napade NATO-a na SRJ, nije odbacio mogucnost slanja kopnenih trupa na Kosovo.

Americki ministar odbrane Vilijem Koen mogao bi zatraziti od predsednika Bila Klintona da angazuje deo rezervnih snaga u napadima na SRJ.

Rusija je izrazila zabrinutost zbog sve cescih napisa u zapadnoj stampi o "spoljnoj pomoci" separatistickoj OVK i ocenila da, u slucaju da su izvestaji tacni, to predstavlja "grubo krsenje embarga Saveta bezbednosti UN prema SRJ koji je uveden rezolucijom 1160".

Makedonski premijer Ljupco Georgijevski zatrazio je "hitan prijem Makedonije u NATO" i izrazio nadu da ce "ta organizacija imati razumevanja za takav zahtev Skoplja".

Predsednik Crne Gore Milo Djukanovic odbacio je kao "neozbiljnu i neiskrenu" inicijativu o ulasku Jugoslavije u Savez Rusije i Belorusije.

Koncerti u znak protesta zbog agresije NATO-a na Jugoslaviju odrzani su na glavnim trgovima u Podgorici, Beogradu i Novom Sadu. Novosadjane je, izmedju ostalih, pozdravio i francuski knjizevnik Patrik Beson.

Zamenik sefa ruske diplomatije Aleksandar Avdejev izjavio je da je u vazdusnim udarima NATO-a na SR Jugoslaviju u protekle tri sedmice poginulo vise od 400 civila i da ta agresija samo pogorsava krizu na Kosovu.

Ruski ministar odbrane marsal Igor Sergejev izjavio je da Rusija, "u zavisnosti od razvoja situacije oko SRJ", moze da povuce svoju vazdusno-desantnu brigadu, koja se nalazi u sastavu Sfora i BiH.

Uprkos ratnom stanju u zemlji i agresiji NATO-a na SRJ dvanaesti Beogradski maraton bice odrzan u subotu 17. aprila.

Izvor: NIN


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on April 14, 2014, 07:35:33 am
Nikada do današnjih dana nije utvrđeno tačno koliko je i kojih žrtava bilo u tom vozu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on April 14, 2014, 05:26:33 pm
Sto je najtragicnije nije ni ukupno, sve nesto oko...

Na danasnji dan '99-e

Quote
Sreda, 14. april

NATO je oko ponoci ispalio dva projektila na objekte u neposrednoj blizini hidroelektrane Bistrica. Dodaje se da je oko ponoci u Polimlju ostecen i most na pruzi Beograd - Bar kod Bistrice, izmedju Priboja i Prijepolja.

Avioni NATO su prvi put od pocetka agresije na SRJ gadjali podrucje opstine Pirot. Projektil je pogodio "jedan objekat" u okolini sela Izvor, tri kilometra od Pirota.

Avioni NATO-a bombardovali su izmedju 5.30 i sest sati fabriku "Krusik" u Valjevu a tom prilikom lakse su povredjena dva radnika.

U Beogradu i Novom Sadu u 10 casova odjeknule su snazne detonacije. Prema tvrdnjama medija detonacije su prouzrokovali avioni koji su nad gradovima probijali zvucni zid.

Predsednici SR Jugoslavije i Belorusije Slobodan Milosevic i Aleksandar Lukasenko zapoceli su razgovore u Belom dvoru.

Bivsi ruski premijer Viktor Cernomirdin, koga je predsednik Boris Jeljcin imenovao za svog specijalnog predstavnika u pregovorima o kosovskoj krizi, izjavio je da Rusija ima sansu da zaustavi rat u SR Jugoslaviji.

Ruski predsednik Boris Jeljcin smatra da je u ovom trenutku jos rano za "prakticnu realizaciju" ideje o ulasku SR Jugoslavije u Savez Rusije i Belorusije, izjavio je portparol ruskog predsednika Dmitrij Jakuskin.

Nemacki ministar inostranih poslova Joska Fiser pocinje mirovnu inicijativu za okoncanje agresije NATO-a na SR Jugoslaviju, pise nemacki dnevnik "Velt". List pise da Fiserov mirovni plan ima sest tacaka kojima je predvidjeno kako potpuno povlacenje jugoslovenskih snaga bezbednosti sa Kosova, tako i razoruzavanje kosovskih Albanaca.

Predsednik Bundestaga Volfgang Tirse pozvao je Nemce da podrze odluku o slanju nemackih snaga u rat u SRJ, u prve borbene akcije od Drugog svetskog rata.

Pojacanje vazdusnih snaga NATO-a i upucivanje kopnenih snaga na granicu SR Jugoslavije predstavlja definitivan znak da se zapadni lideri pripremaju za dugotrajnu operaciju na Balkanu koja, kako ocenjuje britanska stampa, verovatno nece proci bez angazovanja kopnenih snaga alijanse.

Izvor: NIN


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on April 15, 2014, 08:43:16 am
Blizanci poginuli u ratu, treći sin umro od tuge

Nenad Božović    | 14. 04. 2014. - 17:37h  izmena vesti 08:00h | Foto: N. B.    | Komentara: 257
Izvor: BLIC.rs (http://www.blic.rs/)

Braća blizanci Srđan i Boban Milić, oficiri VJ, poginuli su pre 15 godina na Kosovu u NATO bombardovanju, a njihov treći brat Goran umro od tuge za njima.

[attachment=1]
Zašto su me ostavili samu? Danju i nekako izdržim, ali kada padne noć, imam košmare.

Njima se pre tri godine pridružio i otac Dragoljub, kome srce nije moglo više da izdrži. Ostala je samo majka Nada, sa uspomenama na njene najmilije i bolom koji je, kako kaže, iz dana u dan sve veći. U porodičnoj kući majka Nada je napravila mali muzej i u njemu su svi vredni predmeti i fotografije Milića. Ona svakog dana zagleda fotografije, trofeje, stvari i odlikovanja svojih sinova.
 
Na kraljevačkom groblju Barutani jedan do drugoga leže trojica braće Milića. Blizanci Srđan i Boban su aprila 1999. godine poginuli kao pripadnici Vojske Jugoslavije braneći Kosovo i Prištinu u kojoj su živeli. Obojica su poginula za samo deset dana. Najpre je poginuo Srđan. Sa vozačem i još tri vojnika krenuo je vozilom na zadatak. Stotinak metara od mesta polaska njihovo vozilo je naišlo na minu. Sva tri vojnika su poginula na licu mesta, Srđan je, teško ranjen, prebačen u bolnicu u Mitrovicu, a potom na VMA. Sve vreme je održavan na aparatima, ali je preminuo 4. aprila 1999. godine.
 
- Boban i suprug Dragoljub su sve vreme bili u Beogradu pored Srđana. Dragoljub je kada je Srđan preminuo, pozvao telefonom stan naših rođaka, kod kojih su spavali i samo pitao šta radi Boban. Rođaka je pogledala kroz otvorena vrata i videla Bobana kako sedi na krevetu i plače. On je osetio smrt svog brata blizanca i pre nego što su mu saopštili - priča majka Nada.
 
[attachment=2]
Muzej: Nada Milić u spomen sobi svojim stradalih sinova

Samo tri dana nakon što je u Prištini sahranjen Srđan Miliće je zadesila nova tragedija. Na ratnom zadatku poginuo je i Boban.
 
- Sećam se kao danas kada mi je Boban rekao odlazeći u jedinicu: ’Majko, ako ideš na grob, zapali i za mene sveću.’ On je u stvari hteo da kaže da umesto njega to uradim, a ispalo je kao da treba i za njega da je zapalim - priča Nada.
Boban se nalazio u oklopnom vozilu sa još sedmoricom vojnika. Dve rakete na toplotno navođenje pogodile su vozilo i pretvorile ga u pepeo.
 
Posle bombardovanja Dragoljub, Nada i njihov najstariji sin Goran krenuli su u Kraljevo, gde su imali kuću. Ali tuga za Srđanom i Bobanom je bila tolika da Goran to nije izdržao. Srce mu je prepuklo od tuge za braćom. Sahranjen je u grobnici pored braće. Pre tri godine ista sudbina je zadesila i oca Dragoljuba.
 
- Zašto su me ostavili samu? Danju i nekako izdržim, ali kada padne noć, plaćem, prisećam se, počinje da mi bude teško, imam košmare. Ali nekada imam i lepe snove. Pričam sa sinovima kao da su tu. Nažalost, njihova pogibija je bila uzaludna jer je rodna gruda izgubljena, a oni su dali živote za nju - kaže Nada.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: mali od palube on April 17, 2014, 06:14:26 pm
Na današnji dan, kada se mnogi sjećaju velikih heroja kao što su Spasić i Mašera, treba pomenuti i one čija je smrt pokazala kako je svaki rat, pa i onaj iz "milosrđa" okrutan i loš. Treba se sjetiti i onih koji nisu ni htjeli ni željeli rat, koji nisu mrzjeli nikoga, već su samo znali za iskrenu i čistu ljubav prema ljudima. Onih koji najviše stradaju u tom bezumlju...a to su djeca, vrlo često i nesvjesna zla koje se oko njih dešava...
Na današnji dan nastradala je trogodišnja Milica Rakić, sjedeći na svojoj noši, od kasetne bombe...

Ne znam šta je strašnije, da li njena smrt ili činjenica da polako taj događaj pada u zaborav...
Ona nije simbol stradanja samo jednog naroda u ratu, već simbol stradanja sve djece širom svjeta...
Kada sam pretraživao vikipediju našao sam samo članak na Češkom...
http://cs.wikipedia.org/wiki/Milica_Raki%C4%87
Niko se nije udostojio da nešto napiše o njoj, na najvećoj internet bazi podataka, na jeziku koji je tek počela da uči...

Sramota je blaga riječ...  >:(


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 17, 2014, 09:01:34 pm
Neka mali anđeo počiva u miru.

Često sam je pominjao u raznim temama na Palubi...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on May 07, 2014, 10:06:29 am
Obeležena godišnjica pogibije pilota Milenka Pavlovića - Brigadni general Predrag Bandić

https://www.youtube.com/watch?v=km7MwNH64OI&list=UUbB6xQdubQyHyDK8WGGm22A

Večna mu slava i hvala!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 07, 2014, 10:07:35 am
Slava mu!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on May 07, 2014, 10:34:19 am
Slava njemu i ostalim palim kolegama...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on May 07, 2014, 10:43:41 am
Slava im i hvala im za sve, to su "Sinđelići" modernog doba u Srbiji.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ORIĆAREB on May 07, 2014, 11:22:41 am

Slava njemu i ostalim palim kolegama u borbi protiv zlotvora.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on May 07, 2014, 06:21:51 pm
Godišnjica bombardovanja kineske ambasade

07.05.2014.

Ambasador Kine u Srbiji Džang Vanšue i predsednica Udruženja novinara Srbije Ljiljana Smajlović položili su vence na mesto gde je u bombardovanju kineske ambasade 1999. godine poginulo troje kineskih novinara.

[attachment=1]

Ambasador Džang Vanšue rekao je novinarima nakon polaganja venaca da Kina i kineski narod neće nikad zaboraviti taj težak trenutak i da se scene nesreće koja se dogodila pre 15 godina, još ponavljaju u njihovim mislima, prenosi Tanjug.

"Izražavamo naše saučešće svim žrtvama NATO bombardovanja, i srpskom i kineskom narodu", rekao je Vanšue i osudio bombardovanje SR Jugoslavije.

Smajlovićeva je rekla da predstavnici UNS-a svake godine postavljaju venac na mestu na kojem su ubijeni ljudi samo zato što su bili protivnici bombardovanja i zato što su se solidarisali sa Srbijom.

Danas se navršava 15 godina od NATO bombardovanja Ambasade Kine u Beogradu, 7. maja 1999. u 23.45, u kojem su poginuli dopisnici lista Guangming žibao Sin Sing i Đi Đing i novinar agencije Sinhua Šao Junhuan, a 20 osoba je teško povređeno.

Ambasada je pogođena sa tri projektila, odnosno južni deo zgrade pogodile su dve rakete, jedna poslednji sprat, a druga prizemlje. Treći projektil srušio je prizemlje i podrum zapadnog dela zdanja na Novom Beogradu - vidno obeleženog kao objekat od diplomatskog značaja.

Uništene su, takođe, i pomoćne zgrade u dvorištu ambasade, kao i parkirani automobili, dok su znatna oštećenja pretrpeli i objekti u neposrednoj blizini, posebno zgrada "Energoprojekta" i Stambeno-poslovni centar JBC (Ju biznis centar).

Tadašnja savezna vlada je dan nakon NATO bombardovanja potvrdila da je "zgrada diplomatskog predstavništva Kine bila vidno obeležena i izdvojena od ostalih najbližih objekata", ocenivši da je to "ukazalo na jasnu nameru agresora".

Sjedinjene Američke Države, koje su predvodile NATO bombardovanje SRJ, objasnile su tada da je kineska ambasada pogođena greškom, pošto je korišćena zastarela mapa Beograda na kojoj nije bilo podatka da se u zgradi koja je određena za metu nalazi diplomatsko predstavništvo, navodeći da je "prava meta napada trebalo da bude zgrada SDPR-a".

Na mestu bombardovanja kineske ambasade 2009. godine otkrivena je spomen-ploča - simbol prijateljstva dvaju naroda.

Izvor: RTS


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on May 07, 2014, 07:13:37 pm
Нападом на амбасаду Кине у Новом Београду у улици Трешњев цвет, НАТО је заправо напао Кину. Овај дипломатски инцидент сигурно је намеран, и послужио је као тест, да се види како ће Кина да реагује.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 07, 2014, 10:39:59 pm
Slava mu!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on May 08, 2014, 12:29:53 pm
Kina se blago nakašljala i primila objašnjenje i izvinjenje uz kasniju odštetu od da li milion ili dva miliona dolara za uništenu zgradu.


Vrana vrani oči ne vadi.

Bilo je špekulacija "poznavalaca materije" da je zgrada bila cilj jer su "naši" koristili satelitske link veze iz same ambasade kako bi dobijali obaveštenja i "radarske slike sa" sa istih.

Kao i da je čuveni B2 oboren nakon bombardovanja zgrade.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on May 09, 2014, 03:35:26 pm

Ma, oborili su ga, zasvirali i za pojas zadenuli. :jok. I dan danas sam uveren da pogodak nije bio slučajan.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on May 12, 2014, 09:54:53 am
Pogodak nikako nije bio slučajan.

A reakcije su bile "mlake".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on May 12, 2014, 05:28:34 pm
 Kako bilo da bilo, tačni podaci biće poznati po isteku sledećih 15 godina, a možda ni tada. Ja lično ne verujem da je bilo koji B2 čak i oštećen, ne to da je oboren. Ko preživi, neka napiše u ovu istu temu  na ovom istom mestu za godina __.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on May 20, 2014, 01:37:29 pm
Odata pošta žrtvama NATO bombardovanja kod KBC Dragiša Mišović

20.05.14

Danas je položen venac na spomen obeleženje poginulim pripadnicima Gardijske brigade i pacijentima KBC "Dragiša Mišović", koji su stradali u NATO bombardovanju 20. maja 1999. godine.

Izvor: Tanjug

https://www.youtube.com/watch?v=rpgWABPJWyI

Napomena, video prilog datira od 24.03.2014, ali je venac položen i na današnji dan.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: korisnik on June 10, 2014, 06:58:10 pm
Na današnji dan 1999 - NATO je prekinuo bombardvanje SR Jugoslavije nakon što su se prve jedinice Vojske Jugoslavije, na osnovu Vojno-tehničkog sporazuma potpisanog prethodnog dana u Kumanovu, povukle sa KosMeta; predsednik SRJ Slobodan Milošević saopštio je da je tokom agresije NATO pakta na SR Jugoslaviju poginulo 462 pripadnika VJ i 114 policajaca.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on June 11, 2014, 07:07:50 pm

I do danas se ne zna tačan broj poginulih, naročito civila, dok kod vojske i policije nisu mnogo omašili, mada je broj mrtvih nešto veći.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on June 15, 2014, 01:47:51 pm
Дмитриј СЕДОВ: Србија, abtreten!



Па, ако је Председник Србије Томислав Николић проговорио о накнади штете од стране НАТО пакта због бомбардовања бивше Југославије, то онда није случајно.



 Фонд стратешке културе, за ФБР приредила Биљана Диковић


“Ја се не жалим и не тражим класичну ратну надокнаду, али док сам ја Председник Србије, подсећаћу вас на ваше обавезе да нам компензујете огромне и непоправљиве штете које су нанете нашим цивилним објектима и привреди у целини” – рекао је Николић на седници СБ ОУН посвећеној Косову и Метохији.

Узгред да кажем и да питање компензације за српске избеглице са Космета, такође свакако није сувишно. Вољом НАТО пакта, стотине хиљада људи су лишени крова над главом и изложени су понижавањима.

А проблем загађености Србије услед гађања пројектилима са осиромашеним уранијумом, одавно се налази на нивоу вештачке катастрофе која се може поредити са штетама Вијетнама од дефолијанта “црвени агенс” током “ослободилачке мисије” САД у југо-источној Азији.

Захтев Председника Србије је јасан и легитиман. Смисао захтева своди се на једно – молим вас да нас сматрате партнерима једнаким себи и да одговарате за своје поступке.

Али шта ће сада уследити? Да ли можемо очекивати да ће организације за заштиту људских права под патронатом Брисела почети плакати због жртава бомбардовања и да ће хорски молити Брисел да надокнади штету?

Или да ће можда Савет НАТО пакта вођен човекољубивим осећањима, донети одлуку да жртве “колатералне штете” у рату против Југославије вапију за правдом? И да ће у резултату тога Србију запљуснути пљусак долара?

Тешко да се тако нешто догоди. То јест, онај ко одавно прати делатност те организације, највероватније ће претпоставити нешто сасвим друго. И то друго (ко зна по који већ пут), тако подсећа на сиже из бесмртног романа Јарослава Хашека “Догодовштине доброг војника Швејка”.

“То се догодило код капетана Адамичека… Једном приликом на батаљонски рапорт му се јавио војник из једанаесте чете, жалећи се да га је заставник Дауерлинг синоћ на улици назвао чешком свињом.

Пре рата је тај војник радио као књиговезац који је сачувао осећање националног достојанства. “Хм, да, то су такве ствари – тихо је рекао капетан Адамичек (он је увек говорио веома тихо) – То је рекао увече на улици? Треба проверити да ли сте имали дозволу за излазак из касарне. Аbtreten!”1

После извесног времена капетан је позвао подносиоца жалбе. “Разјашњено је да сте ви тога дана имали дозволу за излазак из касарне до 10 сати увече. То значи да нећете бити кажњени. Аbtreten!”

Од тог момента, драги пријатељу, Адамичек је стекао репутацију праведног човека”.

Управо тај сиже се отелотворио и у случају са Председником Николићем. Најправеднија организација на кугли земаљској размотрила је његово питање и он неће бити кажњен.

Зар ово није тријумф равноправности међу члановима међународне заједнице?

Иако, наравно, међу америчким сенаторима има људи са појачаним осећањем одговорности према другим народима, који могу затражити да се Николић казни због своје незахвалности. Јер, да није било рата, Срби би до дан данас страдали због своје удаљености од западне цивилизације. А чак и ако су их из ове цивилизације бомбардовали, онда би било добро да се искажу топла осећања уважавања према ауторима бомбардовања. У супротном, некако ружно испада.

Овде се треба до ногу клањати, а не тражити некакву надокнаду.

Због тога, уколико неко у Београду није све баш најбоље схватио, онда ће се у случају поновљеног питања, чути легендарно Аbtreten!”.
———

Аbtreten!”1! – У германској војној терминологији овај израз има отприлике значење као “Вољно!” код Срба (прим. прев.).

15.06.2014.

http://facebookreporter.org/


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on June 16, 2014, 06:52:21 am
Šta drugo i očekivati osim "Abtreten"!

Od demokratije Zapada, naravno.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 24, 2015, 03:33:23 pm
Danas je 16 godina od početka NATO agresije
Tanjug   24.03.2015.

Danas se navršava 16. godina od početka NATO agresije na našu zemlju, tada SRJ, 24. marta 1999. godine.
 
Napad na Srbiju, odnosno SRJ, izvršen je bez odobrenja Saveta bezbednosti UN, što je bio presedan. Naredbu je tadašnjem komandantu savezničkih snaga, američkom generalu Vesliju Klarku, izdao generalni sekretar NATO Havijer Solana. Klark je docnije u knjizi "Moderno ratovanje" napisao da je planiranje vazdušne operacije NATO protiv SRJ "sredinom juna 1998. već uveliko bilo u toku" i da je završeno krajem avgusta te godine. SRJ je napadnuta kao navodni krivac za humanitarnu katastrofu na Kosovu i Metohiji (neposredni povod bili su dogadjaji u Račku) i neuspeh pregovora o budućem statusu pokrajine koji su vođeni u Rambujeu i Parizu. Nakon što je Skupština Srbije potvrdila da ne prihvata odluku o stranim trupama na svojoj teritoriji i predložila da snage Ujedinjenih nacija nadgledaju mirovno rešenje sukoba na Kosovu, NATO je 24. marta 1999. u 19.45 časova započeo vazdušne udare krstarećim raketama i avijacijom, na više mesta u Srbiji i Crnoj Gori. Devetnaest zemalja alijanse počelo je bombardovanje sa brodova u Jadranu, iz četiri vazduhoplovne baze u Italiji. Najpre su gadjani protivvazdušušna odbrana i drugi objekti Vojske Jugoslavije, i to u Prištini, Batajnici, Rakovici (Straževica), Mladenovcu, i drugde. Prema proceni Vlade Srbije u bombardovanju je poginulo najmanje 2.500 ljudi (prema pojedinim izvorima ukupan broj poginulih bio je gotovo 4.000), a ranjeno je i povredjeno više od 12.500 osoba. Nedavno objavljeni zvanični podaci Ministarstva odbrane Srbije govore o 1.008 ubijenih vojnika i policajaca. Ukupna materijalna šteta procenjena je tada na 100 milijardi dolara.

Ratni gubici NATO u ljudstvu i tehnici nikada nisu obelodanjenii. Tadašnje vlasti u Beogradu su tvrdile da je oboreno više desetina letelica, što nikada nije potvrdjeno. Ruska agencija APN objavila je da je NATO izgubio preko 400 vojnika i preko 60 letelica, dok je američki predsednik Bil Klinton naveo u govoru" 10. juna 1999. da NATO nije pretrpeo "nikakve žrtve". U Muzeju vazduhoplovstva u Beogradu čuvaju se ostaci srušenih aviona F-117, F-16, bespilotnih letelica, krstarećih projektila. Gotovo da nema grada u Srbiji koji se tokom 11 nedelja napada nije našao na meti. U bombardovanju je uništeno i oštećeno 25.000 stambenih objekata, onesposobljeno 470 kilometara puteva i 595 kilometara pruga. Oštećeno je i 14 aerodroma, 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 18 dečjih vrtića, 69 škola, 176 spomenika kulture i 44 mosta, dok je 38 razoreno. Tokom agresije izvršeno je 2.300 vazdušnih udara na 995 objekata širom zemlje, a 1.150 borbenih aviona lansiralo je blizu 420.000 projektila ukupne mase 22.000 tona. NATO je lansirao 1.300 krstarećih raketa, izručio 37.000 "kasetnih bombi", od kojih je poginulo oko 200 osoba, a ranjeno je više stotina, i upotrebio zabranjenu municiju sa osiromašenim uranijumom.

Uništena je trećina elektroenergetskog kapaciteta zemlje, bombardovane su dve rafinerije u Pančevu i Novom Sadu, a snage NATO su prvi put upotrebile i takozvane grafitne bombe za onesposobljavanje elektroenergetskog sistema. Posle više diplomatskih pritisaka, bombardovanje je okončano potpisivanjem Vojno-tehničkog sporazuma u Kumanovu 9. juna 1999, da bi tri dana potom počelo povlačenje snaga SRJ sa Kosova i Metohije. Pošto je generalni sekretar NATO-a 10. juna 1999. izdao naredbu o prekidu bombardovanja, poslednji projektili pali su na području sela Kololeč (nedaleko od Kosovske Kamenice), u 13.30 sati. Tog dana Savet bezbednosti UN usvojio je Rezoluciju 1244, a u pokrajinu je upućeno 37.200 vojnika Kfora iz 36 zemalja, sa zadatkom da čuvaju mir, bezbednost i obezbede povratak izbeglih dok se ne definiše širok autonomni status.

Izvor: www.blic.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 24, 2015, 04:02:42 pm
Neka je žrtvama večna slava!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: cobra 73 on March 24, 2015, 04:55:04 pm
Вјечнаја памјат и Бог душу да прости погинулима,а кривцима из НАТО,вечна патња!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: torpedo011 on March 24, 2015, 05:03:16 pm
[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on March 24, 2015, 05:29:13 pm
Bog prašta i bog sve vidi, a i osveta je božija. Pomoliću se bogu za žrtve a i za neprijatelje trebaće im milost od boga.

https://www.youtube.com/watch?v=R-PMYAm_QGs

Sram ih bilo i sram bilo one koji sa ovima hoće da nas izmire, ovo se ne oprašta i ne zaboravlja.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on March 24, 2015, 09:06:30 pm

Počivali u miru svi stradali.

Hvala @MOTORISTI što je skupio hrabrosti i ovo postavio na današnji dan.Imam osjećaj da se u "zraku" vidi "alat" za začepljavanje gubice.

Lijepo je od @motoriste 57 klasa što je postavio post sa videom.Slažem se i sa tekstom osim prvih nekoliko riječi.Bog sa ovim nema veze bit će da se tu radi o "opoziciji Bogu".Pa i današnja situacija to pokazuje.I dalje se ubijaju nevini u ime čega.Nisam neki vjernik i za mene je Bog život a oni koji ubijaju život zbog pohlepe i to udruže sa silom ne mogu se nazvati drugačije nego "opozicija" -Sotona.

Poz.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on March 25, 2015, 10:29:59 am
Da citiram Prleta iz Opisanih: "Doci ce i oni na zicer".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 25, 2015, 03:13:33 pm
Hvala "motorista 57 klasa", BOG može da oprosti ja nkada neću.

Moje dete je tada imalo 3 godine, sve je OK.

Nikada neću oprostiti !!!!!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: BrRista on March 25, 2015, 03:48:13 pm
Ja ne mogu i necu oprsostiti!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: švercer011 on March 25, 2015, 05:46:30 pm
Mi mozda necemo oprostiti sto neznaci za generacije koje tek dolaze,koliko su se samo nemci i francuzi ili francuzi i englezi ubijali tokom vekova a sad su u vise nego odlicnim odnosima.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on March 25, 2015, 10:13:37 pm
Tivat – Obilježena godišnjica NATO bombardovanja

24/03/2015 18:05

NVO Matica Boke, Mirovni pokret „Ne u rat-Ne u NATO”, Veterani 63. padobranske brigade Vojske Jugoslavije iz Crne Gore, Bratstvo pravoslavne omladine Crne Gore i tivatska Organizacija boraca NOR 1941-1945 obilježili su danas 16-tu godišnjicu NATO bombardovanja Srbije i Crne Gore. Tim povodom u manastiru Miholjska Prevlaka služen je parastos za Tivćane Marka Avramovića, pripadnika 63. padobranske brigade i Dragana Bjelanovića, pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova kao i sve ostale koji su stradali tokom NATO intervencije u proljeće 1999.

[attachment=1]

Parastosu su pored članova porodica Bjelanović, Avramović i organizatora skupa, prisustvovali i odbornici NOVE, SSR, DSS i PzP iz tivatske Skupštine. Gornjogrbaljski paroh, predsjednik Bratstva pravoslavne omladine CG i bivši pripadnik 63.padobranske brigade VJ, jerej Mijajlo Backović, sa crvenom beretkom na glavi, odao je vojnički pozdrav svom poginulom saborcu Avramoviću, pred njegovim grobom na groblju Brdišta.

Inače, u nedjelju 29.marta u kanonici gornogrbaljskog sela Sutvara održaće se tribina u organizaciji Matice Boke, a na kojoj će biti posebni gosti – posada 3.raketnog diviziona 250. raketne brigade PVO, koja je 1999-te oborila američki “nevidljivi” bombarder F-117 i lovac F-16.

Na tribini koja će početi u 19 sati, kako je najavljeno, biće prikazan i kratkometražni dokumentarni film o aktivnostima Mirovnog pokreta „Ne u rat – Ne u NATO”, a učesnici tribine biće predsjednik ovog pokreta, Gojko Raičević i predsjednik UO Matice Boke, Željko Komnenović.

Izvor: www.bokanews.me


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on March 25, 2015, 10:30:26 pm
"Овде је погинула моја сестра Јула."... написала је и нацртала, између осталог, мала Теодора Брудар...

[attachment=1]


Ђецу им нећу опростити...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 26, 2015, 09:30:20 am
Gde nestadoše tekstovi ?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 26, 2015, 09:32:44 am
Ovde https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,26267.0/topicseen.html

Tekstovi imaju dosta materijala za posebnu temu o kojoj se moze diskutovati tokom cele godine a ne samo u periodu 24.03-10.06


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 26, 2015, 09:35:12 am
Hvala za info.

Ukoliko tako treba obrišite moje pitanje ali ostavite navedeni boldirani link, smatram da to olakšava pretragu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on March 26, 2015, 11:13:02 am
Mi mozda necemo oprostiti sto neznaci za generacije koje tek dolaze,koliko su se samo nemci i francuzi ili francuzi i englezi ubijali tokom vekova a sad su u vise nego odlicnim odnosima.
Generacije koje dolaze moraju da znaju šta se događalo i da budu oprezni, kao što su i navedene nacije vrlo oprezne
u međusobnim odnosima. A pri tom ne ljube se preterano, probaj u parizu da govoriš bilo šta osim francuskog...
A naši potomci treba da znaju o ovome jer i njih su bombardovali pre rođenja.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on March 26, 2015, 01:52:14 pm
Није несрећа што немаш. Није несрећа и што не знаш. Несрећа је што нам се све доима као сумња, што се људи стиде свог имена, што у клетви прошлог зовемо будућност, што у величању прошлог кунемо садашњост, што у нади за будућност не кунемо никог и ништа. И тако ништа постаје нешто и нешто постаје ништа.
Срби уопште, а младе генерације посебно, немају сазнање о правој историји свога народа. Позната збивања могу да буду заборављена, избрисана, и из сећања и из књига, често намерно и организовано. Али, увек ће постојати моћници који ће их, подсећања ради, прогласити реметилачким народом, а колоне српских избеглица освајачком армадом коју треба казнити бомбардовањем.
Тада ће и генерацијама које долазе, срећни, прекрасни цветови доба младости (кад им је свет изгледао јасан, а жеља за усправним постојањем логична), бити прекривени сећањима реалног света и постати нејасани, пуни угрожавајућих тајни и изненађења.
Па ипак… живот потврђује од искона, међу миленијумима, од тмине праисторије до данашње светлости историје, да људи – Срби – призивају памет у свим несрећама и радостима. Позивају на реалност, на надреалност и тако увек пронађу излаз. Надам се да ће тако и наставити.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 27, 2015, 04:37:56 pm
OBELEŽENA GODIŠNJICA OBARANJA STELT BOMBARDERA F-117A

U kasarni ''Major Milan Tepić'' u Jakovu 250. raketna brigada za protivvazduhoplovna dejstva danas je obeležila godišnjicu obaranja stelt bombardera F-117A.

Obraćajući se prisutnima, komandant jedinice,  pukovnik Sava Milenković je istakao da  je identitet 250. raketne brigade izgrađen na sećanju na važne događaje, istaknute pojedince, poginule pripadnike jedinice i ratne uspehe, među kojima obaranje aviona F-117A, prvo i jedino u svetu, zauzima posebno mesto.

Izražavajući zahvalnost borbenoj posluzi koja je avion oborila pukovnik Milenković je naglasio da sadašnja generacija pripadnika brigade treba da teži nivou osposobljenosti onih koji su tokom 1999. godine bili spremni na takav podvig. 

Na svečanosti su nagrađeni najbolji pojedinci u jedinici među kojima i aktivni pripadnici jedinice koji su učestvovali u obaranju stelt bombardera.

Stelt bombarder F-117A oborila je, 27. marta 1999. godine u 20 časova i 42 minuta, borbena posluga tadašnjeg 3. raketnog diviziona PVO. Avion se srušio u selo Buđanovci kod Rume.

Izvor: sajt VS


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 27, 2015, 04:39:59 pm
POMEN POGINULIM PRIPADNICIMA VOJSKE TOKOM NATO AGRESIJE

U kapeli Svetog Đorđa, u beogradskoj kasarni „Banjica – 2“ danas je služen pomen poginulim pripadnicima Vojske tokom NATO agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju, 1999. godine.

[attachment=1]

Bogosluženju je prisustvovao načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Ljubiša Diković, sa članovima kolegijuma.

U besedi nakon pomena glavni vojni sveštenik kapetan Slađan Vlajić rekao je da se sa bolom u srcu, ali sa velikim ponosom, sećamo saboraca koji su slavno položili najveću žrtvu za otadzbinu i slobodu.

[attachment=2]

– Ne smemo dozvoliti da izbledi sećanje na naše heroje. Umesto toga, svesni njihove žrtve, moramo iz nje crpeti snagu i motivaciju kako bismo nastavili svetlu tradiciju srpske vojske i države, rekao je otac Slađan Vlajić i hrabrost poginulih pripadnike vojske uporedio sa starozavetnim primerima herojskog suprotstavljanja nadmoćnijem neprijatelju.

Izvor: sajt VS


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 27, 2015, 04:46:15 pm
24.03.2015

PRIPADNICI VOJSKE SRBIJE OBELEŽILI DAN SEĆANJA

U svim komandama, jedinicama i ustanovama Vojske Srbije danas je obeležen Dan sećanja na stradale u NATO agresiji 1999. godine – 24. mart.
Načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Ljubiša Diković prisustvovao je obeležavanju Dana sećanja u Komandi Ratnog vazduhoplovstva i protivvazduhoplovne odbrane u Zemunu.
 
[attachment=1]

Zamenik načelnika Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnik Jovica Draganić prisustvovao je obeležavanju Dana sećanja u 250. raketnoj brigadi za protivvazduhoplovna dejstva i položio venac na spomenik poginulim pripadnicima ove brigade, u kasarni „Banjica“ u Beogradu. Za podnesene žrtve i doprinos u odbrani zemlje 1999. godine, 250. raketna brigada odlikovana je ordenom Narodnog heroja, a 2004. godine dodeljena joj je Gramata patrijarha Pavla.

[attachment=2]

Delegacija koju je predvodio komandant Ratnog vazduhoplovstva i PVO general-major Ranko Živak položila je venac na spomenik poginulim pripadnicima ovog vida naše vojske.
 
[attachment=3]

Na spomen-obeležje žrtvama NATO agresije na SRJ i kraj spomen-kapele posvećene stradalim građanima Niša, vence je položila delegacija Komande Kopnene vojske na čelu sa načelnikom štaba brigadnim generalom Žarkom Lazarevićem.

Postrojavanjem pripadnika Komande Kopnene vojske, Treće brigade Kopnene vojske, Mešovite artiljerijske brigade, Trećeg bataljona Vojne policije, Dvadeset prvog bataljona veze i Dvesta tridesetog samohodnog diviziona za PVD, u kasarni „Mija Stanimirović“ u Nišu, pripadnici niškog garnizona obeležili su šesnaestu godišnjicu NATO agresije na SR Jugoslaviju.

[attachment=4]

Komemorativnom skupu koji je organizovala Komanda za obuku prisustvovalo je preko 300 pripadnika komandi, jedinica i ustanova razmeštenih u kasarni „Topčider“ u Beogradu, porodice poginulih i predstavnici Udruženja boraca ratova od 1990. godine, a venac na spomenik poginulim pripadnicima Komande 1. armije položila je delegacija Komande za obuku i predstavnici Udruženja boraca ratova od 1990. godine.

Postrojavnjem jedinica iz garnizona Novi Sad, polaganjem venaca i cveća na spomen ploču petorici pripadnika tadašnjeg 240. samohodnog raketnog puka PVO poginulim u bombardovanju tokom 1999. godine i molitvenim pomenom, u novosadskoj kasarni „Jugovićevo“ obeležena je šesnaesta godišnjica NATO agresije na SRJ. Cveće i vence na spomen obeležje u ime novosadskog garnizona položili su komandanti Prve brigade Kopnene vojske i Rečne flotile, pukovnik Željko Petrović i kapetan bojnog broda Andrija Andrić. Položeni su i venci delegacija 240. samohodnog raketnog diviziona, pokrajinske Vlade, Grada Novog Sada, Udruženja vazduhoplovaca Vojvodine, Organizacije rezervnih vojnih starešina i porodica nastradalih.
 
[attachment=5]

Garda je odala poštu osmorici pripadnika Gardijske brigade koji su tokom agresije izgubili život. Na mestu stradanja vojnika Gardijske brigade, ispred bolnice „Doktor Dragiša Mišović“, delegacija Garde položila je venac. Vence su položile i delegacije Grada Beograda, bolnice „ Doktor Dragiša Mišović“ i porodica nastradalih vojnika. Pripadnici Garde položili su vence i cveće u kasarni „Dedinje“, kod spomen ploče posvećene poginulom vojniku 25. bataljona vojne policije Gardijske brigade.
Komemorativni skupovi i ceremonije polaganja venaca na spomen-obeležja posvećena poginulim pripadnicima Vojske upriličene su i u drugim kasarnama širom Srbije, a pripadnici Vojske Srbije učestvovali su i u komemorativnim aktivnostima koje su organizovali gradovi i opštine, boračke i druge organizacije koje neguju vojničke tradicije.


Izvor: sajt VS


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 27, 2015, 04:54:23 pm
24.03.2015

DAN SEĆANJA NA STRADALE U NATO BOMBARDOVANJU

Ministar odbrane Bratislav Gašić, u pratnji zamenika načelnika Generalštaba general-potpukovnika Jovice Draganića, i načelnika štaba Komande za obuku brigadnog generala Dejana Jankovića, na šesnaestogodišnjicu početka napada NATO na Saveznu Republiku Jugoslaviju, položio je venac na Spomenik braniocima otadzbine 1998-1999. u kruševačkoj kasarni Rasina.

[attachment=1]

Komemorativnom skupu su prisustvovali rodbina i prijatelji žrtava bombardovanja, predstavnici lokalne samouprave i javnog i kulturnog života kruševačkog kraja.

Posle pomena poginulim pripadnicima Vojske, koji je služio episkop kruševački David, sa sveštenstvom eparhije, ministar Gašić je podsetio da su se na današnji dan u našoj zemlji, prvi put posle Drugog svetskog rata, čule sirene i da je Srbija tokom 78 dana bombardovanja bila izložena rušenju i stradanju čiji se ožiljci vide i danas.

[attachment=2]

- Tog, ne tako davnog, proleća bombe su pogađale kuće, bolnice, gradske saobraćajnice i tragove, ulice. Život je izgubilo više od tri i po hiljade ljudi dok je ranjeno njih dvanaest i po hiljada - podsetio je ministar Gašić i dodao da uspomene na te dane ne blede, već opominju i bole i obavezuju nas da ih pamtimo.

Ministar je istakao da svet više nikad ne sme da dozvoli da se nešto tako dogodi, a da svi zajedno moramo da gledamo u budućnost i hrabro koračamo u bolje sutra.

[attachment=3]

- Iz ruševina su nikle nove građevine, obnovljeno je ono što je građeno decenijama a nestalo za tili čas, ali jedno se ne može, život se ne može nadoknaditi - rekao je Bratislav Gašić i istakao da je zato naša dužnost i obaveza da obeležavamo Dan sećanja na poginule i pazimo na one koji su ostali bez svojih najmilijih, te da budućim naraštajima pričamo o njihovoj velikoj žrtvi za otadzbinu.

[attachment=4]

Vence na Spomenik braniocima otadzbine položili su i predstavnici lokalne samouprave, Rasinskog upravnog okruga i udruženja građana.

[attachment=5]

Nakon komemorativne svečanosti načelnik štaba Komande za obuku brigadni general Dejan Janković u kasarni „Car Lazar“ primio je porodice  pripadnika Vojske poginulih tokom NATO bombardovanja.

Izvor: sajt VS


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 31, 2015, 08:02:56 am
Flotu JAT spasli za 12 minuta
Tanja Spalević   29.mart 2015.

Na današnji dan, pre 16 godina, piloti našeg avio-prevoznika sačuvali devet aviona od NATO bombi. Kapetan Ignjatović: Pre poletanja rečeno nam je da niko ne garantuje da nas avioni NATO neće oboriti.

[attachment=1]

TAČNO u podne, na današnji dan, pre 16 godina, poleteo je sa surčinskog aerodroma avion "boing 727" nacionalne avio-kompanije - "Jugoslovenski aerotransport". Bila je to prethodnica za preostalih osam aviona, koje je takođe trebalo bezbedno izmestiti u Bukurešt. U tom trenutku, u vazdušnom prostoru tadašnje SRJ vrebalo je čak 200 borbenih aviona NATO alijanse. Prkos, bes zbog bombardovanja jedne male zemlje, želja da se sačuvaju letelice i posle agresije nastavi život nacionalnog avio-prevoznika, nadvladali su strah. Za komandama kapetani piloti Stevan Ignjatović i Sava Ostojin. Bili su u tom "boingu" i flajt inženjer Mihajlo Rodić i avio-mehaničar Boban Živanić. Oko 12 minuta leta delilo ih je od bezbednog vazdušnog prostora Rumunije. I 12 minuta najdužih u životima članova ove posade. "Tadašnji generalni direktor JAT-a Žika Petrović sve je organizovao i dogovorio sa Rumunima i našom komandom ratnog vazduhoplovstva" seća se Stevan Ignjatović. "Doneta je odluka da se JAT-ova flota od devet aviona, među kojima je bio i čuveni DC 10, prebace u prijateljsku Rumuniju. Jer, prvih dana bombardovanja padale su granate na prostor beogradskog aerodroma, uništen je policijski hangar i oštećen veliki hangar "JAT tehnike" u kojem su, osim aviona JAT, bila skrivena i dva "miga 29". Na sastanku pre poletanja, pilotima, a bilo nas je 20, koji su odabrani i pristali da učestvuju u ovoj operaciji, rečeno je da niko ne garantuje da nećemo biti oboreni." Piloti su prihvatili rizik. Kada je prvi avion bezbedno ušao u rumunski vazdušni prostor, kapetan Ignjatović je obavestio direktora Petrovića da je sve prošlo po planu i onda su u razmacima od po pet minuta poletale ka Bukureštu i preostale JAT-ove letelice. "Jedino što mi je tada bilo u glavi jeste da spasemo avione da bi nacionalna avio-kompanija posle bombardovanja mogla da nastavi da živi" ističe Ignjatović. "Za tih 12 minuta leta svašta mi je prolazilo kroz glavu, ceo život, slike iz detinjstva, želja da postanem pilot... Bilo me je strah, ali želja da preživimo i obnovimo JAT bila je jača. Isto osećanje delili su i ostali piloti koji su svesno krenuli u riskantnu operaciju ostavljajući svoje porodice u Beogradu, na koji su tada padale bombe. Pokazali smo izuzetnu hrabrost i profesionalnost za izvršenje tako složenog zadatka. Spasli smo flotu."

PRIZNANjE SAMO OD POSADE

NIKADA niko nije tražio, niti dobio bilo kakvo priznanje za spasavanje cele flote nacionalne avio-kompanije tog 29. marta 1999. godine. "U toj akciji dobio sam najveću počast" ističe Ignjatović. "Kada su se određivale posade, ko će s kim da krene, mehaničar Boban Živanić je rekao da ako mora da se gine, želi da bude u posadi kapetana Ignjatovića. To je meni najveće priznanje koje sam dobio u životu."

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 31, 2015, 10:24:30 am
Mi mozda necemo oprostiti sto neznaci za generacije koje tek dolaze,koliko su se samo nemci i francuzi ili francuzi i englezi ubijali tokom vekova a sad su u vise nego odlicnim odnosima.
Generacije koje dolaze moraju da znaju šta se događalo i da budu oprezni, kao što su i navedene nacije vrlo oprezne
u međusobnim odnosima. A pri tom ne ljube se preterano, probaj u parizu da govoriš bilo šta osim francuskog...
A naši potomci treba da znaju o ovome jer i njih su bombardovali pre rođenja.
Genereacije koje dolaze ne znaju kada je počeo ni Drugi ili Prvi svetski rat, a kad im pomeneš Balkanske ratove, za njih nikada nisu ni čuli. Za Teslu mnogi ne znaju tačno ni gde je rođen. Jedino što mlađe generacije, kako današnje, tako i one koje dolaze sutra, dobro znaju to je interes, i to je donekle i opravdano.
NATO nas je sve pobedio, ne mislim samo na SRJ, već na Balkan uopšte, i tek će nas pobeđivati. Samo da saberemo koliki je spoljni dug svih državica nekadašnje Jugoslavije, pa je mnogo. Nije upalila ni strategija onih koji su slepo poslušni, kako ni onih koji otežu, ali ipak na kraju ispune želje svetskih moćnika.
Trebali smo svi da izginemo '99-e i da nas više nema, zato nikada neću da prežalim što nisu krenuli kopneno. Klarku je bio san da uđe sa tenkom u Beograd.
Mislim na širu kopnenu agresiju, zato što je Nato pokušavao i kopneno da uđe u SRJ, tj. da oslobode prolaz kako bi u SRJ iz Albanije ubacili svoje saveznike i prijatelje šiptarske teroriste.

I kada smo kod zaborava, koliko znam, ni jedan igrani film nije snimljen o NATO agresiji na SRJ. Mislim na tipično vojnički film. Postoje filmovi tipa Nebeska udica (http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%B1%D0%B5%D1%81%D0%BA%D0%B0_%D1%83%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0), i dobar je film, ali nije urađen film iz vojničkog ugla, kao recimo Lepo sela lepo gore.

Ako im treba scenario, Košare su kao stvorene za jedan jak igrani ratni film o Nato agresiji na SRJ.

_______________________________________

U paklu Košara – neispričana ratna priča

objavljeno: 25.03.2013.

Svedočenja pripadnika Vojske Jugoslavije o višenedeljnom odbijanju napada boraca OVK, potpomognutih vojskom Albanije i NATO avijacijom

[attachment=1]

Najteže je bilo na Košarama. To je rečenica koja se može čuti od veterana koji su se tokom rata NATO-a i SR Jugoslavije borili na Kosovu i Metohiji, to je podatak koji je poznat svakom građaninu iole zainteresovanom za ta zbivanja. Ove borbe pominju se čak i u popularnoj seriji „Moj rođak sa sela” u kojoj glumac Vojin Ćetković igra pukovnika Milomira Vranića, veterana s Košara. Ali u stvarnosti, o najtežim borbama u ratu 1999. godine malo se zna.

Košare su naziv karaule na jugoslovensko-albanskoj granici na Juničkim planinama, koje se nadovezuju na Prokletije. Nadmorska visina na tom području dostiže 2.000 metara, predeo je šumovit. Prema podacima penzionisanog general-potpukovnika Ljubiše Stojimirovića, koji je u vreme rata bio načelnik Štaba Treće armije Vojske Jugoslavije (VJ), žestoke borbe na Košarama obuhvataju period od 9. aprila pa do sredine maja 1999. godine i vođene su na frontu širine četiri kilometra.
– Početkom aprila govorilo se o takozvanom uskršnjem primirju, obustavljanju borbenih dejstava i davanju šanse pregovorima. Međutim, 9. aprila, baš na Veliki petak, OVK uz podršku NATO-a i regularne vojske Albanije pokreće napad da bi prodro u dubinu prostora Kosova i Metohije, s namerom da se preseče komunikacija Peć–Đakovica–Prizren, razdvoje naše snage i spoji s grupom Ramuša Haradinaja na području Jablanice. Napad je počeo snažnom artiljerijskom pripremom, granatiranjem karaule Morina. To je trebalo da bude varka, da pomislimo da će tu uslediti pešadijski napad. Do napada pešadije je došlo, ali na području susedne karaule Košare. U dubinu naše teritorije nisu ušli više od 500 metara. Naše snage su bile na nižim položajima, što je veoma teška situacija za odbranu. U teško prohodnom okruženju nismo mogli da koristimo borbenu tehniku. Imali smo logističke probleme, nije bilo jednostavno snabdevati vojsku na položaju visoko u planinama. Neprijateljskim snagama je u tom smislu bilo lakše, odmah preko granice nalazi se područje grada Tropoja – objašnjava Stojimirović.

[attachment=2]

On procenjuje da je u borbama na Košarama angažovano oko 15.000 pripadnika OVK, uz podršku avijacije NATO i regularne vojske Albanije, pre svega artiljerije kalibra 105 i 155 milimetara. Granicu SR Jugoslavije branili su pripadnici 125. motorizovane brigade i delovi 63. padobranske i 72. specijalne brigade.
– Kada je počeo snažan napad iz Albanije u rejonu Košara, jedan naš vodnik, po ranijem dogovoru, pri povlačenju je minirao i zapalio karaulu. Naše snage povukle su se samo nekoliko stotina metara niže i tu uspostavile odbranu. Napad je slomljen i ta linija se minimalno pomerala napred-nazad. NATO avijacija je stalno napadala naše snage, jednom prilikom 42 projektila pala su na prostor dužine dva kilometra i tom prilikom poginulo je 12 naših saboraca – objašnjava penzionisani general-major Dragan Živanović, ratni komandant 125. motorizovane brigade.

Ova jedinica posle mobilizacije imala je oko 7.000 vojnika, bila je naoružana tenkovima T-55 i artiljerijom kalibra 122 i 90 milimetara. Uz vojnike na redovnom odsluženju vojnog roka, u njoj su bili rezervisti s područja Kosmeta, Kraljeva, Vrnjačke banje i Trstenika. U ratu su poginula 62 pripadnika ove jedinice.

– Povrh svega, sve do maja u planinama je bilo snega. Uz svu opasnost od neprijatelja, našim vojnicima je pretilo i smrzavanje. A bilo je onih koji su položaj u snegu držali i po 48 sati – ističe Živanović.

Pukovnik u penziji Vidoje Kovačević, u vreme rata major na dužnosti načelnika Štaba 63. padobranske brigade, neposredni je učesnik borbenih dejstava na Košarama.
– Naše i njihove linije su bile tako blizu, isprepletane u šumi, čak i na svega deset metara – kaže Kovačević koji je i teško ranjen u ovim borbama.

Bilo je to 19. aprila, prilikom napada specijalaca iz „šezdeset treće”. Naišli su na žestok otpor.

– Razvila se borba. Istina je ono što su pričali borci iz Prvog i Drugog svetskog rata, nije opasan metak koji čuješ, taj je već prošao, već onaj kojeg ne čuješ. Usred borbe odjednom sam osetio rezak bol, glava i leva strana tela bili su mi obliveni krvlju. Sećam se da sam rekao saborcu „Čuvaj mi decu...”. Zatim je nastupio čudan osećaj, kao da tonem, nestajem. Gubio sam svest, ali sam opet dolazio k sebi – priča Kovačević.

Saborci su mu priskočili u pomoć. Vojnik Predrag Degent ga je previjao i u tom trenutku je pogođen – zadobio je prostrelnu ranu u predelu grudi od koje će se kasnije oporaviti, imao je pancir, ali je pogođen s boka.

– Iako sam bio teško ranjen, bio sam svestan žestine borbe koja se vodila. Ta kanonada, ta kiša metaka, ostavila je na mene tako snažan utisak, to je nešto što je teško opisati – ističe Kovačević.

Njegovi saborci su dali sve od sebe da ga spasu. Nosili su ga kilometrima, a evakuacija ranjenika na rukama, kaže Kovačević, jedna je od najtežih situacija za vojnika u ratu, psihofizički iscrpljujuća. Vukli su ga niz planinu u šatorskom krilu, nosili na improvizovanim nosilima. Stigli su do bolnice u Đakovici, a odatle je Kovačević prevezen u bolnicu u Prištini.

– U Prištini je bila dežurna ekipa kardiovaskularnih hirurga iz Beograda, operisao me je dr Goran Vučurović. Zatim su me prevezli u Niš, pa u Beograd, na VMA – objašnjava Kovačević koji je u borbi na Košarama ostao bez levog oka i izgubio je osećaj u levoj ruci, a s bolničkog lečenja otpušten 29. novembra 1999. godine.

Poginuli u francuskim uniformama

Vidoje Kovačević kaže da je na Košarama lično video dva poginula Crnca koji su se borili na strani OVK. „Bili su u maskirnim uniformama, na rukavima su imali francuske oznake”, svedoči Kovačević.

Dobrovoljci iz Rusije

Na srpskoj strani borili su se dobrovoljci iz inostranstva, među kojima je najviše bilo Rusa. „Sećam se Stanislava, nekadašnjeg vojnog lekara, kapetana sovjetske armije. Tokom tranzicije napustio je vojsku, ali se 1999. javio kao dobrovoljac. Poslali su ga na Košare. Hteo sam da radi u našem sanitetu, ali je on to odbio i ostao na prvoj liniji kao običan vojnik. Preživeo je rat”, kaže Dragan Živanović.

Autor: Milan Galović
Foto: M. Drecun
Izvor: www.politika.rs
_______________________________________

Imamo i na Palubi učesnika sa Košara koji su komandovali, tako da bi isti mogli iz prve ruke da dopune scenario za igrani film koji bi se zasnivao na stvarnim događajima.

Takođe i operacije Vojske Jugoslavije "Strela" ili "Udar Groma" bi mogla da posluže za jedan odličan ratni film. Ima nažalost jako puno materijala, ali kao da to nema ko da snimi. Najvažnije da se redovno emituju veliki bratovi, farme, parovi.., i sličan šund koji jedino za zadatak ima da zaglupljuje narod, a naročito neformirane ličnosti poput mladih.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 31, 2015, 04:30:56 pm
Nema šanse da se snimi takav film. Nema zainteresovanih za tu temu već 15 godina...nije po volji dragim nam saveznicima.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 31, 2015, 04:34:51 pm
Koliko je igranih filmova snimljeno o I svetskom ratu koji je poceo pre jednog veka? Nema materijala? Nije zanimljivo? Nisu dozvoljavali komunisti? Ili je samo nedostatak osecaja da tim ljudima treba posvetiti nesto tako, da treba mlade i na taj nacin edukovati o istoriji svog naroda? Mislim da je u pitanju totalna nezainteresovanost.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on March 31, 2015, 09:26:56 pm
Мало се пише и говори о самом почетку борби на Кошарама. Ево, ја ћу, мало саркастично описати укратко како је то отприлике било (пишем по сећању, без бележака и извештаја и докумената). Готово сам сигуран да се ово већини неће допасти. Овим што ћу написати никако не желим да умањим значај, храборст и жртву оних који су на Кошарама били и борили се до краја агресије 1999. године.

Да почнем са изненађењем које је са алабаским нападом доживео гранични батаљон (тачније онај део у зони карауле Кошаре). Он се ту (зони своје одговорности) "бранио" (био на положају) већ дестак дана пре напада, припремао, укопавао, запречавао али се изгледа није укопао и слабо запречио простор, као што је требао (ваљда је требао). И изненадили га. Ваљда су мислили да неће њих. Заправо цела 125. бригада се није припремила за одбрану како треба. Мало ћу карикирати, до почетка борби на Кошарама нису ни ашов у земљу заболи. Због тога је неко требао да одговара, али није. Касније су добили оредење. Ваљда то тако треба.  И када су Албанци напали гранични батаљон он се помало у нереду повукао, као што је у претходном тексту већ речено за око 500м у дубину. "Хтели" су и даље, али стигла им је помоћ.  Од све силе (7000 људи) коју је комадант 125. бигаде имао послао им је придату (придата је уствари команди 3. армије, а ова је проследила комадни ПрК, а ова команди 125. бригаде) чету војне полиције састављену од професионалних припадника војне полиције 1. армије (састављена из свих јединица ВП 1.А). Остале (батаљоне) није могао да покрене или су били далеко или нису били "расположиви". Зашто, знају они. Тек та чета од нешто мање од 100 људи одмах креће, у најкраћем року пристиже, стабилизује линију додира, делимично потиксује непријатеља, охрабрује припаднике граничног батаљона да се не повлаче и остану на положајима и заједно са њима наредна два дана држи положај. Каснији догађаји ће потврдити да је ово био кључни догађај за спречавање планираног продора албанских снага у дубину наше територије. Чета војне полиције је обавила задатак уз губитке - пар погинулих и 10- так рањених и повређених (углавном од промрзлина јер је врло хладно, пада суснежица). Тада (после скоро три дана) некако пристиже пешадијски батљон који уз непотребне губитке прузима положај,а ова чета ВП (као и гранични батаљон) се извлачи из борбе.

Међутим, "врховна команда" одлучује да душманин не сме да држи ни педаљ наше територије и наређује да се и то мало простора што албанци држе поврати. Команда ПрК у Приштини је направила чак и план. Са све шемом и послали на извршење. Добили би 10 у школи, али не и у пракси. "Обухватом с лева и с десна разбити непријатеља и избити на...". Задатак да то обаве су добили делови 72.спбр (ПТ батаљон, екививалент снага једне пешадијске чете и још неке мање јединице)  и одред ( еквивалент снага једне чете ) из 63.падбр., она несретна чета војне полиције из 1. армије (иако је претрпела озбиљне губитке нике не одбија да крене на задатак), група добровољаца и онај пешадијски батаљон који је већ у додиру. Напад се из покрета... али непријатељ није спавао и није се дао изненадити. Пружио је жилав и јак отпор. Иако су наше јединице, посебно део из 72.спбр, успели да направе одређени продор  нису имали снага да га прошире и напад је стао. Губици су били прилични, резултат - пат позиција. У овој броби је рањен пуковник (тада потпуковник) Ковачевић који то уписује у новинском тексту. Она чета војне полиције је спрам укупног броја припадника претрпела најтеже губитке (од 100 људи погинуло је укупно, у обе борбе, колико се сећам, 7, рањено 20-так, још толико повређено, два су нестала - пар година потом су нађени у шумама Кошара - бројке нису баш тачне, јер пишем по сећању).

Такво стање - "пат позиција" - је остало практично до краја уз повремене покушаје обе стране да изненаде ону другу, што никоме није успевало. Каснији догађаји су углавном верно описивани у разним књигама и публикацијама.

Да додам и ово. Када су дељена она прва одликовања за храброст и јуначка дела, као у сваком рату пала је команда налево круг. На ТВ-у смо могли видети јуначке комаданте бригада како добијају одликовања за храброст. Оне који су јуришали у оним првим борбама и заиста зауставили продор на Кошарама нико се није ни сетио. А још је командир оне чете војне полиције написао и напричао свашта о командовању и руковођењу (постоји у архиви) у тим акцијама. Тек после престанка бомбардовања део припадника те чете војне полиције је добио заслужена одликовања и похвале. Али их сви заобилазе када описују подвиге на Кошарама. А они су га стварно и направили

Све ово сам написао у спомен неправедно заборављеним погинулим и рањеним припадницима чете војне полиције 1. армије у почетним борбама на Кошарама, зхаваљујући чијој храбрости и жртви непријатељ није успео да оставри потпуно изненађење и продор.




Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 01, 2015, 08:42:27 am
Да додам и ово. Када су дељена она прва одликовања за храброст и јуначка дела, као у сваком рату пала је команда налево круг. На ТВ-у смо могли видети јуначке комаданте бригада како добијају одликовања за храброст. Оне који су јуришали у оним првим борбама и заиста зауставили продор на Кошарама нико се није ни сетио. А још је командир оне чете војне полиције написао и напричао свашта о командовању и руковођењу (постоји у архиви) у тим акцијама. Тек после престанка бомбардовања део припадника те чете војне полиције је добио заслужена одликовања и похвале. Али их сви заобилазе када описују подвиге на Кошарама. А они су га стварно и направили

Kako reče Napoleon: Generalno, vojnici dobijaju bitke...generali dobijaju zasluge za dobijene bitke.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on April 01, 2015, 04:50:41 pm
Не ради се ту само о генералима.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on April 01, 2015, 07:30:40 pm
@dzumba

Koliko ima istine da su se na albanskoj strani borili strani placenici - konkretno tu na Kosarama ?
Da li je deo tih poginulih pripadnika VP nastradao i u onoj zasetdi na BOV VP?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on April 01, 2015, 08:05:36 pm
Quote
Montažna crkva za vojsku

UTORAK, 31. MAR 2015, 14:31 -> 16:01

Montažna crkva izrađena u Nišu po porudžbini Vojske Srbije otpremljena je na Divčibare, gde će biti postavljena na mesto pogibije dvojice pripadnika Vojske 6. aprila 1999. Za crkvu vrednu 12.000 evra Eparhija valjevska, u saradnji sa Vojskom, prikupila je iz donacija 10.000 evra, a dve je donirao njen graditelj Svetislav Mančić iz Niša.

Umesto spomenika, Vojska Srbije se svojim pripadnicima stradalim na Maljenu u Nato bombardovanju odužuje crkvom. Montažna crkva od granita napravljena u Nišu posvećena je potporučnicima Siniši Radiću i Veljku Savičiću.



"Crkva će biti postavljena na planini Maljen na mestu Kraljev sto u čast dvojice pripadnika 126 brigade za vazdušno osmatranje, javljanje i navođenje, koji su izgubili život u ratu 1999. godine. Koliko znamo, to je prva crkva posvećena pripadnicima vojske i biće otvorenog tipa za građane", kaže kapetan Branko Radovanović.

Montažna crkva težine je oko sedam tona. Transportuje se cela, skida se jedino kupola i sve se ponovo montira, kaže njen tvorac, za manje sat vremena.

"Crkva je površine 20 m2, ugrađeno je tri tone čelika, 50 m2 mermera sa Tasosa. Pod je od granita i freskopisana je", kaže Svetislav Mančić, preduzeće za obradu kamena "Mančić granit".

Na ovoj mini crkvi radila su četiri radnika i freskopisac. Manje od četiri meseca. Kompletno je opremljena po pravoslavnim kanonima i praktično odmah po istovaru u njoj se mogu obavljati svi crkveni obredi.

Crkva je građena oko mesec i po dana, a oslikavana je puna dva meseca. Ovde su, kažu, zastupljeni svi pravoslavni sveci.

Ovo je treća montažna crkva koju je Mančić izradio. Prve dve naručili su žitelji sela kod Vlasotinca i Gadžinog Hana.

Izvor: rts.rs


[attachment=1]




Video prilog (http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/57/Srbija+danas/1875764/Monta%C5%BEna+crkva+za+vojsku.html)




Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on April 02, 2015, 06:46:48 pm
Врло вероватно да је било страних држављана на албанској страни. Процена је да су, на пример, руковали минобацачима.

Не, онај БоВ је старадо касније и нису га користили припадници ВП. Страдали су директно у првим пешадијским борбама. Негде смо већ обрађивали страдање тог БОВ-а.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on April 03, 2015, 03:19:35 pm
Врло вероватно да је било страних држављана на албанској страни. Процена је да су, на пример, руковали минобацачима.

Не, онај БоВ је старадо касније и нису га користили припадници ВП. Страдали су директно у првим пешадијским борбама. Негде смо већ обрађивали страдање тог БОВ-а.


Evo iz najnovije Odbrane intervju sa komandiramom karaule "Kosare", zastavnikom Dejanom Agocevicem.

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on April 04, 2015, 10:27:31 pm
Да додам и ово. Када су дељена она прва одликовања за храброст и јуначка дела, као у сваком рату пала је команда налево круг. На ТВ-у смо могли видети јуначке комаданте бригада како добијају одликовања за храброст. Оне који су јуришали у оним првим борбама и заиста зауставили продор на Кошарама нико се није ни сетио. А још је командир оне чете војне полиције написао и напричао свашта о командовању и руковођењу (постоји у архиви) у тим акцијама. Тек после престанка бомбардовања део припадника те чете војне полиције је добио заслужена одликовања и похвале. Али их сви заобилазе када описују подвиге на Кошарама. А они су га стварно и направили

Kako reče Napoleon: Generalno, vojnici dobijaju bitke...generali dobijaju zasluge za dobijene bitke.


[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on April 06, 2015, 06:57:39 am
Godišnjica pogibije: Ulici u Obrenovcu ime po majoru Tepavcu

Blic    (http://www.blic.rs/Vesti/Beograd/548400/Godisnjica-pogibije-Ulici-u-Obrenovcu-ime-po-majoru-Tepavcu)| 05. 04. 2015. - 16:25h | Foto: GO Obrenovac   |

U selu Vukićevica danas je održan pomen majoru Nebojši Tepavcu, oficiru koji je 5. aprila 1999. poginuo od dejstva protivradarske rakete NATO-a dok je izvršavao zadatak u sastavu 250. Raketne brigade PVO tadašnje Vojske Jugoslavije.

[attachment=1]

- Prošlo je punih 16 godina od tragedije koja je zadesila Srbiju, pa i našu opštinu, kao i od pogibije Nabojše Tepavca koji je dao život na bobenoj liniji u selu Vukićevica. Želim da odam počast njemu i zahvalim svim herojima, živim pripadnicima jedinice koji su danas ovde sa nama. U ovakvim trenucima, posebno je važno da se država vodi na takav način da rata više nikada ne bude, da mir zavlada u narednim decenijama i da mališani koji su danas ovde održali sjajne recitale imaju mirnu budućnost i mirno detinjstvo. Sigurno kao opština i kao građani Obrenovca nećemo zaboraviti herojsko delo jedinice i palog majora. Kao što smo obećali prošlog puta, jedna od ulica u Obrenovcu sada nosi ime po majoru Nebojši Tepavcu i to je još jedan način da sve buduće generacije nikada ne zaborave ljude koji su dali život da bismo mi danas slobodno živeli - kazao je Miroslav Čučković, predsednik opštine Obrenovac.
 
[attachment=2]

Potpukovnik Dejan Milenković iz 2. raketnog diviziona 250. raketne brigade PVO  rekao je da su ove jedinice bile na prvoj liniji odbrane zemlje.
 
- Svaki ulazak borbene posade u kabinu raketnog sistema mogao je biti i poslednji jer je neprijatelji bio daleko nadmoćniji, ali to ih nije obeshrabrilo da hrabro i časno brane svoju zamlju. Tako je na današnji dan pre 16 godina život položio i major Nebojša Tepavac. Napadnuti dva sata iza ponoći od nadmoćnijeg neprijatelja sa tri rakete jedna je direktno pogodila jedinicu i tom prilikom ranjeno je pet pripadnika, a na našu veliku žalost major Tepavac je stradao. Okupljajući se danas ovde, iskazujemo divljenje i poštovanje prema našem junaku. Vreme nije izbrisalo Nebojšin lik iz naših srca i misli. Njegovo delo neće zaboraviti ni građani Obrenovca i njihovo poštovanje prema našem junaku iskreno je i vredno svakog poštovanja - kazao je potpukovnik Milenković.
 
Silvana Hadži-Đokić, sestra majora Nebojše Tepavca zahvalila se svima koji su prisustvovali pomenu.
 
- Za našu porodicu je to velika uteha i na obećanje da se sećanje održava i mi, porodica, zahvalni smo Obrenovcu. Kada su se dogodile poplave prošle godine mi smo zaista bili potreseni i zabrinuti jer je Obrenovac naša druga kuća. Drago mi je da je Obrenovac uspeo da se obnovi i da danas nije zaboravljeno herojsko delo moga brata - kazala je Silvana Hadži-Đokić.

Članovi Atletskog kluba "Plemenito srce" danas su u čast tragično natradalom majoru Nebojši Tepavcu istrčali rutu od zgrade opštine Obrenovac do spomen obeležja u Vukićevici.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on April 06, 2015, 02:16:02 pm
Живот је јачи...

https://www.youtube.com/watch?v=1t3OHdHTZQ4


Откопаше га живог.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on April 07, 2015, 06:08:55 pm
Secanje na nastradalje pripadnike RViPVO 1999.

http://gorozup.avioni.net/vecna-slava-besmrtnim-herojima/


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Duki on April 09, 2015, 01:03:07 pm
9. aprila 1999. bio je Veliki petak i počeo je PAKAO KOŠARA

Na današnji dan, na Veliki petak, 9. aprila 1999. godine, počela je Bitka na Košarama. Zbog odnosa snaga,uslova u kojima se vodila i gubitaka – više od 60 mrtvih naših vojnika, među kojima i ruski dobrovoljac Bulah Glebovič, i preko 150 ranjenih – poznata i kao – Pakao Košara.

[attachment=1]

Bitka na Košarama se vodila od 9. aprila do 10. juna 1999.  godine između srpske vojske, onda pod nazivom Vojska Jugoslavije, sa jedne strane i trostruko nadmoćnijih snaga NATO-a, regularne Vojske Albanije i terorista OVK sa druge strane.
Kako su položaji neprijatelja bili na većoj nadmorskoj visini od položaja VJ, a sama karaula na izuzetno nepovoljnom mestu, ova lokacija je odabrana kao jedan od pravaca napada.
Cilj napada NATO je bio da se poraze jedinice VJ na pograničnom prelazu Košare i izvrši kopnena invazija na Kosovo i Metohiju.
Plan im je bio da zauzmu Đakovicu i preseku linije VJ između Đakovice i Prizrena. Njihov konačni cilj je bio da zauzmu čitavu Metohiju i nateraju VJ na otvorenu bitku, omogućivši na taj način NATO avijaciji da ih bombarduje, pošto NATO nije imao uspeha u uništavanju kopnenih jedinica VJ.
Na Veliki petak, 9. aprila 1999, u 03.00 počela je masovna artiljerijska vatra sa albanske strane u pravcu karaule Košare. Vatra je bila otvorena od strane regularne Vojske Albanije prema pograničnim položajima VJ.
Među njima su se nalazili i pripadnici francuske Legije stranaca, britanskog SAS-a, italijanski i nemački specijalisti za navođenje artiljerijske vatre. Albanci su napadali u tri pravca, prvi je bio prema vrhu Raša Košares, drugi je bio prema karauli Košare i treći prema vrhu Maje Glave.
Tokom artiljerijskog bombardovanja, otprilike 1.500 pripadnika OVK je neprimećeno prišlo granici. Tada je na prvoj liniji bilo samo manje od 200 pripadnika VJ. Krvava bitka je trajala tokom celog dana sa velikim gubicima, pogotovu sa strane napadača.

[attachment=2]

„Bile su to strašne slike, goreli su i nebo i zemlja. Čuli su se jauci ranjenih, od projektila su bila presečena i stara stabla prečnika i do jedan metar, ali linija fronta nije pomerena“ – priča potpukovnik Ljubinko Đurković.
Bitke su se nastavile cele noći sve do jutra sledećeg dana. Tada je uz pomoć artiljerije OVK zauzeo Maja Glavu i nastavio granatiranje karaule Košare, a vojnici VJ su morali da napuste karaulu popodne. Oko 19 časova pripadnici OVK su ušli u napuštenu karaulu i velike televizijske ekipe, kao američki CNN i britanski BBC, su odmah prenele tu vest.
Pripadnici VJ su se povukli prema drugoj liniji odbrane iznad karaule, jer su te pozicije bile lakše za odbranu.
Tokom sledećeg dana su stigla i pojačanja za naše vojnike u ljudstvu i u artiljerijskom oruđu. Dolazili su i očevi kao dobrovoljci da se bore pored svoje dece.
„Moj bataljon je imao nešto više od hiljadu boraca u sastavu 125 motorizovane brigade, a bili smo pojačani i jednim brojem pripadnika 63.padobranske brigade iz Niša i dobrovoljcima. Imali smo i dva odreda dobrovoljaca iz inostranstva, jedan je sačinjavalo oko 40 ruskih kozaka, a drugi dvadesetak Skandinavaca. Bili smo rešeni da svi izginemo, ali da ne dozvolimo da i na jedan pedalj srpske zemlje stane neprijateljska čizma“ – priča potpukovnik Ljubinko Đurković.

Prema njegovim rečima, borbe su bez prekida trajale sve do sklapanja Kumanovskog sporazuma, a neprijatelj ni u jednom trenutku nije uspeo da napravi proboj. Frontovska bitka na liniji od oko 15 kilometara, koju su branili Đurkovićevi vojnici, bila je toliko strašna da je svi opisuju kao „pakao Košara“.
Za dva meseca borbi neprijatelj je svakodnevno pokušao proboj, a najjači napadi, pored prvog dana, desili su se 12. aprila i 6. maja, kada je kopnenom napadu prethodilo više od 10 časova neprekidnog bombardovanja NATO avijacije.
„Imali smo informacije čak i iz komande NATO o dejstvima avijacije od naših obaveštajnih struktura, tako da smo parirali maketama simulirajući lažne položaje za koje je njima trebalo i po dva dana da bi ih razotkrili, a do tada bi dejstvovali po njima.“
Plan NATO-a, pokušaj kopnene invazije Kosova i Metohije, kao rezultat je imao potpuni neuspeh. Zvanični gubici neprijatelja, NATO, Vojske Albanije i terorista OVK, su oko 150 mrtvih, iako se smatra da ih je bilo mnogo više, više od tri stotine ranjenih i pet uništenih tenkova Vojske Albanije

izvor:niskevesti.info


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on April 13, 2015, 06:09:07 am
Ovo se ne zaboravlja, bog ako može neka im oprosti.

GRDELICA - Drugi kako hoće, Grdelica NATO bombardovanje da zaboravi ne može i neće, kaže dr Miodrag Kostić iz ovog mesta, svedok napada na civilni voz 12. aprila 1999.

Činjenice su sledeće - bio je drugi dan pravoslavnog Uskrsa, ponedeljak, kad je brzi voz broj 393 iz Niša za Vranje i Ristovac prošao kroz Grdelicu. Malo kasnije, u 11 sati i 39 minuta, jaka eksplozija zatresla je kuće, izvaljujući vrata i prozore iz ležišta. Meštani, zasuti srčom, odmah su znali - NATO je gađao mostove! Iza poslednjih kuća, gotovo se ukrštaju železnički i automobilski most preko Južne Morave, čijim bi rušenjem automobilski saobraćaj prema Makedoniji i Grčkoj bio znatno otežan, a železnički potpuno odsečen.

Usijani vagoni

- Ali niko nije mogao da zamisli da će gađati baš kad naiđe voz - pričaju i danas meštani uglas, kad se u kafani povede razgovor na tu temu.

Dr Kostić, internista, tog dana se vratio s dežurstva u leskovačkoj bolnici i po običaju se uputio u grdelički Dom zdravlja, gde mu je supruga radila kao lekar. Tad je puklo. Prva raketa pogodila je drugi od četiri vagona i lokomotivu, i prva kola gurnula napred nekih stotinak metara. Deset sekundi kasnije, drugi projektil srušio je drumski most. Treća je pala na treći vagon, a četvrta je još jednom pogodila drumski most.
- Trčali smo ka mestu odakle je kuljao dim. Vagoni su goreli na mostu, a delovi ljudskih tela razleteli su se svud naokolo, bilo ih je i na granama drveća. Ljudi su jaukali, neki su se izvlačili kroz razbijene prozore - priseća se Kostić.

Prvi su na mesto nesreće stigli zaposleni iz Doma zdravlja, policajci iz lokalne stanice, kao i neki meštani. A nakon 30 minuta kasnije pristigle su i ekipe vatrogasaca i Hitne pomoći iz Leskovca. Borba s vatrom trajala je sat vremena, ali usijanim vagonima spasioci nisu mogli da priđu još nekoliko časova posle toga.

Na spomeniku postavljenom uz železnički most danas je uklesano 14 imena, uz napomenu da neka tela nisu identifikovana. Prema svedočenju konduktera voza broj 393, u kompoziciji je bilo pedesetak osoba, među njima i deca. Branimir Stanijanović iz Aleksinca je tog 12. aprila imao šest godina. Mesecima kasnije Velika Morava izbacivala je na obalu, daleko nizvodno od mosta, ljudska tela.
Tuga... Spomenik Stanijanovićima
Tuga... Spomenik Stanijanovićima

Pobacano cveće

- Pre pet godina sa spomen-obeležja ispred automobilskog mosta u Grdelici nestale su ploče s imenima žrtava i reljef koji je prikazivao voz u plamenu, a cveće je bilo razbacano - naglašava Marko Pešić.

Stravično
STRADALA I TRUDNICA S MUŽEM

Još dok su vagoni goreli, stigao je Žarko Bjeletić, direktor leskovačke Medicinske škole. Gleda okolo: „Je l‘ moja ćerka odneta u neku bolnicu?“ Tog dana na voz je ispratio ćerku Anu i zeta Ivana Markovića. Zet mu bio iz Vladičinog Hana, tamo ga mobilisali, a ćerka je pošla s njim. Imali su po 26 godina, diplomirani hemičari, ona je bila u šestom mesecu trudnoće. Ja sam morao da mu kažem: „Nije među povređenima!“ - seća se Kostić, povuče dim cigarete, pa doda: „To se ne zaboravlja!“

Bezdušno
LAŽIRALI SNIMKE IZ AVIONA

Komandant NATO Vesli Klark izjavio je da je pilot „u poslednjem delu sekunde shvatio da na most ulazi voz i nije mogao da zaustavi raketu“. Nemački Frankfurter rundšau 2000. ustanovio je da je video-snimak koji je NATO emitovao bio ubrzan 4,7 puta kako bi lažirali brzinu voza.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on April 13, 2015, 07:43:25 pm
Мурал у Ужицу...

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: mali od palube on April 15, 2015, 10:06:38 am
Мурал у Ужицу...
na mjestu pošte koja je srušena u bombardovanju '99.
Ako se varam neka me neko od "era" ispravi.
Bio je to hirurški precizan zahvat. Raketa je pala u unutrašnje dvorište zgrade i cijela se zgrada srušila dok je na okolinim zgradama, samo par metara dalje samo staklo popucalo na prozorima.
Inače cilj je promašen jer u toj zgradi nije bilo ono što su oni htjeli pogoditi. Imali su pogrešnu "dojavu".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on April 15, 2015, 10:45:26 am
Ne varaš se, sada se na tom mestu nalazi parking na rizli.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on April 15, 2015, 09:19:48 pm
Sve zavisi šta je bio cilj. Ako je cilj bio telekomunikacioni čvorište, onda su pogodili. Istina, to je premošteno, a vojne veze nisu ni narušene, ali su civilne veze sa Crnom Gorom bile značajno poremećene.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: barbakan on April 15, 2015, 10:51:07 pm
Aleksinac 6 april 1999

https://www.youtube.com/watch?v=EyHt-jJqtY0


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: mali od palube on April 16, 2015, 06:46:48 pm
Sve zavisi šta je bio cilj. Ako je cilj bio telekomunikacioni čvorište, onda su pogodili. Istina, to je premošteno, a vojne veze nisu ni narušene, ali su civilne veze sa Crnom Gorom bile značajno poremećene.
Nisu im cilj bile civilne veze...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on April 27, 2015, 04:57:30 am
Često razmišljam o nato zločinima i danas pročitah sledeće:

Od kad je sveta, ovca ojagnji jedno ili dvoje jagnjadi, a vucica izrodi pet, sest ili vise vukova, pa i pored toga uvek je u svetu bilo neuporedivo vise ovaca od vukova. Zlo je bucno i nasilno, i zeli da ostavi utisak da ga je vise i da je jace. Bas ta bucnost, nasilnost i histericnost zla i govori o njegovoj slabosti, jer iz dubine svedoci o sopstvenoj nesigurnosti i o tome da mu je predodredjeno da jednog dane nestane, zauvek.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on April 27, 2015, 05:37:49 am
[attachment=1]
27. aprila 1999. u kući u Zmaj Jovinoj ulici smrt je našlo šestoro odraslih i troje dece,

Portparol NATO Džejmi Šej izjavio je da je ova kuća u Zmaj Jovinoj stradala jer je „jedna bomba promašila vojni cilj“! A kad je u noći između 30. i 31. maja bombardovan kompleks zgrada u kojem su bolnica, sanatorijum za tuberkulozne i starački dom, saopštio je da je „vojni cilj pogođen“!
U sanatorijumu su bile i izbeglice. Stradala je 21 osoba.
Da li je ikada u Surdulici postojao vojni cilj?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on November 20, 2015, 07:33:39 pm
Хтедох да разбијем монитор кад прочитах ово...

БЕЗ СРАМА: НАТО није гађао српски народ већ Милошевићеву политику?!


Главна вест, коју је у Београд донео генерални секретар НАТО Јенс Столтенберг, је да од данас Кфор у потпуности релаксира зону безбедности и тиме укида ограничења која су била уведена 1999.године. Успут је причао о не тако давном бомбардовању Србије баш од стране НАТО-а.

– Наша интервенција 1999. није била против спрског народа, већ се радило о заустављању неприхватљивих радњи Милошевићевог режима. Интервенција НАТО окончала је више године ратова на Балкану. Током интервенције смо предузели све да спречимо губитак невиних живота, и сваки изгубљени живот цивила био је трагедија за чим дубоко жалимо. Саучешће породицама на обе стране сукоба и свима који су изгубили вољене – подвукао је Столтенберг.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on November 20, 2015, 07:35:20 pm
Čitam i čudom se čudim.

Bolje da ćutim.

Sad mi je jasno zašto mi je toliko loše, ni kafa mi nije prijala.

A neprijatelj da mi bude prijatelj  :jok


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on November 20, 2015, 08:30:30 pm
A ovo je najveći biser: "Интервенција НАТО окончала је више године ратова на Балкану."

Znači, kad mi se nešto zapali u dvorištu, da dobro natopim sve okolo benzinom?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on November 20, 2015, 08:42:51 pm
Oca, mater i sve po spisku im licemernu!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on November 20, 2015, 08:46:14 pm
Oca, mater i sve po spisku im licemernu!

И уназад до петог колена! :-X :rtfm


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on November 20, 2015, 10:45:54 pm
Највећи пропагатор против НАТО у Србији је управо сам НАТО. Ова изјава је доказ.

Нисам сигуран да он уопште схвата шта је рекао и каква ће бити реакција. У речнику НАТО не постоји реч извињење. О части морали да на говоримо. Не говорим ја о нападима на војне циљеве. Војска напада војску. Ја говорим о "јуначким" подвизима намерног гађања цивилних циљева, са очитом намером да се нанесу жртве и изазову патње.

Кад то учине српски официри они иду у међународни суд. Кад то учини НАТО официр, на подстрек тадашњег генералног секретара и војног командант НАТО, тада ником ништа.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on November 20, 2015, 11:10:18 pm
Највећи пропагатор против НАТО у Србији је управо сам НАТО. Ова изјава је доказ.

Нисам сигуран да он уопште схвата шта је рекао и каква ће бити реакција.

Стара окоштала матрица и мантра коју понављају у свакој прилици. Тамо изгледа нема крштеног аналитичара и савјетника који би му рекао шта да каже. Просипају нам причу коју сервирају Арапима и којекаквим племенима и банана-републикама сваки пут када их "ослобађају" за њихов рачун. То можда у њиховим случајевима и има смисла, јер почесто те државе и режими немају превише везе са народом на тим територијама, а ти народи тешко да су "народи",а камоли "нације". А и сами ти режими у тим "државама" су углавном инсталирани од оних који их касније руше у име "слободе".

У случају Србије, народ, држава и Војска су једно и због тога себи забију аутогол сваки пут кад извале овакву глупост.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on November 21, 2015, 09:30:37 am
Просипају нам причу коју сервирају Арапима и којекаквим племенима и банана-републикама сваки пут када их "ослобађају" за њихов рачун. То можда у њиховим случајевима и има смисла, јер почесто те државе и режими немају превише везе са народом на тим територијама, а ти народи тешко да су "народи",а камоли "нације".

Prema nama su provodili istu politiku, propagandu i "vojnu kampanji" kao i prema tim plemenima, jer nas tako i doživljavaju. Tako da ja uopšte ne vidim razliku između nas i neke banana države.... kako tada ,tako i sada.....
Nije on glup da ne zna šta priča i zašto. Pored toliko psihologa i savetnika oko njega. Bitno je ko će tu izjavu prihvatiti kod nas u daljoj kampanji prikazivanja nato alijanse kao našeg prijatelja i kako će vlast na to reagovati. Da treba da smo zahvalni što su nas bombardovanjem prizvali pameti , oslobodili od diktatora i spustili sa nebesa u realnost  On nas proverava  da li smo sada pametniji nego tada i primamo li ih k srcu dobronamerno i prijateljski . Ako  ne prihvatamo, znači da još uvek nismo spremni za viši nivo "u ovoj igrici".Kada se budemo toliko opametili da sebi kažemo, pa da nam je bila ova pamet mi bismo bombardovali sami sebe. E to je već druga priča i mi smo spremni za sledeći nivo saradnje.Oni nas neće zvati u nato , već ćemo mi to tražiti kao i crna Gora ako hoćemo u ujedinjenu Evropu. Smeju nam se u lice i kažu, molićete vi nas kao i "zvanična Crna Gora" ...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on November 21, 2015, 09:42:01 am
Smeju nam se u lice i kažu, molićete vi nas kao i "zvanična Crna Gora" ...

https://www.youtube.com/watch?v=lxIlqqDWUF8


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on December 27, 2015, 08:27:39 pm
Zamolio bih da prokomentarišete ovu izjavu , šta drugo da kažem

https://www.youtube.com/watch?v=AAT2i0JsDcI


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: švercer011 on December 27, 2015, 08:34:07 pm
Znam za takav slican izvestaj jos od 99-e bilo u nekim dnevnim novinama,to je bilo dizanje morala i nista vise,jer da smo im oborili toliko aviona Beograd bi bio ravan ko tepsija!!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on December 27, 2015, 08:59:15 pm
то је био списак свих предмета палих у току рата. био је избачен на вениковом сајту са циљем да се ажурира, и имам га одштампаног кући у ниш у стању какав је био пре скидања са странице. авиона је пало много више од 2, неколико у бугарској (потврдили ми бугарски бајкери), најмање три на романији (видео фотографије пар месеци после рата), а било је и падања у јадран, скадарско језеро, а прилично поуздани извори кажи да је један пао и у панчевачки рит. ипак, далеко од тога да их је пало оволико, јер да јесте морало би да се негде види. углавном, ово је све причам ти причу док не видимо истину за неких 50так година.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on December 27, 2015, 09:55:06 pm

Српска радио "Милева" је увек била поуздано средство информација. да је заиста оборено на територији Србије више од два авиона, то би се свакако знало. Никакав авион није пао у панчевачки рит. Да је неки авион пао у Републици Српској, то би се такође знало - ако се не зна, значи да ниједан није пао. Могуће је падање у Јадран, или у Бугарској. Такође је могуће да је известан број летелица које су оштећене касније расходован због оштећења, па се посредно може сматрати ратним губитком. То је моје мишљење.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on December 27, 2015, 10:04:44 pm
Da ne duzimo sa tom pricom koja je ko zna koliko puta prezvakana.
Zvanicni podaci kazu da je oboren 1 f-16 i 1 F-117 i to je ono za sta postoje materijalni dokazi. Nato priznaje da je izgubio 1 E-6/A koji je pao u Jadran pre sletanja na nosac, priznaje gubitak dva Apaca u Albaniji kao posledica sudara. Priznaje i neka ostecenja - A-10 koji je sleteo na Petrovac, F-15 sleteo na sarajevski Butmir kao i F-177 koji je koliko se secam sleteo u Spandalem.

Kao sto je poznato u ratu istina prva strada. Neko uvelicava te podatke, neko umanjuje. Mi nemamo materijalne dokaze za vise od 2 aviona. Sve ostalo je nagadjanje.

A taj spisak je tek veoma neozbiljan i evo par primera da to ilustruju, brojevi su pozicije na spisku:
251. B-52 pao kod Dobanopvaca, poginulo 17 (bombarder ili autobus?)
253. u Rakovici zarobljen spasilacki helikopter, 17 ubijeno 3 zarobljeno
229-233. za manje od sa vremene 5 aviona oboreno na podrucju Nisa
1. obaranje Ilje Arizanova je navedeno kao obaranje NATO aviona na Cicavici
70. vazdusna borba Mig-21 i F-15 u kome naravno Mig odnosi pobedu itd.


Poseban prica su redni brojevi(npr. 243-245, 272,310, 314) na kojim samo pise datum, vreme i mesto ali nema ni jedno jedino slovo sta je to pogodjeno dok na nekim drugim brojevima ima i previse detalja.  

Uostalom evo tog spiska pa sami vidite http://www.encyclopediasupreme.org/Natodown.html
Ovo je nesto veci spisak a postoji i duplo kraci. Valjda je ovo dopunjeno izdanje.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on December 28, 2015, 08:57:05 am
Da dodam i svoje laičko mišljenje.Složio bih se sa svima od @švercera pa evo do @KUZME.
 Dodao bih da autor(vidi se na videu),vjerojatno ima neke njemu znane razloge(možda lična popularnost,prodaja knjige ili propaganda zbig meni nepoznatih razloga),se koristi neistinama.
Sam navodi,da je bio u službi bezbjednosti a ne objavljuje niti jednu fotku od tih silnih oborenih aviona.Izbjegava da navede na koji je način oboren avion i čak "zamućuje"stvar nekakvim "presretnutim razgovorima" itd ,i kod onih avona koji su otišli van teritorije SRJ,jer mi to nemožemo provjeriti. ne razlikuje oštećeni od oborenog aviona,jer je to bitno i zato što se može "nakalemiti" na svaki avion da je "oštećen" ako nije pao kod nas.
Mislim da je bitno navesti i da mu je "izjava" da je Slobi bilo naređeno da se ne objavljuju podaci o oborenim avionima,u informisanja,neistina. Bio sam u to vrijeme i pratio događaje i koliko se ja sjećam išlo je mnogo toga(u šta nisam vjerovao jer nije bila niti jedna fotka na "licino" mjesto sa ostacima-osim nevidljivog i možda još jednog),što je svatko mogao zaklučiti da se radi o lažnoj propagandi.
Dakle,počinje od osnova sa neistinom,da se nije smjelo objavljivati i da je na to vlast pristala,da bi na tome gradio temu,jer eto sad on iz "bezjednosti" to objavljuje.
Moje mišljenje je,da je tada možda oboreno-oštećeno  nekoliko aviona za koje su objavljni i dokazi i to Boga mi "preobilno".Možda je oboren i veći broj bespilotnih letjelica(tomahavk),jer za to ima osnova,zbog male brzine kretanja i visine,te pošto one vjerovatno i eksplodiraju pri tom.
Što se tiče RS(BiH) mislim da je tu bilo dokaza,preko onih zarobljenih pilota-razmjena,ali u svakom slučaju mali broj.
Da dodam da zbog moguće greške pri zaključivanju na osnovu ovog članka,VOJSKA SRJ je se ODLIČNO pokazala s obzirom šta je imala protiv sebe i što je imala od opreme.Bezbjednosne službe i politika ne bih rekao da su bile dorasle zadatku jer je nemoguće da su ovi napolju znali za toliki broj objekata da su te službe radile svoj posao, međutim,za vrijeme samog rata,mislim da su i one obavljle svoju fonkciju kako treba,možda ne što se tiče propagande.

Nešto mi ne ide sa koncentracijom pa završavam.

Poz.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on December 28, 2015, 10:44:40 am
Негде око Ђурђева дана (дан четрдесет и пети) лично сам видео летелицу, која је долазећи из правца Ниша испуштала звук налик трокирању. Остављала је спирални траг дима и срушила се на планини Радан. Неки су наводно видели и пилота који се катапултирао, па се из оближњих села дигла кука и мотика да га 'спаси'. Хајка је трајала неколико дана, међутим, ко зна шта је густа столетна шума, куд не гази људска нога, разумеће зашто пилот или остаци летелице никада нису пронађени. Штампа о томе није писала, а колико је мени познато, не постоје ни званични подаци о том догађају.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on December 28, 2015, 10:59:16 am
Ajde da kazemo da je taj slucaj jedan ali nije Srbija Amazonija pa da je 300 aviona oboreno i svi pali na takva mesta gde ih je nemoguce naci tj, gde ljudska noga ne zalazi.

Ja sam celo bombardovanje svaku noc proveo pod vedrim nebom sa svojom jedinicom i smo se kroz maglu secam kao mogucnost da sam u daljini video trenutak pogadjanja F-117. Tacnije bljesak prilikom eksplozije rakete. Video sam trenutak kada je ispaljena raketa na zeleznicki most kod Ostruznice, gledao sam bombardovanje moje kasarne u Obrenovcu, bacanje grafitnih bombi ali ne videh ni jedno obaranje rakete, bespilotne letelice a o avionima da ne pricamo. A sa mesta gde mi je jedinica bila locirana neko bi od nas video najmanje nekoliko obaranja pomeutih u spisku.
I imao sam priliku da budem u istoj kasarni sa raketnim divizionom 250.rbr i da od tih ljudi cujem da su imali par zahvata ali da se ni jedan nije zavrsio lansiranjem i pogadjanjem. U najmanje jednom slucaju zahvat je bio Strelom-2 medjutim ista je zakazala u trenutku pokusaja opaljenja. Za nov pokusaj nije bilo vremena.

E sad, svako od nas ima pravo da veruje u sta zeli pa je tako i sa ovim podacima.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on December 28, 2015, 11:18:13 am
E sad, svako od nas ima pravo da veruje u sta zeli pa je tako i sa ovim podacima.
Вест о обореним авионима распаљивала је машту и приповедање, и надахњивала свакога од нас. Због тога смо се радовали, веровали, па макар све и не било тачно.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on December 28, 2015, 11:26:43 am
Naravno da su u tom trenutku takve vesti pozitivno delovale na pripadnike VJ i narod u celini. Tome je na ruku isla i cinjenica da je vec treceg dana stvarno oboren F117. Kasnije su se mogle u cilju podizanja morala prodati svakave price. To je prakticno u kasnije jednom intervjuu izjavio i tadasnji komandant RV i PVO general Smiljanic.

I da se razumemo. I ja licno verujem da je broj oborenih ili zbog velikih i ostecenja otpisanih aviona veci od ona 2 ciju se delovi nalaze u Muzeju JRV.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on December 28, 2015, 06:55:49 pm
Мораћу да натерам колегу који ради са мном да напише, па да овде објавим, како су код Урошевца "јурили пилота беспилотне летелице". Уме он то да исприча трагикомично.

Погодили су беспилотну летелицу. Након оштећења она је програмирана да се спусти падобраном (дуплим) што се посматрачима са земље учинило да су пилоти (и то два, јер откуд две куполе, једино нико није наводио да су спојене, дупле). Тада ступ на сцену машта посматрача. Од тврдње да је у питању "Торнадо" па до тога да су појединци (и то све Срби, чак и неки припадници ВЈ, дакле не Албанци) говорили како су им пилоти за длаку умакли, да су говорили немачки, да су молили да их сакрију и тд. и сл.. Надала се таква "фрка" да генерала Павковића нико није могао да убеди да нема обореног авиона а камоли пилота. На крају је ваздухопловни официр за везу у бригади тачно идентификовао оборену летелицу (немачка БПЛ, налази се у Музеју ваздухопловства) па је "фрка" заустављена.

Тако је то било и са мање више , свим "обарањима" из оног видеа.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on December 28, 2015, 09:31:05 pm
Негде око Ђурђева дана (дан четрдесет и пети) лично сам видео летелицу, која је долазећи из правца Ниша испуштала звук налик трокирању. Остављала је спирални траг дима и срушила се на планини Радан. Неки су наводно видели и пилота који се катапултирао, па се из оближњих села дигла кука и мотика да га 'спаси'. Хајка је трајала неколико дана, међутим, ко зна шта је густа столетна шума, куд не гази људска нога, разумеће зашто пилот или остаци летелице никада нису пронађени. Штампа о томе није писала, а колико је мени познато, не постоје ни званични подаци о том догађају.

сад ме подсети, овај звук је моја баба буда дефинисала као " авион прпори". иначе, чуо сам тај погодак али га нисам видо, експлозија не превише јака (вероватно бофорс), звук сличан зујању кад се укључује турбина и онда тај звук "прпорења". нисам видо шта је то било па не могу да тврдим, али имало је млазни мотор који је променио звук на описани начин.

међутим, било је погодака које сам лично гледао и то ме нико не може убедити да није тако. ф16 погођен бофорсом изнад источног краја ниша, запалио се и пао далеко иза суве планине. пола неба је обасјао кад је пољубио патос. пилот се катапултирао, јасно се видло кад је са те горуће скаламерије севнуло нешто црвено увис. бугари су потврдили да је авион пао на територији бугарске у висини власинског језера, и још један испред софије кад је покушао да слети. тај је вероватно био ф18 погођен изнад нишког аеродрома топовима, у сред бела дана, било 15:05 кад је почео напад до 15:20, сећам се ко јуче да је било. прелетео је северно од ниша вукући црни дим уз јако тежак рад мотора. изнад њега био је пар који је такође био погођен и вукао слаб бели дим, али ништа страшно по мом суду. на ђурђевдан је са грамаде гађано са два куба у правцу југозапада, први се самоликвидирао али је други погодио "нешто" врло високо. то "нешто" се запалило и почело да пада. шта је било нисам мого да видим тачно и поред 20х50 дурбина, само ватру и како пада. такође је током те ноћи погођена летелица која се јасно видела како гори и пада у правцу сврљига, а кад је љоснула од патос од ње се нешто активирало, полетело увис и експлодирало на релативно малој висини. ово смо гледали стрина и ја са другог спрата. другог дана рата у 20:08 куб из правца алексинца буквално је пресекао на пола "нешто велико". чуо се удар ко кад ударите о лим, ракета је наставила пут увис а две запаљене половине су пале тачно западно од ниша, мени из дурлана изгледало је као да су негде око мораве. било је још пар погодака који су сигурно изазвали оштећења, видло се то по понашању авиона, али не верујем да су ти авиони пали. бпл и две кр не рачунам, иако сам видо поготке.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on December 28, 2015, 09:39:52 pm
Мање више све то што си описао су или БПЛ или крстареће ракете. Да је у Бугарској неки авио пао, посебно у близини Власинског језера би се већ до сада дознало. Али није...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on December 28, 2015, 10:13:35 pm
знам да разликујем авионе ф16 и ф18 од крстареће ракете или бпл. разликују се по свему, почев од изгледа, брзине, маневровања, звука мотора... за ф16 сам био на пар десетина метара од топа кад је погођен, дакле знам тачно одакле је гађано, ко је био на топу и сл, гледао га како пада заједно са њима... а пар ф18  како улећу у ватру топова и после чуре ко поцепана фуруна сам гледао испред куће (дурлан код школе чегар). сред дана, лепо време, они јако ниско, све се видло на изволте. тај који је вукао црни дим је и деловао као да неће далеко, ето, довукао се до софије изгледа и ту завршио. овај други је свакако преживео. а нешто не верујем да су наши тек тако пуцали кубовима на томахавке и беспомоћне летелице, нарочито не у каснијој фази.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on December 28, 2015, 10:27:44 pm
А шта ради Ф-16 или Ф-18 "јако ниско" да га потрефи ПА топ (вероватно "Бофи")?

Немам намеру да те рузверавам, али слушао сам "пренос" извештаја где један (лично га познајем) уверљиво прича преко радио уређаја да је изнад њега "Апач". Човек панично говори: "Апач је изнад мене, Апач... (чак се и чује бријање налик рада мотора)". На одговор да је то немогуће да погледа мало боље, стиже одговор: "извињавам се то је био агрегат". Не мислим да си ти нешто умислио већ врло је дискутабилно зашто би летели тако ниско. Такође, није спорно да је било погођених (тај са димом из репа у рејону Ниша ми пролази кроз главу из неког извештаја), али нису пали ни код нас ни код суседа. Врло је вероватно да су се довукли до неког аеродрома. Неки су касније и раходовани. Ипак, нису пали и не треба то тако приказивати. Били су погођени. Ти описујеш да се авион распао на двоје. Тешко да ће се авион типа Ф-16 или Ф-18 распасти од погодака ПА топова.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on December 28, 2015, 10:37:39 pm
шта ради? напада град. ф16 није био ниско, али два ф18 јесу. јааако ниско, можда 4-500м изнад виника. ф16 је погодио бофорс и он се запалио, није се распао. гледали смо га како пада и славили. ф18 су нападали аеродром и улетели у ниску ватру, није био бофорс сигурно већ највероватније прага. они су одлетели, а ја само повезујем са причом бугарских бајкера о паду оштећеног нато авиона испред софије да је то био тај авион.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: trpe grozni on December 28, 2015, 10:42:49 pm
@Ssekir75
Jel ti mozda palo na pamet (kao opcija) da je stvarno pogodjen F-16/18 ali u dodatni rezervoar koji je goreo dok je bio na avionu (jer je u njega ugradjena ona metalna pena pa ne eksplodira), a kad je ispusten i kad je udario u zemlju, gorivo se rasprsilo i buknulo, pa je izgledalo kao eksplozija aviona ??

Inace na nasim terenima nema "stoljetnih nepreglednih suma" gde covecja noga nije stupila. Govorim ovo kao planinar i covek koji voli da seta prirodom i planinama. Jednostavno sume kod nas nisu toliko nepregledne, niti su planine prazne, jos uvek ima ovcara i planinara koji prate sta se desava na nasim planinama.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on December 28, 2015, 10:44:32 pm
Koliko se secam bio je neki TV izvestaj da je navodno neka nato raketa pala u predgradje Sofije. Mozda to ima veze sa ovim sto ssekir navodi.
Identicna situacija je bila u selu Zvecka kod Obrenovca onog dana kada je pogodjen onaj dokumentovani F-16. Raketa je pogodila jednu kucu odnosno prednju terasu. Mislim da je to posledica odbacivanja tereta u pokusaju da sto dalje odleti.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: trpe grozni on December 28, 2015, 10:47:11 pm
Kolko se secam, radilo se o raketi HARM koja je izgubila radarski snop koji je "zajahala".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on December 28, 2015, 10:50:58 pm
Nekako mi mnogo da jedna raketa toliko daleko odleti. Pa nije Sofija par kilometra od granice. Cenim da ima bar 80-ak.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: trpe grozni on December 28, 2015, 10:54:17 pm
Sa obzorom da HARM ima domet od oko 150 kilometara, nije tolko cudno, a i okolina Sofije je poprilicno sirok i nedefiniran poim. ;)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on December 28, 2015, 11:01:29 pm
Da ne duzimo dalje oko toga. Mislim da ipak postoji neka mogucnost da je neki avion pogodjen, nekako se docepao nekog vojnog aerodroma kod Sofije npr. ali prethodno slucajno ili namerno otkacio raketu koja je eto pala u predgradje (mozda to nije zapadno predgradje koje je nama blize, mozda je pala na drugi kraj). A mozda je i ova Trepetova varijanta mada ja u nju nisam ubedjen. Ne poznajem konstrukciju tih raketa ali verujem da i one imaju neki smaolikvidator u slucaju promasaja odnosno gubljenja zahvata. PA obicna Zolja ili granata za ABG imaju tako nesto.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on December 28, 2015, 11:06:41 pm
Ма да је било погодака у авионе то је несумњиво. Ипак не треба претеривати и тврдити како су сви они оборени.  Овако, разним преувеличаним причама и доказима скупљеним преко "Радио Милеве" само себи правимо штету. Не ваља лагати, а посебно ако сами себе лажемо, макар и из најбоље намере.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vodnik policije on December 28, 2015, 11:17:13 pm
Zna li se koliko smo svojih aviona oborili?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vathra on December 28, 2015, 11:45:49 pm
Ja sam za par nedelja na KiM video F-16 u jako niskom letu, kod Gnjilana. Bio je toliko nisko da mislim da bih video pilota, da je ostao u vidokrugu duže od par sekundi.
Drugi avion koji sam video nisko je bio F15 koji je pravio krug iznas Prištine. Gledao sam izdaleka,sa brda, i avion je praktično bio na našoj visini. Kako je bio daleko, možda je bio i neki drugi dvorepi.
U oba slučaja mislim da su pokušavali da otkriju vatrene položaje. Pri onakvom kratkom,naletu je bilo nemoguće da se dejstvuje.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Zaslon on December 29, 2015, 12:14:08 am
Samo da dodam da se i ja sećam novinskog teksta o Harmu u predgrađu Sofije, bila i neka slika kuće ili čega već gde je pala. Ali to je samo novinski članak, ko znašta je tu istina.

Još da kažem da se slažem sa @džumbom u svemu, da je bilo više od "zvanično dva" gubitaka među NATO avionima - sigurno jeste! Među njima sigurno ima onih čija opravka nije bila rentabilna pa su otpisani i oni se sigurno, bar za nas računaju kao uspeh-obaranje, za njih šta znam kako računaju. Pa eto 2. maja kad je zvanično oboren F-16, istog dana NATO je opet zvanično, priznao sletanje oštećenog A-10 na Petrovac i pad AV-8B u Jadran. Naravno ovaj u Jadranu vid'o rata nije, gde bi on ... eto tako pao, sam od sebe, usled "tehničkih razloga".

Poenta - oni nikada (ili će možda nekad) neće reći istinu a mi će uvek da tvrdimo štošta. KAo prilog, evo jedne tabele iz Aeromagazina koja ilustruje ovo što pričamo, odnosi se na Zalivski rat 1991. (kad je naravno vatra "Boforsa" žnjela "Tornade" iznad iračkih aerodorma, posebno italijanske, mislim da su ih izgubili 6 komada ali je tada i spuštanje ispod 3000m bila redovna praksa ). Tu se vidi taj odnos "oborenih" i "oštećenih".    


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on December 29, 2015, 07:53:33 am
Zna li se koliko smo svojih aviona oborili?

Oko 94 komada.  :krsta


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: jeremijaljesina on December 29, 2015, 09:17:05 am
Tek iz ovoga link http://gorozup.avioni.net/vecna-slava-besmrtnim-herojima/ sam mogao razabrati kolike je gubitke imala RVPVO, uzas  :'(


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on December 29, 2015, 09:27:32 am
Tu nisu uracunati piloti Zoran Radosavljevic, Zivota Djuric i Milenko Pavlovic.
U tekstu je to i pomenuto.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on December 29, 2015, 09:34:11 am
Neznam da li je oboreno naših aviona toliki broj,jer nemam uvid u stvarnu dokumentaciju.Osobno mislim,da je bilo obaranja  i naših aviona,jer pretpostavljam  da je tad bilo manjkavosti u sistemu komandovanja(nedovoljna koordinacija između jedinica i svojih drugih dijelova u sistemu).

Pošto sam pratio i radio amaterske komunikacije koje su trebale da zamjene velike osmatračke sisteme a ne bih rekao da su bile izuzetno efikasne(ne vjerujem da su to ovi iz vojske uzimali za ozbiljno).Također,već sam naveo da i bezbjednosne službe nisu radile svoj posao kako je trebalo,jer i ako se znalo što će oni gađati, a to su radili po nekoliko puta,nevjerovatno mi je da tu nisu postavljeni PA raketni sistemi i gađali ih,jert su ih tu mogli očekivati.
Što se tiče PA artiljerije,mislim da su oni bili nemoćn,jer su NATO izvukli zaključke iz RS, pa nisu letjeli nisko,barem kasnije.Drugo,koliko sam lično vidio, letjeli su iz različitih pravaca i sa zapada i istoka i dr. pa se nemože reći,niti da su ovi iz NATO bili "mutavi",niti da je bilo lako odrediti smjer odakle ih očekivati i sa PA raketnim sistemima (treba vrijeme za pripremu i u vezi dometa,itd.).
.
Da ne dužim dalje,mislim da je kod nas ipak manje bilo prilagodljivosti datoj situaciji,nego što se priznaje.Trebalo bi navesti više razloga ali mislim da je glavna činjenica što se pristalo na pregovore,jer se vidjelo da smo mi nemoćni.Ovdje treba razlikovati da je taj kopneni dio vojske zaista uspio da sačuva i tehniku i ljudstvo za eventualni kopneni otpor a vjerovatno su se i dokazali u borbi na Albanskoj granici.
Dakle,da smo mi njima toliko uništavali vazduhoplovstvo itd. ne bi se išlo na dogovaranje,jer bi oni odustali od daljih napada,koji su baš intenzivirani pri kraju rata.

Da se vratim na ovaj video oko koga je i počela diskusija(što se "izgubilo" iz vida),@dzumba je u pravu,jer ne vjerujem da je oboreno(oštećeno) baš tako veliki broj vazduhoplova,niti da se to ozbiljno razmatra,a bilo bi izuzetno potrebno, nego se nasjeda stavu da smo mi bili izuzetno "uspješni",što je laž.

Da se vratim na sistem osmatranja preko radioamaterskih veza.Radilo se u mrežnom sistemu(svi se javljaju određenom centu,ljudi se nalaze  na zgradama i ili višim kotama).Ovo je "partizanski" sistem u sistemu veza,jer se očekivalo da će "pravi"radari za osmatranje biti uništeni.Međutim, svaki sistem ima svoje prednosti mane.Tako i ovaj,jer pored gužve velikog broja koji osmatraju,trebalo je imati i "brzu" i stručnu vezu da iz tog mnoštva podataka izdvoji bitne,i na vreme to stigne do PA raketnih jedinica na terenu.Mislim da to nije uzimano za ozbiljno i zbog "neznanja" ljudi u sistemu vojske a pogotovu radio amatera jer oni nisu za to ni školovani.
Da navedem primjer  kad sam pratio RA komunikacije.Javljalo se sa cijele teritorije i o avonima i BPL i raketama koje su uočene,iz kog pravca dolaze itd.Da napomenem još jednom,"pravi" sitem (radarski)ili ne smije biti stalno uključen ili je uništen.
Dakle,javljaju razni RA X besdpilotnih jetjelica iz pravca Y.Tako da je to ispalo poveći broj i jedan RA nemogavši izdražati,sa mađarskim naglaskom, spontano upada u sistem i kaže:" pa ljudi znali ovdje neko da li cijeli NATO i SAD imaju ovoliki broj letjelica",očito ne vjerujući svojim ušima.Normalno da je ovo izazvalo smijeh i kod mene a vjerujem i kod drugih RA,što zbog naglaska što zbog nerazumjevanja.Ovaj iz centra je to nešta kasnije objasnio,niz RA vidi iste letilice i javlja svatko ono što vidi.  :D
Da završim,jer zaista pretjerujem dužinom,pored toga da je trebalo biti stručnjak u RA centru,ne vjerujem da je postojala brza veza između njih i vojske,također u samoj vojsci je trebala biti brza veza prema odgovarajućoj jedinici,jer dok oni dobiju valjane podatke,avion je mogao uraditi što je trebalo i možda se i vratio u bazu.
Ovo sam naveo zbog razumjevanja stanja u vojsci u sistemu veza,koje je u suvremenom ratovanju bitno.Može se ovo uzeti i za oborene naše avione i uopšte mogućnosti njihovog letenja,jer sistem mora biti siguran i brz.Inače naši avioni moraju bit prizemljeni a neprijateljskim će te malo moći naškoditi ako navedeni sistem ne radi kako treba.

Poz.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on December 29, 2015, 10:12:47 am
Zna li se koliko smo svojih aviona oborili?

Oko 94 komada.  :krsta

Ne mogu da verujem da je neko poverovao da sam ozbiljno mislio 94 aviona. Time sam želeo da ukažem na našu sklonost da se sa jedne strane hvalimo, a sa druge da kudimo sami sebe.

Drugo, početkom NATO agresije imali smo daleko manji broj operativno sposobnih aviona od 94.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: jeremijaljesina on December 29, 2015, 10:29:56 am
Tu nisu uracunati piloti Zoran Radosavljevic, Zivota Djuric i Milenko Pavlovic.
U tekstu je to i pomenuto.

Mislio sam ovdje na gubitke u raketnim jedinicama, vezi i artiljeriji.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on December 29, 2015, 10:38:13 am
Tu su i 2 inzinjerca iz inzinjerijske jedinice u sastavu RV i PVO - porucnik Milan Mijatovic i ugovorac Malisa Milovanovic. Mijatovica sam poznavao jos dok je bio na VA. Svedoci kazu da je od masine u kojoj je bio prilikom pogotka vrlo malo ostalo.

Major Nebojsa Tepavac je radio u raketnom diizionu u Obrenovcu, Bili smo u istoj kasarni i znao sam ga iz vidjenja.
U jednom trenutku je seo za komandni pult ili kao se to vec zove u narednom je pala raketa i njega je pogodio jedna geler u glavu. Tom prilikom je ranjeno jos 3 ili 4 podoficira i oficira koji su se nalazili u kabini.  Naravno i ovo je ono sto sam cuo od njegovih kolega iz diviziona po povratku u kasarnu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on December 29, 2015, 11:06:51 pm
@Ssekir75
Jel ti mozda palo na pamet (kao opcija) da je stvarno pogodjen F-16/18 ali u dodatni rezervoar koji je goreo dok je bio na avionu (jer je u njega ugradjena ona metalna pena pa ne eksplodira), a kad je ispusten i kad je udario u zemlju, gorivo se rasprsilo i buknulo, pa je izgledalo kao eksplozija aviona ??

Inace na nasim terenima nema "stoljetnih nepreglednih suma" gde covecja noga nije stupila. Govorim ovo kao planinar i covek koji voli da seta prirodom i planinama. Jednostavno sume kod nas nisu toliko nepregledne, niti su planine prazne, jos uvek ima ovcara i planinara koji prate sta se desava na nasim planinama.

трпе, није ми пало напамет да је ф16 погођен у резервоар јер сам видео запаљени АВИОН. горео је задњи део авиона, и АВИОН је падао а не резервоар. покушао је да се угаси маневрисањем, заношењем лево-десно, па кад није успео видло се катапултирање и авион је наставио да пада и на крају пао и екплодирао далеко иза суве планине. дакле одговара томе да је пао у бугарској у висини власине. пошто знаш ниш и околину, положај се налазио између чегра и дурлана у једном воћњаку, а авион се јасно видео.

ф18 су дошли јако ниско преко дурлана (ту ми је кућа), напали на аеродром са севера, видла се паљба топова (беле експлозије ако то неком значи да установи који су топови били) а мало затим су се видли северно од ниша како опет одлазе на исток. онај нижи био је баш ниско, вукао је густ црни дим и видло се да јако тешко лети, други је био нешто више од њега и димио је мало белог дима. за тај други уопште не смуњам да се извуко, али за овај први претпостављам да је то тај за који су бугарски бајкери говирили да је пао испред софије приликом покушаја слетања.

то што је пало према сврљигу не знам шта је,а ли нисам ни рекао да је авион него летелица. која год била, пала је, од ње је нешто полетело увис и експлодирало.

што се тиче обарања и уопште погађања наших авиона, најмање три и то све 29ке: гроф, лоше слетање (тешановић) и још један који је тешко оштећен паљбом пво приликом слетања на ниш из правца запада, касније уништен у бомбардовању (мислим да беше 103 али се не сећам ко је летео тад).

боро, де ти оно о дејству пво морнарице, ако ти није тешко...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: jeremijaljesina on December 30, 2015, 07:41:06 am
Koliko ih je oboreno stvarno mislim a nije relevantno, osim ako se radi o ogromnim gubicima (recimo 20-25% ili vise) sto ovdje nikako nije slucaj.  Vojni cilj je postignut.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on December 30, 2015, 07:59:15 am
Čiji vojni cilj je postignut? Ako misliš na NATO vojne ciljeve, pogledaj dokumenta iz Rambujea pa ćeš videti da nije.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: jeremijaljesina on December 30, 2015, 08:04:25 am
Mislio sam na odcjepljenje Kosova.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on December 30, 2015, 08:05:45 am
Mislio sam na odcjepljenje Kosova.

A i o tome bi se moglo pričati. I Nemačka je bila podeljena, pa više nije. Konkretno, ni Kosovo nije uvek bilo u sastavu srpske države, otimano je pa vraćano...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on December 30, 2015, 08:27:37 am
Mislio sam na odcjepljenje Kosova.

A i o tome bi se moglo pričati. I Nemačka je bila podeljena, pa više nije. Konkretno, ni Kosovo nije uvek bilo u sastavu srpske države, otimano je pa vraćano...
Tako je dobri moj kapo:
[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on December 30, 2015, 08:32:24 am
Naravno Milanče. Ključ je u tome da Srbija nikada ne sme da prizna nezavisnost Kosova, jer ako to uradi mnogo teže će ga vratiti u svoj državno - pravni sistem.

Ovako, po narodnoj, "Ko bi doli, sad je gore, ko bi gore doli osta", treba sačekati promenu na svetskom vrhu i onda uraditi što se mora.

Nazovite to iredentizmom, neću se ljutiti. Ili brišite ovaj post, isto nema ljutnje.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on December 30, 2015, 10:04:58 am
Ja bih molio da me se shvati smireno i razumno.Samo ako se stvari shvate realno može se nešta i mijenjati.

Ne ulazeći u porive bilo koga navest ću samo nekoliko činjenica o kojima bi trebalo razmisliti trezveno i realno.

Činjenica je da smo se protiv bombardovanja NATO jako slabo mogli boriti(i zbog tehničkog stanja vojske a i politike-išlo se na povećanje policije a ne na razvoj vojske itd.).

Po mom mišljenju gubici zrakoplova su bili zaista minorni.Da su uspjeli da razore cijelu privredu je tačno.Posledice osjećamo i danas te smo ovisni od "zapada" što je njima i bio cilj.Doveli su u politici ljude koji i danas rade za njih i sprovode ono što im se kaže.Pa i ovo sa 1244 se koristi više kao farsa za narod jer,je pitanje šta se dogovara u vezi Kosova i "puzeći" a možda i uskoro bit će i formalno poništena i 1244,jer nemožete tu ništa uraditi.

Njihova težnja je i bila da dovedu mišljenje naroda da prihvati sve ovo.Sjetite se šta je bila početna teza opozicije da će mo dobiti milijarde samo ako pristanemo na prozapadnu politiku(i danas Evropa,Evropa i to ne nalazi baš na neko otpor).
 Koliko znam Rambuje je je odbijen sa naše strane i to je bio povod za bombardovanje.Znači da se mi u stvari ne trebamo pozivati na dokument koji smo odbacili.Ipak evo,Kosovo je poseban dio,na kome oni imaju bazu,znači ušli su u SRJ,što je i traženo.Što se tiče prisustva na cijeloj teritoriji Srbije(ako uzmete da su zbog uništenja privrede u bombardovanju dovedeni na vlast njihovi ljudi)imate danas potpisane dokumenta da se NATO može kretati po cijeloj zemlji i to sa većim privilegijama nego naši ljudi.Nešto nisam video "otpor" i kad je to potpisano a niti danas ako netko nije znao pa to saznao kasnije.
Vojsku su nam uništili i ono što je preostalo posle bombardovanja,pomoću svojih ljudi.Niti tu nemožete vidjeti neki otpor ili bar razumijevanje itd...

Da završim bombardovanje je bilo vojnički uspeh NATO,pogotovo ako se pogleda na duži period,što se često ne vidi.Sigurno da ja to ne volim ali ne mogu da se zavaravam neistinom.

Poz.




Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on December 30, 2015, 10:19:22 am
Karlo, sa takvom sigurnošću možeš govoriti samo o političkoj i ekonomskoj pobedi " bombardovanja". Oni nama nasilnim nametanjem neke odluke nisu ništa postigli,zato koriste drugi metod. Stvaranje uslova u kojima bi narod na kraju sam tražio ono što na početku priče nije bilo moguće . Iako je to možda nekome izlizana fora ali se zove princip kuvane žabe.....


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on December 30, 2015, 10:28:28 am
Ne znam sta Karlo smatra pod uspehom u bombardovanju

Rusenje objekata koji decenijama stoje na istom mestu?
Pogadjanje voza u pokretu?
Pogadjanje izbeglicke kolone?
RTS-a?

Moze biti da je i to uspeh. Ja smatram da bi to mogla da uradi bilo koja vojska i sa manje angazovanja i sa manje sofisticiranom tehnikom.

Mozda je ipak najveci uspeh to sto su ucinili gomilu ratnih zlocina i sto niko za njih nije odgovarao a sada su nam jos i prijatelji.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on December 30, 2015, 10:31:46 am
Postovani @ Karlo je na moju zalost potpuno u pravu sto se tice ekonomsko, politicke situacije i stanja u nasoj drzavi.
Ali dok god postoji i jedan Srbin koji je spreman da interese otadzbine stavi ispred svojih i kaze:

I samo dotle, do tog kamena,
Do tog bedema —
Nogom ćeš stupit možda, poganom!
Drzneš li dalje? ... Čućeš gromove
Kako tišinu zemlje slobodne
Sa grmljavinom strašnom kidaju;
Razumećeš ih srcem strašljivim
Šta ti sa smelim glasom govore,
Pa ćeš o stenja tvrdom kamenu
Brijane glave teme ćelavo
U zanosnome strahu lupati!
Al jedan izraz, jednu misao,
Čućeš u borbe strašnoj lomljavi:
„Otadžbina je ovo Srbina!”

Ima nade za Srbiju. Ja znam bar stotinu nas koji smo spremni na to, ako nas bude 300 eto nama nasih Termopila.
Radije bih da me pokoljenja pamte po imenu nego po sramoti predaje i mirenja sa trenutnom situacijom.
Pri svemu Ja uopste ne ocekujem da oni koji mogu da trpe zulum nato i njihovih saveznika treba da se pobune, njihova je
LICNA odluka i na njima je da Srbiju smatraju otadzbinom ili da je smatraju privremenim mestom prinudnog boravka.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bozo13 on December 30, 2015, 02:26:28 pm
Ako se uzme Kosovo za uspeh operacije, onda je pitanje dali su uspeli ili ne. Možda je Kosovo samo kost, da se mogu u pozadini raditi druge stvari (razbijanje političke snage i stavljati marionetne političare)

Ako je pitanje svrgavanje Miloševiča, priprema terena za "opoziciju" i stavljanje Srbije u "evropski" kalup (ili kako da lepše kažem pod američku kontrolu), uništavanje flote i jačine vojske na niži nivo, smanjenje politične snage Srbije (SCG) na Balkanu, i širenja NATO na sve obale Jadranskog mora, i pored toga sprečavanje Rusije da ima bazu u Jadranu, uspeli su.  

Da se razumemo, borili ste se hrabro, sa tehničnim mogučnostima koje ste imali odlično ste se držali, i pokazali da se može i da znate i taktično dobro "odigrali" (za razliku od balkanskog cunamija). Da ste imali modernije naoružanje mogli bi i bolje.
Tamo gde je bila greška je, da niste organizirali političku podršku (Kina, Rusija, Indija i slično) za akciju čiščenja Kosova od terorista.


To je samo moje skromno mišlenje, i ne treba biti tačno.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on December 30, 2015, 02:40:01 pm
Božo, gotovo sve što si rekao jeste tako. Samo se ne slažem da se svode računi jer nije gotovo. Ima još, samo ne znam kada.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bozo13 on December 30, 2015, 03:15:17 pm
Boro, ne pričam da je gotovo ili da treba baciti pušku u kukuruz, ali postoje i "elegantniji" način da se vrati Kosovo.  Ekonomije na Kosovu nema, i tu ima Srbija, ako pojača industriju, i mogučnost da vrati Kosovo preko ulaganja i stvaranja odvisnosti Kosovskog gospodarstva od Srbije. Ali to ne ide danas ili sutra, ali za neko vreme sigurno.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on December 30, 2015, 03:20:11 pm
Baš tako.

A ako se promeni lider na tabeli, novi bi mogao da postavi i nova pravila igre.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on December 30, 2015, 05:46:14 pm
Ja bih molio da me se shvati smireno i razumno.Samo ako se stvari shvate realno može se nešta i mijenjati.

Ne ulazeći u porive bilo koga navest ću samo nekoliko činjenica o kojima bi trebalo razmisliti trezveno i realno.

Činjenica je da smo se protiv bombardovanja NATO jako slabo mogli boriti(i zbog tehničkog stanja vojske a i politike-išlo se na povećanje policije a ne na razvoj vojske itd.).

Po mom mišljenju gubici zrakoplova su bili zaista minorni.Da su uspjeli da razore cijelu privredu je tačno.Posledice osjećamo i danas te smo ovisni od "zapada" što je njima i bio cilj.Doveli su u politici ljude koji i danas rade za njih i sprovode ono što im se kaže.Pa i ovo sa 1244 se koristi više kao farsa za narod jer,je pitanje šta se dogovara u vezi Kosova i "puzeći" a možda i uskoro bit će i formalno poništena i 1244,jer nemožete tu ništa uraditi.

Njihova težnja je i bila da dovedu mišljenje naroda da prihvati sve ovo.Sjetite se šta je bila početna teza opozicije da će mo dobiti milijarde samo ako pristanemo na prozapadnu politiku(i danas Evropa,Evropa i to ne nalazi baš na neko otpor).
 Koliko znam Rambuje je je odbijen sa naše strane i to je bio povod za bombardovanje.Znači da se mi u stvari ne trebamo pozivati na dokument koji smo odbacili.Ipak evo,Kosovo je poseban dio,na kome oni imaju bazu,znači ušli su u SRJ,što je i traženo.Što se tiče prisustva na cijeloj teritoriji Srbije(ako uzmete da su zbog uništenja privrede u bombardovanju dovedeni na vlast njihovi ljudi)imate danas potpisane dokumenta da se NATO može kretati po cijeloj zemlji i to sa većim privilegijama nego naši ljudi.Nešto nisam video "otpor" i kad je to potpisano a niti danas ako netko nije znao pa to saznao kasnije.
Vojsku su nam uništili i ono što je preostalo posle bombardovanja,pomoću svojih ljudi.Niti tu nemožete vidjeti neki otpor ili bar razumijevanje itd...

Da završim bombardovanje je bilo vojnički uspeh NATO,pogotovo ako se pogleda na duži period,što se često ne vidi.Sigurno da ja to ne volim ali ne mogu da se zavaravam neistinom.

Poz.




ако оставимо полицију по страни (борили су се и они на косову, и то прилично добро), слажем се да је војска била јако запостављена. но треба имати у виду да се грађански рат тек завршио и да је у вј била гомила наоружања која је повучена из отцепљених република. тек после дејтона почело се и ту са "рашчишћавањем", мада је било јасно да је управо "кишобран" ем шупаљ ем нема довољно дугу дршку. за остало највећи проблем били су - потребни људи.

нато није успео да разори срј привреду. не кажем да није могао, али није. то је урађено тек после 2000. са доласком "нечијих" људи. а да зло буде грђе, ради се и даље. исто важи и за 1244. ко је пребацио "надлежност" са УН на ЕУ? да то не беше тадићи? докле год та резолуција не буде поништена, а биће тек кад "ми" пристанемо на то (сетите се гласања о "геноциду"), она је важећа и можемо да се позивамо на њу.

нато се може кретати по територији србије само ако му буде дозвољено. управо зато се и форсира нови закон о оружју и муницији сличан хитлеровом из '38. по коме можеш да имаш оружје само ако имаш некакав "оправдан разлог" за то. а ви старији се боље од мене сећате ОНО и ДСЗ, па повежите сами. притом се сетите како су сасовци прошли у "мечки", трпе може то боље да вам оприча јер му је у комшилуку. и кад смо већ код тог закона, питајте се зашто је укинута категорија трофејног оружја, свуда у свету присутна и са јединственим значењем. ако неко не разуме, штос је у томе да деда не може унуку да покаже рецимо валтера и прича му како је његов деда убио злог швабу у бици на сутјесци и ту заробио тај пиштољ. дакле ,брисање националне свести и поноса. е неће моћи! веровали или не деца су веома кивна на нато иако бомбардовање не памте, и верујте ми да итекако имате "материјала" за неку следећу гужву до које ће свакако доћи. и да се не зачудите, у томе су много оштрији припадници неких (не свих) несрпских народа од самих срба.

даље, карло каже да је бомбардовање био војнички успех нато-а. не слажем се. војнички није, политички јесте. сви знамо да се војска са косова повукла тек после кумановског "споразума" (капитулација без војничког пораза је права реч), и то сасвим уређена и са минималним губицима (а и то више од учк него од натоа). да не улазимо у причу шббкбб, управо то је и разлог зашто је урађена "реформа" војске и војска сведена на ниво мало јачег ловачког друштва. исто важи и за полицију, чисто да се осећају запостављеним. много већа ствар било је изручење наших команданата и чак председника државе неком тамо трабуњалу. то је срамота и за то неко мора пре или касније да одговара и буде проглашен издајником. какви год да су били, почев од слобе па надоле, то су били наши људи и ако је већ требало да им се суди (некима јесте некима није) онда је то требало урадити овде. овако ви сте унапред изгубили неки следећи рат, јер више нико неће да се залаже за одбрану све у страху од неког изручења ко зна коме.

и на крају, слажем се са бором - још није готово. само што је лоше, други се спремају за друго полувреме, а ми слушамо противничког "саветника". :zid


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bozo13 on December 30, 2015, 08:10:22 pm

даље, карло каже да је бомбардовање био војнички успех нато-а. не слажем се. војнички није, политички јесте.


Tu se ne slažem sa tobom. Dali je vojnički uspeh to da se uništi druga strana ili da se drugoj strani nametne tvoja volja? Po mom mišljenju je to drugo, i tu je NATO (amerika) dobila šta je želela. Ako gledamo šta je uložila i šta dobila. Verovatno bi mogli i da uđu u Srbiju, unište vojsku, ali bi onda cena bila puno veča (ogromna).

Vojski su kasnije smanjili mogučnost političari (marionete) i loša ekonomija (2% BDP od 100 milijardi je više od 4 % BDP od 20 miljardi).  Nažalost i u Slo je "mačehovski" odnos do vojske.


Kako je rekao Pruski general i strateg, Karl von Clausewitz : Rat je nastavak politike sa drugim sredstvima.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Jester on December 30, 2015, 08:21:06 pm
Postoji li ikakav podatak koliku je stetu gospodarstvu Srbije nacinio NATO a koliku domaci politicari birani naravno voljom naroda, pa da se usporedi?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on December 30, 2015, 08:23:58 pm
Mislim da ne postoji ali se zna da je NATO manje unistio tenkova nego domaci politicari. Cak i ako uzmemo one NATO procene iz bombardovanja o unistenim tenkovima VJ to je i dalje mnogo manje od domacih stetocina.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Jester on December 30, 2015, 08:28:54 pm
To sam htio čuti, odmah se ispričavam nije moje da pametujem i da se mješam u tuđu nevolju u ovoj temi, i ovdje je kod nas bio "cirkus" pa je više domaća stoka (izvinite me ne mogu da nađem odgovarajuću riječ u ovom trenutku) pokrala nego šta bi Crvena Armija, NV Kine i NATO skupa poharačili. Bez jake domaće privrede/gospodarstva nema ni jake vojske, sve drugo je preljevanje iz čaše u čašu i svaki put se pomalo prolije i ostanu prazne obe.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bozo13 on December 30, 2015, 08:35:56 pm
Sva domača stoka je ista....   nažalost.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on December 30, 2015, 08:41:43 pm
Nemojte ljudi. Od stoke imamo koristi a od onih koje zovete stokom niko nikakve koristi nije video bar sto se tice obicnog naroda.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: švercer011 on December 30, 2015, 09:12:11 pm
Mislim da ne postoji ali se zna da je NATO manje unistio tenkova nego domaci politicari. Cak i ako uzmemo one NATO procene iz bombardovanja o unistenim tenkovima VJ to je i dalje mnogo manje od domacih stetocina.

Na Kosovu je unisteno mozda desetak tenkova,tako mali broj je unisten zahvaljujuci dobroj pripremi za predstojeci napad,mi smo ocekivali napad u avgustu 98-e,tad su dosli bageri i rovokopaci napravljene su silne zemunice za vojsku i svi tenkovi su bili ukopani do kupole obicno na obodu sume.Tako da je vise tenkova unistila vladajuca bagra nego nato

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on December 30, 2015, 09:25:26 pm

Као тоталан губитак званично се наводи једанаест (11) тенкова. Не знам тачно колико БВП, али исто мало.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on December 31, 2015, 02:24:01 am

даље, карло каже да је бомбардовање био војнички успех нато-а. не слажем се. војнички није, политички јесте.


Tu se ne slažem sa tobom. Dali je vojnički uspeh to da se uništi druga strana ili da se drugoj strani nametne tvoja volja?


ако противнику оставиш могућност, вратиће ти мило за драго кад-тад. пример немачке после великог рата. по мени је управо војнички пораз противника једнак војничком успеху. зато су и од ових наших издајника захтевали уништење војске.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on December 31, 2015, 11:22:03 am
https://www.youtube.com/watch?v=tVKVI41A3Mk


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on December 31, 2015, 12:11:20 pm
Naleteh ponovo na izlaganja ruskog ambasadora Konuzina iz 2011. godine, sa beogradskog Security Forum-a

https://www.youtube.com/watch?v=FRrxYVXI3EI


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on December 31, 2015, 01:15:07 pm
Sramota, i to ne Konuzinova.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on January 09, 2016, 09:24:11 pm
Ruska reportaža o ulasku ruskih mirovnih jedinica na prištinski aerodrom. Zaista je šteta što dokumentarac nema prevod. Verujem da su mnoge informacije iznesene u javnost po prvi put. Mnogo lukavstva i diplomatske veštine je bilo potrebno da obave zadatak .

https://www.youtube.com/watch?v=5NIjvQbQTNw


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on January 09, 2016, 10:13:43 pm
Ruska reportaža o ulasku ruskih mirovnih jedinica na prištinski aerodrom.

Brzo ušli - još brže otišli!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on January 17, 2016, 11:14:40 am
Ruska reportaža o ulasku ruskih mirovnih jedinica na prištinski aerodrom.

Brzo ušli - još brže otišli!

То је била провокативна акција. Од Русије под Јељцином није се могло очекивати да реагује оштрије. Добро су и ово урадили. Онај британски генерал је чупао косу од муке. Дошли, дали политичку поруку и отишли. А шта су могли са четом БТРа? Циљ је био добити сектор под руском командом. Пробали су, није успело.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: oficir neaktivne rezerve on January 18, 2016, 09:27:19 am
Važno je da je od tog događaja prestala redovna razmena oficira za vezu na patrolama nuklearnih podmornica dve strane i da nije obnovljena do danas.......

NATO se plašio kopnene ofanzive a i više nije bilo jedinstva unutar saveza za takvu avanturu.
Samo na KiM je pod oružjem bilo nešto preko 120 000 ljudi a da potpuna mobilizacija nije ni sprovedena, moral u narodu i vojsci bio je još uvek veoma visok.
U alijansi nije bilo ni ekonomske ni političke volje da se angažuje više od 60 000 ljudi za kopnenu ofanzivu.
Bilo je neophodno što pre dok je još postojalo ikakvog jedinstva unutar alijanse manevrom "Trojanskog Konja" preko posrednika i demonstriranjem spremnosti za kopnenu intervenciju izdejstvovati Kumanovski sporazum i izvući se iz blata.
U toj avanturi bi snage SRJ izvojevale preskupo plaćenu "Pirovu" pobedu tu nema sumnje ali očigledno da političko rukovodstvo nije bilo ni sigurno ni spremno da vodi odsudnu borbu.
Poverovali su u Černomidin-Ahtisari upozorenje da će Beograd biti ravan kao sto iako je već za mostove u Beogradu stavljen moratorijum francuske strane.......


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on January 18, 2016, 09:43:30 am
Direktno priznanje o prisustvu SAS-a i americkih specijalaca na KiM, objavljeno maja 1999.godine. Osim toga navodi se da je do tog datuma na KiM poginulo 2 ``saveznicka vojnika`` od toga 1 sasovac.

http://www.independent.co.uk/news/war-in-europe-sas-teams-fighting-behind-serb-lines-1093993.html


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on January 18, 2016, 09:53:52 am
Zar nije stradalo malo više specijalaca?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on January 18, 2016, 10:24:58 am
I ovo je nesto. Bar priznaju odnosno priznali su jos tokom same agresije.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on January 20, 2016, 06:30:15 pm
То је новинарски текст. Питање је шта је баш тачно од онога што су написали. Да су имали рањене јесу. Врло вероватно и пар погинулих Британаца. Али колико и где тешко да ће се то ускоро знати. Све податке, наше (ни они нису претерано прецизни) и њихове треба укрстити па тек онда нешто прецизније закључивати.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on January 20, 2016, 08:12:33 pm
Meni ni dan danas nije jasna uloga Rusije u tim događajima.

Putin u poslednje vreme često pominje agresiju na SRJ, ali mi nije jasno zašto Rusko rukovodstvo tada nije energičnije reagovalo protiv jednostrane akcije NATO.
Putin kaže, da su tada bili slabi - a ja mislim da oni tada nisu videli nikakav svoj interes u svemu tome i zato nisu intervenisali (politički). Čak bih smeo tvrditi da su oni dali prećutnu saglasnot za sve što se desilo.

Pokazali su svoje pravo lice, kada su dojurili u Bgd nakon obaranja F-117, da pokupe tehnologiju. A ni posle toga nisu ni prstom mrdnuli za Srbiju.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on January 20, 2016, 08:28:03 pm
Код оваквих ствари увек је у питању политички интерес који одређује владајућа гарнитура. Тада то није био руски државни интерес.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on January 20, 2016, 08:46:01 pm
Meni ni dan danas nije jasna uloga Rusije u tim događajima.

Putin u poslednje vreme često pominje agresiju na SRJ, ali mi nije jasno zašto Rusko rukovodstvo tada nije energičnije reagovalo protiv jednostrane akcije NATO.
Putin kaže, da su tada bili slabi - a ja mislim da oni tada nisu videli nikakav svoj interes u svemu tome i zato nisu intervenisali (politički). Čak bih smeo tvrditi da su oni dali prećutnu saglasnot za sve što se desilo.

Pokazali su svoje pravo lice, kada su dojurili u Bgd nakon obaranja F-117, da pokupe tehnologiju. A ni posle toga nisu ni prstom mrdnuli za Srbiju.

Русија јесте тада била слаба и ни налик овој Русији данас. Али не треба заборавити једну битну ствар, током преломних догађаја у Русији у то вријеме, симпатије југословенске владајуће гарнитуре су биле увјек на страни Јељцинових противника. А то званична Москва није заборавила...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on January 20, 2016, 09:01:31 pm
Bez obzira na sve političke nesuglasice rukovodstva SRJ sa Jeljcinom, bombardovanje SRJ je bio veliki šamar i za Rusiju. Time im je NATO stavio do znanja da ih ne tretiraju uopšte kao respektabilne političke subjekte. I samo zbog takvog NATO stava su trebali reagovati, pa makar i simbolično!

A mogli su urgentno poslati bar jednu eskadrilu Mig-ova, ili bateriju S-300, i pa da vidimo kako bi se tada ovi NATO kauboji ''k.rčili''
To Ruse ne bi ništa koštalo, a NATO-u bi stavili do znanja da nisu jedini koji se pitaju!

I upravo zbog toga sam ubeđen da su i oni dali prećutnu saglasnost za bombardovanje.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on January 20, 2016, 09:16:47 pm
Drugi čečenski rat je počeo u avgustu 1999. ,prvi se završio 1996. godine. Sve to sasvim "slučajno" naravno. Jeljcin se u to vreme nije puno mešao u svoj posao.Oni koji su se pitali jesu Jegor Gajdar i Anatolij Čubajs, tako da njima treba postaviti pitanja. Ovaj poslednji se pita i dan danas, bez obzira ko je Predsednik....


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on January 20, 2016, 09:22:35 pm
Nisam u toku i ne znam ko je taj Anatolij.

Izvinite za OT.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on January 20, 2016, 09:29:06 pm
негде сам прочитао да је у русији тада било оперативно свега 90так ловаца (свих типова). какво је било стање са пво не знам, али да је русија заиста била у чабру, јесте. сећам се догађаја из 95-6. кад су руси дошли на нишки аеродром са ан12. дотерали неке делове, ко зна зашта (нисамо баш били толико мутави па да испитујемо - довољно су нам рекли, резервни делови). елем, изашо је човек у папучама и комбинезону који је личио на комбинезон аутомеханичара или тако нешто. полураспад, буквално, са масним флекама. наши су тражили пилота, мислећи да је овај неки руковалац утовара/истовара. човек каже да је он пилот. и тако се убеђују 10так минута, док му коначно нису поверовали кад је други, скоро исто тако обучен, потврдио (из неког  разлога било их је само тројица, пилот, радиста и навигатор). елем, после пар минута ишчуђавања војска је почела да истовара авион, а ове су одвели у магацин и дали им оне наше плаве комбинезоне и војничке ципеле. ново, наравно. људи, нећете да верујете, они су били срећни ко мала деца кад ставе пилотску кацигу или тако нешто. и поносни - личили су на ваздухопловце. у разговору (ако се то тако може назвати) сазнали смо да им је стање заиста катастрофа. кад је завршен истовар пустили су нас у авион да испроверавамо боје (макетарска посла ;D) а затим су попили кока колу коју им је неки водник донео, сели у јероплан и отишли. нико од нас није веровао да су дотле спали да носе полураспадне комбинезоне на међународни лет. али било је тако. зато их и не осуђујем што нису помогли, мада их ништа није ни обавезивало на то. ми нисмо руски савезници од резолуције ИБ. знам да су доставили неке главе за кубове и нешто игли. додуше, давали су и информације са сателита. за кога је (раша помену да је слоба увек био против јељцина) и више него довољно.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on January 20, 2016, 09:43:48 pm
U ono  vreme (13. april 1999.) Savezna vlada SR Jugoslavije je proglasila priključenje SRJ Savezu Rusije i Belorusije. Državna duma Ruske Federacije izglasala je svoju rezoluciju o pristupanju Jugoslavije ovom Savezu 16. aprila (sa 293 glasa „za“ i 54 glasa „protiv“), a Predstavnički dom Narodne skupštine Belorusije je odluku o primanju SRJ u Savez jednoglasno doneo 5. maja 1999. Ništa od toga nije sprovedeno u život kao što znamo.Američke marionete u ruskoj politici postojale su onda i postoje i danas....


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on January 20, 2016, 10:08:46 pm
Nisam u toku i ne znam ko je taj Anatolij.

Izvinite za OT.

Anatolij Čubajs je direktor državne kompanije Rosnano  ,'90-tih godina bio ključni potpredsednik vlade RF, šef Komiteta za državnu imovinu i igrao ulogu „ruskog Dinkića“. Stvorio sve one "Abramoviče i ostale".Od '98/2008 bio direktor kompletnog elektro-energetskog sistema RF. Čovek koji je između ostalog i doveo Putina u Kremlj , lično on ga preporučio Jeljcinu za njegovog naslednika.Po nacionalnosti Jevrej ( Sagal)  koji usput sedi i u savetodavnom veću JP Morgan Chase...O pripadanju nekim "diskretnim humanitarnim organizacijama" je izlišno i govoriti...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on January 20, 2016, 10:14:31 pm
Biću blag i kulturan, siva eminencija.

Izmakao se.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on January 20, 2016, 10:17:12 pm
Biću blag i kulturan, siva eminencija.

Izmakao se.

Izmakao se ? Takvi nikad nisu u prvom planu, već u poziciji iz koje vedre i oblače...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on January 20, 2016, 10:19:18 pm
He, he izmicanje u ovom slučaju ima drugačiju konotaciju.

Na pr. izmakao se od medija.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on January 20, 2016, 10:44:06 pm
Da i ja dodam na svoj laički način i po sjećanju.Nadam se da neću ometati dalju diskusiju.

RF jeste bila u jadnom stanju i sa malim mogućnostima ekonomski i vojno.Ipak mislim da je tu bilo više problema sa politikom nego predhodno navedeno.
Sjećam se da je u narodu išlo i to,da kad god su ovi sa zapada išli na pregovore u vezi nas(većinom Olbrajtova),većina kod nas nije vjerovalo u dobar ishod po nas,nego se govorilo da su ti razgovori ustvari "pogodba",koliko će RF dobiti za to što će pristati na zahtjeve.
Sjećam se da je onaj Kozirjev,više puta rekao otvoreno da neće "Rusi" ginuti za Srbiju.
U narodu je išla priča da nam to "Rusi" rade zbog odbijanja rezolucije inforbiroa,međutim bilo je i onih koji su za to pripisivali i podršku Slobe onim pobunjenicima kad su se zabarikadirali valjda u zgradi Dume pa su i tenkovi upotrebljavani protiv.

Ne treba zaboraviti da je pokušana pomoć,ali je Mađarska i te zemlje preko kojih su trebali letiti zabranila prelet.Isto tako rečeno je da će poslati neku flotu koja se svela na jedan brod (tko zna da li su tad i imali sposobnih u C.Moru više).
Dalje,što se tiče Belorusije mislim da su i oni htjeli pomoći,ali je Sloba i tu zakazao,jer je to trebalo uraditi prije bombardovanja,za vrijeme istog vazdušni prostor prema RF i Belorusiji bio zatvoren.

I sami Jeljcin mislim da je bio za pomoć,ali je on sam izgleda bio marioneta.Negdje sam gledao da se radovao kad su "Ruske" trupe ušle na Kosovo,ali je izgleda prisiljen odustao od svega.
Mogu dodati,da se sjećam,da je bio i neki vojni pregovarač koji je zaista iskreno zastupao naše interese.Mislim da se zvao Ivašov ali nisam siguran.
Također mislim da njegove mogućnosti i nisu bile velike jer on nije političar.
Dakle,mislim da je ovo sve složeno i da je bilo greški i kod nas a i kod "Rusa" naravno političara.

Poz.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on January 21, 2016, 07:22:55 am
Meni ni dan danas nije jasna uloga Rusije u tim događajima.

Putin u poslednje vreme često pominje agresiju na SRJ, ali mi nije jasno zašto Rusko rukovodstvo tada nije energičnije reagovalo protiv jednostrane akcije NATO.
Putin kaže, da su tada bili slabi - a ja mislim da oni tada nisu videli nikakav svoj interes u svemu tome i zato nisu intervenisali (politički). Čak bih smeo tvrditi da su oni dali prećutnu saglasnot za sve što se desilo.

Pokazali su svoje pravo lice, kada su dojurili u Bgd nakon obaranja F-117, da pokupe tehnologiju. A ni posle toga nisu ni prstom mrdnuli za Srbiju.
Rusi su kao i uvek kao i svi veliki pre svega mislili na sebe. To što postoje opravdani (?) razlozi za izostanak ozbiljnije pomoći SRJ,
je jedna strana medalje, na drugoj strani je Krim, Ukraina i još po neke teritorije koje su Rusima mnogo bitnije nego Srbija i njene teritorije,
pogotovu što se Srbija nikada nije izjasnila za otvoreni savez sa Rusijom. Sve vreme mi nešto cinculiramo i pokušavamo da sedimo na dve, tri, stolice i na taj način gubimo i poštovanje i poverenje i jednih i drugih i trećih i svima služimo kao moneta za potkusurivanje. A Putinu dobro dođe primer tzv republike kosovo da opravda neke poteze koje Rusija povlači u poslednje vreme.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on January 21, 2016, 09:34:57 am
А то званична Москва није заборавила...

Москва слезам не верит...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on January 21, 2016, 01:50:19 pm
Da i ja dodam na svoj laički način i po sjećanju.Nadam se da neću ometati dalju diskusiju.

RF jeste bila u jadnom stanju i sa malim mogućnostima ekonomski i vojno.Ipak mislim da je tu bilo više problema sa politikom nego predhodno navedeno.
Sjećam se da je u narodu išlo i to,da kad god su ovi sa zapada išli na pregovore u vezi nas(većinom Olbrajtova),većina kod nas nije vjerovalo u dobar ishod po nas,nego se govorilo da su ti razgovori ustvari "pogodba",koliko će RF dobiti za to što će pristati na zahtjeve.
Sjećam se da je onaj Kozirjev,više puta rekao otvoreno da neće "Rusi" ginuti za Srbiju.
U narodu je išla priča da nam to "Rusi" rade zbog odbijanja rezolucije inforbiroa,međutim bilo je i onih koji su za to pripisivali i podršku Slobe onim pobunjenicima kad su se zabarikadirali valjda u zgradi Dume pa su i tenkovi upotrebljavani protiv.

Ne treba zaboraviti da je pokušana pomoć,ali je Mađarska i te zemlje preko kojih su trebali letiti zabranila prelet.Isto tako rečeno je da će poslati neku flotu koja se svela na jedan brod (tko zna da li su tad i imali sposobnih u C.Moru više).
Dalje,što se tiče Belorusije mislim da su i oni htjeli pomoći,ali je Sloba i tu zakazao,jer je to trebalo uraditi prije bombardovanja,za vrijeme istog vazdušni prostor prema RF i Belorusiji bio zatvoren.

I sami Jeljcin mislim da je bio za pomoć,ali je on sam izgleda bio marioneta.Negdje sam gledao da se radovao kad su "Ruske" trupe ušle na Kosovo,ali je izgleda prisiljen odustao od svega.
Mogu dodati,da se sjećam,da je bio i neki vojni pregovarač koji je zaista iskreno zastupao naše interese.Mislim da se zvao Ivašov ali nisam siguran.
Također mislim da njegove mogućnosti i nisu bile velike jer on nije političar.
Dakle,mislim da je ovo sve složeno i da je bilo greški i kod nas a i kod "Rusa" naravno političara.

Poz.

информбиро није био толико битан колико то што је слоба подржавао пучисте, чак мислим и два пута, а уплатио им је и неку новчану помоћ. ни пијани јељцин није био баш толико блесав да помаже оне који му раде о глави. а андреј козирјев је био таква љигавштина да му и наши "прелетачи" нису равни.

у војним круговима јесте било воље за некакву помоћ, и они су урадили шта су могли (нешто ситно од уређаја и нешто људства, што у форми "саветника" што "добровољаца"). ипак, главни кривац за све био је сам слоба, јер није припремио земљу за одбрану, иако су и руси више пута увијено наговештавали да ће напада бити. чак и ти покушаји преко белорусије били су у ствари убеђивање слобе да следи оно што је и уследило.

та помоћ коју су мађари спречавали јесте била хуманитарна, а не војна. пре него што су је коначно пропустили претрешена је буквално свака кутија.

око доласка руса на косово, знам да је био шоу, дочекивани су са цвећем и шта ти ја знам. покушали су да преузму један део косова као своју зону, и то је једино што им замерам што су одустали. добар део снабдевања могли су да вуку од нас и верујем да би то успело. међутим, изгледа да су заиста били толико слаби да ни то нису могли да изгурају. повлачењее је наредио путин, вероватно зато што није желео да учествује у прљавим радњама западњака на косову, мада из ове тачке боље по нас да су остали јер би 17. март 2004. сигурно био много крвавији по ону страну и више срба би остало доле.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on January 21, 2016, 10:44:52 pm
Како год било свака велика сила ће увек гледати свој, и само свој интерес. Приче о братству, љубави, пријатељству, помоћи (поготову оној "бесплатној") и сл. су само обланда која скрива суштину. То значи да Србија такође треба да гледа свој интерес а то значи бити уз онога који је моћнији. Савезништва се склапају како би су првом реду заштитио баш од тих савезника.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on January 22, 2016, 07:46:59 pm
кад смо већ код тога, с(ф)рј је требала тада да се окрене натоу. сада то никако не сме јер ће легализовати "стање на терену" и признати кривицу. прокламована неутралност је добра ствар, а да ли ће моћи да се изгура, па... видећемо (читај не верујем ал ајде да се проба).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on January 22, 2016, 08:40:32 pm
Izlazimo iz okvira teme ali....Koliko umem da čitam naše ozbiljnije vesti ili odgovorne izjave kao i vesti u Rusiji, niko nikad nije spominjao ikakve poklone ( zaboravimo akumulatore).Reč je o čistom kupoprodajnom odnosu sa akcentom na uslove kreditiranja i ništa drugo.Koliko smo mi samostalni da biramo prodavnicu a da nam konkurencija , koja nam viri novčaniki dozvoli minus na računu za takav šoping, to je valjda osnovno pitanje.Na tome treba da radimo, na ekonomslim pitanjima.
Kojekave bombastične naslove balkanskih kvazi novinara ili ciljana propaganda nekakvih interesnih grupa je degutantno i komentarisati. Zato ne vidim smisao i pominjati nekakve ruske poklone Srbiji u vidu raketnih, protiv-raketnih ili bilo kojih drugih sistema i naoružanja.

U nekim emisijama po ruskim emisijama sporadično se pominje Srbija , pogotovu od poslednjih dešavanja sa Crnom Gorom i odnosa sa nato.Otvoreno se kaže da  da nema realnih šansi da bi Srbija bila član ODKB.Praktično svima nam je jasno iz kog razloga, jer ne postoji koridor kojim bi bili povezani u mirnodopskim uslovima. Rusija ima načina da dopre do Sirije ali u slučaju Srbije to je prilično komplikovano , blago rečeno.

U slučaju rata nekakvog i ne znam protiv koga, fizičku pomoć od Rusije bi možda imali ako smo pod njihovim PRO  kišobranom, ali kuda bi letele te rakete. Samim tim zaista je teško videti Srbiju u otvorenom savezu sa ODKB, osim u nekom svetskom ratu gde Rusija neće tražiti dozvole za prelet čega god do Srbije  preko nečije teritorije.

Meni je skoro nezamislivo da se u nekoj bližoj budućnosti Srbija odluči za ..." ako ih nemožeš pobediti, onda im se pridruži".Ne znam šta nas čeka ali znam da  velika većina Srba nisu montenegrini ! Možda jeste utopija razmišljati o vojnoj neutralnosti u današnje vreme u okruženju kao što je naše,ali treba da budemo dosledni sebi i izborimo se kao i do sada za sopstveni interes u odnosima i sa zapadom i sa istokom.Teško jeste, ali da je lako Srbi bi već odustali :)



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on January 22, 2016, 10:59:23 pm
У овом тренутку неутралност је најбоља опција. Ипак, треба се понашати реално и трезвено. Не прикључујеш се савезу да би ратовао, већ да би себе сачувао понајпре од тог савеза, односно понајвише његових савезника (али и оних изван савеза) чији се интереси превише сукобљавају са твојим.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on January 22, 2016, 11:12:18 pm
Da li je Srbija dovoljno snažna i da li ima dovoljno podrške od moćnih da bude neutralna?

Mislim da je odgovor na ovo pitanje negativan i zato Srbija ne može postati neutralna!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on January 22, 2016, 11:17:15 pm
Da li je Srbija dovoljno snažna i da li ima dovoljno podrške od moćnih da bude neutralna?

Mislim da je odgovor na ovo pitanje negativan i zato Srbija ne može postati neutralna!

Mi smo sada neutralni ! Pitanje je da li ćemo uspeti u tome i u buduće.Da bi ostali neutralni , moramo nečim i braniti tu neutralnost .


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on January 23, 2016, 08:13:27 am
Ovdje bih se složio sa @longtrip-om ali bih to rekao šire(jasnije ,jače).

I ako ovo izgleda van topika,jer se radi o "projekciji" na sadašnjost(stvarnost),ali historija za to i služi,pa ispada da se tu vidi nesavršenost podjele tema po topicima ali nekako mora.
Mislim da treba reći da su neke kolege navele problem "saveza" ali ne potpuno.Tačno je da on služi ponekad za "zaštitu" ali on nije samo to.Po toj logici (uz jačeg) mi bi smo trebali biti uz Turke ranije ili Austrougarsku u WWI ili Njemačku u WWII,jer su bili daleko jači.
Dakle,onaj koji odlučuje o "savezu" (to je vlast nekad više,nekad manje u skladu sa narodom),treba voditi računa o nizu racionalnih faktora i na duži rok a ne samo o trenutnom stanju.Mislim da je najbitnije voditi računa o slobodi naroda i države,koju NATO i SAD sigurno ne omogućavaju.
Pošto se radi o postu,da skratim-uprostim,Iz onoga što je sada NATO i kako postupa mislim da mi ne bi trebali nikako ući u taj savez.Što se tiče RF i tog saveza,mislim da mi tu malo znamo a postoje drugi razlozi zbog kojeg ne bismo trebali ući.Na pr.navedeni geografski(udaljenost) a i to da bismo izazvali tko zna što od strane SAD i NATO ako bismo otvoreno pokazali tu namjeru.
Koliko će vlast voditi računa o svemu(sumnjam) tako će i biti, jer sami narod ne odlučuje.
Dakle,kao zaključak mislim da je NAJBOLJE RJEŠENJE NEUTRALNOST i ako će nas ono "koštati".Svako drugo rješenje ne bi se sigurno zasnivalo na moralu i izgubili bismo slobodu.

Poz.
 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on January 23, 2016, 08:51:52 pm
Ne znam kako će Sr rukovodstvo uspeti u tome da ostanu neutralni.

Sa jedne strane teže svim silama da uđu u EU.
Sa druge strane prkose EU i NATO gradeći dobre odnose sa Rusijom.

Mislim da takva politika nije spojiva sa neutralnošću - posebno ne težnja SR ka članstvu u EU, u okruženju u kojem se Sr nalazi.

Mislim da će SR biti primorana da se opredeli za NATO, u suprotnom će biti izopštena iz Evropskih integracija.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on January 24, 2016, 08:56:09 pm
дај боже да се то деси  :krsta :krsta :krsta


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on January 25, 2016, 08:51:30 am
дај боже да се то деси  :krsta :krsta :krsta

I ja potpisujem ovu izjavu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on January 25, 2016, 08:54:36 am
дај боже да се то деси  :krsta :krsta :krsta

I ja potpisujem ovu izjavu.
Računajte i na mene.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on January 25, 2016, 09:07:01 am


Хтели бисмо ми унутра, но нас неће пустити! Не требамо им!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on January 25, 2016, 09:19:55 am


Хтели бисмо ми унутра, но нас неће пустити! Не требамо им!

Nema od toga ništa. Na silu će nas ubaciti tamo da bi mogli da nas drže na lancu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on January 25, 2016, 10:37:28 am
то им је још гора опција. шта ако се промени власт у србији и дођу они који су против еу и почну да блокирају сваки договор? одавно би нас они примили да смо им важни (пример бугарске и румуније).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on January 25, 2016, 10:51:52 am
Meni se čini da u Srbiji treba barem jednom sedmično podsećati građane da nas je nato bombardovao 3 meseca.Bez obzira što sa njima sad imamo neki oblik saradnje.U Rusiji se još uvek snimaju filmovi o II.sv. ratu i veoma su popularni, koliko god to nekome može biti smešno ili sarkastično možda.Neke stvari se ne mogu i ne smeju zaboraviti .Generacije koje dolaze treba da budu svesne istorije , da poštuju žrtve očeva, da ne bi pravili greške ubuduće.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on January 25, 2016, 11:42:40 am
Generacije koje dolaze treba da budu svesne istorije , da poštuju žrtve očeva, da ne bi pravili greške ubuduće.

Боље да нас унуци мртве памте, него да нас синови живе забораве!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on January 25, 2016, 12:42:33 pm
I ako mislim da smo izašli debelo OFF,da dodam još jednom svoj stav.Ovo bi važilo i za one koji su u NATO-u ako stvari mogu sagledati objektivno.

NATO nije ono što je zamišljen(znači počiva na laži),odbrana protiv komunističkih sistema,nego sredstvo za osvajanje i dobijanje ostatka svijeta pod vlast anglosaksonskih oligarha.
Primjer je i Srbija,od kako su vlasti podržavale taj sistem,nama je urušena i vojska i cjeli ekonomsko-bankarski sistem,pa i privreda.Ovo važi i za ostale Ex Yu republike(vojska i privreda uništeni,ulaganja i strane banke sigurno nisu zainteresovani za razvoj domaće privrede,nego samo za izvlačenje profita,dužničko ropstvo, itd..).Ovdje bi trebalo pisati i o načinu tranzicije(pretežno stranom bankarskom sistemu MMF i dr.,ulaganju u privredu itd..),ali bi to bilo preširoko.Da uprostim,na pr. plaće običnih ljudi,sigurno da postoje razlike između Ex Yu republika,ali niti one koje stoje bolje nisu napravile bitne pomake,zbog toga što su pristale na natureni sistem.
Vojnički gledano,sigurnost pripadanja NATO savezu niti u samom početku nije bilo "pošteno",sjetite se primjera Grčke i Turske oko Cipra,nas u vezi Kosova,sada u vezi protežiranja Turske i u vezi sa Grčkom a Boga mi i izbjegličke krize i ovoga oko Sirije i Iraka ...Dakle,neznam koliki je interes Evrope(njenih država u vezi navedenog)ali SAD i tog anglosanksonskog svijeta sigurno postoji,i u vezi baza i energenata,pa bi se tu mogla uvrstiti i Ukrajina.Pošto sam otišao preširoko,nadam se da će oni koji to mogu shvatiti,što sam htio reći donjeti ispravne zaključke.

U vezi same mogućnosti shvatanja ostanka van,NEUTRALNOSTI,dodao bih da se iz ovih događanja vidi ,da zbivanja na svjetskom,pa i na Evropskom tlu,ukazuju baš na to da treba ostati NEUTRALAN,jer nas NATO,ovakav kakav je,sigurno neće zaštiti.

Poz.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on January 25, 2016, 02:56:46 pm
Da dodam zbog jasnoće,kakve veze ima sigurnost evropskih država i koje su u NATO,sa na pr. Afganistanom,Irakom pa i Sirijom,da ne nabrajam ove bliže jer su one samo geografski bliže.Sada kad su nam "uvalili" izbjeglice,imamo,makar što se tiče problema za nas teško rješivog,pa će mo vjerovatno morati tražiti i pomoć od SAD,jer one to "mogu" rješiti,pa ma se to svodilo na prodaju oružja,da se koljemo,zajmova da se prehranimo i mi izbjeglice,jer će privreda još više propadati.

Poz


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on January 25, 2016, 06:57:48 pm
Generacije koje dolaze treba da budu svesne istorije , da poštuju žrtve očeva, da ne bi pravili greške ubuduće.

Боље да нас унуци мртве памте, него да нас синови живе забораве!

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on January 25, 2016, 10:04:28 pm
Meni se čini da u Srbiji treba barem jednom sedmično podsećati građane da nas je nato bombardovao 3 meseca.Bez obzira što sa njima sad imamo neki oblik saradnje.U Rusiji se još uvek snimaju filmovi o II.sv. ratu i veoma su popularni, koliko god to nekome može biti smešno ili sarkastično možda.Neke stvari se ne mogu i ne smeju zaboraviti .Generacije koje dolaze treba da budu svesne istorije , da poštuju žrtve očeva, da ne bi pravili greške ubuduće.

сад ћу и ја у оф, али ово једноставно морам да напишем. пошто свако ко је радио с децом зна да се од њих ништа не може сакрити, тако су и гимназијалци (којима први пут предајем) ископали чиме се све ја бавим и тако то. и тако су ме лепо дочекали са питањима и потпитањима и ратовима, војсци, наоружању... па се дотакла и нато агресија. и онда ја њима испричам шта и како и обећам да им донесем парчиће којечега сакупљеног у то време (делове ф117 и предатора, сатне механизме касетних бомби, гелере касетних, графитна влакна, неке лампе за кубове) и то им донесем у среду. знање које су деца рођена после бомбардовања показала о нато злочинима је врло завидно за ову нашу медијску и политичку ситуацију. знали су тачне локације бомбардовања ниша касетним бомбама (а никад у ниш нису били, поједине слике су ми освежили врло прецизно описујући ликове и насеља), знали су за грделицу, за варварин, сурдулицу, распитивали се око гађања кинеске амбасаде и ртс-а. питали о начинима вођења бомби и ракета, а после кратког објашњавања једна мала из прве клупе видно бесна процеди кроз зубе "значи воз није морао да  буде погођен..." то су деца прве године гимназије. веома јако одељење, али то ипак не објашњава оволико појединости које сам чак и ја позаборављао док их неко не помене. са часа сам изашо потпуно погубљен и верујте ми да се још не могу опасуљим од тог часа. притом, ово је врло мешовита средина, али су деца без обзира на веру и нацију прилично јединствена да они другу земљу сем србије немају. неће се то тек тако заборавити, причали ми или не.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on January 26, 2016, 07:59:32 am
Bravo za roditelje te dece!  :klap :klap

Vidiš, takve stvari u meni učvršćuju uverenja...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on January 26, 2016, 09:10:11 am
Tja, roditelji nisu dovoljni.

Veoma često škola, sistem vaspitanja i mediska opačina degeneriše realnost, namerno skriva istinu sa terena (brojke, imena, mesta...)

To doživljavamo sada, na identičan način kako je istina o zločinima prikrivana posle l rata.

Što je do neslućenih razmera činjeno i duboko, smišljeno i organizovano  skrivano posle ll rata a i kasnije.

Teško je ali je istinito i to treba stalno ponavljati "Ko su oni unutar Srbije koji na tome zarađuju" ?

Ovi spolja su poznati i imaju imena.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on January 26, 2016, 07:59:23 pm
Mislim da će SR biti primorana da se opredeli za NATO, u suprotnom će biti izopštena iz Evropskih integracija.
Neće to tako da ide u slučaju Srbije kao što je to slučaj sa Crnom Gorom. Voleli mi to ili ne, Srbija će pre ili kasnije biti u Nato paktu. Voleli mi to ili ne, Srbija će pre ili kasnije priznati i KiM. Jedino što može da spreči ulazak Srbije u EU je raspad EU u Evropsku zajednicu, čiji član i ne mora biti, ali pre ili kasnije član Nato pakta će biti sasvim sigurno.
Pogledajte celu stvar na 10 minuta nepristrasano i videćete da je to neizbežno. Bila je pokrenuta tolika vojna mašinerija, 19 zemalja protiv jedne male SRJ, i da na kraju ostanu pozicije iste kao i pre agresije. Teško da će se to desiti. I Srbija da ostane okružena državama koje su kako u Nato paktu tako u EU, ili su na pragu da uđu u jedan ili drugi savez, teško, jako teško.
Ako nam je za utehu, Srbija će zadnja od zemalja Balkana ući u Nato, ali će ući.

Krivo mi je što srpski političari, ne samo sadašnji, već svi skupa od sredine '90-ih pa na dalje ne znaju da osvare barem jedan jedini nacionalni interes Srbije, na kraju ćemo sve izgubiti zbog nesposobnosti političara.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rile on January 26, 2016, 08:47:35 pm
Jedino je bitno da Srbija ne prizna nezavisnost KiM, nije bitno da li je to ucinilo vise od 200 drzava,po svim medjunarodnim ugovorima nece biti nezavisno dok ga Srbija
 ne  prizna. Zato se i vrsi toliki pritisak,  pitanje je dokle ce se izdrzati.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on January 27, 2016, 09:45:16 am
19 zemalja protiv jedne male SRJ,
Ако ћемо право, према Резолуцији Генералне скупштине ОУН 3314/29 од 4. децембра 1974. године, било их је 26.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on January 27, 2016, 03:50:25 pm
Mislim da će SR biti primorana da se opredeli za NATO, u suprotnom će biti izopštena iz Evropskih integracija.
Neće to tako da ide u slučaju Srbije kao što je to slučaj sa Crnom Gorom. Voleli mi to ili ne, Srbija će pre ili kasnije biti u Nato paktu. Voleli mi to ili ne, Srbija će pre ili kasnije priznati i KiM. Jedino što može da spreči ulazak Srbije u EU je raspad EU u Evropsku zajednicu, čiji član i ne mora biti, ali pre ili kasnije član Nato pakta će biti sasvim sigurno.
Pogledajte celu stvar na 10 minuta nepristrasano i videćete da je to neizbežno. Bila je pokrenuta tolika vojna mašinerija, 19 zemalja protiv jedne male SRJ, i da na kraju ostanu pozicije iste kao i pre agresije. Teško da će se to desiti. I Srbija da ostane okružena državama koje su kako u Nato paktu tako u EU, ili su na pragu da uđu u jedan ili drugi savez, teško, jako teško.
Ako nam je za utehu, Srbija će zadnja od zemalja Balkana ući u Nato, ali će ući.

Krivo mi je što srpski političari, ne samo sadašnji, već svi skupa od sredine '90-ih pa na dalje ne znaju da osvare barem jedan jedini nacionalni interes Srbije, na kraju ćemo sve izgubiti zbog nesposobnosti političara.

Neće Srbija u NATO nikad. Ko to pokuša suočiće se sa sjedinjenim partizansko - ravnogorskim pokretom otpora.

A što će je izopštiti iz EU integracija, super! :klap :klap


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on January 27, 2016, 03:51:43 pm
19 zemalja protiv jedne male SRJ,
Ако ћемо право, према Резолуцији Генералне скупштине ОУН 3314/29 од 4. децембра 1974. године, било их је 26.

Ako se možda biblijski David i nije borio protiv Golijata, jeste 1999. I izbio mu praćkom oko, samo to Golijat još ne zna, sporo mu rade nervi jer je ogroman.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on March 23, 2016, 04:54:47 pm
[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on March 23, 2016, 06:10:30 pm
I ako vjerujem da je ovo bar "prilagođeno" moram reći da me je oduševilo.Možda i to da i odrasli trebaju naučiti misliti kao u navedenom "slučaju" dijete.Baška što mislim da je ovo efektnije od studioznih objašnjenja i propagande.
Hvala!

Poz.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on March 23, 2016, 06:42:26 pm
У капели Светог Ђорђа, у београдској касарни „Бањица-2“ данас је служен помен погинулим припадницима војске током НАТО агресије на Савезну Републику Југославију 1999. године. Богослужењу је присуствовао начелник Генералштаба Војске Србије генерал Љубиша Диковић, са члановима Колегијума.

Главни војни свештеник капетан Слађан Влајић, у беседи након помена, истакао је да се имена страдалих читају да би их се заједно у молитви сетили.

– Ми смо данас овде на духовној стражи. Заједно стражарећи овде, не дозвољавамо да заборав падне на оне који су своје животе уградили у слободу у којој данас ми уживамо – рекао је главни војни свештеник.

Богослужењу је присуствовао начелник Генералштаба Војске Србије генерал Љубиша Диковић, са члановима Колегијума.

Главни војни свештеник капетан Слађан Влајић, у беседи након помена, истакао је да се имена страдалих читају да би их се заједно у молитви сетили.

– Ми смо данас овде на духовној стражи. Заједно стражарећи овде, не дозвољавамо да заборав падне на оне који су своје животе уградили у слободу у којој данас ми уживамо – рекао је главни војни свештеник.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]


Извор: ФБ страница МО и Војске Србије (https://www.facebook.com/%D0%9C%D0%B8%D0%BD%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%B0%D1%80%D1%81%D1%82%D0%B2%D0%BE-%D0%BE%D0%B4%D0%B1%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B5-%D0%B8-%D0%92%D0%BE%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%B0-%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B5-217288163671/?fref=ts)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: švercer011 on March 24, 2016, 02:39:56 pm
Naleteo na ovo

http://www.youtube.com/watch?v=SWWRJnJzvO0


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vitez koja on March 24, 2016, 04:31:45 pm


https://www.youtube.com/watch?v=z7iQPeKg_b4


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on March 24, 2016, 05:01:50 pm
У Прокупљу одата почаст погинулима у НАТО бомбардовању

[attachment=1]
Данас се навршава 17 година од почетка НАТО агресије на СР Југославију. На Спомен обележје погинулим Топличанима у ратовима од 1990. до 1999.године у Прокупљу, венце су положили министар одбране Зоран Ђорђевић, делегације Топличког управног округа, општине Прокупље, борачких удружења, родбина и пријатељи погинулих војника, полицајаца, резервиста и становника Топлице. Почаст погинулима одали су и заменик команданта Здружене оперативне команде Генералштаба Војске Србије генерал мајор Славољуб Јанићијевић и командант 3. бригаде Копнене Војске Србије бригадни генерал Миле Јелић са сарадницима.
У свом говору министар Ђорђевић је истакао да се први удар у НАТО агресији догодио на данашњи дан 1999. године у 20 часова и 5 минута бомбардовањем Центра везе у касарни 'Ратко Павловић-Ћићко' у Прокупљу, када је пала и прва жртва напада на нашу земљу, војник Бобан Недељковић и рањено још пет војника.

[attachment=2]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vitez koja on March 24, 2016, 05:20:18 pm


Na današnji dan pre 17 godina pokrenuta je agresija NATO na Srbiju i pale su prve bombe. Centralna državna komemorativna ceremonija povodom Dana sjećanja na žrtve NATO agresije odrzana je u Varvarinu kod Spomenika poginulim građanima na Varvarinskom mostu. Komemorativna ceremonija je odrzana u 12,00 casova, i istoj je pored ostalih prisustvovala gotovo kompletna vlada RS.

Po mom vidjenju, to je danas centralni dogadjaj u Srbiji.

A kako su mediji u Srbiji to ispratili? Pratio sam javne televizije i televizije sa nacionalnom frekvencijom, odnosno nacionalnom pokrivenoscu.

Radio Televizija Srbije - javni medijski servis Srbije (RTS1), Televizija N1 i Studio B (lokalni emiter) prenosili su komemoraciju.
Radio Televizija Vojvodine - javni servis Autonomne pokrajine Vojvodine  na oba svoja programa emitovale su u to vreme emisije zabavnog karaktera. TV Pink emituje "Farmu", a TV Happy "Parove". TV B92 emituje crtane filmove (Strumfove), a TV Prva strani serijski program !

Ostao sam bez reci....



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 24, 2016, 05:43:08 pm
[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: BrRista on March 24, 2016, 06:10:30 pm
Ostao sam zgrozen izjavama pojedinih politicara. Sramota. Ceo dan mi je lose, secam se tih mucnih dana 99-te godine.
Trebalo bi veceras da se oglase sirene za vazdusnu opasnost. Cisto da ne zaboravimo sa kim imamo posla i sta se sve desavalo. Ako ne zbog nas, onda zbog nevinih zrtava.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on March 24, 2016, 06:28:51 pm

Način informisanja o godišnjici početka NATO agresije uslovljen je političkim nalozima spolja. A mi smo ludi i beslovesni, na razini kokoši, pa to prihvatamo!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on March 24, 2016, 06:32:49 pm
U "Evropu" ući nećemo ako se budemo ičega sećali. Vidi se da je u poslednje vreme mnogo rađeno nad nama ,da bi svi zajedno shvatili da su nas oni  bombardovali za naše dobro. Sledeći put ćemo bombardovati sami sebe ili mi to već radimo udarajući glavom o zid  :zid


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 25, 2016, 12:16:58 pm
Naše je da nikada ne zaboravimo, drugi neka rade ono što misle da im je posao...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on March 25, 2016, 06:21:46 pm
Матуранти даниловградске гимназије "Петар I Петровић Његош" су на свој начин обиљежили седамнаесту годишњицу агресије...

https://www.youtube.com/watch?v=YFxcUyeSHpM


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 26, 2016, 11:18:31 am
Na danasnji dan je braneci nebo Srbije od NATO zlikovaca poginuo major Zoran Radosavljevic.
Do ovog trenutka ni jedan medij u Srbiji (ni ``izdajnicki`` ni ``patriotski``) nije posvetio ni jednu rec majoru Radosavljevicu.

Jedino gde sam nesto nasao je u Vremeplovu RTV Vojvodine, A i tamo je napisano puno netacnih podataka.
http://rtv.rs/…/vremeplov-umro-ludvig-van-betoven_702505.ht…

Juce je bila i godisnjica pogibije potpukovnika Zivote Djurica. Ni njega se ni jedan medij nije setio. A na pomenutom Vremeplovu uz datum 25.03.1999.godine stoji informacija o pozaru u tuneli ispod Mon Blana.

[attachment=1][attachment=2]


Za razliku od domacih medija MO i VS su se setili potpukovnika Djurica.

Tekst koji sledi i fotografije su preuzeti sa zvanicne stranice MO i VS na Fejsbuku

Quote
Традиционално, припадници 241.лбае 98. ваздухопловне бригаде, посећују споменик и родно место потпуковника Животе Ђурића који је погинуо 25.марта 1999. године .
Рат га је затекао на месту команданта 241.лбае, у ескадрили „орлова“ у 98. ловачко-бомбардерском авијацијском пуку у Лађевцима код Краљева.
С обзиром да писта у Лађевцима није била оштећена прве ратне ноћи, ујутру 25.03.1999. године кренуло се у напад на команде, кампове и касарне ОВК.
Летело се у бришућем лету пратећи конфигурацију терена. Групу од два или четири авиона Ј-22 обично је предводила двоседна верзија ове летелице, са навигатором у другој кабини да авионе у групацији прецизно доведе до циља.
Живота Ђурић је полетео на задатак тог јутра. Док је прелетао подручје Глоговца, приметио је базу ОВК, командно место и складиште, које је уништио. Наставио је лет према унапред одређеном циљу и у једном тренутку, када је због конфигурације терена морао да окрене авион на бок, погођен је ватром са земље. Како није желео жив терористима у руке, обрушио се заједно са авионом на непријатеља. Два дана се водио као нестао.
Постхумно је одликован и унапређен.
У част хероју, сваке године, па и ове, одиграва се меморијални турнир у малом фудбалу, у којем једна од екипа буду његови „Тигрови“.
Припадници 98. ваздухопловне бригаде и 241.лбае вечно ће чувати успомену на храброг команданта.

[attachment=3][attachment=4][attachment=5]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: švercer011 on March 26, 2016, 09:08:11 pm
TRAMP SE JEDINI IZVINIO SRBIMA: Oprostite zbog NATO bombardovanja i Klintonove politike



 Planeta
20:43, 26.03.2016


Donald Tramp je kod Larija Kniga, a povodom godišnjice bombardovanja Srbije kritikovao Bila Klintona i zločinački napad na Srbe saveznike Amerike u oba rata.



"Klintonovi su napravili haos na Balkanu i na Kosovu. Pogledajte šta smo napravili Srbiji vazdušnim bombardovanjem sa sigurne visine. Ti isti Srbi su spasavali američke pilote u Drugom svetskom ratu. Velika je greška što smo bombardovali narod koji je bio naš saveznik u oba svetska rata. Klintonovi smatraju to za uspeh, a mene je sramota. Upućujem izvinjenje Srbima za sve greške američke politike, a pre svega Klitonovih", rekao je Tramp.

"Nama u borbi protiv islamskog terorizma trebaju saveznici koji imaju ratno iskustvo borbe sa ovim zlom - a to su u Evropi Rusi i Srbi. Ako ja budem na čelu Amerike biće promenjen spoljnopolitički kurs koji je do sada često bio pogrešan", rekao je Tramp.

(Pravda/E.P.K.)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on March 26, 2016, 10:02:04 pm
Dok se ne pojavi snimak...ko zna da li je išta rekao.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on March 26, 2016, 10:11:19 pm
Како су пренели наши медији потпреседник САД Бајден се на дан почетка НАТО агресије на СРЈ чуо са премијером Вучићем и том приликом је изразио жаљење за страдале цивиле током бомбардовања 1999. године , као и током ратова 90-тих. Наводно то је и објављено на сајту Беле куће. Ако је то тако, то јесте неки први корак који САД треба да учини како би поправили мишљење грађана Србије и њима. Ипак, то је само први корак. Мораће да неког изведи пред суд  и казне за почињене злочине (бомбардовање телевизије, воза код Грделице, аутобуса, колона албански цивила, пијаце и болнице у Нишу, Алексинца и др.). Ако су то тражили од нас  за злочине током ратова 90-тих (а траже и даље) ред је да покажу то на властитом примеру. Тек кад Весли Кларк буде осуђен за злочине по командној одговорности САД и НАТО могу рачунати да су се делимично искупили. Наравно, не треба заобићи ни Солану као ни Џејмија Шеја као подстрекаче.

Наравно да не мислим да ће се то брзо десити, али треба инситирати јер злочин је злочин.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on March 26, 2016, 10:16:36 pm
Užice.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on March 26, 2016, 10:21:21 pm
Вермез, јел ово снимак дејства на Биоктош (Забучје)?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on March 26, 2016, 10:30:52 pm
Како су пренели наши медији потпреседник САД Бајден се на дан почетка НАТО агресије на СРЈ чуо са премијером Вучићем и том приликом је изразио жаљење за страдале цивиле током бомбардовања 1999. године , као и током ратова 90-тих. Наводно то је и објављено на сајту Беле куће. Ако је то тако, то јесте неки први корак који САД треба да учини како би поправили мишљење грађана Србије и њима. Ипак, то је само први корак. Мораће да неког изведи пред суд  и казне за почињене злочине (бомбардовање телевизије, воза код Грделице, аутобуса, колона албански цивила, пијаце и болнице у Нишу, Алексинца и др.). Ако су то тражили од нас  за злочине током ратова 90-тих (а траже и даље) ред је да покажу то на властитом примеру. Тек кад Весли Кларк буде осуђен за злочине по командној одговорности САД и НАТО могу рачунати да су се делимично искупили. Наравно, не треба заобићи ни Солану као ни Џејмија Шеја као подстрекаче.

Наравно да не мислим да ће се то брзо десити, али треба инситирати јер злочин је злочин.

Lepo je to rekao Bećković na jednoj od godišnjica ovim povodom..."Treba da podignemo spomenik svim žrtvama nato bombardovanja ispred kog bi neki novi Willy Brandt imao gde da klekne"...ovo za početak


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on March 26, 2016, 10:46:17 pm
Па има такав спомен. У парку код железничке станице у Београду. Мирне душе ту могу да клекну. Има и камења за клечање, да боље окају грехе 8).

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 27, 2016, 01:53:37 pm
24.03.2016

ОБЕЛЕЖЕН ДАН СЕЋАЊА

Низом комеморативних скупова широм Србије данас је обележен 24. март – Дан сећања на жртве НАТО агресије на нашу земљу.
 
Централна државна церемонија поводом 17. годишњице од почетка НАТО агресије на Србију одржана је данас у Варварину. Највишу државну делегацију Републике Србије предводили су премијер Владе Србије Александар Вучић и председница Народне скупштине Маја Гојковић. Комеморацији су присуствовали изасланици председника Србије, председник Републике Српске Милорад Додик, министри у Влади, представници Министарства одбране, Војске Србије.

Комеморативна церемонија почела је у подне код Споменика жртвама НАТО агресије, а државну комеморативну церемонију у Варварину најавиле су сирене за ваздушну опасност и црквена звона.

Венце на спомен обележје у Варварину положили су Александар Вучић, Милорад Додик и чланови породица страдалих у агресији.

Премијер Србије Александар Вучић је подсетио да су прве бомбе на Републику Србију пале 24. марта и да су у наредних 78 дана бомбе и даље падале убијајући становништво.


— Ноћ 24. марта биће вечно уклесана у српској историји као једна од најтежих за наш народ, као и наредних 78 дана и ноћи. Данас, 17 година касније, усправно и поносно, тужним гласом и тихо, али јасно, можемо свима да кажемо: Убијали сте нас, убијали сте нашу децу, али Србију нисте убили, јер Србију нико не може да убије – истакао је премијер.

Вучић је рекао како је агресија на једну малу и беспомоћну земљу била бесмислена и беспотребна, један од оних похода који све поруше, а никада ништа не реше.

— За крв ће морати да кажу да је била крв, а не случајност и колатерална штета. И да су била деца, а не борба за демократију и слободу. Бог ће им можда опростити. Ми јесмо, али нисмо заборавили, рекао је премијер и истакао да је наша одговорност да и сами добро запамтимо и никад више не поновимо сваку грешку коју смо у прошлости правили, сваки рат који смо водили убеђени да само то и умемо да радимо. Сваки сопствени колатерал који су произвели пусти снови, сваку смрт коју смо славили верујући да нас баш она ослобађа. То је наша опомена, истакао је Вучић.

—  И упркос ономе што се десило пре 17 година, стаћемо раме уз раме са нашим партнерима када су они на удару група мржње и терора и нико од нас не може боље да их разуме, јер то је интерес Србије, интерес нашег народа, интерес будућности. Сачуваћемо старе пријатеље и стећи нове, чак и оне са којима смо се у прошлости сукобљавали, јер тако то раде велики народи. А српски народ је велики народ који поштује своју прошлост и који уме да гледа у будућност, рекао је премијер Вучић.

Ваздушне снаге НАТО у недељу 30. маја 1999. године са четири пројектила бомбардовале су мост на Великој Морави у Варварину. Мост је због пијачног дана и празника Света тројица био пун људи. У нападу је погинуло 10 цивила, а 14 их је теже повређено.


Председник Републике Србије Томислав Николић одао је данас полагањем венаца пошту страдалима у нападу на болницу „Драгиша Мишовић” у Београду, поручивши да док је Србије и памћења, сва места страдања у бомбардовању треба обилазити.

—Док постоји Србије и памћења, оваква места страдања треба обилазити јер би нас недостатак памћења претворио у неки други народ и неке друге људе — рекао је председник Николић.

Председник Николић је истакао да се на данашњи дан труди да сваке године оде на друго место страдања јер, како је рекао, ни агресор није бирао кога ће да убија.

У бомбардовању болнице било је жртава на месту где се бори за живот и где није смела да падне бомба, приметио је Николић и додао „Сва места, а ово највише, су срамота једне цивилизације на крају 20. века, која се разрачунавала са једном политиком и руководством које јој није било по вољи”.

Венце на спомен-обележје седморици погинулих припадника Гардијске бригаде и три пацијента болнице „Драгиша Мишовић“ положили су и градоначелник Београда Синиша Мали, чланови породица настрадалих и делегација болнице „Др Драгиша Мишовић“.

Министар одбране Зоран Ђорђевић је у Прокупљу одао почаст и положио венце на споменик погинулим Топличанима у ратовима од 1990. до 1999. године. У делегацији Министарства одбране и Војске Србије поред министра одбране били су заменик команданта Здружене оперативне команде Генералштаба Војске Србије генерал-мајор Славољуб Јанићијевић и командант Треће бригаде КоВ бригадни генерал Миле Јелић, док су венце положиле и делегације Топличког управног округа, општине Прокупље, борачких удружења и родбина и пријатељи погинулих војника, полицајаца, резервиста и житеља Топлице.


У осврту на данашњи дан 1999. године, министар Ђорђевић је подсетио да је први удар у НАТО агресији изведен у 20 часова и пет минута бомбардовањем центра везе у прокупачкој касарни „Ратко Павловић Ћићко“ и да је те вечери пала прва жртва бомбардовања војник Бобан Недељковић.

— Почео је тада догађај без преседана у новијој светској историји - 78 дана константног бомбардовања. Војска Југославије је током НАТО агресије изгубила 659 припадника, од којих је 628 погинуло, док се 31 припадник води као нестао. Наша војска и народ су показали нераскидиву везу у борби за своју домовину. На бранику отаџбине стајала је наша храброст и младост. Нажалост, не можемо вратити оне који су дали своје животе, али сећањем можемо да продужимо њихово постојање међу нама. Важно је да се никад не заборави и зато данас са овог места нашег бола и поноса одајемо почаст свима који су дали животе за своју отаџбину – нагласио је министар одбране Зоран Ђорђевић.

Начелник Генералштаба Војске Србије генерал Љубиша Диковић присуствовао је данас обележавању Дана сећања на страдале у НАТО агресији у касарни „Стефан Немања“ у Рашки. Том приликом, генерал Диковић предводио је делегацију која је у име Војске Србије положила венац на спомен обележје „Хероји 37. моторизоване бригаде“, а коју су чинили и начелник Штаба Команде Друге бригаде Копнене војске пуковник Мухарем Фазлић и командант 21. пешадијског батаљона мајор Никола Грковић.


Из редова 37. моторизоване бригаде животе је положило 60 људи, а бригада је за своје резултате и пожртвованост одликована Орденом Народног Хероја.

Подсећајући на догађаје и околности који су обележили 1999. годину, генерал Диковић је истакао да смо сви били сведоци страдања с једне стране, а истовремено и отпора и јединства једне мале земље поносних и храбрих људи.

—Током 78 дана непрекидних ваздушних напада Војска је, црпећи снагу из достојанства свог народа које се могло видети и осетити на сваком кораку, храбро и пожртвовано бранила своју земљу пружајући отпор који је изненадио и агресора. Међу најбољим јединицама наше војске била је — 37. моторизована бригада из Рашке. Војници и старешине из ових крајева, са територија општина Рашка, Краљево и Врњачка Бања својим војничким врлинама, пожртвованошћу и спремношћу показали су како се бори за своју земљу и показали се достојним својих предака — нагласио је начелник Генералштаба.

Према његовим речима, сурови рат, који ми нисмо тражили однео је велики број живота, а на нама је, како је додао, да сачувамо успомену на око две и по хиљаде страдалих цивила и више од хиљаду погинулих припадника Војске и полиције који су те 1999. године за своју земљу дали оно највредније — своје животе.

— Често питам себе да ли смо се сви могли вратити живи са простора Косова и Метохије, где смо учествовали у противтерористичкој борби. Из тог пакла, то је било немогуће и они су дали своје животе храбро и часно извршавајући своје задатке, и да није било њих, ни ми задатак не би извршили. Ми смо се борили против терориста и били изложени дејствима НАТО из ваздушног простора, а данас када неки други терористи убијају недужне људе у Истанбулу, Анкари, Бриселу и Паризу, ми саосећамо са жртвама и њиховим породицама — поручио је генерал Диковић.

Венце су положили и чланови породица погинулих, као и делегације бројних удружења и организација. Током комеморативног скупа, служен је и помен настрадалим припадницима, а делегација Војске Србије предвођена генералом Диковићем обишла је и Спомен собу у касарни „Стефан Немања“.


Заменик начелника Генералштаба генерал-потпуковник Јовица Драганић, у пратњи команданта 250. ракетне бригаде за ПВД бригадног генерала Саве Миленковића и заменика команданта пуковника Тиосава Јанковића, положио је венац на споменик погинулим припадницима 250. ракетне бригаде у касарни „Бањица“ у Београду.

Поводом Дана сећања данас су у свим командама, јединицама и установама Војске Србије одржани комеморативни скупови, а делегације Војске Србије положиле су венце и цвеће на спомен-обележја широм Србије. Помен жртвама НАТО бомбардовања служен је у свим храмовима Српске православне цркве.

Izvor: Sajt VS


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 27, 2016, 02:00:29 pm
Fotografije koje slede su prilog prethodnoj vesti.

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4][attachment=5][attachment=6][attachment=7][attachment=8][attachment=9][attachment=10]

Izvor: Sajt VS


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 27, 2016, 02:02:38 pm
Nastavak

[attachment=1][attachment=2][attachment=3][attachment=4]

Izvor: Sajt VS


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: borovnica on March 27, 2016, 06:08:11 pm
Video snimak u kojem, ako sam dobro razumeo, jedan od komandanata bataljona iz 19. pbr (Požega) govori o aktivnostima u svojoj jedinici za vreme agresije NATO:

 https://www.youtube.com/watch?v=nmBUhApmiqA


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 27, 2016, 06:44:44 pm
Како су пренели наши медији потпреседник САД Бајден се на дан почетка НАТО агресије на СРЈ чуо са премијером Вучићем и том приликом је изразио жаљење за страдале цивиле током бомбардовања 1999. године , као и током ратова 90-тих. Наводно то је и објављено на сајту Беле куће. Ако је то тако, то јесте неки први корак који САД треба да учини како би поправили мишљење грађана Србије и њима. Ипак, то је само први корак. Мораће да неког изведи пред суд  и казне за почињене злочине (бомбардовање телевизије, воза код Грделице, аутобуса, колона албански цивила, пијаце и болнице у Нишу, Алексинца и др.). Ако су то тражили од нас  за злочине током ратова 90-тих (а траже и даље) ред је да покажу то на властитом примеру. Тек кад Весли Кларк буде осуђен за злочине по командној одговорности САД и НАТО могу рачунати да су се делимично искупили. Наравно, не треба заобићи ни Солану као ни Џејмија Шеја као подстрекаче.

Наравно да не мислим да ће се то брзо десити, али треба инситирати јер злочин је злочин.

Ne mogu da verujem da se ti nadaš da to nekad može da se desi?! Oni da priznaju, osude svoje ljude i to kalibra Klarka, Solane, Šeja?! Pre bi zatrli sve Srbe - tako ne bi bilo nikoga ko bi ih podsećao...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on March 27, 2016, 06:52:02 pm
Генерал Срето Малиновић, ратни командант 98.лбап, је гостовао у емисији Дозволите... на РТС-у, гдје је говорио о успјешним дејствима свог пука током агресије...

https://www.youtube.com/watch?v=V-svOFUJ-oE


Извор: www.rts.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on March 27, 2016, 06:55:24 pm
Боро, наравно да се не надам али, кад већ срађујемо то треба то тражити. Злочин је злочин.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 27, 2016, 07:08:37 pm
Slažem se, osim toga treba tražiti i nadoknadu štete u punom obimu. Neće prihvatiti ni jedno ni drugo, naravno, ali bi tako mi ostali dosledni u svom ponosu (što ni jedna Vlada ove države nikada neće učiniti).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 27, 2016, 10:20:29 pm
Како су пренели наши медији потпреседник САД Бајден се на дан почетка НАТО агресије на СРЈ чуо са премијером Вучићем и том приликом је изразио жаљење за страдале цивиле током бомбардовања 1999. године , као и током ратова 90-тих. Наводно то је и објављено на сајту Беле куће. Ако је то тако, то јесте неки први корак који САД треба да учини како би поправили мишљење грађана Србије и њима. Ипак, то је само први корак. Мораће да неког изведи пред суд  и казне за почињене злочине (бомбардовање телевизије, воза код Грделице, аутобуса, колона албански цивила, пијаце и болнице у Нишу, Алексинца и др.). Ако су то тражили од нас  за злочине током ратова 90-тих (а траже и даље) ред је да покажу то на властитом примеру. Тек кад Весли Кларк буде осуђен за злочине по командној одговорности САД и НАТО могу рачунати да су се делимично искупили. Наравно, не треба заобићи ни Солану као ни Џејмија Шеја као подстрекаче.

Наравно да не мислим да ће се то брзо десити, али треба инситирати јер злочин је злочин.

Nema od toga ništa, još jedno mazanje očiju.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: torpedo011 on March 28, 2016, 12:26:58 pm
Влада Црне Горе најавила казнене мере против ученика даниловградске гимназије зато што су обележили годишњицу НАТО агресије

https://youtu.be/YFxcUyeSHpM

Влада Црне Горе најавила је казнене мере против ученика гимназије Петар Петровић Његош у Даниловграду зато што су обележили годишњицу НАТО агресије, пуштањем сирена и песме Рибље Чорбе „Децу ти нећу опростити.

У саопштењу на сајту Владе стоји следеће:

"Извођење перформанса неприличне садржине од стране ученика Владимира Вуковића, М. Б., Јована Лазаревића, Јанка Стојовића, Драгослава Нововића и Душана Марковића, који су узурпирали имовину ЈУ Гимназија "Петар И Петровић Његош" Даниловград, представља непоштовање образовног система и образовно-васпитне установе.

 Њима ће сходно прописима бити изречене васпитне мјере. Такође ће се предузети мјере како би се утврдило да ли су ученици имали подршку и помоћ наставника, који ће бити санкционисани ако се утврди да су учествовали у организовању перформанса."

Четрвти разреди гимназије најавили бојкот наставе, уколико њихови другови буду кажњени

Матуранти даниловградске гимназије поручују да ће у случају казне њихових другова сви четврти разреди те елитне школе бојкотовати наставу! Занимљиво је да су они генерација која је рођена 1997, само две године пре почетка НАТО агресије на СРЈ.

Сазнајемо да су сви учесници перфоманса одлични и примерни ђаци, док су двојица од њих ове године награђена за херојско дело - спасавања утопљеника у реци Зети. Због тога их је градоначелник Даниловграда Бранислав Ђурановић наградио бесплатном екскурзијом.

 Демократски фронт најавио протест подршке гимназијалцима

Организација жена ДФ, организација младих ДФ-а, нестраначке организације и грађански активисти, одржаће перформанс којим ће пружити подршку даниловградским гимназијалцима, којима је министарство просвјете запријетило санкцијама и казнама само зато што су слободно и демократски исказали свој став о неким важним питањима за Црну Гору.

Овакво угрожавање слободе мишљења и говора својствено је само репресивним и диктаторским режимима, а власт у Црној Гори одавно се препознаје по таквом понашању и нико нема право да ћути када се угрожавају основна права људи, а нарочито права дјеце. Друштво које спутава младе и спречава их да саопштавају своје ставове, је нездраво и недемократско, и ми на овај начин желимо да поручимо да не пристајемо на такав однос према онима који су будућност наше државе. Бунт и непристајање на понижавајући положај су нормалне и пожељне реакције свих младих људи, а потез даниловградских гимназијалаца показује да има наде за ову земљу и да ова власт није успјела у својој намјери да заплаши пунктове отпора и слободне мисли.

Перформанс ће се одржати испред Министарства просвјете у Подгорици (код Гимназије), сјутра

(Влада Црне Горе, ИН4С, НСПМ)

НСПМ (http://www.nspm.rs/hronika/vlada-crne-gore-najavila-kaznene-mere-za-ucenike-danilovgradske-gimnazije-zato-sto-su-obelezili-godisnjicu-nato-agresije.html)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: banebeograd on March 28, 2016, 09:29:27 pm
po tome ko im preti i ko ce da ih kaznjava oni znaju da su uradili pravu stvar,
hvala bogu da su svima pokazali da u crnoj gori nisu sve "montenegrini" i da ima jos Srba


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on April 09, 2016, 11:39:48 am
Heroji Bitke za Košare

SUBOTA, 09. APR 2016, 10:23 -> 11:36   
IZVOR:RTS (http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/125/drustvo/2275943/heroji-bitke-za-kosare.html)
AUTOR:
GORAN JANIĆEVIĆ


Pre 17 godina snage OVK, albanske vojske i NATO-a napale su rejon karaule Košare na jugoslovensko-albanskoj granici. Napad je bio silovit, iznenadio je Vojsku Jugoslavije, OVK je zauzela karaulu, ali nije uspela dublje da prodre na Kosovo i Metohiju, što je bio osnovni cilj napada. Vojska Jugoslavije imala je 108 poginulih, a OVK više od 200.

Oko 1.500 pripadnika OVK uz podršku albanske artiljerije, NATO avijacije i instruktora napalo je rejon karaule Košare na frontu širine nekoliko kilometara rano ujutro 9. aprila 1999. godine.

Ekskluzivna svedočenja heroja Bitke za Košare RTS emituje u nedelju 10. aprila na Drugom programu od 13.05 u emisiji o vojsci "Dozvolite...".

Do 9. aprila NATO nije gađao Košare, ali jeste druge položaje na jugoslovensko-albanskoj granici. Karula je locirana na obroncima Prokletija, nedaleko od Đakovice i Dečana.

U tom trenutku na frontu je bilo nešto više od 100 pripadnika graničnih jedinica Vojske Jugoslavije. Zbog žestokih napada iz vazduha, ali i diverzija OVK veća pomoć nije mogla odmah da stigne.

Procena vojnog vrha bila je da će kopneni napad najverovatnije krenuti iz Makedonije gde se već nalazilo oko 16.000 vojnika NATO-a, a pretpostavke da će glavni napad ići preko Košara nije bilo.

Taj deo teritorije bio je u zoni odgovornosti 125. motorizovane brigade koja je reorganizovala svoje jedinice, borila se sa teroristima OVK u Metohiji i stalno bila na udaru NATO-a, tako da od početka rata do 9. aprila nije uspela da se u potpunosti pripremi za zaustavljanje napada na Košarama.

Drugog dana bitke, OVK je zauzela karaulu Košare što su objavili svetski mediji. Međutim, to nije bilo veliki uspeh jer je sama karaula okružena brdima i veoma nepovoljna za odbranu.

Sam objekat bio je vrlo luksuzan za vojne prilike i napravljen je u vreme JNA, na mestu dobro vidljivom iz Albanije, kako bi se demonstrirao visok standard socijalističke Jugoslavije.

Posle pada karaule, stiglo je pojačanje od više stotina pripadnika Vojske Jugoslavije iz pešadijskih i specijalnih jedinica, tako da je linija fronta stabilizovana 19. aprila i nije bilo većih pomeranja do kraja rata.

Prisluškivanjem radio veza Vojska Jugoslavije je ustanovila da su artiljeriju i minobacače, veoma precizno navodili ljudi koji su govorili italijanski i francuski. Izviđači su na neprijateljskim uniformama viđali italijanske, francuske, turske, britanske i oznake Armije BiH sa ljiljanima.

Na vrhuncu borbi Vojska Jugoslavije imala je oko 1.200 vojnika, a OVK, sa dobrovoljcima i albanskim jedinicama pet do šest hiljada. Snage OVK su ratovale u smenama, dok za VJ nije bilo odmora.

Velika koncentracija snaga na Košarama koštala je OVK napuštanja mnogih položaja, jer je utvrđeno da su mnogo delovi granice sa albanske strane bili gotovo bez ikakve odbrane.

Vojska Jugoslavije nije mogla da koncentriše veće snage zbog 24-časovnog prisustva NATO avijacije, ali i veoma nepristupačnog terena. Osim pešadijskog naoružanja VJ je koristila minobacače i haubice svih kalibara, kao i lansere raketa "Oganj" i "Orkan".

Komandni kadar VJ je i pored iznenadnog napada vrlo brzo razradio odbranu fronta, jer su to bili školovani oficiri. Većina vojnika je bila već po godinu dana u uniformi i bili su dobro uvežbani za borbu na frontu.

Sve to, pa i svest da ukoliko padne linija fronta na Košarama, kreću mnogo ozbiljniji sukobi sa OVK i NATO, sa neizvesnim krajem, držalo je moral na visokom nivou.

Sa druge strane i pored velike stručne pomoći NATO oficira, OVK je do tada napadala vojsku i policiju iz zaseda, nije imala ozbiljniju vojnu  obuku za frontalno ratovanje - što se i videlo tokom cele bitke.

U napade se uključila i albanska vojska, prvo artiljerijom, a zatim i sa desetak tenkova, ali to nije bitnije uticalo na moral OVK.

Vojska Jugoslavije je često išla u napade po ledenoj kiši, mrazu, magli i snegu dubine jedan metar i branila svaki položaj do poslednjeg trenutka- što je dodatno uticalo na pad morala kod neprijatelja.

Zanimljivo je i da je jugoslovenske strane granice teren bio teško prohodan i za ljude, ali je VJ uspela da u jednom trenutku u borbu na frontu ubaci dva tenka T-55.

Njihovo pojavljivanje nije imalo realan značaj, ali je izazvao paniku i strah u redovima OVK.

Cilj napadača, OVK, NATO-a i albanske vojske bio je da se prodre u Metohiju i da se snage Vojske Jugoslavije, do tada maskirane i dobro sakrivene, nateraju na otvorenu borbu u kojoj bi do izražaja došla tehnološka prednost NATO avijacije.

Agresor je uspeo da zauzme svega teritoriju SRJ četiri kilometra u širinu i u dubinu par stotina do hiljadu metara.

Romi kao Navaho Indijanci

Tokom krvavih borbi na Košarama bilo je i mnogih bizarnih scena, u koje je teško poverovati. Dešavalo se da ljudi sa obe linije fronta zbog guste magle zalutaju u neprijateljske rovove i vrate su us sopstvene, a da ih niko ne primeti.

Pripadnicima VJ koji su se grejali pored vatre jednom prilikom je prišao čovek u vojnoj uniformi, seo pored njih i kada su ga posle nekoliko minuta pitali iz koje jedinice on je odgovorio na albanskom.

Taj pripadnik OVK je zarobljen, a utvrđeno je da se posle jednog od napada dugo skrivao u žbunju, ali je izašao kada je video vatru i ljude.

Dvojica pripadnika Vojske Jugoslavije su po magli uspeli da ušetaju u neprijateljski rov, "zarobili" teški protivavinski mitraljez i bezbedno ga doneli u svoj rov.

Zbog stalnog prisluškivanja jedan rezervni oficir VJ se prisetio američkih Navaho Indijanaca iz Drugog svetskog rata, i angažovao dvojicu Roma, pripadnika VJ, koji su na svom jeziku radio vezom navodili jugoslovensku artiljeriju i minobacače.

Do kraja rata NATO i OVK nisu uspeli da shvate o čemu se radi, jer nisu razumeli romski jezik.

Bitka pre bitke

Rat je na karauli Košare počeo mnogo pre 9. aprila 1999. godine, tačnije u martu 1998. godine kada su i počeli sukobi na Kosovu.

Iako je rejon karaule bio gotovo nenaseljen, u okolini su se nalazila etnički čista albanska sela, sa velikim brojem pripadnika OVK u njima.

Sama karaula udaljena nekoliko stotina metara od granične linije na vidnom mestu, bila je laka meta i često se dešavalo da teroristi sa granične linije ispale rafal na karaulu i pobegnu.

Česte su bile i zasede u kojima je stradalo nekoliko pripanika VJ, a gotovo svakodnevna pojava pokušaja prenošenja manje ili veće količine oružja i municije iz Albanije na Kosovo i Metohiju.

Glavninu graničnih jedinica činili su vojnici na redovnom odsluženju vojnog roka koji su služili vojsku od marta 1998. godine i imali su uglavnom po 19 ili 20 godina.

Dobrovoljci sa svih strana

U Bici za Košare u redovima Vojske Jugoslavije borio se veliki broj dobrovoljaca iz zemlje i inostranstva. Osim Rusa - Kozaka iz padobranskih jedinica, u redovima dobrovoljaca bili su ljudi iz drugih evropskih zemalja.

Takozvani "internacionalni odred" od tridesetak ljudi činili su ljudi iz zapadnog dela Ukrajine, Finske, Švedske, Danske, Holandije i po jedan Škot i Irac iz Velike Britanije.

Njihovi motivi za ratovanje na strani Jugoslavije bili su avanturizam, antiamerička osećanja, ali i želja za ratnim iskustvom. Njihova plata bila je simbolična, odnosna ista kao za redovne vojnike.

Pri dolasku na front, strani dobrovoljci tražili da im se izda sertifikat da su učestvovali u borbama oko Košara, jer su sa takvom potvrdom mogli da dobiju 50 odsto veću mesečnu platu na ratištima širom sveta.

Snage Vojske Jugoslavije u bici na Košarama 1999. godine činili su delovi 125. motorizovane brigade, 53. granični bataljon, vojna policija iz Beogradskog i Kragujevačkog korupusa, delovi 63. padobranske i 72. specijalne brigade i manjim delom dobrovoljci iz zemlje i inostranstva.

Komandant svih jedinica VJna Košarama bio je potpukovnik Ljubinko Đurković, a njegovi pretpostavljeni pukovnik Dragan Živanović i general major Vladimir Lazarević.

U ovoj bici, sukobljene strane nisu kršile pravila i običaje ratovanja. Formalno, to je bila kopnena agresija iz Albanije na SRJ.

Poginulo je 108 pripadnika vojske i dobrovoljaca, a tela nekoliko vojnika nikada nisu izvučena sa granice.

Danas se na području karaule Košare nalazi oko 150 grobnica, poginulih pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova, ali se procenjuje da je još nekoliko desetina ljudi iz redova OVK sahranjeno u Albaniji.

Bitka za Košare je zvanično završena 14. juna 1999. godine, kada se Vojska Jugoslavije na osnovu Kumanovskog sporazuma sa snagama KFOR-a povukla sa Košara. Povlačenje je za razliku od drugih delova Kosova, proteklo bez ikakvih incidenata, a neprijatelji su jedni druge mirno posmatrali.

Tekst je nastao na osnovu svedočenja učesnika Bitke za Košare u emisiji "Dozvolite..." 2014. i 2016. godine.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: cobra 73 on April 09, 2016, 01:33:15 pm
Вјечнаја памјат браћи који су на вечној стражи:
https://www.youtube.com/watch?v=ByXRYUrrYLM
http://www.kmnovine.com/2016/04/63.html


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on April 09, 2016, 01:39:10 pm
Svaka čast junacima sa Košara!

Ali, ono što je vojska odbranila, političari su dali.

I na kraju, postavlja se logično pitanje: zašto je poginulo 108 pripadnika VJ? Za šta su dali svoje mlade živote?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bozo13 on April 09, 2016, 02:20:09 pm
..a, kao i lansere raketa "Oganj" i "Orkan".

Orkan?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on April 09, 2016, 02:31:42 pm
..a, kao i lansere raketa "Oganj" i "Orkan".

Orkan?

Вјероватно је негдје позади био ЗИЛ са оним четвороцјевним лансером. Није речено да је и дејствовао.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on April 11, 2016, 01:43:40 pm
Mapa bombardovanja Beograda za vreme agresije:

http://mondo.rs/a887373/Info/Drustvo/NATO-bombardovanje-Beograda-1999.html


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on April 11, 2016, 08:37:10 pm
Вермез, јел ово снимак дејства на Биоктош (Забучје)?

Da.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on April 12, 2016, 01:42:14 pm
Danas 17 godina od napada na voz u Grdeličkoj klisuri

Na današnji dan navršava se 17 godina od napada na putnički voz u Grdeličkoj klisuri, kada je avion NATO tokom agresije na SR Jugoslaviju 1999. godine gađao raketama voz dok je prelazio preko železničkog mosta na Južnoj Moravi usmrtivši do sada još neutvrđen broj ljudi.

Danas 17 godina od napada na voz u Grdeličkoj klisuri

Pronađeno je devet celih leševa i četiri dela ljudskog tela. Teže i lakše ranjeno je najmanje 16 putnika, a mnogi se vode kao nestali.

Napad se dogodio oko 11.40 časova, a voz su pogodila dva projektila, pri čemu je prvi odvojio lokomotivu i prvi vagon od ostatka kompozicije, dok je drugi projektil, ispaljen nešto kasnije, uništio treći vagon, a četvrti, usled visoke temperature, ostao zalepljen za šine.

Ubistvo civila izazvalo je kontroverzne reakcije u svetu, a tadašnji glavnokomandujući NATO Vesli Klark je, pravdajući napad, tvrdio da se voz kretao previše brzo, tako da je projektil, koji je trebalo da uništi most, ali ne i voz, nije mogao da se otkaže.

Klark je tvrdio da je prva raketa ispaljena sa velike udaljenosti od cilja zbog čega pilot nije bio u mogućnosti da vizuelno prepozna voz.

On je drugi pogodak opisao kao neoprezan incident, i istakao da je pilot, shvatajući da je voz pogođen ali verujući da može još da završi misiju, jer je navodno voz bio sišao sa mosta, ispalio u prolazu i drugu raketu.

Tvrdeći da je pilot imao manje od sekunde da reaguje, NATO je prikazao video-snimak načinjen kamerom na avionu.

Međutim, njemački dnevnik “Frankfurter rundšau” izvršio je veštačenje snimka i u januaru 2000. godine objavio članak u kojem je dokazao da je video-snimak, koji je NATO prikazao na konferenciji za novinare, bio ubrzan, stvarajući tako pogrešan utisak brzine voza.

Nemački list dokazao je da je video-snimak koji je NATO predstavio javnosti, bio ubrzan 4,7 puta, kako bi pružio dokaz za svoju tvrdnju da je prilikom bombardovanja došlo do “neizbežne nesreće” i da je pilot, koji je ispalio prvo jedan, pa onda drugi projektil, imao manje od jedne sekunde na raspolaganju da reaguje.

Istraživanje lista, pokazalo je da je pilot imao 40 sekundi, odnosno dovoljno vremena da reaguje, da je putnički voz mogao biti uočen, a novi napad izbegnut.

Tačan broj poginulih u međunarodnom vozu, koji je iz Beograda saobraćao za Solun, nikada nije utvrđen, ali svi poginuli bili su civili, a među njima bilo je i dece.

Dvojica mašinovođa Boban Kostić i Goran Mikić ispričali su da je voz iz niške stanice 12. aprila 1999. godine krenuo sa 15 minuta zakašnjenja, a niko, u to ratno vreme, nije proveravao koliko je putnika u vagonima.

Kasno popodne tog dana iz leskovačke bolnice je javljeno da je primljeno 16 teže i lakše ranjenih putnika. Među poginulima su bili i tek venčani Ana Bjeletić i Ivan Marković, istraživači u oblasti hemije.

Avioni NATO ispalili su u tom incidentu ukupno četiri rakete, od kojih su dve pale na susedni drumski most. Iako je cilj napada na železnički most bio da se on sruši, to se nije dogodilo. Samo su stradali ljudi.

SR Jugoslovija je napad opisala kao zločin, a humanitarne organizacije, među kojima i “Amnesti internešenel”, kritikovale su panad i smatrale da je trebalo da se zaustavi kada je voz bio pogođen, i da je druga bomba prekršila princip proporcionalnosti, ali za ovaj zločin niko nikada nije kažnjen.


Read more at http://scradar.com/vesti-drustvo/danas-17-godina-od-napada-na-voz-u-grdelickoj-klisuri/#JYOi24LXTfeRjfTU.99


Izvor fotografija: Internet

[attachment=1][attachment=2][attachment=3]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on April 13, 2016, 07:28:56 am
A sada me teraju u savez sa njima.
 :zid :zid :zid :zid :zid :zid :zid


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 13, 2016, 08:13:01 pm
A sada me teraju u savez sa njima.
 :zid :zid :zid :zid :zid :zid :zid

Ne boj se, neće nas naterati. Što kaže jedan moj kolega, pušku, čizme, pa u šumu ako bude trebalo.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on April 13, 2016, 09:39:50 pm
 :krsta :klap


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on April 14, 2016, 05:59:02 am
A sada me teraju u savez sa njima.
 :zid :zid :zid :zid :zid :zid :zid

Ne boj se, neće nas naterati. Što kaže jedan moj kolega, pušku, čizme, pa u šumu ako bude trebalo.
Dragi moj Kapo isto mislimo. :klap :klap :klap


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on April 14, 2016, 01:03:03 pm
зато су и смислили овај нови закон о ооружју.. >:( :zid


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on April 14, 2016, 01:22:05 pm
Priča se da je zbog neki od "nas ovde" zakon malo ublažen. :rtfm


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on April 14, 2016, 08:13:12 pm
закон није, стопирани су неки правилници који су небулозни (као онај о здравсвтеној способности који је ко за пилота ловца).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on April 14, 2016, 08:24:58 pm
Da na to sam i mislio.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on April 14, 2016, 08:57:11 pm
Pa onaj pravilnik o zdravstvenoj sposobnosti, koji je stpio na snagu 10. marta je i ostao kao za komandose. Na primer, ko je nagluv neće dobiti pozitivnu ocenu sposobnosti za posedovanje oružja.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on April 15, 2016, 10:02:39 am
Specijalni prilog ODBRANE - Odbrana Kosmeta 1999 (http://www.odbrana.mod.gov.rs/specijalni%20prilog/141/Odbrana%20254%20-%20Specijalni%20prilog%20142%20-%20Odbrana%20Kosmeta%201999.%20godine%20-%202.pdf)



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: torpedo011 on April 15, 2016, 04:57:41 pm
Ево шта сам ископао на интернету у скорије време:

Drama otetih vojnika

Reporter Vremena opisuje šta se dešavao sa osmoricom vojnika koje je oteo ilegalni UČK, kako su tekli pregovori i šta su za uzvrat tražili kosovski Albanci

Osam vojnika Vojske Jugoslavije, koje je u petak 8. januara kod sela Bare, desetak kilometara istočno od Kosovske Mitrovice, zarobio ilegalni UČK, stiglo je u kasarnu u Kosovskoj Mitrovici u sredu oko pola pet popodne. Samo sat ranije, izgledalo je da pregovori o njihovom oslobađanju neće dati nikakve rezultate. Iako je u utorak popodne Knut Volebek, norveški ministar spoljnih poslova i aktuelni predsedavajući OEBS-a, izjavio novinarima u Prištini da je postignut konačan dogovor o oslobađanju pripadnika VJ, da će svi zarobljeni biti oslobođeni i da se "nada bezuslovnom oslobađanju", u sredu su roditelji zarobljenih proveli još jedan dan u kasarni u Kosovskoj Mitrovici, čekajući da stignu njihovi sinovi. Za to vreme su, od deset tog jutra, Kristofer Hil, specijalni američki izaslanik za Kosovo, Volfgang Petrič, specijalni izaslanik EU, i Vilijam Voker, šef Kosovske verifikacione misije, u selu Likovac u srcu Drenice pregovarali sa najvišim oficirima UČK-a. Ispostavilo se da bezuslovno oslobađanje ne dolazi u obzir. UČK, čiji je štab smešten u Likovcu, dok je u Dragobilju samo njegova politička ispostava, tražio je razmenu zarobljenika, kao što već danima ponavljaju svi predstavnici ove organizacije koji se javno oglašavaju. Visoki zapadni diplomata je rekao grupi zapadnih novinara da će jugoslovenska vlada osloboditi devet pripadnika ilegalnog UČK-a zarobljenih 14. decembra 1998.

U utorak su razvejane sve sumnje u tvrdnje verifikatora da su svi vojnici zdravi i čitavi. Na video snimku agencije AP, načinjenom u utorak oko jedanaest prepodne, videlo se svih osam vojnika, kako sede u turskom sedu na spojenim školskim klupama u uglu velike prostorije, verovatno učionice. Po klupama dušeci i prostrta ćebad. Vojnici u čarapama, puše. Ni na jednom se ne vide tragovi ma kakvog maltretiranja. "Gospoda iz UČK-a su vrlo korektna prema nama", rekli su stariji vodnik Dragan Jugović i vojnik Nikola Cvijović novinarki AP-a.

KAKO JE POČELO: U četvrtak uveče se u okolini rudarskog naselja Stari Trg, na kosovskom delu planine Kopaonik, prevrnulo jedno vojno vozilo. Osmočlana ekipa vojne policije predvođena starijim vodnikom Draganom Jugovićem iz Kragujevca u petak ujutro je dobila naređenje da uzme opremu, ode na lice mesta i izvrši uviđaj. Tako nalažu propisi. Bila je gusta magla. Uviđajna ekipa prevrnuto vozilo nije nigde videla, pa je moguće da su ga u međuvremenu sklonili pripadnici UČK-a. Vojni policajci su u magli pogešno skrenuli i naleteli na patrolu UČK kod sela Bare. Aljbin Kurti, sekretar kancelarije Adema Demaćija, političkog predstavnika UČK-a, kaže da je sporazumom Milošević-Holbruk predviđeno da VJ može da patrolira glavnim putevima na Kosovu, ali da ne sme da zalazi na sporedne ni u albanska sela. Ekipa vojne policije se predala bez otpora, mada saopštenje informativne službe UČK-a govori o "bezuspešnom otporu" vojne patrole. U svakom slučaju, u susretu vojne patrole sa vojnom patrolom niko nije povređen.

O ovom događaju je odmah obavešten regionalni centar KVM u Kosovskoj Mitrovici, pa je ekipa britanskih verifikatora već oko dva popodne otišla na položaje UČK-a. Mogla je samo da komandantima UČK saopšti da im je Vojska dala rok do pola šest te večeri da zarobljene vojnike puste, ili će VJ to pokušati da učini silom. Kada je prvi rok istekao, postavljen je novi, do devet uveče, i verifikatori su se vratili da i to saopšte lokalnoj komandi UČK-a. Pre toga je Nikola Šainović, potpredsednik savezne vlade zadužen za vezu sa KVM-om, obećao Gabrijelu Keleru, zameniku tada odsutnog šefa KVM-a, da neće biti dejstava vojske. Britanci tvrde da im je UČK još u petak rekao da će vojnici biti pušteni. Kada je večernji rok istekao, na ulicama Prištine, u naseljima Dragodan i Sunčani Breg, nastanjenim uglavnom Albancima, pojavilo se na desetine tenkova VJ. U Prištini je zavladala panika. Ljudi su ostali budni do duboko u noć, pokušavajući da telefonom od prijatelja saznaju šta se dešava. Posle dugog natezanja vojske i verifikatora, tenkovi su konačno sklonjeni sa ulica u dva po ponoći. Vojska je postavila novi rok za oslobađanje vojnika, subota, četiri popodne.

U subotu prepodne, u okolinu Mitrovice i Podujeva već su stigle kolone sa po više desetina oklopnih vozila. Planinski predeo između Mitrovice, Prištine i Podujeva kontroliše već famozni komandant Remi. Britanski verifikatori, uglavnom bivši oficiri britanske armije, pokušavali su da smire svoje jugoslovenske kolege. Jedan od njih je, kažu zapadni novinari koji su prisustvovali sceni, izjavio da u potpunosti razume poziciju VJ, jer se britanska armija godinama borila protiv terorizma.

Toga dana su pregovori između diplomata i UČK-a preneti u južnu Drenicu, u Dragobilje, gde je već mesecima prisutna američka Kosovska diplomatska posmatračka misija. Dragobilje je sedište političkog odeljenja GŠ UČK.

Policija je u subotu objavila da "preduzima mere za povratak Srba u selo Perane" kod Podujeva. Srbi su Perane napustili u decembru. Međutim, teško je poverovati da je pedesetak oklopnih vozila raznih vrsta, koliko se moglo izbrojati toga dana uz put Priština-Podujevo trebalo da obavi taj nemogući zadatak. Biće da je razlog policijske akcije bila činjenica da je Remija mnogo lakše ugroziti sa istoka, nego napadanjem nepristupačnih planinskih visova oko Starog Trga. Kod Podujeva se oko pola tri tog popodneva zametnula čarka koja je trajala duže od sata, i u kojoj su lakše ranjena dva policajca. U napadu je granatirano obližnje selo Bradaš. Borbe su prestale ubrzo pošto je UČK, oko 3:15, dozvolio verifikatorima da posete zarobljenike.

Zahtevi koje su izvori bliski UČK-u saopštili štampi na albanskom u subotu bili su svakako preterani. Isprva je traženo da jugoslovenska strana za uzvrat pusti sve "zatvorene i otete" Albance.

NASTAVAK: Verifikatori su u nedelju ponovo posetili vojnike i fotografisali ih. Vojnicima je omogućeno da napišu pisma porodicama, koje su tog jutra počele da stižu u mitrovačku kasarnu. Vojska je (da bi dala pregovorima prostor za disanje, kako je rekao jedan britanski diplomata) tog popodneva povukla deo snaga iz Starog Trga. Pregovori su i dalje trajali.

Sada je UČK postaviorazumniji zahtev. Za osam vojnika VJ traženo je devet pripadnika UČK-a zarobljenih na granici sa Albanijom 14. decembra prošle godine, kada je poginulo 35 pripadnika ove ilegalne organizacije. "Trebalo im je dva dana da zatraže razmenu, kaže za "Vreme" jedan zapadni diplomata. "Oni nisu baš sofisticirana organizacija, imaju sedam regionalnih štabova, sedam javnih administracija. Zato su svi prisutni diplomati morali da učestvuju u pregovorima, svako je zvao svoje veze i razgovarao." Iz krugova bliskih vojsci moglo se čuti da nikakva razmena ne dolazi u obzir.

U ponedeljak je u Prištinu doputovao Kristofer Hil. Prištinom se proneo glas da je Hil, posle kratke posete KVM-u, otputovao u Dragobilje. Amerikanci koji su tog dana bili u nevelikom Dragobilju tvrde da Hila nisu videli. Kasnije je prištinski dnevnik na albanskom "Kosova sot" doneo informaciju da je Hil izgleda posetio Likovac. Knut Volebek je u ponedeljak bio u Beogradu, gde je Slobodan Milošević posle razgovora s njim pomerio rok za oslobađanje vojnika. U okolini Starog Trga UČK je stranim novinarima pokazivao video snimak zarobljenika koji su njegovi pripadnici sami načinili. Svima je bilo jasno da od oslobađanja nema ništa, bar dok u Prištinu ne stigne Knut Volebek.

Program posete Volebeka Prištini, u utorak, bio je prilično naporan. Posle razgovora sa svim prisutnim predstavnicima kosovskih Albanaca (Demaći je, na primer, još bio u Tirani, gde tamošnje vlasti pokušavaju da doprinesu političkom objedinjavanju svojih kosovskih sunarodnika), Volebek je otvorio i poslednji, peti regionalni centar KVM, za region Prištine. Potom je otputovao za Gornju Lapašticu kod Podujeva, gde se nalazi Remijev štab. Po povratku u Prištinu, na konferenciji za novinare, pobedonosno je objavio da je sporazum o oslobađanju vojnika definitivno postignut, iako nije želeo da otkrije njegove detalje. Upravo je bio završio razgovor sa Aljbnom Kurtijem, koji je nešto ranije istog dana izjavio da u obzir dolazi samo razmena. Bardilj Mahmuti, politički predstavnik UČK-a u Ženevi, gde se još uvek nalazi znatan deo rukovodstva UČK-a, objasnio je dan ranije da su vojnici VJ ratni zarobljenici i da se prema njima postupa saglasno međunarodnim konvencijama. "Mi možemo da ih ubijemo, ali ne želimo. Pustićemo neke od njih, a ako jugoslovenska strana pusti neke naše ljude, i mi ćemo pustiti još nekog", rekao je Mahmuti. Kurti je u utorak rekao da su oni do sada pustili oko 40 zarobljenika, među kojima je bio i jedan inspektor DB-a, a jugoslovenska strana baš nikog.

Poziv u avanturu

U utorak uveče je Odeljenje za štampu KVM-a izdalo obaveštenje za štampu u kome se doslovno kaže: "Važan sastanak koji se tiee tekuae situacije, na kome ae ueestvovati zvanienici međunarodne zajednice i visoki oficiri UEK-a, odigraae se u deset ujutro u selu Gornje Obrinje, zapadno od Glogovca. Predstavnici štampe su pozvani da prisustvuju. Potrebno je da novinari stignu do 9:30." Novinari srpskih nezavisnih medija su još u utorak uveee pozvali portparola Misije Sendija Blajta i pitali ga da li je odlazak štampe u Gornje Obrinje organizovan. On je odgovorio da nije. Na pitanje da li OEBS može srpskim novinarima da garantuje bezbednost u srcu teritorije koju kontroliše UEK, odgovorio je da to nije moguae. Je li moguae da jedno vozilo OEBS-a novinarski konvoj sprovede do mesta sastanka? Ni to nije moguae. Blajt je obeaao da ae stupiti u kontakt sa UEK-om i raspitati se o garancijama bezbednosti srpskih novinara. Kasnije je rekao da mu je, kada je to ueinio, odgovoreno da "ne treba da staje ni na eiju stranu". "To je poziv UEK-a i njihova predstava", rekao je Blajt jednom od novinara i dodao: "Uostalom zašto vam je to i potrebno".

U sredu ujutro, posle neuspelih pokušaja da se organizuje iole bezbedan odlazak na mesto ovog važnog sastanka, grupa novinara, u kojoj su bili izveštaei Tanjuga, Blica i Glasa javnosti, iskoristila je privatnu vezu u KVM-u i prikaeila se konvoju OEBS-a koji je odlazio u Drenicu. Po dolasku u Likovac, gde se, ispostavilo se, sastanak odvijao, UEK je legitimisao sve novinare. Kad su novinari srpskih medija otkriveni, umalo, kako sami kažu, nisu uhapšeni. Spasao ih je drugi portparol OEBS-a Jorgen Grunet, koji je jedva uspeo da ubedi komandu UEK da novinare prosto sprovede van teritorije koju kontroliše.

Šta bi se tek desilo da je neko od novinara srpskih medija ozbiljno shvatio zvanieni memorandum OEBS-a citiran na poeetku?

FINALE: Iz "krize talaca" profitirao je samo UČK. Korektan tretman koji je ova organizacija, po svemu sudeći, pružila jugoslovenskim vojnicima doneo im je medijske poene, pogotovo kad se uporedi sa isterivanjem oklopnih jedinica na Sunčani Breg i Dragodan. "UČK se veoma trudi da radi profesionalno i stekne nekakav legitimitet", kaže zapadni diplomata stacioniran na Kosovu. "Još uvek im ne uspeva, ali se trude." Očigledno je da država Srbija nije više u prilici da sredstvima sile uništi ili porazi UČK. Pokušati tako nešto koštalo bi nas više nego što imamo da platimo. U stvari, UČK je postao najjači politički faktor kosovskih Albanaca. Ova organizacija već nekoliko meseci korak po korak pod svoju kontrolu stavlja prištinski politički establišment. U ponedeljak uveče je u Prištini ubijen Enver Maljoku, direktor Kosovskog informativnog centra. Ne zna se ko je to učinio, ali KIC je bio poslednji medijski instrument predsednika DSK-a i dobitnika Saharovljeve nagrade. "Rugova je izgubio glas", kaže jedan američki diplomata. Ukoliko država želi da kako-tako zaleči kosovski problem, mora početi da pregovara sa suprotstavljenom stranom. I to što pre, jer UČK, zaštićena mirovnim naporima sveta, svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduje. Pozicija sa koje je moguće pregovore početi sada nije idealna, ali je bolja od one na kojoj ćemo biti za mesec ili dva. Sada opcija nezavisnosti Kosova još nema zvaničnu međunarodnu podršku. Zato bi i u interesu Srba bilo da što pre priznaju realnost i razgovaraju sa predstavnicima UČK-a. Umesto toga, svi srpski politički činioci na Kosovu beznadežno su tvrdoglavi. Zato što kosovski Srbi žele da se "država obračuna sa terorizmom". A i sami su svesni da su oni koji su im to obećavali tokom prošlih meseci i godina - lagali. "Oni bi hteli da mi, kosovski Srbi, uđemo u sukob, pa da prođemo kao naša braća u Krajini", rekao je na protestnom skupu u Prištini u ponedeljak Momčilo Trajković, predsednik Srpskog pokreta otpora. Otuda su osmorica zarobljenih jugoslovenskih vojnika bili samo nenadani aduti u igri koja Jugoslaviji više ne može doneti ništa dobro.

Zoran B. Nikolić

 ВРЕМЕ (http://www.vreme.com/arhiva_html/430/index.html)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nikola87 on April 20, 2016, 02:13:23 pm
Много је речено о овој теми за преко осам година колико стоји. Већина коментара су аргументовани и основани, али је цела прича заокружена у контексту за који мислим да је погрешан, тачније, наметнут и вештачки, бар за српско становиште.

Сви се слажу да је догађај био велика трагедија, што и јесте, али зашто практично сви тврде (част неким изузецима) да је агресија била наша кривица, и последица глупости нашег руководства, а не план са Запада, као што безброј стручних извора наводи да је био?

Помињао се некакав савез између Југославије и САД, како крајем 80-их, пред распад, тако и након Дејтона. Али савеза никад није било. Не са Иглбергером, који је говорио да се "српска деца више неће смејати" и говорио пред Сенатом да се Милошевићу и Караџићу мора судити као нацистима у Нирнбергу, и дефинитивно не са Олбрајтовом која је смрт пола милиона ирачке деце под санкцијама УН коментарисала "We think the price is worth it", а шта је говорила за нас знамо сви.

Пошто нам Запад очигледно није био (прави) савезник, а то није ни данас, остаје нам да осмотримо ко јесте. Покојни француски писац, који нас је много волео, Владимир Волков, рекао је 1999. пред Београђанима: "Американци су вас напали, Французи су вас издали а Руси вам нису помогли. Али, нису вас издали народи, издале су вас њихове владе".

С друге стране, наше дугогодишње истрајавање у убеђењу "цео свет (i.e. народи) нас мрзи" учинило је да се много наших ставова о нашој иначе херојској и поносној историји, укључујући и НАТО агресију, искриви... Наши момци који су се борили против НАТО и који, бар за мене, апсолутно ни по чему не заостају у слави и херојству у односу на њихове претке из I и II светског рата, често су (између осталог и на овом форуму) називани неспособњаковићима, несложнима, дефетистима, чак дезертерима...

Неколико европских интелектуалаца, укључујући наведеног Волкова, истицало је да су Американци били значајно потценили Србе и српску војску, и да је, штавише, Србија, захваљујући својој храбрости и истрајности, можда управо онај камен о који ће се НАТО кола спотаћи. Да ли су били у праву?

Имам осећај да је, за разлику од свих ранијих ратова, рат на Косову '98-'99. некако коначно утулио онај наш српски дискурс епског и славног. Од тада смо почели сва наша мученишта да оспоравамо, јер, забога, треба демистификовати нашу прошлост.

А у ствари, заузврат нећемо добити истину, него само нову, западну мистификацију. Све у вези са националном историјом је мистификација, али мистификација захваљујући којој опстајемо, ако је се не одрекнемо. Шта имам од "реалистичног" признања да је 19 најјачих земаља света разорило моју земљу и побило сународнике?













Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on April 20, 2016, 04:10:18 pm
Price o obaranju F117, B-2, bombardovanju aerodroma u Tuzli i Albaniji i x drugih prica o nato agresiji na tadasnju SRJ su vec mnogo puta ispricane. Neke su tacne, neke nisu. U nekim pricama ima neko zrno istine a neke ce mozda tek za 10 ili 20 godina dobiti svoju potvrdu ili demanti.

Ima jedna prica za koju sam tek danas cuo i evo prenecu je ovde. Mislim da bi prica o ovom heroju trebala da ima jednu mnogo siru dimenziju i da se generacije koje dolaze na ovom primeru  uce kako se voli i brani svoja zemlja.

[attachment=1]

Прича о Тибору Церни и јединственом откривању снајперисте из Легије Странаца, који је сејао смрт у паклу Јуничких планина.
У паклу Кошара, где је по 12 војника бранило одсеке на које је јуришало по 300 непријатеља, командир једног одељења био је Тибор Церна. Рођен у Београду 8. новембра 1978, он је у јуну (већ крваве) 1998. године добровољно тражио да дође у војску, па када је дошао, онда је тражио да иде у Пећ, а одатле је био упућен - на Кошаре. Наспрам њега и његових другова било је толико артиљерије и толико непријатеља да је смрт била готово извесна, само је било питање „сада или мало касније”. Нарочито је, од 9. до 27. априла, један снајпериста из Легије Странаца био кобан по наше војнике. Свакодневно им је наносио мање или језиве губитке, а никако није успевано да буде лоциран јер би користио само по један метак пре дуге паузе и пуцња са друге локације.
Толико је било страшно издржавати јурише непријатеља и свакодневна бомбардовања из авиона, те свакодневно разорно коришћење артиљерије са оне стране границе, да је само још фалио тај снајпериста - да тамани кога жели и када пожели. Српски војници, у заклонима, мањим бункерима и рововима, због њега нису могли ни да врше физиолошке потребе како се то иначе чини, него све у неке посуде, па када ноћ падне, кришом се празни ту негде, у близини.
Тог 27. априла, после дејства снајперисте Тибор Церна се опростио од затечених другова, па устао и викнуо: „Усташо! 'Ајде, пуцај ако си јунак, ја те чекам!”
Обарач је повучен. Метак из снајперске пушке је погодио Тибора право у грудни кош. Али, Тибор није пао.
Да би створио могућност да непријатељ дејствује још једном, како би га наши снајперисти открили и коначно елиминисали, Тибор Церна је остао да стоји.
Рањен, смртно рањен, окренуо се ка својим друговима у рову, који су га све време одвраћали од те намере, и рекао:
„За ову земљу вреди погинути”.
Тада је уследио и други хитац. Метак је погодио Тибора Церну у врат, убивши га на месту.
Тренутак касније, наши снајперисти елиминисали су непријатељског.
(До краја НАТО агресије, у паклу Кошара у коме је животе дало 108 војника који су спречавали копнену инвазију, непријатељ није остварио свој циљ. Тибор Церна је један од оних који су дали живот да се то спречи. Нисте никада раније чули за њега, Бог душу да му прости, али то не значи - да треба да буде заборављен. Ова прича - баш томе служи.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bozo13 on April 20, 2016, 09:09:06 pm

.. (između ostalog i na ovom forumu) nazivani nesposobnjakovićima, nesložnima, defetistima, čak dezerterima...


Ostalo ne želim komentirati, ali odakle to ? Mislim da je argumentirano zašto je tako napisano.


Тог 27. априла, после дејства снајперисте Тибор Церна се опростио од затечених другова, па устао и викнуо: „Усташо! 'Ајде, пуцај ако си јунак, ја те чекам!”

Kakve veze imaju Ustaše sa tim???


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on April 20, 2016, 09:12:39 pm


Тог 27. априла, после дејства снајперисте Тибор Церна се опростио од затечених другова, па устао и викнуо: „Усташо! 'Ајде, пуцај ако си јунак, ја те чекам!”

Kakve veze imaju Ustaše sa tim???

Nisam bio tamo i ne znam. Nije poenta u tome sta je viknuo vec da je dao svoj zivot da taj snajperista ne bi ubio 5 ili 10 njegovih saboraca.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on April 20, 2016, 09:23:38 pm

.. (između ostalog i na ovom forumu) nazivani nesposobnjakovićima, nesložnima, defetistima, čak dezerterima...


Ostalo ne želim komentirati, ali odakle to ? Mislim da je argumentirano zašto je tako napisano.


Da pokusam da objasnim. U poslednje vreme mnogi pripadnici vojske koji su se casno i posteno borili protiv NATO-a 1999.godine nazivaju se svakavim pogrdnim nazivima na raznim drustvenim mrezama, forumima kao i na stranicama predvidjenih za komentarisanje vesti na sajtovima medijskih kuca. Najcesci razlog tome su vesti o ucescu pripadnika VS u vezbama sa NATO jedinicama. Osim toga povod su i pojedine druge vesti (konkretno na FB su pripadnici VS svakako nazivani a povodom objavljene fotografije sa verske sluzbe). Pa onda prozivanja i davanja svkakvih epiteta vojnim penzionerim zbog toga sto traze ono sto im zakonom pripada.

A tom prilikom se zaboravljaju svi oni koji su casno i posteno sluzili zemlji, svi oni koji su kao ja dali deo tela za tu zemlju, oni koji su dali zivot, oni koji su ostali bez igde icega da bi ispunili svoju obavezu. I takvi se ljudi takodje u dnevno-politicke svrhe nazivaju dezerterima, izdajnicima, nesposobnjakovicima...

Zalosno je sto ti nesposobnjakovici, dezerteri, izdajnici...odjednom postaju heroji kada se bore protiv poplava, pozara, snega, kada lete u poluispravnim helikopterima da bi spasili neciji zivot pri tom rizikujuci svoj. Ali kada sve to prodje i dogodi se prva vezba sa nekom NATO clanicom sve se to zaboravlja.

Nadam se da sam bio dovoljno jasan?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on April 20, 2016, 09:45:05 pm


Више него јасан био си! Али, немој да те неко чује, пссст! Србија срља у будућност!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: mali od palube on April 20, 2016, 10:20:42 pm

.. (između ostalog i na ovom forumu) nazivani nesposobnjakovićima, nesložnima, defetistima, čak dezerterima...


Ostalo ne želim komentirati, ali odakle to ? Mislim da je argumentirano zašto je tako napisano.


Тог 27. априла, после дејства снајперисте Тибор Церна се опростио од затечених другова, па устао и викнуо: „Усташо! 'Ајде, пуцај ако си јунак, ја те чекам!”

Kakve veze imaju Ustaše sa tim???
???


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bozo13 on April 20, 2016, 10:36:05 pm
@Kuzma

Izdvojio sam "i na ovom forumu", sa čime se ne slažem. Kompetentna osoba sa podatcima kada pričala oko toga, dala je argumente.

Ostale ne pratim, ni FB ni medjiske vesti iz Srbije. Zato jih ni ne komentiram.


Oko Tibora, koliko je po jednoj strani njegovo delo herojsko, i da je spasio toliko drugih, po drugoj strani je "pukao". I trebalo bi da se ga na par dana udalji iz prve linije, da odmori, pa se ga onda vrati da brani zemlju.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: švercer011 on April 20, 2016, 10:48:41 pm
@Kuzma

Izdvojio sam "i na ovom forumu", sa čime se ne slažem. Kompetentna osoba sa podatcima kada pričala oko toga, dala je argumente.

Ostale ne pratim, ni FB ni medjiske vesti iz Srbije. Zato jih ni ne komentiram.


Oko Tibora, koliko je po jednoj strani njegovo delo herojsko, i da je spasio toliko drugih, po drugoj strani je "pukao". I trebalo bi da se ga na par dana udalji iz prve linije, da odmori, pa se ga onda vrati da brani zemlju.
Na nekim mestima je bilo nemoguce napustati polozaj,pogotovu na tim gudurama,tamo smo bili dobro ukopani i snabdeveni municijom jer se vojska spremala skoro godinu dana za taj napad,na nekim isturenim polozajima kontrole ili zamene su dolazile na svakih nedelju dana koliko je bilo zajebano!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: mali od palube on April 20, 2016, 11:06:11 pm

.. (između ostalog i na ovom forumu) nazivani nesposobnjakovićima, nesložnima, defetistima, čak dezerterima...


Ostalo ne želim komentirati, ali odakle to ? Mislim da je argumentirano zašto je tako napisano.


Тог 27. априла, после дејства снајперисте Тибор Церна се опростио од затечених другова, па устао и викнуо: „Усташо! 'Ајде, пуцај ако си јунак, ја те чекам!”

Kakve veze imaju Ustaše sa tim???
Božo, kada Srbin brata toliko voli da počne da ga mrzi nazove ga ustašom... i obrnuto... ovi njih četnikom...
Činjenica da je Tibor, Agimu i Ljatifu vikao Ustašo,a oni njemu Četniku, mora da bude na čast svakom "normalnom" srbinu i hrvatu....
....................................................
....................................................
nadam se da shvatate sarkazam........



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bozo13 on April 20, 2016, 11:11:26 pm
Švercer, sve razumem, i ne omalovažavam čin pokojnika.


Mali od Palube

znači na principu onog vica:
Italijanska granica 1953. S jedne strane jugoslovenski vojnici, s druge strane italijanski. Psuju jedni druge na sav glas. Jedino Piroćanac ćuti.
• Je li, a što ih ti ne psuješ?
• A be, ne poznavam gi, ne znam kako da im psujem.
• Pa psuj kako si navik'o.
• Dobro. Talijani!!!
• Che cosa?
• Mame vam ga nabijem bugarske!!!



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: švercer011 on April 20, 2016, 11:22:12 pm
Švercer, sve razumem, i ne omalovažavam čin pokojnika.





Znamo se dobro tako da uopste nisam ni pomislio da nekog omalovazavas!Neko moze da trpi a neko pukne u sekundi....


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bozo13 on April 20, 2016, 11:24:57 pm
A i na pivo treba da idemo samo da sam u BG ili ti u Slo. :)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: mali od palube on April 20, 2016, 11:31:28 pm
Mali od Palube

znači na principu onog vica:
Italijanska granica 1953. S jedne strane jugoslovenski vojnici, s druge strane italijanski. Psuju jedni druge na sav glas. Jedino Piroćanac ćuti.
• Je li, a što ih ti ne psuješ?
• A be, ne poznavam gi, ne znam kako da im psujem.
• Pa psuj kako si navik'o.
• Dobro. Talijani!!!
• Che cosa?
• Mame vam ga nabijem bugarske!!!
Nije baš tako ali može da prođe... ;)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: švercer011 on April 20, 2016, 11:39:47 pm
A i na pivo treba da idemo samo da sam u BG ili ti u Slo. :)
To se uvek podrazumeva :)
Jos nesto u vezi tog nesrecnog dogadjaja,bio sam gde sam bio,roditelje nisam obrukao a ni uniformu osramotio,imao sam 21 godinu,mlad pun snage volu rep da iscupam.Prosao sam kroz neke stvari mrtav hladan bez brige jer inace kao licnost u haosu veoma dobro funkcionisem,mada skoro 20 godina kasnije kad se setim nekih stvari,danas u toj situaciji kad bi se nasao nebi mi bilo sve jedno,razmisljas i o zeni i o detetu,majci ko ce da slavi slavu i tako to,mladost ludost,nadam se da ste me razumeli sta sam hteo da kazem.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bozo13 on April 21, 2016, 12:10:47 am
@švercer
ja kažem tome, da došlo iz dupeta u glavu. ;)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nikola87 on April 21, 2016, 12:47:04 am

.. (između ostalog i na ovom forumu) nazivani nesposobnjakovićima, nesložnima, defetistima, čak dezerterima...


Ostalo ne želim komentirati, ali odakle to ? Mislim da je argumentirano zašto je tako napisano.





Зато што се не могу користити местимични случајеви дезертерства, неумешности, прекида командног ланца, итд. ради спиновања и категорисања читавог држања ВЈ током рата као несложног, неспособног или кукавичког. И ја сам читао аргументе са форума, и немам намеру да полемишем о нечему што нисам искусио, пошто сам, по свој прилици, очито млађи и мање искусан од многих овде, и немам одговарајуће теоријске референце о детаљима рата на Косову, нити ми, искрено, обавезе дају много слободе да их тражим.

Али као што сам навео, одавање признања херојству ВЈ и нема везе са фактографијом и форумским мачевањима. То јест, најважнији факат је да је војска у целини мање-више задржала јединство, да је имала минималне губитке, и да није поражена. Рећи да војска у овом рату није дала свој максимум (с обзиром на невероватну неравноправност борбе) или да се - опет, у целини - понела нератнички и кукавички није ништа друго до бестидност и гађење према свом роду.

А на крају, као да свакодневица просечног грађанина у Србији није довољно сива све и кад би поверовао нашем генералу када прича о  "надуваним" губицима НАТО. Србин је сит да му пљују у лице, то му довољно редовно раде и ван Србије да би и он сам у себе пљувао. Американци се никад нису одрекли мита да је њихова интервенција у II светском рату одлучила исход рата и сатрла Хитлера иако су имали укупно 0.2% жртава, и не дао бог да им неки коментатор на јавном порталу сугерише друкчију верзију.

Иначе, Кузми је можда познат случај из 2006. када је на неку војну вежбу (?) на аеродрому Батајница заједно са осталим америчким пилотима дошао и Ендру Вајлс, један од пилота који су учествовали у агресији 1999. На крају вежби, Вајлс је поносно изјавио да му је драго што су "непријатељства остављена по страни", а на неком форуму лик који је имао информације из прве руке касније је написао да су га почастили јагњетином (?).

Знам да су ти наши војници угостили Вајлса према протоколу, али да ли је заслужио наше пријатељство? Сходно рајинском, самопоричућем васпитању ком нас је "демократска" власт подучила, чини се да јесте...?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 21, 2016, 07:27:33 am
@Nikola 87, svaka čast na postovima, bravo!

Nisam znao za priču o heroju Tiboru... nek mu je večna slava!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 21, 2016, 07:36:20 am
Slava mu!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on April 21, 2016, 09:55:02 am
Све у вези са националном историјом је мистификација,
Будући да Видовдански мит и др. приче из српске прошлости немају историјски карактер већ припадају народној филозофији, поезији, религији… остаје нејасно о каквој се (све)националној историјској мистификацији (обмани) овде ради. Јер, познато је, да приказивање и описивање догађаја из српске историје од осамдесетих година XIX века углавном није пристрасно. Томе је највише допринео Иларион Руварац, творац историјске критичке школе код Срба. Могуће је, да су пре њега романтички историчари, у искреној вери да се нова српска држава мора ослањати на славну прошлост, (мало) претеривали (србовали), али свакако не у одсуству научне одговорности.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nikola87 on April 21, 2016, 02:30:42 pm
Све у вези са националном историјом је мистификација,
Будући да Видовдански мит и др. приче из српске прошлости немају историјски карактер већ припадају народној филозофији, поезији, религији… остаје нејасно о каквој се (све)националној историјској мистификацији (обмани) овде ради. Јер, познато је, да приказивање и описивање догађаја из српске историје од осамдесетих година XIX века углавном није пристрасно. Томе је највише допринео Иларион Руварац, творац историјске критичке школе код Срба. Могуће је, да су пре њега романтички историчари, у искреној вери да се нова српска држава мора ослањати на славну прошлост, (мало) претеривали (србовали), али свакако не у одсуству научне одговорности.



И ја то тврдим, "србовање" је, макар код историчара, увек бивало пропраћено одређеном методологијом обраде и референцама (друго је питање колико се којим референцама може веровати). Откуд знамо да Срби заиста нису живели и столовали на Балкану далеко дуже него што им приписује бечка историографска школа? Први српски владар у званичним документима је кнез Вишеслав који је владао у касном VIII веку? Како Ирци памте њихове династије тзв. Горштачких краљева које сежу у III-IV век, а поједини краљеви, додуше наводно "легендарни", у стару еру? Или Французи краља Фарамона из касног IV века? Из ког су се то ваздуха синтетисали Срби у доба када су практично све европске земље увелико биле оформиле своје династије, државе и културу? Но, то је већ off...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on April 21, 2016, 08:30:28 pm
Quote
Знам да су ти наши војници угостили Вајлса према протоколу, али да ли је заслужио наше пријатељство? Сходно рајинском, самопоричућем васпитању ком нас је "демократска" власт подучила, чини се да јесте...?

Ја не схватам шта то није уреду што је овај амерички пилот угошћен како је и ред. Он је професионални војник и обављао је посао за који је плаћен и сигуран сам са уверењем да чини нешто корисно за своју државу. Исто тако сам и ја са друге стране, као и други припадници ВЈ то чинио уверен да чиним праву и праведну ствар. Немам разлога да сваког појединачног америчког војника сматрам вечитим непријатељем, као што то неће чинити огромна већина тадашњих професионалних припадника ВЈ. Дакле, односом према том америчком војнику нема везе са "подуком" "демократске власти" већ са професионалном обавезом да се достојанствено представља војска и држава. У рату пушком и борбом, у миру чак и јагњетином. У крајњем случају живот иде даље. Нема вечитих непријатеља ни вечитих савезника.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on April 21, 2016, 09:00:57 pm
Svakako da nema vecitih neprihatelja, za prijatelje bi se dalo razgovarati. Neprijateljstvo je po mom misljenju vremenski
ograniceno trajanjem posledica neprijateljstva, obzirom da nas je zlocinacka alijansa bombadovala nuklearnim otpadom,
ako smo ljudi koji imaju ponos, neprijateljstvo moze da prestane kada prodju posledice nuklearnog bombardovanja.
Nisam strucnjak za to ali mislim da su mi bombardovali i praunuke mojih praunuka. Po mom misljenju taj lepo ugosceni
profesionalac je licemer i zlocinac koji se vratio na mesto zlocina. Moramo prestati da okrecemo drugi obraz jer cemo
opet biti u situaciji da se suocimo sa slicnim zlocinackim akcijama.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on April 21, 2016, 09:12:13 pm
Не разуме зашто све сводите на неко пријатељство. Где сам ја поменуо реч пријатељство? Правог пријатељства има ретко и у правом, свакидашњем животу,а у политици га нема уопште. Све је голи интерес. Овде се ради и професионализму и државној обавези коју спроводе војници а не о пријатељству. У рату се чак и најљући непријатељи понекад (силом прилика или неприлика) сусретну, рукују, поздраве па нико то не квалификује као издају, лицемерје, окретање "другог образа" или нешто тако слично. То је обавеза одговорних људи који желе нешто да реше (постигну мир, размене заробљенике, помогну рањенима и сл.). 



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nikola87 on April 21, 2016, 09:16:27 pm
Quote
Знам да су ти наши војници угостили Вајлса према протоколу, али да ли је заслужио наше пријатељство? Сходно рајинском, самопоричућем васпитању ком нас је "демократска" власт подучила, чини се да јесте...?

Ја не схватам шта то није уреду што је овај амерички пилот угошћен како је и ред. Он је професионални војник и обављао је посао за који је плаћен и сигуран сам са уверењем да чини нешто корисно за своју државу. Исто тако сам и ја са друге стране, као и други припадници ВЈ то чинио уверен да чиним праву и праведну ствар. Немам разлога да сваког појединачног америчког војника сматрам вечитим непријатељем, као што то неће чинити огромна већина тадашњих професионалних припадника ВЈ. Дакле, односом према том америчком војнику нема везе са "подуком" "демократске власти" већ са професионалном обавезом да се достојанствено представља војска и држава. У рату пушком и борбом, у миру чак и јагњетином. У крајњем случају живот иде даље. Нема вечитих непријатеља ни вечитих савезника.




Не делим твоје мишљење. Исти пилот са којим је "достојанствена обавеза" делити смех и јагњетину 7 година раније је, у вршењу своје "професије", претварао нашу земљу и људе у угаљ и пепео. Ако је гајио "уверење да чини нешто корисно", то значи да је усвојио став да су Срби гамад достојна, макар с његове стране, једино бомби. Није сигурно могао од срца да ужива у банкету са људима чије је сународнике убијао. Мада, опет, ја не знам ништа о психологији војника, а понајмање америчког.

А a propos "вечитости" непријатеља и савезника, то важи за политику а не за личне односе. Навешћу ти и пример: када је на крају I светског рата Франше Д'Епере предложио да се, у одређивању граница краљевине СХС, пола Баната препусти Румунији (према неким наводима, чак је претио војном интервенцијом ако се Срби буду противили), то је војводу Степу Степановића толико увредило да је до краја живота избегавао да се сретне с њим. Такав одговор је наш војни врх послао једном Д'Епереу, који има споменик у Београду, а данас смо дужни да гостимо неког Американца који нас је масакрирао са неба.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: švercer011 on April 21, 2016, 10:27:27 pm
Francuzi i Nemci koliko su ratova vodili i koliko mrtvih je ostalo iza njih i nevidim da im nesto fali,imaju dobre komsijske odnose i jos bolju poslovnu saradnju!I ovde na forumu ima clanova koji su bili na drugoj strani i sta sad treba im trljati nos!?Oni su radili stvari za svoju drzavu jer su mislili da je to ispravno,kao i mi sto smo radili za nasu drzavu,dokle god se  budemo vracali u proslost nama nece biti bolje!
Sto rece Dzumba,nema prijatelja ima smo interesa!

Ili ovo sto rece Matija Beckovic pre neki dan u Kuriru

Ko su prijatelji Srbije?
- Piloti koji su nas bombardovali, a više neće jer su u penziji.

A neprijatelji? Ili smo sami sebi najveći neprijatelji?
- Oni koji su dobili manje keša nego što su računali kad su ih poslali da nas popravljaju. Rado bi nam pokazali pravi put, ali za veće pare. Ovako nas mrze što moraju da se s nama gnjave, a nemaju ozbiljnije finansijske motivacije.

Evrofanatici kritikuju vlast u Srbiji zbog, kako tvrde, prevelike bliskosti s Rusijom. Kako vi to vidite?
- Rusija je bliže Americi od Srbije. Aljaska je kopča, čas ruska, čas američka.

Evroskeptici, s druge strane, kažu da će Srbija izgubiti sopstveni identitet ako uđe u EU. Delite li i vi taj strah?
- To je već vic. Kao da se pas prebijene kičme boji da ga neko ne ogrebe.

Srbija nikako da reši pitanje Kosova, za koje ste vi prvi svojevremeno rekli da je „najskuplja srpska reč“. Da li je Kosovo i danas najskuplja reč?
- Armani, Guči i Prada su reči daleko skuplje od Kosova.

A da li je Kosovo i dalje „srce Srbije“? Kad i kako ćemo konačno rešiti probleme sa „srcem“?
- To je pitanje za studente bogoslovije.

Šta vas brine u javnom životu Srbije?
- Nedostatak stranih eksperata.

Da li vas brine što sve više mladih odlazi iz države?
- Više me brine gde odlaze. Kad bih znao gde idu, bio bih bezbrižniji.

Nekada su četiri stuba društva bili: SPC, SANU, Crvena zvezda i list Politika. Šta se dogodilo s ovim stubovima?
- Zamenjeni su Instagramom, Tviterom, Fejsom i Vajberom.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nikola87 on April 21, 2016, 11:12:50 pm
Француз се никада не би спријатељио са Немцем који му је убио члана породице, и обратно. Нигде нисам поменуо да је Србин дужан да гаји осветољубивост према целим народима, ја сам комуницирао са Американцима који су према мени исказали више (искреног, не протоколарног) разумевања и топлине него иједан Србин ван фамилије. У гостољубивости, колико год она морала имати предност над непријатељствима, не сме се ићи дотле да људе који су нам чинили и мислили зло дочекујемо хлебом и сољу. То нек ради Вучић, у крајњој линији и војска, али ми, народ, нисмо дужни. А наравно да нећу мрзети неког левог Немца, који никад није запуцао на мене. Шта он има са гресима његових предака?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on April 22, 2016, 07:13:31 am
I ovde na forumu ima clanova koji su bili na drugoj strani i sta sad treba im trljati nos!?Oni su radili stvari za svoju drzavu jer su mislili da je to ispravno,kao i mi sto smo radili za nasu drzavu,dokle god se  budemo vracali u proslost nama nece biti bolje!
Sto rece Dzumba,nema prijatelja ima smo interesa!


Naravno da nas na forumu ima sa svih strana i to je dobro, ali naši međusobni odnosi su na individualnom nivou, gde je
primenjljiv princip "postoje samo dobri ili loši ljudi" i ne treba ljude deliti ni na koji drugi način. Na nivou državne politike, treba poštovati
pre svega interese svoje države (u Srbiji to nije slučaj) pa onda razgovarati o zajedničkim interesima. Kod nas se državna politika vodi tako
da su interesi svih drugih ispred naših.

Još jednom da podsetim, taj lepo počašćeni pilot nikada neće biti spreman da dovede odnose sa Srbima na individualni nivo,
kako smo uglavnom svi mi na forumu to i uradili prema ljudima sa kojima smo neko vreme bili suprotstavljeni.
On će uvek biti spreman da zajaše ljutu mašinu i da ošine po Nama jer mu je to državni interes i nikoga od nas on ne vidi kao
posebnu ličnost već kao deo jednog organizma (Srpskog), koji je po vokaciji loš i treba ga uništiti u korenu.
Koren je ono što su nam bombardovali (potomke do daleke budućnosti).
Nemojte se zanositi da se vole oni koje dajete kao primer. Ovo nije bio rat kakve su vodile razne nacije (na čije odnose se danas pozivate)
između sebe, u prošlosti, ovo je bilo silovanje jednog naroda suprotno svim ljudskim normama.
Oni se samo trpe jer nisu sigurni da u sledećem ratu mogu da pobede.

Bombardovanje SRJ od strane nato je presedan, nikada u novijoj istoriji, se nije dogodilo da neki savez napadne zemlju koja nije
pokazala neprijateljstvo ni prema jednoj članici tog saveza. Molim one koji znaju, da napišu da li su ovim (zlo)činom prekršeni
međunarodni zakoni, konvencije, sporazumi?
Još mi recite da je bilo legitimno pravo nato da zavodi red u nezavisnoj državi i da su imali legitimno pravo da koriste zabranjena
oružja protiv civila. Taj pilot je znao itekako da gađa kasetnim bombama decu na noši i ljude u vozu i na mostu. Što pre shvatimo da
za tu gospodu predstavljamo samo topovsko meso i da po njihovom mišljenju nemamo ljudska prava (zato što smo niža bića)
pre ćemo se izboriti za poštovanje i uvažavanje, pa ćemo moći da razgovaramo sa njima na temu saradnje.Još su sveže rane,
još je Milicina krv na rukama dželata, još uvek roditelji nose crninu za pobijenim civilima širom Srbije. Vojnike ne spominjem, bio im
je zadatak, obaveza i čast da brane svoju Zemlju.

Kada deset njih tuče jednoga svaki dan na ulici, oni to rade sve dok taj jednom ne uzvrati, čak i ako tada bude pretučen, povuku se jer je pružio otpor i neznaju koliko daleko je spreman da ode da bi se odbranio.

Muka je što smo se zadovoljili svojim mikro svetovima i ne gledamo dalje od svog plota, što nema više empatije, nema više sabornosti.
Mene što se tiče sa njima nema savezništva.

Vi svi možete da i da zaboravtie i oprostite i da im titrate, Ja neću.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on April 22, 2016, 07:29:10 am
Не разуме зашто све сводите на неко пријатељство. Где сам ја поменуо реч пријатељство? Правог пријатељства има ретко и у правом, свакидашњем животу,а у политици га нема уопште. Све је голи интерес. Овде се ради и професионализму и државној обавези коју спроводе војници а не о пријатељству. У рату се чак и најљући непријатељи понекад (силом прилика или неприлика) сусретну, рукују, поздраве па нико то не квалификује као издају, лицемерје, окретање "другог образа" или нешто тако слично. То је обавеза одговорних људи који желе нешто да реше (постигну мир, размене заробљенике, помогну рањенима и сл.).  


Izvinjavam se zbog nepreciznosti u izražavanju. (savezništvo/prijateljstvo nije isto)

U pravu si, odgovorni u ratu rade to što si napisao. Najljući neprijatelji se upravo ponašaju kako si napisao, ali objasni mi molim te na koji
način se SRJ deklarisala kao neprijatelj nato alijanse i čime je izazvala ratna dejstva protiv sebe, kako je postala legitimni neprijatelj alijanse. Čime je SRJ provocirala korišćenje osiromašenog uranijuma, kasetnih bombi i drugih ubojnih sredstava? Uglavnom protiv civila. Zašto su pripadnici alijanse napadali državnu granicu, udruženi sa učk banditima iz pravca albanije? Da li to rade profesionalci kao što su bili mnogi profesionalni vojnici koji su u poslednih 100 godina ratovali sa Srbijom? Setimo se nekih od Austrougarskih i Nemačkih vojskovođa koji su pokazali baš one osobine velikih vojnika i profesionalaca o kojima pišeš, za razliku od ove bande koja nema obraza i sve pravda visokim državnim interesima (interesima njihove države).

Dragi moj @džumba neodbranjivo se nemože braniti, taj zločinac je doveden kako bi se neko, bez da pita narod, uvukao u d.pe onima za koje
misli da će ga održati na vlasti. I svaki zalogaj jagnjetine koji je zagrizao je otkidanje parčeta srca roditelja, prijatelja i svih onih kojima
je neko stradao od bombi koje je taj pilot gađao našu zemlju.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 22, 2016, 08:02:10 am
https://www.youtube.com/watch?v=c20-fm_WNew


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nikola87 on April 22, 2016, 01:08:01 pm
Izvinjavam se zbog nepreciznosti u izražavanju. (savezništvo/prijateljstvo nije isto)

U pravu si, odgovorni u ratu rade to što si napisao. Najljući neprijatelji se upravo ponašaju kako si napisao, ali objasni mi molim te na koji
način se SRJ deklarisala kao neprijatelj nato alijanse i čime je izazvala ratna dejstva protiv sebe, kako je postala legitimni neprijatelj alijanse. Čime je SRJ provocirala korišćenje osiromašenog uranijuma, kasetnih bombi i drugih ubojnih sredstava? Uglavnom protiv civila. Zašto su pripadnici alijanse napadali državnu granicu, udruženi sa učk banditima iz pravca albanije? Da li to rade profesionalci kao što su bili mnogi profesionalni vojnici koji su u poslednih 100 godina ratovali sa Srbijom? Setimo se nekih od Austrougarskih i Nemačkih vojskovođa koji su pokazali baš one osobine velikih vojnika i profesionalaca o kojima pišeš, za razliku od ove bande koja nema obraza i sve pravda visokim državnim interesima (interesima njihove države).

Dragi moj @džumba neodbranjivo se nemože braniti, taj zločinac je doveden kako bi se neko, bez da pita narod, uvukao u d.pe onima za koje
misli da će ga održati na vlasti. I svaki zalogaj jagnjetine koji je zagrizao je otkidanje parčeta srca roditelja, prijatelja i svih onih kojima
je neko stradao od bombi koje je taj pilot gađao našu zemlju.
[/quote]


Генерали Весли Кларк и Мајкл Шорт нису производи истих историјских, политичких и, нарочито, културних оквира као и фелдмаршал Фон Макензен и надвојвода Јозеф Август од Чешке и Мађарске (за неупућене, то је хабзбуршки племић и официр који је Јовану Дучићу наводно саопштио да је "српска војска прва и најубојитија на свету"). Мислим да је у првом реду држање и менталитет политичког и војног врха пресудни репер држања и менталитета војске. Амерички пилоти који су нас бомбардовали могу да нас третирају, чак и данас, са цинизмом и хладноћом јер су то карактеристике културе и времена у ком су васпитавани (за шта, у суштини, нису они криви, но о том у некој другој дискусији...)

Има једна врло нежна и лепа истинита прича која демонстрира дух тог времена о ком прича motorista, њен протагониста је аустроугарски војник Албрехт фон Клејстенбург који је упркос очевим претњама оженио Српкињу и пребегао на страну српске војске. Има тужан крај, а говори о нама (у лошем светлу). Пронађите је и прочитајте.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on April 22, 2016, 08:02:59 pm
Не разуме зашто све сводите на неко пријатељство. Где сам ја поменуо реч пријатељство? Правог пријатељства има ретко и у правом, свакидашњем животу,а у политици га нема уопште. Све је голи интерес. Овде се ради и професионализму и државној обавези коју спроводе војници а не о пријатељству. У рату се чак и најљући непријатељи понекад (силом прилика или неприлика) сусретну, рукују, поздраве па нико то не квалификује као издају, лицемерје, окретање "другог образа" или нешто тако слично. То је обавеза одговорних људи који желе нешто да реше (постигну мир, размене заробљенике, помогну рањенима и сл.). 


Izvinjavam se zbog nepreciznosti u izražavanju. (savezništvo/prijateljstvo nije isto)

U pravu si, odgovorni u ratu rade to što si napisao. Najljući neprijatelji se upravo ponašaju kako si napisao, ali objasni mi molim te na koji
način se SRJ deklarisala kao neprijatelj nato alijanse i čime je izazvala ratna dejstva protiv sebe, kako je postala legitimni neprijatelj alijanse. Čime je SRJ provocirala korišćenje osiromašenog uranijuma, kasetnih bombi i drugih ubojnih sredstava? Uglavnom protiv civila. Zašto su pripadnici alijanse napadali državnu granicu, udruženi sa učk banditima iz pravca albanije? Da li to rade profesionalci kao što su bili mnogi profesionalni vojnici koji su u poslednih 100 godina ratovali sa Srbijom? Setimo se nekih od Austrougarskih i Nemačkih vojskovođa koji su pokazali baš one osobine velikih vojnika i profesionalaca o kojima pišeš, za razliku od ove bande koja nema obraza i sve pravda visokim državnim interesima (interesima njihove države).

Dragi moj @džumba neodbranjivo se nemože braniti, taj zločinac je doveden kako bi se neko, bez da pita narod, uvukao u d.pe onima za koje
misli da će ga održati na vlasti. I svaki zalogaj jagnjetine koji je zagrizao je otkidanje parčeta srca roditelja, prijatelja i svih onih kojima
je neko stradao od bombi koje je taj pilot gađao našu zemlju.

Драги мој Моториста, не спорим ја твоје мишљење, и не спорим да је СРЈ нелегитимно, неправедно, злочиначки нападнута, јер то је и моје мишљење. Него ти упорно мешаш државну политику и емоције. Ни једно слово нисам проговорио о пријатељству. Тога нема у политици, чак ни војној. И ти и Никола упорно то понављате. Друго, када би већина тако размишљала ми би још били у рати, односно били би у вечитом рату. Обавеза оних који воде државу је да обезбеде мир и  просперитет држави народу.

Тек да подсетим тебе и остале на то ко је и како створио савремену српску државу. То је био Књаз Милош, а како је то урадио, при том још улепшано, можете погледати у ТВ серији у Вуку Караџићу. А, да те подсетим још и да су славани Немњићи и њихови наследници давали своје принцезе најљућим непријатељима за жене, своје синове за таоце и данас их скоро све сматрају свецима а не издајницима. Јер тако се води државна политика одвајкада само данас мало прилагођено техничко-технолошким и културолошким условима.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nikola87 on April 22, 2016, 09:00:22 pm
Не разуме зашто све сводите на неко пријатељство. Где сам ја поменуо реч пријатељство? Правог пријатељства има ретко и у правом, свакидашњем животу,а у политици га нема уопште. Све је голи интерес. Овде се ради и професионализму и државној обавези коју спроводе војници а не о пријатељству. У рату се чак и најљући непријатељи понекад (силом прилика или неприлика) сусретну, рукују, поздраве па нико то не квалификује као издају, лицемерје, окретање "другог образа" или нешто тако слично. То је обавеза одговорних људи који желе нешто да реше (постигну мир, размене заробљенике, помогну рањенима и сл.). 


Izvinjavam se zbog nepreciznosti u izražavanju. (savezništvo/prijateljstvo nije isto)

U pravu si, odgovorni u ratu rade to što si napisao. Najljući neprijatelji se upravo ponašaju kako si napisao, ali objasni mi molim te na koji
način se SRJ deklarisala kao neprijatelj nato alijanse i čime je izazvala ratna dejstva protiv sebe, kako je postala legitimni neprijatelj alijanse. Čime je SRJ provocirala korišćenje osiromašenog uranijuma, kasetnih bombi i drugih ubojnih sredstava? Uglavnom protiv civila. Zašto su pripadnici alijanse napadali državnu granicu, udruženi sa učk banditima iz pravca albanije? Da li to rade profesionalci kao što su bili mnogi profesionalni vojnici koji su u poslednih 100 godina ratovali sa Srbijom? Setimo se nekih od Austrougarskih i Nemačkih vojskovođa koji su pokazali baš one osobine velikih vojnika i profesionalaca o kojima pišeš, za razliku od ove bande koja nema obraza i sve pravda visokim državnim interesima (interesima njihove države).

Dragi moj @džumba neodbranjivo se nemože braniti, taj zločinac je doveden kako bi se neko, bez da pita narod, uvukao u d.pe onima za koje
misli da će ga održati na vlasti. I svaki zalogaj jagnjetine koji je zagrizao je otkidanje parčeta srca roditelja, prijatelja i svih onih kojima
je neko stradao od bombi koje je taj pilot gađao našu zemlju.

Драги мој Моториста, не спорим ја твоје мишљење, и не спорим да је СРЈ нелегитимно, неправедно, злочиначки нападнута, јер то је и моје мишљење. Него ти упорно мешаш државну политику и емоције. Ни једно слово нисам проговорио о пријатељству. Тога нема у политици, чак ни војној. И ти и Никола упорно то понављате. Друго, када би већина тако размишљала ми би још били у рати, односно били би у вечитом рату. Обавеза оних који воде државу је да обезбеде мир и  просперитет држави народу.

Тек да подсетим тебе и остале на то ко је и како створио савремену српску државу. То је био Књаз Милош, а како је то урадио, при том још улепшано, можете погледати у ТВ серији у Вуку Караџићу. А, да те подсетим још и да су славани Немњићи и њихови наследници давали своје принцезе најљућим непријатељима за жене, своје синове за таоце и данас их скоро све сматрају свецима а не издајницима. Јер тако се води државна политика одвајкада само данас мало прилагођено техничко-технолошким и културолошким условима.


Допустићеш ми једно безазлено карикирање овог: с обзиром на то колико данас "српских зетова" има у свету, Србија би требало да је поштованија и угледнија него икад раније. У мом Крагујевцу, практично је довољно да послодавац Италијан упути комплимент нашој девојци на марљивом раду па да дође до флерта и веридбе. Но, авај, оста Крагујевац до данас само то: харем за харизматичне Медитеранце, и понеког Немца.

Утолико је то са "снајама на закуп", по мени, још један пример како се политика, иако иницијално можда има добре циљеве, на крају покаже као медвеђа услуга народу који је бира. Поносимо се што странци обожавају и жене наше девојке (било из владарских или обичних породица), а у ствари "свекрвинска земља" од тада најчешће управо још више презире "тазбину" јер схвата то као поруку "наши мушкарци су инфериорнији од ваших (јер су мушкарци симболички градитељи политичке и војне снаге земље; јадни мушкарци - јадна земља), зато ево вам наших жена да уз вас буду срећније".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nikola87 on April 23, 2016, 05:47:06 pm
Неке исповести америчких пилота који су учествовали у агресији:

http://www.theatlantic.com/magazine/archive/2009/03/the-last-ace/307291/

http://cjonline.com/stories/062499/new_pilotsreturn.shtml#.VxujcJZJmUk

http://www.wsj.com/articles/SB924475219895970673

https://www.youtube.com/watch?v=YBgKZaI57rY

https://www.washingtonpost.com/archive/politics/1999/05/13/over-kosovo-us-pilots-stalk-an-elusive-enemy/88ec002d-1f07-43bd-ac4b-d4ea25edc701/



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on April 24, 2016, 07:36:22 am
Не разуме зашто све сводите на неко пријатељство. Где сам ја поменуо реч пријатељство? Правог пријатељства има ретко и у правом, свакидашњем животу,а у политици га нема уопште. Све је голи интерес. Овде се ради и професионализму и државној обавези коју спроводе војници а не о пријатељству. У рату се чак и најљући непријатељи понекад (силом прилика или неприлика) сусретну, рукују, поздраве па нико то не квалификује као издају, лицемерје, окретање "другог образа" или нешто тако слично. То је обавеза одговорних људи који желе нешто да реше (постигну мир, размене заробљенике, помогну рањенима и сл.).  


Izvinjavam se zbog nepreciznosti u izražavanju. (savezništvo/prijateljstvo nije isto)

U pravu si, odgovorni u ratu rade to što si napisao. Najljući neprijatelji se upravo ponašaju kako si napisao, ali objasni mi molim te na koji
način se SRJ deklarisala kao neprijatelj nato alijanse i čime je izazvala ratna dejstva protiv sebe, kako je postala legitimni neprijatelj alijanse. Čime je SRJ provocirala korišćenje osiromašenog uranijuma, kasetnih bombi i drugih ubojnih sredstava? Uglavnom protiv civila. Zašto su pripadnici alijanse napadali državnu granicu, udruženi sa učk banditima iz pravca albanije? Da li to rade profesionalci kao što su bili mnogi profesionalni vojnici koji su u poslednih 100 godina ratovali sa Srbijom? Setimo se nekih od Austrougarskih i Nemačkih vojskovođa koji su pokazali baš one osobine velikih vojnika i profesionalaca o kojima pišeš, za razliku od ove bande koja nema obraza i sve pravda visokim državnim interesima (interesima njihove države).

Dragi moj @džumba neodbranjivo se nemože braniti, taj zločinac je doveden kako bi se neko, bez da pita narod, uvukao u d.pe onima za koje
misli da će ga održati na vlasti. I svaki zalogaj jagnjetine koji je zagrizao je otkidanje parčeta srca roditelja, prijatelja i svih onih kojima
je neko stradao od bombi koje je taj pilot gađao našu zemlju.

Драги мој Моториста, не спорим ја твоје мишљење, и не спорим да је СРЈ нелегитимно, неправедно, злочиначки нападнута, јер то је и моје мишљење. Него ти упорно мешаш државну политику и емоције. Ни једно слово нисам проговорио о пријатељству. Тога нема у политици, чак ни војној. И ти и Никола упорно то понављате. Друго, када би већина тако размишљала ми би још били у рати, односно били би у вечитом рату. Обавеза оних који воде државу је да обезбеде мир и  просперитет држави народу.

Тек да подсетим тебе и остале на то ко је и како створио савремену српску државу. То је био Књаз Милош, а како је то урадио, при том још улепшано, можете погледати у ТВ серији у Вуку Караџићу. А, да те подсетим још и да су славани Немњићи и њихови наследници давали своје принцезе најљућим непријатељима за жене, своје синове за таоце и данас их скоро све сматрају свецима а не издајницима. Јер тако се води државна политика одвајкада само данас мало прилагођено техничко-технолошким и културолошким условима.
Saglasan sam sa tobom da državne emocije i državna politika nisu ni slični. Ali tvrdim da dok ne budemo pokazali zube umesto što naši državnici okreću du.e, toj bagri i seru na grob svim poginulim u ratu, bićemo zadnja rupa na svirali. Mi loše živimo, standard nam je nikakav, nezaposlenost velika, gore ne može, da li i u toj situaciji treba da po svaku cenu srljamo u to natovsko jato kako bi samo
izabrani imali benefite a narod samo bruku i sramotu. Ovi koje pominješ, i Miloš i Nemanjići i mnogi slični su bili poštovani od protivnika
koji su želeli da imaju dobre odnose sa Srbijom. nato želi samo jeftinu radnu snagu, neke rude i sirovine ustvari koloniju. A kolonije su se oslobađale dugogodišnjim suprotstavljanjem neprijatelju a ne ulaskom u savez sa njima.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nikola87 on April 24, 2016, 03:09:45 pm
Аутор овог цитата није НАТО пилот, него амерички пилот Ричард Хоган (1923-1982), који је учествовао у Савезничком бомбардовању 1944. и који ће касније, као чувени песник и професор књижевности, променити име у Ричард Хуго. Ипак, има везе између његових речи и агресије 1999. јер мислим да се да увидети како амерички војник гледа на убијање, између осталог и невиних. Ово је из његове песме посвећене Чарлсу Симићу:


"Не извињавам се за рат, нити за оно што сам некад био. Био сам свесно заведен духом времена. Мислим да сам чак веровао у херојство (других, а не сопствено). Веровао сам да је потребно да тај свет пати, и надао се да ће научити да то више не чини. Али био сам млад. Свет се никад не научи памети. Историја увек на свој начин учини прошлост сварљивом, а мртве претвори у сан".


Прочитао сам целу ту песму, и, руку на срце, донекле ми се свидела. Има неку чудну дозу сете и нежности,... али опет, овај део "Не извињавам се за рат,...".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Duki on April 29, 2016, 04:45:19 pm
Slike Jugopetrolovog (kasnije NIS-ovog) skladišta naftnih derivata u Beogradu tokom NATO bombardovanja 1999.
Na ove prve četiri slike vidi se bombardovana pumparnica PPZ, meta prvog projektila koji je pogodio skladište.
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Duki on April 29, 2016, 04:48:06 pm
Slike Jugopetrolovog (kasnije NIS-ovog) skladišta naftnih derivata u Beogradu tokom NATO bombardovanja 1999.
U narednom nizu slika se vidi bombardovano auto-pretakalište, ostatci pumpne stanice i deo krstareće rakete.
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Duki on April 29, 2016, 04:50:49 pm
Slike Jugopetrolovog (kasnije NIS-ovog) skladišta naftnih derivata u Beogradu tokom NATO bombardovanja 1999.
U narednom nizu slika vidi se bombardovano vagon-pretakalište i panorama bombardovanog skladišta.
[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

Autora slika ne poznajem, verujem da je neko ko je odavno napustio firmu. Svakako sam zahvalan kolegi Đoletu kojeg nije mrzelo da skenira i da mi pošalje ove slike.
Dodao bih da je ovo civilni objekat koji nikada nije imao nikakve veze sa snabdevanjem bilo kakvih oružanih snaga. Takođe, svo gorivo je bilo izmešteno iz ovog skladišta pre početka bombardobanja. Skladište je gađano 19. maja 1999. Navodno nije bilo povređenih.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on April 29, 2016, 05:09:29 pm
Ово складиште је у потпуности обновљено, а сада делимично затворено (исељено) због изградње новог моста преко Саве.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Duki on April 29, 2016, 05:13:44 pm
Da, obnovljeno je ali samo delimično pošto je predviđeno njegovo zatvaranje. Razloge ne mogu da iznosim jer nisu u skladu sa pravilnikom foruma, reći ću samo da ima veze sa politikom onih koji su izgradili most i interesom njihovih saradnika. Jedan deo skladišta je prodat i sada je tu privatni servis Land Rover i Jaguar vozila.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: švercer011 on April 29, 2016, 11:39:34 pm
Mi smo oborili komandanta američke avijacije


Dragan VUJIČIĆ | 29. april 2016. 22:02


Pukovnik Boško Dotlić i potpukovnik Đorđe Aničić, za "Novosti": Dejvid Goldfejn se te noći u svom "F-16" bavio svojim poslom, a mi smo branili svoju državu



[attachment=1]

ON je te noći išao svojim poslom, a ja sam branio svoju državu! Američkom generalu danas želim samo mnogo zdravlja.

Ovako penzionisani pukovnik Boško Dotlić komentariše imenovanje Dejvida Goldfejna, pilota US Airforce, za novog komandanta Američkog ratnog vazduhoplovstva.

Jer Goldfejna su raketaši Trećeg diviziona 250. brigade PVO VJ 2. maja 1999. oborili iznad Karlovčića u njegovom avionu "F-16". Američki pilot postao je komandant, a pukovnik Boško Dotlić - koji je bio rukovalac gađanja tog 2.maja, i koji je s položaja kod sremskog sela Karlovčić "odapeo" raketu što je s neba skinula avion novog komandanta Američkog vazduhoplovstva - penzionisan je 2006, u 47. godini. Ni do danas mu nije trajno rešeno stambeno pitanje, nego s porodicom stanuje u jednoiposobnom "privremenom rešenju" na Novom Beogradu.

- Za vreme rata, dobio sam od moje zemlje Orden za hrabrost, završio sam Generalštabnu akademiju i neko vreme komandovao Trećim divizionom - kaže Dotlić. - Ovog diviziona danas, nažalost, nema.

U razgovoru za "Novosti", Dotlić kaže da je za imenovanje Goldfejna saznao juče ujutru iz novina, kupivši "Novosti" na autobuskoj stanici u Beogradu. Vraćao se, kaže, sa Korduna iz Topuskog, gde je bio u poseti starom ocu koji se vratio da živi u Krajini.

Visoki oficir US Airforce i do sada je obavljao najviše dužnosti u američkoj ratnoj avijaciji, a u vojsci ga naročito cene zbog ratnih zasluga stečenih tokom bombardovanja Srbije. General Goldfejn te noći 1999. leteo je pod kodnim imenom "hamer 34" na lovcu koji je na repu imao iscrtanog komandantskog orla. Bio je čelnik 31. vinga 555. skvadrona iz Avijana i trebalo je da bombarduje Novi Sad. Kada se približio Karlovčiću na 16 kilometara, Boško Dotlić je izdao naređenje "pali".

Dotlić se seća da je te noći s njima na položaju bio legendarni komandant naše avijacije Ljubiša Veličković. Ostao je na položaju do posle ponoći, čekajući da avioni NATO-a "ulete" u zonu dejstva diviziona.

- Rekao sam mu da ostane još malo, osećao sam da će te noći biti okršaja - seća se pukovnik. - Neko vreme pošto nas je Veličković napustio, zaista se "nebo napunilo", i posle dva ujutru krenuli smo da "pratimo cilj". Pustili smo "F-16" da uđe duboko, a zatim smo lansirali raketu. Ja sam rukovodio gađanjem, a sa mnom su bili potporučnik Tiosav Janković i zastavnik Dragan Matić. Pre mene, u smeni je komandovao pukovnik Đorđe Aničić. Goldfejna je pogodila prva raketa. Pošto je odmah izgubio visinu, druga "neva" je prošla mimo njega. Jasno smo videli pogodak na nebu.

Pilot "F-16" je pao u blizini sela Nakučani, kraj Šapca.Pošto je posle prve rakete avion izgubio visinu, kada je stigao na oko 2.000 metara pogođen je sa još jednom raketom "strela 2M". Pogodio ga je i neki naš pešadinac iz lakog prenosnog lansera raketa. Amerikanci su organizovali munjevitu akciju spasavanja i pilot je pokupljen i prebačen u Tuzlu. Olupinu "F-16" su naši vojnici pronašli u šumi posle nekoliko sati, i pored oštećenja na trupu letelice pronađena je i "strela 2M" u motoru palog aviona.

Priča iz Amerike o imenovanju Goldfejna za komandanta najjačeg ratnog vazduholovstva na svetu juče je ponovo "zakotrljala" i priču o najslavnijem raketnom divizonu na planeti, Trećem divizonu 250. brigade. On više ne postoji u sastavu naših RV i PVO. Obrisan je u transformacijama naših oružanih snaga. Tokom rata, oborili su prvo "nevidljivi" "F-117", nešto kasnije "B-2", a 2. maja pao je i "F-16". Obaranje "B-2", NATO im nije priznao, ali je u poratnoj analizi rada jedinice tokom agresije i ovaj avion "uveden" kao oboren u zvanična dokumenta naše vojske.

[attachment=2]
 Morali smo da sačuvamo ime Trećeg divizona kao najsvetliju ratnu tradiciju iz vremena NATO agresije - pričao nam je juče potpukovnik Đorđe Aničić, zamenik komandata diviziona te 1999. i čovek koji je rukovodio obaranjem "F-117" i "B-2". - Posle rata, više od 40 delegacija ratnih vazduhoplovstava iz celog sveta zvanično je obišlo naš divizion u Jakovu i odalo nam najviše vojničko priznanje. Na noge su nam dolazili najviši generali ruskog PVO-a, komandant Kineske kosmičke vojske, generali iz SAD. Gašenjem naziva našeg diviziona, tadašnji "reformatori" vojske naneli su nesagledivu štetu našoj tradiciji, pa i moralu jedinica. Kao da smo "obrisani" jer smo se borili.

I Đorđe Aničić čestita generalu Goldfejnu novu dužnost. Kaže da nema ružnih emocija prema Amerikancima, iako su jedni drugima radili o glavi. Američkom generalu "zavidi" samo zato što služi u sistemu koji zna da vrednuje zasluge.
[attachment=3]
OFARBALI I KABINU

- MNOGO daleko je otišlo omalovažavanje naše borbe posle rata, i većina nas bila je uvređena takvim stavom države s početka prošle decenije - priča Aničić. - Tokom rata, na vratima kabine za vođenje projektila našeg diviziona, mi smo iscrtavali avione koje smo oborili. Bilo ih je tri, juna 1999. To je zasmetalo tada nekom iz vojnih struktura, pa su naredili da se vrata prefarbaju. Usledio je otpor u jedinici, te su na vrata "vraćeni" oboreni avioni.

Đorđe Aničić, ratni heroj, posle rata je raspoređen na niže foramacijsko mesto. Penzinisan je ekspresno 2002, u 44. godini, jer je drugi oficir preuzeo slavu za obaranje aviona. Tek ove godine nepravda prema njemu delimično je ispravljena, jer se našao u grupi od sedmorice oficira koje je za Dan državnosti odlikovao ministar odbrane za ratne zasluge tokom 1999. godine.

Izvor:Vecernje Novosti


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: švercer011 on May 06, 2016, 05:02:17 pm
Ako je to stvarno uradio onda kapa dole! :klap


Dok je trajao rat na Kosovu, jedan voz se kretao ka srpskoj granici. On ga je zaustavio i IZLUDEO NATO



Zidojče cajtung , DW , | 06. 05. 2016 - 15:30h


Pre 17 godina, usred rata na Kosovu, NATO je poslao jedan strateški važan voz na rumunsko-srpsku granicu. Voz je već bio blizu cilja, kada je naišao na upravnika jedne rumunske seoske železničke stanice.



Selo u koje je stigao NATO voz zove se Pijelešti, a upravnik železničke stanice – Florin Patračoju. Zidojče cajtung piše kako je on, samo poštujući propise, zaustavio tok istorije...

„NATO je tada bombardovao Srbiju. Rumunija je bila umešana utoliko što je njena vlada u nastojanju da se što pre učlani u NATO, otvorila za tu Alijansu svoje kopnene puteve i vazdušni prostor. Sada je došlo vreme za prvo korišćenje takvog puta – bila je to jedna železnička pruga […] Zadatak: NATO je hteo da prebaci jednu radarsku stanicu na granicu sa Srbijom, kako bi nadzirao vazdušni prostor i alarmirao štab u slučaju da Srbija u poslednjoj fazi rata bude pokušala da proširi borbe na rumunsku teritoriju. Zbog toga je trebalo da se velike i teške sprave najpre sa tri aviona prebace iz Ajdahoa u američku vojnu bazu u Ramštajnu. Tamo je sve prebačeno na voz koji je – pun američkih vojnika - krenuo ka jednoj vazduhoplovnoj bazi u rumunskoj Krajovi. Nije se baš sve odvijalo po planu, nakupila se se već tri dana zakašnjenja, i kada je voz 3. juna stigao u Pilešti, svima se žurilo.“

[attachment=1]

A, gde je pečat?

„Niko nije očekivao dalje prepreke. Trebalo je samo prebaciti lokomotivu na drugi kraj kompozicije, nikakav problem, to je bio posao od nekoliko minuta. Od Pijeleštija do cilja je bilo samo još pet kilometara, tako da se očekivalo da radarska stanica počne da radi još istog dana.“

„No, železnička stanica u Pijeleštiju je bila carstvo čoveka za koga su propisi bili svetinja. Pripremni kurs za upravnika stanice Patračoju je završio dve godine ranije, u Bukureštu, kao najbolji u klasi. Njegov instruktor, Viktor Nikolesku, imao je običaj da kaže da na železnici važi princip da se propisa treba pridržavati i to ne 80 odsto, ne 90 odsto već... stopostotno! Patračoju je to usvojio, i zato je (kada je stigao voz NATO), po običajima svakog dobrog upravnika železničke stanice da se najpre provere papiri, poslao upravnicu skladišta Ekaterinu Parvu, da to i učini.“

„Kada je pogledala dokument od pet strana, ustanovila je da na njemu nema carinskog pečata. Voz, na prelasku iz Mađarske u Rumuniju, nije kontrolisan. Nije teško zamisliti da su se na toj granici službenici, pri pogledu na voz koji je izgledao kao demonstracija sile na točkovima, potpuno ukočili, ne želeći da gnjave putnike kontrolama. Ali, u Pijeleštiju se sve radilo po propisima. Gospođa Parvu je informisala svog šefa; on je pogledao u dokumentaciju, video i sam da nema carinskog pečata i rekao da će voz morati da ostane u stanici dok ga carina ne prokontroliše.“

[attachment=2]

Oficiri i vojnici NATO nisu mogli da veruju šta se dešava. Zapovednik voza, komandant Hesus Flores, ozbiljno se unervozio. Srećom, Patračoju nije poslao voz natrag na granicu, već je pozvao carinike iz Krajove da dođu u Pilešti i izvrše kontrolu. I zaista, došla su tri carinika, koja su, shvativši šta se dešava, brzo prošli duž voza sa ozbiljnim izrazima lica i potom saopštili Patračoju da je „sve u redu“ i da „voz može dalje“. Ali, kada je Patračoju zatražio od njih da konačno udare pečat koji je nedostajao, oni to nisu hteli – jer je to za njih značilo da preuzimaju odgovornost za „uvezenu“ opremu. Carinici su se pozvali na važnost čitave misije i na „viša mesta“ koja su već odobrila prelazak voza preko granice. Ali, upravnik nije bio neko koga je lako zastrašiti. Bio je poznat po tome da misli ono što kaže, i ije prezao da to mišljenje izgovori u lice i svojim pretpostavljenim. „Bez carinskog pečata“, rekao je, „ovaj voz neće moći dalje“.

Alarmiran državni vrh

Autor teksta dalje opisuje kako je ubrzo o svemu obavešten i rumunski državni vrh. Svi su se uznemirili i počeli su nervozni telefonski razgovori između predsednika Emila Konstantineskua, ministra odbrane, ministra saobraćaja, i drugih funkcionera. Održano je nekoliko hitnih sastanaka. Rukovodstvo se bojalo ljutnje Vašingtona; neko je predložio i da se upravnik stanice u Pijeleštiju momentalno smeni.

"Dan se polako ali sigurno bližio kraju. Patračojuovi službenici na železničkoj stanici su složno podržavali svog šefa, diveći se miru sa kojim je radio svoj posao. Američki vojnici su već odavno bili izašli iz voza da bi se rashladili, zapalili cigaretu, malo prošetali. I onda su se na stanici pojavila dva visoka službenika rumunske železnice i neuvijeno saopštila upravniku da će biti otpušten ako odmah ne dozvoli da voz nastavi putovanje. Odgovor je mogao i da se očekuje: 'Neka vaš direktor dođe i preuzme stanicu, pa će moći da radi sa vozom šta hoće.'"

Pečat nije bio jedini problem...


Oko 17 sati, Patračoju je dobio svoj pečat. Protivnici su bili iznureni i pristali su na sve. Lokomotiva je zakačena na drugu stranu voza, povukla ga par metara i – ispustila dušu. Popravka je trajala daljih sat vremena.

Rat se ubrzo posle toga završio i voz na koji je radarska oprema ponovo natovarena, trebalo je vratiti u Mađarsku – ponovo kroz Pijelešti. Ali, u međuvremenu je Florin Patračoju izračunao da NATO za korišćenje rumunske železnice na tom potezu mora da plati taksu od 45.000 dolara (u gotovini ili čekom) – inače nema daljeg putovanja. Komandant Flores, iako je već upoznao upravnika iz Pijeleštija, bio je van sebe. Sada je kod Patračojua ponovo počeo da zvoni telefon, zvali su ga sa viših mesta; počele su da padaju i uvrede, nazvan je kretenom, idiotom, rečeno mu je da Amerikanci mogu da plate taksu i kada stignu u Mađarsku. No, Patračoju je odgovorio da je sve to lepo, ali da želi da to dobije i napismeno.

„Iz Bukurešta je zatim stigao telegram u kome je pisalo da je postignut dogovor, da će taksa biti plaćena u Mađarskoj i prosleđena u Pijelešti. Ali, Patračoju je primetio da je telegram potpisao neko ko je u železnici bio nadležan za teretni transport. A šta je sa putnicima – voz je prevozio i vojnike! Tako je Patračoju obavestio Bukurešt da čeka još jedan potpis.“

„Treba li naglasiti ko je izašao kao pobednik iz ovog rata nerava? – Upravniku niko nije mogao da nađe ni grešku u računici. Železnica je u Pijelešti poslala ljude koji su računali i računali... i na kraju došli do iznosa od tačno 45.000 dolara. I naravno da je poslat i drugi telegram, formulisan onako kako je to Patračoju tražio – i kako su su to tražili pravo i propisi.“

Voz je mogao dalje. Ovaj put – posle dve nedelje.


Izvor:Blic


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 06, 2016, 06:31:20 pm
Ovog čoveka bi trebalo proglasiti počasnim pripadnikom Vojske Srbije i odlikovati ga.

A baš da i Ameri vide da ne drhti ceo svet i baš svaki čovek pred njima... :klap :klap


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on May 06, 2016, 07:11:29 pm
Čudi me kako ga jednostavno nisu ubili, isto kao onog nesretnog železničara koji se suprotstavio NATO momcima kod Štrbaca (kod tunela gde železnica Bgd Bar prelazi na teritoriju BiH).

Zbog toga mi ova priča malo deluje ''novinarski''.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on May 06, 2016, 08:14:09 pm
Вероватно јесте "новинарски", али је догађај највероватније у глобалу истинит. А нису га смели убити јер су Амери ипак били на територији друге суверене државе. БиХ у то време није била суверена држава већ је сву власт имао онај, како се беше звао "високи комесар" или тако некако и ИФОР.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: banebeograd on May 06, 2016, 10:34:01 pm
ma nije se ni jenkijevskoj bandi mnogo zurilo da dodju tako blizu granice,
znali su da njima moze svasta da se desi :udri kad ne lete na 10000 metara tj dok im se guzice vuku po zemlji... 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on May 07, 2016, 03:22:28 pm
Ниш, на данашњи дан прије седамнаест година...

[attachment=1]

Крвник је оставио трагове на мјесту злочина...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on May 08, 2016, 12:18:48 pm
Нажалост нашу и срамоту НАТО-а Ниш је град који је највише засут касетним бомбама. Без икаквог војног разлога касетним бомбама су гађани простор око градске пијаце, болнице и још један стамбени простор на периферији. У близини није било "ни на пушкомет" војних објеката ако изузмемо Војну болницу (налази се поред Градске болнице). Људи су страдавали од касетних бомби и након рата.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on May 08, 2016, 01:58:38 pm
Ништа боље нисмо прошли ни када су нам били савезници. Лета 1944. Американци и Енглези су Ниш сравнили са земљом. На Ускрс 1944. кажу, било је више жртава него 6. априла 1941. године кад нас је Хитлер бомбардовао. Додуше, Американци подједнако поштују све празнике. Бомбардују и о Ускрсу и о Ђурђевдану. Бију редом.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nikola87 on May 09, 2016, 12:21:34 am
Ниш, на данашњи дан прије седамнаест година...

[attachment=1]

Крвник је оставио трагове на мјесту злочина...

О том обичају у америчком ратовању је аналитичар Миодраг Новаковић објавио на Facebookreporter-у један леп текст, може се прочитати на линку:

https://facebookreporter.org/2012/01/18/%D0%BF%D0%BE%D0%B7%D0%B0%D0%B4%D0%B8%D0%BD%D0%B0-%D1%82%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%BE%D0%B3-%D0%BD%D0%B0%D1%82%D0%BE-%D0%B7%D0%BB%D0%BE%D1%87%D0%B8%D0%BD%D0%B0-%D0%BD%D0%B0-%D1%98%D0%B0%D1%80%D0%B8%D1%9A/


Неретко се запитам: да ли заиста баш сви ти војници ликују? Да ли се нико никад не покаје, макар над смрћу цивила, ако већ војску није требало да жале...?

Након I светског рата, један одред Друге српске армије који се по пробоју Солунског фронта запутио ка Софији у намери да се освети бугарском народу за злочине које је бугарска војска чинила Србима добио је комбиновани ултиматум Врховне команде Краљевине Србије и француске владе да хитно одустане од свог похода (чини ми се да је претња била да би Французи, у супротном, добили наређење да нас нападну с леђа). А Српска православна црква је експресно екскомуницирала све српске војнике који су учествовали у злочинима над Бугарима.

А каубоји имају права не само да убијају цивиле већ и да се спрдају с њима у њиховој трагедији.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on May 09, 2016, 07:31:35 pm
Quote
Након I светског рата, један одред Друге српске армије који се по пробоју Солунског фронта запутио ка Софији у намери да се освети бугарском народу за злочине које је бугарска војска чинила Србима добио је комбиновани ултиматум Врховне команде Краљевине Србије и француске владе да хитно одустане од свог похода (чини ми се да је претња била да би Французи, у супротном, добили наређење да нас нападну с леђа). А Српска православна црква је експресно екскомуницирала све српске војнике који су учествовали у злочинима над Бугарима.

Нешто нисам сигуран да Врховна команда својим јединицама даје ултиматуме већ само команде. А команда је била да стану на бугарско-српској граници. Французи јесу захтевали да српске јединице не улазе у Бугарску. Око ексокумукације (изопштење) српских војника из Цркве не знам. Може неки линк у вези тога?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nikola87 on May 09, 2016, 08:51:19 pm
Чини ми се да постоји тема о томе на на нашем форуму mycity-military, не сећам се тачно наслова, а мрзи ме тренутно да копам по Гуглу.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on May 10, 2016, 09:46:19 am
Какав mycity-military? Каква екскомуникација? Тако нешто први пут чујем. Колико је мени познато, после слома Топличког устанка априла 1917. год., поп Мита из села Барбатовца извршио је опело над живим четницима, који су се заверили да ће сви изгинути, али да ће се осветити Бугарима за сва зверства која су починили. У походу (или боље рећи повлачењу) према Босилеграду, који је предводио Пећанац, било је доста дечака од 15 и једна девојчица из села Прекопуца, Ризна Радовић од 16 година, названа Стојан Комита… итд. Четници су запалили Босилеград, али је мало ко од њих из тог 'похода' извукао живу главу.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nikola87 on May 10, 2016, 09:38:16 pm
[attachment=1]

Фотографија с краја априла ове године: генерал Мајкл Шорт са својом супругом Вирџинијом. Генерал Шорт је био организатор и предводник НАТО агресије на Југославију 1999. Гледам његову задовољну фацу, па размишљам о немачким војницима Вермахта који су живели по 90-100 година, а од којих многи живе и дан-данас. Са истим (никаквим) осећајем кајања.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on June 02, 2016, 09:46:37 pm
Veceras prikazano na RTS u sklopu emisije ``Da mozda ne``

https://youtu.be/CLQewSKyitc


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on June 03, 2016, 06:43:49 am
GODIŠNJICA SMRTI NAJMLAĐE ŽRTVE NATO BOMBI Marko bi danas imao 19 godina

Dvogodišnji Marko Simić, najmlađa žrtva NATO bombardovanja Jugoslavije, danas bi imao 19 godina i privodio kraju prvu godinu studija, ali je nastradao 31. maja u naručju svog oca Vladana.

[attachment=1]

31.05. 1999, oko 13.30, NATO avion bacio je razornu bombu, tešku više stotina kilograma, na stambenu zgradu R-74,
u Ulici Stefana Nemanje u Novom Pazaru. U trenutku je poginulo 11 civila, među kojima su Marko i Vladan.

Oni su, nakon šetnje, svratili do Vladanove prodavnice u toj zgradi kada je počeo napad. U trenutku kada je pala bomba, Vladan je Marka držao u rukama, pokušavajući da ga zaštiti.

- Samo desetak dana pre bombardovanja Marko je napunio dve godine, oduvao je svećice na torti. Bio je živahno dete, uvek u pokretu, uvek je trčkarao oko nas, željan znanja.

izvor:http://www.blic.rs/



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 03, 2016, 09:23:43 am
https://www.youtube.com/watch?v=Z5UAPJ13tYI

https://www.youtube.com/watch?v=g5b9nFLtcsQ


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on June 03, 2016, 10:29:55 am
Cela emisija

https://www.youtube.com/watch?v=rZobAslos5o


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on June 03, 2016, 03:03:22 pm
Košare su epopeja ravna Sutjesci i Neretvi!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on June 06, 2016, 01:27:28 pm
 :klap :klap :klap


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 06, 2016, 07:46:28 pm
Овој двојици подофицира свака част. Оном официру... :-X


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on June 07, 2016, 12:18:16 am
Мене нико не пита, али не бих одбрану Кошара поредио са неком мање или више херојском операцијом из ближе нам историје povijesti. Свако време има своје хероје. Какво време, такви и хероји. Свакако да је одбрана Кошара била херојски чин, не само од тактичког, већ можда и оперативног /стратегијског значаја. зато је он јединствен. Не пледирам за установљење медаље / ордена Кошара. Ова власт не само да то не би прихватила, већ би то уз тихе или гласне псовке одбацила.  Зар вам није јасно да је Србија овом влашћу изабрала свој пут. То није пут идеала одбране земље јунака са Кошара. То је пут рајинског, додворашког, чанколизачког односа и слепачког прихватања свега што долази из Европске уније и САД. То је пут тихог приступања НАТО методом свршеног чина. Србија ће остати на Европском путу чак и када Европске уније више не буде. "Друже Juncker  ми ти се кунемо, Stoltenbergu драги земо". Или "Oj Angela mila mati... Путин нам је Враг проклети". "Ој Hillary, мрзиш много Русе, зато ће ти Срби штиклице да њуше." Сви су стихови лични, нарочито последњи. Мислите ли да ће финансијска олигархија допустити да мени омиљени дебил (тотална дијабола, и баш зато мени омиљени) Donald Trump постане председник САД?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on June 07, 2016, 10:14:32 am
Pisao je Džumba o Košarama dosta u ovoj temi, a i u drugim temama na Palubi. Ako bi Džumba bio rad, pošto je bio tamo u vreme agresije NATO pakta, možda bi mogao da u zasebnoj temi detaljno obradi bitku na Košarama, recimo u delu Sukobi (https://www.paluba.info/smf/index.php/board,8.0.html) jer upravo kako navodi Lovac, Košare su jednake bitkama na Sutjesci i Neretvi (koje su putem igranih filmova dosta subjektivne i naduvane), a Džumba piše objektivno, bez pristrasnosti (i ako bi u nekoj meri na to i imao pravo), ali ne u meri kako je to pisao Milovan Drecun.

Ima i ovde (https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,109.0.html) nešto iz knjige Drcuna "Drugi Kosovski boj".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 08, 2016, 09:44:50 pm
Не, ја нисам непосредно учествовао у самим борбама, али делимично познајем ситуацију, посебно догађаје са почетка напада јер је као прва јединица која је прискочила граничарима као помоћ била јединица војне полиције из 1.Армије. Један од учесника емисије каже да је у питању вод ВП, ипак била је то била једна мања чета (што наравно он не мора да зна нити је тада то могао знати осим да им је стигла помоћ). Тај подофицири је посебно нагласио да им је та помоћ у том моменту пуно значила и да су војни полицајци били храбри и добри борци. Ови чињеницу неки од самопроглашених хероја (мислим на команданте батаљона и бригада ПрК) забашурују и ово је први пут да се то јавно и каже. А зашто је забашурују? Па просто, онда би они требали бити кажњени јер у том моменту нису били у стању да изврше свој задатак. Та чета војне полиције је била  саставаљена од професионалних војника из 1. Армије (из више јединица). Били су потчињени команданту 125.мтбр и само су они без дискусије и поговора, дисциплиновано одмах кренули да помогну. Зашто друге веће и јаче јединице нису, е то "хероји" не објашњавају. Да додам да је у тим борбама из те чете погинуло 5 припадника и 15-так их је рањено и још толико повређено (од промрзлина). Значи преко 40% састава и нико није напустио борбу, одбио да обави задатак и др. Повучени су из борбе тек када је фронт стабилизован после 5-6 дана. Тек на моје и инсистирање мојих шефова неки од припадника су након завршетка борби 1999. одликовани.

Не потцењујем ја важност, храброст и значај борби вођених око Кошара од стабилизације фронта до краја рата (било је ту још озбиљних борби са обостраним губицима), али су први сати и дани одбране Кошара били одлучујући за успешну одбрану, а "слава" за то треба да припадне граничарима и тој јединици ВП из 1. армије, а не било коме другом из ПрК.

Далеко је од тога да се то може и треба поредити са Сутјеском и Неретвом. То је акција тактичког значаја и по значају и по ангажованим снагама. Истина је да би, у случају да је напад ОВК и Албанске војске успео, они продрли до Ђаковице (јер је то најкраћи пут) и да би то могло усложити одбрану Војске Југославије, али тешко да би тиме обезбедили неку стратегијску или оперативну премоћ јер је то врло тежак терен да би се преко њега довлачила веће снаге, тежа техника и сл.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vathra on June 09, 2016, 08:23:44 am
Џумба,
да ли су припадници ВП које спомињеш били на том терену и претходне године?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on June 09, 2016, 11:48:49 am
Џумба,
да ли су припадници ВП које спомињеш били на том терену и претходне године?

Misliš na 2015? ;)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vathra on June 09, 2016, 12:06:02 pm
На 98-му.
Мислим да су они заменили на терену припаднике нишког бВП.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on June 09, 2016, 02:14:44 pm

Далеко је од тога да се то може и треба поредити са Сутјеском и Неретвом. То је акција тактичког значаја и по значају и по ангажованим снагама.

Moja rečenica se odnosila na hrabrost ljudi koji su učestvovali u borbama - a ne na veličinu i razmere operacija.

Čitajući o borbama na Košare, jasno mi je da se radi o akciji taktičkog značaja, međutim, tada se to nije moglo sa velikom dozom sigurnosti znati i zaključiti.
Svi u vojsci SRJ su očekivali kopneni napad šireg obima na SRJ, pa je bilo realno očekivati da to počne na nekoj nebitnoj ''taktičkoj'' akciji.

I još nešto (iako nisam bio na Kosovu), poznato mi je da su se tamo vodile raznorazne čarke, sukobi niskog intenziteta, na celoj teritoriji pokrajine, ginulo se svuda - ali je najžešća, najintezivnija i najduža bitka vođena na Košarama. Trajala je duže nego neprijateljske ofanzive na Sutjesci i na Neretvi.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on June 09, 2016, 02:19:19 pm
Za nas mozda takticki znacaj, za drugu stranu strategijski cim su upotrebili strategijske bombardere B-52.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bozo13 on June 09, 2016, 02:38:53 pm
Za nas mozda takticki znacaj, za drugu stranu strategijski cim su upotrebili strategijske bombardere B-52.

Ako bi upotrebili jurišnu aviaciju, akcija bi imala jurišni značaj?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on June 09, 2016, 02:43:16 pm
E, ti ga sada zasoli bozo!  :-[


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on June 09, 2016, 02:47:06 pm
Za nas mozda takticki znacaj, za drugu stranu strategijski cim su upotrebili strategijske bombardere B-52.

Ako bi upotrebili jurišnu aviaciju, akcija bi imala jurišni značaj?

Naravno  ;D


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on June 09, 2016, 07:57:09 pm
Sad ja koristim logiku: akcija je imala bombarderski i lovački značaj (korišćeni su bombarderi i lovci kao zaštita bombraderima).

Božo, Božo... :D


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Zaslon on June 09, 2016, 08:31:02 pm
Za nas mozda takticki znacaj, za drugu stranu strategijski cim su upotrebili strategijske bombardere B-52.

Strategijski bombarderi B-52 vršili su tepih bombardovanja samo kao pripremu i tokom operacije "Strela" tj. pokušaja proboja na Kosovo i Metohiju preko karaule Košare i Paštrika u maju 1999. i mislim samo tada (sela/mahale Planeja i Šeh mahala sa okolinom su posebno postradale)!

I to je bila akcija taktičkog značaja iako se bombarderi "zovu" strategijski :)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on June 09, 2016, 08:56:11 pm
Ajde bre, sta se trudite oko dokazivanja?

Da li su ih koristili? Jesu.
Da li su ih koristili za ono sta im je osnovna namena? Nisu, posto su izmedju ostalog dejstvovali i po tackastim i pojedinacnim ciljevima a to im nije osnovna namena. Za takva dejstva postoje drugi tipovi aviona. To je kao kada bi nuklearnom bombom gadjao drvenu strazarsku kucicu. Moze i to ali koja je svrha ako moze i rucna bomba da tu kucicu masakrira.

Namena strategijskih bombardera je koliko se razumem u tu pricu dejstvo u dubini neprijateljske teritorije po objektima od strateske vaznosti (razne fabrike, energetska postrojenja, aerodromi, kineska ambasada, KBC Dragisa Misovic...) a ne po Peri pesaku na nekoj planincini koji je izasao iz rova da se olaksa u nekom zbunju.

Doduse onaj ko ima te bombardere ima i pravo da odlucuje gde ce ih i kako koristiti.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 09, 2016, 09:01:28 pm
https://www.youtube.com/watch?v=dGLgZ8htLI4


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on June 09, 2016, 09:36:08 pm
Marketing, marketing.

Oni polete, to se naplati (mnoooogo), a onda o tome se...u po cnn-U i sl.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Zaslon on June 09, 2016, 09:43:33 pm
Snimak dejstava B-52 po mahalama koje sam gore pomenuo.

http://www.youtube.com/watch?v=HKBmEldwP0o


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 09, 2016, 09:46:28 pm
На 98-му.
Мислим да су они заменили на терену припаднике нишког бВП.

Делимично. Имали су различите задатке и на различитим теренима. Заборавио сам детаље.

Иначе, Заслон је потпуно управу за оно што је рекао.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on June 10, 2016, 12:33:43 pm

Strategijski bombarderi B-52 vršili su tepih bombardovanja samo kao pripremu i tokom operacije "Strela" tj. pokušaja proboja na Kosovo i Metohiju preko karaule Košare i Paštrika u maju 1999. i mislim samo tada (sela/mahale Planeja i Šeh mahala sa okolinom su posebno postradale)!


Kažeš da su sela posebno nastradala !? Koliko je naleta bilo?

Je li bilo mrtvih civila (kolaterlalne štete), i koliki su bili gubici Srpskih snaga?

Interesantna su razglabanja o kopnenoj invaziji na SRJ.
Tada je to bilo aktuelno i svi su se pribojavali toga i praktično sve jedinice su imale ''naredni'' zadatak i ''naredni'' ratni položaj - u slučaju da dođe do kopnenog napada na SRJ. Sećam se, čak smo i mi u RM imali neke razrađene varijante, šta čitini ukoliko dođe do kopnenih udara iz Albanije prema CG.

Mnogo godina kasnije čitao sam i slušao neke intervjue NATO komandanata, i svi su bili jednoglasni u tome da se nikada nije razmatrala opcija kopnene invazije na SRJ. Oni su bili potpuno sigurni da će se SRJ privoleti da pristane na njihove zahteve samo vazdušnim udarima.
I očito, imali su realne procene, koje su se i ostvarile.
Kopnena invazija je bila samo varijanta zaplašivanja, operacija specijalnog rata.

Najgore, što su nam tada svi okrenuli leđa (i istok i zapad, i komšije i dotadašnji prijatelji, i nesvrstani, i UN ... svi osim Severne Koreje) - i to je dokaz poraza promašene politike tadašnjeg rukovodstva države!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kilezr on June 10, 2016, 03:34:09 pm

 Vi ste verovatno u pravu. Ja lično mislim da je to " Lovačka operacija" Bilo je par članova lovačkog društva .
 
 O čemu mi pričamo? Hteli su da provale na Kosovo pešadijom da bi dokazali da su sila. Gde nedođe pešadijaska čizma tu nema vlasti i poretka (novog). Sva sila bombi i ostalog što su radili je besmislena ako nisu osvojili deo teritorije pešadijom. Tu je po meni razlog " avanture" KOŠARA i PAŠTRIKA.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 10, 2016, 09:21:34 pm
Quote
Mnogo godina kasnije čitao sam i slušao neke intervjue NATO komandanata, i svi su bili jednoglasni u tome da se nikada nije razmatrala opcija kopnene invazije na SRJ. Oni su bili potpuno sigurni da će se SRJ privoleti da pristane na njihove zahteve samo vazdušnim udarima.

To jednostvano nije tačno - da nisurazmatrali kopnenu intervenciju. Tačno je da nisu odmah. U Napad na SRJ se krenulo tako da kopnene intervencije neće biti jer se očekivalo da će SRJ "pasti" - prihvatiti uslove za par dana. Međutim, nije ispalo tako pa se krenulo i pripreme kopnene operacije. Plan nije dovršen jer ali su započeta lobiranja saveznika u NATO-u koliko će ko snaga da da, kao i među našim susedima. Već je pisano negde u ovoj temi o tome. Od njih (suseda) su tražili da dozvole prolaz i grupisanje snaga i da daju svoje jedinice. Neki od suseda su pristali na sve, neki samo delimično.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on June 10, 2016, 10:25:02 pm
Quote
Mnogo godina kasnije čitao sam i slušao neke intervjue NATO komandanata, i svi su bili jednoglasni u tome da se nikada nije razmatrala opcija kopnene invazije na SRJ. Oni su bili potpuno sigurni da će se SRJ privoleti da pristane na njihove zahteve samo vazdušnim udarima.

To jednostvano nije tačno - da nisurazmatrali kopnenu intervenciju. Tačno je da nisu odmah. U Napad na SRJ se krenulo tako da kopnene intervencije neće biti jer se očekivalo da će SRJ "pasti" - prihvatiti uslove za par dana. Međutim, nije ispalo tako pa se krenulo i pripreme kopnene operacije. Plan nije dovršen jer ali su započeta lobiranja saveznika u NATO-u koliko će ko snaga da da, kao i među našim susedima. Već je pisano negde u ovoj temi o tome. Od njih (suseda) su tražili da dozvole prolaz i grupisanje snaga i da daju svoje jedinice. Neki od suseda su pristali na sve, neki samo delimično.

Dobro, i šta to znači što si napisao?

Isto što sam i ja izneo u svom prethodnom postu - da nisu postojali neposredni planovi za kopnenu intervenciju. Postojale su neke pripreme, ali se u glavnom, sve svodilo u domene specijalnog rata.

Naravno, mi smo se morali pripremati za sve opcije!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vathra on June 11, 2016, 03:30:49 pm
Раније сам читао о једном плану за копнени напад. По њему, један крак би се искрцао у Црној гори, и кренуо ка Косову, а други би кренуо из Македоније. Мислим да је био неки амерички извор, али питање је колико је озбиљан (званичан). Међутим припреме за операцију тог обима уопште нису кренуле, и требало би више недеља ако не и месеци да се то спреми.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on June 11, 2016, 04:17:02 pm
Раније сам читао о једном плану за копнени напад. По њему, један крак би се искрцао у Црној гори, и кренуо ка Косову, а други би кренуо из Македоније.

Искрцавање у Црној Гори и пробијање ка Космету је могао да смисли само неки војник-аматер и потпуна дилеја. На располагању би имали један путни правац који би један инжињеријски вод прекинуо на дуже вријеме. Сад ми је жао што тако нису поступили. Мада, ни они нису глупи, вјероватно би ангажовали "комшилук" да умјесто њих окрвави гаће.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: borovnica on June 11, 2016, 04:46:04 pm
Раније сам читао о једном плану за копнени напад. По њему, један крак би се искрцао у Црној гори, и кренуо ка Косову, а други би кренуо из Македоније. Мислим да је био неки амерички извор, али питање је колико је озбиљан (званичан). Међутим припреме за операцију тог обима уопште нису кренуле, и требало би више недеља ако не и месеци да се то спреми.

Ako se dobro sećam, Klark je u svojoj knjizi napisao da bi mu za kopnenu agresiju iz pravca Makedonije trebalo oko 300 000 ljudi.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 11, 2016, 07:11:31 pm
Те опције (преко Македоније и Албаније) су разматране, али су закључили да су тешке за реализацију што због терена и комуникација што због великог груписања наши снага. Зато су почели припрему за копнену операцију где би дејство главних снага било са севера. За њу су почели да лобирају савезнике, наше суседе обављају извиђање и припремају снаге за дислокацију. Мало сам заборавио, али процена им је била да би се та акција могла припремити до почетка јесени. План као финални документ није направљен, али, као и свака војска направљена је идејна скица за разраду.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on June 11, 2016, 07:58:33 pm
Ma sve je to sviranje k.cu!

Slušao sam Klintonove izjave na tu temu i on kaže da kopnena varijanta napada uopšte nije bila u opticaju!

Tada je NATO inače bio u velikoj krizi zbog nejedinstvenog stava oko vazdušnih udara. Ko bi u takvoj situaciji imao mu.a da organizuje i započne kopneni napad, gde su veliki gubici sa obe strane bili izvesni.

Verujem da bi u tom slučaju reagovao i SB UN, i Rusi i Kinezi bi zaustavili takvu idiotsku avanturu.

No, lako je sada razglabati o tome .... 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on June 11, 2016, 08:07:55 pm
Verujem da bi u tom slučaju reagovao i SB UN, i Rusi i Kinezi bi zaustavili takvu idiotsku avanturu.

Smisao za humor...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on June 12, 2016, 09:21:35 am
Verujem da bi u tom slučaju reagovao i SB UN, i Rusi i Kinezi bi zaustavili takvu idiotsku avanturu.

Smisao za humor...

Smisao za humor ili ne... kopnena intervencija nije bila realna u tom trenutku, ali je postojala kao opcija. SB UN bi reagovao mlako, Rusi i Kinezi nisu tada imali moći da zaustave "idiotsku avanturu". Moja zemlja bila bi istinski razrušena... ! Da su se vazdušni udari dalje nastavili pojačanom snagom, ostali bismo zadugo bez struje i vode... lekova. Ako bi Srbi dalje pokazali svoju upornost da brane zemlju (što je ipak sumnjivo), možda bi hipotetički stvarno došlo do buđenja tisućljetne ideje o granici Hrvatske i Bugarske na Moravi. Zemlja bi bila rasparčana. Nemoguće...? setite se Klintonovog opravdanja da su "Srbi ponašanjem prema Albancima IZGUBILI PRAVO NA KOSOVO". Ko bi sprečio radikalizaciju te ideje, koju sam svojim ušima čuo na klintonovoj konferenciji za štampu, i širenje "gubljenja prava" na druge teritorije mimo KiM?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Istria 052 on June 12, 2016, 10:50:37 am
Ma sve je to sviranje k.cu!

Slušao sam Klintonove izjave na tu temu i on kaže da kopnena varijanta napada uopšte nije bila u opticaju!

Tada je NATO inače bio u velikoj krizi zbog nejedinstvenog stava oko vazdušnih udara. Ko bi u takvoj situaciji imao mu.a da organizuje i započne kopneni napad, gde su veliki gubici sa obe strane bili izvesni.

Verujem da bi u tom slučaju reagovao i SB UN, i Rusi i Kinezi bi zaustavili takvu idiotsku avanturu.

No, lako je sada razglabati o tome .... 

@lovac,

politicari, pa i Klinton, su tu za bacanje prasine u oci, vojska je profesionalna organizacija i ona mora ponuditi relane procjene za postojece opcije
Kako @dzumba opisuje,  NATO je izvodio pripremne radnje u cilju prikupljanja informacija i lobiranja za kopenenu operaciju, sto ej i povezano za mehanizam odlucivanja u organizaciji te vrste. Kopenan operacija se razmatrala, ali kako ej an zapadu sve cost/benefit, mislim da nije okaraterizirana ka realna


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on June 12, 2016, 02:44:49 pm
Lovac, smisao za humor je to što veruješ da bi odreagovali SB UN, Rusija i Kina... Baš ih je nešto boleo komšiluk od ledja za nas.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on June 12, 2016, 06:50:27 pm
Slušao sam Klintonove izjave na tu temu i on kaže da kopnena varijanta napada uopšte nije bila u opticaju!

A Bil Klinton je poznat kao čovek koji govori istinu i samo istinu?!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on June 12, 2016, 06:51:42 pm
Pa govori istinu. Svoju istinu. Onako kako njemu odgovara.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on June 12, 2016, 06:53:16 pm
Pa govori istinu. Svoju istinu. Onako kako njemu odgovara.

Ma daj, budimo ozbiljni. Skoro su ga "oterali" sa mesta predsednika SAD zbog laganja, a mi dokazujemo jedan drugome nešto ko njegove izjave?!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Istria 052 on June 12, 2016, 09:57:45 pm
Pa govori istinu. Svoju istinu. Onako kako njemu odgovara.
Clinton je bio koliko-toliko posten jer nije vjerovao u ono sto govori


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on June 13, 2016, 12:24:50 pm
Malo ću u off topic!

Postavljam vrlo konkretno pitanje: koji političar govori istinu?
Sve što političari kažu je u cilju nekih interesa (ličnih, državnih, partijskih), zato se svaka njihova rečenica posebno vaga i analizira, da bi se doneli određeni validni zaključci - jer to je politika!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on June 14, 2016, 08:48:54 pm
Herojima sa Košara spomenik i film

Boris SUBAŠIĆ | 14. jun 2016. 20:40 | Komentara: 0

U Pionirskom parku biće podignuto obeležje braniocima Karaule na Prokletijama. Država raspisuje konkurs za scenario o bici koja je dva meseca trajala na srpsko-albanskoj granici


SVI koji su poginuli na Košarama nalaze se u raju, jer su kroz pakao već prošli na zemlji, slogan je srpskih branilaca zabačene karaule na Prokletijama, na metohijskom delu srpsko-albanske granice.

Godinama su bili zaboravljeni, a sada je Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja odredilo budžet i mesto u Pionirskom parku gde će biti podignut spomenik junacima s Košara. Time je najzad prihvaćena inicijativa Udruženja ratnih vojnih invalida, boraca i porodica palih boraca, rečeno je na današnjoj tribini, održanoj na beogradskom Pravnom fakultetu, kojom je obeležena sedamnaesta godišnjica kraja dvomesečne danonoćne bitke.

Najavljeno je da će uskoro biti raspisan i konkurs za scenario igranog filma o bici za Košare, koji će biti sniman sledeće godine. Država je odlučila da na taj način oda počast ljudima koji su u metohijskim vrletima odolevali danju i noću, po kiši i magli, uraganskoj artiljerijskoj vatri iz Albanije, NATO bombardovanju i neprestanim pešadijskim napadima terorista s teritorije KiM. Uz njih su na Srbiju jurišali pripadnici Atlantske brigade, koju su činili Amerikanci albanskog porekla, kao i plaćenici s oznakama NATO vojski, koji su eufemistički nazivani “instruktorima”.

Heroji Košara, koji su sprečili kopnenu invaziju iz Albanije, dugo su bili anonimni i zaboravljeni. Oni su od 9. aprila do 14. juna 1999. uporno, iz dana u dan, odbijali napade višestruko nadmoćnijeg neprijatelja, združenih snaga terorističke OVK, regularne armije Albanije i zapadnih plaćenika kojima su vatrenu podršku iz vazduha davali NATO avioni i helikopteri. Podizanjem spomenika i snimanjem filma, ta nepravda će konačno biti ispravljena.

- Čast mi je da govorim pred učesnicima odbrane Košara. Čast mi je da sam bio među njima - potreseno se obratio penzionisani pukovnik Ljubinko Đurković, ratni komandant odbrane rejona Košara, svojim preživelim borcima koji su skromno sedeli izmešani sa studentima u amfiteatru Pravnog fakulteta.

On je podsetio da je napad na Košare počeo u praskozorje 9. aprila 1999. jurišom 1.500 terorista OVK i plaćenika, nakon što su im prolaz ognjem i čelikom obezbedili topovi albanske vojske i NATO avijacija. Međutim, uspeh neprijatelja bio je kratkog daha, srpski vojnici su posle pet dana potisnuli neprijatelja. Bitka se nastavila svakodnevnim krvavim okršajima sve do 14. juna, a na vrhuncu borbi sa srpske strane nalazilo se oko 1.200 vojnika, a sa albanske oko šest hiljada. S tim što su napadači stalno dovodili sveže borce, dok za branioce nije bilo smene.

Na Košarama je poginulo 108 pripadnika Vojske Jugoslavije i dobrovoljaca, od čega pedeset momaka na redovnom odsluženju vojnog roka.

Dok su slušali svog ratnog komandanta, suzile su oči skromnih junaka od kojih je poneki nosio oznake svoje jedinice, a mnogima su još duboki ožiljci na telu i duši, od preživljenog užasa. Svaki od njih kaže da bi bio spreman da se ponovo bori za Srbiju, iako su priče o užasu i slavi Košara najčešće mogli da čuju samo njihovi najbliži. Zato je mnogima bio neobičan odgovor mališana koji je na uobičajno pitanje u školi šta mu je otac po zanimanju, kao iz topa odgovorio: “Moj tata je heroj.”


Bio je to sin borca Vojislava Vukašinovića, koji se prepunom amfiteatru Pravnog fakulteta obratio glasom promuklim od uzbuđenja, prenoseći saborcima da je nedavno osnovac iz Konareva kod Kraljeva, na pismenom zadatku s temom “Moji heroji” pisao o njemu i njegovim ratnim drugovima s Košara, iako ih nikada nije video.

NEOSTVARENA INVAZIJA

NAPADOM na Košare, teroristi OVK, snage regularne albanske vojske i NATO pokušali su da izvedu kopnenu invaziju u ravnicu Metohije da bi izvukli dobro maskirane srpske jedinice na čistinu gde bi bile lak plen NATO aviona.

Košare su branile snage Vojske Jugoslavije, koje su činili delovi 125. motorizovane brigade, 53. graničnog bataljona, vojna policija iz Beogradskog i Kragujevačkog korpusa, delovi 63. padobranske i 72. specijalne brigade, kao dobrovoljci iz zemlje i inostranstva. Komandant svih jedinica VJ na Košarama bio je potpukovnik Ljubinko Đurković, a njegovi pretpostavljeni - pukovnik Dragan Živanović i general-major Vladimir Lazarević.


Izvor: Vecernje novosti online (http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:610307-Herojima-sa-Kosara-spomenik-i-film)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on June 14, 2016, 09:03:54 pm
Podizanjem spomenika i snimanjem filma, ta nepravda će konačno biti ispravljena.


Ta nepravda nikada neće biti ispravljena, ali će tim činom makar biti obznanjena!

Odajem priznanje borcima sa Košara, istinski iz sveg srca, ako im to nešto znači.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on June 14, 2016, 09:07:01 pm
Bojim se da od filma ne ispadne neka sapunica posto reditelji bliski vlasti (uvak takvi dobijaju novac iz budzeta) vec poodavno samo sapunice i snimaju. Razna Montevidea, Babe sto se cesljaju itd...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 16, 2016, 07:11:22 pm
Па не бих ја то баш тако говорио за серије, без обзира што ми се не допадају (посебно она са "бабама" које се чешљају). Тако су говорили и за "Музиканте", "Љубав на сеоски начин", "Камионџије" па су сада култне серије. Време ће показати вредели.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nikola87 on June 17, 2016, 08:08:51 pm
Ко има времена и воље, нека скине са нета књигу "A-10s Over Kosovo", лако је доступна и брзо се скида. Реч је о збирци мемоара америчких пилота који су учествовали у агресији 1999, и пишу о томе како су скоро потпуно уништили копнене снаге (fielded forces) ВЈ.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 17, 2016, 10:48:17 pm
Само их лице места демантује. Да су били уместо страних новинара приликом повлачења снага 3.А са Космета верујем да би били још више изненађени него ти новинари (колико је борбених возила изашло са КиМ. Немам времена да читам, али ако су писали то што причаш, лагали су сами себе. А то је врло лоше по америчку војску јер ће наставити тако: да промашују и лажу.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vathra on June 17, 2016, 11:26:08 pm
Читао сам књигу давно, али мислим да тако нешто не наводи.
Овде само један пилот објашњава његове мисије. Најзанимљивије ми је било што је објашњавао да су већину циљева тражили двогледом из кабине.

Иначе би било добро упоредити његове наводе са нашим подацима.
У једном случају је наводио да је гађао по радару, Жирафа ако се добро сећам, негде на приморју.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: VeselinDakovic on June 18, 2016, 12:29:50 am
Да није Фалкон у питању?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on June 18, 2016, 08:04:12 am


Потврђени подаци ВЈ говоре да је у ваздушним нападима на Космету неповратно уништено 11 тенкова. Има галерија на "Српском оклопу". Одлично и благовремено маскирање дало је своје плодове. Вероватно је део извучене технике касније отписан јер је поправак био неисплатив. НАТОвци су побеснели гледајући како се ВЈ уредно и организовано повлачи са Космета, укључујући борбена возила и артиљерију. С друге стране, чињеница је да смо ми њима нанели минималне губитке. Међутим, другачији начин одбране није ни био могућ. Циљ је био сачувати шта год се може и остати жив, а не јуначки погинути!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vathra on June 18, 2016, 10:04:37 am
Књига је доступна овде:
http://aupress.maxwell.af.mil/digital/pdf/book/b_0090_haave_haun_a10s_over_kosovo.pdf

Од стране 177 неколико пилота говори о дејству на радару на обале, један је Жирафа, други "Flat face".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: HrcAk47 on June 18, 2016, 10:48:35 am
Listam knjigu, ovi mučenici pričaju kako seku glave levo desno, nema šta nisu uništili, lol. Jedan čak tvrdi da su se u Beogradu konstantno odvijale "tajne sahrane", jer oni, zaboga, toliko ubijaju.

The Serbs were getting craftier at hiding their fielded forces because the A-10s were locating and killing them daily. Secret  funerals  were  being  held  in  Belgrade  so  the  Yugoslav public would not know how many of their boys were dying in Kosovo.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on June 18, 2016, 01:54:46 pm
Књига је доступна овде:
http://aupress.maxwell.af.mil/digital/pdf/book/b_0090_haave_haun_a10s_over_kosovo.pdf

Од стране 177 неколико пилота говори о дејству на радару на обале, један је Жирафа, други "Flat face".

Летао је А-10 и над Боком. Мој друг памти звук топа ГАУ-8. Каже да звук рафала личи на моторну тестеру. Наводно су једнога докачили, али жилава је то машина.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nikola87 on June 18, 2016, 07:10:37 pm
Књига је доступна овде:
http://aupress.maxwell.af.mil/digital/pdf/book/b_0090_haave_haun_a10s_over_kosovo.pdf

Од стране 177 неколико пилота говори о дејству на радару на обале, један је Жирафа, други "Flat face".

Летао је А-10 и над Боком. Мој друг памти звук топа ГАУ-8. Каже да звук рафала личи на моторну тестеру. Наводно су једнога докачили, али жилава је то машина.



Један А-10 је сигурно погођен, то је био авион којим је пилотирао капетан Кристофер Шорт, син генерала Мајкла Шорта, предводника и планера агресије.





Потврђени подаци ВЈ говоре да је у ваздушним нападима на Космету неповратно уништено 11 тенкова. Има галерија на "Српском оклопу". Одлично и благовремено маскирање дало је своје плодове. Вероватно је део извучене технике касније отписан јер је поправак био неисплатив. НАТОвци су побеснели гледајући како се ВЈ уредно и организовано повлачи са Космета, укључујући борбена возила и артиљерију. С друге стране, чињеница је да смо ми њима нанели минималне губитке. Међутим, другачији начин одбране није ни био могућ. Циљ је био сачувати шта год се може и остати жив, а не јуначки погинути!


Нанели смо им минималне губитке јер је 50-ак хиљада наших војника на земљи (од који је у међувремену бар 4000 дезертирало) ратовало против преко хиљаду авиона који се нису спуштали испод 10 000 m висине, јер никад није дошло до копнене инвазије и јер су нам минирали морал убиствима цивила и рушењима цивилних мета.

Зато се то уосталом код нас и зове "НАТО агресија" а не "рат против НАТО". Шиптари, какви год да су, макар су се мушки тукли с нама, прса у прса, не жалећи своје жртве. Са Шиптарима, Бошњацима и Хрватима смо ратовали, Амери су нас таманили као у видео-игри.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 18, 2016, 07:26:51 pm
Quote
(од који је у међувремену бар 4000 дезертирало)

Е, то ти није тачно.Класичних дезертера (дошли у војне јединице па побегли) је било дупло мање.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: VeselinDakovic on June 18, 2016, 08:06:39 pm
Прочитах ја ово, али не даде ми нешто мира те морах да се вратим. Ђаво се није мешао, него моја радозналост.

У задњих сто и кусур година, колико знамо у нашој фамилији, а из прве руке, Арнаутима је својствен напад из заседе, с леђа, на немоћне и неборце, те ме занима који су то сад Арнаути који су мушки и часно ратовали и кад?

Знаш Никола, да ти кажем ја нешто, али ме немој погрешно схватити.

Видим ја шта си ти хтео да кажеш, али је очито и да је цео пост последица твојих осећања која настају при сећању на те догађаје. Можда ниси знао, али осећања су по својој природи лишена мисли јер сама мисао настаје из "обраде" осећања, те бих ја теби саветовао да ти исто то са својим осећањима и урадиш.

Што се тиче копнене операције, могли су да дођу, али по мишљењу америчких генерала нису знали како да оду.

Њихов циљ је био постигнут пре напада, јер су мимо одлуке СБ ОУН извршили агресију на другу суверену чланицу ОУН, те успоставили преседан који су касније користили при нападима на друге суверене чланице ОУН.

Све после почетка напада је било осигуравање тог оствареног циља.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vathra on June 18, 2016, 08:34:16 pm
Никола87,
ако ти је ово у нику година рођења, пусти такве приче, ружно је.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vathra on June 18, 2016, 08:36:49 pm
Quote
(од који је у међувремену бар 4000 дезертирало)

Е, то ти није тачно.Класичних дезертера (дошли у војне јединице па побегли) је било дупло мање.
Џумба,
да ли си сигуран у ту цифру? Мени се чини превелика. Осим ако ниси ту рачунао и "излет" оних Крушевљана.
Знам за једног момка који је побегао мало пред рат из нишког бВП (игром случаја јер је тамо отишао уместо мене).

Из моје јединице су два момка отишли после рата. Били су са Косова и после рата су отишли на одсуство и нису се вратили.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: VeselinDakovic on June 18, 2016, 08:44:43 pm
А они из Кикинде што су "заборавили" праге и пар хиљада граната?

"Част и брука живе довијека" - Његош


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on June 18, 2016, 08:59:33 pm
@Veseline,pusti ti Kekindu na miru inače ću promijeniti mišljenje o Vama.Imate li sigurne podatke to za Kekindu(tko kad i zašto?-službeni izvor). ;D
Mogu i ja da pomislim da ste ovo naveli iz osjećanja a ne razmišljajući,ako ne navedete izvor i kada, pa da "opletem"po ovima što se pozivaju na Njegoša.  :laugh:

Poz.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: VeselinDakovic on June 18, 2016, 09:11:57 pm
Рекао ми је Муња - 7 који је непосредно добио ту информацију од заробљеног терористе, па су накнадно утврђивали одакле, ко, где и тако даље, а ја нисам био присутан у том подручју око Пeћи. Сад кад поразмислим, мислим да је остављена једна прага.

Заробљене терористе је преузела војна полиција ради даље оперативне обраде.

Ето, ја рекох што се може рећи.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on June 18, 2016, 09:29:56 pm
Moj mali unuk je imao onaj "motor" plastični što se odgurije sa obe noge.Radi to ko ludo,ko BMW bokser "mašina". ide to također brzo,nazvao sam ga  "Savakaki",međutim on ga je zvao "Munja"i danas ga tako naziva.Valjda se ne radi o tom Munji.  :laugh:
Sad kad je ostalo pitanje naoružanja kod Šiptara evo da Vam navedem:u Hagu je bio jedan svjedok koji je bio glavni valjda za njihovo naooružavanje.Na pitanje Slobe odakle im toliko naoružanja,ovaj odgovori javno:pa kupili smo od vaših ljudi.Od ranije znam da je jedan od njih bio Arkan.Da ne dužim vjerujem da je jasno,Arkan nije iz Kekinde.

Poz.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: VeselinDakovic on June 18, 2016, 09:57:25 pm
:krsta:

Ето ти сад. Нећу и не могу да ти кажем, ни овако, ни било како, како се зове човек који ми је то рекао, па сам ти дао само ознаку у комуникацији.

А да се свађам око тога нећу и не могу, а немам ни око чега.

Он је био на том терену, ја нисам, а заиста немам разлог да му не верујем нити је он имао разлог да ми каже неистину. Додуше, није ми рекао формацијску припадност јединице са прагом у питању, осим да је резервни састав. Могуће је да је он и погрешио за који километар или да је дао одредницу по неким припадницима јединице.

Трговина оружјем и криминалци су посебна прича. Да ли је Аркан, или није, не знам. Тога је сигурно било, сад колико, ко, када и у којој мери, мени је непознато, али има овде експерата по тим и сродним питањима па би вероватно они знали више о томе. Постојале су гласине о томе, али никада нисам наишао на било какву потврду. Ипак, терористи су махом били наоружани кинеским пушкама (чвак-чвак), а дуго нису знали ни да изваде осигурач из тромблонске мине, такође кинеске. Савије се као кифла.

Хашки сведоци, ствар је одавно јасна, то су дириговани сведоци.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: VeselinDakovic on June 18, 2016, 10:08:12 pm
Ко се сећа, сећа, ко се не сећа, може и да прочита.

Током 1998. године у Албанији су настали велики немири у којима је већина војних магацина опљачкана, а велике количине оружја и ратног материјала нестале. Албанија је највећи део свог наоружања набавила од Кине, тако да је све то након организоване пљачке нестало, а онда почело да се појављује на подручју Косова и Метохије.

Муниција са гвозденим зрном, кинеске ручне бомбе, кинеске пушке и тако даље.

1999. им је стигла и војна болница из Израела, да их лече. Да не повезујем болницу са осталим стварима.

А ово, што се тиче остављених средстава и бежаније, дај да расправимо, нећу да имам погрешан податак! И то без иакакве свађе.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on June 18, 2016, 10:41:53 pm
Nemamo se mi što svađati,meni je ovo čak i smiješno.Izbjegavajte teritorijalno ili veče označavanje i to "potkrepljivati" Njegošem da su ti ljudi bez časti(bruke),jer ne vjerujem da bi se to i njemu dopalo.
Vjerujem da je bilo dezertiranja,iz svih područja,za neka i znam i to ne samo u vojsci a u kojoj mjeri mislim da to nitko na forumu nezna a možda niti onaj koji bi to trebalo.Pa još se nezna niti koliko je tačno ljudi poginulo.
Znam i za naoružavanje i probleme zaustavljanja istog iz Albanije.
Da ne širim dalje temu,ovo što ste naveli mi ipak djeluje na ono "reče mi jedan čoek".
Čak niste (u tekstu)sigurni niti da li su ti ljudi iz Kekinde.Nevjerujem da su se jedinice pravile po mjestima(mislim cjela jedinica).Ovim i završavam bez da se ljutim ili svađam.

Poz.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: VeselinDakovic on June 18, 2016, 10:53:44 pm
Ово за част и бруку је на рачун дезертера, који год да су.

А ово друго, мораће да остане на томе да ми је то река' један чое'к па да се сви оџаци у земљу пободу.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: VeselinDakovic on June 18, 2016, 11:07:14 pm
Да, и то је тачно, не зна се званично колико је људи погинуло због великог броја несталих и отетих.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on June 19, 2016, 07:39:26 am
Књига је доступна овде:
http://aupress.maxwell.af.mil/digital/pdf/book/b_0090_haave_haun_a10s_over_kosovo.pdf

Од стране 177 неколико пилота говори о дејству на радару на обале, један је Жирафа, други "Flat face".

Најобичнија измишљотина. Сад, ко зна, можда су они стварно убјеђени да су гађали радаре.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on June 19, 2016, 08:31:45 am
А они из Кикинде што су "заборавили" праге и пар хиљада граната?

"Част и брука живе довијека" - Његош

Da ne širim temu,ne vidim iz ovoga gore da ste naveli da se to odnosi na sve dezertere,nego na naznačene u postu.Koliko znam bio je referendum da li da se prihvate strani posmatrači na K i M.Isti je promjenjen  bez da se pita ponova narod.Može biti da su ti iz "Kekinde" zaključili da je nerentabilno ginuti za takvog vođu,normalno ako je tačno,imate i primjere iz T11,gdje su ljudi mogli zaključiti da tu nema odbrane otadžbine,nego o održanju vlasti.
Ne vjerujem da je ovo osnovni razlog ako je i bilo dezertiranja sa određenim "područnim" oznakama,nego samo da upotrebljavate manje iste.Sjetite se,ali ne morate ići daleko nazad,tko je bio u "dosluhu" sa NATO i SAD i tokom bombardovanja a i sad se to otvoreno vidi tko "uvlači" u NATO.

Poz.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: VeselinDakovic on June 19, 2016, 02:04:37 pm
Чекај мало Карло.

Видим да је тај пост деловао на тебе као да сам тебе лично означио као дезертера или као да теби нешто пребацујем и замерам.

Једноставно, то је била информација којом сам располагао, а која је стигла од поузданог извора, а да није тако не бих то ни поменуо. Могуће је и ово што си ти навео, да није тачна, и да је сам извор имао неку унутрашњу потребу да да такву ознаку за јединицу резервног састава полиције.

Подсетићу да смо сви били изложени и психолошком ратовању и разноликој пропаганди што је сигурно имало утицај на морал припадника јединица, при чему нећу улазити у анализу самих психолошких дејстава која су била пре свега циљана јер су на неке та дејства имала управо супротан ефекат од планираног.

Ево, ти си изнео аргументе који дају другачије виђење, поправио си податак који сам ја имао на чему ти ја захваљујем, тако да сада морам да избацим територијалну одредницу која је оспорена.

На крају, остаје да је неименована јединица резервног састава МУП-а оставила средства и напустила подручје.

Не би било поштено ако бих прећутао МУП Црне Горе и сметње које су правили јединицама ВЈ у Црној Гори, па је бВП у Црној Гори стално био на опрезу. А и највише су кукали на тај батаљон, па су баш тада направили неке своје паравојне "специјалце" који су често покушавали да изазову инциденте, па је обезбеђење адмирала Зеца било увек спремно да реагује.

Додао бих и да је одзив на мобилизацију у неким деловима Црне Горе био нижи од очекиваног, чак изненађујуће низак, па су јединице попуњаване резервом са других подручја. 

Што се тиче звука који производи гатлинг топ на А-10, тешко га је упоредити са било чиме а поређење са звуком моторне тестере није далеко од поређења са звуком електричног млина, уз опис да дејствује рафалима по секунд, секунд и по, при чему се звук чује са кашњењем.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: VeselinDakovic on June 19, 2016, 02:15:35 pm
Књига је доступна овде:
http://aupress.maxwell.af.mil/digital/pdf/book/b_0090_haave_haun_a10s_over_kosovo.pdf

Од стране 177 неколико пилота говори о дејству на радару на обале, један је Жирафа, други "Flat face".

Најобичнија измишљотина. Сад, ко зна, можда су они стварно убјеђени да су гађали радаре.

Ствар је проста, то је услов за напредовање и добијање виших чинова. Исто тако су били убеђени да погађају тенкове и артиљерију, па су то наводили у својим извештајима. А гађали су и без циљања, по шуми.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 19, 2016, 04:09:56 pm
https://www.youtube.com/watch?v=33teK7L4DM4


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on June 19, 2016, 06:11:15 pm
Veseline, spominješ 6.bvp. Mislim da si pogrešio, jer ako mislimo na istu grupaciju pojedinaca (namerno sam ih tako nazvao), onda se to zvalo 7. bvp (čuveni!).

A što se tiče Zeca i njegove lične ''garde'' - bolje da ih ne komentarišem, jer bi na taj način ušli u neku ružnu diskusiju.

U to vreme sam radio u istoj zgradi gde je bio Zecov najuži štab, pa sam imao prilike (skoro) sve videti svojim očima.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: švercer011 on June 19, 2016, 08:29:36 pm
http://www.youtube.com/watch?v=r6wYdXdWp5I

http://www.youtube.com/watch?v=WrjF1_eO810
http://www.youtube.com/watch?v=6eK9Uor-R-c

http://www.youtube.com/watch?v=Lb8BaqUOqzQ


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 19, 2016, 09:08:05 pm
Quote
(од који је у међувремену бар 4000 дезертирало)

Е, то ти није тачно.Класичних дезертера (дошли у војне јединице па побегли) је било дупло мање.
Џумба,
да ли си сигуран у ту цифру? Мени се чини превелика. Осим ако ниси ту рачунао и "излет" оних Крушевљана.
Знам за једног момка који је побегао мало пред рат из нишког бВП (игром случаја јер је тамо отишао уместо мене).

Из моје јединице су два момка отишли после рата. Били су са Косова и после рата су отишли на одсуство и нису се вратили.

Мања је од те цифре коју сам навео јер сам само желео да кажем Николи да не прича оно што не зна. Крушевљани су се после поново окупили и њих и њима сличне не рачунам.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 19, 2016, 09:25:41 pm
Quote
На крају, остаје да је неименована јединица резервног састава МУП-а оставила средства и напустила подручје.

Не би било поштено ако бих прећутао МУП Црне Горе и сметње које су правили јединицама ВЈ у Црној Гори, па је бВП у Црној Гори стално био на опрезу. А и највише су кукали на тај батаљон, па су баш тада направили неке своје паравојне "специјалце" који су често покушавали да изазову инциденте, па је обезбеђење адмирала Зеца било увек спремно да реагује.

Додао бих и да је одзив на мобилизацију у неким деловима Црне Горе био нижи од очекиваног, чак изненађујуће низак, па су јединице попуњаване резервом са других подручја. 

Нешто нисам сигуран да су јединице МУП-а на КиМ имале у свом саставу "праге", још мање да је нека остављена ОВК.

"Онај" батаљон (7.бВП) на кога асоцира Даковић формиран је после бомбардовања. "Инцидент" због којег је обезбеђење адмирала Зеца било на опрезу је у вези покушаја "јединице" МУП-а коју је предводио један овејани криминалац  са Цетиња да запоседне један важан објекат (превој) који од мора изводи преко Цетиња. Војска била бржа (запосела га је пре), а када је тај покушао да буде агресиван (потегао је пиштољ) добио је поштеееене батине.

Ипак, није било већих инцидената између Војске и полиције у Црној Гори. Одзив у Црној Гори је најслабији био на Приморју.  Због тога су довођени резервисти са других подручја морнаричке ВЕС-ти а по потреби и других за попуну ратних јединица РМ.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: VeselinDakovic on June 19, 2016, 09:26:41 pm
Ко га пре написа...

"Warning - while you were reading a new reply has been posted. You may wish to review your post. "

Није у вези теме, али није ни да није у вези.

Прво да кажем да сам од све ове приче и писанија запоставио моје редовне дужности и нисам нахранио мачка на време и поред његових упозорења на моје пропусте те да ми се исти циљано попишао у условно речено футролу. Отворио је фиоку и нациљао. Није крив он него ја, али сам ја морао све да чистим, а још није све изветрило.

Е сад ово јесте у вези теме.

Ја сам написао бВП у значењу батаљон војне полиције, а нисам написао нешто друго. Слово "б" је слово а није бројка или цифра.

Ловац, како си се ти са њима закачио, то ти знаш. Нисам био у тој згради, али имао сам контакте са њима и нисам имао проблема. Ја сам и сада безобразан а тад сам био и наоружан. А имао сам и нож. На крају крајева, то су били наши момци и наш адмирал.

Е сад, то што нам је морнарица била таква каква је била, није моја кривица.

Више проблема сам имао са "продемократским" "супер" "специјалним" "специјалцима" (обични криминалци) локалног МУП-а.

И они са мном.

Неке из тог обезбеђења сам и срео после неколико година, али морам приметити да припадници тих јединица након одласка из службе постају дезоријентисани у животу, и то оног момента како скину униформу.

А то што си те ти посвађао са неким, па би сад то да пренесеш на мене, е то да извинеш. Нађи ти тог с ким си се свађао па ви то наставите без мене јер ја ни у почетку у тој вашој расправи нисам учествовао.

А нисам ни знао да сте се свађали.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: VeselinDakovic on June 19, 2016, 09:58:48 pm
На Косову и Метохији је било јединица МУП-а које су користиле оруђа, посебно минобацаче.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: VeselinDakovic on June 19, 2016, 10:41:11 pm
Видиш Ловац, можда смо се и срели негде.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: VeselinDakovic on June 19, 2016, 11:03:18 pm
Одзив у Црној Гори је најслабији био на Приморју.

А какав ли би био одзив ако их сад позове нато патак?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Zaslon on June 19, 2016, 11:14:01 pm
@švercer011

Snimci koje si postavio nemaju ama baš nikakve direktne veze sa "Sećanjem na agresiju NATO pakta 1999.godine" kako je ime ove teme .... ?!?  


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: švercer011 on June 19, 2016, 11:18:05 pm
@švercer011

Snimci koje si postavio nemaju ama baš nikakve direktne veze sa "Sećanjem na agresiju NATO pakta 1999.godine" kako je ime ove teme .... ?!?  
Ma sta mi rece!!Direktan uvod u nato agresiju............


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on June 20, 2016, 06:18:09 pm
Dakoviću, nisam se ja svađao sa njima (kako možeš u vojsci a se svađaš sa svojim komandantom), ali sam ih gledao svaki dan šta čine i kako to čine - pa sam se čudio i razmišljao: zar smo mi u istoj vojsci?  :(


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: VeselinDakovic on June 20, 2016, 07:25:47 pm
Ех, Ловац.

Ти си уочио ствари које по твом мишљењу одступају од очекиваног понашања у служби и у датој ситуацији. Ја сам са своје стране уочио знатно озбиљније ствари и проблеме који су долазили од стране институција Црне Горе и на начин који је био кажњив по закону, али се то некако игнорисало јер смо имали много веће проблеме које је правио нападач. Говорило се о томе, али у пола гласа, и сматрало се да ће Црна Гора пре или касније покренути сецесију од заједничке државе.Највећи проблем је био у томе да то никако не покушају баш тада, па је то био главни извор те унутрашње напетости јер се стално очекивала нека врста сметњи.

Сад, ствар адмирала са "личном гардом" је била нешто периферно, а војна полиција је била најсигурнији савезник у тој збрљаној ситуацији.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 20, 2016, 07:30:53 pm
Quote
На Косову и Метохији је било јединица МУП-а које су користиле оруђа, посебно минобацаче.

Па прилична је разлика између "прага" и минобацача. Не тврдим да је немогуће да је нека "прага" пала у руке ОВК на овај или онај начин, али ми је то што је Даковић написао прилично непознато. Зато ми је интересантан податка да је неко из "Кикинде", још из МУП-а оставио "прагу". Коју су то прагу оставили? Ону коју нису имали? Или су имали, али одакле им. Може бити само "прага" ВЈ која је била ојачање МУП-а (са све послугом). Ако је било.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vodnik policije on June 20, 2016, 09:02:28 pm
Ima jedan interesantan snimak iz 1997 godine, na kome pukovnik Luković pokazuje predsedniku Miloševiću naoružanje Jedinice. Kada su došli do Prage, Milošević
reče: "To je jedno staro vozilo,jel?", "Ko može više, može i manje"  misleći da ako može da gađa ciljeve u vazduhu, može i na zemlji.
Pored JSOa, tokom borbenih dejstava na KiM, Prage su koristile i PJP. Bile su MUPove, a ne pozajmljene.
Da je Praga ostavljena, neće da bude. Prilikom bežanije  ostavljeno je nešto drugo.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: milena braco on June 20, 2016, 10:02:02 pm
 Milosevic je bio u SRO ARJ PVO i jako dobro je znao sta je Praga.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 21, 2016, 07:49:16 pm
Quote
Bile su MUPove, a ne pozajmljene.

Увезена и плаћена? Ма хајде.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vodnik policije on June 21, 2016, 08:27:20 pm
MUP je Prage dobio od vojske, isto kao što je vojska od MUPa dobila helikoptere. Na Pragama su bile posade sastavljene od policajaca, i korištene su po planu MUPa.
Pod pozajmicom sam mislio na vojna SRT koja su sa posadama bile ojačanje jedinicama MUPa u određenim akcijama.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 21, 2016, 08:53:33 pm
Није тема, али то баш и није тако. Војска је од МУП-а добиле хеликоптере након рата. Као што сам раније написао: од полиције никад неће бити добре војске, нити од војске добре полиције. То није само случај код нас, већ свугде.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on June 21, 2016, 09:43:17 pm

Мислим да је опредељење за коришћење МУПа у борбеним дејствима било политички условљено, наивно верујући да би се тиме избегла осуда за прекомерну употребу силе (ангажовање полиције има мању политичку тежину од ангажовања регуларне војске). Међутим, знамо да то ништа није помогло, већ је заправо имало супротно дејство и водило оптужбама за ратне злочине. Два Ми-24 су мислим одмах по набавци били додељени управо ЈСО, а не ВЈ.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: VeselinDakovic on June 22, 2016, 02:05:15 am
Морам да укажем на једну чињеницу која се превиђа.

Прави власник средстава је држава, а шта негде пише није посебно важно.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 22, 2016, 08:31:58 pm
Quote
Прави власник средстава је држава, а шта негде пише није посебно важно.

Па сад, неће бити да је тако. Онда би било уреду, односно небитно ако би, на пример, војска добијала тракторе, а министарство пољопривреде тенкове.

Опредељење државе да некоме нешто даје или не даје указује на државну политику и намеру (опредељење) њеног руководства. У конкретном случају државни руководиоци су на предлог разних "стручњака" дефектолошко-дифовског опредељења одлучили да од полиције праве војску. Још већи проблем је тај што ти "стручњаци" заправо нису знали ни шта је полиција. И нису то чинили зато што су желели да избегну осуду за прекомерну употребу силе, као што цени Кумбор, већ зато што, просто речено, нису веровали војсци. Неко им је сервирао да војска није довољно патриотска, да не кажем "српска". Када је рат 1999. почео испало је мало другачије па се државна власт малкице поправила у односу на војску али не превише.

Данас је ситуација још лошија па ни једно министарство "силе" практично не добија довољно ни за голо преживљавање. Објективно нема ни пара за неке озбиљније системске набавке, али да немају ни за пристојне униформе (довољну количину одеће и обуће, да се исхабано може без проблема заменити) то је већ мало теже поверовати.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: VeselinDakovic on June 22, 2016, 08:54:55 pm
Нема шта да се верује или не верује. Довољно је погледати оковратник кошуља и шавове, и крајеве ногавица па да све буде јасно.

Период деведесетих је био сасвим довољно збрљан да се неке ствари не могу никако расправити и разјаснити.

А то "проклетство" разних приучених и даље траје. До скора смо имали десетара за министра одбране, па онда керамичара, а не знам и не занима ме више ко ће да буде следећи, да ли је столар или лимар.


Слажем се да је политичка одлука кумовала опремању одређених јединица па се дешавало да средства добију они који не знају шта ће с њима да раде.

Разговор између официра и војника 1999. године.

"Кад се авион спусти на 600 метара и избаци бомбу, ти ћеш да пуцаш и да погодиш бомбу."

"Нападају нас штукама?"

"Не него Ф-16 и А-10! Како то разговараш да официром...." и блаблабла

"Нисам никада видео овај топ, могу ли да мало вежбам по оном брду? Како се нишани? Очистићу га после, само да ми неко покаже како се то ради."

"Не можеш, нема муниције."

"Е ј*** се и ти и авион и твој топ и муниција које нема. Можда ни онај нема бомбу да нас гађа!"

А дешавала су се и бесмислена наређења.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Zaslon on July 03, 2016, 02:20:11 pm
Tekst koji sledi je sa stranice Božidara Delića sa Facebook-a objavljen 30.06. Kome nije poznato on je 1999. bio komandant 549. motorizovane brigade VJ, koja je opet, uz sadejstva i drugih jedinica ali većinom ona primila na sebe drugi pokušaj (nakon Košara) kopnene invazije iz Albanije preko planine Paštrik i karaule Gorožup. Ova neprijateljska operacija poznatija je kao "Strala".

Osim sitnih pravopisnih ispravki i deljenja teksta na pasuse radi bolje preglednosti ništa drugo nisam menjao. Mogu još da dodam da ispod videa na FB, sledi dosta komenatara direktnih učesnika tih dešavanja (oficira, podoficira i vojnika) koje je vodio Delić i koji pružaju još dosta zanimljivih podataka o dejstvima, protivdejstvima i raznim nepoznanicama i zabludama koje su tada vladale među vojskom i oficirima a mnoge (zablude) su prisutne među narodom i danas.

Meni lično je potpuna novina (kao podatak, kad, gde ...) deo o dejstvima Apača. 
 
Quote
Бомбардовање стратегијском авијацијом НАТО пакта, бомбардерима Б-52 и Б-1Б.

Ово су била ткз. "тепих бомбардовања". Бомбардовања су почела 26. маја као подршка шиптарској операцији "Стрела". Првих дана бомбардовање су изводили "обични" авиони (А-10,Ф-16 и сл.). Нису ни они били за потцењивање јер су носили 7-8 тона бомби и ракета. Када је шиптарска операција скршена уз губитке око 800 терориста по наређењу ген.Веслија Кларка, команданта НАТО-пакта и уз одобрење Вашингтона отпочела је операција стратегијског бомбардовања зоне одбране 549.мтбр, како би се помогли напори терориста да се пробију у долину р.Дрим. Напомињем да је то познати Дримски оперативнотактички правац и за њега је била задужена 2.пд.АВ из Кукса.

Прво велико бомбардовање било је 30. маја када је погођена логистичка база покојног Саве Ердељана. Имали смо 2 мртва и 32 рањена војника и већи број контузованих. Поподне 31. маја извршен је ватрени удар на ИКМ 549.мтбр у рејону с.Шех Махала. Укупно је тог дана погинуло 10 војника и старешина, међу којима и мој Начелник ПВО, ппук.Лемић и било је 115 рањених и десетине контузованих. Мислим да је 5. јуна погођен положај 1/549.хад 122мм у рејону Послишта. Погинуло је 5 војника 3 су рањена и било је више контузованих. Једна хаубица је преврнута али није била оштећена. Шестог јуна били су масовни удари по рејону Горожупа, затим према Планеји. Неки од удара су завршили и код терориста,негде смо добили пола-пола. Тог дана је извршен удар и по рејону Врбнице али и шиптарске карауле Морина и царине. Последњи удар са паром Б-52 и паром Б-1Б извршен је 9/10 јун, 20 секунди иза поноћи по минобацачкој Чети пор.Калача са 86 бомби Мк-82. Погинула су три војника а шест је рањено. Уништена су оба минобацача 120 мм. Укупно су нас Б-52 напали 24 пута, увек са паром авиона који су долетали директно из Енглеске. Из Албаније је борбена група "Јастреб" (око 5000 људи са 24 борбена хел."Апач" и опремом за откривање полож.артиљерије) давала циљеве које су потом бомбардовали авиони Б-52, ткз."тепихом бомби". Од 24 пута, директно су нас погодили 4 пута и то: базу у с.Планеја, ИКМ у с.Шех махала, положај арт.бат. у с.Послиште и положај чМБ-120мм у близини с.Планеја.

Поред овога 8 пута су нас напали и борбени хеликоптери "Апачи". Приликом напада на караулу "Стојановић" од стране 4 "Апача", погинуло је шест војника заједно са командиром карауле а 12 војника је рањено. Војници су успели да гађају један "Апач". Други напад је био на караулу "Ликен" када су напала 2 "Апача". Погинула су два војника а тројица рањена, сви из 52 идч ПрК. У осталим нападима није било погинулих само су порушене карауле.

Једна НАПОМЕНА: ни једна друга јединица у Европи није била нападнута "тепих бомбама" од стране Б-52 и Б-1Б осим 549.мтбр. Авиони Б-52 су учествовали у бомбардовање СРЈ али искључиво као носоци "крстарећих ракета" и "вођених бомби". Ни једна друга јединица осим 549.мтбр (53 и 55, и 354 Од/354 пбр који су били у њеном саставу) није имала сусрете са "Апачима". Да се разумемо. И остале јединице ПрК су ракетиране и бомбардоване "касетним бомбама", али и ту смо били најизложенији што је разумљиво јер смо били на самој граници (наша касарна "Цар Душан-Силни је бомбардована 138 пута,а само једне ноћи 47 пута. На касарну је бачено више од стотину "касетних бомби", остале и не рачунам). Овако ужасно бомбардовање није доживела ниједна јединица ранга бригаде на читавом свету. И зато се ја поносим својом 549.мтбр "Цар Душан -Силни и сваким својим војником. Још да кажем да две јединице В СРЈ које су нам послане у помоћ, после проласка кроз бомбардовану зону и боравка у трајању од два дана, 2 км иза борбене линије нису могле да буду укључене у борбу, једноставно зато што то што су видели "није за људе". Није за људе али јесте за 549.мтбр, где су се без разлике на Паштрику борили: граничари, пешадинци, добровољци, артиљерци, тенкисти, полицајци, позадинци и сви остали.

ОВАЈ ВИДЕО СНИМАК почиње разговором новинара са посадама Б-52 који из Енглеске полећу да бомбардују Косово. Види се лет авиона и избацивање терета. Овде се види бомбардовање Горожупа, Планеје и Шех махале.Виде се и дејства других авиона,посебно А-10. Можете приметити и дејства наших хаубица 122 мм и дејства ВБР 128 мм "Огањ" по снагама у нападу са територије Албаније. Виде се и дејства њихових тенкова из дубине и минобацача 120 мм. Такође можете видети дејства Б-52 у близини нашег граничног прелаза и карауле "Врбница",као и дејства по рејону Албанске карауле и прелаза "Морина". При крају видите и дејства по другој и трећој линији албанских бункера и бежање албанских цивила и полиције од бомбардовања. Такође видите и екипе страних телевизија и новинаре који беже са прелаза "Морина". Захваљујући њима дошли смо до ових снимака. Они су са удаљености од око 5-6 км гледали како нас НАТО бомбардује. Наравно да сам ја скратио те снимке, јер су предугачки. Све ово има за циљ да ВАС, моје саборце подсети на најтежа времена која смо заједно проживели бранећи наш народ и Србију. И да се увек сећамо наћих другова који су тих херојских дана положили своје животе на олтар отаџбине Србије. Молим моје борце да имају у виду да сам ово писао из главе по сећању па су могуће неке грешке. Слава погинулим а поздрав и понос преживелим мојим ратним друговима.

Link ka video snimku na FB (ja mislim da se može pogledati i bez da se loguje na FB) https://www.facebook.com/general.delic/videos/894136364046712/


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on August 30, 2016, 12:32:27 am
џумбо, јесте полиција имала праге. чак су и неколико т55 били виђени на снимцима офарбани у полицијску тегет боју. не знам којим су јединицама припадали, али их је било. колико ја знам то је рађено да се избегне дејтонска одредба о контроли наоружања, па је "вишак" предат полицији. тако су и крагуји завршили у јсо.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on August 30, 2016, 07:51:13 pm
Можда их је и било, али то да би се избегла дејтонска одредба не пије воду јер су и полиција и војска морали пријавити "тешко" наоружање ( све што се зове топ, хаубица, минобацач, борбено возило и сл.) са подацима где се налази и подлегало је контроли. Можда се тада могло сакрити један топ или тенк, али више не.

Дакле, полиција није имала "праге" већ их је само могла добити од војске на позајмицу. После бомбардовања су се заједнички тимови бавили "раскусуривањем", односно већину тога је вратио , а нешто и задржао. И тада су неки из МУП-а тражили оклопна возила, па и тенкове из вишка војске, али им није дато јер им то објективно није ни требало.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on August 30, 2016, 07:58:12 pm
била позајмица или не, били  су у саставу полиције и виђани на терену као полицијски. на жалост немам те снимке да то и поткрепим, али знамда сам се чудио и негодовао због тога (транспортери су у реду, али шта ће полицији праге и нарочито тенкови).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: vodnik policije on August 30, 2016, 09:22:08 pm
Na YouTube ima snimak: Žandarmerija Srbije-Paklenik 2011, gde na 2,52 min. ima neki čudan kamion sa dve cevi kako činodejstvuje.
Gde ih je slalo, trebalo je to.
Za tenkove nisam čuo da su bili.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Trifko on August 30, 2016, 09:37:48 pm
@vodnik policije misliš na ovo

https://youtu.be/fQ7JcEbyJOs?t=2m50s


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on August 31, 2016, 09:08:55 am
Do sad nisam video da policija tj zandarmerija ima Gazele - GAME naoruzane sa maljutkama.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on August 31, 2016, 09:31:36 am
I evo za danas da dodam i ovo:

Moja firma je bila kupila helikopter najviše zbog snimanja.Sjećam se sa tih sastanaka,da je on bio dan i smješten u SUP-u.Razlog je bio da mi nemamo pilote za njih nego SUP.Malo van teme,sjećam se da je bilo snježno nevreme i da su ljudi po obbjektima bili odsječeni,te da je trebalo da ih vozi helikopter.Međutim,pošto je bilo mnogo zavejanih i na autoputu(i žena i djece) on je išao tamo,što je i normalno,a mi smo se probijali terencima i pješke do objekata.
Kasnije je i to da smo imali helikopter zaboravljeno(ne priča se).Sigurno da država ima pravo u ratu da oduzima sve što joj je potrebno.
Dakle,možda je to i navedeni helikopter, normalno kasnije i naoružan,ali ne bih smio tvrditi.Dakle u SUPu su bili i piloti i helikopteri.

Poz.
 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on September 01, 2016, 01:34:39 pm
Na YouTube ima snimak: Žandarmerija Srbije-Paklenik 2011, gde na 2,52 min. ima neki čudan kamion sa dve cevi kako činodejstvuje.
Gde ih je slalo, trebalo je to.
Za tenkove nisam čuo da su bili.

прага, наравно :) нико овде не спори да су у то време биле потребне тамо где су већ биле, него ко их је имао и опслуживао  ;) иначе, ако их је било 2011. после свих "промена", може се сматрати сигурним да су их имали и на косову '99.

не разликујем најбоље ратне униформе полиције и војске, па нека н еко боље упућен провери овај снимак (и слободно нек искључи тон ;D)
https://www.youtube.com/watch?v=Dn1HvYCiGMs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on December 14, 2016, 12:26:46 pm
https://youtu.be/V-svOFUJ-oE


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on December 14, 2016, 03:42:56 pm
Hvala Motoristo.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on December 14, 2016, 05:20:29 pm
Nema na čemu. ;)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on March 15, 2017, 11:26:17 pm
Vido snimci napada na polazaje VJ - sa brifinga.

http://www.nato.int/kosovo/video.htm


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on March 15, 2017, 11:42:51 pm
@vodnik policije misliš na ovo

https://youtu.be/fQ7JcEbyJOs?t=2m50s

Očigledno Praga.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Elminstter on March 16, 2017, 08:10:43 am
Vido snimci napada na polazaje VJ - sa brifinga.

http://www.nato.int/kosovo/video.htm

nesto ih bas nisu proveravali prilikom postavke, ima nekoliko i duplih


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Zaslon on March 23, 2017, 07:06:32 pm
Ko je u mogućnosti da skokne i prisustvuje ne bi bilo loše, gosti i teme obećavaju.

Povodom obeležavanja osamnaeste godišnjice od početka NATO agresije na SR Jugoslaviju, Muzej vazduhoplovstva će organizovati javnu tribinu u kojoj učestvuju izlagači koji mogu dati doprinos u rasvetljavanju određenih događaja tokom agresije, ali i onih koji su joj prethodili i koji su usledili. Gosti su nam direktni učesnici događaja iz vremena bombardovanja, kao i analitičari istih tragičnih događaja.
Cilj nam je da pobudimo pažnju javnosti i podsetimo na nemilih 78 ratnih dana 1999. godine. Dužnost nam je i obaveza da iz godine u godinu podsećamo na njih.

Pozivamo Vas da nam se pridružite.
S poštovanjem,
 v.d. direktora MVB Čedo Milivojević


PROGRAM TRIBINE

Petak, 24.03.2017. godine:

13:00 Pomen žrtvama NATO agresije.
13:30-15:30  Analiza ratnih događaja iz 1999. godine:

    13:30-14:30 g-din Živadin Jovanović, Savezni ministar za inostrane poslove SRJ u vreme NATO agresije;
    14:30-14:40 Pauza;
    14:40-15:40  g-din Aleksandar Radić, vojni analitičar.


Subota, 25.03.2017. godine:

11:00-13:30  Dejstvo PVO vojske SR Jugoslavije tokom NATO agresije:

    11:00-12:00   g-din Zoltan Dani, pukovnik u penziji, komandovao 3. divizionom 250. raketne PVO brigade koja je 27. marta 1999. oborila avion F-117A;
    12:00-12:10 Pauza;
    12:10-13:10  g-din Boško Dotlić, pukovnik u penziji, kao pripadnik 3. diviziona 250. raketne brigade, učestvovao u obaranju aviona F-16, 02.05.1999. godine;
    13:10-13:30 Milena Pešut, student Fakulteta primenjenih umetnosti, prikaz kratkog dokumentarnog filma o obaranju aviona F-117A).

Link MVB: http://www.muzejvazduhoplovstva.org.rs/najava.php?jez=sr&id=61


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 24, 2017, 02:53:01 pm
Srbi ne prihvataju izvinjenje NATO-a zbog bombardovanja

Većina građana Srbije ne prihvata izvinjenje NATO-a zbog bombardovanja Srbije pre 18 godina, protivi se ulasku u Alijansu, iako za glavni razlog te vojne intervencije smatra politiku Slobodana Miloševića, pokazalo je najnovije istraživanje javnog mnjenja koji je objavio Institut za evropske poslove.

Rezultati istraživanja pokazuju da je protiv članstva u NATO 84 odsto ispitanika i da je među njima najviše muškaraca i građana mlađih od 60 godina. Članstvo podržava 11 odsto, dok je pet odsto neodlučnih.

Izvinjenje NATO-a zbog bombardovanja prihvatilo bi nešto manje od trećine građana, četiri odsto je neodlučno, dok 64 odsto ne prihvata izvinjenje i broj ovih ispitanika opada sa porastom godina starosti.

Kada je u pitanju političar koji najviše podržava bliske odnose sa NATO-om, 23 odsto građana navodi Čedomira Jovanovića, petina Aleksandra Vučića, 16,6 odsto Vuka Jeremića, nešto manje od 30 odsto ne zna odgovor na ovo pitanje, dok su ostali političari pomenuti u manje od dva odsto slučajeva.

Kada su u pitanju razlozi bombardovanja Srbije, prema nešto manje od 40 odsto građana glavni razlog je politika Slobodana Miloševića, 17,6 tvrdi da je razlog etničko čišćenje Srba na Kosovu, 11,3 navodi političke interese, dok oko sedam odsto ne zna da navede koji bi to bio razlog.

Ostali odgovori pominju se sa frekvencijom manjom od pet odsto i tiču se strateškog položaja Kosova, negativnog stava prema Srbiji i njenom razvoju, kao i vojnih i ekonomskih interesa SAD-a, demonstracije moći i etničkog čišćenja Albanaca na Kosovu.

Prema mišljenju 40 odsto građana ulazak Srbije u NATO predstavlja uslov za priključenje EU i ovaj stav zastupljeniji je kod muškaraca, građana mlađih od 45 godina, sa završenom srednjom školom kao i stanovnika Istočne i Južne Srbije.

Kako se navodi, 17 odsto ne zna odgovor na ovo pitanje, dok 43 odsto misli da Srbija ne mora da postane članica NATO-a ukoliko želi u EU.

Petina građana vidi korist od članstva u NATO-u, svaki deseti građanin ne zna da odgovori na ovo pitanje, dok 70 odsto ne vidi korist od članstva u NATO-u, pre svega muškarci, građani starosti od 45 do 59 godina, kao i ispitanici sa najviše završenom srednjom školom.

Istraživanje javnog mnjenja je za potrebe Instituta sprovela "Ninamedija“ na reprezentativnom uzorku od 1.204 ispitanika u periodu od 10. do 17. marta.

Izvor: http://www.vesti-online.com/Vesti/Srbija/641908/Srbi-ne-prihvataju-izvinjenje-NATO-a-zbog-bombardovanja


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 24, 2017, 02:56:09 pm
Vredi pogledati i video, ne umem da ga prenesem.

Sramotno ponašanje Vojske Crne Gore: Zabranili pomen prvoj žrtvi NATO agresije

Članovi i aktivisti Demosa kao i svake godine na dan početka NATO bombardovanja krenuli su da polože cveće u kasarni u Danilovgradu, na mesto gde je pala prva nevina žrtva agresije u Crnoj Gori, ali ih vojnici nisu pustili u krug kasarne.

[attachment=1]

"Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom", rekao je jednom veliki Srbin iz Crne Gore, Petar Petrović Njegoš

Na meti prve večeri NATO agresije na Crnu Goru bili su kasarna "Milovan Šaranović“ u Danilovgradu, vojni aerodrom u Golubovcima i radarsko-komunikacijski objekat Ratne mornarice Vojske Jugoslavije na Obosniku u Boki Kotorskoj. Crni dim se vio i sa Crnog rta kod Bara.

U kasarni u Danilovgradu poginuo je vojnik Saša Stojić iz Beograda. Građane i aktiviste Demosa, koji godinama svakog 24. marta polažu cveće na mestu gde je ovaj mladić izgubio život, dočekala je danas zaključana kapija.

- Nismo došli da rušimo državu, već da na skroman i simboličan način odamo počast prvoj žrtvi NATO bombardovanja. Ovo je još jedan primer neprirodne, nenormalne politike koju vodi ova vlast. Ovo je najmirnije moguće okupljanje građana koji su došli da buket cveća stave na spomen vojniku koji je prva žrtva NATO bombardovanja, vojniku koji je ni kriv ni dužan stradao u agresorskom napadu zločinačke NATO alijanse - kaže Vladislav Dajković u videu koji je postavio na svoj profil na Fejsbuku.

On dodaje da su vojnici pretili da će zvati pojačanje da okupljene građane sklone sa kapije kasarne. Članovi Demosa su dolazak pre dva dana najavili dopisom Ministarstvu odbrane Crne Gore.

- Evo do čega je došla Crna Gora. Naši vojnici nam ne daju da se poklonimo njihovom kolegi koji je stradao nevin. Da im je NATO došao u posetu, verujem da ne bi bilo problema da uđu. Dočekali bi ih sa priganicama. Mi smo samo želeli da pošaljemo poruku da svoje žrtve ne zaboravljamo. Javnost treba da bude upoznata sa ovom sramnom odlukom Vojske Crne Gore koja dolazi iz Ministarstva odbrane, a samim tim i iz Vlade, od mojkovačkog klana koji je pod kontrolom premijera Duška Markovića - kaže Dajković, koji je član izvršnog odbora DEMOS-a.

Okupljeni aktivisti partije Demos i građani koji su im se kasnije pridružili vence i cveće ostavili su na kapiji kasarne u Danilovgradu, a zatim se uputili ka zgradi ministarstva odbrane u Podgorici, gde će takođe, simbolično, ostaviti buket cveća "za preminule“, u znak protesta što im nije dozvoljeno.

Više sreće imali su učenici i profesori prestižne Gimnazije "Petar I Petrović Njegoš“ u Danilovgradu koji su danas održali javni čas crnogorskoj vlasti, domaćoj i svetskoj javnosti i poslali još jednom veliku poruku iz ove malene crnogorske varoši.

Kada je "Milosrdni anđeo“ došao u Crnu Goru na krilima zlikovačkog NATO pakta, današnji učenici danilovgradske gimnazije su imali godinu-dve, neki nisu ni bili rođeni, ali su i ove godine obeležili početak stradanja svog naroda 1999.godine.

Izvor: http://www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/641926/Sramotno-ponasanje-Vojske-Crne-Gore-Zabranili-pomen-prvoj-zrtvi-NATO-agresije


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 24, 2017, 03:39:00 pm
KADA, GDE i KOME se amerika, evropska unija i nato izvinio ??????????????????????


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 24, 2017, 03:40:06 pm
KADA, GDE i KOME se amerika, evropska unija i nato izvinio ??????????????????????

Srbiji i njenim građanima nije niko (samo je neko od zvaničnika izrazio žaljenje ako se dobro sećam), samo sam preneo tekst sa portala bez ličnog editovanja.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 24, 2017, 03:41:30 pm
To se u potpunosti slaže sa motom koji držiš u potpisu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: gocemk on March 24, 2017, 04:50:51 pm
колку летала се соборени од ср југославија на нато.И дали имаа некоја книга кој мерки ги презема ВЈ во одбраната против нато пактот.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on March 24, 2017, 08:21:12 pm
Oбележавање Дана сећања на страдале у НАТО агресији

Централна државна церемонија поводом обележавања годишњице Дана сећања на страдале у НАТО агресији одржана је код Железничког моста са спомен-обележјем у Грделичкој клисури, који је погођен 12. априла 1999. када је преко њега пролазио воз пун путника. Премијер Александар Вучић рекао је да су тих дана хтели да униште и понизе Србију, али смо ми сачували понос и достојанство. Србија никада више неће страдати на начин какав је био 1999. године, поручио је премијер.

Симболично, сиреном, у Грделичкој клисури почело је обележавање Дана сећања на жртве бомбардовања. Минутом ћутања одата је почаст страдалима у НАТО агресији.
Путнички воз у Грделичкој клисури, у којем су били цивили, нападнут је 12. априла 1999. године, другог дана Васкрса, а идентификовано је 15 погинулих цивила, међу којима је било и деце.  Премијер Вучић је рекао да је прошло 18 година од почетка једне од најбруталнијих агресија у модерној историји, када је, како каже, требало бацити Србију на колена, да се никада не опорави.

"Отпочела је НАТО агресија на Србију, почео је један, по свему судећи, трагичан рат у коме је 19 земаља имало потребу да покаже да су наоружанији од Србије. Зато су за та три месеца испалили 50.000 пројектила и за 78 дана извели више од 30.000 налета", рекао је премијер.  

Према његовим речима, потрошили су тачно онолико пара колико је довољно да се прехрани 70 милиона људи.

"Скупа је била сахрана коју су за нас припремали, скупа за њих, скупа за нас", рекао је премијер обраћајући се присутнима у Грделичкој клисури.

Штета се процењује на 30 милијарди долара, каже премијер истичући да смо ми изгубили много више, нешто што се не враћа, нешто што нема цену – изгубили смо животе. Симболично, сиреном, у Грделичкој клисури почело је обележавање Дана сећања на жртве бомбардовања. Минутом ћутања одата је почаст страдалима у НАТО агресији. Путнички воз у Грделичкој клисури, у којем су били цивили, нападнут је 12. априла 1999. године, другог дана Васкрса, а идентификовано је 15 погинулих цивила, међу којима је било и деце.  Премијер Вучић је рекао да је прошло 18 година од почетка једне од најбруталнијих агресија у модерној историји, када је, како каже, требало бацити Србију на колена, да се никада не опорави.

"Отпочела је НАТО агресија на Србију, почео је један, по свему судећи, трагичан рат у коме је 19 земаља имало потребу да покаже да су наоружанији од Србије. Зато су за та три месеца испалили 50.000 пројектила и за 78 дана извели више од 30.000 налета", рекао је премијер.  

Према његовим речима, потрошили су тачно онолико пара колико је довољно да се прехрани 70 милиона људи.

"Скупа је била сахрана коју су за нас припремали, скупа за њих, скупа за нас", рекао је премијер обраћајући се присутнима у Грделичкој клисури.

Штета се процењује на 30 милијарди долара, каже премијер истичући да смо ми изгубили много више, нешто што се не враћа, нешто што нема цену – изгубили смо животе.

[attachment=1]

"Изгубили смо Марка Симића, који је имао три године, Милицу Ракић од четири године и Јулијану, Оливеру... укупно 79 деце. Дао бих све за те дечје животе, нема ништа вредније", рекао је Вучић.
"Хтели су тих дана да нас униште и пониште, да отму и понизе све нас, једну малу Србију. Хтели су да убију Србију и њену децу. Али сачували смо понос и достојанство. Једна мала земља је остала непокорена, јасније и гласније кличе слободи и својој лепој и најлепшој Србији", нагласио је премијер.

Истакао је да Србија никада више неће страдати на начин какав је био 1999. године.

Премијер је истакао да Србија неће тражити да буде део алијансе која ју је разарала и убијала јој децу.

"Нећемо бити део ни неке друге алијансе. Никада се више неће понављати агресије на нашу земљу на које нећемо имати јасан, снажан и победнички одговор", поручио је премијер.

Премијер је рекао да хоћемо да сачувамо животе људи на Косову и да односи Србије са НАТО-ом буду пристојни.

"Само хоћемо да будемо своји на свом, имамо свој мир и слободу и никоме нећемо дозволити да дирне у слободарски дух нашег народа", рекао је Вучић.

Премијер је навео да данас Србија постаје пунолетни и да никада неће заборавити оне који су дали своје животе за Србију.

"У Србији се рађа 227 деце сваког дана, за 18 година они ће постати пунолетни и поносни на генерацију која је бранила земљу", истакао је Вучић.

Подсетио како је пилота авиона рекао да није видео воз од дима прве ракете испаљена на воз.

Како каже, Србија је већ све рекла, зато што је 24. марта 1999. у Србији рођено 172 деце.

"Та деца данас постају пунолетна и ми сви заједно са њима постајемо пунолетни. Читава Србија данас, у дане жалости, слави пунолетство, пунолетство свог поноса, свог достојанства и свог храброг срца", рекао је Вучић.

Бобан Костић, преживели машиновођа међународног воза 393, рекао је обраћајући се присутнима у Грделичкој клисури, да је у време бомбардовања свакодневни посао постао дужност према држави и путницима.

[attachment=3]

"Пре 18 година ми није било јасно шта смо ми за НАТО пилоте – воз пун путника или највећа мета њиховој војсци. Ни данас не могу да схватим да су НАТО пилоти хладнокрвно упутили пројектиле на нас", рекао је Костић.

Председник Републике Српске Милорад Додик рекао је да ништа не може да боље опише бесмисао бомбардовања од реченице "Заборави ако можеш".

"Шта су та деца, шта је мала Милица Ракић? Како је назвати? Како заборавити? Њима је требао разлог. За своје интервенције налазили су лажне изговоре. У њиховој операцији, коју су назвали 'Милосрдни анђео', страдали су невини људи, уништени су животи, угашене љубави, угашени животи. То је деценија страдања и понашање света према Србији", нагласио је Додик. Рекао је да Република Српска зна да се налази у БиХ, али то, каже, није њен избор него морање.

"Ми волимо Србију и ја волим кад дођем у Србију", рекао је Додик. Председник Републике Српске рекао је да српски представници у БиХ неће подржати БиХ на путу у НАТО.

"Увек сам имао осећај нелагодности када морамо да сарађујемо са НАТО-ом. РС неће у НАТО", поручио је председник Српске.

Према његовим речима, НАТО је бомбардовао РС, бацао осиромашени уранијум.

"Вежбали су над нама, стварали снагу и јачину зато што су нас бомбардовали. У РС ће народ одлучивати о путу ка НАТО-у. Подржавамо неутралност Србије", рекао је Додик.

Породице страдалих, премијер Вучић и председник РС Милорад Додик положили су венце на спомен-обележје страдалима. Напади НАТО-а почели су 24. марта нешто пре 20 часова, трајали су 11 недеља и у њима је, према проценама различитих извора, погинуло од 1.200 до 2.500 људи. У бомбардовањима која су без прекида трајала 78 дана, тешко су оштећени инфраструктура, привредни објекти, школе, здравствене установе, споменици културе.

Извор: http://www.rts.rs/


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 24, 2017, 08:36:08 pm
To se u potpunosti slaže sa motom koji držiš u potpisu.

Sasvim slučajno, ni svoj moto im ne dam. Neka sami traže svoj, predlažem im "Sila zakon ne pita".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on March 24, 2017, 09:37:16 pm
Evo zbog savesti da "nabacam" samo nekoliko činjenica,pa tko razume shvatit će.

Sporazum IPAP i SOFA,davanje slobodnog kretanja i diplomatskog statusa,uništenje "viška" oružja itd...

Posjeta Stotenberga i hvala velika za izražavanje žaljenja za žrtve.

Savetnik vlade Bler.Traženje pomoći od "kućnog prijatelja" Bajdena i u sporu sa Hrvatskom i skoro u vezi valjda kosovske vojske.

Da ne nabrajam dalje,"vjerujem" da je "iskreno" bilo ovo obelježavanje napada NATO na Srbiju.Slabiji vjernici bi rekli da ima Boga spalio bi ih gromom oni bolji bi rekli da će im se suditi na "onom svijetu".

Poz.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: wermez on March 25, 2017, 12:36:21 am
[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on March 25, 2017, 01:35:33 am
Žao mi je što ove reči nisu prevedene na druge jezike , da ih i drugi razumeju. Treba ih čuti uvek ponovo....

https://www.youtube.com/watch?v=wXtf_QMat14


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on March 25, 2017, 02:46:37 pm
Diskusija sa članom @Karlo je izbrisana , kao neumesna i neprimerena temi.Molim članove da se sudrže od komentarisanja i postavljanja dnevno-političkog sadržaja. Posebno ne satiričnih objava na ovom topiku.

Hvala na razumevanju !

Urednik Milan


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: cobra 73 on March 25, 2017, 03:13:48 pm
Ово је таква шамарчина свим поштеним Србима:http://www.nspm.rs/hronika/vrhunac-bescasca-vucic-na-godisnjicu-nato-agresije-doveo-gerharda-sredera-da-govori-na-njegovoj-zavrsnoj-konvenciji-u-areni.html


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 25, 2017, 03:37:02 pm
Aман људи оканите се политике, Вучића, Шредера и свих осталих макар овде на Палуби. Ако вам вреди рећи. Постоје начини да се сетимо жртава из без помињања разне гамади.

Aman ljudi okanite se politike, Vučića, Šredera i svih ostalih makar ovde na Palubi. Ako vam vredi reci. Postoje načini da se setimo žrtava i bez pominjanja razne gamadi


 






Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 25, 2017, 03:40:38 pm
One su rodile srpske heroje!

Autor: mondo.rs

Povodom 18. godišnjice NATO bombardovanja ispred Doma Vojske Srbije otkrivena je spomen-ploča srpskim majkama. Obeležje je posvećeno i majkama čija su deca rođena za vreme bombardovanja 1999. godine i koja danas slave punoletstvo.

24.03.2017. | 14:36 6 A- A A+

Srbija se svake godine na današnji dan seća nevinih žrtava bombardovanja, rekao je predsednik Srbije Tomislav Nikolić na svečanosti ispred Doma Vojske Srbije, dodavši da ćemo od danas ovaj datum pamtiti i kao dan kada je na zdanju podignutom dobrovoljnim prilozima srpskih vojnika i oficira iz Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, otkrivena spomen-ploča srpskim majkama.

"Podignuta je ploča svim našim majkama i onim čija deca, koju su rađale dok su na Srbiju padale prve bombe, danas slave punoletstvo", rekao je Nikolić.

Osvrnuvši se na NATO bombardovanje SR Jugoslavije, Nikolić je rekao je da su pre 18 godina po Srbiji "kao po slami mlatili" svojim raketama i bombama napunjenim uranijumom.

"Morao sam nedavno u Savetu bezbednosti UN da ih optužim kako se njihovo divljaštvo nad našim narodom kao bumerang vratilo deci celog sveta. Obogatili su ceo svet osiromašenim uranijumom zato što voda, vadzuh i podzemni tokovi ne znaju za granice. Misleći da uništavaju druge, uništavali su zapravo i sebe, svoju decu, svačiju budućnost", rekao je Nikolić.

"Rodio se Uroš, a onda su grunule bombe"
Spomen-ploča srpskim majkama, naglasio je, treba da bude simbol naše zahvalnosti majkama, koje su hiljadama godina rađale državnike i junake.

Predsednik Srbije poručio je da se nikada nećemo dovoljno zahvaliti i odužiti hrabrim, odvažnim ženama koje su pisale istoriju Srbije, dodajući da je majka svetinja.

Na bronzanom reljefu prikazani su likovi majki srpskih ratnika, majke Svetog Save, kneginje Milice, mati Angeline Branković, Milunke Savić, Dijane Budisavljević, majke sa Kozare i majke sa Kosmeta.

[attachment=1]
spomen obeležje, srpske majke, dom vojskeFoto: MONDO/Mihaela Šljukić Bandović

Spomen-obeležje srpskim majkama je rad umetnika Mirka Mrkića Ostroškog.

Izvor: Mondo.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 25, 2017, 05:54:25 pm
Teška nam je ova tema, prepuna emocija, mnogo bola a i besa.

Čoveka često taj "bes" izjeda iznutra i naravno truje, ali ljudi smo.

Ja detetu pokušavam da objasnim neke stvari, (ako je neko dete sa 22 god).

Teško je, dnevno su bombardovani i indoktrinirani lažima, neistinitim činjenicama i namernim izvrtanjem fakata.

Pobuditi interesovanje za istinom je sizifovski posao.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 25, 2017, 06:51:16 pm
Teška nam je ova tema, prepuna emocija, mnogo bola a i besa.

Čoveka često taj "bes" izjeda iznutra i naravno truje, ali ljudi smo.

Ja detetu pokušavam da objasnim neke stvari, (ako je neko dete sa 22 god).

Teško je, dnevno su bombardovani i indoktrinirani lažima, neistinitim činjenicama i namernim izvrtanjem fakata.

Pobuditi interesovanje za istinom je sizifovski posao.

Slazem se, ali je ne trebamo pretvoriti u temu o izborima.
Ima mnogo prica iz tog perioda o istinskim junacima - od pilota RV do heroja Kosara i svih onih znanih i neznanih koji su ubijeni ili ranjeni, onih koji su spasavali iz rusevina radnike RTS-a, zatrpane u Surdulici i Aleksincu, koji su pomagali ranjenima posle napada kasetnim bombama u Nisu ili onih koji su izvlacili povredjene iz voza u Grdelickoj klisuri.
E ova tema je u spomen na njih a ne u spomen na bilo kog politicara pa taman da je rec i o nekom koji je u to vreme bio dete a sada je u politici.

E zato jos jednom ljudski skrecem paznju, nemojte o politici, nemojte u ovoj temi vesti sa Njuza, nemojte da temu zagadjujemo onima koji nisu vredni pomena.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 25, 2017, 09:17:33 pm
@Kuzma je u pravu, pustite dnevnu politiku, ovo je tema - pomen žrtvama (a 1999. sve su žrtve bile nevine) i sećanje na junake koji su preživeli.

Da se nikada ne zaboravi i ne oprosti - to treba da ostavimo kao amanet mlađima.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on March 26, 2017, 02:16:07 pm
NEVEROVATNA ISPOVEST KAPETANA JAT: Kako je 40 pilota i mehaničara spasilo nacionalu flotu tokom bombardovanja


Istorija i svedočanstva rata iz vazduha koji je NATO vodio protiv Savezne Republike Jugoslavije pominju potpunu prevlast u vazdušnom prostoru od strane vojnog saveza. Međutim, kako su godine prolazile, široj javnosti su iz godišnjice u godišnjicu otkrivani malo poznati detalji – na primer da su i jurišnici RV i PVO (uprkos prevlasti NATO-a u vazdušnom prostoru) imali 31 borbeni let.


Priča o evakuaciji flote putničkih aviona JAT-a u uslovima iste te prevlasti NATO-a u vazdušnom prostoru ispričana je nekoliko puta, ali nikada u toliko detalja kao što je to juče bio slučaj tokom prvog dana tribine posvećene ratu 1999. godine u Muzeju vazduhoplovstva.

Stevan Ignjatović, a tada kapetan na Boingu 727 JAT-a, ispričao je svoju neverovatnu priču o evakuaciji letelica nacionalne avio-kompanije petog dana nakon početka bombardovanja.

Ignjatović priča veoma elokventno i emotivno kako je u tada najbržem JAT-ovom avionu, 29. marta 1999. godine leteo na 10 kilometara visine iznad Srbije u pravcu prema Rumuniji gde je, odlukom Vlade Srbije, predvodio flotu nacionalne avio-kompanije kako bi se ona spasla eventualnog uništenja na Aerodromu "Surčin".

Krajnja destinacija JAT-ovih putničkih aviona trebalo je da bude poluostrvo Krim, ali su zadržani u Rumuniji.

Kako je izgledalo letenje putničkih aviona u borbenim uslovima, kako se 40 JAT-ovih pilota i tehničara naposletku izbavilo iz Rumunije i kako se država godinama kasnije odnosila prema drugoj grupi srpskih letača u kojoj "niko nije rekao neću", pogledajte na video snimku:

https://www.youtube.com/watch?v=k5a93N-aTEU

izvor: blic.rs (http://www.blic.rs/vesti/drustvo/neverovatna-ispovest-kapetana-jat-kako-je-40-pilota-i-mehanicara-spasilo-nacionalu/hm1lx83)




Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 27, 2017, 10:58:39 am
One su rodile srpske heroje!

Autor: mondo.rs

Povodom 18. godišnjice NATO bombardovanja ispred Doma Vojske Srbije otkrivena je spomen-ploča srpskim majkama. Obeležje je posvećeno i majkama čija su deca rođena za vreme bombardovanja 1999. godine i koja danas slave punoletstvo.

24.03.2017. | 14:36 6 A- A A+

Srbija se svake godine na današnji dan seća nevinih žrtava bombardovanja, rekao je predsednik Srbije Tomislav Nikolić na svečanosti ispred Doma Vojske Srbije, dodavši da ćemo od danas ovaj datum pamtiti i kao dan kada je na zdanju podignutom dobrovoljnim prilozima srpskih vojnika i oficira iz Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, otkrivena spomen-ploča srpskim majkama.

"Podignuta je ploča svim našim majkama i onim čija deca, koju su rađale dok su na Srbiju padale prve bombe, danas slave punoletstvo", rekao je Nikolić.

Osvrnuvši se na NATO bombardovanje SR Jugoslavije, Nikolić je rekao je da su pre 18 godina po Srbiji "kao po slami mlatili" svojim raketama i bombama napunjenim uranijumom.

"Morao sam nedavno u Savetu bezbednosti UN da ih optužim kako se njihovo divljaštvo nad našim narodom kao bumerang vratilo deci celog sveta. Obogatili su ceo svet osiromašenim uranijumom zato što voda, vadzuh i podzemni tokovi ne znaju za granice. Misleći da uništavaju druge, uništavali su zapravo i sebe, svoju decu, svačiju budućnost", rekao je Nikolić.

"Rodio se Uroš, a onda su grunule bombe"
Spomen-ploča srpskim majkama, naglasio je, treba da bude simbol naše zahvalnosti majkama, koje su hiljadama godina rađale državnike i junake.

Predsednik Srbije poručio je da se nikada nećemo dovoljno zahvaliti i odužiti hrabrim, odvažnim ženama koje su pisale istoriju Srbije, dodajući da je majka svetinja.

Na bronzanom reljefu prikazani su likovi majki srpskih ratnika, majke Svetog Save, kneginje Milice, mati Angeline Branković, Milunke Savić, Dijane Budisavljević, majke sa Kozare i majke sa Kosmeta.

[attachment=1]
spomen obeležje, srpske majke, dom vojskeFoto: MONDO/Mihaela Šljukić Bandović

Spomen-obeležje srpskim majkama je rad umetnika Mirka Mrkića Ostroškog.

Izvor: Mondo.rs

Evo i video priloga
https://www.youtube.com/watch?v=Mkh4Gv-l-2c


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 27, 2017, 11:06:52 am
У екстеријеру Војног музеја на Калемегдану, данас (23. март 2017) су постављене лансирна рампа и ракете НЕВА у знак сећања на страдале у НАТО агресији. Лансирна рампа и ракете припадају борбеном комплету ракетног система С-125 (НЕВА – САМ3), којим је оборен авион „Ф-117“, током НАТО агресије 1999. године.

[attachment=1]

Извор: Фејсбук страница Министарства одбране и Војске Србије


Video prilozi:

https://www.youtube.com/watch?v=3lj8evr-v40

https://www.youtube.com/watch?v=x19_EtnI0po


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 31, 2017, 07:43:32 pm
I ovo je sećanje na agresiju NATO pakta:

Pilot se hvalio kako je '99 bombardovao Srbe, a onda ga je stigla kazna

Rade Stančić iz Loznice u Cirihu je pretukao engleskog pilota u kafiću "Hilt", jer ga je čuo kako za susednim stolom s ponosom priča da je bombardovao Srbiju 1999. godine!

Nakon što ga je dobro naučio pameti, Stančić mu je rekao: "Od sada kad god se pogledaš u ogledalo, setićeš se Srba koje si ubijao!"

Ubrzo nakon toga, Stančić je napustio Švajcarsku. Kako saznaje Informer, Rade je sa prijateljem sedeo za stolom i razgovarao.

- Englez je za susednim stolom bio sa jednim lokalnim političarem, a u jednom trenutku mu je kazao da je bio vojni pilot i kako je sa ponosom pričao da je bombardovao "je*ene Srbe". U tom trenutku Rade i njegov drugar su prestali da pričaju, jer mu se učinilo da Englez pored njega pominje Srbe i 1999. godinu. Pre toga su bili nasmejani jer su dogovarali posetu nekih srpkih pevača u Švajcarsku. Rade je zaćutao kad je čuo šta Englez priča i načuljio uši - priča izvor Informera iz Ciriha.

Zatim je Stančić ustao i krenuo ka Englezu i njegovom prijatelju.

- Lepo mu se obratio, ljubazno. Izvinio se i rekao da je slučajno čuo priču o bombardovanju Srbije. Kada je Englez potvrdio, Rade mu je rekao da će dobro zapamtiti Srbe. Počeo je da ga udara šakama, a zatim je zgrabio staklenu posudu za šećer, pa je i njom udario Britanca. Bivši pilot je bio sav krvav, a njegov prijatelj je prizor gledao u šoku - kaže očevidac.

Avijatičar NATO pakta je, prema njegovim rečima, zapomagao i urlao od bolova, ali niko u kafiću nije smeo da se umeša u tuču.

- Tad mu je Rade rekao: "Kad god se budeš pogledao u ogledalo, setićeš se svih Srba i nedužne dece koju si pobio" - navodi sagovornik.

Nakon toga Stančić je izašao iz kafića i pobegao. Informer nezvanično saznaje da je odmah potom napustio Švajcarsku. Englez je sa brojnim podlivima i rasekotinama završio u bolnici.

Izvor: http://www.vesti-online.com/Vesti/Srbija/643433/Pilot-se-hvalio-kako-je-99-bombardovao-Srbe-a-onda-ga-je-stigla-kazna


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 31, 2017, 08:23:28 pm
Prica mi lici na Njuz, u Informeru npr. pise da je odmah napustio Svajcarsku a u Blic da je na saslusanju u policiji. Mozda se i desilo ali cisto sumnjam. U poslednje vreme sve je vise vesti u kojima se pominju Nato piloti. Tako je objavljeno kako pilot oborenog F-117 zivi u bedi, zatim navodna ispovest jednog pilota srpskom studentu, sada evo i ova prica....


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on April 01, 2017, 11:14:29 pm
Док не буде потврђене вести да је изведен пред швајцарски суд (тај наш јунак који пребио НАТО пилота) и осуђен због насилничког понашања, то ће остати нешто као "урбана легенда".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: banebeograd on April 02, 2017, 06:54:27 am
Док не буде потврђене вести ... то ће остати нешто као "урбана легенда".
i uputstvo za delovanje u eventualnom slicnom slucajnom susretu nasih ljudi sa likovima poput tog pilota  :krsta  :udri


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on April 02, 2017, 07:31:09 am
Uputstvo, valjda važe "Cukićevi" propisi.  :udri[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on April 02, 2017, 08:22:04 am
Da se mi vratimo na temu? O ovom dogadjaju imamo i u temi Zanimljivosti.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 03, 2017, 07:34:30 pm
Kako sam ja postavio prvu vest o ovom slučaju, osećam se obaveznim da postavim i ovo, a ako moderator smatra da to nije tako, slobodno neka briše:

Radenko Stančić iz Švajcarske o prebijanju britanskog pilota: Ubijenu decu ne praštam

Radenko Stančić (54), Srbin iz Lucerna, a rodom iz Loznice, poslednjih nekoliko dana je glavna vest u svim domaćim medijima i društvenim mrežama posle incidenta koji se dogodio u četvrtak u jednom kafiću u centru Ciriha kada je pretučen bivši pilot NATO-a iz Velike Britanije.

Pošto se prašina malo slegla, a posle niza izmišljenih razgovora sa njim, Stančić za "Vesti" otkriva šta se zapravo dogodilo, jer, kako tvrdi, mediji su umnogome "prenaduvali" celu priču.

- Ne mogu da se odbranim od telefonskih poziva, kako naših ljudi iz svih krajeva sveta, tako i novinara. Prijatelji mi javljaju kako sam izjavljivao ovo i ono, ali "Vestima" ću prvima ispričati pravu istinu - kaže Stančić, koji je u subotu stigao u Srbiju kako bi glasao. Kaže, protiv njega nije podignuta nikakva prijava, mada će ove nedelje, po povratku u Švajcarsku, najverovatnije otići u policiju kako bi ispričao svoju verziju događaja.

Čestitke hrvatskih carinika

Stančić kaže da ga je, dok je prelazio hrvatsko-srpsku granicu, hrvatski carinik pozvao u stranu.
- Svašta mi je prošlo kroz glavu, ali on je to uradio da bi mi čestitao. Pa čestitali su mi i Albanci, Muslimani. Svi naši narodi trpe NATO zulum. Doduše, na srpskoj granici mi niko ništa nije rekao. Mislim da me nisu ni prepoznali - kaže naš sagovornik.


- Engleski pilot je istog dana otputovao u Englesku, ali je prethodno dao izjavu policiji da ne zna zbog čega je udaren, a ja ću po preporuci advokata takođe da dam izjavu i opišem šta se zaista dogodilo i da je ceo događaj veoma preuveličan - kaže Stančić, koji je punih 47 godina na privremenom radu u inostranstvu.

Prvobitno je živeo i radio u Nemačkoj, a zatim se preselio u Švajcarsku. U Lucernu je jedno vreme držao dve diskoteke, radio za jednu nemačku firmu.

Mada su mediji nadugačko i naširoko opisivali događaj iz kafića u kome je u četvrtak pre podne pretučen britanski pilot, on priznaje da je sve trajalo svega nekoliko minuta.

- Mislim da je bilo oko 9.45. Sa prijateljom sam sedeo u bašti jednog kafića u blizini Generalnog konzulata Srbije i u jednom trenutku sam čuo kako gosti sa susednog stola počinju glasnije da pričaju tako što je jedan od njih spomenuo rat i Slobodana Miloševića. To me je i zainteresovalo jer je to govorio čovek mojih godina. Pričao je na nemačkom, ali sa vidnim engleskim akcentom. Onda je počeo da objašnjava tom čoveku pored da je 1999. godine bio pilot Velike Britanije i da je učestvovao u NATO bombardovanju Srbije i da su tada trebali još više da unište Srbiju. Nisam mogao da verujem svojim ušima. Prišao sam im, izvinio se i pitao ga da li je to zaista tako. Pogledao me je sa prezirom i potvrdio, ali i počeo da se dere da su Srbi seratori, da su govna i da je trebalo još više da ih bombarduju. U tom trenutku sam se setio sve one dece koja su tokom ovih meseci 1999. godine nedužna poginula, a posebno male Milice Rakić koja je skončala svoj mali, nedužni život na noši, a da nije ni počela da ga živi. On je ustao i počeo da arlauče na mene. Tu mi je pao mrak na oči, jer moja kćerka je Miličino godište - u jednom dahu priča Stančić.

Humanost na delu

Radenko objašnjava da je uvek bio patriota i da to nikada nije krio, a najviše je dokazivao pomažući svoj narod.
- Dok je trajao rat u Bosni ja sam organizovao i dopremio na Pale konvoj sa medicinskom opremom vredan tadašnjih milion maraka. Tokom NATO bombardovanja sam ili učestvovao u protestima po Švajcarskoj ili dolazio u Srbiju da bih i tako dao podršku svom narodu - kaže Stančić.


Njegov advokat je, pošto je priča o čoveku koji se osvetio pilotu NATO-a za 1999. godinu zapalila društvene mreže, otišao u policiju i tamo saznao da je taj Englez imao lakše telesne povrede, ali i da je odmah otputovao u svoju domovinu.

- Meni se telefon bukvalno usijao. Kao da sam se obračunao sa celim NATO paktom. Zovu da mi čestitaju, zovu da mi nude pomoć, pa čak su neki rekli i da će organizovati prikupljanje pomoći za moju odbranu. Preko "Vesti" bih zamolio sve da ništa ne rade, posebno da ne učestvuju u skupljanju novca, jer mi to ne treba. Imam dovoljno da sebi mogu da platim advokata, odnosno da sam rešim ovaj problem - kaže na kraju Stančić.

Susret sa Del Ponteovom

Radenko Stančić nam otkriva i da se pre nekoliko godina susreo lično i sa Karlom del Ponte.
- Ugledao sam je u jednom hotelu i prišao. Rekao sam joj da sam Srbin, a ona mi je odmah uzvratila da joj je jasno da je većina Srba mrzi. Objasnio sam joj da je to zato što je optuživala samo pripadnike našeg naroda, a ona mi je rekla da bi to, da nije ona, uradio neko drugi i da su naši političari imali priliku da se odbrane. Kazao sam joj doslovce: "Gospođo, kako se odbraniti kada te kadija i tuži i sudi?" Na kraju je pristala i da se slikamo - priseća se Radenko.


Izvor: http://www.vesti-online.com/Vesti/Srbija/644221/Radenko-Stancic-iz-Svajcarske-o-prebijanju-britanskog-pilota-Ubijenu-decu-ne-prastam


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rakan on May 20, 2017, 12:28:40 am
Nikad neću prežaliti zato što sam te godine kao rezervista dobio raspored u jedinici koja je bila artiljerijska i dužila haubice. Nešto što je bilo u drugom (trećem) planu u konkretnom delovanju za vreme rata.
Pokušao sam pre nego sam dobio raspored da odem u jedinicu PVO koji je moj rod (Strela 1) jer sam na tome bio uvežban i svakako bi moj doprinos bio konkretniji i plodotvorniji, ali zbog glupe birokratije to nisam mogao da odradim.

Sećanja su i lepa i ružna, a gorčina ostaje. Lepa zbog prijatelja iz jedinice, ružna zbog pogibija, a gorčina naravno zbog poraza i nemoći da se uradi ono što se htelo.
Moral je bio zaista na nivou, ali politika uvek odnese prevagu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on May 20, 2017, 09:15:27 pm
Рат је део политике. Политичари започињу и завршавају ратове. Војници их само воде.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 22, 2017, 12:51:02 pm
"Bombardovanje Srbije je bilo velika greška zbog koje Zapad ispašta"

Ted Galen Karpenter, američki stručnjak za odbranu i spoljnu politiku, ocenio je u svojoj kolumni za američki "National Interest" da je intervencija NATO-a na Kosovu bila strašna greška zbog koje se Zapad kaje.

Kako kaže, na taj način je "SAD ovekovečila i produbila svoju balkansku grešku nekoliko godina nakon intervencije u Bosni", kada je intervenisala na Kosovu.

- Građanski sukobi u srpskoj pokrajini sa većinskim albanskim stanovništvom su se spremali sredinom i krajem devedesetih godina - napisao je on za "National Interest".

Prema njegovim rečima, SAD su vrlo rano sprovele svoju politiku u delo, ratujući iz vazduha protiv Srbije i primoravši Beograd da se odrekne kontrole nad teritorijom koju su NATO sile okupirale.

To je rezultiralo, kako kaže Karpenter, "smokvinim listom" od rezolucije koju je usvojio Savet bezbednosti UN.

- Rusija je nevoljno pristala na to, a taj potez, uz raspad Sovjetskog Saveza, imao je uticaj na vojnu, ekonomsku i diplomatsku slabost Moskve. Uprkos protivljenju zbog NATO intervencije, ruski lideri su znali da ne mogu mnogo toga da učine u odgovor Zapadu zbog upada u teritoriju koja je tradicionalno pod uticajem Rusije - kaže on.

Prema Karpenterovim rečima, intervencija na Kosovu bila je užasan presedan, NATO savez napao je suverenu zemlju koja prethodno nije napala nijednu članicu Alijanse, čime se žestoko zamerio Moskvi, nasilno oteo deo teritorije jednoj suverenoj državi i stavio ga pod međunarodnu kontrolu.

Samoproglašenje nezavisnog Kosova - presedan

Taj presedan je "dopunjen 2008. godine, kada je Kosovo samoproglasio nezavisnost od Srbije", koju su SAD i najvažnije članice EU priznale uprkos vetu Rusije i Kine.

- Bio je to krajnje kontroverzan potez. Čak ni sve zemlje članice EU nisu se saglasile sa tom politikom, s obzirom na to da su neke od njih bile zabrinute za šire posledice - rekao je on.

Španija je nije podržala zbog Baskije i Katalonije, a Grčka i Kipar zbog Severnog Kipra.

Američki državni podsekretar za politička pitanja R. Nikolas Berns je u februaru 2008. godine objašnjavao zašto je Kosovo jedinstven slučaj, ali, kako kaže Karpenter, Rusija je pokazala da to nije tako, a kao dokaze je predstavila secesionističke pokrete u Gruziji, koji su uspostavili nepriznate države Južnu Osetiju i Abhaziju.

Mihail Sakašvili imao je malu vlast u obe teritorije i ruski mirovnjaci su došli na teren u Južnu Osetiju.

- Kao što je bilo očekivano, SAD i njeni saveznici okrivili su Moskvu za sukob, iako je naknadna istraga EU pokazala da najveći deo krivice ide Sakašviliju. Taj rat je trajao samo pet dana, a kad je bilo gotovo, Kremlj je jasno stavio do znanja da će nastaviti da štiti autonomiju kako Južne Osetije i Abhazije. Paralele o ulozi NATO-a da spreče Srbiju da povrati kontrolu nad Kosovom nisu bile suptilne. Administracija Džorža Buša osudila je početnu invaziju i sve kasnije akcije Kremlja. Ali, kao što Rusija nije mogla ništa da učini na Kosovu, Zapad je još manje mogao da učini u Gruziji - kaže on.

Zapad i Rusija ulaze u konflikt

Kako piše Karpenter, ovo je samo još jedan korak u kontinuiranom pogoršanju odnosa između Zapada i Rusije.

Kosovski presedan ponovo se obio o glavu SAD 2014. godine kada je Rusija anektirala Krim, na šta je Vašington reagovao sa još većim besom i Kremlju uveo sankcije.

- Tadašnji američki predsednik Barak Obama oštro je govorio kako Rusiji ne može biti dozvoljeno da prekraja granice Evrope na puščane cevi. Niko od novinara nije pitao predsednika šta misli NATO-a učinio na Kosovu - rekao je Karpenter.

On smatra da je intervencija na Kosovu dala "ovlašćenje veoma neprijatnom političkom pokretu - Oslobodilačkoj vojsci Kosova - koja je nastavila niz kršenja ljudskih prava".

Karpenter dalje kaže kako je ta intervencija transformisala NATO od odbrambenog vojnog saveza u mehanizam za agresivne napade na nacije.

- Nasilno otimanje teritorije jedne suverene države stvorio je šablon koji zabrinjava u međunarodnom sistemu nakon perioda Hladnog rata. Vašington i dalje ugrožava međunarodno pravo uprkos SB UN. Na kraju su akcije SAD i njenih saveznika na Kosovu dodatno zatrovale odnose sa Rusijom. U svakom pogledu, misija SAD na Kosovu bila je kontraproduktivna - zaključuje on.

Izvor: http://www.vesti-online.com/Vesti/Svet/651937/Bombardovanje-Srbije-je-bilo-velika-greska-zbog-koje-Zapad-ispasta


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on May 22, 2017, 12:59:26 pm
Šta mislite gospodo, do koliko "ušesa" će dopreti ovaj samo 85% tačan tekst.

Voleo bih da o ovome vidim raspravu na nekom iole profitalnom kanalu, ili štampanom mediju.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 22, 2017, 01:00:39 pm
Meni je tekst posebno interesantan jer se i sa agresorske strane počinju javljati glasovi razuma.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on May 22, 2017, 01:04:43 pm
Potpuno si u pravu G.dine Boro.
-------------------------------------------
Ovaj tekst nigde neće naći plodno tle, naime na terenu se neće ništa izmeniti.

Mislim da sam ga pročitao jutros, kod mene je ponovo izazvao poriv za povraćanjem kao i sada, pomešan sa besom.

Što je za mene jako loše, ja sam ipak samo čovek.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on May 22, 2017, 08:25:38 pm
Многи од њих знају да је то тако. Међутим, политиком САД управљају интереси а не емоције. Чак и када би неки председник хтео да нешто мења то би ишло споро, споро, споро. Интереси великих сила се споро мењају, посебно док су моћне и јаке.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on May 27, 2017, 05:52:11 pm
[attachment=1]


https://www.youtube.com/watch?v=uheWOuY5Kn4&feature=share


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 30, 2017, 06:14:01 am
Poslednje reči junaka sa Košara: Za ovu zemlju vredi umreti
J. MATIJEVIĆ - M. MARKOVIĆ   24. mart 2017.

Sa roditeljima Tibora Cerne (20), čije će herojsko delo u borbi biti zauvek zapamćeno. Svesno se žrtvovao, ustao iz rova kao meta, da bi saborci locirali neprijateljskog snajperistu

[attachment=1]

OVE breze zasadio sam posle 3. maja 1999. godine. Toga dana smo, moja Kata i ja, sahranili sina. Zapravo, zasadili smo četiri breze. Sve četiri, uz temelj kuće. Samo je jedna preživela... I, sve mislim da je u njoj život našeg sina. Tanan, treperav, čudesno lep, kao što je i on bio - govore roditelji heroja sa Košara Tibora Cerne, Kata i Jožef.

Varoš Debeljača, opština Kovačica. Kuća porodice Cerna je na kraju mesta. Kapiju otvara Jožef, otac heroja sa Košara čije je junaštvo upisano u lekciji časnog služenja otadžbini. Prvi put posle 18 godina, Kata i Jožef primaju novinare. I, ne jednom, već više puta, ponovili su: "Nas, za sve ove godine, niko ni za šta nije pitao."

Mi smo im u susret krenuli sa svedočenjem Tiborovih starešina i saboraca sa Košara.

April, dvadeset osmi, 1999. godine. Trideset šesti dan bombardovanja. Mi, vojnici u rovu, junska klasa '98. Snajper je tukao s terorističkih kota. Uporno tukao. Tibor je bio sasvim rešen da bude meta. Da otkrije snajperistu, koji je danima odnosio živote njegovih saboraca. Ustao je i, pogođen, pao. Ali zaustavljena je ruka snajperiste. Tiborove poslednje reči su bile: Za ovu zemlju vredi poginuti.

- Znam kakav je srčan i hrabar bio. I verujem da se tako žrtvovao - kaže Kata Cerna, Tiborova majka. Mrva od žene, a stena. Ili se ona tek tako brani od bola koji ne prestaje. I nikad neće prestati.

IME UPISANO MEĐU HEROJIMA

TIBOR Cerna upisao se među heroje u Debeljači, gde je na lokalnom groblju uklesano njegovo ime sa imenima drugih stradalih slobodara, boraca Drugog svetskog rata, kao i na spomen-ploči Mesne zajednice ove varoši. Ipak, njegovo ime je svuda gde su tragovi stradanja junačke 125. oklopne motorizovane brigade Vojske SRJ. Takođe, po njemu se zvao i memorijalni turnir, a na prvom je učestvovalo više od 400 takmičara. Međutim, ovog takmičenja više nema. Tiborovi roditelji bi voleli da se turnir obnovi.

Seća se da je, tragajući za odgovorom da li joj se sin mučio dok je odlazio u večnost, čula i ovo svedočenje:

- Koji dan pre njegove pogibije, u rov nedaleko od Tiborovog pala je bomba. U tom rovu su bili dobrovoljci. On je čuo jauke. Komandiru je rekao: Ja idem, idem da pomognem. Stigao je odgovor: Vojniče, ne napuštaj svoj položaj... Odgovorio je: Pa, šta ako poginem?! Ako poginem to je gotovo, ako preživim, neka mi sudi vojni sud. Nekako su ga nagovorili da ostane u rovu. Njegovi saborci i starešine su mi rekli: Da smo ga i posle tog kobnog dana sprečili, on bi učinio nešto da sledećeg dana pogine. Takav je bio.

Dok govori Kata Cerna, njen suprug Jožef iznosi fotografije sina. Iza ovih opipljivih uspomena je sećanje na Tiborovo detinjstvo. Njegovo prvo momkovanje. Njegove reči upisane u trajanje breze uz temelj roditeljske kuće. I njihovo, večno bolovanje, opipljivo kud god da dirneš i što god da dotakneš.

[attachment=2]

Snimak Tiborovog ispraćaja u vojsku Kata Cerna nema snage da pogleda. U njoj živi samo onaj dan kada ga je ispratila u večnost.

- Prvog maja su nam javili da je poginuo - govori Kata, dok njen suprug Jožef nevešto pokušava da sakrije emocije, bolnije od ove priče. - Bio je prvomajski uranak, nismo imali telefon, javili su komšijama. Dva dana kasnije, pred kućom se zaustavilo vojno vozilo, zaustavilo se tu, na ulici. Kovčeg nije dopratila vojska, nije bilo starešina, nije bilo zastave. Nikog da kaže: bio je takav i takav. A kakav je bio, potvrdilo je više od hiljadu i po ljudi na sahrani tog crnog 3. maja. A ja sam se pitala da li mi sahranjujemo sina junaka ili sina dezertera... Posle su vojne starešine došle na četrdesetodnevni pomen, donele zastavu. Posle je stigao i orden za našeg sina. Orden za zasluge u odbrani i očuvanju bezbednosti... Ali moj je sin za mene najveći orden, većeg nema. I nije on jedini heroj. Svi oni sa Košara i svi oni koji su život položili za otadžbinu su heroji...

Za razliku od supruge, Jožef kaže da sina ne sanja. Od tuge se brani teškim radom. Radi po šesnaest sati dnevno. I šta god da urade ovo dvoje ljudi, pitaju se - šta bi im sad on, njihov Tibor, kazao. Oni čuvaju svako njegovo pismo, poslednju razglednicu iz Đakovice odakle je krenuo na Košare ovaj mladi vojnik, zakoračio tek u dvadesetu, odakle se nije vratio.

- Gotovo pola godine pre pogibije, ja tražim sina. Želim da mu čujem glas - govori Kata. - Javio se, i nekako su ga pustili na kratko odsustvo. Došao je sa punom kesom lekova, noćima nije spavao. Kaže: Majko, svi mi, vojnici, pijemo ove lekove... E, vidim ja dokle je došlo. Molim ga da se ne vraća. Da ode kod rodbine u Nemačku. Snaći ćemo se, sakrićemo ga. Ne! On će meni: Na šta ja tebi ličim da ostavim drugove. Oplakala sam ga tada. Kada je prva bomba pala znala sam ishod.

Pitamo Tiborove roditelje šta bi danas, kada ih predstave - ovo su roditelji heroja sa Košara, odgovorili?

Kata: Moj sin je za mene bio heroj i pre ove priče, i pre svakog ordena. Ponosim se što je poginuo za ovu zemlju, ali ne i na vreme koje je iznedrilo to stradanje.

Jožef: Ponosan sam što je časno poginuo. I ja sam bio vojnik. Znao sam kuda mi sin ide.

Ponovo pitamo - ako bismo vratili vreme, ono kad ste sina ispratili u vojsku, kako biste postupili?

Kata: Po cenu života ga ne bih dala. Umrla bih, ne bih ga dala.

Jožef: Opet bih ga ispratio u vojsku.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Karlo on June 01, 2017, 09:46:22 pm
DA SE NIKAD NE ZABORAVI

 Na današnji dan je stradao Marko Simić (2), NAJMLAĐA ŽRTVA NATO BOMBARDOVANJA
 Blic,31. 05. 2017 - 15:07h

U naručju svog oca Vladana, 31. maja 1999. godine, oko pola dva popodne, u bombardovanju stambene zgrade R-74 u Novom Pazaru nastradao je dvogodišnji Marko Simić, najmlađa žrtva NATO bombardovanja Jugoslavije.
Marko je imao samo dve godine kada je poginuo

Kao i prethodnih godina, rođaci porodice Simić se prisećaju kako je Marko samo desetak dana pre pogibije veselo duvao svećice na rođendanskoj torti, trčkarao oko kuće i igrao se.

- Posle šetnje gradom, Vladan i Marko su svratili do prodavnice u toj zgradi kada je počeo napad. U trenutku kada je pala bomba, Vladan je Marka držao u naručju, pokušavajući da ga zaštiti, ali su zajedno nastradali – s knedlom u grlu pričaju rođaci.

Porodica Simić i pojedina udruženja već godinama predlažu da jedan od vrtića u Novom Pazaru ponese ima po najmlađoj žrtvi NATO bombardovanja Jugoslavije, ali iz lokalne samouprave još nema odgovora.
Rođaci zapalili sveće civilima nastradalim u NATO bombardovanju

Pored Marka i Vladana, tog dana nastradalo je još devet civila - Marko Roglić, Dragica Biorac, Zvezdan Janjić, Dejan Milošević, Miodrag Nikić, Đorđe Pantić, Golub Ratković, Radun Vranić i Dragan Simović, dok je još dvadesetak građana Novog Pazara povređeno.
Počast stradalom dečaku odao je i gradonačelnik Novog Pazara Nihat Biševac

Osamnaesta godišnjica NATO bombardovanja stambene zgrade R-74 u ulici Stefana Nemanje obeležena je paljenjem sveća i polaganjem venaca, a počast nastradalim civilima, pored njihovih rođaka, odali su i predstavnici lokalne samouprave, Vojske Srbije i policije.
   
- Ova osamnaestogodišnjica opominje i podseća da smo narod dubokog duha, velike kulture, lepe zemlje, ali i tragične istorije. Ni posle svih ovih godina nismo dobili niti jednu reč izvinjenja, niti objašnjenja zašto je bomba bačena na stambeni objekat i civile – poručeno je sa pomena. 31. 05. 2017 - 15:07h
[attachment=1]

Pitaju li se ove divne oči-Šta je to NATO i da li je u njhovom standardu "KOLATERALNA ŠTETA" ?



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on June 11, 2017, 03:03:45 pm
Ruski bend "Tatu" , pesma "Jugoslavija"  posvećena stradanju tokom nato agresije

https://www.youtube.com/watch?v=DF4L5Y_UPag


Iznad večernjeg Dunava se širi

Bela boja, bela boja, bela boja.

I sećanju se nameće melodija

Proteklih godina, proteklih godina, proteklih godina...

 

Ali razleteše se kao jata ptica

Jednostavne reči pesme naše.

Ti odlaziš u oganj, Jugoslavijo!

Bez mene! Bez mene! Bez mene!

 

Za noć pod kišom olova,

Za to što ja nisam tu negde,

Oprosti mi, sestro moja, Jugoslavijo!

 

Za smrt pod kišom prolećnom,

Za to što ti nisam bio spasenje!

Oprosti mi, sestro moja, Jugoslavijo!

 

Kao crnooka zbunjena devojčica,

Stojiš na drugoj obali.

Ali da doprem do te obale

Ne mogu, ne mogu, ne mogu.

 

Iznad večernjeg Dunava se širi

Bela boja, bela boja, bela boja.

I sećanju se nameće melodija

Proteklih godina, proteklih godina, proteklih godina...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 14, 2017, 08:31:24 am
Najzad!

-------------------------------------------------------------------------------

Vučić danas otkriva spomenik heroju sa Košara
Tanjug   14.06.2017.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić, predvodiće danas državnu ceremoniji, kod spomenika Tiboru Cerni, u Debeljači, u opštini Kovačica.

Predsednik Republike će otkriti spomenik Tiboru Cerni, poginulom vojniku na Košarama 1999. godine, i položiće venac uz najviše državne i vojne počasti svim učesnicima bitke na Košarama. Kako se navodi u saopštenju predsednikove Službe za saradnju s medijima, Vučić će se nakon toga obratiti prisutnima.

Izvor: www.blic.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on June 14, 2017, 08:34:28 am
Amin !!!!!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on June 14, 2017, 10:46:34 am
[attachment=1][attachment=2]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 14, 2017, 08:08:33 pm
Слава хероју!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on June 14, 2017, 08:23:21 pm
Slava mu!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ML on June 15, 2017, 08:21:15 am
Slava mu!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Duki on June 15, 2017, 09:55:03 am
Svala mu!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on June 15, 2017, 11:56:55 am
Svaka mu čast i Slava i hvala Mu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on June 15, 2017, 05:56:28 pm
Слава му. требало је раније, и треба им подићи колективни споменик, доделити улице и тако то...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 18, 2017, 08:46:39 am
Pronašao na MyCity.

Airforces monthly priča o našim devetkama.
[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

Intervju sa majorom Nikolićem.
[attachment=5]

[attachment=6]

[attachment=7]

[attachment=8]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on June 18, 2017, 10:12:42 am
"Bombardovanje Jugoslavije je bio eksperiment i trening NATO"



Bombardovanje SRJ bilo je eksperimentalni rat NATO-a, kaže penzionisani italijanski general NATO i vojni diplomata Bjađo di Gracija, koji pravi paralelu između tog bombardovanja i bacanja atomske bombe na Nagasaki.


"To je bio eksperimentalni rat koji je NATO-u poslužio da, između ostalog, trenira svoju avijaciju u napadu gde je bila neuporediva disproporacija između onoga koji napada i onoga koji se brani", kaže Di Gracija.
 
On je to rekao u intervjuu za današnju Politiku, koji je dao kada je prošle nedelje boravio u Srbiji povodom objavljivanja njegove knjige "Zašto je NATO bombardovao Srbiju", u koju je pretočio svoja iskustva iz službovanja.
 
Komentarišući paralelu koju izvodi između bombardovanja SRJ i atomske bombe u Nagasakiju, Di Gracija kaže da "ako se atomska bomba bačena na Hirošimu delimično može shvatiti kao vojna akcija, ona naredna, bačena na Nagasaki, u trenutku kad Japan već prihvata kapitulaciju, označila je početak Hladnog rata i bila svojevrsna poruka SAD Sovjetskom Savezu".
 
"A bombardovanjem Srbije, Rusiji je poslata poruka o tome ko je pobednik u Hladnom ratu. I ništa od toga nije krivica Srbije, koja je uradila sve što je mogla, jer su međunarodne okolnosti bile takve da je Rusija bila slaba", naglasio je on.
 
Na konstataciju da bombardovanje kineske ambasade tumači kao tadašnnje upozorenje Zapada Kini, Di Gracija naglašava da je to njegov lični zaključak, baš kao što je, kako je rekao, celokupno bombardovanje SRJ bilo upozorenje oslabljenoj Rusiji.
 
"Zašto u ovom momentu niko ne razmišlja o bombardovanju Severne Koreje? Zbog nuklearnog oružja, ali i činjenice da iza nje stoji Kina, koja je u međuvremenu ojačala. Takođe, i Rusija je povratila epitet supersile, a ono što je uradila s Gruzijom, Moldavijom i pogotovo Krimom, slično je onome što je NATO uradio s Kosovom. Zbog toga je Kosovo 1999. bilo jedinstven primer koji se neće ponoviti", kaže Di Gracija.
 
On se osvrnuo i na sumnje koje je iskazivao u zvanične interpretacije slučajeva Markale i Račak, navodeći da u početku nije verovao u srpsko objašnjenje Račka.
 
"Tek kada sam posle nekoliko dana sreo jednog kolegu, italijanskog oficira na dužnosti posmatrača OEBS-a, rekao mi je: 'Bjađo, ovo nije kao što prikazuju na televiziji. Obavestio sam o tome i šefa misije (Vilijama Vokera). On je prvi stigao na mesto događaja i nije zatekao prizore koje su potom preneli mediji. Ali, pošto je poslao izveštaj šefu misije, ništa se nije dogodilo'" ispričao je on.
 
Uveren je da su kosovski Albanci bili srećni kada se dogodio Račak i da bi ga, da se nije desio, "svakako u pogodnom trenutku izmislili".
 
Sličnu sumnju iskazao je i kada je reč o slučaju Markale, navodeći da je njegov izveštaj Komandi Misije ECMM doživeo sličnu sudbinu kao dopis njegovog italijanskog kolege o Račku.
 
"Poslao sam ga posle istrage koju sam sproveo nakon bombardovanja Markala, sumnjajući da bi Srbi gađali pijacu na nekoliko koraka od pravoslavne crkve. Nisu bili zainteresovani, i opet se ništa nije desilo", rekao je Di Gracija.

Autor: Tanjug (http://www.021.rs/story/Info/Region-i-svet/165394/Bombardovanje-Jugoslavije-je-bio-eksperiment-i-trening-NATO.html)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 18, 2017, 07:39:05 pm
Разговор недеље: Бјађо ди Грација, генерал НАТО-а и војни дипломата
Бомбардовање Србије је било слично нападу на Нагасаки
Аутор: Димитрије Буквић субота, 17.06.2017.

[attachment=1]

С љубазношћу која одудара од клишеа о пословичној крутости професионалних војника, Бјађо ди Грација, док се рукујемо, пита: „Да ли ’Политика’ још излази на ћирилици?”. После потврдног одговора, додаје: „Не замерите што не знам, Београд сам напустио 2001. године”.

Главни град Србије био је последња станица у балканској каријери овог војног дипломате и италијанског генерала НАТО-а. У другој половини деведесетих био је на дужностима у Босни и Херцеговини и Хрватској, најпре као шеф операција у Посматрачкој мисији Европске заједнице (ЕЦММ) са седиштем у Загребу (од 1995. године). После Дејтонског споразума преместио се у БиХ, као вицекомандант италијанских снага ИФОР-а и француске дивизије СФОР-а.

А онда је 1997. дошао у Београд, где је на функцији војног аташеа италијанске амбасаде дочекао и провео НАТО бомбардовање.

Недавно је, као пензионисани генерал, своја искуства из службовања преточио у књигу „Зашто је НАТО бомбардовао Србију 1999?”. У њој заступа тезу да хуманитарни разлози, на које се Алијанса позивала, нису били једини, јер је бомбардовање одавно испланирано у складу с геополитичким циљевима САД и Запада.

...У почетку нисам веровао у српско објашњење Рачка. Тек када сам после неколико дана срео једног колегу, италијанског официра на дужности посматрача ОЕБС-а, рекао ми је: „Бјађо, ово није као што приказују на телевизији. Обавестио сам о томе и шефа мисије (Вилијама Вокера)”. Он је први стигао на место догађаја и није затекао призоре које су потом пренели медији. Али, пошто је послао извештај шефу мисије, ништа се није догодило. Сличну судбину као допис мог италијанског колеге о Рачку доживео је и мој извештај Команди Мисије ЕЦММ-а. Послао сам га после истраге коју сам спровео након бомбардовања Маркала, сумњајући да би Срби гађали пијацу на неколико корака од православне цркве. Нису били заинтересовани, и опет се ништа није десило...

Објављивање ове публикације било је повод да Ди Грација прошле недеље дође у Србију. У интервјуу за наш лист, на питање шта га је мотивисало да напише ову својеврсну аутобиографско-аналитичку књигу, кратко одговара:

– Истина, пре свега.

– Верујем да је у западним земљама свако имао јединствен став о питању из наслова моје књиге. То је онај исти став пласиран посредством медија, који су били једнострани. Кад сам се, по завршетку свих дужности на Балкану, вратио у Италију, колеге, пријатељи и породица питали су ме о великој југословенској трагедији. Са свима њима било је веома тешко да се полемише. Јер, кад год бих им поставио питање зашто је НАТО бомбардовао Србију, одговор је био јединствен: да би се спречило етничко чишћење над косовским Албанцима. Али, кад бих онда запитао да ли је то довољан разлог да бомбардујете читаву једну нацију, одговори су били различити – објашњава Ди Грација.

Осим о бомбардовању СРЈ, говорите и о другим ратним дешавањима, па и о сумњама које сте исказивали у званичне интерпретације случајева Маркале и Рачак. Да ли сте имали право да изразите своје мишљење унутар организација у којима сте службовали?

Рачак се десио у време кад сам био војни аташе. Војни изасланици акредитовани у Београду имали су статус посматрача Верификационе мисије ОЕБС-а и зато сам често одлазио на Косово у њеном мандату. У почетку нисам веровао у српско објашњење Рачка. Тек када сам после неколико дана срео једног колегу, италијанског официра на дужности посматрача ОЕБС-а, рекао ми је: „Бјађо, ово није као што приказују на телевизији. Обавестио сам о томе и шефа мисије (Вилијама Вокера)”. Он је први стигао на место догађаја и није затекао призоре које су потом пренели медији. Али, пошто је послао извештај шефу мисије, ништа се није догодило. У сваком случају, верујем да су косовски Албанци били срећни кад се десио Рачак и да би га, да се није десио, свакако у погодном тренутку измислили.

Сличну сумњу исказали сте и кад је реч о случају Маркале.

Јесте. И мој извештај Команди Мисије ЕЦММ доживео је сличну судбину као допис мог италијанског колеге о Рачку. Послао сам га после истраге коју сам спровео након бомбардовања Маркала, сумњајући да би Срби гађали пијацу на неколико корака од православне цркве. Нису били заинтересовани, и опет се ништа није десило.

Тврдите и да је Вилијам Вокер у доба мандата Мисије ОЕБС-а спречио да она јавно осуди деловање ОВК. Како тумачите његове недавне изјаве о потреби да се уједине сви Албанци из региона?

Нисам их чуо, али нисам сигуран да би Албанија желела да припоји Косово.

Зашто?

Зато што је Косово проблем. Зато што је слабије и сиромашније од Албаније.

Кад смо већ код тога, наводите и да су поједини команданти НАТО-а по доласку на Косово променили своје дотадашње мишљење, видевши да је реч о подручју које је „окренуто исламизму и које воде дилери дроге”. Како вам се Косово чини данас?

Оно што знам јесте да много исламистичких бораца долази са Косова, као и из Босне и Херцеговине. А државне границе Косова и БиХ су нонсенс, за разлику од граница Хрватске, Словеније, Црне Горе или Србије, које су стабилне и добре.

Да се вратимо на НАТО бомбардовање, које сте провели у Београду. Многе занимљиве детаље и мишљења износите у књизи, па и то да је бомбардовање РТС-а било бесмислено. Ипак, да ли је рушење телевизијске зграде значило да је српска страна имала неког успеха у медијском рату?

Не. Српска пропаганда није досегла међународно јавно мњење. Какав је утицај она могла да има на Немачку, САД или неког трећег? Никакав. Верујем да је једино опозиција у Србији тада могла нешто да уради, али није имала времена или прилике. Да је НАТО, пак, обуставио бомбардовање после неколико дана и дао јој неку врсту простора да се огласи, можда и да започне протесте против Милошевића, могуће је да би ситуација била другачија. Стога, бомбардовање РТС-а није имало сврхе, баш као ни гађање кинеске амбасаде.

Али ви бомбардовање амбасаде тумачите као упозорење Запада Кини?

Да, али то је мој лични закључак. Баш као што је целокупно бомбардовање СРЈ било упозорење ослабљеној Русији.

На ту тему изводите и паралелу између бомбардовања СРЈ и атомске бомбе у Нагасакију.

Јесте. Ако се атомска бомба бачена на Хирошиму делимично може схватити као војна акција, она наредна, бачена на Нагасаки, у тренутку кад Јапан већ прихвата капитулацију, означила је почетак Хладног рата и била својеврсна порука САД Совјетском Савезу. А бомбардовањем Србије, Русији је послата порука о томе ко је победник у Хладном рату. И ништа од тога није кривица Србије, која је урадила све што је могла, јер су међународне околности биле такве да је Русија била слаба. Сада је ситуација битно другачија. Зашто у овом моменту нико не размишља о бомбардовању Северне Кореје? Због нуклеарног оружја, али и чињенице да иза ње стоји Кина, која је у међувремену ојачала. Такође, и Русија је повратила епитет суперсиле, а оно што је урадила с Грузијом, Молдавијом и поготово Кримом, слично је ономе што је НАТО урадио с Косовом. Због тога је Косово 1999. било јединствен пример који се неће поновити. То је био експериментални рат који је НАТО-у послужио да, између осталог, тренира своју авијацију у нападу где је била неупоредива диспропорција између онога који напада и онога ко се брани.

Да ли је у том експериментисању НАТО имао још неких губитака, осим невидљивог Ф-117 који смо видели на телевизији?

Једини губитак за који знамо јесте Ф-117. Није ми познато да је било још губитака за НАТО. Али, и да јесте, то је небитно у рату у којем је однос снага као кад див гази миша.

Како се заправо звала операција НАТО-а? Ви помињете само назив „Савезничка сила”, а ми је овде зовемо „Милосрдни анђео”.

Познато ми је да се у Србији користи назив „Милосрдни анђео”, али „Савезничка сила” је једино име за које знам да је коришћено у документима НАТО-а, а касније и у енциклопедијама.

„Савезничка сила” је подразумевала и употребу осиромашеног уранијума, о чему се доста воде полемике. Ви наводите да је НАТО у току рата негирао његово масовну коришћење, али и да су поједине земље, попут Холандије, исплаћивале својим војницима одштету због последица које су имали боравећи у подручјима гађаним осиромашеним уранијумом. Нису ли те две тврдње контрадикторне?

Верујем да о употреби те муниције није изречена цела прича. Осиромашени уранијум се сигурно користио јер се ставља у бомбе да би се добила већа прецизност. И зато одређена количина увек постоји у пројектилима. С друге стране, ја сам био у многим бомбардованим зонама и ништа ми се није десило. Али, опет, чињеница је да су неки други војници, којима је у телу нађен осиромашени уранијум, тражили и добили одштету. Све у свему, док научници, биолози не утврде последице, до тада ћу и ја као и ви знати о овој теми само оно што прочитам у новинама или на доступним изворима.

Ако је већ НАТО био див, како није успео да после бомбардовања спречи егзодус Срба с Косова?

Урадили су шта су могли, бар кад је реч о италијанским трупама. Они су све учинили да спрече одлазак Срба у тим околностима. Што се тиче генералне ситуације, чињеница је да су косовски Албанци одмах почели да се свете Србима. Али, то је већ прича о победницима. Победници раде шта год желе. Ко њих контролише? Нико.

Кад сумирате своје дужности на Балкану, да ли осећате бар делимично и личну одговорност за све патње које су се дешавале на овом поднебљу?

Ја сам генерал, војник који слуша своју државу. Верујем у њу и учинићу све што могу да је очувам. С друге стране, то ме не спречава да искажем шта мислим и шта осећам.

Али сте и НАТО генерал.

Јесте, и било ми је наређено да останем у Београду 1999. године. И био сам овде. Не могу да сметнем с ума да сам Италијан и генерал, али исто тако верујем да сам у својој књизи о тим данима написао истиниту причу, да сам написао историју.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on June 18, 2017, 07:55:24 pm
Smrdina.

Izreka kaže ovako (otprilike - parafraziram) "Okaj svoje grehe pre stupanja pred tvorca".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: tihi on June 18, 2017, 08:11:54 pm
Smrdina.

Izreka kaže ovako (otprilike - parafraziram) "Okaj svoje grehe pre stupanja pred tvorca".

 Jel? A mozda je samo dobar vojnik koji sledi naredjenja i ne "drma brod"? Koliko je takvih bilo u nasem opstenarodnom veselju?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on June 18, 2017, 09:08:48 pm
Bilo je smrdina.

Pogrešio sam ovo je "jeftina nato smrdina".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: TNT024 on June 19, 2017, 09:34:08 am
Bilo je smrdina.

Pogrešio sam ovo je "jeftina nato smrdina".

Nemojmo tako lako da sudimo.
Covek je rekao i napisao sta misli. Nije sve samo crno i belo.
Nisi bio na GP Horgos noc uoci bombardovanja. Ja sam bio. Neces verovati da je manje CD tablica izaslo iz zemnlje, nego BG, NS i ostalih. A u vozilima nisu bile zene i deca, vec kulovi koji haubicu mogu da povuku.
Dan posle toga mene mobilisu, i moga rodjenog brata.
ARJ PVO!
Koliko je nasih SMRDINA ucestvovalo u svemu tome (skupih ili jeftinih) ?
Ja nisam bio u vojsci, ja sam nesposoban ili ograniceno sposoban za sluzbu u Armiji, ali si podoban (i sposoban) da sedis u fotelji?
Bez obzira na sve, treba imati nesto izmedju bulje i pupka pa napisati a posle i reci svoje misljenje.
Ako svaki ucesnik Balkanskih "zajebancija" kaze svoje vidjenje, mozda i nekim od nas otvori oci.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on June 19, 2017, 09:47:01 am
Ovde nije bilo priče o "domaćim smrdinama".

Ja ih lično poznajem, neki su puni ko brod i hvale se da su "smrdine".

Moram priznati da nisam shvatio ono o fotelji i podobnosti.

To što je tom liku nešto sada došlo iz svinktera u glavu a urađeno je to što je urađeno Srbiji o čemu on govori sada govori o njegovom mentalnom sklopu i vrednosti.

Za to u čemu je debelo učestvovao, debelo mu je plaćeno kaoi i svakom plaćeniku.

Za to šta je uradio i čega je deo - imao je stomak onomad a sad ga šatro nema.

Nivo je isti kao i nivo smlaćenog sm.... - pilota zelka za koga su kopali i rukama i nogama da ga snime kako se rukuje i grli sa Zoltanom.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: TNT024 on June 19, 2017, 03:33:42 pm
Ovde nije bilo priče o "domaćim smrdinama".

Ja ih lično poznajem, neki su puni ko brod i hvale se da su "smrdine".

Moram priznati da nisam shvatio ono o fotelji i podobnosti.

To što je tom liku nešto sada došlo iz svinktera u glavu a urađeno je to što je urađeno Srbiji o čemu on govori sada govori o njegovom mentalnom sklopu i vrednosti.

Za to u čemu je debelo učestvovao, debelo mu je plaćeno kaoi i svakom plaćeniku.

Za to šta je uradio i čega je deo - imao je stomak onomad a sad ga šatro nema.

Nivo je isti kao i nivo smlaćenog sm.... - pilota zelka za koga su kopali i rukama i nogama da ga snime kako se rukuje i grli sa Zoltanom.


Za fotelje i podobnosti sam mislio da neke nase vajne likove koji su bili nesposobni za Vojsku ali su kao gradonacelnici bili na odredjenim formacijskim mestima.
A taj isti i dan danas s.re na sve a grad su mu raskopali nebili mu nasli diplomu o visoj ili viskoloj skoli a u medjuvremenu je postao vrsni vinogradar.
Negde je vec bilo price o njegovom ucescu u odbrani zemlje 1999.
E moje Nislije na sta ste spali da Vas ta ljiga bruka gde stigne bez imalo stita i srama.
E moj Srecko, i tebe nabijem na k...c.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on June 28, 2017, 03:35:00 pm
дотични господин је завршио неку вишу економску, имао приватну фирму па пропао. знало се то још пре демонстрација, док је био обичан функционер странке. почетком рата постао је ваљда шеф кризног штаба, а после изјаве да је војска по брдима око града макнут је са функције и било му је забрањено да носи униформу. после је и то подведено под штаб цивилне заштите, чији је командант био проф.др јован златић (који је умало и погинуо у нападу на складиште нис-а, има тај чувени снимак како се крије поред дрвета док падају бомбе). од градских функционера доста се ту мувао бане банана, који је додуше трчао на све стране где је требало (и дан данас се убијем од смеха кад се сетим како је прескакао неку ограду у панталеју па се закачио и умало остао без 00 ;D) после рата златић је преживео две тешке операције као последице рата. после друге био је модар ко ова подлога на палуби, било питање да ли ће да прегура. ово знам јер га познајем доста добро, предавао ми је два предмета на факултету. златић је као начелник округа такође носио униформу, али је био и резервни официр (мислим да је почео као к1к, а завршио као мајор или чак потпуковник, нисам сигуран), и има доста ствари које је добро урадио да би спасио град (као најбитнију да поменем управо евакуацију највећег дела горива из тог складишта и испуштање гаса који није мого да се спаси у ваздух). уопште, у нишу, сем цигарета, није било несташице било чега, и град је живео прилично нормално и по мирнодопским мерилима.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on August 10, 2017, 06:30:26 am
Spomenice u čast heroja Košara
R. DRAGOVIĆ   09. avgust 2017.

Država priprema posebna odlikovanja za učesnike bitaka tokom odbrane Kosova i Metohije 1999. godine. Razmatra se proširivanje kruga odlikovanih na učesnike u svim ratnim dejstvima na KiM

[attachment=1]
 
KANCELARIJA ordena Predsedništva Srbije radi na pripremi procedure za dodelu državnih spomenica u čast heroja bitke na Košarama, saznaju "Novosti". Razmatra se i mogućnost da slično priznanje dobiju svi učesnici velikih i najtežih bitaka na Kosovu i Metohiji tokom NATO agresije 1999. godine.

Spomenica za bitku na Košarama biće prvo ovakvo priznanje na najvišem nivou kojim će predsednik Republike nagraditi zaslužne građane. U središtu inicijative, iza koje stoji lično predsednik Vučić su junaci sa Košara, koji su sve donedavno bili gotovo nevidljivi u domaćoj javnosti.

- Zakon o odlikovanjima usvojen 2010. godine poznaje tri vrste priznanja - objašnjavaju u Predsedništvu. - Srbija dodeljuje šest ordena i tri medalje, i njima je prethodnih godina odlikovan veliki broj domaćih i stranih ličnosti. Spomenice do sada nisu dodeljivane, a ideja je da prvim odlikovanjima ovog ranga država zahvali herojima Košara.

Prema saznanjima "Novosti", u Kancelariji ordena, koja priprema odgovarajući pravilnik o spomenicama, razmišlja se i o mogućnosti da se krug nagrađenih ovim priznanjem proširi i na pripadnike tadašnje Vojske Jugoslavije koji su učestvovali u ostalim bitkama, ali i svim ratnim dejstvima na Kosovu i Metohiji tokom 1999. godine.

Predsednik udruženja "Srpski ratni veterani" Mile Milošević, pozdravlja odluku države da oda priznanje učesnicima bitke na Košarama, ali i predlaže da se slične spomenice dodele učesnicima svih sukoba od 1991. do 1999. godine.

- Veliki broj boraca otišao je sa ovog sveta bez dostojnog priznanja države - podseća Milošević. - U ratovima u Hrvatskoj i Bosni imali smo izuzetno veliki broj junaka i časnih boraca, kojima bi takođe trebalo uručiti ovu vrstu odlikovanja.

Odlikovanja su gest poštovanja, kako smatra Milošević, ali veteranima ratova potrebna je i druga vrsta satisfakcije, koja podrazumeva rešavanje njihovog pravnog statusa.

Heroji bitke na Košarama više od decenije bili su gotovo potpuno zaboravljeni i van fokusa javnosti. Međutim, istina o njihovoj hrabrosti u odbrani Srbije preživela je protok vremena. Najkrupniji korak u ispravljanju nepravde prema borcima Vojske Jugoslavije koji su poginuli i ranjeni na graničnim kamenovima Srbije napravljen je juna ove godine, podizanjem spomenika poginulom vojniku na Košarama Tiboru Cerni, u njegovoj rodnoj Debeljači.

Na najavu sistemskog odavanja počasti junacima rata na Kosmetu, Tiborova majka Kata Cerna kaže da je bilo vreme da država napravi taj korak.

- Očekivali smo ovaj čin, budući da je predsednik Vučić to javno obećao - kaže Cerna. - S punim pravom smo očekivali da se to i dogodi. Nama i drugim roditeljima to ne može vratiti decu, ali će nam to odlikovanje, kao gest države, ipak mnogo značiti.

POGINULI VOJNICI

[attachment=2]

KARAULA Košare i njena okolina poprište su najpoznatije bitke za odbranu Kosova i Metohije 1999. godine. Snage Vojske Jugoslavije, zajedno sa grupom dobrovoljaca, od 9. aprila do 10. juna suprotstavljale su se teroristima OVK, trupama albanske vojske i NATO avijaciji, koji su pokrenuli širu operaciju kopnene invazije na Kosmet. U ovoj bici poginulo je 108 boraca VJ. Bitka na Košarama deo je albanske operacije "Strela", u okviru koje su žestoke borbe vođene na planinama Paštrik i Junik, kao i duž gotovo cele granične linije.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on August 12, 2017, 07:44:54 pm
немам ништа против да се то уради, али мислим да има важнијих ствари да се новац потроши. На пример да подигну споменике свим изгинулим, а породицима дају достојна примања, накнаде, ане да се суде око тога...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: gocemk on August 12, 2017, 09:30:31 pm
дали успехот на кошар се должи освен на храброста на војниците на вј туку и на самиот терен и фортификација сепак над тој регион америакнците вршење тепих бомбандирање со б-52


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on September 14, 2017, 11:36:39 am
Ne smemo zaboraviti ovog čoveka - Grčki ofiicir je odbio da bombarduje Srbe, pa osuđen na zatvor
J. A.   14.09.2017.

Bombardovanje Srbije 1999. godine ostavilo je neizbrisiv trag u sećanjima svih onih koji su se tada zatekli u našoj državi, ali je za gest jednog grčkog kapetana, koji je odbio da svojim brodom krene na Srbiju, malo ko čuo.

Godina 1999. ostaće u srpskom narodu upamćena kao godina bombardovanja, stradanja nevinih civila, nanošenja velike materijalne štete Srbiji. Grčka, iako članica NATO-a, iz političkih razloga nije učestvovala u vazdušnim napadima na SRJ.

https://youtu.be/pw0Ihwn5zr8

Ipak, uputila je u jadranske vode svoj ratni brod "Temistoklis". U kratkom dokumentarnom videu koja je Srpska naučna televizija objavila na svojoj stranici na Fejsbuku objašnjeno je da je posada bila razočarana takvom odlukom svoje vlade. Stoga, kapetan broda, potporučnik ratne mornarice, odbija da bombarduje SRJ, okrećući svoj brod "Temistoklis" i vraćajući ga nazad u luku.

[attachment=1]

- Kao pravoslavac ne mogu da učestvujem u napadu na bratski narod - rekao je Marinos Ritsoudis, kapetan broda, a njegovu odluku podržala je i gotovo cela grčka javnost. Mnogi grčki mornari stali su uz svog kapetana, narod ga je podržao, ali ga je ipak vojni sud 1999. osudio na dve i po godine zatvora.

Izvor: www.blic.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on September 14, 2017, 01:27:06 pm

Ne znam čime bi brod "Themistocles" - po mom sećanju tada razarač klase Fletcher ili Sumner (?), mogao gađati "srpske" ciljeve. Iz političkih razloga unošenja smutnje između tadašnja "dva oka u glavi", dejstva po Crnoj Gori bila su ionako veoma ograničena.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on September 14, 2017, 01:42:10 pm
Kako god.

Koliko tootrcano zvučalo, za ovako nešto je trebalo imati ja...a velika ko Đedavica.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on September 14, 2017, 02:16:08 pm
Svaka čast pf Marinos!

Častan oficir na žalost može da dođe u situaciju da odbije naređenje, ne zbog straha i kukavičluka nego upravo zbog osećanja oficirske i nacionalne časti.

Grčki brod je poslat u Jadran ne da Srbe bombarduje nego da se Srbima da znak da je i Grčka protiv Srbije, a njegov gest je Grčkoj vratio čast i uzidao još jednu ciglu u zid grčko - srpskog prijateljstva.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on September 14, 2017, 04:54:38 pm
Svaka čast pf Marinos!

Častan oficir na žalost može da dođe u situaciju da odbije naređenje, ne zbog straha i kukavičluka nego upravo zbog osećanja oficirske i nacionalne časti.

Grčki brod je poslat u Jadran ne da Srbe bombarduje nego da se Srbima da znak da je i Grčka protiv Srbije, a njegov gest je Grčkoj vratio čast i uzidao još jednu ciglu u zid grčko - srpskog prijateljstva.

Ja uopšte ne sporim da je postupak grćkog komandanta broda visoko moralan, hrabar i prijateljski gest, upravo u vreme kada nam je to bilo najpotrebnije. Reagovao sam gledajući samo tehničku stranu, i tu sam pogrešio, priznajem.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on September 15, 2017, 09:07:57 pm
Odbio sam da bombardujem Srbiju, na to sam ponosan, ali ta odluka mi je donela nevolje
Nataša Latković   15.09.2017.

Ponosan sam što sam podržao Srbiju u borbi protiv svih, bio je to fantastičan osećaj - to, 18 godine kasnije, u izjavi za „Blic” kaže Grk Marinos Ricudis, koji je odbio naređenje da učestvuje u NATO bombardovanju SRJ i da svojim brodom krene na Srbiju.

[attachment=1]

Tu 1999. godinu pamtićemo po izgubljenim i uništenim životima, razrušenoj zemlji, izolaciji... ali i po podršci na desetine hiljada Grka koji su danima izlazili na ulice i podržavali Srbiju u borbi protiv Alijanse. Ipak, jedan Grk naročito se izdvojio. Marinos Ricudis, tada kapetan broda „Temistoklis” i potporučnik ratne mornarice, odbio je naređenje da učestvuje u bombardovanju Jugoslavije i umesto da krene za Srbiju, vratio je brod nazad u luku.

- Kao pravoslavac ne mogu da učestvujem u napadu na bratski narod - rekao je on tada i dobio veliku podršku u grčkoj javnosti. Ta odluka, ispostaviće se, potpuno je promenila njegov život i karijeru i donela mu silne nevolje. Boravio je u zatvoru, izbačen je iz službe, suđeno mu je pred više sudova... Ricudis, 18 godina kasnije, za „Blic” govori da li se zbog svega pokajao i da li mu se Srbija ikad odužila.

- Bio je fantastičan osećaj doneti odluku da podržim naciju koja se borila protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Izuzetno sam ponosan zbog tog trenutka koji sam pružio i svom i vašem narodu. To je zajednička priča između mene, moje kulture i vaše kulture. Veoma sam srećan što sam našao prijatelje u Srbiji i što delimo zajednička sećanja - priča Marinos. Bila je to, bez sumnje, velika odluka jer je ostavila velike posledice po njegovu karijeru. Ricudis je izbačen iz mornarice i danas je kapetan na jahtama, što je, utisak je, za njega bilo ponižavajuće.

- Na sudu je po hitnom postupku odlučeno da me izbace iz mornarice - navodi on. Kako kaže, sudilo mu se pred devet sudova, ali je odluka o prekidu njegove karijere u mornarici doneta za jedan dan. Osim toga, osuđen je na uslovnu kaznu od dve i po godine zatvora.

- Bio sam tri dana u vojnom zatvoru. Žalio sam se i apelacionom sudu preko svojih advokata, ali oni su podržali prvostepenu presudu - dodaje ovaj Grk. Odlučio je, međutim, da ide do kraja, pa je tužio Grčku Evropskom sudu za ljudska prava, ali su se oni složili s odlukom grčkog suda.

- Naravno, to je bila nezakonita odluka. Takav je sistem. Tako je svuda - navodi Ricudis. Kakav je odnos države Srbije bio prema ovom grčko-srpskom junaku u godinama nakon toga, teško je danas saznati. Ipak, srpska ambasada u Grčkoj u skorije vreme stupila je u kontakt sa njim u nameri da sazna da li bi prihvatio orden države Srbije. On je to tada odbio.

[attachment=2]

- Rekao sam im da ne želim ništa i da sve zaslužuje vaš hrabri narod koji je vodio borbu protiv svih i bez šanse - kaže Marinos Ricudis. Podsetimo, bombardovanje Srbije trajalo je 77 dana, poginulo je najmanje 2.500 ljudi, a procenjeno je da je materijalna šteta između 30 i čak 100 milijardi dolara.

Ricudis: Volimo vašu divnu zemlju i vaša hrabra srca

Nakon priče koju je o Marinosu Ricudisu objavila „Srpska naučna televizija“, juče je ponovo pokrenuta inicijativa da se ovom hrabrom Grku dodeli najviši znak javnog priznanja Srbije. Iza nje je stao Dušan Milosavljević, poslanik DS, a ceo slučaj naišao je veliki odjek u srpskoj javnosti. Ipak, Ricudis i dalje priča da ne želi ništa.

- Želim samo da vaš narod zna da postoje mnogi koji vole vašu divnu zemlju i vaša hrabra srca - kaže on za „Blic”.

Izvor: www.blic.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on September 16, 2017, 08:54:33 pm
Без обзира на све орден, јавно додељен донео би му опет само проблеме. У сваком случаји високо моралан чин и не треба га заборавити.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on September 25, 2017, 10:11:37 am
Емисија: ,,Наш аеропут''.
Гост:  Пуковник Мирчета Јокановић.
Тема: ,,МИГ 29 и херојски отпор пилота у НАТО агресији 1999. године''.

http://www.youtube.com/watch?v=39PnyjTxovw


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on October 05, 2017, 09:20:42 am
Pilot Đorđe Ivanov: Kako sam maketama nadmudrio NATO
Dragan VUJIČIĆ   02. oktobar 2017.

Pilot Đorđe Ivanov otkriva, za “Novosti”, da sa posebnim emocijama čeka doletanje šest “migova” iz Rusije. Na moj predlog napravljeni lažni avioni za koje su piloti Alijanske mislili da su pravi

[attachment=1]

MEĐU onima koji će na aerodromu Batajnica dočekati šest “migova 29” biće i potpukovnik u penziji Đorđe Ivanov, nekadašnji načelnik Operative 204. lovačkog puka VJ iz 1999, čija je ideja o pravljenju maketa ove moćne letelice postala noćna mora NATO stratega, a neke sačuvala i posle danonoćnog bombardovanja.

Ivanov je na početku neravnopravnog rata bio, praktično, desna ruka legendarnog komandanta 204. pukovnika Milenka Pavlovića. Naši piloti od savremenih aviona imali su 13 “migova 29”, ali i srce veće od planine. NATO nam je, međutim, već prve noći oborio sve četiri letelice koje su krenule u akciju. Piloti Ilja Arizanov, Nebojša Nikolić, Dragan Ilić i Predrag Milutinović spasli su se katapultiranjem, ali četiri “dvadesetdevetke” su zauvek izgubljene.

Nekoliko dana po završetku NATO bombardovanja, ponovo su demonstrativno poleteli “migovi 29” Vojske Jugoslavije, za koje su neprijateljske snage verovale da su svi uništeni. To je bio razlog za čistku generala vazduhoplovstva u sedištu NATO, ali i za čestitke kolega potpukovniku Đorđu Ivanovu.

- Sećam se kad smo ušli u improvizovanu zemunicu na Batajnici neposredno pre nego što su 24. marta 1999. krstareće rakete počele da pogađaju aerodrom. Od detonacija, bukvalno smo se sudarali u skloništu. To je bila najduža noć u mom životu. U pauzama raketiranja ređale su mi se slike u glavi, prolazio mi je ceo život pred očima - seća se Ivanov.

JUTRO 25. marta 1999. na Batajnici bilo je još sumornije. Generalu Spasoju Smiljaniću, komandantu RV i PVO, piloti su mogli samo da obećaju da će položiti život za odbranu otadžbine. Razlika u tehničkoj opremljenosti na nebu bila je prevelika.

TROJANAC Maketa "MIG-29" na Batajnici 1999.
[attachment=2]

- Dok sam gledao kolege i komandante na porušenom aerodromu, “javio mi se” maskenbal u osnovnoj školi u Strumici kada je moj razred na moju ideju razmontirao drvenu školsku tarabu da napravi trojanskog konja. Film o Troji tih dana se davao u mom rodnom gradiću. Sinula mi je ideja, i rekao sam Smiljaniću: “Generale, da pravimo makete!” On je klimnuo glavom i verovatno pomislio da je potpukovnik “zviznuo” od bombi. Meni je to bilo dovoljno...

I njegov prvi pretpostavljeni pukovnik Pavlović je, kaže, u početku bio šokiran idejom. “Ako napraviš ijednu maketu, imaš jagnje od mene”, rekao je saradniku.

- Kontaktirao sam s maketarima Brankom Vujevićem i Radojem Blagojevićem, a u Novoj Pazovi smo našli oveću radionicu gde se obrađivala drvena građa i tako je počelo. Odluka je bila da “gradimo” “mig 29” u razmeri 1:1, mada se to na početku činilo kao nemoguća misija. Prvi “avion” izašao je iz radionice posle dvadesetak dana.

POJAVIO se problem kako prebaciti avion na Batajnicu. Od radionice do piste je samo nekoliko kilometara, ali sateliti nad Beogradom su praktično kružili na svakih sedam minuta. Za to vreme trebalo je montirati drvena krila na drveni trup i zakačiti ga na traktor i izaći iz Pazove. Morala se po svaku cenu sačuvati lokacija “srpske fabrike miga 29”.

- Lažni avion postavili smo to jutro, a NATO bombarderi su doleteli nekoliko sati kasnije i izručili svoj smrtonosni tovar - govori Ivanov.

[attachment=3]

Potpukovnik objašnjava i tehnologiju kojom su maketari sluđivali NATO bombardere. U lažni avion bi ubacili radio-stanicu, a u isečenoj buradi koja su glumila motore palio se kerozin kako bi osmatrači imali i termo-odraz. To je NATO pilote navodilo na zaključak da su u pitanju prave letelice. A svi lažni “migovi” bili su obloženi tankim grafičkim pločama na kojima su se štampale “Večernje novosti”. Pokloni iz naše redakcije davali su idealno lažan radarski odraz “avaksima”.

MILEŠEVSKE SUZE ENGLESKINjE

POTPUKOVNIK Ivanov iz RV je otišao 2001. U letačkoj knjižici imao je tada oko 1.800 sati leta na nadzvučnim avionima, ali i osećaj da će se nebeskim visinama vratiti kroz slikarstvo. Ovaj neobični čovek oslikao je ikonostase i freske u petnaestak crkava kod nas i u Makedoniji.

- Pojavila se Engleskinja u društvu sa našom ženom baš u vreme kada se restaurirala freska Belog anđela. Navaljivala je da je vidi i bratstvo je posle iskrenih suza gošće zamolilo majstore da otkriju fresku. I tada je počela da rida. Rekla je da je bila engleski pilot tokom NATO agresije i trebalo je da “slučajno” gađa manastir Morača i u istom naletu Mileševu. Kada je došla nad kanjon reke, pričala je, najednom joj je meta nestala sa radara, a nad Srbijom, ispred aviona joj se ukazao oblak u obliku ogromnog Belog anđela. Paralisala se i otkačila bombe nasumice.

RESTAURACIJA

JEDINA preostala maketa aviona iz “srpske fabrike miga 29” danas se nalazi ispred Muzeja u Surčinu. Direktor Čedo Milojević, za “Novosti”, kaže da će biti kompletno restaurirana u oktobru. Potpukovnik Ivanov je zadužen za posao.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on October 05, 2017, 11:06:36 am
https://youtu.be/knyBiaR4zVc


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: stojan1974 on October 13, 2017, 02:17:42 pm
Znam da sam pogresio forum.....ali svakako i ovde ima kompetetnih da mi odgovore.....citam neki intervju Nebojse Pavkovica iz zatovra.....gde pise da su Albanci i UCK u toku borbe na Pastriku izmedju 28 maja i 14 juna probili na jednom pravcu nasu liniju kod karaule Gorozup i usli u dubinu 500 metara ali su ih nasi kontra napadom vratili nazad i povratili karaulu. Zanima me.....kako to da avijacija nato pakta nije desetkovala nasu vojsku u tom kontra napadu posto su verovatno morali da budu na brisanom prostoru?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on October 13, 2017, 08:14:25 pm
А Стојане а зашто ти је то чудно? Не мислиш ваљда да авиони круже изнад сваког делића територије 24 часа? Ако си летео некад авионом (путничким) па бацио поглед одозго тешко да си запази човека. Чак и када их је више тешко се уочавају. Потребно је да неко наводи авионе са земље. Чак и у тој ситуацији, пилот треба да уочи циљеве визуелно. Када су људи (борци) на врло блиском одстојању, врло је вероватно да би авиони гађали и "своје". Нишани на авионима, иако су доста прецизни нису као они на снајперским пушкама.

Ако си пратио ситуацију у Сирији могао су запазити да ИСИЛ покреће на десетине борбених возила, чак и тенкова а да то нико не примети, авијација их није гађала. На КиМ 1999.године ми смо довели више бригада (јадна оклопна чак током самог бомбардовања) а да НАТО до краја то никад није уочио. И ти питаш како нису гађали 100-тинак војника и нападу на тамо некој ливади.

За такве ствари, гађање пешадије и блиском распореду са "другом" страном погоднији су хеликоптери, али су и добра мета за дејства ПВО система. НАТО је само у пар случајева борбене користио хеликопетре на самој граници,а у дубини наше територије није их ни користио.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on October 23, 2017, 04:57:25 pm
Пљевља: Мурал бесмртном витезу са Кошара

23. октобар, 2017.

У Пљевљима, родном граду бесмртног витеза са Кошара, Предрага-Пеђе Леовца, освануо је и мурал осликан њему у част.

„Велику захвалност дугујемо свим људима који су учествовали у овом лијепом гесту, а поготово младим људима из пљеваљског насеља Купусиште који су самоиницијативно одлучили да посвете овај мурал свом суграђанину, Предрагу Пеђи Леовцу“, поручили су из Културног центра „Предраг Пеђа Леовац“.

[attachment=1]

извор (http://www.in4s.net)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on October 23, 2017, 05:28:22 pm
Predrag Leovac je jedno kratko vreme bio moj klasic u SVS KoV u Sarajevu. Nije se prilagodio i brzo je napustio ali je po zavrsenoj srednjoj skoli upisao VA i ponovo sa jednim delom onih sa kojima je bio to kratko vreme u Sarajevu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: jeremijaljesina on October 26, 2017, 07:26:17 pm
Americki instruktor o ratu na Kosovu
https://www.youtube.com/watch?v=Xd_le4MUf3E


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Vladimir Ivanović on October 27, 2017, 09:14:52 am
Odbio sam da bombardujem Srbiju, na to sam ponosan, ali ta odluka mi je donela nevolje
Nataša Latković   15.09.2017.

Ponosan sam što sam podržao Srbiju u borbi protiv svih, bio je to fantastičan osećaj - to, 18 godine kasnije, u izjavi za „Blic” kaže Grk Marinos Ricudis, koji je odbio naređenje da učestvuje u NATO bombardovanju SRJ i da svojim brodom krene na Srbiju.

[attachment=1]

Tu 1999. godinu pamtićemo po izgubljenim i uništenim životima, razrušenoj zemlji, izolaciji... ali i po podršci na desetine hiljada Grka koji su danima izlazili na ulice i podržavali Srbiju u borbi protiv Alijanse. Ipak, jedan Grk naročito se izdvojio. Marinos Ricudis, tada kapetan broda „Temistoklis” i potporučnik ratne mornarice, odbio je naređenje da učestvuje u bombardovanju Jugoslavije i umesto da krene za Srbiju, vratio je brod nazad u luku.

- Kao pravoslavac ne mogu da učestvujem u napadu na bratski narod - rekao je on tada i dobio veliku podršku u grčkoj javnosti. Ta odluka, ispostaviće se, potpuno je promenila njegov život i karijeru i donela mu silne nevolje. Boravio je u zatvoru, izbačen je iz službe, suđeno mu je pred više sudova... Ricudis, 18 godina kasnije, za „Blic” govori da li se zbog svega pokajao i da li mu se Srbija ikad odužila.

- Bio je fantastičan osećaj doneti odluku da podržim naciju koja se borila protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Izuzetno sam ponosan zbog tog trenutka koji sam pružio i svom i vašem narodu. To je zajednička priča između mene, moje kulture i vaše kulture. Veoma sam srećan što sam našao prijatelje u Srbiji i što delimo zajednička sećanja - priča Marinos. Bila je to, bez sumnje, velika odluka jer je ostavila velike posledice po njegovu karijeru. Ricudis je izbačen iz mornarice i danas je kapetan na jahtama, što je, utisak je, za njega bilo ponižavajuće.

- Na sudu je po hitnom postupku odlučeno da me izbace iz mornarice - navodi on. Kako kaže, sudilo mu se pred devet sudova, ali je odluka o prekidu njegove karijere u mornarici doneta za jedan dan. Osim toga, osuđen je na uslovnu kaznu od dve i po godine zatvora.

- Bio sam tri dana u vojnom zatvoru. Žalio sam se i apelacionom sudu preko svojih advokata, ali oni su podržali prvostepenu presudu - dodaje ovaj Grk. Odlučio je, međutim, da ide do kraja, pa je tužio Grčku Evropskom sudu za ljudska prava, ali su se oni složili s odlukom grčkog suda.

- Naravno, to je bila nezakonita odluka. Takav je sistem. Tako je svuda - navodi Ricudis. Kakav je odnos države Srbije bio prema ovom grčko-srpskom junaku u godinama nakon toga, teško je danas saznati. Ipak, srpska ambasada u Grčkoj u skorije vreme stupila je u kontakt sa njim u nameri da sazna da li bi prihvatio orden države Srbije. On je to tada odbio.

[attachment=2]

- Rekao sam im da ne želim ništa i da sve zaslužuje vaš hrabri narod koji je vodio borbu protiv svih i bez šanse - kaže Marinos Ricudis. Podsetimo, bombardovanje Srbije trajalo je 77 dana, poginulo je najmanje 2.500 ljudi, a procenjeno je da je materijalna šteta između 30 i čak 100 milijardi dolara.

Ricudis: Volimo vašu divnu zemlju i vaša hrabra srca

Nakon priče koju je o Marinosu Ricudisu objavila „Srpska naučna televizija“, juče je ponovo pokrenuta inicijativa da se ovom hrabrom Grku dodeli najviši znak javnog priznanja Srbije. Iza nje je stao Dušan Milosavljević, poslanik DS, a ceo slučaj naišao je veliki odjek u srpskoj javnosti. Ipak, Ricudis i dalje priča da ne želi ništa.

- Želim samo da vaš narod zna da postoje mnogi koji vole vašu divnu zemlju i vaša hrabra srca - kaže on za „Blic”.

Izvor: www.blic.rs

Da li je mogao potporučnik da bude kapetan broda. Nešto mi se ne uklapa njegov čin sa funkcijom koju obavlja.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on October 27, 2017, 07:38:52 pm
Da li je mogao potporučnik da bude kapetan broda. Nešto mi se ne uklapa njegov čin sa funkcijom koju obavlja.

Ne kapetan već ili K-dir ili K-dant broda. Da mogao je, recimo zastavnik je komandovao na BRM-88.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on October 27, 2017, 09:53:29 pm


Команданти ТЧ - МТоп. Лирсена КЈРМ били су најчешће ПББ, а командири на немачким ТЧ подофицири, али опет одабрани и искусни поморци.

Негде скоро после доласка у "Шкорпик" на ремонт, пре дизања на синхролифт, у пуној брзини од 10 чворова (тако ми је изгледало) и "дивљој" мановри, јувелирски тачно, уз бок нам је пристао један ЛР. Момент затим, из кормиларнице се "стровалио" његов командир, неки заставник, једва стојећи и клатећи се. Ја сам стао као укопан и гледао га. А он мени... "Ш`а је, борац, ш`а ме гледаш... ти знаш ш`а је море... ти знаш ш`а је брод, јеботе паја патак!? Хик! Не знам шта је и колико попио, али да је онако "пијаноморте" пристао уз нас у милиметар мајсторски, то је апсолутно тачно! Тако се сећам, а добро се сећам.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on October 28, 2017, 12:03:26 pm
http://www.f-16.net/f-16-news-article2167.html (http://www.f-16.net/f-16-news-article2167.html)

Пао у њиву, из орања у врзину, а онда у јаругу. Страх је то велики.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kilezr on October 28, 2017, 01:55:22 pm


Команданти ТЧ - МТоп. Лирсена КЈРМ били су најчешће ПББ, а командири на немачким ТЧ подофицири, али опет одабрани и искусни поморци.

Негде скоро после доласка у "Шкорпик" на ремонт, пре дизања на синхролифт, у пуној брзини од 10 чворова (тако ми је изгледало) и "дивљој" мановри, јувелирски тачно, уз бок нам је пристао један ЛР. Момент затим, из кормиларнице се "стровалио" његов командир, неки заставник, једва стојећи и клатећи се. Ја сам стао као укопан и гледао га. А он мени... "Ш`а је, борац, ш`а ме гледаш... ти знаш ш`а је море... ти знаш ш`а је брод, јеботе паја патак!? Хик! Не знам шта је и колико попио, али да је онако "пијаноморте" пристао уз нас у милиметар мајсторски, то је апсолутно тачно! Тако се сећам, а добро се сећам.


  K- dir. broda je mogao da bude podoficir . U tom slučaju su se formacije pomerale na dole. Na RPČ -211 je podoficir st.vod.I kl. pa do zastavnika I kl. bio k- dir broda, a dvojca starešina : artiljerac i motorista su bili " Starešina artiljerac i Starešina motorista". Mada smo u stvari radili posao K- dira BO.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on October 28, 2017, 03:46:01 pm
Заставници мали генерали.  ;D


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on October 29, 2017, 09:01:17 am
Majoru Binelu ulica na Trešnji
D. Vujičić   29. oktobar 2017.

Inicijativa meštana u vikend-naselju kod Beograda. Dr Marković, lekar sa VMA, u svom "sokaku" postavio tablu. U Sopotu saglasni sa idejom

[attachment=1]

Od Trošarine starim putem ka Kragujevcu, pa kada se prođu sva avalska naselja, oko 30 kilometara od centra prestonice s leve strane puta je odvajanje za Trešnju. Ispod samog puta je jezerce gde su Jelisaveta Seka Sablić i Bora Todorović snimili legendarnu scenu "Đenkine kupačice" u "Maratoncima". Kada se krene asfaltom ka četinarskoj šumici, dolazi se u Ulicu Pjera Binela - francuskog obaveštajca koji je Srbiji 1999. dostavio ciljeve NATO bombardovanja.

Ulica se nekada zvala Put za Plandište, ali od 11. novembra 2014. na kući dr Tome Markovića stoji tabla s natpisom Pjer-Anri Binel. I komšija Nebojša Denda postavio identičnu tablu. Doktor Toma objašnjava da je pisao predsedniku Opštine Sopot tražeći preimenovanje. Prvi čovek Sopota Živorad Milosavljević kaže, za "Novosti", da će opštinski oci dati "zeleno svetlo" za preimenovanje, ali da sve mora da bude po propisu.

- Apsolutno smo saglasni ako postoji zvanična inicijativa da ovaj francuski oficir dobije svoju ulicu - govori Milosavljević. - Potrebno je samo da se ispoštuje procedura. Znamo šta je Binel uradio za srpski narod.

Doktor Marković nam otkriva da je tablu sa Binelovim imenom postavi jer je želeo da unuci Nađi ispuni želju. Nađa, danas student, od malih nogu ga je, kako kaže, savetovala da se izbori da francuski heroj dobije u Srbiji ono što mu, po hrabrosti, pripada.

- Počelo je 1999, Nađa je bila devojčica -
priča za naš list nekadašnji ORL hirurg sa VMA i prvi stručnjak Jugoslavije za podvodnu medicinu. - Tokom bombardovanja po ceo dan sam bio na VMA, a kada bih se vraćao kući, Dunja mi je trčala u susret i pitala: "Deda, dokle još?"... Prošlo je bombarodovanje, Dunja je rasla, ali tu traumu nije mogla da zaboravi. Kada je pošla u školu, pitala me je ozbiljno: "Zar je moguće da Srbija 1999. nije imala baš nijednog prijatelja u svetu?"

Doktor Marković se seća da je tada baš u "Novostima" čitao priču o francuskom majoru Pjer-Anriju Binelu i njegovom podvigu.

- Dunja, ima taj Binel. Gledaj kako je postradao kod svojih zato što nas je voleo - rekao sam Dunji jednom prilikom, a onda je usledilo drugo pitanje: "Zašto se čoveku nismo odužili?". - Na Trešnji ne postoji nijedan stanovnik koji se usprotivio preimenovanju. Tokom 1999. tu je bila naša PVO i neko im je postavio "lokator" te ih je NATO gađao.

[attachment=2]

Ovde se i dalje nagađa kako je izdajnik mogao biti neprimećen sve do Trešnje! Dr Toma posebno ističe da se ova, kako kaže istinska i ljudska priča o Binelu pročula do Francuske.

- Prvi rođendan mog unuka Maksima sin je organizovao u kući na Trešnji. Ćerka Ana za tu priliku je pozvala prijatelje iz farmacetske kompanije u kojoj radi i bračni par Francuza naleteo je na tablu Pjer-Anri Binel. Pošto je tabla na ćirilici, malo su je duže čitali, ali kada su shvatili o kome se radi - oduševili su se. Priča o Binelu na Trešnji našla se i na društvenim mrežama u Francuskoj - ponosno govori dr Toma.

OPREZ ZBOG PRAVILNIKA

- To je do sada u Srbiji samo tri puta urađeno, u slučaju kralja Aleksandra Obrenovića, Josipa Broza Tita i stonotenisera Miše Kapetanića, koja je u međuvremenu poništena, jer je ustanovljeno da je živ - kaže Milosavljević.

JOŠ ČEKAJU MAJORA


Doktor Toma Marković priča da već treću godinu "čeka u zasedi" da Pjer Binel ponovo dođe u Srbiju pa da ga vodi na Trešnju.

- Kada ga je 2013. medaljom Miloša Obilića odlikovao tadašnji predsednik Nikolić, ponadao sam se da će doći u Beograd da prezume priznanje - govori doktor. - Međutim, izgleda da nije dolazio. Ako se javi "Novostima", molim vas da mu prenesete da ga čekamo u njegovoj ulici.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on November 06, 2017, 08:10:57 am
NA LICU MESTA
Rak ušao u svaku kuću u selima kod Bujanovca i Preševa posle NATO bombi

Jelena MATIJEVIĆ | 06. novembar 2017. 01:45 | Komentara: 0

U selima kod Preševa i Bujanovca gde je NATO bacio najviše uranijumskih bombi. Od završetka agresije umrlo 822 ljudi, uglavnom od karcinoma. Na udaru mladi

IMAM 73 godine. Pamtim svakojake prilike. Ali ne sećam se da je u miru u ovim našim selima mlad svet ovako mnogo umirao. Nema kuće iz koje u poslednjih petnaestak godina ona najteža bolest nije nekog odnela... Ne bira Srbe, Albance, Rome, Makedonce. Kosi redom... Kažu da je to sve zbog NATO bombi i tog nekog uranijuma!

Priča nam ovo Borko Aleksić, ugledni domaćin iz sela Buštranje kod Preševa. Njegovo i susedna sela Reljane, Bratoselce i Bukurevac, Borovac kod Bujanovca i Pljačkovica kod Vranja, na neslavnom su spisku mesta koja su tokom NATO agresije najviše gađana bombama sa osiromašenim uranijumom.

- Tukli su bez prestanka, a najviše poslednje dve-tri nedelje - nastavlja deda Borko.

Polako naš sagovornik ustaje sa klupe, odlazi do vitrine, iz nje vadi umrlicu sa imenom supruge Altane Anke Aleksić.

- Umrla je 2015, u najgorim mukama - kaže deda Borko. - Bila je ko čelik. Tih ratnih dana, dok smo radili u polju, a bombe padale, sklanjao sam se. Ona bi uvek ostajala u njivi. Preblizu metama koje su dušmani ciljali. Ubrzo je počela da poboleva... Kad su joj doktori rekli šta je, nije imala ni 50 godina...

Pokazuje nam sagovornik i crvene pečate po svom licu. Kaže, prvi put, po telu, pojavili su mu se odmah po eksploziji jednog projektila, početkom juna 1999. Od tada muku muči s njima. Nikako da ih izleči.

- Pratim šta se piše i priča o tim bombama sa uranijumom - kaže Borko. - Stručnjaci govore različito. Ali, jedno znam: moja Anka je još i bila stara naspram silne mladeži koju je posle rata rak odneo. Uglavnom u četrdesetim godinama, a ovde su ljudi uvek bili dugovečni. Živelo se 80-90 godina. U našoj mahali Topojanci, ima tridesetak kuća, a od rata je iz svake sahranjen po jedan mlad čovek. U Reljanu je još gore. Svi poumiraše... Bauk raka nadvio se nad nama. Ušao u svaku kuću. Ne može biti da to nema veze sa tim bombama.

Zapažanja našeg sagovornika potvrđuje nam Bratislav Trajković, matičar u selu Reljane. Podaci iz matične knjige umrlih, koje nam je predočio, zabrinjavaju.

- Od završetka rata umrlo je 822 ljudi, a više od 80 odsto od kancera pluća i štitaste žlezde, tumora mozga, leukemije - tvrdi Trajković. - Većina u dobi od 42 do 55 godina. Svi su iz preševskih sela Buštranje, Reljane, Aliđerce, Žunjice, Strezovac, Golemi Dol, Čukarka, Slavujevac, Svinjište i Ljanik. Rak nam desetkuje mlade. Nestadosmo.

Masovno obolevanje, priča matičar, počelo je tri-četiri godine posle rata. I još traje.

- Najgore od svega je što nijedan stručnjak nikad nije došao da nas posavetuje šta da radimo, kako da se zaštitimo, da li da pijemo vodu, koje njive da izbegavamo, gde smemo stoku da napasamo - kaže Trajković. - Je li, koliko i šta je od zemlje zagađeno - ne znamo. A gde ćemo odavde? Tu smo gde smo. Samo neka nam neko kaže istinu.


DVOGLAVO TELE

U VETERINARSKOJ stanici u Bujanovcu, dr Miodrag Milković, direktor ove ustanove, pokazuje nam glavu teleta sa dve glave.

[attachment=1]

- Rođeno je carskim rezom 2007. godine - kaže Milković. - Bilo je, posle rata, još životinja sa teškim anomalijama - dvoglavost, više prednjih ili zadnjih nogu, otvorena kičmena moždina, povećana glava, otvorena trbušna duplja, poremećeno zubalo... Verujem da je sve te malformacije, odnosno stvaranja abnormalnih ćelija u genetskoj strukturi životinja, uzrokovao osiromašeni uranijum iz NATO bombi.

ŽRTVE PLjAČKOVICE

NATO bombarderi su uranijumskim projektilima gađali i TV repetitor na Pljačkovici iznad Vranja. Od sedmorice radnika vranjskog “Vodovoda” koji su odmah posle rata sanirali taj prostor od raka su umrla šestorica, najmlađi u 46. godini, najstariji u 52. Živ je još Stojadin Stošić (53), ali i on vrlo narušenog zdravlja.


- Radili smo gore 25 dana - priča nam Stošić. - Dva-tri meseca potom dobio sam alergiju po telu sa nekim crvenim, modrim i žutim plikovima. Prebačen sam na Klinički centar u Beograd. Ispitivali su me 55 dana, ali nisu mi rekli šta je. Sad me bole pluća, kašljem, moram kod lekara. A strah me je šta će mi reći... Možda, ne valja...


Извор: Вечерње новости


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: švercer011 on November 15, 2017, 09:15:34 pm
"ENISA SMO NOSILI NA ŠATORSKOM KRILU, A NOGU U RUCI" Vojnik Darko Gajić traži ratnog druga kojeg je spasio na Kosovu 1999.



Marija Antonijević | 15. 11. 2017 - 19:48h



"Bomba je pala i raznela Enisovu nogu. Bio je to strašan prizor. Nas petorica koji smo bili sa njim, stavili smo ga na šatorsko krilo i nosili ga do prve bolnice. Četvorica su držala po jedan kraj šatorskog krila, a peti je držao u rukama Enisovu nogu..." ovako za "Blic" započinje priču Darko Gajić (38) o Enisu Suljeviću, ratnom drugu sa Kosova kojeg traži, a ne zna ni da li je živ. I ne prestaje da pokušava.


[attachment=1]

U aprilu 1999. godine, na početku NATO bombardovanja, mnogi vojnici iz 125. motorizovane brigade na produžetku vojnog roka, bili su odgovorni za odbranu karaule Morina na Kosmetu, na samoj jugoslovensko-albanskoj granici. Među njima bili su Darko i Enis, dva prijatelja različite vere koje je rat spojio.

- Posle šest meseci vojnog roka 1998. godine na Dedinju u Beogradu dobio sam prekomandu u Kosovsku Mitrovicu. Enis i ja smo se upoznali u kasarni, i u njoj smo ostali tri do četiri meseca. Zajedno smo jeli, spavali, i sanjali neko bolje sutra. Znam da je živeo negde na jugu, imao je tad oko 19 godina, kao i ja. Bio je muslimanske veroispovesti, ali to nikom nije palo na pamet ni da spomene. Svi smo bili kao jedno - objašnjava Darko, rođen u Šapcu, koji sada živi u Beogradu.

[attachment=5]
Darko Gajić



Nakon četiri meseca trebalo je da krenu u karaulu Morina, na prvu liniju vatre. Tog dana, pre nego što su otišli, Enis je izgubio amajliju koja mu je puno značila.

- Enis je nosio amajliju negde ispod pazuha. Verovao je da će ga ona čuvati. Kada je shvatio da je izgubio, bio je preplašen. Digao je skoro sve vojnike na noge da je pronađu. Prošli smo sve ulice i njive u blizini, ali od amajlije ni traga. Onda je Enis saopštio da neće da krene u prve redove, sve dok mu hodža ne napravi novu amajliju. Otišao je u obližnje selo na Đonu, do hodže, a kada je dobio drugu amajliju, krenuli smo put karaule Morina - priča Darko.

[attachment=3]
Na položaju na granici sa Albanijom


Jednog dana, dok su stajali u prvim redovima na granici sa Albanijom, Darko, Enis i još četvorica mladića dobili su zadatak da ponesu municiju do baze, koja je bila dva kilometra odatle.

- Odneli smo municiju do baze, a kada smo se vraćali NATO avioni su bacili bombu u našoj blizini. Svi smo bili dobro, osim Enisa, kojem je eksplozija raznela levu nogu. Te slike se sećam kao da je bilo juče. Bio je to strašan prizor. On je nemo posmatrao šta se desilo. Bio je bled u licu, videlo se da je u šoku, uplašen. Nas petorica koji smo bili sa njim, stavili smo ga na šatorsko krilo i nosili ga do prve improvizovane bolnice- sa knedlom u grlu objašnjava Darko i nastavlja:

- Četvorica su držala po jedan kraj šatorskog krila, a peti je držao u rukama Enisovu nogu. Smenjivali smo se međusobno, kada bi se neko umorio. Enis čak nije želeo ni da legne, bio je u polusedećem položaju. Ni reči nije izgovarao. I mi ostali bili smo u šoku. Iako smo se puno toga nagledali, ovo je u nama izazvalo strašne emocije.

[attachment=4]
Pripadnici 125. motorne brigade



Kada su došli do bolnice, Enisa su predali lekarima koji su ga primili i rekli im da će ostati živ. Nogu koju su doneli, pružili su lekaru, na šta je on rekao "Bacite to", mislivši na to da ne mogu da mu je prišiju.

- Mi smo se vratili na položaje, a to je bio poslednji put da sam video i čuo za Enisa. Naša brigada je poslednja napustila ratište. Ja sam se vratio kući u rodni Šabac. Sada živim u Beogradu u koji sam se preselio ubrzo posle rata. Sada se dobro osećam, pa sam početkom ove godine rešio da saznam nešto o ljudima koji su sa mnom branili celu Srbiju. Mnogi su poginuli, mnoge sam našao, a o Enisu ni traga - priča bivši vojnik.

On je naglasio da je kontaktirao sa ljudima iz Vojske Srbije, Enisa nalaze u spiskovima, ali nikako da nađu neke podatke o njemu.

- Želeo bih da saznam samo da li je živ, a ako želi i da se čujemo. Da ga pitam ima li porodicu, gde je danas i šta se desilo nakon onog kobnog dana. Ako čita ovo, neka mi se javi obavezno - ističe Darko i dodaje da je i on, kao i mnogi njegovi saborci i građani, teško podneo rat u Jugoslaviji 1999. godine.

Ukoliko neko ima bilo kakve podatke o vojniku sa Morine Enisu Suljeviću, može da se javi redakciji "Blica" na imejil redakcija_blic@ringier.rs, sa naznakom "Informacija o Enisu Suljeviću" kako bi pomogli da se ratni drugovi nađu.

Blic


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on November 22, 2017, 04:09:36 am
Мај месец, пошао кући па да се вратим назад, кад негде код Краљева, пандури саобраћајци. Зауставља ме човек и пита ме могу ли да повезем људе. Погледам, оно, чудно обучени, питам који су, веле пилоти. Како не може, може и ако не може, пун голф пилота. Возим, причамо, питам имају ли какву прангију уза се кад су у авиону, чиме су наоружани и тако. Један матори, сав просед, вели да има свој красни и да га још није издао, и смеје се. Причамо. Сви смо војници, само имамо различите задатке. Имам ракије и чоколаде. Кажу ми где кога да оставим, авиони су у жбуњу. Питам овог маторог, да им оставим голфа, вели да много дими и да одаје положај и да терам то за Београд. Смејемо се. Рат, шта ћеш, како ћеш ратовати ако се не насмејеш?

У инат, а не због смеха.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on November 22, 2017, 09:04:56 pm
А твој задатак је био да возиш од Краљева(?) до Београда и назад? А и Голф изгледа није био твој?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on January 01, 2018, 06:46:00 pm
Vili Vimer kancelaru Gerhardu Šrederu (pismo od 2. maja 2000.)


Ovo je pismo poznatog nemačkog političara, poslanika Bundestaga (CDU), državnog podsekretara za odbranu, potpredsednika Parlamentarne skupštine OEBS-a Vilija Vimera, upućeno nemačkom kancelaru Gerhardu Šrederu 2. maja 2000. godine.

Voljom autora, pismo je postalo javni dokumenat 2005. godine.  

Da bi bilo jasnije o kakvom se dokumentu radi, evo njegovog integralnog teksta:




Berlin, 02. 05. 2000. Veoma cenjeni gospodine kancelaru,  krajem protekle nedelje bio sam u prilici da u slovačkom glavnom gradu Bratislavi prisustvujem konferenciji, koju su zajednički organizovali američko ministarstvo inostranih dela i American Enterprise Institut (Spoljnopolitički institut Republikanske stranke).

 +++

Glavne teme skupa bile su Balkan i proširenje NATO-a.

Konferenciji su prisustvovali veoma visoki politički predstavnici, na što ukazuje prisustvo velikog broja predsednika vlada, kao i ministara inostranih poslova i ministara odbrane iz tog regiona. Među brojnim važnim tačkama, o kojima se raspravljalo, neke od tema zaslužuju da ih se naročito istakne:

1. Organizatori konferencije su zahtevali da se u krugu savezničkih država što je moguće brže izvrši međunarodno priznanje nezavisne države Kosovo.

2. Organizatori su izjavili da se Savezna Republika Jugoslavija nalazi van svakog pravnog poretka, a pre svega izvan Završnog dokumenta iz Helsinkija.

3. Evropski pravni poredak predstavlja smetnju za sprovođenje planova NATO-a. U tom smislu znatno je pogodniji američki pravni poredak za primenu i u Evropi.

4. Rat protiv Savezne Republike Jugoslavije vođen je da bi se ispravila pogrešna odluka generala Ajzenhauera iz doba Drugog svetskog rata. Zbog toga se iz strateških razloga tamo moraju stacionirati američki vojnici, te da se tako nadoknadi ono što je propušteno godine 1945.

5. Evropski saveznici su učestvovali u ratu protiv Jugoslavije da bi, de facto, prevazišli prepreku i dilemu koja je nastala posle usvajanja “Koncepta nove strategije” Alijanse u aprilu 1999. godine, odnosno nastojanje Evropljana da se prethodno dobije mandat UN ili KEBS-a.

6. Ne umanjujući važnost naknadne legalističke interpretacije Evropljana da je, naime, kod širenja zadataka NATO-a preko granica zakonski dogovorenog područja u ratu protiv Jugoslavije, bila reč samo o izuzetku, ipak je jasno da je u pitanju presedan, na koji se u svako doba svako može pozvati, i tako će mnogi ubuduće i da postupaju.

7. Valjalo bi da se prilikom sadašnjeg širenja NATO-a ponovo uspostavi teritorijalna situacija na prostoru između Baltičkog mora i Anadolije, kakva je postojala u vreme Rimskog carstva i to u doba kada je ono bilo na vrhuncu moći i zauzimalo najveće teritorijalno prostranstvo.

8. Zbog toga Poljska mora da bude okružena sa severa i juga demokratskim državama kao susedima, a Rumunija i Bugarska da obezbede kopnenu vezu sa Turskom. Srbija (verovatno zbog obezbeđivanja nesmetanog vojnog prisustva SAD) trajno mora da bude isključena iz evropskog razvoja.

9. Severno od Poljske treba da se ostvari potpuna kontrola nad prilazima Sankt Peterburga Baltičkom moru.

10. U svakom procesu pravu naroda na samoopredeljenje treba dati prednost nad svim drugim odredbama ili pravilima međunarodnog prava.

11. Tvrdnja da je NATO prilikom napada na Saveznu Republiku Jugoslaviju prekršio sva međunarodna pravila, a naročito sve odgovarajuće odredbe međunarodnog prava – nije osporavana.

Posle ove konferencije, na kojoj se raspravljalo veoma slobodno i otvoreno, ne može da se izbegne važnost i dalekosežnost njenih ocena, naročito kada se ima na umu visok i kompetentan sastav učesnika i organizatora.

Američka strana, izgleda, svesna je i spremna da u globalnom okviru, zbog ostvarivanja svojih ciljeva, potkopa u ukine međunarodni pravni poredak, koji je nastao kao rezultat Drugog svetskog rata u prošlom veku. Sila ima da stoji iznad prava. Tamo gde međunarodno pravo stoji na putu, treba ga ukloniti.

Kada je sličnu sudbinu doživelo Društvo naroda, Drugi svetski rat nije više bio daleko. Način razmišljanja, koji vodi računa samo o sopstvenim interesima, može da se nazove samo totalitarnim.

S prijateljskim pozdravima,

Potpis Vilija Vimera; Berlin, 02. 05. 2000.

 

izvor prevoda:  NIN 08.02.2007, preveo N.Živković


.......................



Original pisma Vili Vimera Gerhardu Šrederu na nemačkom jeziku

 

Willy Wimmer:

Herrn
Gerhard Schröder, MdB
Bundeskanzler der Bundesrepublik Deutschland
Bundeskanzleramt
Schloßplatz 1
10178 Berlin
- vorab per Fax -

Berlin, den 02.05.00

Sehr geehrter Herr Bundeskanzler,

am vergangenen Wochenende hatte ich in der slowakischen Hauptstadt Bratislava Gelegenheit, an einer gemeinsam vom US-Außenministerium und American Enterprise Institut (außenpolitisches Institut der republikanischen Partei) veranstalteten Konferenz mit den Schwerpunktthemen Balkan und NATO-Erweiterung teilzunehmen.
Die Veranstaltung war sehr hochrangig besetzt, was sich schon aus der Anwesenheit zahlreicher Ministerpräsidenten sowie Außen- und Verteidigungsminister aus der Region ergab. Vorn den zahlreichen wichtigen Punkten, die im Rahmen der vorgenannten Themenstellung behandelt werden konnten, verdienen es einige, besonders wiedergegeben zu werden:

Von Seiten der Veranstalter wurde verlangt, im Kreise der Alliierten eine möglichst baldige völkerrechtliche Anerkennung eines unabhängigen Staates Kosovo vorzunehmen.

Vom Veranstalter wurde erklärt, daß die Bundesrepublik Jugoslawien außerhalb jeder Rechtsordnung, vor allem der Schlußakte von Helsinki, stehe.

Die europäische Rechtsordnung sei für die Umsetzung von NATO-Überlegungen hinderlich.
Dafür sei die amerikanische Rechtsordnung auch bei der Anwendung in Europa geeigneter.

Der Krieg gegen die Bundesrepublik Jugoslawien sei geführt worden, um eine Fehlentscheidung von General Eisenhower aus dem 2. Weltkrieg zu revidieren. Eine Stationierung von US Soldaten habe aus strategischen Gründen dort nachgeholt werden müssen.

Die europäischen Verbündeten hätten beim Krieg gegen Jugoslawien deshalb mitgemacht, um de facto das Dilemma überwinden zu können, das sich aus dem im April 1999 verabschiedeten “Neuen Strategischen Konzept” der Allianz und der Neigung der Europäer zu einem vorherigen Mandat der UN oder OSZE ergeben habe.

Unbeschadet der anschließenden legalistischen Interpreration der Europäer, nach der es sich bei dem erweiterten Aufgabenfeld der NATO über das Vertragsgebiet hinaus bei dem Krieg gegen Jugoslawien um einen Ausnahmefall gehandelt habe, sei es selbstverständlich ein Präzedenzfall, auf den sich jeder jederzeit berufen könne und auch werde.

Es gelte, bei der jetzt anstehenden NATO-Erweiterung die räumliche Situation zwischen der Ostsee und Anatolien so wiederherzustellen, wie es in der Hochzeit der römischen Ausdehnung gewesen sei.

Dazu müsse Polen nach Norden und Süden mit demokratischen Staaten als Nachbarn umgeben werden, Rumänien und Bulgarien die Landesverbindung zur Türkei sicherstellen, Serbien (wohl zwecks Sicherstellung einer US-Militärpräsenz) auf Dauer aus der europäischen Entwicklung ausgeklammert werden.

Nördlich von Polen gelte es, die vollständige Kontrolle über den Zugang aus St. Petersburg zur Ostsee zu erhalten.

In jedem Prozeß sei dem Selbstbestimmungsrecht der Vorrang vor allen anderen Bestimmungen oder Regeln des Völkerrechts zu geben.

Die Feststellung stieß nicht auf Widerspruch, nach der die NATO bei dem Angriff gegen die Bundesrepublik Jugoslawien gegen jede internationale Regel und vor allem einschlägige Bestimmungen des Völkerrechts verstoßen habe.

Nach dieser sehr freimütig verlaufenen Veranstaltung kommt man in Anbetracht der Teilnehmer und der Veranstalter nicht umhin, eine Bewertung der Aussagen auf dieser Konferenz vorzunehmen.

Die amerikanische Seite scheint im globalen Kontext und zur Durchsetzung ihrer Ziele bewußt und gewollt die als Ergebnis von 2 Kriegen im letzten Jahrhundert entwickelte internationale Rechtsordnung aushebeln zu wollen. Macht soll Recht vorgehen. Wo internationales Recht im Wege steht, wird es beseitigt.

Als eine ähnliche Entwicklung den Völkerbund traf, war der zweite Weltkrieg nicht mehr fern.
Ein Denken, das die eigenen Interessen so absolut sieht, kann nur totalitär genannt werden.

Mit freundlichen Grüßen

M i t g l i e d d e s B u n d e s t a g e s

V o r s i t z e n d e r d e s C D U – B e z i r k s v e r b a n d e s N i e d e r r h e i n

V i z e p r ä s i d e n t  d e r  P a r l a m e n t a r i s c h e n  V e r s a m m l u n g  d e r  O S Z E

P o s t a n s c h r i f t :
P l a t z d e r R e p u b l i k 1
1 1 0 1 1 B e r l i n

H a u s a n s c h r i f t :
M a u e r s t r a ß e 2 9 / H a u s I
1 0 1 1 7 B e r l i n

T e l . : (030) 227 – 75094/75095
Fax:     (030) 227 – 76498
Email: willy.wimmer@bundestag.de

Wahlkreisbüro:
CDU-Geschäftsstelle Grevenbroich
Montzstraße 2
41515 Grevenbroich
Tel.: (02181) 5048
Fax: (02181) 5049


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on January 01, 2018, 07:14:35 pm
Upravo to, samo na drugi način i sa mnogo više emocija pričamo svi mi kojima se gadi i NATO i ono što je učinio 1999. Saveznoj Republici Jugoslaviji.

Voleo bih da gornji post pročitaju oni članovi koji još uvek nalaze opravdanja, objašnjenja i slično za agresiju 1999, u smislu da je SRJ (ili Slobodan Milošević, svejedno) sama kriva za agresiju - kao iz priče o vuku i jagnjetu koji piju vodu na potoku: jagnje muti vuku vodu iako vodu pije nizvodno od vuka...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on January 26, 2018, 01:33:54 pm
Документарни филм о борбама на Кошарама и Паштрику
Аутор: М. Г.петак, 26.01.2018.

Јавни медијски сервис и Министарство одбране снимиће документарно-играни филм о борбама на Кошарама и Паштрику, на југословенско-албанској граници, који ће бити емитован у пролеће 2019. године, на двадесету годишњицу НАТО агресије, речено је на конференцији за новинаре одржаној у згради РТС-а на Београдском сајму. Ауторка филма је Слађана Зарић, која је већ снимила неколико филмова из војне историје.

Министар одбране Александар Вулин истакао је да је ово први пут, након ћутања дугог две деценије, да Министарство одбране, како је рекао, „организовано и научно” приступа обележавању и чувању од заборава ових догађаја из ратне 1999. године.

– Откривањем споменика војнику Тибору Церни, погинулом на Кошарама, којем је присуствовао председник Србије и врховни командант Александар Вучић, разбијена је завера ћутања о овим догађајима. Немамо право да допустимо себи да наша деца не знају о борбама на Кошарама и Паштрику – рекао је Вулин.

Генерал-мајор у пензији, командант 125. моторизоване бригаде, у чијој је надлежности, између осталог, било и подручје карауле Кошаре, подсетио је да је на Кошарама погинуло 108 припадника Војске Југославије.

Напад регуларне војске Албаније, ОВК и странаца и плаћеника који су се борили на њиховој страни почео је 9. априла 1999. године, на Велики петак. Планирали су да у року од седам дана пробију правац којим би се из Албаније до Јуничког поља на Космету стизало за два до четири сата хода. Офанзива је покренута само дан пре него што су снаге ВЈ, по плану, биле прегруписане. Практично, прва два дана непријатељске снаге задржали су само припадници 53. граничног батаљона.

– Одбили смо први удар, омогућили смо нашим снагама да се прегрупишу и да затим заједно са нама одбране границу – каже пуковник Душко Шљиванчанин, у то време командант 53. граничног батаљона.

Пензионисани потпуковник Видоје Ковачевић у време тих борби био је начелник штаба 63. падобранске бригаде. Тада је тешко рањен, као и болничар који је покушао да му помогне. Ипак, непријатељске снаге до краја рата нису успеле да се пробију у дубину брањене територије.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on January 28, 2018, 12:01:28 pm
Napokon je maketa miga 29 obnovljena i postavljena ispred Muzijea.

https://www.youtube.com/watch?v=ihI-U5OUx40


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: gocemk on March 06, 2018, 05:09:43 pm
Дали противградни ракети се употребувани против нато авионите .Барем така имам слушано дека по авионите на нато се користени градобини ракети  и знам дека во македонија беше забрането да се користат таков тип на ракети за време на агресијата од нато во 1999 па се до 2002 година ?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 06, 2018, 08:04:01 pm
Da, i praćke isto. U Baru su ih neki klinci gađali i kamenjem, uspešno. :(

Molim da se ovaj moj post obriše čim ga barem nekoliko članova pročita.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on March 07, 2018, 09:03:27 pm
боро, авиони су и гађани праћком, молим фино.  ;D она буџевина р73 на праги се колико ја памтим звала "праћка".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 08, 2018, 09:03:48 pm
Ma dobro, ali protivgradna raketa....


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Istria 052 on March 08, 2018, 09:40:04 pm
Ma dobro, ali protivgradna raketa....

Tovaris Boro, Paluba kao ozbiljan forum ne iskljucuje ukljucenje maste, a ti si ozbiljan clan,.. (biblioteke)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: gocemk on March 09, 2018, 02:19:48 am
Z battery se сличнi на противградобирни ракети само што користел овие сајли  закачени на ракетите  кој потоа со падобран лебделе во воздухот и ако се удри некој авион ке бидело добро.Ваков систем користеле и германците само тие користеле и радар и пред да дојди авионот на висина од 1км лансирале такви ракети со кабли сојузничките пилоти доста се плaшeле од овие ракети .Прашав дали е користено градобирни ракети оти во македонија имаа мит или легенда дека србите користеле градобирни ракети со експлозивна глава да експлодира во воздухот што ке погоди погоди и знам дека во македонија до 2002 година беше забрането од нато да се лансират градобирни ракети со цел да не се погоди некој нато авион кој правел прелети

 http://www.youtube.com/watch?v=GZ_BpCXj_Fg


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 09, 2018, 09:16:14 pm
Hvala na objašnjenju @gocemk.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: gocemk on March 11, 2018, 12:26:58 am
[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: gocemk on March 12, 2018, 12:37:18 pm
Дали има некој линк каде  можи да се најди бесплатна литертура  на српски јазик во пдф формат за агресијата на нато  од 1999 година ?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on March 21, 2018, 09:08:20 pm
[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on March 22, 2018, 08:16:05 am
боро, авиони су и гађани праћком, молим фино.  ;D она буџевина р73 на праги се колико ја памтим звала "праћка".

Pracka verzija 1. Lafet od trocevca M-55

[attachment=1]

[attachment=2]

Verzije na pragi R-60

[attachment=3]

Verzije na pragi R-73

[attachment=4]



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on March 22, 2018, 12:30:50 pm
Хути у Јемену и данас користе сличне справе и импровизације, са мањим или већим успехом. Јуче су погодили Ф-15 употребом Р-27 ракета (нека од модификација), вероватно са инфрацрвеним навођењем.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on March 22, 2018, 06:18:03 pm
Kasno se krenulo sa ovim modifikacijama.
Nije bilo dovoljno vremena da se napravi dovoljno upotrebljiva varijanta.

IC glava na R-73 je izuzetn osetljiva i bez problema je zahvatala ciljeve na vecoj daljini od moguceg dometa kada se lansira sa zemlje.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on March 22, 2018, 07:49:45 pm
ово на лафету од троцевца... хммм... ::) нешто не биК да биднем на том лафету кад ракета полети. јесте она изнад, јесте да има шајбну од кеца, али...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 24, 2018, 10:48:21 am
Danas 19 godina od agesije.

https://youtu.be/LmPnqih9C5U


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 24, 2018, 11:02:05 am
TRADICIJA UPRKOS ZABARNI - Gimnazijalci iz Danilovgrada održali performans u znak sećanja na žrtve NATO bombardovanja
Srna  23.03.2018.

Đaci Gimnazije "Petar Prvi Petrović Njegoš" iz Danilovgrada koji tradicionalno obeležavaju sećanje na početak NATO bombardovanja Srbije i Crne Gore, po prvi put to neće uraditi u školi, jer im je takvo delovanje zabranjeno.

[attachment=1]

Međutim, đaci su se pojavili ispred škole u majicama sa metom i ćiriličnim natpisom "target" i razvili transparent sa natpisom "Generacija '99. - u inat!" Reč je o učenicima koji su rođeni u godini NATO bombardovanja. Uskoro je u školsko dvorište stigla policija, koju su deca gađala NATO avionima od papira. I ranije su generacije učenika ove škole istim povodom organizovale performanse, a zbog puštanja sirene za uzbunu i papirnih aviona, bivale su kažnjene, prenose crnogorski mediji. Ipak, prvi projektili pali su na objekte na teritoriji Crne Gore. Tog dana u kasarni u Danilovgradu poginuo je vojnik Saša Stojić iz Beograda.

Izvor: www.blic.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on March 24, 2018, 05:59:22 pm
ово на лафету од троцевца... хммм... ::) нешто не биК да биднем на том лафету кад ракета полети. јесте она изнад, јесте да има шајбну од кеца, али...

Може, у азбестном оделу али опет би било мало незгодно.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on March 24, 2018, 06:16:04 pm

Немци туже НАТО због бомбардовања Србије


Танјуг | 24. март 2018. 17:30 | Коментара: 0

Немачки адвокат Вилфрид Шмиц поднео је кривичне пријаве против свих посланика Бундестага, укључујући и чланове Владе, који су 16. октобра 1998. гласали за учешће Бундесвера у одлуци о бомбардовању Србије





Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on March 25, 2018, 01:08:49 pm
NO COMMENT!

Pogažen kodeks časti: Crna Gora zabranila polaganje venaca žrtvama NATO agresije

V. B. 24. marta 2018. 17:40


Već drugu godinu za redom crnogorske vlasti ne odaju počast poginulima u NATO agresiji 1999, a ove godine vojni vrh je čak zabranio polaganje venaca žrtvama u Danilovgradu i Podgorici, čime je, kako ocjenjuje analitičar Boško Vukićević, pogazio kodeks časti.
Prva NATO bomba u okviru kampanje Alijanse bačena je upravo na Crnu Goru 24. marta, tačno u 20 časova i 6 minuta po lokalnom vremenu. Međutim, na 19. godišnjicu događaja koji mnogi ocjenjuju kao presedan i suštinsku prekretnicu u svjetskoj politici, zvanična Podgorica kao da pokušava da nametne atmosferu zabrane i potpune negacije ove teme.

Tako se u brojnim režimskim medijima i onima koji su pod snažnim uticajem NATO-a u Crnoj Gori, ne može pronaći gotovo ni slovo o bombardovanju Crne Gore i SR Jugoslavije. Istovremeno, u javnom diskursu već godinama je gotovo zabranjena sama riječ „agresija“, a umesto toga se koristi termin „intervencija“, što je u skladu sa tezom Alijanse da je bombardovanje bilo motivisano humanitarnim razlozima.

Da je u Crnoj Gori već godinama opasno odavati počast žrtvama NATO agresije snažno potvrđuje i primjer Gimnazije „Petar Prvi Petrović Njegoš“ u Danilovgradu, pa se režimski mediji već pitaju da li će učenici ove škole koji su juče organizovali performans pod nazivom „Generacija 1999 — u inat!“ biti kažnjeni zbog obilježavanja agresije na SR Jugoslaviju.

Podsjetimo, takođe, da je prije samo dvije godine tadašnja direktorica danilovgradske Gimnazije Slavica Pavićević bila momentalno poslata u penziju odlukom Vlade i Ministarstva prosvjete Crne Gore jer je odbila da kazni đake zbog obilježavanja godišnjice bombardovanja.
O stepenu represije vjerovatno ipak najbolje govori detalj da je ove godine Operativni dežurni tim Generalštaba Vojske Crne Gore zabranio Udruženju boraca da položi vijence na spomenike u vojnim kasarnama u Podgorici i Danilovgradu pod izgovorom da „u kasarnama Vojske Crne Gore nije dozvoljeno održavanje događaja koji mogu imati bilo kakve dnevno političke konotacije“.

Komentarišući zabranu vojnog vrha Crne Gore da se polože vijenci palim žrtvama u Danilovgradu i Podgorici, u okviru obilježavanja godišnjice NATO agresije na Crnu Goru, analitičar Boško Vukićević za Sputnjik kaže da to „nije nešto neočekivano, jer se događa već drugu godinu zaredom“.

„Opštepoznato je da je montenegrinska kleptokratija izmijenila suštinu i istorijsku misiju slavne crnogorske vojske, koja je nekada služila narodu, oslobađala zemlju i bila simbol hrabrosti i slobode i u međunarodnim okvirima. Nakon dugogodišnjih režimskih politika, ona je danas tek puki instrument u rukama zapadnih centara moći koji služi isključivo njihovim interesima, između ostalih i u širenju antiruske histerije“, kaže Vukićević.

Međutim, kako dodaje naš sagovornik, slučaj zabrane odavanja počasti palim vojnicima i polaganja vijenaca ne odnosi se samo na izmijenjenu bit nekada slavne crnogorske vojske, već on dotiče i univerzalno pitanje vojnog kodeksa časti.
„Tim principom koji važi za sve vojske svijeta uređuju se opšta moralna načela vojne profesije i on uključuje fundamentalne vrijednosti kao što su čovječnost, hrabrost, odanost, požrtvovanost, dostojanstvo, solidarnost. Zabranom polaganja vijenaca vojni vrh Crne Gore pogazio je kodeks časti, tj. negirao odavanje počasti, solidarnost, dostojanstvo nekadašnjim saborcima, kolegama, braći po oružju. Time je ministar odbrane Bošković, ili neko drugi čija je on marioneta, svjesno ili nesvjesno oduzeo status vojske entitetu za koji je zadužen. Dakle, to više nije vojska, već nešto drugo“, smatra Vukićević.

Sa druge strane, gimnazijalci danilovgradske Gimnazije „Petar Prvi Petrović Njegoš“, prema Vukićevićevom viđenju, „osvjetlali su obraz istinske i slobodarske Crne Gore“, time što su još jednom organizovali performans u znak sjećanja na žrtve NATO bombardovanja.
„Time je naša mladost ne samo dala lekciju starijima, čija su neshvatljiva pasivnost i ćutanje jedan od uzroka za tmurnu realnost u kojoj se naša zemlja danas nalazi, već je i ispoštovala volju i tekovine možda najvećeg među nama, čije ime nosi njihova škola. Oni su nada da će se u nekoj skoroj budućnosti Crna Gora vratiti sebi, kao i da će opet imati slobodarsku i narodnu vojsku“, kaže Vukićević.
On se osvrnuo i na licitiranja javnosti o mogućim kaznama za danilovgradske gimnazijalce, uz poruku da bi sa njima u tom slučaju trebalo da se solidarišu gimnazijalci i studenti i iz ostalih gradova u Crnoj Gori.

„Ministarstvo prosvjete je godinama ne samo tolerisalo, već i podstrekivalo promociju NATO-a u školama širom Crne Gore, uvodilo jednu agresivnu vojnu organizaciju u svijet dječije nevinosti, dok danas želi da kazni univerzalno priznatu slobodu izražavanja danilovgradskih učenika. Na taj način režim bi samo dodatno razotkrio svoje totalitarno lice. U slučaju kažnjavanja danilovgradskih učenika, u znak solidarnosti gimnazijalci iz škola svih gradova u Crnoj Gori, kao i studenti, trebalo bi da ponove isti njihov performans. Takva vrsta građanske neposlušnosti ubrzala bi vreme demokratizacije naših prostora“, zaključuje Vukićević.

Izvor: Sputnjik
 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: torpedo011 on March 25, 2018, 01:51:09 pm
Тролејбуси фотографисани током НАТО агресије у Београду. Нема струје.

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: torpedo011 on April 04, 2018, 03:24:00 pm
Парастос официрима страдалим на Маљену 1999. године

Припадници 126. бригаде ваздушног осматрања, јављања и навођења су на Маљену одали пошту поручницима Жељку Савичићу и Синиши Радићу који су страдали 6. априла 1999. године, саопштила је Војска Србије.

Заменик команданта 126. бригаде ВОЈИН пуковник Драган Радовановић, подсетио је присутне на животе поручника Радића и Савичића и тренутак када су храбро страдали обављајући дужност. У цркви подигнутој на месту погибије, на Краљевом столу, парастос је служио епископ ваљевски Милутин.

На спомен-обележје погинулим припадницима 126. бригаде ВОЈИН цвеће су положиле породице, колеге из бригаде, делегације Команде Ратног ваздухопловства и ПВО, СУБНОР-а, Града Београда и општина Сурчин и Пожега.
 
извор (http://www.politika.rs/scc/clanak/401391/Parastos-oficirima-stradalim-na-Maljenu-1999-godine)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 16, 2018, 10:41:51 am
O njihovoj odbrani osova bi mogao da se snimi film, a u Srbiji su zaboravljeni heroji
A. Ristović  16.04.2018.

"Devetnaest godina je prošlo od mog ranjavanja, verujte da niko za to vreme nije našao za shodno ni da me pita kako sam, kako napreduje lečenje, da li su mi deca gladna, da li idu u školu... Sa državom sam se tužio pet godina da bih dobio ratnu odštetu i to je ujedno i sve što mi je ova zemlja dala nakon rata"
, priča heroj sa Košara Enis Suljević, čiju sudbinu nakon NATO bombardovanja SRJ deli stotine njegovih saboraca.

[attachment=1]

O podvizima mladih vojnika, rezervista i dobrovoljaca na liniji fronta na Košarama pisalo se mnogo, pričalo još više, ali kako izgleda boriti se sa mnogostruko brojnijim neprijateljskim snagama i ići u napade po snegu i ledenoj kiši, sa svešću da poraz znači samo još ozbiljnije sukobe, znaju jedino oni koji su kroz taj pakao prošli. Isti ti ljudi takođe znaju i da im takva žrtva kasnije nije donela nikakvo posebno priznanje i konkretnu pomoć od države koju su tada branili.

Zdravstveni problem na prvom mestu

[attachment=2]

- Ne znam zašto se ratnim veteranima i invalidima niko ne bavi. Kao da ih je strah, kao da se boje nečeg… Ako druge države mogu da vode računa o svojim borcima ne vidim zbog čega ne bi mogla i naša. U redovnom sam kontaktu sa svojim tadašnjim saborcima, koji su mi kao braća, a ono šta nas sve najviše pogađa svakako su zdravstveni problemi. U tom smislu, misli da bi bilo dobro da svi mi imamo vojno, ne civilno osiguranje – kaže Suljević, o čijim iskustvima iz rata je "Blic" već pisao. Jedan od najmlađih učesnika Bitke na Košarama, Vojislav Vukašinović iz Mataruške Banje, potvrđuje Enisove navode.

[attachment=3]

- Niko nas ne obilazi, invalidi nemaju ni tu privilegiju da na primer ne čekaju na preglede, nego ljudi bez nogu stoje u hodnicima zdravstvenih ustanova. Za tih 20 minuta što neko odstoji potrebno mu je posle sedam dana da se oporavi. Ljudi zaista nikad nisu bili zahtevni, a eto samo to skraćivanje čekanja po poštama, sudovima i drugim ustanovama značilo bi im mnogo. Jedino što smo dobili kao podršku u tom smislu je bilo pravo na lečenje na VMA prve dve godine posle rata – objašnjava Vukašinović. Međutim, ističu obojica naših sagovornika, pitanje narušenog zdravlja ne tiče se samo fizičkih, već i psihičkih problema, gde se kao najčešća posledica rata pokazuje posttraumatskog stresnog poremećaja, za koji se, kako kažu, ne mari mnogo.

Za pomoć se uglavnom sami organizuju

Budući da, kako navode, pomoć ne stiže ni od vrha države ni od lokalnih vlasti, dobrovoljni humanitarni rad nametnuo se kao jedina solucija.

[attachment=4]

- Tu postoje i razna pitanja novčanih nadoknadi, rešavanja stambenih i poslovnih problema na koje država nema odgovor. Nikakvu pomoć tog tipa nismo dobili. Međutim, evo Udruženje ratnih vojnih invalida u Kraljevu, čiji sam predsednik, uspelo je, recimo, da renovira kuće trojice vojnih invalida, da organizuje prikupljanje školskog pribora i paketića za njihovu decu, karte za prevoz i slično – dodaje Vojislav.

Za vojne heroje ulice i spomenik, za decu poginulih subvencije

Za sada, preživeli učesnici najpoznatije bitke tokom NATO agresije 1999. godine, za utehu da je sve što su preživeli ipak imalo smisla, dobili su samo dve ulice koje nose ime Bulevar heroja sa Košara – prvu u Beogradu, drugu u Nišu, dok je Tiboru Cerni, jednom od 108 "srpskih Obilića" koji su svoje živote ostavili na frontu, podignut spomenik u Kovačici. Međutim, konkretna pomoć da se učesnicima bitke olakša život posle rata je izostala. Nju su u izvesnom smislu dobila samo deca palih boraca i to kroz, kako tadašnji je ministar za rad Aleksandar Vulin naveo, besplatno školovanje i subvencije pri zapošljavanju.

Uvek ima i ljudi dobre volje

Ipak, ističe Suljević, ima pojedinaca koji umeju da ih iznenade svojim plemenitim gestovima.

- Prošle godine Danilo Markičić ponudio nam je svima besplatno letovanje u njegovim apartmanima u Crnoj Gori. Mislim da to dovoljno govori o njemu, ali i o našoj državi. Sreća da još postoje takvi i njemu slični dobri ljudi. Kad već pričam o njima, moram da napomenem da mi je komandant Ljubinko Đurković praktično postao treći brat - on je tu da me odvede do lekara, da mi pomogne finansijski. Takođe bih imenom da pohvalim i svoju doktorku u Prijepolju Ljiljanu Filipović i pravnicu iz boračko-invalidske zaštite, Merhiju Rustenović – zaključuje Enis.

Pohvale su najveći orden

Povrede na ratištu nisu zaobišle ni Enisa, koji je prvo ostao bez noge, a kasnije su se pojavili problemi s želucem, bubrezima i okom, ali ni Vojislava, kome su se geleri granate zabili u glavu, nakon čega je tri meseca proveo u komi. Posle svega preživljenog, ipak, najdraža priznanja i nisu im ona koja dolaze od kakvog vojnog ili državnog vrha, već pohvale koje im upućuju njihovi najbliži.

- Znate, teško je vraćati se u to vreme. I danas se naježim kada govorim o ratu i verujem da se mi, ratni drugovi, najbolje razumemo i znamo kroz šta smo prošli. Ukupno 1370 nas bilo je na toj prvoj liniji, a ja sam pripao poslednjoj generaciji koja je kroz služenje redovnog roka direktno išla na Kosovo i Metohiju. Ipak, kad se sve sabere i oduzme najveći orden za mene su reči mog sina koji na pitanje šta mu je otac po zanimanju s ponosom odgovara "ratni heroj" – poručuje Vukašinović.

Izvor: www.blic.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on April 23, 2018, 09:12:53 pm
Ех, на жалост, код нас још увек после рата падне команда "налево-круг". Па ко је био први у рату у миру је на зачељу.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on April 26, 2018, 08:17:02 pm
Па ко је био први у рату у миру је на зачељу.

Svi smo mi ratovali za državu i za njene političke ciljeve.
Politički ciljevi i strategija današnje države se potpuno promenula u odnosu na kraj devedesetih (država se raspala - na dve države koje se sasvim razlikuju, u svemu, osim što u njima živi isti narod).
Upravo zbog toga, mi koji smo se tada borili, postali smo nepodobni (politički), pa  smo zbog toga pušteni niz vodu. Bolje rečeno: mi predstavljamo ''opasnost'' za sadašnje političke ideale i stremljenja, postali smo teret za državu (obe).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 29, 2018, 08:15:43 am
За месец дана – почетак истраживања о последицама НАТО бомбардовања
субота, 28.04.2018.

Координационо тело и национална лабораторија за научно истраживање последица НАТО бомбардовања биће формирани у наредних месец дана, каже министар заштите животне средине Горан Триван и напомиње да ће држава настојати да истраживања спроведе и на Косову и Метохији, јер, како истиче, то не треба да се тумачи као политичко питање.

Триван је за Танјуг рекао да је на недавном састанку представника министарстава заштите животне средине, одбране и здравља са члановима Иницијативног одбора, састављеног од еминентних научника и лекара, одлучено да њихов рад треба да буде формализован како би се што пре почело са истраживањима. ''Очекујем да ћемо тај административни посао завршити за највише месец дана и да ћемо формирати Координациони тело, Савет, Управни одбор и националну лабораторију. Након тога, поново ћемо се састати и утврдити начине организације и ко ће бити чланови тих тела и кренућемо да радимо'', каже Триван.

Према његовим речима Министарство на чијем је челу издвојило је из буџета за ову годину симболичних 15 милиона динара за почетак радова, а након што буду утврђени детаљни планови и процене о инвестирању у истраживања у наредној години, како каже, биће издвојено много више средстава. Министар објашњава да оснивање националне лабораторије не подразумева формирање нове научне установе, већ координацију свих државних лабораторија које су способне да спроведу потребна истраживања.(Танјуг)

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on April 29, 2018, 07:22:56 pm
Ova komisija će ostvariti svoju punu svrhu tek ako se nakon svih planiranih istraživanja i donetih , dobro potkrepljenih zaključaka pokrene tužba protiv NATO i zatraži odgovarajuća ratna odšteta.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 29, 2018, 07:25:50 pm
Ma još je rano za ispitivanje, još ima svedoka, treba sačekati još... barem 60 godina. :(


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: motorista 57 klasa on April 30, 2018, 05:20:28 am
Ma još je rano za ispitivanje, još ima svedoka, treba sačekati još... barem 60 godina. :(
Nažalost Boro u pravu si. Nemožemo ništa osim da ih ne volimo i svako na svoj način, ako je moguće
legalnim putem doprinesemo propasti te bande. Znam ja da je to gotovo nemoguće ali:

Sve tako dalje, tamo do Golgote,
I kad nam muške uzmete živote,
Grobovi naši boriće se s vama!

Doći će dan.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 30, 2018, 09:14:11 am
Ničija nije do zore...polako.  (https://www.cheesebuerger.de/images/smilie/teufel/a038.gif)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 30, 2018, 08:17:36 pm
Još ću se ja veseliti na njihovim sahranama, u inat neću umreti pre mnogih od njih. Đubrad belosvetska!

Skoro sam radio u NIS Pančevo za stranu firmu, mesec i po. U ekipi Nemac, Španac, Belgijanac, Holanđanin, Hrvat, Slovak i Poljak. Sa svima izuzev sa Nemcem razgovarao sam, na njihovu inicijativu (nikada grupno, uvek oči u oči) o ratovima u SFRJ i posebno o NATO agresiji. Svi dele moje mišljenje, verovali ili ne! Čak i Belgijanac i Holanđanin, za svoje političare iz tog doba govore sve najgore, nazivaju to najvećim zločinom u istoriji, čestitaju nam što nismo poklekli i predali se po prognozi Veslija Klarka, Luka Šorta i Medlin Olbrajt za 7 dana...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 04, 2018, 11:31:00 am
Деветнаест година од смрти пилота Миленка Павловића
петак, 04.05.2018.

Командант 204. ловачког пука Војске Југославије пуковник Миленко Павловић погинуо је на данашњи дан пре 19 година на небу изнад Ваљева у борби са ескадрилом НАТО авиона.

[attachment=1]

Павловић је погинуо је у авиону „миг 29” у борби са вишеструко надмоћнијим противником, наводи РТС. Наводи се да је држава Павловића одликовала Орденом за храброст, а СПЦ је његовој породици доделила Орден Светог владике Николаја за јуначко дело. Павловић је од свог заменика у тренутку наређења о полетању на авионе НАТО тражио да по сваку цену задржи млађег колегу како би сам стао у одбрану неба над Ваљевом. Тада је пришао авиону и рекао: „Мајку вам дечју, нећете ви да гинете, ја ћу!” Извукао је из кокпита младог пилота и одлетео пут родног краја. Рођен је 5. октобра 1959. године у Горњем Црниљеву. Завршио је војну гимназију „Маршал Тито” у Мостару упркос противљењу родитеља да изабере позив пилота. Ваздухопловну академију је завршио у Задру. Командант 204. ловачко-авијацијског пука постао је 1998. Иза њега су остали супруга и два сина. (Танјуг)

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on May 04, 2018, 07:44:24 pm
Nisam ispratio kroz forum: koliko je aviona JRV oboreno tokom NATO agresije?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 04, 2018, 08:22:08 pm
 :krsta

---------------------------------------------

NATO tvrdi: Osiromašeni uranijum nije uzrok zdravstvenih rizika
Tanjug   04. maj 2018.

Komitet NATO je na osnovu nezavisnih dokaza došao do zaključka da upotreba osiromašenog uranijuma tokom sukoba na Kosovu nije bila uzrok trajnih zdravstvenih rizika, navodi NATO štab u odgovoru regionalnoj TV N1.

"Osiromašeni uranijum je veoma gust metal, zbog čega ga neke zemlje koriste za izradu oklopa ili municije. NATO se veoma ozbiljno bavi pitanjima zdravlja i životnog okruženja. Zbog toga je NATO formirao komitet za osiromašeni uranijum 2001. godine. Komitet je forum za razmenu informacija o mogućim rizicima po zdravlje ljudi povezanim sa osiromašenim uranijumom", navodi NATO u odgovoru. NATO je, takođe, naveo i da je program UN za životnu sredinu u svom izveštaju iz 2001. godine zaključio da lokacije sa osiromašenim uranijumom "nisu značajne" po pitanju rizika po zdravlje ljudi, a kako tvrde iz Alijanse "to su naučne činjenice".

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on May 04, 2018, 08:56:43 pm
Nisam ispratio kroz forum: koliko je aviona JRV oboreno tokom NATO agresije?

4 MiG-29 (Peric, Radosavljevic, Arizanov i Pavlovic), 1 MiG-29 (Tesanovic) nije pogodjen vec pao prilikom sletanja i 1 Orao (Zivota Djuric). Svi ostali su unisteni na zemlji. U sve ostale spadaju MiG-21 i 29, G-4, Orlovi, Utve, helikopteri itd. Ukupno na zemlji i u vazduhu 135 raynih vazduhoplova.

 
Spisak sa MCMF:

Quote
3 Утва-66
5 Утва-75
5 Ласта-2
17 Г-2
23 Г-4
16 Орао
33 МиГ-21
11 МиГ-29
3 Ан-2
3 Ан-26
1 Газела
10 Ми-8
3 Ми-14
2 Ка-25


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 04, 2018, 09:30:57 pm
Комитет НАТО је дао саопштење на основу независних доказа?

Осим што је то саопштење намењено искључиво за особе које немају ама баш никакво образовање, то је било 2001. године. И подружница групе Си-Ен-Ен нам то понавља, а Танјуг преноси? Зашто кад то није вест већ поново прежвакавање истих лажи Си-Ен-Ен-а?

Та ТВ-Н1 нема неку велику гледаност, осим међу другосрбијанцима.





Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on May 04, 2018, 10:41:36 pm
Nisam ispratio kroz forum: koliko je aviona JRV oboreno tokom NATO agresije?

4 MiG-29 (Peric, Radosavljevic, Arizanov i Pavlovic), 1 MiG-29 (Tesanovic) nije pogodjen vec pao prilikom sletanja i 1 Orao (Zivota Djuric). Svi ostali su unisteni na zemlji. U sve ostale spadaju MiG-21 i 29, G-4, Orlovi, Utve, helikopteri itd. Ukupno na zemlji i u vazduhu 135 raynih vazduhoplova.

 
Spisak sa MCMF:

Quote
3 Утва-66
5 Утва-75
5 Ласта-2
17 Г-2
23 Г-4
16 Орао
33 МиГ-21
11 МиГ-29
3 Ан-2
3 Ан-26
1 Газела
10 Ми-8
3 Ми-14
2 Ка-25

Jel postoji zvanično saopštenje vojske o tome ili odakle ove informacije ? Ja koliko se sećam svi gubici su objavljeni osim u avijaciji i broju poginulih civila, mada davno nisam proveravao.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on May 05, 2018, 08:28:49 am
Oboreni avioni nisu nikakva tajna jer je poznato da su 2 MiG oborena i pala na teritoriju Rep.Srpske (Peric i Radosavljevic), da je 1 MiG29 oboren iznad Valjeva (Pavlovic), da je 1 MiG-29 pao prilikom sletanja na Ponikve (Tesanovic) i da je Zivota Djuric u Orlu oboren iznad KiM. Podaci o ukupnom broju unistenih vazduhoplova su sa foruma MyCity-Military, mislim da su dobijeni uporedjianjem brojki iz raznih saopstenja - broj unistenih aviona na Sjenici, Ponikvama, Golubovcima... ni to nije neka posebna tajna ni velika mudrost. Mi ovde na forumu imamo teme o sudbinama odredjenih tipova vazduhoplova iz sastava JRV i kasnije i tamo je navedeno koji su tacno avioni unisteni na tokom Nato agresije. Pa ako ti nije tesko mozes te podatke da uporedis sa ovima.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on May 05, 2018, 08:44:47 am
Moram se ispraviti sa brojem 29-ki.
Oboreni su: Radosavljevic, Peric, Pavlovic, Arizanov, Nikolic i Milutinovic (Grof). Znaci 6 komada je oboreno. I jedan je ostecen (Ilic) da bi kasnije bio unisten na a.Nis


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 05, 2018, 11:10:06 am
Последице НАТО бомби испитују два државна тела
Б. РАДИВОЈЕВИЋ | 05. мај 2018. 09:00 | Коментара: 0

После 19 година од агресије на Србију, почиње утврђивање истине о загађењу и штети по здравље. Оснива се скупштинска комисија, а до краја месеца три министарства формираће координационо тело

ПОСЛЕДИЦЕ НАТО бомбардовања по здравље и животну средину испитиваће се паралелно на два различита државна нивоа: председница парламента Србије Маја Гојковић предала је у петак у скупштинску процедуру предлог одлуке о образовању комисије за истрагу последица НАТО бомбардовања, коју би требало да чине посланици, а до краја овог месеца, како "Новости" сазнају, са истим циљем биће формирано и Међуресорно координационо тело (МКТ), чије оснивање је пре годину дана иницирало више од 100 стручњака.

"Новости" су у петак ексклузивно имале увид у споразум о оснивању заједничког тела за утврђивање последица НАТО бомбардовања Републике Србије по здравље људи и животну средину, који би до краја маја требало да потпишу министри животне средине, здравља и одбране. Тим споразумом дефинисани су органи и састав координационог тела, али и национална мрежа лабораторија које ће испитивати последице употребе муниције са осиромашеним уранијумом и бомбардовања хемијских постројења, којима су загађени ваздух, земљиште и вода, што се повезује и с порастом малигних, аутоимуних и других обољења.

Оперативно тело, како "Новости" сазнају, водиће професор др Александар Јововић, потпредседница за област здравља биће професорка др Даница Грујичић, неурохирург, а за мониторинг животне средине биће задужен проф. др Бранимир Јованчићевић. У МКТ биће још 13 чланова.

Иако имају исти циљ, да се утврди узрочно-последична веза између бомбардовања 1999. године и великог број различитих тешких обољења која се јављају у Србији, скупштинска комисија, на чије чело је Маја Гојковић предложила Дарка Лакетића, и реализација иницијативе лекара, физичара, хемичара и некадашњих припадника Војске Србије, ни на један други начин нису повезане.

Маја Гојковић рекла је у петак да је предвиђено да рок за први прелиминарни извештај скупштинске комисије, чије формирање очекује по хитном поступку, на првој наредној седници, буде крај 2020. године, а да ће комисија имати обавезу да на сваких шест месеци обавести парламент о радњама које је предузела и резултатима.

- Нас нико није ни консултовао у вези с предлогом који је у петак званично поднела председница Скупштине - каже, за "Новости", професорка Даница Грујичић. - Али то ни на који начин не би требало да утиче на формирање и рад МКТ, чије оснивање је пре годину дана иницирала група стручњака најразличитијих профила. Први "степеник" био је да добијемо подршку државних институција, и сад смо напокон пред оснивањем МКТ. Рад на утврђивању последица НАТО бомбардовања биће дуг. Оно што релативно брзо може да се уради јесте да се обраде подаци који већ постоје у државним институцијама, али су раштркани, а неки вероватно нису ни валидни. Обећано нам је да ћемо добити и податке који су досад били државна тајна.

Професорка Грујичић каже да је примарни циљ - истина:

- Имамо објективне разлоге да сумњамо да је бомбардовање утицало на пораст малигних и других обољења, али изузев статистичких података из којих се недвосмислено види повећање учесталости карцинома и других болести, у овом тренутку немамо друге доказе. Ништа не прејудицирамо. Хоћемо све да испитамо и да дођемо до објективних података.

За утврђивање последица бомбардовања неће се оснивати посебна лабораторија. Иако то и није био експлицитни захтев стручњака окупљених у Иницијативном одбору, који је лане и покренуо целу ову причу, они који нису схватили иницијативу највише су и критиковали трошење новца за такву лабораторију. Последице бомбардовања, према документу споразума, испитиваће Национална мрежа лабораторија. У њу ће, поред лабораторија које су акредитоване на јавном конкурсу Министарства за животну средину, овлашћење за обављање тих послова моћи да добију и научноистраживачке лабораторије које нису акредитоване за послове на тржишту.


МЕЂУРЕСОРНИМ координационим телом координираће управни одбор, на чијем челу ће, према предлогу текста споразума, бити Горан Триван, министар заштите животне средине, а чланови тог УО биће и министри Златибор Лончар и Александар Вулин.

- Неће бити довољно да само ми будемо сигурни шта се догодило 1999. године, већ да целом свету покажемо до каквих смо закључака дошли. Дугујемо и нашој и светској јавности објашњење шта се догодило и које су потенцијалне последице - рекао је министар Триван.

http://www.novosti.rs/%D0%B2%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B8/%D0%BD%D0%B0%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B0/%D0%B4%D1%80%D1%83%D1%88%D1%82%D0%B2%D0%BE.395.html:725668-Posledice-NATO-bombi-ispituju-dva-drzavna-tela (http://www.novosti.rs/%D0%B2%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B8/%D0%BD%D0%B0%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B0/%D0%B4%D1%80%D1%83%D1%88%D1%82%D0%B2%D0%BE.395.html:725668-Posledice-NATO-bombi-ispituju-dva-drzavna-tela)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on May 05, 2018, 12:52:51 pm

И ви стварно мислите да ће Господар Вучић тиме да се бави? Он је задужен да мора да уведе "Republike e Kosoves" у УН, а после... нек` иде куда хоће!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 05, 2018, 01:06:12 pm
Нисам дао мишљење већ сам само пренео садржај новинског чланка на тему која је директно повезана са агресијом НАТО пакта.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: gocemk on May 05, 2018, 02:50:46 pm

И ви стварно мислите да ће Господар Вучић тиме да се бави? Он је задужен да мора да уведе "Republike e Kosoves" у УН, а после... нек` иде куда хоће!

А како ке го направи тоа тој е ист политичар како груевски игра на две столици .Исто така и зоран заев во мк го променува името ама  имаа проблеми со уставот  како и вучич ке го смени српскиот устав каде косов о внесено


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 05, 2018, 07:46:00 pm
Blago onima koji znaju sve što će se desiti! Ako ništa, mogu da zarade dobre pare na kladionicama. :(


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on May 05, 2018, 08:31:39 pm

Та ТВ-Н1 нема неку велику гледаност, осим међу другосрбијанцима.


Izvinite za OT!

Miloše, možeš li objasniti šta znači izraz ''drugosrbijanci''!?

Prvi put čujem tu kovanicu, verujem da ima mnogostruko i simbolično zračenje. Ipak, voleo bih da čujem tvoje objašnjenje, pošto si ti koristio tu reč u svom postu.

Hvala unapred.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 05, 2018, 08:35:02 pm
Eh, i ja bih voleo da par sati popričam sa kolegom Milošem Pantovićem, neke njegove stavove podržavam ali me dobar deo strašno nervira...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 06, 2018, 12:19:35 am

Та ТВ-Н1 нема неку велику гледаност, осим међу другосрбијанцима.


Izvinite za OT!

Miloše, možeš li objasniti šta znači izraz ''drugosrbijanci''!?

Prvi put čujem tu kovanicu, verujem da ima mnogostruko i simbolično zračenje. Ipak, voleo bih da čujem tvoje objašnjenje, pošto si ti koristio tu reč u svom postu.

Hvala unapred.

Прва и друга Србија. Једна међу шљивама, каљава и крвава, и друга, намирисана, у облацима и сновима, или бар у маштању и планирању како ову прву што боље искористити и продати.

Другосрбијанци постоје дуго, али се њиховр појавне особине мењају кроз векове. Разно-фили, романофили, латинофили, франкофили, англофили, германофили и томе слично, али никада русофили, јер су и они православни. Стога су другосрбијанци увек ако не атеисти, онда бар екуменисти, а у другим сферама (и временима) либерали, прогресивни, просветљени, демократе. Зависи од године у којој се налазе, а суштина је иста.

Увек се радило и ради о псеудоинтелектуалцима и квазикосмополитама којима је и најгора туђа гадост дража од рођене мајке.

Реч се јако често користи у пежоративном смислу.

А може ли имати какво други значење?

Еклатантан пример другосрбијанца је следећи:

Quote
Натурализовани Београђанин Тадић, пензионисао 78 генерала млађих од 50 година, који су бранили Косово и Метохију 1999. године.

Нисам сигуран у број пензионисаних генерала, али знам да је број пензионисаних официра био велики.

Quote
Сада Вам је јасно зашто на питање бившег амбасадора Русије Конузина на Београдском безбедносном форуму 2011. : „Има ли овде Срба?“, нико није устао и јавио се, јер у сали није било Срба.

Делује ми да је код неких израз другосрбијанац повезан са местом рођења, али је то погрешно, и то су људи који не разумеју да су другосрбијанци људи који по сваку цену желе неки други идентитет а свој истински одбацују као какав терет, и радо мењају за нешто друго, па макар и за џак брашна.

Увозног наравно.

Извињавам се за одступање од теме.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 06, 2018, 12:25:42 am
Eh, i ja bih voleo da par sati popričam sa kolegom Milošem Pantovićem, neke njegove stavove podržavam ali me dobar deo strašno nervira...

Платонова "Република", алегорија Сократове пећине, Орвелова "1984", Хакслијев "Врли Нови Свет" и тако даље.

Чак и "Нови Завет" групе писаца.

Протагониста је увек човек којег разумеју, делимично подржавају и страшно их нервира.

То је архетип.

Опет се извињавам за скретање са теме.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on May 06, 2018, 07:47:14 am

Та ТВ-Н1 нема неку велику гледаност, осим међу другосрбијанцима.


Miloše, možeš li objasniti šta znači izraz ''drugosrbijanci''!?

Prvi put čujem tu kovanicu, verujem da ima mnogostruko i simbolično zračenje. Ipak, voleo bih da čujem tvoje objašnjenje, pošto si ti koristio tu reč u svom postu.

Hvala unapred.


To ti je izraz skrojen od strane rusofila da etiketiraju one druge. Znači ako ceniš druge više nego Srbiju drugosrbijanac si a ako si Rusofil onda je dozvoljeno da Rusiju ceniš više nego Srbiju. Klasična poštapalica kada nemaju nikakve argumente da omalovaže drugu stranu.

Izvinite za OT!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on May 06, 2018, 09:10:59 am
бре директоре, опет си лупио и остао жив. израз друга србија смислили су и користе управо "другосрбијанци" и њихови ментори (или власници, како хоћеш). везе нема ни са русима ни са русофилима :udri


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on May 06, 2018, 09:16:48 am

"Друга Србија"... демократија, Запад, САД, насупрот руском дивљаштву, ма ћију-ћи, све дивно и красно. Бисерко, Кандићка и остали - то је "друга Србија.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on May 06, 2018, 09:26:15 am
Mogle ste da sednete u neku kafanu i da pricate o ovome posto je ta tema o prvoj, drugoj...pedesetcetvrtoj.. Srbiji bas adekvatna za jedan takav objekat.

Kraj OT, vratimo se na temu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on May 06, 2018, 11:48:39 am
бре директоре, опет си лупио и остао жив. израз друга србија смислили су и користе управо "другосрбијанци" и њихови ментори (или власници, како хоћеш). везе нема ни са русима ни са русофилима :udri

Ja samo čitam šta nam gosn Pantović objašnjava. Lepo čovek objasni ako si Rusofil onda nisi drugosrbijanac a za sva ostala "filstva" si drugosrbijanac.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 06, 2018, 12:34:58 pm
Kraj OT, vratimo se na temu.

Неке службе су посматрале баш те "другосрбијанце" као интегрални део НАТО агресије на СРЈ.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 06, 2018, 02:08:25 pm
Pošto nemamo nameru da zaključvamo još jednu temu, svaki dalji OT će biti brisan, a pisci opomenuti ili će dobiti ispisnicu sa Palube.

Hvala i prijatno!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 06, 2018, 07:19:24 pm
Eh, i ja bih voleo da par sati popričam sa kolegom Milošem Pantovićem, neke njegove stavove podržavam ali me dobar deo strašno nervira...

Платонова "Република", алегорија Сократове пећине, Орвелова "1984", Хакслијев "Врли Нови Свет" и тако даље.

Чак и "Нови Завет" групе писаца.

Протагониста је увек човек којег разумеју, делимично подржавају и страшно их нервира.

То је архетип.

Опет се извињавам за скретање са теме.

U dobro društve sebe stavljaš kolega, kapa dole ako tamo i stvarno pripadaš!

Ja sam mnogo, mnogo prizemnije...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on May 06, 2018, 07:52:44 pm
:krsta

---------------------------------------------

NATO tvrdi: Osiromašeni uranijum nije uzrok zdravstvenih rizika
Tanjug   04. maj 2018.

Komitet NATO je na osnovu nezavisnih dokaza došao do zaključka da upotreba osiromašenog uranijuma tokom sukoba na Kosovu nije bila uzrok trajnih zdravstvenih rizika, navodi NATO štab u odgovoru regionalnoj TV N1.

"Osiromašeni uranijum je veoma gust metal, zbog čega ga neke zemlje koriste za izradu oklopa ili municije. NATO se veoma ozbiljno bavi pitanjima zdravlja i životnog okruženja. Zbog toga je NATO formirao komitet za osiromašeni uranijum 2001. godine. Komitet je forum za razmenu informacija o mogućim rizicima po zdravlje ljudi povezanim sa osiromašenim uranijumom", navodi NATO u odgovoru. NATO je, takođe, naveo i da je program UN za životnu sredinu u svom izveštaju iz 2001. godine zaključio da lokacije sa osiromašenim uranijumom "nisu značajne" po pitanju rizika po zdravlje ljudi, a kako tvrde iz Alijanse "to su naučne činjenice".

Izvor: www.novosti.rs

Наравно да локације загађене осиромашеним уранијумом нису значајне за САД и остале земље НАТО. Нису код њих. А да су у Њујорку, Вашингтону, Паризу, Лондону и другде где људи живе и раде на њиховој територији, биле би итекако значајне. Локације по Србији нису изоловани војни полигони већ места на којима живе људи са чијих поља се хране људи и животиње.

Па ако нису значајне што формираше тај "Комитет"? Уосталом , ако то није важно и ако је то наука утврдила, било би фер да НАТО изврши потпуну деконтаминацију тих локација и сво загађење пренесе на раније поменуте локацију код њих. Тада ћу да поверујем у ту "науку".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on May 06, 2018, 07:57:45 pm
Nisam ispratio kroz forum: koliko je aviona JRV oboreno tokom NATO agresije?

4 MiG-29 (Peric, Radosavljevic, Arizanov i Pavlovic), 1 MiG-29 (Tesanovic) nije pogodjen vec pao prilikom sletanja i 1 Orao (Zivota Djuric). Svi ostali su unisteni na zemlji. U sve ostale spadaju MiG-21 i 29, G-4, Orlovi, Utve, helikopteri itd. Ukupno na zemlji i u vazduhu 135 raynih vazduhoplova.

 
Spisak sa MCMF:

Quote
3 Утва-66
5 Утва-75
5 Ласта-2
17 Г-2
23 Г-4
16 Орао
33 МиГ-21
11 МиГ-29
3 Ан-2
3 Ан-26
1 Газела
10 Ми-8
3 Ми-14
2 Ка-25

Jel postoji zvanično saopštenje vojske o tome ili odakle ove informacije ? Ja koliko se sećam svi gubici su objavljeni osim u avijaciji i broju poginulih civila, mada davno nisam proveravao.

Не постоји "саопштење", али постоји студија о НАТО агресији где су наведени подаци и губицима. Ти подаци (студија) нису јавно објављивани као такви, али су приказивани у разним публикацијама које су писали Радић, Димитријевић и други. Уосталом, сви ваздухоплови су од стране страних инспектора (субрегионална контрола наоружања) пописивани (као и друго тешко наоружање) пре агресије, и након агресије.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on May 06, 2018, 08:25:37 pm
Hvala, pitam zato što je vojska objavila sve ostale gubitke ali ovo nije pa reko da nisu u međuvremenu i to rekli. Mada pitanje je i ono što su objavili da li je tačno. Evo šta imamo od zvaničnih podataka :

тенкови (Т-55 и М-84), 18
оклопни транспортери (БВП М-80 и ОТ М-60), 10
извиђачка оклопна возила (БРДМ-2), 5
хабица (105 и 122 mm), 4
минобацачи 120 mm (М-75, М74, М-53), 74
разна моторна возила, 175

Људски губици

У периоду од 24. марта до 10. јуна 1999. године погинуло је 754 припадника ВЈ и МУП-а Србије, од чега 585 (77,6%) припадника ВЈ и 169 (22,4%) полицајаца. Од НАТО бомби погинуо је 271 војник и полицајац, од чега 249 (92,0%) војник и 22 (8,0%) припадника МУП-а Србије. У истом периоду у сукобима са ОВК погинуло је 483 припадника војске и полиције.

У периоду од 1. јануара 1998. до 10. јуна 1999. погинуло је 1002 припадника војске и полиције и то: војске 659 (65,76%) и полиције 343 (34,24%). Од укупног броја погинулих 15% су професионалне старешине, око 30% су били војници на служењу војног рока, око 40% војници и старешине из резервног састава, а 15% добровољци.

Током сукоба страдала су два руска (Фјодор Шуљга и Булах Глебович) и један украјински (Старцев Сергеј) добровољац.

Kao što rekoh fali info o RVO I PVO i civilnim žrtvama. Jasno mi je što nije odma objavljeno ali danas nema nikakvog opravdanja zašto se te informacije kriju od šire javnosti.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 06, 2018, 08:31:21 pm
Kao što rekoh fali info o RVO I PVO i civilnim žrtvama. Jasno mi je što nije odma objavljeno ali danas nema nikakvog opravdanja zašto se te informacije kriju od šire javnosti.

Da li je NATO objavio izveštaj o svojim gubicima? Ako jeste, nisam ga nigde video.

Pamtim da je leta 1999. bilo nekih čudnih padova helikoptera NATO (na Filipinima?!) i to svi putnici - piloti...

Ako nisu objavili svoje gubitke, po kom osnovu mi imamo tu obavezu?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on May 06, 2018, 08:58:03 pm
Oni su svoje objavili :

According to official reports, the alliance suffered no fatalities from combat operations. However, on May 5, an American AH-64 Apache crashed and exploded during a night-time mission in Albania. The Yugoslavs claimed they shot it down, but NATO claimed it crashed due to a technical malfunction. It crashed 40 miles from Tirana, killing the two crewmen, Army Chief Warrant Officers David Gibbs and Kevin Reichert. It was one of two Apache helicopters lost in the war. A further three American soldiers were taken as prisoners of war by Yugoslav special forces while riding on a Humvee on a surveillance mission along the Macedonian border with Kosovo. A study of the campaign reports that Yugoslav air defenses may have fired up to 700 missiles at NATO aircraft, and that the B-1 bomber crews counted at least 20 surface-to-air missiles fired at them during their first 50 missions. Despite this, only two NATO manned aircraft (one F-16C and one F-117A Nighthawk) were shot down. A further F-117A Nighthawk was damaged by hostile fire as were two A-10 Thunderbolt IIs. One AV-8B Harrier crashed in the Adriatic Sea due to technical failure.NATO also lost 25 UAVs, either due to enemy action or mechanical failure.

Ali mene ne interesuju njihovi, mene interesuju naši gubici, valjda ova država ima neku obavezu prema stanovnicima. Danas je potpuno irelevantno da li smo izgubili 1, 10, 100 ili 1000 aviona ili PVO sistema, više nikakvog razloga nema da se krije taj podatak. A da ne pričamo o tome da nismo bili u stanju da popišemo civilne žrtve, za to treba da se srame sve vlade od 99. na ovamo jer su sve zloupotrebljavale te žrtve.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 06, 2018, 09:10:25 pm

U dobro društve sebe stavljaš kolega, kapa dole ako tamo i stvarno pripadaš!

Ja sam mnogo, mnogo prizemnije...

Пре бих рекао архетипски узори, а не друштво, али нећемо даље о томе осим ако не отворимо неку филозофску тему на којој се може промишљати.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 06, 2018, 09:23:57 pm
Када се помене осиромашени уранијум, односно уранијум изотопа 238 сви одмах помисле на А-10 и његов 30-милиметарски топ.

Ретко ко помисли на GBU-28, ласерски вођена авионска бомба, тешка 2268 килограма коју су током НАТО агресије на СРЈ бацали амерички Ф-15Е.

GBU-28 такође садржи уранијум изотопа 238, тзв. "осиромашени" уранијум.

Где је све коришћена GBU-28?

Сећам се да сам поред пута Краљево-Рашка видео место погођено НАТО пројектилом (тражили су подземно складиште горива, како ми рече човек) запечаћено неком жутом пластичном покривком са црним знаком за радиоактивност и исписаним упозорењем.

Ту није дејствовао ниједан А-10 јер не би могао да стигне или бар не би могао да оде у једном комаду.

Зна ли неко нешто о овоме?






Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bozo13 on May 06, 2018, 09:27:07 pm

хабица (105 и 122 mm), 4
минобацачи 120 mm (М-75, М74, М-53), 74


Odakle toliki gubitci MB?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 06, 2018, 09:56:46 pm
GBU-28 и GBU-37 имају BLU-113 A/B/AB пенетратор, а током агресије НАТО пакта носили су их Ф-15Е и Б-2. 

BLU-113 A/B/AB пенетратор су прављени од исте или сличне легуре као муниција (пенетратори) за GAU-8/A који носи А-10,

http://news.bbc.co.uk/2/hi/americas/2895081.stm (http://news.bbc.co.uk/2/hi/americas/2895081.stm)

https://www.theguardian.com/science/2002/sep/05/research.science (https://www.theguardian.com/science/2002/sep/05/research.science)

https://science.howstuffworks.com/bunker-buster2.htm (https://science.howstuffworks.com/bunker-buster2.htm)





Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on May 06, 2018, 11:02:39 pm

хабица (105 и 122 mm), 4
минобацачи 120 mm (М-75, М74, М-53), 74


Odakle toliki gubitci MB?

Možda zato što je MB 120mm prilično masovno sredstvo vatrene podrške. Zbog gađanja visokom elevacijom teško je smestiti MB u žbunje, MB položaj je često na otvorenom, mada iza zaklona!? Pretpostavljam da je VJ imala možda i preko hiljadu MB 120m. Zato su i gubici prilično veliki. Tako ja mislim, da li grešim?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: tihi on May 07, 2018, 06:26:57 am
Kumbore to su gubitci minobacaca svih kalibara. Kada pogledamo sve vece bitke koje su vodjene na kosovu neretko jedina podrska koje su jedinice VJ imale su bili minobacaci. Nije tajna da su po KiM operisale NATO specijalne jedinice sa artiljerijskim radarima, a to su orudja koja se nalaze neposredno uz liniju dejstva.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on May 07, 2018, 07:56:19 am
Kumbore to su gubitci minobacaca svih kalibara. Kada pogledamo sve vece bitke koje su vodjene na kosovu neretko jedina podrska koje su jedinice VJ imale su bili minobacaci. Nije tajna da su po KiM operisale NATO specijalne jedinice sa artiljerijskim radarima, a to su orudja koja se nalaze neposredno uz liniju dejstva.

Navedeni su minobacači m-75, m-74, m-53. Svi su oni 120mm, pa sam iz toga izveo zaključak da se i lista gubitaka odnosi upravo na njih.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 07, 2018, 01:31:35 pm
https://www.youtube.com/watch?v=ffqizECnIuA (https://www.youtube.com/watch?v=ffqizECnIuA)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 07, 2018, 01:52:22 pm
https://www.youtube.com/watch?v=vIFi9xLuzFM (https://www.youtube.com/watch?v=vIFi9xLuzFM)



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 07, 2018, 02:28:41 pm
Нашао сам.

У књизи "NATO's Air War for Kosovo: A Strategic and Operational Assessment" - Benjamin S. Lambeth - RAND, на страни 39, трећи пасус.

Прва употреба ласерски вођене авио бомбе ГБУ-28 је била 28.04.1999. године приликом напада на аеродром Голубовци и аеродром Слатина.

У извештају "Report to Congress Kosovo Operation Allied Force after-action report" из 2001. године за ГБУ-28 се наводe неке особине бомбе.  (види слику)

3.и 4. маја 1999. године исте бомбе су коришћене за напад на циљеве у Београду и околини, командни центар, вишеспратница на дубини од преко 30 метара испод земље.

Наводи се да тај  Raytheon's Bunker Buster — GBU-28 у телу бомбе садржи и до пола тона "осиромашеног" уранијума.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 07, 2018, 03:00:19 pm
Приликом напада на амбасаду НР Кине 07.05.1999. године , НАТО бомбардер B-2 је користио GBU-28/B и у том нападу три бомбе тог типа су погодиле кинеску амбасаду.

То је била једна од првих употреба JDAM (преправљених) авио бомби, а Б-2 бомбардери су током агресије НАТО пакта на СРЈ, како наводе амерички извори, бацили 650 таквих бомби.





Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on May 07, 2018, 04:40:33 pm
Негде сам наишао на руску анализу употребе осиромашеног уранијума и уопште бомбардовања СРЈ, али где ми је сада та скрипта, Бог ће га знати.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 07, 2018, 05:55:19 pm
Вулин: Нема оправдања за агресију НАТО на СРЈ
понедељак, 07.05.2018.

Министар одбране Александар Вулин свечано је данас отворио изложбу „Јунаци отаџбине - погинули за време НАТО агресије током 1999. године”, у новоотвореној галерији Војног музеја у Београду.

Отварању изложбе присуствовао је и начелник Генералштаба Војске Србије генерал Љубиша Диковић. Изложбену поставку припремиле су кустос Војног музеја Наташа Томић и виши кустос Војног музеја Љубица Дабић. Како је истакао министар одбране, данас се обележава Дан цивилних жртава НАТО агресије и ниједан држављанин наше земље, без обзира да ли је војник, полицајац или цивил, није заслужио да буде убијен у НАТО агресији 1999. године.

„Ово је начин да Војска покаже колико јој је стало до њених припадника, колико их се сећа, колико памти њихову жртву и да свако ово лице буде записано и забележено. Биле су неке генерације пре нас које нису запамтиле имена свих страдалих и убијених у ратовима, и у Првом и у Другом светском рату. На нама је да ту грешку никада више не поновимо и да се сећамо, јер ако се не будемо сећали неће памтити ни нас”, истакао је Вулин. Он је рекао да су то били храбри и честити људи који нису заслужили да буду убијени. „Њихово право да бране своју земљу и да живе у њој није оправдање никоме да их убије”, рекао је министар Вулин и додао да немамо никога ко је одговоран за НАТО агресију, али нам остаје да верујемо да ће ипак једног дана неко одговарати за све злочине над нашим народом, нашом земљом, за продужене злочине као што је бацање осиромашеног уранијума.

„Остаје нам нада да ће једном свет разумети да НАТО агресију нисмо изазвали, да је нисмо тражили, да ратове нисмо водили зато што смо их желели, већ зато што су нам били наметнути, а нисмо могли да радимо ништа што не би радила било која друга земља на свету када је суочена с тероризмом, с убиством својих војника, својих полицајаца и својих цивила”, поручио је министар одбране. Према његовим речима, 725 припадника Војске и 417 припадника Министарства унутрашњих послова, чија ћемо лица и очи моћи да запамтимо из изложбене поставке, јесу невине жртве.

„Сваки злочин, посебно када је велики, а тешко је наћи већи злочин од НАТО агресије на Савезну Републику Југославију, добије задовољење у историји и људској правди. Чврсто верујем у то. Сви који су овде и који нас немо опомињу да морамо да их се сећамо и чувамо успомену на њих траже правду. И ова спомен-соба је наш начин да кажемо да нећемо заборавити”, нагласио је министар одбране и поручио да је време стида прошло.

„Не стидимо се ниједног убијеног припадника Војске Југославије и Министарства унутрашњих послова, баш као што смо бескрајно поносни на сваког нашег војника, официра, полицајца и грађанина који се тог пролећа супротставио агресији на нашу земљу. Ово је начин да Војска покаже поштовање према својим припадницима, али и читава земља то мора да уради - због себе, због будућих поколења. Ово је први пут да на овако јасан и систематичан начин показујемо целом свету да је ово наша истина и нека на нему оптужбу сваке од ових прекинутих младости одговоре они који су младост прекинули. Прошло је време стида, ово је време тихог поноса, али не поноса што је још једна генерација показала колико је ратнички снажна и несаломива, већ поносна што је овај народ претрајао, што чува своју земљу и хоће да живи у миру”, рекао је министар Вулин. Генерал Диковић истакао је да је изложбена поставка знак великог признања палим херојима и знак дивљења свих нас те да свака година треба да буде година сећања на њих и њихова дела.

„Дивно је данас бити овде и, изнад свега, часно, окружени људима који су дали живот за слободу коју данас уживамо и нека ово буде диван пример свим нашим нараштајима како се треба у датом тренутку понашати и поступати да одбраниш слободу и своју државу. Захвалио бих свима који су приредили ову изложбу као још један знак пажње и наклона сенима ових људи, као један знак незаборава и вере у бољу будућност и чвршћи и бољи однос према вредностима које не пролазе, као што је вредност према одбрани отаџбине”
, закључио је генерал Диковић. Начелник Војног музеја потпуковник Градимир Матић рекао је да је изложбена поставка посвећена „витезовима палим током НАТО агресије на нашу земљу” и поручио да када посетиоци ове изложбе, поготово они млађи, прођу стројем палих јунака „видеће да је и ова плејада бранилаца испунила завет домовини”. Изложба „Јунаци отаџбине - погинули за време НАТО агресије током 1999. године” посвећена је свим јунацима који су у борби за слободу и независност положили своје животе, онима који се нису вратили и онима који су их очекивали, да причамо о њима и да их памтимо. (Танјуг)

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 07, 2018, 08:24:09 pm
1999. година, негде изнад Србије.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 07, 2018, 09:52:03 pm
Према НАТО подацима, 11.06.1999. године, испаљено је 970 пројектила са "осиромашеним" уранијумом изотопа 238. Ради се о 30mm за топ GAU-8/A.

Ако су ратна дејства трајала до 10.06.1999. на шта, на кога и зашто су испалили 970 пројектила. Према координатама, локација је скоро на граници са Бугарском.

Друга могућност је да су нешто погрешили.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Zaslon on May 07, 2018, 10:57:43 pm
1999. година, негде изнад Србије.
@MilosPantovic
Dobro sad nemojmo preterivati ... ovo može poslužiti kao ilustarcija "iznad Srbije 1999" a nikako kao pravi potpis slike  (uzgred broj ispaljenih Alarma je na nivou statističke greške u odnosu na HARM-ove, ako je istina i za tih par da su ispalili)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 08, 2018, 01:52:02 am
1999. година, негде изнад Србије.
@MilosPantovic
Dobro sad nemojmo preterivati ... ovo može poslužiti kao ilustarcija "iznad Srbije 1999" a nikako kao pravi potpis slike  (uzgred broj ispaljenih Alarma je na nivou statističke greške u odnosu na HARM-ove, ako je istina i za tih par da su ispalili)

Ради се о укупно шест пројектила.

Што се тиче фотографије, у опису је наведено да су авиони фотографисани 1999. године изнад Србије па сам тако и пренео.

А и личи, рекло би се да је мај месец.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Zaslon on May 08, 2018, 06:27:01 am
@MilosPantovic

Ma nemoj zavitlavati, ja mislio ti se šališ a ti stvarno misliš da je ovo iznad Srbije. Ovo je neko reklamno slikanje to možeš zaključiti i sa slike. Prvo gde su mu dodatni rezervoari, jer ni jedan jedini avion tokom agresije sigurno nije mogao u ovakvoj konfiguraciji da doleti do SRJ, zatim drugu što upada u oči je 7 Alarma, tek to je smešno. Klasična konfiguracija u SEAD misijama avina F-16CG (kao najzastupljeniji) je bila sa samo 2 HARM-a. Treće što se i ne vidi sa slike je da V.Britanija veoma malo učestvovala u SEAD misijama, na početku u pomoćnoj nameni a kasnije pred kraj agresije i kao primarnoj misiji ali i to veoma malo.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on May 08, 2018, 08:06:13 am
Koliko vidim ta lokacija (34TEM625882) je nedaleko od Preseva


[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 08, 2018, 11:54:52 am
Онда сам ја погрешно претворио координате. Као датум се наводи 11. јун 1999. што је после прекида непријатељстава, и велики број пројектила, скоро па цео бојеви комплет за тај топ.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 08, 2018, 12:02:25 pm
Заслон, како су навели, тако сам и ја пренео опис. Гледао сам њиве на тој фотографији а не авионе.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 08, 2018, 12:06:03 pm
Има ли каквих података за 31. март 1999. и догађај на Тари а у вези CH-53 хеликоптера? Био је снимак из Солуна приликом преношења тела, једни извори наводе 18 а други 25.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on May 08, 2018, 01:17:51 pm
Према НАТО подацима, 11.06.1999. године, испаљено је 970 пројектила са "осиромашеним" уранијумом изотопа 238. Ради се о 30mm за топ GAU-8/A.

Ако су ратна дејства трајала до 10.06.1999. на шта, на кога и зашто су испалили 970 пројектила. Према координатама, локација је скоро на граници са Бугарском.

Друга могућност је да су нешто погрешили.



Ova lokacija u Crnoj Gori, tj. Boki, je gađana samo jednom. Nikako dva dana uzastopno.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 08, 2018, 02:29:13 pm
Е видиш како лажу у извештајима.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: gocemk on May 08, 2018, 06:10:43 pm
2 проектили хаарм паднаја и во Македонија во близина на фабриката за муниција Самоков во Македонски Брод .Срејка  беше тоа што тие 2 проектили удрија во високите дрва и тополи при спуштањето да ја погодат фабриката ( кој знај јна тактика за да го заскријата објекот  или обично посадени високи тополи  за заштита од силни ветрови) . Тогаш мештаните ги сликаја тие два прокетили со бела боја како стојат паднати на земја покра рушени дрва и тополи.   Дојде нато си собра и си ги однесоја .
Тогаш тие се оправдаја  дека цел му бил некој си српски радар некаде кај прешево или  трговиште само србите го исклучиле и ракетите ја загубиле цела и летале цели 120 км до фабриката за муниција во самоков ..Се е лага тие ја нишанија таа фабрика бидејки таа во 1999 год но и подоцна во  2001 год ја снабудуваше македонската армија и полиција  со муниција .Затоа вака  по грешка многу извинете што ви ја погодивме единствената фабрика за муниција  .


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on May 08, 2018, 08:12:33 pm

Ova lokacija u Crnoj Gori, tj. Boki, je gađana samo jednom. Nikako dva dana uzastopno.

Zavisi šta podrazumevaš pod tim da je lokacija gađana samo jednom.
Činjenica je da su gađali samo tokom jednog prepodneva, ali je avion (avioni?) nadletio i gađao cilj nekoliko puta. 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on May 12, 2018, 07:44:14 pm
Na mestu pogibije trojice mladića, na skijalištu Tornik, uprava skijališta je sagradila javni WC. Danas sam prošetao tuda, ali ne ponesoh telefon da uslikam tu bruku naše države.

Time su nadležni u opštini Čajetina celom svetu stavili do znanja šta misle o žrtvama NATO agresije - SRAMOTA!

https://youtu.be/rQXSh11l978


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 12, 2018, 09:28:20 pm
Има ли каквих података за 31. март 1999. и догађај на Тари а у вези CH-53 хеликоптера? Био је снимак из Солуна приликом преношења тела, једни извори наводе 18 а други 25.


Imaš li ti neke podatke, mene to baš interesuje?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 13, 2018, 12:46:09 am
Има ли каквих података за 31. март 1999. и догађај на Тари а у вези CH-53 хеликоптера? Био је снимак из Солуна приликом преношења тела, једни извори наводе 18 а други 25.


Imaš li ti neke podatke, mene to baš interesuje?

Немам ништа сем својих сећања. Видео сам извештај Си-Ен-Ен-а о том догађају, где су они навели да је 18 људи погинуло и да су тела у Солуну пребачена на брод, да би у следећем емитовању најважнијих вести то било изостављено. Из разговора са једним нашим пилотом сам сазнао да то није једини пут да су американци, како он рече, нај***и у покушају да нешто ураде на нашој територији.

Због тога управо и питам, јер неко је морао да их покупи, стави у те црне џакове а затим и да их транспортује до места примопредаје.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on May 13, 2018, 07:07:22 am
Treba li nekome?
[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 13, 2018, 07:31:57 am
Treba. :)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on May 13, 2018, 08:04:46 am
Izvolite:
https://cloud.mail.ru/public/Bgsq/JMyU2R6i5


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 13, 2018, 08:08:27 am
Blagodarim! :)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 13, 2018, 01:24:28 pm
Хвала Раде.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 13, 2018, 02:34:47 pm
Вучић: Осиромашени уранијум - злочин без преседана

недеља, 13.05.2018. у 11:21

Председник Србије Александар Вучић најавио је данас да ће Србија озбиљно да истражи последице НАТО бомбардовања осиромашеним уранијумом, оценивши да се ради о злочину без преседана.

http://www.politika.rs/scc/clanak/403644/Vucic-Osiromaseni-uranijum-zlocin-bez-presedana (http://www.politika.rs/scc/clanak/403644/Vucic-Osiromaseni-uranijum-zlocin-bez-presedana)





Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Zaslon on May 13, 2018, 06:01:25 pm
Има ли каквих података за 31. март 1999. и догађај на Тари а у вези CH-53 хеликоптера? Био је снимак из Солуна приликом преношења тела, једни извори наводе 18 а други 25.

Imaš li ti neke podatke, mene to baš interesuje?

Немам ништа сем својих сећања. Видео сам извештај Си-Ен-Ен-а о том догађају, где су они навели да је 18 људи погинуло и да су тела у Солуну пребачена на брод, да би у следећем емитовању најважнијих вести то било изостављено. Из разговора са једним нашим пилотом сам сазнао да то није једини пут да су американци, како он рече, нај***и у покушају да нешто ураде на нашој територији.

Због тога управо и питам, јер неко је морао да их покупи, стави у те црне џакове а затим и да их транспортује до места примопредаје.

 @MilosPantovic
... a ti što su "pokupili tela, stavili ih u crne džakove i transportovali do mesta primopredaje" kako ti kažeš, sigurno su se zakleli da o tome ćute TADA a i DOVEKA jer je tada (a i sada) to bilu u interesu našeg naroda i naše države, tada SRJ, danas Srbije?!?!? Ja takav zaključak izvodim.

Pa šta pišeš čoveče, kakva crna tela s' Tare ili odakle već? Koji crni pilot ti je pričao da su najb**** ameri više puta u pokušaju čega?!?! Kopnene invazije na Taru, spašavanje oborenog pilot u rejonu Tare ali kog aviona ... ti onda sigurno još uvek veruješ i u akcije napada naše LBA na aerodorome u Tuzli i Tirani.

Kakav snimak CNN u vreme totalne blokade svih medija od NATO-a kao i njihovog dirigovanog i pristrasnog izveštavanje bez imalo stida i srama ... u sred toga oni "pokažu" prenos tela poginulih Amerikanaca?! Mislim je l' to tebi stvarno izgleda moguće i ti se baš sećaš tog snimka? Etp ja se npr. sećam kada na vestima nek televizije baš 4.maja 1999. kažu "uskoro emitujemo snimak obaranja NATO aviona iznad Valjeva" i ja onda (a na radnom mestu sam) sedim sa jednim kolegom pred TV-om jedno 3-4 sata čekajući taj snimak i kao vreme prolazi ja onako bojažljivo, u sebi molim Boga da to nije možda snimak našeg aviona kako pada jer bi ovi što su najavili to već emitovali x puta da je NATO avion (naravno radilo se o pogibiji i padu aviona puk.Milenka Pavlovića). A sećam se i ja stotine oborenih aviona i desetine helikoptera u vestima i onako u poverenju rekla-kazala u koje sam verovao jer sam to silno ŽELEO da je istina ali posle par meseci, godinu, dve ... deset većinom se sve sazna i većinom ništa nije bilo istina.

Moja preporuka, predlog ti je da iščitaš ovu (a i druge) teme gde su upuštaš u pisanije pa da vidiš, mnogo toga je već da kažem "prežvakano" mnogo toga već rečeno i "dokazano ili opovrgnutu" i da ne zvučim sad prepotetno ali ozbiljan je ovaj forum za "detinjasta pisanija". Buduće generacije treba odgajati i učiti na istini ma kakva ona bila pa što je bilo herojski i junački u toj agresiji to isticati i na tome potencirati a što je bilo loše i to opet isticati i lepo objasniti da se mladi ljudi uče kao što rekoh na istini a ne na mitovima (... o silnim izginulim Amerikancima, o silnim oborenim avionima, teorija zavare i sl.)

Da sutra opet ne dođe neki general pa pita pilote i raketaše "a što se malo leti, što ništa ne oboriste, a što ne pucate i ne zračite radarom kako treba" pa na kraju i do najcrnjeg "a što se malo gine".  



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 13, 2018, 07:10:55 pm
Има ли каквих података за 31. март 1999. и догађај на Тари а у вези CH-53 хеликоптера? Био је снимак из Солуна приликом преношења тела, једни извори наводе 18 а други 25.


Imaš li ti neke podatke, mene to baš interesuje?

Немам ништа сем својих сећања. Видео сам извештај Си-Ен-Ен-а о том догађају, где су они навели да је 18 људи погинуло и да су тела у Солуну пребачена на брод, да би у следећем емитовању најважнијих вести то било изостављено. Из разговора са једним нашим пилотом сам сазнао да то није једини пут да су американци, како он рече, нај***и у покушају да нешто ураде на нашој територији.

Због тога управо и питам, јер неко је морао да их покупи, стави у те црне џакове а затим и да их транспортује до места примопредаје.


Hvala Miloše. Bilo je takvih vesti, danas je teže proveriti verodostojnost nego tada, a i tada nisu bile sigurne.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on May 13, 2018, 08:55:23 pm
боро и заслон

пантовић не лупа глупости. таква вест јесте била на некој од страних тв станица. сећам је се и ја. е сад, не сећам се да ли је речено где су они страдали, иапк је много прошло. да ли је то било код нас, или негде другде, ја сад не могу да гледам у пасуљ. у сваком случају, не верујем да би признали и да јесу код нас страдали.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 13, 2018, 09:50:32 pm
Извод из анализе. Потпуно сам заборавио на тај грчки лист, а имали су чланак у вези тог догађаја. То је сад немогуће пронаћи на интернету, једино у некој архиви у Грчкој.






Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: gocemk on May 13, 2018, 11:06:24 pm
Најголем пријател на србите според нато анализите за време на војната од 1999 година е  времето цели 45 дена биле спречени нато авионите да извршат нападни врз цели во србија .

Можи во музјето на никола тесла се крије некоја машина за предизвикување на облаци ? кој знај ?



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on May 14, 2018, 07:34:35 am
Mislis na ovo Pantovicu?

http://home.snafu.de/veith/Texte/athinaiki.htm

 i ovu fotografiju (nema vece)

[attachment=1]

Jeste tu se pominje 19 kovcega, ali se nigde ne pominje Tara. Uostalom zar ne bi bilo logicnije da ih iz Tuzle prebace avionom?

I jos nesto. Prikazano je na nasim medijima sve sto je palo - F-117, F-16, razne BPL... ne znam zasto en bi bio prikazan i oboren helikopter ako je vec oboren i pao na nasu teritoriju?  Sve to za sta nema materijalnih dokaza je u domenu rekla-kazala. Ima ovde na forumu, mozda cak i na ovoj temi diskusija o tome sta je stvarno oboreno i za sta postoje dokazi, mislim da ima i u gugl-kesu (ili kako se to vec zove kada je vest promenjena ali je moguce da se iskopa i originalna) nekih vesti sa saopstenjima nadleznih u NATO-u gde se pominju neki gubici da bi takve vesti bile naknadno uklonjene. Hocu da kazem da sigurno postoje neki gubici za koje je moguce samo nagadjati jer materijalnih dokaza nema. Osim toga koliko me secanje sluzi taman da je i 50 aviona oboreno i palo van nase teritorije oni bi to zaveli kao neborbeni gubitak jer ako ne gresim postoji neka praksa da borbenim gubitkom ne smatraju letelice koje su pale po izlasku iz ratne zone. Prakticno ako je avion pao u Jadransko more ( E-6A cini mi se) on nije borbeni gubitak bez obzira sto je uzrok pada ostecenje nastalo dejstvom PVO. To znaci da je tokom tih 78 dana i noci bilo najbezbedije leteti iznad Jugoslavije jer je u odnosu na broj poletanja bilo najmanje padova. Na isti broj poletanja mnogo vise padne civilnih aviona. Da ne trazim sad tacne podatke   ali se secam da je to neko od strucnjaka tako prokomentarisao.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 14, 2018, 09:56:48 am
U USAF je pravilo da se kao borbeni gubitak priznaje samo ono što je palo na neprijateljskoj teritoriji, to jest samo ono za šta neprijatelj može da obezbedi siguran dokaz. Sve ostalo se svodi pod neborbeni gubitak bez obzira što je sam gubitak nastao kao posledica dejstva jedinica PVO. Ko se seća u Sarajevo je sleteo F-15 sa razvaljenim, čini mi se, desnim motorom a u pres službi NATO je to objašnjeno kao tehnički kvar, odnosno tehnička poteškoća ( inače su motori PW F-100 poznati da hoće da eksplodiraju zbog tehničkih poteškoća). Da su njihovi specijalci stvarno nagrabusili na Tari to bi se znalo, jer bi postojali materijani dokazi koje bi prikupila VJ, i to bi se udarilo na sva zvona. Sve ostale se priče svode na: Reče mi jedan čoek.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: gocemk on May 14, 2018, 10:01:06 am
Во македонија во тој период имаја споменато случка за паднат авион при тоа телата на загинатите  пилоти беа најдени изгорени .Во тој период во весниците во мк цело време се пишеше за паднати ракети на мк територија на авиони како што бил и еден а-10 кај границата со танушеци  .Исто така се спомна и за тоа како аеродромот петровец постојано се користел за слетување на оштетни нато авиони


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 14, 2018, 11:43:35 am
То је пренео и приказао Си-Ен-Ен, саучесник и медијски сарадник у агресији НАТО пакта, па сам управо због тога и поверовао у ту вест, а видим и да су други писали о томе.

Зато сам и поставио питање, да ли постоји неки податак о наводном догађају.








Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 15, 2018, 05:53:44 am
НАТО бомбе повећале број оболелих од рака
Аутор: Јелена Попадић понедељак, 14.05.2018.

Kомисија ће добити прецизне инструменте за одређивање присуства уранијума у животној средини, испитиваће узрок пораста малигних обољења, мушки и женски стерилитет, генетске поремећаје

Већ две деценије поједини стручњаци указују на кобну повезаност између НАТО бомбардовања и пораста броја оболелих од рака у Србији. Њихова упозорења, апели и иницијативе коначно су наишли на позитиван одјек. Формирање Комисије за утврђивање последица НАТО бомбардовања први је корак у откривању истине о загађењу тла, воде и ваздуха честицама осиромашеног уранијума. Тим стручњака који ће радити на овом пројекту, како сазнајемо, добиће новац од државе за набавку веома прецизних инструмената који ће одређивати  присуство уранијума у нашој животној средини. Покушаће да осветле узрочно-последичну везу између НАТО бомби и пораста малигних обољења, мушког и женског стерилитета, повећаног броја мушкараца који немају сперматогенезу, тачније нису у стању да производе зреле репродуктивне ћелије.  Комисија ће се бавити дугорочним последицама бомбардовања и покушати да одговори на питање да ли ће наши потомци рађати децу са различитим, веома ретким, психофизичким поремећајима.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on May 15, 2018, 07:32:39 pm
Ova tema o osiromašenom uranijumu je poznata od 1999. godine. Pisalo se o tome dosta.  :rtfm

Zašto državno organi tek sada pokušavaju da pokrenu organizovanu akciju, da se otkrije šta se do sada desilo u SR kao posledica gađanja ciljeva na zemlji, da se otkriju stvarne posledice, i da se ukaže šta bi naš narod mogao da zadesi u budućnosti.

Zašto Italija ćuti o tome. Novine su pisale da je nekolicina italijanskih vojnika umrlo od posledica izloženosti dejstvu osiromašenog uranijuma.
Šta li će se desiti na Kosovu, kada se zna da su jurišnici A-10 tamo najviše dejstvovali?
Kako li će se proveti vojnici Kfor-a, kada se zna da su oni svuda prisutni po Kosovu?

U svakom slučaju, tema je još uvek mutna i nerasvetljena. Nadam se da će naši stručni timovi uz podršku države dobiti valjanje rezultate, koji će biti prihvaćeni i u širem okruženju. 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on May 15, 2018, 08:24:43 pm
Rok za istragu kraj 2020. godine. Do tada ćemo svi zaboraviti na to a komisija neće utvrditi ništa. Ovo je klasično spinovanje javnosti da se ne bavi temama koje vladi ne odgovaraju u ovom trenutku.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 16, 2018, 07:26:52 pm
боро и заслон

пантовић не лупа глупости. таква вест јесте била на некој од страних тв станица. сећам је се и ја. е сад, не сећам се да ли је речено где су они страдали, иапк је много прошло. да ли је то било код нас, или негде другде, ја сад не могу да гледам у пасуљ. у сваком случају, не верујем да би признали и да јесу код нас страдали.

Nisam ja nikada rekao da neko lupa gluposti na Palubi. Jesam onako, usmeno, u razgovoru sa prijateljima, ali nisam nikada nigde to napisao. :)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on May 16, 2018, 07:54:57 pm
Rok za istragu kraj 2020. godine. Do tada ćemo svi zaboraviti na to a komisija neće utvrditi ništa. Ovo je klasično spinovanje javnosti da se ne bavi temama koje vladi ne odgovaraju u ovom trenutku.

I ja sam hteo upravo ovo naglasiti u svom prethodnom postu, ali očito, nisam završio svoju misao!  :zid


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 17, 2018, 12:04:53 pm
Uranijum ne leči
D. MILINKOVIĆ - B. RADIVOJEVIĆ   17. maj 2018.

Oštre reakcije na tvrdnju američkog ambasadora da se u Srbiji ne umire od posledica NATO bombardovanja 1999. Smrtnost od leukemije veća za 139 odsto, obolelih od raka godišnje ima više za čak dva odsto

SRBIJA će u naredne dve godine pokušati da pronađe neoborive dokaze da je NATO svojim bombama sa osiromašenim uranijom posejao otrove širom naše zemlje, koji su doveli do drastičnog povećanja smrtonosnih bolesti i čije posledice će trpeti mnoge dolazeće generacije. Studija koju će pripremati stručnjaci u novoformiranoj komisiji Narodne skupštine biće najbolji odgovor na skandaloznu tvrdnju američkog ambasadora Kajla Skota da "iako je nekome od političke koristi da rast nivoa obolevanja od raka pripiše upotrebi osiromašenog uranijuma - nije poznat naučni dokaz koji bi to potkrepio". Dokument koji će sačiniti stručnjaci mogao bi da bude i jaka osnova za tužbe protiv članica Alijanse za bombardovanje i potraživanje višemilionske odštete.

[attachment=1]

Upravo to mnogi vide i kao ključni razlog za krajnje nediplomatsko istupanje Skota i njegovo "žmurenje" na dramatične podatke da su maligne bolesti u Srbiji gotovo tri puta učestalije nego u svetu: kod nas se na 100.000 stanovnika registruje 5.500 obolelih od različitih vrsta karcinoma, a u svetu 2.000. Samo od leukemije smrtnost je od 2002. povećana za čak 139 odsto. Broj obolelih od karcinoma kod nas svake godine raste za dva odsto, a u svetu za 0,6 procenata. Skotove tvrdnje, potkrepljene i licemernim spekulacijama da bi se razlozi za ovako pogubnu statistiku mogli potražiti i u našoj genetici, starosti stanovništva i velikom broju pušača, izazvale su burne reakcije i državnih zvaničnika i naučnika.

- Ambasador Skot nas je mnogo puta ubeđivao da smo sami krivi što smo bombardovani, a sada hoće da nas uveri i da smo sami krivi kada umiremo od raka. Osiromašeni uranijum je u celom svetu izvor bolesti, ali u Srbiji, po ambasadoru Skotu, treba da se čuva kao lek. Najmanje što ambasador može da uradi je da se izvini našoj zemlji i svim obolelim. Ne treba biti lekar da bi se saosećalo sa patnjama obolelih, dovoljno je biti čovek - poručuje ministar odbrane Aleksandar Vulin, za "Novosti". I Slavica Đukić Dejanović, ministarka za populacionu politiku, smatra da su proizvoljne izjave poput Skotove nedopustive:

- Ni ja, kao lekar i naučnik, ne usuđujem se da iznosim paušalne tvrdnje bez konkretnih dokaza, pa se pitam odakle mu tolika hrabrost. Politika ne bi trebalo da ima bilo kakav uticaj, već isključivo nauka i struka, na utvrđivanje pravih efekata izloženosti osiromašenom uranijumu. Američki ambasador pokušao je da svoje tvrdnje potkrepi i izveštajem tima UN iz 2001. koji je sproveo istraživanje na terenu i zaključio da mesta sa osiromašenim uranijumom ne predstavljaju značajnu opasnost po zdravlje.

Međutim, dr Darko Laketić, predsednik parlamentarnog Odbora za zdravlje i porodicu, koji će voditi Komisiju za istraživanje posledica NATO bombardovanja, iznosi drugačije argumente:

- Isti taj tim UN je 2002. opovrgao svoj prvobitni nalaz, tvrdeći da je otkrivena kontaminacija širokih razmera od mesta udara oružja sa osiromašenim uranijumom i da je to posebno slučaj na pet lokacija na KiM, gde su zagađeni voda i životna sredina, ali da, navodno, nema efekata na zdravlje ljudi. Da ne pričam o ispitivanjima in vivo na životinjama, koja su pokazala da izloženost osiromašenom uranijumu izaziva oštećenje ćelija i može dovesti do anomalija na plodu. U Komisiji, koju će voditi Laketić, biće narodni poslanici, ali i vrhunski stručnjaci iz oblasti medicine, nauke, prava, vojske... Izveštaji će biti podnošeni na svakih šest meseci, a konačan dokument biće gotov 2020. Jake kontraargumente za ambasadora SAD ima i neourohirurg prof. dr Danica Grujičić, koja je među prvima ukazala na pogubne posledice bombardovanja:

[attachment=2]

- Ne znam odakle potreba da posle divljačkog bombardovanja i ubijanja dece i civila i trovanja životne sredine neko sebi daje za pravo da nam govori šta i kako treba da radimo. Gospodin Skot je lepo naveo da nije lekar, i samim tim ne vidim odakle tolika hrabrost da analizira zdravstvene podatke. Na listi SZO među kancerogenim elementima se nalaze svi raspadni produkti osiromašenog uranijuma, ali tu nije i sam osiromašeni uranijum, što je jednako besmisleno kao kada bismo napravili jelo od svih otrovnih sastojaka i rekli da samo jelo nije otrovno. Zašto je osiromašeni uranijum van spiska, verovatno treba pitati vojne komplekse, koji su jedini zainteresovani za njegovu upotrebu. Profesorka Grujičić tvrdi i da nije tačan podatak koji je izneo Skot, da je istraživanje nekoliko srpskih naučnika dokazalo da osiromašeni uranijum nije štetan, i tražila je da ambasador navede imena tih stručnjaka. Navela je i da je od osmoro ljudi koji su čistili teren oko predajnika RTS u Vranju, gađanog oružjem sa osiromašenim uranijumom, sedmoro već preminulo od kancera. I pita ambasadora Skota: da li su i naša deca starci i pušači, kada sve češće obolevaju od raka?

PORAST STERILITETA KOD MUŠKARACA

DANILO Tvrdišić, iz Udruženja "Zdrava Srbija", tvrdi da je naglo povećan sterilitet kod muškaraca. Odnosno, pre bombardovanja, kod 400.000 parova koji nisu mogli da imaju decu razlog je u 20 odsto slučajeva bila neplodnost muškaraca, a sada je to oko 40 odsto:

- Bakari Kante, nekadašnji šef Misije UN na Kosovu, napravio je izveštaj u kome tvrdi da se u Srbiji desio ekološki genocid, zbog čega su četiri grada, Pančevo, Kragujevac, Bor i Novi Sad, proglašena nebezbednim za život.

TUŽBE

PRAVNI tim na čijem čelu je niški advokat Srđan Aleksić priprema 19 tužbi protiv članica NATO zbog bombardovanja oružjem sa osiromašenim uranijumom, koje bi trebalo da budu podnete pred sudovima zemalja Alijanse do kraja godine. Kako Aleksić kaže za "Novosti", u slučajevima koje pripremaju imaju dokaza da su građani oboleli zbog izloženosti uranijumu.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on May 17, 2018, 06:46:11 pm
Ovo je samo anti-nato kampanja. Informativni rat koji je u tesnoj vezi sa graničnim incidentima u Baltijskom moru  :pirat


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on May 17, 2018, 07:08:20 pm
Peto, u Centralnoj Srbiji i Vojvodini OU nije korišćen, osim na vrlo uskom graničnom pojasu prema KiM, blizu Preševa, a južno od Bujanovca. Reč je o nenaseljenom i nepristupačnom području, odakle je zagađeni sloj zemljišta (po mnogima nepotrebno) skinut i deponovan u Institutu Vinča.

Šesto, nijednom uglednom istraživaču, bilo da je onkolog (R. Džodić), onkoepidemiolog (A. Jovićević) ili stručnjak za radioaktivno zračenje (I. Plećaš, N. Nešković) nije shvatljivo da se posledica javlja bez uzroka, odnosno da nas ugrožava nepostojeći OU. Ideju o njegovom navodno pogubnom delovanju na naše građane uporno lansiraju dva-tri čoveka s određenim zvanjima i titulama, ali bez ikakvog naučnog kredibiliteta. Oni naivno, poput dece, biraju i nakaradno tumače statističke podatke, brkajući i kombinujući nespojive izvore.

Deseto, stvorena je atmosfera da se odsustvo vere u navodnu vezu OU sa rakom smatra takoreći nacionalnom izdajom. Zato se ozbiljni stručnjaci o tome ne izjašnjavaju. Oni, međutim, svoje argumente ograničavaju na stvarne štete usled NATO bombardovanja, od ubijanja nedužnog sveta, preko uništenja infrastrukture i industrijskih postrojenja, do ozbiljnog zagađenja životne sredine hiljadama štetnih materija.

ceo tekst : https://www.blic.rs/vesti/drustvo/da-li-nas-ubijaju-rak-i-nato-uranijum-ugledni-lekar-pokrece-temu-koja-ce-prodrmati/7g1dsyd


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: borovnica on May 17, 2018, 08:14:07 pm
Ne znam da li je postavljano ranije:

http://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/0367-598X/2001/0367-598X0108318P.pdf

General-major Slobodan Petković je 1999. bio načelnik Uprave ABHO, general Milan Zarić je u toku agresije, tada u činu pukovnika, bio komandant 246. puka ABHO, i posle Petkovića također načelnik Uprave ABHO, a pukovnik Zoran Dević je također abehejac.

O pogubnom delovanju osiromašenog urana, general Petković je kasnije izdao knjigu, ali je ja nisam čitao, i iskreno, zaboravio sam njen naziv.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on May 17, 2018, 08:17:34 pm
Peto, u Centralnoj Srbiji i Vojvodini OU nije korišćen,
Deseto, ... do ozbiljnog zagađenja životne sredine hiljadama štetnih materija.

ceo tekst : https://www.blic.rs/vesti/drustvo/da-li-nas-ubijaju-rak-i-nato-uranijum-ugledni-lekar-pokrece-temu-koja-ce-prodrmati/7g1dsyd

колико ја знам, поједине пробојне бомбе имају капу од ОУ, а коришћене су широм србије.

ово десето нема шта да буде нејасно. пише да си из новог сада, ако си био ту у време бомбардовања мислим да је потребно само рећи рафинерија...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: tihi on May 17, 2018, 08:28:20 pm
Mislim da OU nije krivac za porast malignih bolesti u Srbiji, makar ne u znacajnoj meri. OU Ne zraci, inace ga ne bi stavljali kao komponente oklopa za svoje tenkove, medjutim kao i svaki tezak metal on je toksican, kao i uostalom olovo. Zato se u dobrom broju zemalja zabranjuje olovna sacma  u lovu, dok se kod nas i dalje zdusno koristi, iako se o toksicnim efektima olova zna jos od anticke Grcke. Medjutim, udari po industriji, posebno hemijskoj su nesto sasvim drugo. NATO je kriv za to tu nema sumnje, samo insistiranjem na OU kao krivcu (sto je nesto nedokazano u svetu) umesto na udare po hemijskoj industriji je generalno nasa greska.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on May 17, 2018, 08:56:17 pm
Na RTS-u je upravo ovo tema večeras kod kovačevićke. Porast oboljenja od malignih bolesti je širom sveta. Mi čak spadamo u grupu gde najmanje raste broj obolelih. Najgori su Danci. Da nije i njih neko bombardovao ?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 17, 2018, 11:49:21 pm
Quote
OU Ne zraci

U-238 зрачи.

Осиромашени уранијум је изотоп уранијума U-238 са примесама плутонијума који се јавља у неколико изотопа и који је смртоносан и у најмањим концентрацијама.

Свако јонизујуће зрачење је кумулативно. Ефекти се сабирају, као и штета нанета живим организмима.

Осиромашени уранијум зрачи, и то алфа, бета и гама зрачење, али и брзе неутроне.

У земљишту се налази у облику оксида наведених изотопа, као честице реда величине микрометра.

У случају да се удахне, остаје у плућима и наставља да зрачи, и то највише алфа и бета зрачење.

У случају да доспе у органе за варење, таложи се у бубрезима, и наставља да зрачи.

Период полураспада уранијума је веома дуг, 4,5 милијарди година, а сви продукти радиоактивног распада су и сами радиоактивни.

Не постоји изотоп уранијума који није радиоактиван и који не зрачи.

Не постоји изотоп плутонијума који не зрачи.




Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 18, 2018, 05:29:15 am
Жучна расправа о комисији за испитивање последица НАТО бомбардовања
Аутор: Мирјана Чекеревац четвртак, 17.05.2018.

Судећи по дискусијама, сви подржавају формирање комисије, али ни ова дебата није прошла без међустраначких обрачуна око тога ко је крив за бомбардовање

У Србији је порастао број оболелих од малигних болести, наша дужност је утврђивање истине о томе да ли је узрок бомбардовање наше земље пројектилима са осиромашеним уранијумом, рекао је Дарко Лакетић (СНС), представљајући посланицима Скупштине Србије предлог за формирање комисије за истрагу последица НАТО бомбардовања 1999. године по здравље грађана и животну средину, на чијем челу ће бити он. Мада, судећи по дискусијама, сви подржавају формирање комисије, ни ова расправа није прошла без међустраначких обрачуна око тога ко је крив за бомбардовање.

У врло исцрпном уводном излагању Лакетић је, између осталог, рекао да се комисија неће ограничити само на радиолошке ефекте бомбардовања, већ и на хемијске, јер их они превазилазе, пошто су бомбардована и хемијска и друга индустријска постројења. Навео је да ће за чланове комисије предложити посланике и позиције и опозиције, као и да ће се нарочито користити истраживањем комисије италијанског парламента о здрављу војника ове државе ангажованих на КиМ, где је далеко највише локација гађано осиромашеним уранијумом. Додао је да му је председник италијанске комисије Ђан Пјеро Скану пренео да су они успели да докажу узрочно-последичну везу између повећане учесталости малигних болести код италијанских војника који су се налазили у сектору на КиМ и осиромашеног уранијума. Према његовим речима, у рад комисије биће укључени стручњаци, а први прелиминарни извештај биће готов до 2020. године, док ће парламент на сваких шест месеци давати пресек рада.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 18, 2018, 06:28:26 pm
Ovo je dokaz da nas je NATO trovao!
Novosti online   18. maj 2018.

Vojni analitičar Miroslav Lazanski ističe da mnogi 'NATO lobisti' negiraju činjenicu da je osiromašeni uranijum ostavio posledice po građane Srbije, te se juče po ovom pitanju u Skupštini Srbije vodila žučna rasprava.

Većina poslanika u parlamentu podržava formiranje Komisije za istraživanje posledica NATO bombradovanja koja bi pokazala da li je porast broja obolelih od malignih bolesti direktna posledica gađanja naše zemlje projektilima sa osiromašenim uranijumom. Skupština Srbije danas nastavlja raspravu o predlogu da se formira Komisija za istragu posledica NATO bombradovanja 1999. godine. Šta će biti prvi zadatak Komisije za istragu posledica NATO bombardovanja, da li će se slediti italijanska metodologija u pronalaženju uzročno posledične veze između osiromašenog uranijuma i porasta broja obolelih od raka, šta je unervozilo Zapad pa uranijum nazivaju eliksirom života i kako je Srbija i kakvom municijom ubijana 78 dana?

Vojno politički analitičar i komentator Miroslav Lazanski kaže da je potpuno zapanjen pokušajem da se potpuno negira negativan uticaj municije koja je korišćena 1999. godine.

- Imali smo prilično dobru raspravu juče u Skupštini pri čemu je deo opozicije gajio nadu da razvodnji diskusiju. Ipak, niko se ne usuđuje da javno pred kamerama kaže da nije bilo štetnih posledica uranijumske municije. Neki su pokušali da ovu temu dnevno ispolitiziraju, ali smo ih razbili sa nekoliko naših nastupa - kaže Lazanski za "Novo jutro". Analitičar je pokazao dokumente iz Pentagona i istakao da postoji uputstvo koje datira iz novembra 1999. američkoj vojsci koja ulazi u sastav Kfora na Kosovu.

- Oni se upozoravaju da ne piju vodu, savetuju se kako da budu obučeni kada su u kontaktu sa objektima koji su gađani tom municijom, moraju imati zaštitnu obuću i odeću... Frapantno mi je kada neko pokušava da negira štetni uticaj. Italija je vodila istragu, a formiraćemo i svoju komisiju i koja će se pozvati na rezultate italijanske istrage. I Belgijanci su istraživali posledice na Kosovu i Metohiji i imali su 200 obolelih u godinu dana boravka kontigenta na KiM, od toga je osmoro vojnika preminulo - ističe Lazanski. Danas, kako kaže, u Skupštini sledi glasanje i smatra da svi poslanici po ovom pitanju moraju da imaju isti stav.

Govoreći o stavu američkog ambasadora Kajla Skota i direktorke Centra za evroatlantske studije Jelene Milić da uranijum "izbeljuje zube", Lazanski je pozvao Skota da od ministarstva odbrane SAD uzme podatke i podsetio na Zalivski sindrom. Osiromašeni uranijum je kancerogen. Delegacija SZO je dolazila u Srbiju i niko je nije odveo na četiri lokaliteta van KiM: Pljačkovica kod Vranja, Borovac kod Bujanovca, Bratoselce kod Preševa, Reljan kod Preševa i dve lokacije u Crnoj Gori. U Pljačkovici je 1.100 puta veća radioaktivnost nego što je bila, kod Bratoselca 116, kod Borovca 85 puta, kod Reljana 200 puta, u Crnoj Gori 350 puta... Zasuti smo sa između 10 i 15 tona osiromašenog uranijuma sa vremenom poluraspada 4,5 milijarde godina. Ko živ, ko mrtav da 4,5 milijarde godina dočeka! - kaže Lazanski, dodajući da je NATO lobi jak u Srbiji. Govoreći o tome ko treba da čini komisiju, Lazanski je za to da u njenom sastavu budu i predstavnici opozicije.

- Neka budu i oni u komisiji, ali i stručna komisija koja pre svega mora da bude stručna, odnosno oni koji se ovom oblašću bave godinama - kaže Lazanski. Skot, kako kaže, nije stručan i govori samo ono što mu se "servira", odnosno materijal koji negira sve negativne posledice bombradovanja 1999. godine.

- Bili smo pokusni poligon 1999. godine: preko nas je pokušano da se UN izbace iz svake vrste igre kada su agresije u pitanju, poslata je poruka Rusiji, tada je NATO slavio 50 godina postojanja pa je demonstrirao svoj kredibilitet, imali smo feru sa Levinski. Bili smo laboratorija za eksperimente! - kaže vojni analitičar za "Novo jutro". Osiromašeni uranijum, kako je objasnio, počeo je da se koristi za probijanje oklopa tenka, jer je jeftin i ima odličnu probojnost.

- Uranijum je prerađen u municiju čija je prva praktična primena počela 1991.godine u Operaciji pustinjska oluja kada su Iračani bili zblanuti šta im avioni A10 rade - objašnjava vojni analitičar, dodajući da je važnija bila efikasnost, a ne i posledice.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rade on May 18, 2018, 06:55:39 pm
Изгледа да је и Лазански одлучио да узме свој "део колача".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 18, 2018, 06:56:56 pm
Jbg...udarila kriza.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on May 18, 2018, 07:53:36 pm
Lazanski kaže da su u CG gađanje 2 lokacije jurišnicima A-10. Znam za Lušticu, gledao sam svojim očima.
Koja je druga lokacija?





Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 18, 2018, 08:14:39 pm
Lazanski kaže da su u CG gađanje 2 lokacije jurišnicima A-10. Znam za Lušticu, gledao sam svojim očima.
Koja je druga lokacija?


Румија, изнад Бара.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on May 18, 2018, 09:23:53 pm
Lazanski kaže da su u CG gađanje 2 lokacije jurišnicima A-10. Znam za Lušticu, gledao sam svojim očima.
Koja je druga lokacija?


Румија, изнад Бара.

Још једном да поновимо, у Црној Гори је гађана САМО једна локација, рт Арза на улазу у Боку.

Касније су то подручје деконтаминирали припадници 9. вода АБХО у сарадњи са стручњацима Центра за екотоксиколошка истраживања из Подгорице. Прикупљено је више тона контаминираног земљишта које би требало дати овим домаћим паметницама које тврде да је ствар безопасна да то чувају у свом дворишту.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 19, 2018, 05:48:19 pm
Istraživaćemo posledice bombardovanja, dužni smo to deci Srbije
Tanjug   19. maj 2018.

Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije aktivno će učestvovati u istraživanju posledica NATO bombardovanja, rekao je danas ministar odbrane Aleksandar Vulin na manifestaciji Balkanski skok prijateljstva 2018.

- Vojska Srbije je to radila i odmah nakon 1999. godine, ali je to u jednom trenutku zaustavljeno i više se niko nije bavio tom zaista važnom temom, i za nas ali i za budućnost naše dece. Ministarstvo odbrane učestvuje u Komisiji koju je formirala Vlada Republike Srbije, ali će sa velikim zadovoljstvom učestvovati i u Komisiji koju je formirala Narodna Skupština - rekao je Vulin. Kako je rekao, Ministarstvo će dati sve podatke kojima raspolaže, i učiniće sve da se do istine dođe i da se zna kako će se posledice bombardovanja odnositi na sve nas, ali i ko je odgovoran za sve što se desilo.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 19, 2018, 09:12:50 pm
Lazanski kaže da su u CG gađanje 2 lokacije jurišnicima A-10. Znam za Lušticu, gledao sam svojim očima.
Koja je druga lokacija?


I ja sam ovo gledao i čudio se zašto gađaju rt na kojemu nema ništa osim ostataka stare tvrđave ko zna od kada.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on May 20, 2018, 08:23:18 am
Slobodan Petković tvrdi da im je to bilo mesto za pražnjenje borbenih kompleta


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 20, 2018, 06:58:02 pm
Slobodan Petković tvrdi da im je to bilo mesto za pražnjenje borbenih kompleta

Moguće, usput da nam ostave poklon za budućnost.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on May 20, 2018, 07:12:18 pm
Slobodan Petković tvrdi da im je to bilo mesto za pražnjenje borbenih kompleta

Па испразнише само једном... тешко...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on May 20, 2018, 07:45:20 pm
Na Luštici je bilo stacionirano dosta raznoraznih jedinica, između ostalog, u miru su tu bili stacionirani stubovi obalske odbrane JRM  - pokretni obalski lanseri rubež.
Pre rata smo u CG imali 9 SOPL-ova i svi su oni bili u kasarni Radovići, stim da je dežurni par, nakrcan raketama bio na Obostniku.
Kad je bombardovanje počelo, SOPL-ovi su raspoređeni duž Jadranske obale, na ratne položaje (po 2 SOPL-a, na jednom položaju).
2 SOPL-a su ostala u rejonu Luštice, i imali su nekoliko pripremljenih lažnih i stvarnih položaja.
Tadašnji komandant 108. ORBR se redovno igrao sa imitatorima radarskog zračenja sklepanim od radarske glave rakeke P-15, od strane stručnjaka iz 69. mtrb, sa položaja na Luštici. Imitatori su bilim postavljeni na kolica i mogli su se tegliti po terenu sa terenskim vozilom.
Kao rezultat njegove igre usledio je ''napad'' A-10 na Arzu.

Pucanje po Arzi je (sa sadašnjeg aspekta) bilo bez veze, ali mislim da je imalo za cilj upozorenje našim snagama. Čisto da nas malko preplaše ... 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: tihi on May 20, 2018, 08:31:45 pm
Du zraci slabe alfa zrake, koji imaju jako kratak domet, i ne mogu probiti odecu,ili npr kozu. U jednom kratkom periodu, zbog raspada na thorium 234 i protactinium 234 zraci i sa beta zracima koji imaju nesto vecu probojnost, i postoji sansa za kontaminaciju zivih organizama. Medjutim,to traje prilicno kratko:

Quote
This is because uranium-238 decays directly to thorium-234, which with a half-life of 24 days decays to protactinium-234, which in turn decays in a matter of hours to the long-lived uranium-234. A quasi-steady state is therefore reached within a few multiples of 24 days.

 Opet, toksican efekat, u slucaju da se proguta, ili udahne postoji, Ali potpuno isto je i sa olovom, tungstenom, ili bilo kojim teskim metalom jer su svi toksicni . Sada mogu ovde da citiram slna istrazivanja, i da ih navodim, medjutim mislim da niko nece promeniti misljenje, prosto.

Sto se mene tice mnogo vecu stetu od par stotina DU granata (pritom, gotovo sve na Kosovu) je pricinilo ovo:
Quote
Za vreme bombardovanja, u Rafineriji je izgorelo oko 80.000 tona nafte i naftnih derivata, iz Petrohemije je izliveno 460 tona visokotoksičnog vinil-hlorida, a iz pogođenih postrojenja Azotare u zemlju i kanal otpadnih voda iscurelo je više od 200 tona tečnog amonijaka.Merni uređaji u to vreme beleže i 10 hiljada puta veće od dozvoljenih, koncentracije kancerogenih materija koje utiču na slabljenje imunološkog sistema, spontane pobačaje i urođene mane kod dece, razne vrste tumora, kao i neizlečive bolesti nervnog sistema i jetre.

  Tako da bih rado trampio zemlju sa par desetina DU granata, za ovo sto sam sa svojim sugradjanima pretrpeo, pa izvol'te.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 20, 2018, 11:13:25 pm
Тихи, шта си ти по струци?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on May 21, 2018, 07:22:02 pm
Да је сва та испаљена радиоактивна муниција  безопасна, као што тврди мистер Скот,а и неки овде, онда би мени било потпуно логично, да амбасадор или неко из САД каже: "Ок, како је све то безопасно, све то што сте током деконтаминације бормбрадованог простора 1999. године покупили по Србији, пошаљите нама па ћемо ми то ускладиштити, за почетак у подруму америчке амбасаде, а потом пренети у САД".  На тај начин би амбасадор САД у Србији заиста уверио нашу јавност да је то безопасно и да САД заиста има добре намере да помогне у истеривању истине на чистац. Овако, остаје да сачекамо резултате истраживања.

Лично не мислим да је утицај те радиоактивне муниције такав какав се приказује, али далеко од тога да мислим да нема никакав или мали, "безазлени" ефекат.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on May 21, 2018, 07:45:58 pm
Na kuvajt i južni Irak je ispaljeno 700 tona ove municije 1991. a na nas oko 10 tona. Po vama u kuvajtu ne bi trebalo da bude živih više ?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on May 21, 2018, 07:50:09 pm
Na kuvajt i južni Irak je ispaljeno 700 tona ove municije 1991. a na nas oko 10 tona. Po vama u kuvajtu ne bi trebalo da bude živih više ?

Искрено, да ли би пристао да причуваш неколико кубика земље, скупљене током деконтаминације, у свом дворишту?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 21, 2018, 07:54:15 pm
Оксид уранијума има већу радиоактивност од самог уранијума. То је утврдила и измерила Марија Кири која је умрла од апластичне анемије услед излагања изворима радиоактивног зрачења. Бекерел је такође истраживао радиоактивност уранијумових соли и других једињења.

Након удара у чврсту материју (челик, камен, бетон и слично), кинетичка енергија коју има пројектил се претвара у топлотну у јако кратком интервалу времена и долази до паљења уранијумског пробојца који гори високом температуром и белим пламеном, слично магнезијуму. (Новогодишње прскалице се праве од магнезијума.)

Након изгарања, у ваздуху и земљишту остају честице уранијум оксида. Зависно од тога где се налазе, зависи и растојање које могу да превале, тако да контаминација уранијум оксидом није локализована на место где је пао пројектил. Ако је загађење у земљишту изнад водонепропусног слоја, тада уранијум оксид доспева у воду, а затим и у ланац исхране. Ако су честице уранијум оксида у ваздуху, зависно од временских услова, могу прећи растојања већа од 400 (словима: четири стотине) километара, а затим доспети у жива бића.

Неки јапански политичар је након хаварије реактора у Фукушими, а да би доказао да је ситуација под контролом, попио чашу воде из базена за хлађење реактора. Није дуго поживео, а није успео никога да убеди да је радијација под контролом.

Срећа па је пала она велика киша крајем јуна 1999.





Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 21, 2018, 07:55:55 pm
Na kuvajt i južni Irak je ispaljeno 700 tona ove municije 1991. a na nas oko 10 tona. Po vama u kuvajtu ne bi trebalo da bude živih više ?

Искрено, да ли би пристао да причуваш неколико кубика земље, скупљене током деконтаминације, у свом дворишту?

За тако нешто се одмах хапси. То је кривично дело.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on May 21, 2018, 07:56:54 pm
Na kuvajt i južni Irak je ispaljeno 700 tona ove municije 1991. a na nas oko 10 tona. Po vama u kuvajtu ne bi trebalo da bude živih više ?

тамо су се брбена дејства одигравала у пустињи и подаље од насељених места. о последицама ОУ управо се и сазнало после овог рата. тако да ти поређење апсоштрумфно није на месту.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 21, 2018, 07:58:39 pm
Чак су измислили и друго име за радијацијску болест, заливски синдром.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on May 21, 2018, 08:02:20 pm
Знаш ли ти Директоре да на нишанским справама које имају трицијумске цевчице као осветљиваче постоји знак радио-активности. На питање да ли је то опасно један доктор ми је рекао: "Не, ако га уобичајено (дакле повремено) користиш. Али јесте ако сваки дан са тим спаваш под главом." Тако је и са том радиоакативном муницијом само више стотина пута "радиоактивнијом".. Није то опасно док се не испали. Тада је препорука да се то уклони и не долази са тим у контакт. Посебно је опасна прашина која се ствара током пенетрације зрна у тло, или предмете.

Ако си сигуран да је потпуно безопасно ти узми пар комада испаљених зрна, стави под јастук па нам се јави за пар година... ако се јавиш... Као што рекох не верујем да је то радикално опасно и да је изазвало сва  обољења рака која су се појавила од бомбардовања до данас. Али је очигледно да се нешто дешава од тог времена. Хајде  да стручни људи то сагледају и донесу неки закључак. Па ако нема опасности да се тако понашамо, а ако има да се опет у складу са тим понашамо.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on May 21, 2018, 08:14:43 pm
Na kuvajt i južni Irak je ispaljeno 700 tona ove municije 1991. a na nas oko 10 tona. Po vama u kuvajtu ne bi trebalo da bude živih više ?

тамо су се брбена дејства одигравала у пустињи и подаље од насељених места. о последицама ОУ управо се и сазнало после овог рата. тако да ти поређење апсоштрумфно није на месту.

Pa i kod nas su ispaljene u "pustinju". Radi se o jednom brdu i neka 4 pašnjaka ako sam dobro upamtio. Ali ovi što pričaju da je porast raka upravo od toga se ne žale na ta mesta gde su dejstvovali nego na čestice koje vetar može da nosi ka naseljenim mestima. Jel postoji vetar u Kuvajtu ?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: banebeograd on May 21, 2018, 08:32:36 pm
Чак су измислили и друго име за радијацијску болест, заливски синдром.
kao sto su za fasisticki atak na suverenu zemlju srbiju nazvali "milosrdnim andjelom"
tako valjda racunaju i da je uranijum koji su nam velikodusno u raketama delili 74 dana i noci cist dobitak za zemlju i narod ... :komp 
dabogda im se ta dobrota ne sto , ne hiljadu , nego milion puta vratila i dabogda ja to kolko do kraja godine gledao na tv pinku uz ladno pivce i vruce pecenje  ;D ...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 21, 2018, 08:52:29 pm
Занимљиво је како су на помен истраживања повезаности инциденце малигних обољења у Србији и употребе уранијумске муниције од стране американаца нагло активирали амерички генерали, амерички амбасадор, разне НАТО промотерске службе, и да сви покушавају да скрену жижу расправе са уранијумске муниције.

Не одговара им да се њихове злочини обелодане и утврде, јер је 400 километара од места удара велико подручје, а дејствовали су не само на Косову, већ и у Црној Гори, али и у Босни и Херцеговини, а то већ значи да се последице осећају на много већем подручју од Србије.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on May 22, 2018, 02:20:26 pm
Na kuvajt i južni Irak je ispaljeno 700 tona ove municije 1991. a na nas oko 10 tona. Po vama u kuvajtu ne bi trebalo da bude živih više ?

тамо су се брбена дејства одигравала у пустињи и подаље од насељених места. о последицама ОУ управо се и сазнало после овог рата. тако да ти поређење апсоштрумфно није на месту.

Pa i kod nas su ispaljene u "pustinju". Radi se o jednom brdu i neka 4 pašnjaka ako sam dobro upamtio. Ali ovi što pričaju da je porast raka upravo od toga se ne žale na ta mesta gde su dejstvovali nego na čestice koje vetar može da nosi ka naseljenim mestima. Jel postoji vetar u Kuvajtu ?

не, батице. не знам да ли си икада видео пустињски песак. веома је ситан, није као овај наш речни. са друге стране, код нас је пуцано у земљу и камен. опали метак из пиштоља у пустињски песак, затим у земљу и у камен и све ће ти бити јасно. па онда рокни пробојну главу кроз бетон. е онда све делове узми и проанализирај. видећеш која су оштећења каква. радијације има и у ираку, нико не каже да нема. али ирак је већа земља, са далеко мањом густином насељености, а и немамо директан додир као код нас. зато и не знамо праве информације. и ког још брига за ирачане. са друге стране, знамо за "заливски синдром". дакле брзо по окончању рата сазнали смо да није све то баш тако безбедно. и онда кад су ОНИ то јавно објавили још пре више од 25 година, шта покушаваш да докажеш, и ти и она скотина?

даље, није само ОУ у питању. ту су и рафинерије и остала хемисјка индустрија, уље из трафостаница које кад се запали ослобађа канцерогени дим, графинта влакна из оних графитних бомби и сл. и још нешто јако важно, претрпљени стрес. кад се све скупи... ужас.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on May 22, 2018, 07:16:10 pm
Ja nisam ni pričao o IRaku nego o Kuvajtu. 90% borbi se odvijalo u Kuvajtu i pograničnim delovima Iraka. To ti je cirka nekih 30.000 kvadratnih kilometara. To je dosta manje od Srbije. Mene jeste briga kada vidim da me neko laže i bombarduje preko medija očigledno lažnom kampanjom o osiromašenom uranijumu. Pokušavam da ti dokažem da si ti trenutno žrtva spinovanja javnosti sa pričom o osiromašenom uranijumu jer dok se oko tebe dešavaju mnogo važnije stvari neko ti je skrenuo pažnju da se baviš za njega nebitnim pitanjem.

Porast malignih oboljenja je zato što starimo kao nacija a ne od bilo kakvih posledica bombardovanja. Zato je Danska na prvom mestu, Francuska druga na toj listi a iza njih sve zapadno evropske i druge bogatije zemlje. Mi smo tek na 25. mestu daleko ispod ovih prvih 6 vodećih.

Za ove druge uzroke garantujem da će se pokazati 100 puta gori od OU ali sočnije je pokrenuti kampanju preko OU jer to pali kod naroda.

Inače danas je izašao spisak predloženih članova te komisije, sve političari koji veze nemaju sa ovom temom. Tako da kao što sam ranije rekao ova komisija neće doneti nikakav zaključak nego će vas zamajavati dve godine da se bavite ovim a ne šta se događa oko vas u ovom trenutku.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: tihi on May 22, 2018, 07:21:56 pm
Po nekim istrazivanjima, najvecu opasnost od DU trovanja imaju oni koji se u toku, ili neposredno nakon unistenja oklopnog vozila nadju u blizini ili ulaze u vozilo. Veliki broj oklopnih vozila Iraka je unisteno upravo DU municijom, i americki vojnici su masovno ulazili u iracke tenkove, slikali se oko njih, trazili suvenire isl, i samim tim udahnuli veliku kolicinu DU cestica. Posebno je opasan period od 24 dana nakon unistenja oklopnog vozila. Ja nikada nisam tvrdio da je DU bezopasan. Ali tvrdim da je na zdravlje u Srbiji imao minimalan efekat, buduci da se koristio samo nekoliko puta i to na izolovanoj lokaciji, koja je pri tom obradjena od strane AHBO jedinica, iskljucivo na jugu. Moj licni stav je da bi Srbija trebala da istraje na tome da trazi ratnu odstetu, i to ne od NATO, vec od clanica ucesnica shodho prema tome koliko je koja doprinela unistenju i ubijanju po Srbiji. NATO ima precizne podatke ko je kada i koliko bombardovao po Srbiji. Grcka na primer, clanica NATO nije ucestvovala u tom zlocinu, ali ALbanija koja tada nije bila deo NATO jeste. Pa cak i drzave u okruzenju, koje nisu bile clanice NATO su dale svoj vazdusni prostor, nose deo odgovornosti.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 22, 2018, 08:14:59 pm
Čitajući postove kolege @Director, shvatio sam da mi uopšte nismo bombardovani, sve to vladajuća garnitura izmišlja da pokrije svoje brljotine. Još mi treba neko vreme da shvatim što sam se ja akao tih 78 dana po Crnoj Gori i kako to da sam video i doživeo svašta, mora da me je neko i tada spinovao samo ja to nisam znao...

Ljudi, ne nasedajte na propagandu, spinovani smo!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on May 22, 2018, 08:44:31 pm
I ja Boro isto tako nesto razmisljam. Cak polako pocinjem da verujem da ce Pecku pivaru kupiti Evian kako bi na trziste lansirao novu izvorsku vodu obogacenu osiromasenim uranijumom. Mozda bude i pivo sa ukusom uranijuma.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on May 22, 2018, 09:29:11 pm
Pa nisam valjda ja Boro kriv što ti ne shvataš dobro :)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on May 22, 2018, 09:55:26 pm
нико не каже да је ОУ једини кривац. ухватили сте се за тај гау 8 ко пијан плота. нико њега не спори, али шта је са пробојним бомбама које имају капу од ОУ? а коришћене су више пута и широм србије. даље, шта је са канцерогеним материјама из хемијских построојења? и још једна ствар може бити узрок, иако не обраћамо пажњу на њу. управо у периоду после бомбардовања кренула је "мода" бежичних уређаја. сви они зраче, мање или више. ево, мени је рутер на метар од главе, стоји на столу поред компа. ма не зрачи ме уопште, а хватам сигнал на 50м од њега...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on May 22, 2018, 10:27:25 pm
Ja ne sporim zagađenja. Konkretno ja sam iz NS i ovde zadnjih nedelja nisu uopšte više gasili požare u rafineriji jer su je svaki dan gađali. Mislim da niko na temi nije sporio ostala zagađenja. Bilo je dana kada je dim išao direktno iznad grada. JEdnom se čak dim video do Bačke Palanke, možda i dalje. Veće je to zagađenje bilo od OU i više se brinem zbog toga nego da se mi sad svi pokupimo i odamo na to poljanče da okrenemo prase. E zato mi smeta kada se osniva komisija, koja by the way neće ispitivati samo zagađenje od OU nego i ova druga, a potencira se na OU u izjavama onog Laketića i dežurnih advokata tipa Lazanski i njemu slični.

Da smo bili pametni pa odma posle bombardovanja osnovali neku međunarodnu komisiju mi bi posle toga mogli da tražimo bar pomoć u sanaciji štete, jer su na to dužni. Ali mi smo 20 godina koketirali sa nagađanjima i sad smo se setili toga. I opet neće biti stručne komisije nego političari od kojih se ježim. Da li veruješ da će Drecun nešto iskreno da radi ? Ako pričamo o ovim drugim zagađenjima definitivno će biti manja nego onda ali to je naša svakodnevnica da ništa ne radimo kad treba nego sa zakašnjenjem od par decenija.

Za početak su trebali da osnuju komisiju da popiše civilne žrtve, ali ne, rezultati tog popisa ne bi bili popularni i to ni jedna vlada neće da radi.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: tihi on May 23, 2018, 06:06:24 am
@Shekir

  Ruter, izlazne snage od 50mW, pojacano antenom od 2-6 dB nije nista.U pitanju je radio zracenje, jedini negativan efekat je grejanje tkiva, ali potpuno isto zracenje je i na mobilnom telefonu samo sto je frekvencije umesto 2400 Ghz 900Ghz, cak bih rekao da je mobilni opasniji jer se drzi na glavi dok se prica. U ovim stvarima je izlazna snaga sve. Mikrotalasna, koja isto radi na 2.4Ghz zraci sa snagom 800-1400 W, dok radari imaju izlaznu snagu od nekoliko kW ali postoje i oni koji dostizu snage u MW. I mislim da je debata zapela oko toga koliko je DU nastetio zdravlju gradjana Srbije. Za ovo ostalo se manje vise slazemo. Uvek je prisutna neka terozija zavere kod nas, bila to DU, ili farmaceutska mafija sa MMR vakcinama, slusam svasta, citam svasta... Po meni, jedini merodovni za svoje misljenje su ljudi iz struke, potkrepljeni studijama, a toga ima zaista dosta.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on May 23, 2018, 01:51:12 pm
Moj doprinos diskusiji o zagađenju Srbije i CG osiromašenim U. Ne poznajem oblast - samo ono što sam pročitao u novinama i sa net. Ovo sam pronašao na forumu Krstarice.


"Činjenice su tu - sve više tumora posle bombardovanja"

Beograd -- Porast obolevanja od raka je zbog bombardovanja, kaže načelnica Odeljenja neurohirurgije u Kliničkom centru Srbije Danica Grujičić za "Večernje novosti".

Kako kaže, "činjenice su tu – svedoci smo svakodnevno pojave sve većeg broja solidnih tumora koji se javljaju 15 do 20 godina nakon bombardovanja".

"Pored toga što se javljaju u većem broju, tumori su i agresivniji i to je razlog što se po smrtnosti od malignih bolesti nalazimo u samom vrhu Evrope. Samo starošću populacije i pušenjem se to ne može objasniti", navodi Grujičićeva.

Takođe, ona navodi da je bombardovanjem načinjena i ogromna šteta životnoj sredini.

"U Srbiji je 1999. godine počinjen ekocid, štetne materije, ne samo osiromašeni uranijum nego i brojni produkti postrojenja hemijske industrije koja su bombardovana otišli su u velikim koncentracijama u vazduh, vodu, zemljište i ušli u lanac ishrane. Građani Srbije o tome ne znaju ništa, pre svega zato što vlasti do sada nikada nisu o tome govorile. Podaci postoje i neophodno je da građani Srbije znaju kolika i kakva šteta im je naneta", kaže ona.

Zašto?

"Ako ni zbog čega drugog, onda bar zbog preventive. Sve vlasti Srbije od 2000. su se ogrešile o stanovnike ovih krajeva jer nisu nikada formirale nikakvu komisiju od nezavisnih stručnjaka, opremile ih odgovarajućim laboratorijama i omogućile da nam tačno kažu šta je zagađeno, a šta ne".

Prema njenim rečima, "ponašanje NATO je bilo nedopustivo".

"Pre svega zato što su bombardovali sva hemijska postrojenja koja su se nalazila na mapama hazarda, što znači da su bila uredno obeležena. Namerno su ih gađali, što je samo dokaz da je njihova namera bila genocidna – zagaditi životnu sredinu građana Srbije", ističe Grujičevićeva.

"Nezbezbedna mesta za život"

"Uništavanje naftnih skladišta je dovelo do oslobađanja ogromnih količina ugljen-dioksida, ali i posebne grupe visoko kancerogenih jedinjenja koja predstavljaju policiklične aromatične ugljo-vodonike. Povišene količine dioksina i furana su registrovane čak u Trakiji u Grčkoj u aprilu 1999. U Bariču je u Savu ispušteno 165 tona fluorovodonične kiseline. U Pančevu i Novom Sadu u Dunav je otišlo tri tone žive. Srbija i Crna Gora su predstavljale jedan od šest evropskih centara raznovrsnosti, a mnoge životinje i biljke koje nisu bile ugrožene pre bombardovanja, to su postale. Novi Sad, Bor, Kragujevac i Pančevo su proglašeni nebezbednim mestima za život", navodi Grujičićeva.
Na konstataciju da neke njene kolege tvrde da se čitava priča o posledicama NATO bombardovanja preuveličava ona kaže da su to "ljudi koji ne znaju šta je kancerogeneza i kako rak nastaje".

"Alfa čestice su ušle u naše organizme i šteta je napravljena. Nju jeste teško, ali nije nemoguće dokazati. Umesto da se svi zalažemo da se to ispita, postoje kolege koje pokušavaju na sve načine da dokažu suprotno. Koji su njihovi motivi ne znam. Da je u pitanju želja za istinom, sumnjam", navodi ona.

Ipak, kako kaže, smatra da većina građana "sluti šta je ovde urađeno i zato i ne veruje zvaničnicima".

"Pored toga, postoji nešto što se zove i lično iskustvo – ne samo maligne bolesti, u porastu su i autoimune bolesti o kojima niko ne govori, pa onda i sve veći broj parova koji se leče zbog steriliteta… Naravno da nije samo bombardovanje krivo za sve, ali je njegov udeo u svemu ovome i te kako merljiv", ističe Grujičićeva.

"Naleti NATO avijacije su potrošili kiseonika koliko sva živa bića u Srbiji potroše za 50 godina, iz svog prirodnog ležišta je izbačeno oko 3,8 milijardi kilograma zemlje.Samo tri tone žive je otišlo u Dunav, 165 tona fluorovodonične kiseline…", dodaje ona.

Načelnica Odeljenja neurohirurgije u Kliničkom centru Srbije kaže da "ćutanje o svemu ovome odgovara samo NATO plaćenicima, kao i samom NATO – "jer ako se o tome ne govori nema ni odštete koju bi ti zlikovci morali da plate i ne samo nama, već i Iraku, Siriji, Libiji..."

Prema njenim rečima, samo neutralna komisija sastavljena od domaćih i stranih stručnjaka bi mogla da pruži sve informacije:

"Ljudi od struke se nigde u svetu ne plaše da kažu svoje mišljenje. Najbolji primer za to vam je Senegalac Bakari Kante koji je u aprilu 1999. bio u Srbiji i napisao izveštaj za UN koji je kasnije sklonjen od očiju javnosti, gde je jasno rekao da je napravljena ekološka katastrofa. Do tih podataka je naknadno došao američki novinar Robert Parson, kome možemo da zahvalimo što uopšte bilo šta znamo iz tog izveštaja", kaže Grujičićeva.

Ipak, ona ističe da nije dovoljno samo formirati komisiju, "mora ići odgovarajuća laboratorija koja će biti u stanju da analizira sve što je potrebno".

"Komisija mora imati odgovarajući budžet, jer analize određenih hemijskih materija nisu uvek jeftine. Prema tome, Srbija mora imati laboratoriju koja je u stanju da identifikuje svaku supstancu, da se ne bi ponavljala situacija kao sa aflatoksinom pre neku godinu. Samo tako će formiranje komisije imati smisla. Baz toga, komisija ne može mnogo da uradi", zaključuje ona za "Novosti".

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2017&mm=05&dd=13&nav_category=12&nav_id=1259898


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 25, 2018, 08:03:18 pm
Naš poznati epidemiolog: "Ovih 16 stavki ruše svaku povezanost NATO bombi i raka"
Danas  25.05.2018.

Poslednji u nizu nedavno izgubljenih ratova (da ne pominjemo ranije poraze) posebno je uzdrmao građane Srbije, jer su im bombe padale po glavama. Otuda se uglavnom s odobravanjem gleda na osnivanje dve komisije zadužene za bavljenje posledicama bombardovanja 1999. godine, piše za "Danas" dr Zoran Radovanović, epidemiolog i univerzitetski profesor.

"Kako navodi, velika je šteta što mandat komisija ne obuhvata prebrojavanje žrtava. To je bez sumnje najdirektnija i najvažnija posledica našeg rata sa NATO-om. Sramota je da i posle skoro dve decenije nagađamo da li je izgubljeno 750 ili 3.500 ljudskih života. Malo koji evropski narod bi dopustio da imena svih stradalih ne budu još davno sa dužnim uvažavanjem uklesana u kamenu", navodi on. Prenosmo njegov tekst obajvljen u listu "Danas". S druge strane, dobro je što će se ispitivati stanje životne sredine. Zagađenja enormnih razmera nastala su rušenjem petrohemijskih i drugih industrijskih postrojenja, uključujući skladišta, trafostanice, ali je istina da smo se mi i pre i posle bombardovanja nemilosrdno odnosili prema sopstvenom prirodnom okruženju.

Osim političkih uslova (definisane granice, čvrste institucije sistema, nezavisno sudstvo, garantovana prava i slobode građana, slobodni mediji), od pridruživanja Evropskoj uniji najviše nas deli dostizanje neophodnih ekoloških standarda. Svet može da razume naše muke sa rasejanim hemijskim otrovima i da nam pomogne, a bez obilate finansijske podrške u tom pogledu malo možemo da učinimo. Razumno je i što se odustalo od prvobitnih zahteva da se obrazuje komisija "nezavisna" od postojećih stručnih ustanova (Instituta za javno zdravlje "Batut", Agencije za zaštitu od jonizujućeg zračenja...) zbog sumnje u njihovu navodnu neobjektivnost. Sva istraživanja obavljaće, što je jedino logično, postojeći kadar koji se tim poslom redovno bavi u svojim laboratorijama.

Šta je onda problem? Pa, nevolja je što su "presude" već donete. Medijska baražna paljba obilato nam je usađivala u svest da su "NATO bombe povećale broj obolelih od raka", da je, bar delimično, za tu situaciju "odgovoran osiromašeni uranijum", da je sve to već "dokazano"... U međunarodnoj naučnoj zajednici te tvrdnje mogu samo da naiđu na podsmeh. A koji narodni poslanik će da se isprsi i ustvrdi da predsednik Republike i predsednica Narodne skupštine greše (ovaj autor hoće da veruje da su ih obmanuli politikantski nastrojeni pojedinci)?

Suočimo se sa činjenicama:

1. Tvrdnja da nam je, zbog bombardovanja, rizik pojave raka dva-tri puta veći nego u drugim zemljama rezultat je manipulacije nedostojne ozbiljnih ljudi. Sve bolesti karakteristične za pozno životno doba kod nas su mnogo češće, a bolesti novorođenčadi mnogo su ređe kada se prikazuju na tako izvitoperen način. Srbija ima jednu od najstarijih populacija na svetu, pa kod nas umire 15, a u nekim arapskim zemljama samo tri od 1.000 stanovnika godišnje. Kada se računa na pošten, jedino ispravan način, tačnije kada se uzima u obzir uzrast, potpuno splašnjava demagoški balon o našem navodnom masovnom stradanju od raka.

2. Ne postoji nikakva neuobičajenost u kretanju učestalosti raka u Srbiji. Porast stopa u najvećoj meri je posledica starenja populacije, a karakteriše i ostale zemlje koje se nalaze u takozvanoj trećoj fazi epidemiološke tranzicije. Po obolevanju zauzimamo neupadljivu sredinu, a po umiranju smo na devetom (muškarci), odnosno osmom (žene) mestu među 36 evropskih zemalja. Rizik umiranja od raka u centralnoj Srbiji bio je isti 2005. i 2015. godine. Slično važi i za Vojvodinu.

3. Agresivnom propagandom nametnuta je predstava o navodnom naglom skoku učestalosti raka krvi i krvotvornih organa (leukemija i limfoma) 2006. godine. Istina je sasvim suprotna: ovih tumora je te godine beleženo čak manje nego prethodne, 2005. godine. Leukemija i limfoma bilo je isto 2003. i 2011. godine, bez ikakve naznake odstupanja od očekivanja.

4. Nema ni "epidemije" dečjeg raka u Srbiji. To garantuju stručnjaci koji se bave registracijom raka, uzimajući u obzir elemente neophodne za ocenu (obim, kvalitet podataka...).

5. Takođe, "natura" se lažna predstava o stradanju od raka u rubnom području centralne Srbije, gde je jedino korišćena municija sa osiromašenim uranijumom (OU). Podaci ubedljivo pokazuju da se, zavisno od kriterijuma (obolevanje ili umiranje od raka, muškarci ili žene, godina posmatranja), Pčinjski okrug ne nalazi na prvom, već na poslednjem mestu ili blizu njega među 18 okruga u Srbiji.

6. Kao i drugde u svetu, u Srbiji ima prirodnog uranijuma, jer je jedan od 20 najzastupljenijih elemenata u Zemljinoj kori, ali nema OU. Nije ga bilo ni godinu-dve posle bombardovanja, osim na mestima gde su nalaženi meci, pa su stavljani u buriće i uskladištavani u Institutu "Vinča". Na poluostrvu Luštica, jedinom crnogorskom lokalitetu gađanom OU, Izraelci su podigli ekskluzivan hotel.

7. Poput ostalih teških metala, uranijum je toksičan, ali nešto manje od svojih hemijskih srodnika, olova i žive. Zato je korišćen za pojačanje sjaja zuba, u fotografskim laboratorijama i slično, a svaki Boing sadržavao je, zbog stabilnosti, između 500 i 1.500 kilograma OU. Pošto niko ne spori njegovu toksičnost, neukusne su zlurade opaske kako je "možda čak i lekovit".

8. Ovaj hemijski elemenat je slabo radioaktivan. Na područjima bombardovanim OU povećavao je prirodni nivo radioaktivnosti za oko jedan odsto, a u najintenzivnije gađanim regionima Iraka za manje od pet odsto. Cinična primedba kako "mora da je koristan" sasvim je tačna ukoliko je alternativa izlaganje 13 milijardi puta radioaktivnijem polonijumu 210 (u šta se, nažalost, lično uverio pokojni ruski špijun Litvinjenko).

9. Najuglednije naučne ustanove u svetu ne prihvataju vezu između uranijuma (čak i ako je obogaćen, a ne osiromašen) i raka. Međunarodna agencija za istraživanje raka, kao vrhovni naučni arbitar, navodi preko 500 sigurnih, verovatnih i mogućih kancerogena, ali među njima nema uranijuma.

10. U naučnom svetu se odbacuju spekulacije o opasnim oblacima OU rasejanim po velikim prostranstvima (Černobilj je sasvim različita priča), pa se rizik od OU vezuje za dve situacije: prvo udisanje čestica OU u trenutku eksplozije, i drugo gelere OU zaostale u telu. Amerikanci već više od četvrt veka, još od prvog Zalivskog rata, prate svoje veterane izložene "prijateljskoj vatri" i nalaze samo minimalne laboratorijske, ali ne i klinički jasno ispoljene promene.

11. Pozivanje na sudske presude kao "argumenat" o vezi OU i raka zvuči smešno među ozbiljnim svetom, jer uzročno-posledične veze ne utvrđuju sudovi, već naučnici.

12. Još manju težinu nosi zaključak neke italijanske parlamentarne komisije. Čak i da ga ne osporavaju stručnjaci, posebno iz njihovog Ministarstva odbrane, i da se svojih izjava nije javno odrekao glavni "svedok optužbe", profesor Đorđo Trenta, taj dokument bi ostao oruđe političkog prepucavanja, a ne relevantan niti iole vredan naučni dokaz.

13. Jedino naučno prihvatljivo iskustvo Italijana angažovanih na Balkanu je sledeće: 71.144 italijanska veterana angažovana na KiM i u Bosni imala su nižu smrtnost i od svih uzroka i od raka, u poređenju sa svojim parnjacima stacioniranim po garnizonima van Balkana. U naučnoj literaturi objavljeni su podaci o vojnicima i iz drugih zemalja, Nemačke, Holandije, Danske, Švedske, Norveške i Kanade, a rezultati su bili slični. Sumnjičavima ostaje da izuče takozvani fenomen zdravog rad/tnika.

14. Naučna kritičnost zahteva otvoren um, pa se teoretski ne može isključiti mogućnost pobijanja rezultata velikih epidemioloških studija kojima je na osnovu 65-godišnjeg praćenja zaključeno da nema dokaza o kancerogenom delovanju uranijuma. To bi bio najveći doprinos srpskih stručnjaka svetskoj nauci još od otkrića Milutina Milankovića, pre više od 80 godina. Mala je, međutim, verovatnoća da baš po ovom pitanju dostignemo te istraživačke visine.

15. Anegdotski zvuči da o uzročno-posledičnim mehanizmima u oblasti zdravlja i bolesti neprikosnoveno sude fizikohemičari, inženjeri i po neki kliničar, a ne epidemiolozi, kojima je to prevashodni posao. Posebno je zanimljivo što podatke Registra za rak ne iznose u javnost stručnjaci koji se time bave, već potpuno izobličene cifre, kao posrednici, nameću pojedinci bez ikakvog osećaja odgovornosti.

16. Zabrinjavajuće je što se za NATO plaćenike proglašavaju stručnjaci koji se pozivaju na elementarne naučne istine, a ksenofobima, manipulantima i, u najboljem slučaju, dobronamernim neznalicama se iskazuje uvažavanje zbog "viška patriotizma".

17. Predsedništvo i Skupština Srpskog lekarskog društva prepoznali su pojavu da se odsustvo argumenata o raku i OU zameni diskvalifikacijama, pa su upozorili: Svaki stručnjak koji pokuša da ukaže na istinu biva bez mere, ukusa i osnove vređan i ponižavan.

Vredi citirati još neke stavove ovih najviših organa Društva:

- Naša javnost se uporno zastrašuje navodnom epidemijom raka i pretećim katastrofičnim scenarijom o sve masovnijem pomoru od ove bolesti, a roditeljima se usađuje nepostojeći strah od vakcina.

- Neodgovorni pojedinci se u ime struke pozivaju na podatke Instituta za javno zdravlje "Dr Milan Jovanović Batut", istovremeno ih grubo krivotvoreći.

- Došli smo u situaciju da preovlađujući deo građanstva prihvata ove nakaradne poruke, što ima ozbiljne negativne posledice po javno zdravlje.

- Lažna predstava o epidemiji raka i sveprisutnoj zagađenosti životne sredine kancerogenima na koje se ne može uticati nameće fatalizam i odustajanje od delotvornih preventivnih mera (prestanak pušenja, fizička aktivnost, pravilna ishrana, izbegavanje polno prenosivih i drugih infekcija značajnih za pojavu raka...).

Treba li dodati nešto ovim zapažanjima?

Ali, vratimo se početku: Koliko će komisije imati snage da tragaju van nametnutih okvira, kada su im odgovori već unapred dati? Ovo utoliko pre što će u tim telima preovlađivati članovi kojima je od početka već "sve jasno". Zoran Radovanović je bio redovni profesor epidemiologije na medicinskim fakultetima u Beogradu (do 2000) i Kuvajtu (do 2007). Predavao je i ili ispitivao na više univerziteta u zemlji i inostranstvu. Napisao je i uredio sve domaće poslediplomske i skoro sve dodiplomske udžbenike iz epidemiologije. Sada je u penziji.

Izvor: www.blic.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on May 25, 2018, 09:43:38 pm
Ja spadam u ljude koji veruju u ''teorije zavere''.

Da objasnim, vezano za gore navedenog profesora.
Čini mi se da je već počela kampanja protiv eventualnih objektivnih dokaza koje bi se jednoga dana mogli naći kod nadležnih organa u SR i u svetu. Ono što je još bitnije: treba razbiti verovanje u narodu da je osiromašeni uranijum i sve što je išlo uz bombardovanje SRJ deluje negativno na naše zdravlje.
I ovaj tekst koji je objavljen u Blic-u očito spada u tu kampanju: razbiti u narodu bilo kakvo verovanje da je NATO pričinio štetu na našim prostorima, zagadio nam reke, jezera, šume i planine, gradove i njive.

Nemam nikakvih materijalnih potvrda u moja ubeđenja, osim što je profesor (ili pisac teksta) slagao da su Izraelci izgradili hotel na Luštici, na području koje je gađano iz A-10.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 25, 2018, 09:48:59 pm
Epidemiolog priča o uranijumu i kanceru...hau jes nou.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 25, 2018, 11:18:49 pm
Epidemiolog priča o uranijumu i kanceru...hau jes nou.

Да није рекламирао какву вакцину против јонизујућег зрачења и радиоактивног загађења? С-300, С-250, тако нешто?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 26, 2018, 12:59:14 pm
Савет Европе је на својој редовној седници разматрао последице НАТО агресије по животну средину управо те исте Европе.
[attachment=1]

Прво што су поменули је уранијумска муниција, количинс, величина радиоактивних честица, начин простирања и домет и ефекти на животну средину, људе, животиње, биљке, водотокове итд.
[attachment=2]

Под 12. се наводи да је уранијумска муниција узрок болести коју називају "заливски синдром".

Под 13. се јасно наводи да су у агресији НАТО пакта коришћене бојеве главе са уранијумом. Пенетратори на ГБУ-27, ГБУ-28 итд. обично са суфиксом "Б".

Од тачке 18. извештај се бави хемијском контаминацијом животне средине, посебно водотокова.

[attachment=3]

Види се да су загађењем погођене и Румунија, Бугарска, Грчка, Македонија и Украјина.
[attachment=4][attachment=5]

[attachment=6]



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on May 26, 2018, 02:28:05 pm
Iz ovog ispada da Evropa tvrdi, da mi jesmo zagađeni posledicama NATO bombardovanja, a naši stručnjaci tvrde da nam NATO bombe nisu zagadile okolinu, i da posledice bombardovanja ne utiču negativno na naše zdravlje!

Kome verovati ?  :zid  :zid  :zid  :help


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 26, 2018, 02:47:15 pm
Нема ту шта да се верује или не верује. Све се то узорковало, мерило, рачунало и утврдило, и све то може опет да се уради. Детектори зрачења су доступни, 300 евра за неки аматерски (мери само високоенергетска зрачења), па до пар хиљада за оне осетљиве.

Може да се израчуна, постоје математички модели, теоријска основа и све је потпуно јасно.

Веровање се оставља за стадо које не поседује знање, и стадо може само да верује, чак бира да верује у том свом интелектуалном недостатку да нешто може зна.

Никада никоме не треба веровати, посебно кад се може израчунати и знати.

Од свих недођија на свету и од свих могућих живих врста, једино подручје које Светска Здравствена Организација не види је Косово и Метохија. Никада немају податке за то подручје. Шиптари то добро знају, али ко зна шта се све дешава иза њихових дворишних зидова. Нема дечијег додатка, иначе би одмах утврдили стање без СЗО.




Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 31, 2018, 02:58:01 pm
Italijanski pukovnik Lačeti: Na Kosovu sam dobio tumor od uranijuma
Milica OSTOJIĆ   31. maj 2018.

Emeriko Marija Lačeti, pukovnik italijanskog Crvenog krsta, za "Novosti". Udisao sam otrovne čestice tokom NATO bombardovanja 1999. i dobio džinovski tumor

[attachment=1]

SA Kosova sam se vratio u Rim jula 1999. godine, gde su me čekali supruga i troje dece. Već u novembru počeli su problemi sa disanjem, a na prvim pregledima ustanovljena mi je ogromna masa u sredini pluća, veličine 12 sa 14 centimetara. Krajem decembra potvrđena je dijagnoza da je reč džinovskom tumoru - počinje ekskluzivnu priču za "Novosti" Emeriko Marija Lačeti, pukovnik Crvenog krsta, Odeljenje Vojske Italije, koji je kao major i komandant službe za vanredna stanja bio u misiji na Kosovu i Metohiji sve vreme NATO bombardovanja.

Pukovnik Lačeti ima 55 godina i pored svega je zadovoljan, jer je, kako kaže, "imao sreću". Ne može, ipak, da ne zaplače kada se seti svih onih koje je poznavao ili sa kojima je radio, a više ih nema. Suze ne može da zadrži ni kad pomisli na svu decu koja su stradala pod bombama. Prema poslednjim potvrđenim podacima, od 1999. do sada je preminulo 359, a obolelo više od 4.000 italijanskih vojnika koji su bili izloženih dejstvu otrovnih čestica osiromašenog uranijuma U238, a među njima je veliki broj onih koji su bili u misiji na Kosovu. Inače, Lačetijeva služba imala je zadatak da pomogne stanovništvu na KiM, pa se on sa svojim ljudima našao u zoni gde je usledilo takozvano tepih bombardovanje i gde više nije bilo ničega za gađanje. Kako kaže, direktno je udisao prašinu i čestice neposredno po bombardovanju.

[attachment=2]

- Već 1. januara 2000. godine smešten sam u bolnicu, a tri dana kasnije uzet je uzorak za biopsiju - priča Lačeti. - Stiže dijagnoza najteže neoplazije "limfom non-Hočkin". Već 13. januara masa zatvara sve funkcije na vratu i počinje da mu pritiska srce. Radi se biopsija kostiju i počinje duga agonija sa hemio i radio terapajama, na koje je Lačeti, na sreću, reagovao dobro, pa se na kraju svih ciklusa masa smanjuje za 95 procenata.

- Ostalo je pet odsto tumora i sada sam pod stalnom kontrolom, jer je u tumoru pronađena masa doslovno "okrugla keramika", posledica radijacije i visokih temperatura koje se razvijaju pri eksploziji projektila osiromašenog uranijuma koji, zna se, pripadaju nuklearnoj tehnologiji - kaže naš sagovornik. - Ali, veliki je problem sa kostima. Imam već protezu umesto jednog kuka, tu su i problemi sa ramenima i laktovima, a možda ću morati da operišem i drugi kuk i ugradim protezu. Posle duge pravosudne bitke, Sud u Rimu je 2009. godine Lačetiju priznao status "žrtve dužnosti", a kao uzrok je navedena izloženost jonizirajućem zračenju. Delimičnu odštetu dobio je tek 2012.

Sa zahtevima mnogih drugih obolelih vojnika ili porodica žrtava, nije išlo glatko. Osnivač Vojne opservatorije Domeniko Leđero, objavio je još 24. marta 2009. da je tada bilo 2.558 obolelih italijanskih vojnika zbog izloženosti osiromašenom uranijumu i da je preminulo njih 171. Tek posle više od devet godina od bombardovanja na KiM i javnih protesta, žalbi sudovima i rezultata dve do tada ustanovljene parlamentarne komisije za istragu, dodeljeno je prvih 30 miliona evra za obeštećenje žrtvama osiromašenog uranijuma i nano-čestica.

[attachment=4]

Do danas su formirane ukupno četiri parlamentarne komisije i tek je poslednja, ustanovljena januara 2016, posle 43 konačne presude, predložila hitno donošenje Zakona o pojašnjavanju krivice i definisanja odšteta za žrtve osiromašenog uranijuma. Do sada su u više navrata razni sudovi u nekoliko regiona izrekli presude po kojima je Ministarstvo odbrane Italije moralo da obešteti obolele od posledica zračenja osiromašenog uranijuma. Postalo je evidentno da U238 ubija u tišini, ali na pravdu još čekaju mnogobrojni oboleli vojnici ili porodice žrtava.

Radi svedočenja, saslušavani su oficiri, vojnici, lekari oružanih snaga Italije i sada je zatražena velika brzina od Komisije da istraži sve o posledicama zračenja osiromašenog uranijuma, jer je prethodna naišla na probleme i raskorak u mišljenu sveta nauke i onoga u pristupu Odbrane, odnosno Generalštaba koji ne priznaje takav uzročnik obolevanja vojnika. Komisija je predložila i to da novi zakon precizno reši pitanje prava na odštetu. Inače, advokat Anđelo Fjore Tartalja drži rekord u broju dobijenih presuda za obeštećenje (osamdeset), u korist obolelih ili žrtava. On i dalje vodi bespoštednu borbu sa Ministarstvom odbrane.

Poslednja komisija se bavila i obolelim civilima koji su radili u administraciji Odbrane kao i problemom dece rođene sa deformitetima, čiji su očevi boravili u misijama u inostranstvu. Nije zaboravljeno ni stanovništvo na teritoriji gde su smešteni poligoni i vojni depoziti sa ovim opasnim oružjem. Predsednik poslednje Parlamentarne komisije Đan-Pjero Skanu završio je rad 9. februara ove godine i izneo zaključak da je nedvosmislena veza između oboljenja i uzročnika, karcinoma i osiromašenog uranijuma, sa raznolikim patologijama, ponajviše oboljenja bubrega, tiroide, ali i raznih drugih organa.

Valeri Melis imao je samo 27 godina, stariji vodnik, bio je u misiji u Peći, oboleo je već u jesen 1999. godine. Pojavili su mu se čvorovi na vratu, a ubrzo bolest dobija ime "limfom Hočkin". Sud u Kaljariju je priznao odgovornost italijanske vojske koja ništa nije učinila da zaštiti vojnike od osiromašenog uranijuma. Valeri je umro 4. februara 2004.

Pukovnik Klaudio Kaboni preminuo je februara 2017. godine u 59. godini, od raka na limfnim žlezdama. Bio je 20 godina u raznim misijama po svetu, na Kosovu 1999. godine.

AMERIKANCI KAO MARSOVCI

"GLEDALI smo Amerikance pored nas i pitali se zašto se kreću tako natrontani", piše u svom tragičnom dnevniku Denize, pripadnik vazduhoplovne jedinice. "Izgledali su kao Marsovci, kao likovi iz filma 'Virus'. Imali su opremu za baratanje materijalima koju mi nismo imali. Nikada se nismo pitali zašto su oni tako opremljeni, mislili smo da oni preteruju. Posle Kosova, i nakon druge misije u Eritreji, počeo sam da čitam novine i zaledila mi se krv u žilama. Bio je to period u kojem se počelo govoriti o osiromašenom uranijumu. Nadao sam se da nisam među zlosrećnima, međutim 2010. došao je red i na mene". Denize je umro 2015. godine.

KAPLAR DE BJAZI 359. ŽRTVA

[attachment=3]

KAPLAR Đuzepe de Bjazi (41) najnovija je žrtva kancera u redovima italijanske vojske, od kojeg je oboleo jer je bio izložen dejstvu osiromašenog uranijuma. Kako je otkrio Domeniko Leđero, zastupnik oko 7.000 italijanskih vojnika koji su boraveći na Kosovu u sastavu Kfora, dobili teške oblike karcinoma, kaplar Đuzepe je preminuo početkom ove nedelje i on je 359. žrtva među italijanskim vojnicima. Đuzepe je boravio u BiH (1999), na Kosovu (2003), u Avganistanu (2010) i Libanu (2012), a sada je izgubio bitku sa kancerom. Kada se razboleo, vojska ga je napustila i u poslednjim trenucima bio je okružen samo članovima porodice u svom napuljskom domu.

ZATROVANA VODA

Do sada je, među brojnim informacijama, izašao na videlo i zastrašujući podatak iz jula 2017. da su italijanski vojnici sigurno do kraja 2016. godine pili kancerogenu vodu na Kosovu, služenu u menzi, restoranima ili picerijama u čitavoj vojnoj bazi u Prištini, u teretani... Naime, analizom vode 2015. ustanovljen je visok procenat prisustva bromata.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on May 31, 2018, 03:54:15 pm
По тим бројкама Италијани би боље прошли у неком отвореном сукобу.

Мировна мисија за НАТО рачун.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on May 31, 2018, 07:33:43 pm
Ђе је сад онај епидемиолог да талијанима објасни да им се све то, у ствари, само учинило...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 31, 2018, 08:11:12 pm
Čeka direktivu. ;D


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 01, 2018, 09:17:35 pm
Рашчишћавање аеродрома код Сјенице од НАТО бомби
Аутор: М.Г.петак, 01.06.2018.

Министар одбране Александар Вулин, у пратњи начелника Генералштаба Војске Србије генерала Љубише Диковића и команданта Копнене војске генерал-потпуковника Милосава Симовића, обишао је радове на аеродрому „Дубиње” код Сјенице где се на извесним површинама, како се сумња, налазе неексплодирана убојна средства још од времена НАТО агресије 1999. године.

[attachment=1]

– Аеродром Сјеница је од стратешког значаја на овом простору и веома је важно да се Војска Србије врати овде како због грађана Сјенице тако и због безбедности читаве наше земље. Људи који овде раде су обучени на одговарајући начин, опремљени најквалитетнијом заштитном опремом и све што им је потребно за рад они морају да добију – нагласио је министар Вулин.

[attachment=2]

Како је саопштило Министарство одбране, генерал Диковић је рекао да је познато да на територији Србије од НАТО агресије постоје простори који нису у потпуности очишћени од неексплодираних убојних средстава.

[attachment=3]

- Један од тих објеката је и овај на Пештеру, конкретно, аеродром Сјеница, који је неколико пута бомбардован из ваздушног простора, и касетним бомбама и бомбама велике разорне моћи. После спроведених припрема, које су обухватале обуку људи, набавку заштитне опреме, усудили смо се, коначно, да изађемо на овај простор и да извршимо у наредна три месеца део деконтаминације или чишћења од неексплодираних убојних средстава – објаснио је генерал Диковић.

[attachment=4]

Како је истакао начелник Генералштаба, ти радови нису искључиво везани за потребе Војске, већ и за безбедност грађана на овом простору. Он је нагласио да свакако не треба журити, већ да тај посао треба да се пре свега уради одговорно и по правилима, изражавајући наду да ће терен бити очишћен и пре рока у септембру.

Говорећи о значају сарадње са Војском Србије, председник Скупштине општине Сјеница Мухедин Фијуљанин нагласио је да је за грађане општине Сјеница од изузетне важности посао који Војска Србије обавља, нарочито на том потезу око аеродрома Дубиње.

[attachment=5]

- Надам се да ће сарадња, која је и до сада била добра, бити убудуће још боља, како би овај аеродром оспособили. Ми у том аеродрому видимо велике развојне шансе, имајући у виду да ће и ауто-пут Београд – Бар проћи у непосредној близини и сматрамо да он у том погледу може да буде велика развојна перспектива, и за општину Сјеница, али за Србију у целини – нагласио је Фијуљанин.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 04, 2018, 07:41:11 am
NATO punih 19 godina tiho ubija jug Srbije
Dejan Ristić   03. jun 2018.

Ispitivanje uticaja bombardovanja na prirodu i ljude, državna komisija počinje od Pčinjskog okruga

NEPOBITNO je utvrđeno da je u Pčinjskom okrugu municijom sa osiromašenim uranijumom bombardovano brdo Pljačkovica kod Vranja, gde je gađan TV repetitor, kao i Bratoselce, Borovac kod Bujanovca i Reljan kod Preševa. Rezultati istraživanja pokazali su da je na tim lokacijama koncentracija radioaktivnosti bila nekoliko desetina hiljada puta veća nego što dozvoljavaju standardi.

Građani juga centralne Srbije zato s nadom dočekuju istraživanje nedavno formirane Komisije za utvrđivanje posledica NATO bombardovanja, koja će, prema najavama, najpre posetiti devet lokacija u ovom kraju. Evidentan porast broja obolelih od najtežih bolesti ovde se dovodi u vezu sa osiromašenim uranijumom koji je ispušten zajedno sa bombama.

PREMDA je na jugu Srbije od 2002. do 2006. godine urađena dekontaminacija terena, a Agencija za zaštitu od jonizujućih zračenja tvrdi da posle toga nije utvrđeno prisustvo osiromašenog uranijuma u životnoj sredini, dr Radomir Kovačević, autor knjige "Istina o uranijumu", misli drugačije. Knjiga je nastala kao rezultat istraživanja grupe stručnjaka Instituta za medicinu rada i radiološku zaštitu "Dr Radomir Karajović" Kliničkog centra Srbije, a Kovačević tvrdi da dekontaminacija ovog terena nije urađena na pravi način.

- Nikada nisam video finalni izveštaj o tome da je dekontaminacija jugoistočne Srbije obavljena na pravi način. Problem s tim procesom je u tome što je lako pokupiti tu neeksplodiranu municiju, ali ostaju čestice koje preko zemljišta ulaze u lanac ishrane - ističe dr Kovačević. Gradimir Jovanović, predsednik Udruženja uranijumskih žrtava u Vranju, komentarišući formiranje državne komisije, podseća na to da je Pčinjski okrug jedini u centralnoj Srbiji koji je gađan municijom sa osiromašenim uranijumom.

- U LjUDSKOJ prirodi je da zaboravlja, ali mi nemamo pravo na to, jer je tovar sa osiromašenim uranijumom ispušten na četiri lokacije u neposrednoj okolini, što je trajno zagadilo naš životni prostor. Naše udruženje je i osnovano sa ciljem da se neprekidno podsećamo bombardovanja Pljačkovice osiromašenim uranijumom, najtragičnijeg događaja u istoriji grada - ocenjuje Jovanović.

ZNALI DA ĆE UMRETI

- KADA se u godinama posle bombardovanja saznalo da je Pljačkovica gađana municijom sa osiromašenim uranijumom, bili su svesni šta ih čeka. To su im nagovestili i lekari kod kojih su odlazili na sistematske preglede, ukazujući im da će se karcinom javiti najkasnije za 10 godina, što se i obistinilo - kaže Dragana Mitić. On podseća i na slučaj osmorice radnika vranjskog "Vodovoda" koji su obezbeđivali rejon Pljačkovice posle bombardovanja 1999. godine. Svi onu su u tom trenutku imali četrdesetak godina, a sedmorica među njima umrla su od najtežih oblika kancera u godinama koje su usledile.

Prilikom odlaska na Pljačkovicu, radnici "Vodovoda" nisu imali nikakvu zaštitnu opremu. Od ratnog štaba ovo javno preduzeće je dobilo zadatak da pošalje grupu ljudi da oiviči taj bombardovani prostor. Dobili su uveravanja da na Pljačkovici nema opasnosti i da ljudi neće da ulaze u deo koji je gađan. Radnici su na lokaciju otišli bez ikakve zaštitne opreme, jer im je rečeno da za njom nema potrebe, pošto će samo postaviti stubiće i trake.

PREMA raspoloživim informacijama, prvi radnik koji je preminuo bio je Miroslav Jović. On je odmah posle bombardovanja dobio rak pluća, a umro je 2004. godine u 52. godini. Druga žrtva je Goran Mitić, koji je umro 2009, u 46. godini, od iste bolesti. Njegova supruga Dragana priča da su radnici, među kojima je bio i njen suprug, angažovani nekoliko meseci posle završetka bombardovanja.

- Moj muž je sa kolegama 25 dana proveo na Pljačkovici postavljajući ogradu i čisteći teren, o čemu postoje i pisani dokazi. Oni su tamo otišli bez ikakve zaštitne odeće, noseći na sebi obično radno odelo - navodi Mitićeva. Ona dodaje da su radnici "Vodovoda" na bombardovanoj Pljačkovici provodili puno radno vreme, jeli su i pili na brdu sve vreme dok nisu završili posao. Tek naknadno je utvrđeno da je taj prostor bombardovan municijom sa osiromašenim uranijumom. Prema poslednjim informacijama, i osmi radnik "Vodovoda" iz te grupe oboleo je od karcinoma pluća i trenutno se nalazi na lečenju.

OBOLEVAJU MLADI

DR Kovačević upozorava i na to da statistika koju rade lokalni zavodi za javno zdravlje apsolutno nije tačna. Maligne bolesti javljaju se u sve ranijem uzrastu i mnogo kraće traju, a više od 80 odsto slučajeva završava se smrću. Prema procenama stručnjaka, broj obolelih od malignih bolesti nastaviće da se povećava, i to za 1,8 odsto godišnje.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 06, 2018, 10:46:21 am
Italijanski stručnjak: "NATO je izvršio tiho, svirepo ubistvo osiromašenim uranijumom"
Tanjug  06.06.2018.

Domeniko Leđero, jedan od osnivača organizacije "Vojna opservatorija" u Odeljenju italijanske odbrane, tvrdi da je NATO izvršio "tiho svirepo ubistvo" osiromašenim uranijumom i najavljuje da će Srbiji ustupiti kompletnu dokumentaciju o NATO koju je sakupio.

- Stojim apsolutno na raspolaganju Srbiji i želim da pomognem da se to i dokaže - rekao je za "Večernje novosti" Leđero, koji se godinama bori da dokaže istinu o posledicama korišćenja osiromašenog uranijuma na zdravlje vojnika u svetskim misijama.

- Posedujem dokaze da su SAD saopštile pre više godina NATO-u kakva je opasnost po vojnike osiromašeni uranijum. NATO je skrivao opasnost od efekata osiromašenog uranijuma. Zašto su američki vojnici na Kosovu imali specijalnu zaštitu, a italijanski nisu? - kaže on. Leđero objašnjava da su italijanski vojnici imali gole ruke i čudili su se Amerikancima zašto su tako opremljeni.

- Zato što im je bilo saopšteno kakve su posledice po zdravlje od takvog oružja - dodaje. Leđero navodi da se za efekte i štetna dejstva osiromašenog uranijuma zna još 1990. godine i rata u Iraku, ali da se sve to skrivalo.

- Pričaću u Srbiji, ako me pozovu, opširno i detaljno. Posedujem podatke o svemu. I o situaciji u Bosni gde su živeli Srbi, o tome kako su bombardovni Hadžići nakon čega je preminuo veći broj stanovnika te opštine. Izneću da je bombardovana srpska teritorija u BiH, pošto imam utisak da se u Bosni to maskira radi određenih interesa - rekao je Leđero.

Izvor: www.blic.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 08, 2018, 06:13:47 pm
Italija ispituje posledice NATO bomradovanja, stav NATO jasan
Tanjug  08.06.2018.

Italijanski general, komandant KFOR-a Salvatore Kuoči kaže da Italija aktivno istražuje vezu između bombardovanja osiromašenim uranijumom i kancerogenih bolesti kod italijanskih vojnika koji su boravili na Kosovu i Metohiji tokom sukoba, a s druge strane, podseća, da je zvaničan stav NATO-a da takve povezanosti nema.


"To je nešto na šta Italija obraća pažnju. Oformili smo komisije koje treba da saznaju uzrok - šta se tačno desilo. Aktivno rade na tome", rekao je Kuoči u bazi "Bondstil" odgovarajući na pitanje novinara da prokomentariše tvrdnje italijanskih vojnika da su dobili kancer zbog bombradovanja Jugoslavije osiromašenim uranijom, kao i formiranje Komisije za istragu posledica NATO bombradovanja u Srbiji. On je podsetio da je NATO tim 2001. godine uradio istragu u kojoj su, prema njihovim tvrdnjama, dokazali da ne bi trebalo da bude povezanosti između bombradovanja i navedenih bolesti. Kako je rekao, oni poštuju istragu NATO, ali videće šta mogu i sami da saznaju u vezi sa tim. Nedavno je u Skupštini Srbije formirana Komisija za istragu posledica NATO bombradovanja 1999. godine čiji je predsednik poslanik SNS Darko Laketić. Rok za prvi preliminarni izveštaj komisije je kraj 2020. godine, a komisija će imati obavezu da na svakih šest meseci obavesti parlament o radnjama koje je preduzela i rezultatima.

Izvor: www.blic.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 08, 2018, 07:18:20 pm
Rot: Nemačka nema saznanja o vezi bombardovanja i raka
Tanjug  08.06.2018.

- Vlada u Berlinu nema sopstvenih saznanja o mogućoj vezi između municije korišćene tokom intervencije NATO i slučajeva obolevanja od raka - izjavio je državni sekretar u ministarstvu spoljnih poslova Nemačke Mihael Rot.

On je odgovarajući na pitanje poslanice Levice u Bundestagu Sevim Dagdelen o posledicama upotrebe osiromašenog uranijuma u Srbiji rekao da ne želi da prejudicira rezultate istrage komisije koju je formirala Skupština Srbije tim povodom, navodi se u saopštenju iz kancelarije ove poslanice dostavljenom Tanjugu. Dagdelen je upitala nemačku vladu može li da isključi vezu između učestalih slučajeva kancera u Srbiji i upotrebe municije sa osiromašenim uranijumom, te u kojoj meri savezna vlada deli ocenu ambasadora Kajla Skata da drastičan porast obolelih od raka u Srbiji nema veze sa bombama NATO, već "sa nezdravim načinom života Srba", navodi se u saopštenju.

Rot u odgovoru podseća da je posle intervencije NATO, tačnije 2001. godine, formiran komitet čiji je zadatak bio da ispita eventualnu vezu upotrebe municije sa osiromašenim uranijumom i zdravstvenih rizika, te da je taj komitet na osnovu nezavisne ekspertize zaključio da municija upotrebljena na Kosovu nema trajnih posledica po zdravlje ljudi. Ove rezultate, dodao je, potvrdila je i studija programa Ujedinjenih nacija za zaštitu životne sredine iz 2001. godine. Rot navodi da mu je poznato da je Skupština Srbije 23. maja formirala komisiju za istragu posledica NATO bombradovanja po zdravlje građana i životnu sredinu, ali dodaje da ne bi želeo da prejudicira do kakvih će rezultata ta komisija doći.

Izvor: www.blic.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on June 08, 2018, 07:45:41 pm
Немачки политичар Михаел Рот покушава да манипулацијом доведе до обмане и позива се на америчког Скота.

Помињање речи "комитет" и "независна експертиза"  указују да Рот покушава да наручено истраживање прикаже као исправно, што му наравно неће поћи за руком.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 13, 2018, 12:44:12 pm
Откривање последица НАТО агресије важно за будућност
уторак, 12.06.2018.

Споразум о оснивању заједничког тела за утврђивање последица НАТО бомбардовања потписан је данас, а министри здравља и заштите животне средине навели су да је овај потез важан за будуће генерације, као и да истраживањем последица бомбардовања Србија не жели никога да осуди, већ да помогне себи.

Министар заштите животне средине Горан Триван рекао је да Србија има обавезу према својим грађанима да утврди све истине везане за НАТО агресију 1999. године и додао да то није само питање истине, већ и питање будућности. „Када схватимо шта се догодило и размотримо све аспекте, знаћемо и шта треба радити да заштитимо своје грађане и свој биодиверзитет и биосферу”, рекао је Триван новинарима након потписивања споразума. Триван је навео да су након бомбардовања извршена озбиљна истраживања и деконтаминације терена који су били загађени пре свега осиромашеним уранијумом, али да је време да се тај процес настави.

Истиче, да споразум не подразумева само последице загађења муницијом која је садржала осиромашени уранијум, већ и загађења која су настала уништавањем петрохемијских, хемијских и других капацитета. „Верујем да највеће последице онога што се десило јесу на КиМ, и они исто имају право на истину и да се позабавимо статистиком обољења. То није питање српске пропаганде, већ питање здравља”, рекао је Триван. Триван је навео да ће поред новоформираног савета постојати и координационо тело и управни одбор на чијем челу ће се налазити он, као и национална лабораторија. Сва тела укључена у процес биће састављена од најеминентнијих стручњака из различитих области, истакао је министар.

Он је додао да нема потребе да било ко буде против оваквог пројекта, те позвао Србију да буде уједињења, јер је једини циљ утврђивање истине, без политичке конотације. „Оно што се десило нашој земљи учиниле су неке бивше администрације и ми нећемо овим да осуђујемо некога, већ да помогнемо себи”, рекао је Триван. Он је навео да је министарство заштите животне средине издвојило 15 милиона динара из буџета за потребе утврђивања последица бомбардовања и додао да ће у финансирању помоћи влада, друга министарства, фондови...

„Не очекујем проблеме у финансирању, али важно је рећи да не треба журити, већ темељно урадити посао и онако како наука налаже. Јавност ће бити обавештена о свему, али потребно је време, ако смо чекали готово 20 година, не треба сада брзати”, рекао је Триван. Министар здравља Златибор Лончар рекао је да је истраживање последица бомбардовања најмање што може да се уради за садашње и будуће генерације, како би се открило шта се тачно том приликом десило. „Не желимо ништа да прејудицирамо, али желимо и због нас и због будућности да откријемо чињенице, да сутра нико нема дилему шта се то десило”, рекао је Лончар. Он је подвукао и да резултати који буду остварени неће бити важни само за Србију, већ и за цео свет.

Начелница Одељења за неуроонкологију Клиничког центра Србије Даница Грујичић истакла је велику подршку државе на утврђивању последица бомбардовања и подвукла да је једини циљ истина, без обзира да ли ће нам се она допасти или не. Објашњава, да ће за почетак бити прикупљани подаци који већ постоје, али који морају да се скупе на једном месту. „Читава Србија ће бити лабораторија и то је велика шанса за младе људе да пишу мастер радове и докторате који ће бити занимљиви целом свету, ово је пре свега питање струке”, рекла је Грујичић и додала да ће за пар година бити познати први резултати истраживања, али да се о коначним последицама може говорити тек за 50 година. „У свим извештајима чланица НАТО пише да се коначне последице осиромашеног уранијума не знају и да је неопходно годинама пратити стање тла и подземних вода”, каже Грујичић. Она наводи да ће у сарадњи са министарством одбране бити утврђене тачне локације бомбардовања у складу са чиме ће се испитивати и одређене болести везане за те области.

Грујичић истиче да нису у питању само малигне болести, већ и утицаји на потомство, аутоимуне болести, проблем стерилитета. „Мене као грађанку и лекара највише иритира што онда када је ово требало да се ради, одмах по бомбардовању 2000. године и после, бачено је под тепих. Наше здравље није било важно људима које смо бирали и то никада не смемо да заборавимо. Сада држава стаје иза овог пројекта и показује одговорност према здрављу својих грађана и према научној истини”, закључила је она.

Професор Машинског факултета Александар Јововић рекао је да је важно утврдити шта се десило током бомбардовања, али и сада, 20 година касније. Добијени резултати показаће да ли можемо да смањимо утицаје бомбардовања, ако их је било, а ако није, да разбијемо митове, каже он.

„Ми формално почињемо данас са радом, али већ имао много података, јер треба све податке који су скупљани 20 година да анализирамо. Средства неће бити мала, али су ограничена. Ово су доста скупа истраживања и морамо да имамо добар план”, рекао је Јововић. Он је рекао да је и НАТО радио своја истраживања, као и да се не „бежи” од сарадње са том организацијом. „Ми не желимо да кажемо да резултати до којих су они дошли нису тачни, али не значи да одговарају правом стању на терену. Не бежимо од сарадње са њима, али не бежимо ни од сукоба око научне истине”, закључио је Јововић. (Танјуг)

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 16, 2018, 06:36:37 am
Leđero: Imam dokaze da je NATO trovao Srbiju
J. MATIJEVIĆ   15. jun 2018.

U Nišu u ponedeljak prvi međunarodni simpozijum o posledicama bombardovanja osiromašenim uranijumom. Kako je obećao, bivši italijanski pilot prezentovaće saznanja o kontaminiranoj municiji

MEĐUNARODNI simpozijum "Posledice bombardovanja SR Jugoslavije osiromašenim uranijumom 1999. godine", održaće se u ponedeljak, 18. juna, u Nišu, prvi put u našoj zemlji. Od 10 časova, u amfiteatru niškog Univerziteta, 19 učesnika ovog skupa iz Italije, Nemačke, Rusije, Kine, Kipra, Švajcarske i Srbije, predstaviće naučne radove kao i dokaze specijalnih komisija svojih zemalja o štetnosti municije sa osiromašenim uranijumom u zonama gde se sa njom dejstvovalo, od Iraka i Avganistana do BiH i SR Jugoslavije.

Među 12 stranih učesnika simpozijuma - oficira, pravnika, stručnjaka za međunarodno pravo i lekara - biće i vojni pilot Domeniko Leđero, jedan od osnivača i odgovorni u organizaciji "Vojna opservatorija", Odeljenja italijanske odbrane, koji se godinama bori da dokaže istinu o posledicama osiromašenog uranijuma na zdravlje vojnika u svetskim misijama. Kako je i obećao u ekskluzivnom razgovoru za "Novosti", Leđero u Niš donosi dokumentaciju o NATO dejstvima municijom sa osiromašenim uranijumom, kao i dokaze o njegovoj povezanosti sa velikim brojem obolelih i preminulih italijanskih vojnika. Baš ove dokaze nedavno je potvrdila četvrta Italijanska parlamentarna komisija upravo zahvaljujući Leđerovoj upornosti.

Napadan, optuživan, ali beskompromisan, Leđero, inače, vodi veliku i intenzivnu medijsku kampanju za istinu. U razgovoru za naš list, najavio je da i će Srbiji ustupiti dokumentaciju o NATO dejstvima municijom sa osiromašenim uranijumom.

- Posedujem dokaze da su SAD, pre više godina, saopštile NATO kakva je opasnost po vojnike osiromašeni uranijum - rekao je Leđero za "Novosti". - NATO je skrivao opasnost od efekata osiromašenog uranijuma. Zašto su američki vojnici na Kosovu imali specijalnu zaštitu, a Italijani nisu? Italijanski vojnici su bili golih ruku i čudili se što su Amerikanci tako opremljeni. Zato što im je bilo saopšteno kakve su posledice po zdravlje od takvog oružja!

Osim Domenika Leđera, na simpozijumu u Nišu, koji organizuju Advokatska kancelarija "Dr Srđan Aleksić" i Advokatska komora Niš, učestvovaće i Florijan Pfaf, major Bundesvera, koji je odbio da učestvuje u agresiji NATO na SRJ i zbog toga bio otpušten iz službe. Među učesnicima su i dr Manfred Mor, profesor međunarodnog javnog prava iz Berlina, osnivač i član upravnog odbora Međunarodne asocijacije advokata protiv nuklearnog oružja (IALANA), dr Eva-Marija Miler, predsednik švajcarske kooperative Zeit-Fragen, koja je prva u Evropi podigla glas protiv NATO agresije na SRJ, dr Toni Šao, profesor Pravnog fakulteta u Pekingu i Antonis Kefalas, advokat sa Kipra, specijalista za međunarodno javno pravo.

Svoje naučne radove u Nišu će u ponedeljak predstaviti i pet ruskih naučnika - dr Sergej Baburin, predsednik Međunarodnog slovenskog veća, profesor Moskovskog i Omskog univerziteta, dr Vladimir Konjahin, šef katedre krivičnog prava i kriminologije Pravnog fakulteta u Krasnodaru, dr Aleksandar Korobejev, šef katedre za krivično pravo Pravnog fakulteta u Vladivostoku, dr Juri Golik, šef katedre za krivično pravo Moskovske akademije istražnog odbora Ruske Federacije, kao i dr Tatjana Minjazeva, profesor krivičnog prava Moskovskog državnog univerziteta.

U diskusiji će učestvovati i Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Živadin Jovanović, nekadašnji ministar spoljnih poslova SRJ, general Slobodan Petković, bivši načelnik ABHO VJ, Margit Savović, nekadašnji ministar za ljudska i prava manjina u Vladi SRJ...

ZNALI ZA POSLEDICE

NATO je još 1994. znao da osiromašeni uranijum izaziva rak, ali je uprkos tome svesno i namerno njime punio bombe kojima je gađao Srbiju - rekao je Domeniko Leđero. - Postoji i video-snimak, koji je napravio Pentagon, na kome se jasno ukazuje na štetnost osiromašenog uranijuma po zdravlje ljudi. Pričaću o tome sve u Srbiji, opširno i detaljno. Posedujem podatke o svemu. I o tome kako su bombardovani Hadžići u Bosni, nakon čega je preminuo veći broj stanovnika te opštine.

IDEMO PRED MEĐUNARODNE SUDOVE

U NAUČNIM radovima i diskusijama naših uglednih gostiju, nedvosmisleno se podržava naša borba za pravdu i istinu - kaže advokat Srđan Aleksić. - Njihovi naučni dokazi potvrđuju štetnost municije sa osiromašenim uranijumom po ljude, živi svet i životnu sredinu. To nam daje za pravo da tražimo naknadu štete za naše građane obolele i preminule od karcinoma posle rata 1999, i to pred međunarodnim sudovima i pred nacionalnim sudovima država koje su učestvovale u nelegalnoj NATO agresiji.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 19, 2018, 04:36:31 pm
Први симпозијум о последицама бомбардовања
понедељак, 18.06.2018.

У Нишу, на међународном скупу посвећеном деловању осиромашеног уранијума, стручне налазе о страдању војника на КиМ је предочио италијански пилот, а потом су говорили адвокати који ће тужити земље чланице НАТО-а

Симпозијуму је окупио велики број академика и стручњака за право, медицину, атомску физику (Фото Танјуг)
Ниш – Први пут у Србији  је у Нишу одржан Међународни симпозијум „Последице бомбардовања СР Југославије осиромашеним уранијумом 1999”, којем присуствује и бивши италијански војни пилот Доменико Леђеро, који се годинама бори да докаже истину о последицама осиромашеног уранијума по здравље војника у светским мисијама.

Леђеро је истакао да је, кад је реч о италијанској војсци, већ доказано штетно дејство и повезаност осиромашеног уранијума и канцерогених обољења, и то још од 1987. године, пре бомбардовања СР Југославије, јавља Танјуг.

– Имамо доказе о том штетном деловању и пре него што су била бомбардовања код вас. Ми поседујемо видео-снимак из Пентагона на којем се указује на штетност осиромашеног уранијума по здравље људи и приказали смо га током овог скупа, а ставићемо га на располагање и вашим службама, јер је то све у служби истине – казао је Леђеро.

Навео је да је у Италији било више од 80 судских поступака, сви ти процеси су добијени, а пресуде су биле у корист војника и осуђујуће за Министарство одбране Италије.

– Војници су добили велика обештећења, а чланови породица војника који су умрли од последица разних канцера захтевају да се направи званични списак свих војника који су страдали у операцијама НАТО-а од последица зрачења осиромашеног уранијума – навео је Леђеро.

Председник Удружења грађана „Осиромашени уранијум” Свето Ного изјавио је да симпозијум представља крај медијске кампање, с обзиром на то да ће се сада оформити радне групе које ће писати тужбе против држава чланица НАТО-а.

Наводећи да се нада да ће на симболичан начин објединити српску интелигенцију, Ного је казао да очекује и да ће сви они који стварно припадају српској интелигенцији стати и подржати пројекат Удружења.

– Ако је неко интелектуалац, он има обавезу према своме народу, а најбољи начин да се одужимо нашем народу јесте да га одбранимо од ове пошасти што нас је задесила када су нас 78 дана бесомучно бомбардовали и након чега из дана у дан све већи број људи оболева од карцинома – казао је Ного и истакао да су и новорођена деца оболела од карцинома.

По његовим речима, иза њиховог пројекта стале су Адвокатска комора Србије, Адвокатска комора Београда и делимично Адвокатска комора из Ниша.

– Очекујем да ћемо крајем септембра и почетком октобра говорити о томе како ће изгледати тужба према чланицама НАТО-а. Ово није колективна тужба и иза ње не треба да стане држава. Ово су појединачне тужбе и тужићемо за материјалну и нематеријалну штету која нам је нанета – навео је Свето Ного.

Истовремено, он је истакао и да ће бити тужене све државе чланице НАТО-а појединачно и додао да ће се прво ићи на пет држава чланица НАТО, које ће одабрати после конференције.

Адвокат из Ниша Срђан Алексић поменуо је да су конференцији присуствовали научници из целог света, што значи и Кине, Русије, западних земаља попут Немачке, Француске, Италије. Он је навео да је најзначајнија пресуда италијанског суда, јер показује да је једна земља чланица НАТО-а доказала узрочно-последичну везу између бомбардовања осиромашеним уранијумом, боравка њихових војника и грађана на Косову и Метохији и обољења која су настала после више година.

– Разговараћемо и указати како ћемо остварити право за наше грађане. Италијанима је требало пет година, нама ће бити потребно мање времена. Ми имамо материјалне доказе од Италијана. Надам се да за две године можемо да очекујемо прву пресуду – казао је Алексић. Додао је да Удружење апелује да се до решења дође мирним путем, те да се грађанима Србије, као и италијанским, исплати одштета. – Говорим само о оним грађанима који живе на територији која је бомбардована осиромашеним уранијумом и онима који су боравили на КиМ – истакао је Алексић.

Сергеј Николајевич Бабурин, који је током деведесетих година у више наврата боравио у Југославији, казао је да сматра да правда мора да буде задовољена. Упитан да ли је Србија закаснила са покретањем овог питања, Бабурин је казао да Србија не само да је закаснила, већ је много закаснила са овим активностима и додао да, ипак, и даље има времена.

– Када су САД 1999. године одбиле резолуцију Савета безбедности УН, требало је предузети мере сталног притиска, што руководство Србије након 1999. није учинило. Али убеђен сам да ствари не треба оставити оваквима какве јесу, осуђени су многи људи који су бранили земљу, а нису осуђени они који су је бомбардовали и сматрам да то не треба оставити тако – приметио је Бабурин. Додао је да се, иако је прошло 20 година, сви морају потрудити да правда буде задовољена, зато што је то дуг према жртвама, мирним житељима који су настрадали.

– И верујем да би ова конференција требало да допринесе путу развоја правичности, да гости који су се окупили, не само из Србије и Русије, већ и из европских земаља, треба да дају свој допринос остварењу правде. Морамо да испунимо сви наш хришћански дух, иначе ћемо сви бити саучесници неправде – навео је Бабурин.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 23, 2018, 08:47:15 am
Albanci znaju da ih je NATO trovao
D. ZEČEVIĆ   22. jun 2018.

I lekari u Prištini upozoravaju da se broj obolelih od malignih bolesti povećava iz godine u godinu. Iako prištinski KBC ima najsavremeniju opremu, leče se i u centralnoj Srbiji

Uprkos tome što se u kosovskoj javnosti retko govorilo o posledicama bombardovanja, evidentno povećan broj obolelih uticao je na oglašavanje ne samo udruženja obolelih od kancera, već i lekara onkološkog odeljenja Kliničkog centra u Prištini. Oni ističu da je poslednjih nekoliko godina broj obolelih od malignih bolesti na KiM udvostručen. Prve zvanične podatke o tome je pre dve godine saopštio dr Ekrem Hiseni sa odeljenja onokologije Univerzitetsko-kliničkog centra, i to u izjavi datoj inostranim agencijama. Tada je kao podatak naveo da je u 2015. godini na toj klinici registrovano 808, a već naredne godine 1.238 obolelih od karcinoma.

- Među obolelima na Kosovu najrasprostranjeniji su karcinomi dojke, pluća i debelog creva - navode u prištinskoj klinici, gde, kako saznajemo, imaju sve neophodne aparate za registrovanje i lečenje ovih opakih bolesti. Ipak, iako prištinska klinika ima najsavremeniju opremu iz inostranstva, srpski lekari s Kosmeta, upoznati sa situacijom u tamošnjem zdravstvenom sistemu, kažu da Albanci i dalje radije odlaze na lečenje kod srpskih lekara u bolnice u centralnoj Srbiji.

- Postoje čak organizovani odlasci na preglede, ali i kasnije, zbog lečenja, u privatne klinike u Beogradu i Nišu - govori nam doktorka iz Prištine, koja ne želi da joj se ime otkriva u javnosti, pogotovu zato što, kako ističe, zvanična politika na Kosovu neće da ističe problem s kojim se žitelji Kosmeta gotovo dve decenije suočavaju, ali i dodaje da albansko stanovništvo shvata posledice koje su ostavile NATO bombe.

- Ono što treba da se razluči jeste to da ne treba zvaničnu politiku Prištine poistovećivati s narodom, pogotovo što političari za nastalu situaciju ne žele da okrive mentore jednostrane nezavisnosti. Dokaz tome je to što pacijenti oboleli od opakih bolesti uglavnom sami plaćaju lekove - ističe dr Nebojša Srbljak iz Kliničko-bolničkog centra u Kosovskoj Mitrovci, koji je sa svojim udruženjem "Milosrdni anđeo" prvi ukazao na povećan broj obolelih od malignih bolesti na Kosmetu.

I dok ističe da se veliki broj albanskih pacijenata koji su prethodno bili na lečenju u VMA ili drugim renomiranim ustanovama u Beogradu kasnije javljao na pregled u njegovu ambulantu, dr Srbljak podseća da je zbog povećanog broja obolelih od karcinoma i drugih maligniteta još 2008. godine tadašnji kosovski ministar zdravstva Agim Gaši sa Onkološkog instituta sklopio ugovor s klinikama u Makedoniji i Turskoj za lečenje pacijenata, koje je plaćala kosovska privremena vlada.

ZABRINjAVAJUĆI PODACI

Napominjući da su se parametri istraživanja broja obolelih od maligniteta odnosili na period od 1997. do 2000. godine u srpskim sredinama na KiM, dr Srbljak ističe da su prvi rezultati predstavljeni 2002. i da su bili frapantni.

- Na primer, karcionom pluća je bio u porastu preko 200 odsto u odnosu na 1997. i 1998, kada smo imali industrijska zagađenja, ali je tada nivo bolesti bio minoran u odnosu na period posle 1999. godine, kada su nam prvenstveno dolazili mladi ljudi, učesnici rata - ističe dr Srbljak. On naglašava da je poslednjih godina i sve veći broj beba koje se rađaju sa deformitetima, ali i da ćemo posledice osiromašenog uranijuma osećati i narednog veka.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on June 23, 2018, 08:49:08 am
Počeće da dolaze u centralnu Srbiju na besplatno lečenje, dobar vam stojim.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on June 24, 2018, 11:27:08 pm
http://www.prviprvinaskali.com/clanci/dren/ekologija/cinjenice-o-posledicama-koriscenja-osiromasenog-uranijuma-tokom-nato-agresije-na-srj-1999.html (http://www.prviprvinaskali.com/clanci/dren/ekologija/cinjenice-o-posledicama-koriscenja-osiromasenog-uranijuma-tokom-nato-agresije-na-srj-1999.html)

Занимљив чланак.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MilosPantovic on June 24, 2018, 11:28:36 pm
http://www.prviprvinaskali.com/clanci/dren/ekologija/sakriveni-izvestaj-o-bombardovanju-osiromasenim-uranijumom.html (http://www.prviprvinaskali.com/clanci/dren/ekologija/sakriveni-izvestaj-o-bombardovanju-osiromasenim-uranijumom.html)

И још један чланак који се бави истраживањем загађења уранијумом током агресије НАТО држава на СРЈ током 1999. године.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on July 06, 2018, 02:29:14 pm
Италија даје документа у вези са последицама НАТО бомбардовања
петак, 06.07.2018.

Комисија италијанског парламента, која је водила истрагу о смртним случајевима код италијанских војника у војним мисијама у иностранству, уступиће српској Комисији за истраживање последица НАТО бомбардовања њихов извештај и читав низ докумената који ће помоћи Србији у истрази, речено је данас у Скупштини Србије.

Председник српске комисије Дарко Лакетић рекао је на заједничкој конференцији за новинаре са Ђан Пјером Скануом, који је водио италијанску комисију, да је договорено преузимање комплетне документације коју је Италија прикупила, као и доказа у вези са обољевањем становништва и загађењем животне средине. Он је навео да ће чланови италијанске комисије бити консултанти Србији и презентовати све што знају, а на располагању ће, додаје, бити и њихови правни тимови.

„Комисија италијанског парламента је имала могућност и тужилачке истраге”, рекао је Лакетић. Говорећи о сарадњи са колегама из Италије, Лакетић је казао да постоји договор око заједничког деловања према ЕУ, којој ће послати захтев да финансијски помогне да се уради комплетна анализа и контаминација животне средине и асанација тамо где је она потребна.

„Договорили смо да имамо заједнички наступ и везано за то да тражимо додатну помоћ ЕУ за лечење оболелих у нашој земљи тамо где је то неопходно”, истакао је Лакетић. Скану је казао да је формално препознато и признато да је од осиромашеног уранијума страдало више од 400 људи, од азбеста 1.200, а ако се укључе и други разлози, као што су тешки метали и други узроци, говори се о 2.000 мртвих и 7.000 оболелих. Скану је рекао да је убеђен да ће српска комисија урадити одличан посао. (Танјуг)

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on July 15, 2018, 09:09:08 am
Накнадно тумачење историје
Аутор: Мирослав Лазански недеља, 15.07.2018.

Један наш дневни лист објавио је део књиге „Последњи лет из Дејтона, преговори иза затворених врата”. Писац књиге је наш бивши дипломата Небојша Вујовић, некадашњи отправник послова у нашој амбасади у Вашингтону, који тврди „да су сви папири у Дејтону ишли преко њега”. У књизи има свега и свачега, од појединачних сусрета господина Вујовића и неких америчких сенатора, до разговора у пиџамама. Први пут чујем да су први разговори о Косову, вођени у Рамбујеу, били још у јануару 1998. када правих сукоба на Косову, заправо, још и није било, да је Генералштаб Војске Југославије 2. октобра 1998. добио информацију да су из базе у Рамштајну полетели амерички бомбардери Б-2 да нас бомбардују, а Генералштаб такву информацију никада није добио, као што ни авиони Б-2 тог дана нису ни могли да полете из Немачке, пошто бомбардер Б-2 није тада имао одговарајући хангар и инфраструктуру у Европи, и у акције бомбардовања наше земље 1999. године полетао је само и директно из базе у САД. И враћао се у САД. У књизи се спомиње и „глупаво” питање које је својевремено из Београда отишло Међународном суду правде око једностраног проглашења косовске независности. Будући да сам управо у време прошле власти и управо на овим страницама више пута указивао на тај срамотни потез тадашње власти, која је чак изјавила „да ће Београд прихватити мишљење Међународног суда правде какво год оно било”, то ми је заиста чудно да је нашем бившем дипломати требало толико година да закључи да је питање било „глупаво”.

Углавном, у књизи има и Резолуције 1244 и детаља око Кумановског споразума, али нема ништа о Анексу Б у преговорима у Рамбујеу. О Анексу Б, који нам је издиктиран од стране Американаца неколико сати пре краја преговора. Анекс Б је значио практичну окупацију целе територије СР Југославије од стране НАТО-а. А Вашингтону је управо био потребан да има „разлог” да бомбардује СР Југославије. А тај Анекс Б не би могла да потпише нити једна влада суверене државе, и није то моја констатација, већ мишљење Хенрија Кисинџера. О том анексу је као срамном и немогућем услову, постављеном Београду, писао и Роберт Фиск у „Индипенденту”. Британски је парламент о том анексу обавештен тек седам дана после рата 1999. Уважени господин Вујовић о томе изгледа није обавештен ни после 19 година...

Све у свему, књига је прилично огољени и прозирни покушај да се ситуација на Косову прикаже као непрекидни низ наших грешака, нашег инаћења и наше ирационалности. Господин Вујовић покушава сада да се у својој књизи прикаже као наш Хенри Кисинџер из тог времена. Проблем је само у томе што о тој улози господина Вујовића нико у СР Југославији није знао. Док он сам то сада нама није и открио. А други је проблем, наравно, што то нико не може и да кредибилно потврди. Могу и ја сада да наведем имена барем тројице америчких политичара са којима сам разговарао о Косову у Вашингтону још 1983. године, од Дена Каплана и његовог шефа конгресмена Роберта Едгара, до Тома Лантоша који је још тада лобирао за Косово. Са Капланом и Едгаром имам и заједничке фотке. Докази, господине Вујовићу, докази...

Милошевићев коначни уступак 1999. изненадио је многе у НАТО-у и изазвао огромно олакшање од Вашингтона до Анкаре. Је ли за тај потез бацања пешкира у ринг криво бесомучно бомбардовање наше земље, у трећој фази рата директно и по цивилним циљевима, или је пресудила претња копненом инвазијом, губитак подршке Јељцинове Русије у пресудном моменту, или је кључна ствар заправо била то што је НАТО могао да бесконачно и некажњено настави са бомбардовањем? Док је југословенска војска прошла са релативно малим жртвама, електросистем државе и саобраћајнице претрпеле су тешка оштећења и лако су могле да буду потпуно уништене да се бомбардовање наставило. Претња самим темељима српске привреде натерала је Београд да промени мишљење. Успут је Запад изблефирао Милошевића да ће Београд и остали градови у Србији из ваздуха бити сравњени са земљом и да затим следи копнена инвазија и потпуна окупација Србије.

Веровање елите у Србији да је НАТО спреман да уништи урбану Србију била је обична будалаштина, или намерно пласирање таквих информација, односно изговор за давање Косова Албанцима после дозираног бомбардовања. Јер, западне ваздухопловне снаге нису ратовале на такав начин, барем не у последњих 30 година, то није рађено ни за време рата САД против Северног Вијетнама.

Пентагон је био против копнене операције, једино су Британци на томе инсистирали. Но, нико на терену још није имао довољно снага за такав подухват. Америчке обавештајне службе подвалиле су руским политичарима, амерички изасланик Строуб Талбот преварио је Черномирдина, а овај онда Милошевића. За НАТО је био проблем што концентрација њихових великих војних ефектива није била могућа, не до октобра месеца, већ ни до краја децембра, а онда би се све то морало да се одложи до пролећа, јер терен уз југословенско-албанску границу није проходан зими.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on July 19, 2018, 08:23:20 pm
Ovu vest nađoh pre neki dan na internetu. Pitam se da li je istina, ili je politički servirana.

ISTINA IZAŠLA NA VIDELO: Tadić je sprečio istragu o upotrebi uranijuma tokom NATO agresije?!
31/05/2018

Bivši predsednik Srbije Boris Tadić, dok je bio ministar odbrane 2003. godine, stopirao je program praćenja dejstva osiromašenog uranijuma iz NATO bombi na naše vojnike, šokantno je otkriće domaćih stručnjaka!

Prema rečima neurohirurga prof. Dr Danice Grujičić, naši vojnici, za koje se sumnjalo da su ozračeni tokom bombardovanja, bili su pod specijalnim medicinskim programom kako bi se pratile potencijalne kancerogene promene u njihovom organizmu. Međutim, taj program je Ministarstvo odbrane stopiralo u proleće 2003, odmah pošto je na mesto ministra došao Boris Tadić. Bilo bi drugačije… Danica Grujičić kaže da bi istina o osiromašenom uranijumu bačenom na Srbiju znatni pre izašla na videlo da taj program nije ukinut posle samo tri do četiri godine.
– Program praćenja naših vojnika koji su bili izloženi dejstvu oružja sa osiromašenim uranijumom postojao je sve do 2003. godine, kada ga je ukinuo ministar odbrane, koji je kasnije bio predsednik države. Bila je to njegova prva odluka po dolasku na funkciju. Tako da je taj program, umesto da traje i dan-danas, ukinut posle samo tri godine – rekla je dr Grujičić, nesumnjivo misleći na Borisa Tadića, koji je na čelo ministarstva odbrane došao u martu 2003. Ona je dodala da nije vredelo ni to što je bilo opšte poznato da se posledice izlaganja osiromašenom uranijumu javljaju tek godinama kasnije.

– Znalo se da se promene na koštanoj srži javljaju tek posle pet do sedam godina, da se solidni tumori uzrokovani različitim hemijskim i radijacijskim materijalima pojave tek posle 15 do 20 godina… Dobro se znalo i da mogu da se jave promene na genetskom materijalu kod dece. Ali je program ipak prekinut. Da nije, istina o osiromašenom uranijumu bi znatno pre izašla na videlo – smatra dr Grujičić. Prema njenim rečima, ranije vlasti su činile sve da istina o NATO bombardovanju ne izađe na videlo.
– Srbija obiluje velikim brojem pametnih i stručnih ljudi, koje u godinama nakon agresije niko nije slušao da, zaboga, ne bi pravili paniku! Oni koje smo na izborima birali pre 20 godina morali su da nas zaštite i da misle o našem zdravlju, a to se nažalost nije desilo – kaže Grujičićeva.

Sačuvani podaci
Sreća u nesreći je u tome što su uzroci uzeti u prvim godinama posle bombardovanja sačuvani. – Dobro je da su naši stručnjaci uzimali uzorke, merili i beležili rezultate, uprkos tome što je tadašnja vlast upozoravala da se ne širi panika. Svi ti podaci sada mogu da se iskoriste u radu Koordinacionog tela koje će istraživati posledice NATO zločina.
Zato će prva faza našeg rada biti analiza rezultata skupljenih od 1999. do danas. Ideja je da u određenom trenutku konsultujemo i naše prijatelje iz svih krajeva sveta, ali tek nakon što naši stručnjaci kažu prvu reč – jasna je Grujičićeva.


https://youtu.be/Gk5f3AW8H_k


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on July 23, 2018, 06:36:05 am
Srbija i dalje zasuta kasetnim bombama
Rade Dragović   22. jul 2018.

I dve decenije od okončanja poslednjeg rata preti ozbiljna opasnost od neeksplodiranih projektila. Kasetna municija je na površini od 250 hektara u šest opština

[attachment=1]

POSLEDNjI rat na prostoru Srbije završen je pre gotovo dve decenije, ali iz tla i danas prete stotine ubojitih bombi, mina i raketa. Najsvežije procene i provere ukazuju da je više od 250 hektara naše zemlje zasuto samo neeksplodiranim kasetnim bombama koje su najopasnije za građane, a posebno za decu. Prema evidenciji Centra za razminiranje koji se već godinama rve sa ovim problemom, najveće površine pokrivene "žutim ubicama" trenutno se nalaze kod Sjenice i u okolini Užica - oko 60 hektara ovih opština i dalje je zasejano kasetnim bombama. Isti projektili na oko 50 hektara locirani su na prostoru Tutina i Bujanovca. Oznake za opasnost još uvek okružuje 19 hektara opštine Raška i 11 hektara nadomak Niša. Poznavaoci ove problematike navode da je svaki rat u prošlom veku Srbiji ostavio poveliko breme neeksplodiranih mina i bombi. Pored NATO agresije i dejstava devedesetih godina, redovno se otkriva municija iz borbi 1914-1918, kao i bombe iz Drugog svetskog rata. Poslednji slučaj otkrivanja i planskog uništavanja kasetnog projektila iz 1999. u niškom naselju Medoševac najbolje pokazuje svu otpornost uspomena iz burne prošlosti.

- NATO je delovao kasetnim bombama na više stotina lokacija u 16 opština u Srbiji, ne računajući opštine na Kosovu i Metohiji. Na ovom spisku su niške opštine Medijana i Crveni krst, kao i Kraljevo, Brus, Preševo, Bujanovac, Kuršumlija, Raška, Gadžin Han, Tutin, Sjenica, Čačak, Vladimirci, Knić, Stara Pazova i Sopot kod Beograda - nabraja direktor Centra za razminiranje Jovica Simonović. - U skladu sa međunarodnim standardima od 2003. godine, kada je Centar osnovan, do danas kasetna municija očišćena je sa ukupne površine od 1.125 hektara.

[attachment=3]

Sagovornik "Novosti" podseća i da su tokom oružanih sukoba na jugu Srbije od 2000. do 2002. godine paravojne formacije lokalnih Albanaca minirale veliku površinu zemljišta u ovom delu zemlje.

- Poslednjih šest godina u potpunosti su očišćena minska polja u opštini Preševo, kao i neke lokacije u opštini Bujanovac - objašnjava Simonović. - Sumnja se i da se, nakon požara i eksplozija u vojnim magacinima u Paraćinu, Kraljevu, Vranju, Leskovcu i Kragujevcu, van vojnih objekata još uvek nalaze različite vrste neeeksplodiranih ubojitih sredstava na površini od oko 1.850 hektara. U periodu od 2009. do danas u opštini Paraćin obavljeno je razminiranje prostora od 538 hektara.


Čišćenje neekskplodirane municije zaostale iz ratova složen je i opasan posao. Osim što dugo traje, zahteva temeljnu pripremu i nosi veliki rizik, provera terena izuzetno je skup posao. Čišćenje jednog kvadrata površine zasejane kasetnom municijom ili nagaznim minama, zavisno od terena i konfiguracije, košta i više od jednog evra. Cena uklanjanja jedne rakete ili avio-bombe, prema gruboj računici, kreće se od 100.000 do 250.000 evra.

- Vlada Srbije je za operacije razminiranja mina u opštini Bujanovac za ovu godinu izdvojila oko 230.000 evra. Ovaj iznos biće preko Međunarodne fondacije za jačanje bebednosti ljudi (ITF), i uz pomoć SAD i Južne Koreje, uvećan tako da će biti sprovedeni projekti razminiranja u opštinama Bujanovac, Sjenica i Niš ukupne površine oko 750.000 kvadrata - kaže direktor Centra za razminiranje.

[attachment=2]

Simonović napominje i da će Ruska Federacija ove godine finansirati projekat uklanjanja neeksplodiranih ubojitih sredstava na prostoru koji je zagađen nakon požara i eksplozija u vojnom magacinu u Paraćinu. Radi se o lokaciji u opštini Ćuprija površine od 60 hektara.

PRETI I "DUNAVSKI VILENjAK"

OSIM na kopnu, neeksplodirane mine i bombe vrebaju i pod vodom. Od bombardovanja naše zemlje 1999. godine, neeksplodirane avionske bombe-rakete nalaze se u Savi i Dunavu na ukupno 11 lokacija. Već dugo se sumnja da se u savskom koritu nedaleko od sremskog sela Jamena nalaze improvizovane minske naprave zaostale iz perioda sukoba 1991-1995. godine. U Đerdapskoj klisuri, bliže srpskoj obali, kod Prahova 1944. godine potopljeni su nemački ratni brodovi sa protivbrodskim minama i velikim količinama municije. U operaciji "Dunavski vilenjak" nacisitička crnomorska flota je potopljena, a i danas ometa plovidbu i preti svojim nevidljivim arsenalom.

NAJVEĆI DONATORI

ZA proces uklanjanja neeksplodiranih mina i bombi od velikog je značaja saradnja sa stranim zemljama koje su i najveći finansijeri tzv. humanog razminiranja. Među donatorima koji su izdvojili najveća sredstva za razminiranje mina, čišćenje kasetne municije i uklanjanje neeksplodiranih ubojitih sredstava u prethodnom periodu izdvajaju se SAD, Ruska Federacija, Norveška, Nemačka, Kanada, Irska, Češka, Španija.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on July 23, 2018, 07:40:05 pm
Gde može da se nađe karta koja detaljno kazuje koje područje i čime je zasejano.

Konkretno: interesuje me Užice i okolina.
Da li u okolini Tornika na Zlatiboru još ima zaostalih ubojnih sredstava? Tornik je dosta puta gađan.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on July 30, 2018, 10:36:19 pm
NATO zasipao nepoznatim molekulima
V. ILIĆ   30. jul 2018.

Šta piše u izveštaju Štaba civilne zaštite Moravičkog okruga o bombardovanju 1999. godine. Na Gornji Milanovac bacan žuti prah, a u njivama pronađeni sitni kristali

NEDAVNO osnovanom Vladinom Koordinacionom telu za utvrđivanje posledica NATO bombardovanja uskoro će biti dostavljen izveštaj Štaba civilne zaštite za Moravički okrug, koji obiluje detaljima vezanim za dejstva NATO avijacije 1999. godine. U jednom od sačinjenih dokumenata zabeleženo je da su avioni čitavu opštinu Gornji Milanovac 8. i 9. aprila te ratne godine zasipali žutim prahom nepoznatog porekla, a nekoliko dana kasnije i sitnim kristalima, koji su kod ljudi izazivali alergijske reakcije...

- Sećam se da su ljudi primetili u njivama sitne kristale, veličine zrna šećera. Ako bi nekim slučajem ta čestica dospela do očiju ili u dodir sa kožom, došlo bi do burne reakcije u vidu suzenja, svraba... - rekao je "Novostima" jedan od žitelja milanovačkog sela Donji Branetići, koji se priseća ovog događaja iz 1999. godine. - Čuo sam da su i u selu Brusnici ljudi imali slične probleme. Tamo je jedna žena bila sva u pečatima dok je skupljala pokošenu travu, pa su joj ti kristali padali po rukama, nogama i licu. Uzorci ovih kristala poslati su na VMA u Beograd radi hemijsko-toksikološke analize. U prvom nalazu iz ove medicinske ustanove utvrđeno je da "nisu nađene toksične supstance iz grupe bojnih otrova". To, međutim, nije bilo sve u ovom zaključku, te se pored ostalog navodi i ovo: "Primenom infracrvene spektrometrije utvrđeno je da se radi o sintetskom ugljovodoničnom polimeru nepoznatog spektra, odnosno o - nepoznatom molekulu".

OSUŠILE SE ŠUME

Fitopatolozi Instituta za voćarstvo u Čačku utvrdili su na biljkama tragove krajnje neuobičajenog oboljenja. Odmah nakon bombardovanja, naprasno i bez određenog razloga, osušile su se brojne šume na Zlatiboru i Tari, oblastima za koje postoji sumnja da su takođe zaprašivane nepoznatom materijom.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on July 31, 2018, 06:32:59 pm
Našli su zamorčiće na kojima da isprobaju dejstvo nečega. Ali ne bojte se, sve je to demokratski, nema veze, mi smo prijatelji. To prijatelji rade jedni drugima danas, a mi smo Balkanci, zaostali, ne razumemo...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on August 01, 2018, 08:42:48 pm
Ne znam kako da komentarišem prethodni članak iz novosti. Očito ga je pisao novinar iz fotelje.

Evo, ja sam na Zlatiboru već skoro 3 meseca, i baš smo pre neki dan konstatovali, da Zlatiborske šume nikada nisu bile bujnije i lepše, a šire se velikom brzinom. Radi se o samoniklim šumama, koje masovno osvajaju Zlatiborske pašnjake.
Trenutno nisam u mogućnosti, ali kada dođem kući, postaviću paralelne slike kako je Zlatibor (grad Zlatibor, okolina Ribnice, Jablanice i skijališta Tornik) izgledalo pre 30 godina, a kako izgleda danas. Šume napreduju, to je činjenica. Tamo gde pre 30 godina nije bilo traga borovima, sada su guste mlade šume, u ekspanziji.

I još nešto: danas je kod skijališta Tornik otvoren novi spomen park civilnim žrtvama bombardovanja. Spomen ploče i obeležja koja su stajala uokolo unutar parka skijališta sada su premeštena na jednu lokaciju. Radove su finansirali skijališta Srbije i centar Čigota.

Fotografije ću naknadno postovati.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on August 01, 2018, 09:38:58 pm
Ја се ипак сећам тих кристала који су доспели на тло. Не знам чему је то служило. Могуће је да су испитивали нека тада нова средства.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: banebeograd on August 01, 2018, 10:02:26 pm
Ја се ипак сећам тих кристала који су доспели на тло. Не знам чему је то служило. Могуће је да су испитивали нека тада нова средства.
sta god da je bilo sigurno se uklapalo u osnovnu ideju "milosrdnog andjela" te nam je kasnije donelo neko zlo i nevolje koje za ko zna jos koliko vekova necemo ispraviti...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on August 13, 2018, 06:20:59 am
У октобру прве тужбе због болести изазваних бомбардовањем
Аутор: Александра Петровић субота, 11.08.2018.

Америка, Енглеска, Немачка, Италија и Француска биће првих пет земаља у којима ће грађани Србије тужити пилоте НАТО-а, министре одбране, премијере и шефове држава у време агресије НАТО-а на СРЈ 1999. године.

Професор права др Срето Ного, председник Удружења грађана „Осиромашени уранијум”, један је од првих покретача иницијативе да се туже земље чланице НАТО-а и да наши грађани добију одштете.

Да ли Удружење већ ради на конкретним случајевима и када ће бити поднете прве тужбе?

Очекујем да прве тужбе буду написане у октобру. Међу њима је случај једне Крагујевчанке, која је живела поред фабрике „Застава” и оболела је од карцинома мутације гена после бомбардовања фабрике. Професори нуклеарне медицине су ми потврдили да постоји такав карцином, који управо настаје услед дејства осиромашеног уранијума. Њен здравствени картон је пре тога био беспрекоран. Врло брзо је умрла, а нама се јавио њен супруг с комплетном документацијом. Тражимо родитеље девојке која је умрла од карцинома одмах после одбране своје докторске дисертације о последицама бомбардовања Крагујевца.

Колико вам се грађана до сада обратило и из којих градова?


До сада се Удружењу јавило око стотину људи, највише с југа Србије – из Врања, Ниша, Бујановца, Прешева, Сурдулице… Апелујем да нам се јаве грађани Панчева, с медицинском документацијом о малигним болестима. Није реч само о осиромашеном уранијуму, него о свим оним отровима који су настали агресијом НАТО-а. Бомбардовањем фабрика у Панчеву – „Петрохемије”, „Азотаре”, Рафинерије, емитоване су материје које су и много штетније од осиромашеног уранијума.

Како ћете доказати узрочно-последичну везу између бомбардовања и настанка болести?

То ће доказивати лекари, а Удружење ће организовати правнички део посла. Сарађујемо с Адвокатском комором Србије, али и с адвокатима из земаља чији ће државници и пилоти бити тужени, будући да наши адвокати не могу заступати у страним државама, као што се ни страни адвокати не могу појавити пред нашим судовима. Имамо контакте с адвокатима из Немачке, Италије, Француске, Енглеске и послали смо допис адвокатима у Чикагу, где има пуно наших људи. Рачунамо и на помоћ наше дијаспоре у овој акцији. Међутим, рачунам и на подршку грађана тих земаља. Један немачки мајор, који је одбио да учествује у бомбардовању Југославије, због чега је био одмах суспендован и послат у пензију, говорио је на нашој конференцији у Нишу и молио нас да буде први који ће сведочити у нашу корист. Италијани су нам дали пресуде којима је досуђена одштета њиховим војницима.

На међународном симпозијуму у Нишу, који сте организовали у јуну ове године, управо о деловању осиромашеног уранијума, добили сте значајну подршку из Италије.

На конференцији у Нишу било је 35 учесника из иностранства који су нас охрабрили да тужимо државе чланице НАТО-а. Италија је обештетила 22 своја војника, који су боравили на Косову у време агресије НАТО-а на СРЈ. Они су по повратку у Италију оболели од карцинома и тужили своју државу. Италијански лекари су доказали да су оболели због дејства осиромашеног уранијума. Преводимо материјале које су нам дали Италијани. Они су рекли да ће нам читав њихов адвокатски тим и лекари бити бесплатно на располагању док се не покрене иницијатива.

Конференцији је присуствовао и италијански војни пилот који је прибавио доказе из Пентагона.

Бивши италијански војни пилот Доминико Леђеро годинама се бори да докаже истину о последицама осиромашеног уранијума по здравље војника у светским мисијама, и то још од 1987. године, пре бомбардовања Југославије. Он је истакао да је повезаност осиромашеног уранијума и канцерогених обољења већ доказана у Италији. Вођено је више од 80 судских поступака против Министарства одбране Италије и сви ти процеси су добијени. Леђеро је у Нишу приказао видео-снимак из Пентагона, на коме се јасно указује на штетан утицај осиромашеног уранијума на здравље. Оболели италијански војници, као и чланови породица војника који су преминули добили су велике одштете.

Да ли и у другим земљама има таквих спорова које су покренули војници?

Три војника Велике Британије су такође покренула спор и на првом степену су добили. Они су само утоваривали муницију с осиромашеним уранијумом и оболели. Очекујем да добију и другостепену пресуду и имамо нека обећања да ћемо и те енглеске пресуде добити.

Колике одштете би могли да добију наши грађани?

Ми нећемо тражили велике одштете. Бићемо задовољни и ако тужени пристану на трошкове лечења наших грађана. Јер, за поједине карциноме на месечном нивоу треба издвојити по 20.000 до 30.000 евра за лечење. То у Србији није могуће. Ако тужена држава пристане да лечи оболелог, ми од свих других захтева одустајемо.

Можете ли да појасните правни механизам за подношење тужби?

У праву нема много емоција. НАТО је проузроковао штету и ми ту штету хоћемо да надокнадимо. Тражићемо надокнаду материјалне и нематеријалне штете за све људе оболеле од малигних болести. Више се не поставља питање да ли имамо право на то, јер имамо, већ се само поставља питање хоћемо ли имати довољно мудрости и умећа да то спроведемо до краја. Имамо значајну помоћ и подршку Адвокатске коморе Србије. Пет адвоката из Београда и Ниша задужено је за по једну од првих пет држава у којима ћемо поднети тужбе. На пример, адвокат Срђан Алексић из Ниша задужен је за Италију, адвокат Миљкан Карличић из Београда за Велику Британију, а председник Адвокатске коморе Србије Виктор Гостиљац за САД.


Да ли ћете тужити државе чланице НАТО-а или конкретне људе?

Нацрте првих тужби имаћемо почетком октобра. Наши адвокати ће нацрте тужби с доказима доставити колегама адвокатима у Немачкој, Италији, Француској, Великој Британији и САД. Интензивно разговарамо с правницима из ових земаља. Њихови адвокати ће добијати пуномоћја од наших грађана које ће заступати. На пример, адвокат Џон Смит добиће пуномоћ од грађанина Србије, на пример Марка Марковића, против конкретног америчког пилота и тадашњег председника САД Била Клинтона. Одлучили смо се да поднесемо тужбе пред националним судовима тих земаља, јер сматрамо да наши грађани имају иста права као и грађани других земаља Европе. Зашто би наш грађанин био мање битан него грађанин Италије или Британије? Овде нема никакве политичке игре, већ је ово хуманитарна акција коју спроводимо с циљем да се заштите људи оболели од карцинома. Надокнада штете је нормална ствар у свим цивилизованим земљама. Обратићемо се и Европском суду за људска права.

Како ћете обезбедити средства за скупе судске поступке?

Објавићемо ових дана један проглас у коме ћемо замолити све грађане добре воље да помогну донацијама или спонзорством да бисмо могли да платимо подношење тужби. Наши грађани, који ће бити подносиоци тужби, неће платити ништа. Трошкове ће сносити Удружење, а сваки донатор ће сваког тренутка имати право да зна како се користи новац.

Да ли ће вам држава Србија финансијски помоћи?

То зависи од државе. Мислим да би била велика ствар да држава помогне. Међутим, желим да држава остане по страни и да се не меша, јер смо ми изгубили многе спорове у којима је држава учествовала, и пред националним судовима и пред Европским судом за људска права. Сетимо се само да је наш суд у Београду после бомбардовања осудио челнике НАТО-а у одсуству и да је та пресуда стављена ван снаге. Дошла је после нека власт и аболирала све те људе, тако да су Солана и остали осуђени могли слободно да дођу у Србију и да нам држе предавања.

Очекујете ли помоћ од војске и државних институција у прикупљању доказа?

Војска може много да нам помогне у прикупљању доказа. Потребна нам је документација на основу које ћемо моћи да тврдимо да је тај и тај француски пилот бомбардовао Сурдулицу, а британски пилот изручио бомбе на Врање. Тако ћемо моћи да тужимо тог пилота и министра одбране те земље, или председника владе, јер овде ће највећи правни изазов бити да заснујемо месну надлежност конкретних судова у Немачкој, Француској, Енглеској, Италији и САД.

То значи да што конкретније доказе будете имали то је већа вероватноћа да ћете моћи да тужите конкретне људе, па и челнике НАТО-а?


Ако добијем податак да је, на пример, немачки пилот бомбардовао Крагујевац, онда тужим тог пилота и немачког министра одбране, а могу да тужим и само министра, али с њим и председника владе Герхарда Шредера.

Хоће ли се извући Медлин Олбрајт и Бил Клинтон?

Бил Клинтон тешко. Тужићемо и америчке пилоте и Клинтона.

Какву сарадњу имате с нашим лекарима и болницама?

Веома је значајна помоћ медицинских установа у прикупљању документације и доказа. Лекари кажу да се тачно зна који су карциноми повезани с бомбардовањем. Разлагање осиромашеног уранијума у природи траје две хиљаде година. Девет људи који су учествовали на рашчишћавању рушевина у селима код Врања су умрли. Пре десетак дана од карцинома је преминуо директор болнице у Врању. Сваког дана једно дете у Србији оболи од неке малигне болести. То је званично саопштење Министарства здравља. Податке је прошле године изнео министар Златибор Лончар. После те његове изјаве основао сам ово удружење. Процењује се да ће око 750.000 људи на Косову и Метохији оболети од карцинома. То је Пандорина кутија која ће се морати кад-тад отворити. Ми смо сад ову нашу кутију отворили. Следећа је кутија у Републици Српској.

Ко може бити члан Удружења грађана „Осиромашени уранијум”?

Свако ко мисли да може да допринесе је добродошао. Ми не скупљамо било какве политичке ни друштвене поене. Наш је основни задатак заштита несрећних људи који су оболели од карцинома. Зато позивам грађане да нам доставе медицинску документацију јер ми не можемо писати тужбе ако немамо материјал из кога се види да је неко оболео од карцинома као последица бомбардовања.

Шта бисте поручили нашим грађанима који имају право на одштету?

У овом тренутку је најважније да се људи оболели од карцинома, или чланови њихових породица, нама јаве и да нам доставе медицинску документацију. Могу да се јаве у Адвокатску комору Србије или на мејл udruzenjegradjanaosiromaseniuranijum@gmail.com.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on August 14, 2018, 11:02:58 pm
На листу бесмртних уписали су се сами
Аутор: Тома Тодоровић уторак, 14.08.2018.

Jунацима са Кошара Нишлије се одужиле муралом

[attachment=1]

​Ниш – Имали су између 22 и 26 година када су пре непуне две деценије херојством задивили све. После 19 година – тројица погинулих на Кошарама између 9. априла и 10. јуна 1999. године у борбама против такозване ОВК и НАТО-а, Легије странаца и других војски које су бесомучно, али безуспешно насртале на српску земљу и један страдали у годинама после агресије на Србију и СР Југославију – осванула су осликана у нишком парку Чаир уз поруку аутора – „Убаците у букваре љуту битку за Кошаре, нека знају српски ђаци где су погинули јунаци.”

Мурал са ликовима неустрашивих бораца са Кошара Драгана Грбића (који је имао 26 година када је настрадао), Дејана Митића (23), Предрага Леовца (24) и Ивана Васојевића (24) од пре неколико дана је на једном од зидова некадашње нишке „Ремизе”, касније Електродистрибуције у Чаиру. Аутор мурала је академски сликар Сава Мишић, који је реализовао идеју пријатеља, Нишлија, историчара Младена Станковића и програмера Милоша Рошуоа. Ова тројица нишких младића су сами осмислили, пројектовали и финансирали израду мурала са намером– да се хероји са Кошара на Проклетијама никада не забораве.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on August 15, 2018, 12:52:34 pm
Predrag Leovac je jedno kratko vreme bio pitomac 39.klase SVS KoV u Sarajevu. Moja klasa. Onda je napustio, zavrsio neku drugu srednju skolu a onda se ponovo vratio uniformi kao pitomac (tada se to tako zvalo) Vojne akademije. Neposredno pre bombardovanja je dobio prekomandu sa granice ali se na licni zahtev vratio tamo kako bi pomogao ljudima koji su tu ostali. I herojski je poginuo. Slava njemu, slava svim herojima sa Kosara, Morine iostalih karaula na granici sa Albanijom, slava i svim herojima koji su dali svoj zivot sirom KiM, Srbije i SRJ.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on August 28, 2018, 06:15:19 am
Vranjanci čekaju istinu o uranijumu
J. Stojković   27. avgust 2018.

Stanovnici Vranja učestala maligna oboljenja dovode u direktnu vezu sa bombardovanjem pre skoro dve decenije. Komisija koja istražuje posledice NATO agresije kreće s radom iz Vranja

Slučaj Marka Jovića, koji tvrdi da je njegov otac umro jer je radio na području koje je gađano projektilima sa osiromašenim uranijumom, nije usamljen - mnogi koji su tada bili angažovani umrli su ili oboleli, a među njima i nedavno preminuli nekadašnji direktor televizije Siniša Mitić, koji je, zajedno sa kolegama, otišao da proveri u kakvom je stanju oprema nakon gađanja repetitora. Vranjance skoro 20 godina kasnije brine uticaj uranijuma na njihovo zdravlje, zbog čega česta maligna oboljenja dovode u vezu sa bombardovanjem.

- Treba dokazati uzročno-posledične veze, po italijanskom modelu. Mi iz udruženja nemamo dilemu da je bombardovanje osiromašenim uranijumom veliki uzročnik bolesti, ali sačekaćemo reč stručnjaka. Nadamo se da će konačno nešto biti preduzeto, jer dve decenije ništa nije urađeno na preventivi - kaže Gradimir Jovanović iz Udruženja uranijumskih žrtava "Pljačkovica 99". Dosta je onih koji su neposredno radili na terenu koji je gađan bombama sa osiromašenim uranijumom.

- U ovom trenutku mogu da nabrojim desetak kolega čije se bolesti mogu dovesti u vezu sa osiromašenim uranijumom - priča Vranjanka koja je za vreme bombardovanja radila na terenu i izlečila se od tumora. Novoformirana državna komisija za istraživanje posledica bombradovanja 1999. godine trebalo bi početkom septembra da započne terenski rad upravo iz Vranja. Članovi komisije će obići devet lokacija u ovom kraju.

U Pčinjskom okrugu municijom sa osiromašenim uranijumom gađana je "ozloglašena" Pljačkovica kod Vranja. Takođe i sela Bratoselce, Borovac kod Bujanovca i Reljan kod Preševa.

Izvor. www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on August 28, 2018, 01:42:07 pm
Jos jedan osvrt na 3. rd PVO.
Mozda i najkopletniji od strane pukovnika Danija.
Lazanski ko Lazanski uglavnom smeta.

https://www.youtube.com/watch?v=PxqUVzTvZQU&t=1s


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on September 24, 2018, 04:32:14 pm
У Врању почиње испитивање последица НАТО бомбардовања
понедељак, 24.09.2018.

Председник Комисије за истрагу последица НАТО бомбардовања Србије Дарко Лакетић изјавио је јуче да ће ова комисија у наредних десетак дана отићи у Врање. Он је гостујући на РТС-а казао да ће комисија у том граду прикупити сведочења лица која су имала контакт с контаминираним тереном, као и од њихових породица, преноси Танјуг. Како је нагласио, осиромашени уранијум само је врх леденог брега јер су током бомбардовања ослобађане и друге канцерогене материје.

У вези с утицајем бомбардовања на животну средину, он је рекао да ће се истраживати утицај токсина и после асанације терена коју је урадио Институт „Винча”. Лакетић је подсетио да је у Панчеву гађана „Петрохемија”, у Новом Саду рафинерија, а у Нишу и Крагујевцу трафостанице, из којих се ослободило трафоуље с канцерогеним пируленом. „Комисија ће ићи на већину локација, а где не буде ишла, прикупиће информације с терена”, рекао је Лакетић. Закључци Комисије, како је раније најављено, могу се очекивати 2020. године. „Они ће Србији користити у сваком смислу, за асанацију животне средине и рано лечење болесника и превенцију”, оценио је Лакетић. Поред помоћи италијанског парламента, који је доставио документацију, Лакетић је најавио да ће предложити поновно испитивање ове проблематике пред Уједињеним нацијама. „Претходне извештаје УН стручна јавност не сматра релевантним”, навео је председник Комисије за истрагу последица НАТО бомбардовања Србије и додао да ће тражити објективно истраживање.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on September 24, 2018, 07:27:23 pm
I još nešto: danas je kod skijališta Tornik otvoren novi spomen park civilnim žrtvama bombardovanja. Spomen ploče i obeležja koja su stajala uokolo unutar parka skijališta sada su premeštena na jednu lokaciju. Radove su finansirali skijališta Srbije i centar Čigota.

Fotografije ću naknadno postovati.

Evo, kako sam obećao, postujem fotografiju novog spomenika, koji je postavljen na ulazu u skijalište Tornik.
Stare spomen ploče, sa nekoliko lokacija su objedinjene, i postavljene na jednu kamenu ploču.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on October 14, 2018, 10:24:03 pm
Danas naiđoh na lep primer ruske propagande koji je raskrinkan u dva teksta. Oba teksta su na srpskom a stavljam ih ovde jer je laž u vezi bombardovanja SRJ.

https://www.stopfake.org/sr/ruski-sajt-izmislio-nato-pilota-koji-tuzi-srbiju/

https://www.stopfake.org/sr/izmisljena-prica-o-izmisljenoj-tuzbi-izmisljenog-pilota-deo-2/


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on October 14, 2018, 11:19:48 pm
Па добро, кад бих стално прихватао здраво за готово све што се објави, уплео бих се неповратно као пиле у кучине. Критички ум је неопходан. Лаже се на све стране, лажу и на Истоку и на Западу. Највећи смо мајстори да лажемо сами себе. ту нам нико није крив, понајмање Руси. Друга је ствар што сам ја свесно и рационално изабрао страну у овом прљавом сукобу који пламти у свету и којим се газе сви до скора постојећи принципи, правила и закони, те да ми је једна страна милија од друге. То је људски и природно, то је лична одлука. Ти си такође изабрао страну, што се такође види.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on October 15, 2018, 08:23:56 am
Nikakvu ja stranu nisam izabrao. Ja nemam potrebu nikog da branim. Ako si se ti opredelio za tako nešto to ne znači da svi tako rade, baš naprotiv ako izuzmemo starije generacije kojoj verovatno i ti pripadaš većina ostalih ljudi ne zarezuje 2% ni Ruse ni SAD. Potpuno su sigurni da i jedni i drugi rade za svoje interese a da smo im mi pijuni i ništa više. Ne postoji ni jedan razlog zbog koga bih ja navijao za bilo koga drugog osim moje države, ja čak ne vidim ni smisao da se navija za neku od velikih sila, osim ako si Rus, Amer ili Kinez ali ok to je samo moje mišljenje.

Simpatije prema Rusiji su nešto drugo, i ja verovao ili ne imam simpatije prema Rusiji i Rusima ali Putina smatram za bitangu i zato i jeste predmet mojih kritika.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on October 15, 2018, 08:57:57 am
Zapadna propaganda nas je naučila koja količina istine je dovolna za manipulaciju.

Zato nije bitno koliko su informacije i borba protiv zapadnog mišljenja tačne - istinite, bitan je efekat koji se ostvaruje u propagandnom ratu protiv njih.

Jedan od vađnih segmenata je stvaranje sumnji kod naroda prema zapadnjacima, njihovom načinu đivota, njihovim organizacijama
(nevladinim) na primer, zaposlenima, njihovim motivima.....

Zašto, razlog je jednostavan, džejmi šej i njemu slični. Cilj opravdava sredstvo, tome nas zapad uči.

Ma kakva istina bila ako je preformulišeš kako ti hoćeš, ubediš određeni broj ljudi, već si postigao cilj.

To vidimo svaki dan. 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Director on October 15, 2018, 09:19:28 am
Tačno Borise, i sad kad ja vidim da Putin koristi ista sredstva manipulacije kao i zapad protiv nas Srba nema šanse da ću ikada podržati takvu bitangu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on October 15, 2018, 09:23:40 am
Samo delimično se slažem sa tim.

Rus nas nije bombardovao, ubijao decu, bombardovao bolnice, sejao "siromašni", a zatim zapinjao da volimo iste i dajguze......


Prava sitnica.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on October 15, 2018, 02:01:37 pm
I nastojao da konačno shvatimo da bi trebali da budemo srećni jer su nas bombardovali, da je to bilo za naše dobro koje mi, slepci, još uvek ne vidimo.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on October 15, 2018, 02:19:29 pm
Boro iskreno se izvinjavam za nenameran iako krupan previd.

Ta stoka - narodi koji u tim zemljama žive, demokratski ih biraju na izborima, bolje da .......


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on October 15, 2018, 07:52:32 pm
Boro iskreno se izvinjavam za nenameran iako krupan previd.

Na koji previd misliš?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on October 15, 2018, 09:48:21 pm
Ljudi moji...u pamet se ! Ignorišite ovu nisku direktorsku podvalu na ovoj temi ;) Pa on ne bi imao o čemu da piše, ako ne nađe tračak nade da zaradi sendvič svakodnevno! Pa zar zaista mislite da neko ovako može da razmišlja iz ubeđenja.Možda i može, ali nemojmo onda biti pacjenti sa njegove grupne terapije  8)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on October 15, 2018, 10:05:52 pm
Boro, na neophodnost da budemo srečni zato što su nas slepce, amerika i zemlje eu bombardovale i ubijale nam decu.

Boro to što ti i ja pričamo tako je cinično..... :)

A podvale za bedniju i smrdliviju platu, naravno da sam razumeo.

Ima raznih terapija, neke nisu nikada dale rezultat, možda samo amputacija.

  


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on October 16, 2018, 08:22:09 am
Svaki video do sada postavljen i svaki naredni video koji nema veze sa naslovom teme bice brisan. Clanovi koji i pored ovog upozorenja budu postavljali takav off bice banovani na 15 dana.

Imajte malo postovanja prema zrtvama NATO agresije ako nemate postovanja jedni prema drugima i ako nemate drugih argumenata.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on October 26, 2018, 07:04:06 am
Промоција књиге „Битка на Кошарама - сећање учесника 1999“
четвртак, 25.10.2018.

Књига „Битка на Кошарама - сећање учесника 1999“, шести део из едиције „Ратник“, у којој су сабрана сећања учесника борби на Кошарама на КиМ 1999. године представљена је на штанду Министарства одбране и Војске Србије на београдском Сајму књига.

Како се наводи у саопштењу Министарства одбране, књига враћа дуг херојима који су током НАТО агресије 1999. године бранили и одбранили државну границу СР Југославије према Албанији, а о тим данима сведочили су учесници битке, "у славу и част својих 108 погинулих сабораца, за историју и за нова поколења". Међу њима је и пуковник Душко Шљиванчанин, тадашњи командант 53. граничног батаљона на Кошарама, који је оценио да је веома значајно што се говори на ту тему, нарочито због будућих поколења, јер се на КиМ „часно борило и часно гинуло“.

„Сви они који кажу другачије једнако су лицемерни и злонамерни, као и они који су агресују назвали 'Милосрдни анђео'“, нагласио је Шљиванчанин. Генерал-мајор у пензији Драган Живановић, командант 125. моторизоване бригаде, сматра да је ово тек прво издање књиге „Битка на Кошарама - сећање учесника 1999“ јер, како је нагласио, има још доста тога да се каже, преноси Танјуг. „Будите уверени да је реч о оригиналним сведочанствима, да нема измишљања и не треба дозволити другима да то касније прекрајају“, напоменуо је генерал Живановић.

Пуковник у пензији Видоје Ковачевић, начелник штаба 63. падобранске бригаде и командант борбене групе на Кошарама, похвалио је иницијативу министра одбране да се покрене ова тема и да људи који су учествовали у овим борбама посведоче о тешким искуствима која не смеју бити заборављена. Пуковник у пензији Љубинко Ђурковић, командант Другог моторизованог батаљона 125. моторизоване бригаде, рекао је да је ово прилика да се чује истина о Кошарама и значају те херојске битке.

Идеја за пројекат „Ратник“ потекла је од министра одбране Александра Вулина, а разрађена је у три фазе, које су обухватиле снимања сведочења великог броја учесника ратних дејстава на КиМ 1999. године, затим објављивање седам књига у едицији „Ратник“, која је промовисана на овогодишњем Сајму књига и израду документарно-играног филма у копродукцији РТС-а и ВФЦ „Застава филм“, подсећа се у саопштењу.

Како се додаје, приказивање филма планирано је у марту следеће године, поводом двадесет година од НАТО агресије.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on October 26, 2018, 07:07:37 am
Војни аташеи предлажу да се Павковићев ратни дневник преведе на енглески
Аутор: М. Г.четвртак, 25.10.2018.

Током посете страних војних представника изложбеном простору Министарства одбране и Војске Србије на Сајму књига, директор Медија центра „Одбрана” пуковник Стевица Карапанџин представио им је овогодишњу издавачку продукцију, саопштило је Министарство одбране.

– Тежиште овогодишње издавачке делатности је едиција „Ратник”, седам књига које кроз сведочења учесника и документе говоре о рату на Косову и Метохији 1998. и 1999. године. Четири тома те едиције заправо чини ратни дневник генерала Небојше Павковића, команданта Треће армије Војске Југославије која је била носилац одбране земље од агресије НАТО на том ростору. Преостале три књиге баве се ратним дејствима Приштинског корпуса и борбама на Кошарама и Паштрику –рекао је пуковник Карапанџин. Додао је да је обележавање Великог рата већ четири године у центру рада Медија центра „Одбрана”.

Британски изасланик одбране пуковник Ник Илић предложио је да се дела из едиције „Ратник” преведу на енглески језик како би била доступна и иностраној јавности.

– Рат на Косову је на известан начин већ далека прошлост. Ипак, много тога се још не зна и ова едиција би у том смислу могла бити од велике важности за све војне стручњаке у свету – оценио је пуковник Илић.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on October 26, 2018, 09:23:00 pm
Užice pre i posle bombardovanja
Da će biti bombardovanje niko nije verovao. Baš niko?!

Film je sniman 1998. i 2001. godine.
Režija:Dejan Parlić

=68.ARDOy9XcAicOARsbF7Zlt_aE6Rj_w78XlVgvlii-vFwVns5DhCE8aQhgQ4mjrW5zJsS97G1WzwFpB814URjn8lML9h6TvllzKM_jS3TCAMC_CNKYUdiz51SnPq-kC5fIRciKXFQzJXxPZXeSe9Ff3oFsvhN5-M7HDxl2hhegiLIjsXvzPN5wauAkpe9xFDXx2J_8r-tgQSM7BEcgLqj69FwZA8J292XFcHMRpPkyF6BYf3WgZeomjRjC53WWjtTEAJQNUKk&__tn__=FC-R]video (https://www.facebook.com/uziceoglasnatabla/videos/1735943526498087/?hc_ref=ARQvrqaq5nfFTq9UzzxgBYi1itQ3_ImiG2skxa6O7EBsRZb9ZS0c4ccsfSJoNPs2Mr4&__xts__[0)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on November 01, 2018, 07:59:45 am
Bolest podseća na bombardovanje
J. STOJKOVIĆ   31. oktobar 2018.

Jedini preživeli od radnika koji su čistili Pljačkovicu posle bombardovanja. Nakon izlaganja osiromašenom uranijumu dobio tešku alergiju

STOJADIN Stošić (56), iz vranjskog sela Dulan, jedini je preživeli od osam radnika gradskog "Vodovoda" koji su posle bombardovanja 1999. godine raščišćavali ostatke NATO bombi na brdu Pljačkovica iznad Vranja. Kasnije se ispostavilo da su bombe bile sa osiromašenim uranijumom. Skoro 20 godina kasnije, priča da je bilo bolno gledati kako mu kolege jedan po jedan odlaze i da su svi umrli od nekog oblika maligne bolesti. On ima alergiju nepoznatog porekla, sa kojom se bori skoro 20 godina.

- Ja sam bio prvi koji se obratio lekaru. Kolege su se često šalile na moj račun, ali samo sam ja znao kako mi je - započinje priču Stojadinov. - Preko dana sitni plikovi, a noću žive rane. Boli i svrbi neviđeno, čas pomodri, a čas je žute boje. Od sunca bežim stalno. Lečili su me u Vranju nekoliko meseci, a onda poslali za Beograd. Posle svega što se izdešavalo, kaže da je njegova "boljka" blagoslov, s obzirom na to kako su prošli ostali radnici. Tada niko nije znao koliko je velika opasnost biti na terenu.

- Radili smo bez zaštitne uniforme i potrebne opreme - priča ovaj skromni čovek, i kaže da se nada da će dočekati penziju. - Posao kao posao. Moja ekipa je radila neprekidno 25 dana. Kasnije su ljudi počeli da umiru jedan po jedan. Svi smo šaputali o tome. Niko nije smeo glasno da izgovori, ali bila je javna tajna da "nečega ima". Ja sam noći proveo u agoniji. Sada dobijam neku terapiju, pa mi je lakše. Mesto na kome je repetitor gađan uranijumskim projektilima

On je bio jedan od učesnika nedavnog sastanka koji su članovi Komisije za istragu posledica NATO bombardovanja održali u Vranju sa članovima porodica preminulih ljudi, za koje smatra da su umrli od posledica rada na terenu koji je gađan bombama sa osiromašenim uranijumom. Predsednik ove komisije Darko Laketić objasnio je tada, za "Novosti", da je Komisija došla do značajnih podataka, čija analiza treba da usledi i da pokaže uzročno-posledičnu vezu smrti ili bolesti tih ljudi sa bombardovanjem. Laketić je rekao da je tada čuo mnogo potresnih priča o sudbinama tih ljudi, kao i da dobijeni podaci zdravstvenih ustanova ukazuju na porast malignih bolesti u tom delu zemlje.

GAĐALI RADIOAKTIVNOM MUNICIJOM

U PČINjSKOM okrugu municijom sa osiromašenim uranijumom gađana je "ozloglašena" Pljačkovica kod Vranja, kao i sela Bratoselce, Borovac kod Bujanovca i Reljan kod Preševa.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on November 06, 2018, 07:28:59 am
Помоћ за Србију у тужби против НАТО-а
Аутор: Жељко Шајн понедељак, 05.11.2018.

На скупу у Бакуу учесници понудили да помогну у ангажовању адвоката који би заступали оне за које се сумња да сносе последице од бомби са осиромашеним уранијумом

Баку –У азербејџанском граду Бакуу – где је породица Алфреда Нобела, изумитеља динамита и творца најпрестижније светске награде за мир, у 19. веку створила свој капитал, за оно време огроман, од 50 милиона долара – одржан је скуп угледних научника и експерата из Европе и Азије о тероризму. На овој конференцији, чији је организатор била Асоцијација црноморско-каспијска, наметнула се и тема НАТО агресије на СР Југославију.

Осталим учесницима скупа је професор Срето Ного предочио то да је група адвоката и правника против чланица НАТО-а које су учествовале у бомбардовању Републике Србије покренула судски поступак за материјалну и нематеријалну одговорност. Ного је нагласио да није реч о процесу против НАТО-а као међународне војнополитичке организације, него о утврђивању одговорности за нанету штету. Посебно отежавајућа околност је чињеница да је Србија гађана бомбама са осиромашеним уранијумом, за шта поједини сумњају да је проузроковало пораст обољења од рака.

Овај апел професора Нога подржали су сви присутни, чак и они из западних земаља. У расправи се чуло једно опште мишљење које је изнео професор Јурај Голик, који је у кабинету председника Михаила Горбачова био председник одбора СССР-а за координацију активности правних органа:

„У свету постоји више терористичких међународних организација које имају криминалну природу, а најпознатија од њих је НАТО… Од 24. марта до 12. јуна 1999. године авиони НАТО-а бомбардовали су Београд и његову околину. Више од 1.700 људи је погинуло, укључујући око 400 деце. Више од 10.000 људи је повређено или осакаћено. Без трага је нестао, односно погинуо 821 човек. Зар то није разбојнички напад? Зар то није тероризам? Ово се десило само зато што је ујка Сем тако желео. Америчке власти већ одавно не могу да обуздају свој милитаризам. Код њих, што би се рекло, реп маше псом, и то све јаче. Пре или касније, то ће погодити целу Америку – само да не буде прекасно.”

Учесници скупа су понудили своју професионалну помоћ да Србија истраје у тражењу правде за угрожене од бомби обогаћених осиромашеним уранијумом. Присутни су се обавезали на то да ће препоручити колеге адвокате из својих земаља који ће бесплатно пружати услуге у судским процесима. Њих ће иницирати оштећени преко удружења из Србије чији је председник професор Ного.

Екипа коју је предводио академик Сергеј Бабурин (противкандидат Владимира Путина на последњим председничким изборима) посетила је Демократску Народну Републику Кореју, познатију као Северну Кореју, да би сазнала како се тамо решава борба против тероризма. У тиму је био и професор Јурај Голик. Према ономе што је он изнео у Бакуу, у севернокорејском кривичном закону, у члану који обухвата случајеве тероризма, предвиђено је да се убијање, отмица или наношење штете здрављу радника и грађана са антивладиним намерама кажњавају казнено-поправним радом у трајању од пет година. У отежавајућим околностима суд одређује доживотни казнено-поправни рад или смртну казну уз одузимање имовине.

Истраживачима је у Северној Кореји речено да се такви злочини дешавају и да бројни специјално обучени шпијуни и терористи прелазе преко границе са Кином, која није чувана. Колико их има? Одговор на ово питање је гласио: „Све ухватимо, па их убијемо.” Током дискусије на скупу у Бакуу, констатовано је и да су терористи најчешће млади и усамљени људи који теже самопотврђивању кроз насиље. Овакви и слични у социологији се називају „искључени”.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on December 08, 2018, 11:04:42 pm
Dokumentarni film "Voz" govori o grupi vojnika koja noć uoči NATO bombardovanja vozom ide na Kosovo i Metohiju. U vozu je te noći bio i snimatelj "Zastava filma" Mirko Lukanović, koji je samoinicijativno zabeležio snimke koje vidite. Režija: Goran Kostić; Proizvodnja: Vojnofilmski centar "Zastava film".

https://youtu.be/z7iQPeKg_b4


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on December 09, 2018, 10:34:18 am
Већ је постављан овде. Иначе, као и сваки прави документарни филм јако добар. Посебно што је аутентичан.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on December 18, 2018, 07:21:13 am
Štetu ćemo meriti decenijama
Piše: Dr Zorka Vukmirović, naučni savetnik u penziji Instituta za fiziku, i potpredsednica Saveta za međunarodnu saradnju MKT
17. decembar 2018.

Agencija za istraživanje kancera 2016. godine proglasila je piralen za kancerogen prve najopasnije grupe, jer je bilo dovoljno dokaza da prouzrokuje kancere jajnika, prostate i testisa

Zajednički ugovor o Međuresornom koordinacionom telu (MKT) potpisan je 12. juna ove godine. U strukturu tog projekta su uključeni Savet, Nacionalna mreža laboratorija i Upravni odbor (UO). Predsednik UO je ministar zaštite životne sredine Goran Trivan. Njegova dužnost je da obezbedi prostorije i adminstrativnu podršku za funkcionisanje MKT, otvaranje portala MKT i finansijska sredstva. Članovi svih strukturnih delova su imenovani na internet prezentaciji Ministarstva zaštite životne sredine, ali niko nije dobio zvanični dokument o imenovanju. Savet je u okviru svojih nadležnosti usvojio program i plan rada prve faze projekta 1. oktobra na sastanku Saveta i MKT.

Predsednik i sekretar Saveta, kao i rukovodilac MKT su se sastali sa predsednikom UO, ministrom Trivanom, 10. oktobra i po svemu dogovorenom trebalo je da se stvore uskoro potrebni uslovi da se počne sa radom. Nažalost, nema povratne informacije o tome, čak i o zadovoljavanju potrebne zakonske procedure da članovi svih struktura dobiju rešenja o imenovanju.

Uprkos sporosti administracije, entuzijasti okupljeni oko inicijative nastavljaju svoj rad. Njima se obraćaju brojni stručnjaci nudeći svoje usluge i znanje. Mnogo je važnije da im se obraćaju učesnici odbrane Srbije na KiM, čija su svedočenja verodostojna. General u penziji Slobodan Petković, prof. dr Branka Đurović i dr Mirjana Anđelković Lukić, sudski veštak za eksplozive, održali su tribinu na štandu lista "Odbrana" na Sajmu knjiga. Glavni urednik lista, artiljerijski pukovnik Stevica Karapandžin, rekao je dr Mirjani Anđelković Lukić da se oko mesta gde su dejstvovali projektili sa osiromašenim uranijumom (OU) javljala žuta boja. Pre toga su mnogi borci govorili o "žutom gasu" i tumačilo se da je NATO koristio bojna gasovita sredstva raznih namena. Sumnjalo se i na hemijska sredstva koja su korišćena u Vijetnamu.

Žute čestice

Na internetu je raspoloživ izveštaj Italijanske parlamentarne komisije na italijanskom jeziku o obolevanju učesnika vojnih misija na teritorijama gde je korišćena municija sa OU. Italijanska priznata naučnica dr Antonijeta Gati analizirala je odstranjena bolesna tkiva kod 40 italijanskih, tri francuska i jednog kanadskog vojnika i našla nanočestice metalnih oksida na mestima početka malignih bolesti.

Pored toga, dokazala je prisustvo nanočestica kod civila iz Sarajeva i kod više njih koji žive neposredno gde je bilo dejstava. Dokazano je da se OU prlikom dejstva javlja u obliku nanočestica uranijumovih oksida od kojih su neki žute boje.

Optičke osobine nanočestica zavise od njihovih dimenzija, pa tako nanočestice cink-oksida (cinkvajsa koji je beo prah) mogu biti žute. Dakle, ta žuta boja može sadržavati nanočestice oksida OU i drugih metala opasnih po zdravlje i sa kancergenim dejstvom ako se udahnu. Oko vidi čestice u vazduhu veličine oko 10 mikrometara, koje su oko 100 puta veće od gornje granice za opseg u koji spadaju nanočestice. Kada se te nanočestice oko pogođene mete dignu sa tla vazdušnim strujama, one će biti vidljive kao žuti gas, a to su neki naši vojnici videli i udahnuli. Takva sudbina je zadesila i italijanske vojnike kasnije na tim prostorima. Jonizujuće zračenje je moglo biti u dozvoljenim granicama, ali nije se znalo da te otporne nanočestice kruže između tla i atmosfere. Prioritetni zadatak bi bio da se analizom vremenskih uslova pomoću meteoroloških modela utvrdi dokle su stigle te čestice.

Piralen

NATO vojna intervencija u Srbiji ima, takođe, i karakteristike indirektnog hemijskog rata, jer su bombardovani objekti hemijske industrije i to namenske - Barič, Lučani, Valjevo, i one za civilnu upotrebu, kao što su "Petrohemija" i Fabrika azotnih đubriva u Pančevu. Bombardovane su višestruko rafinerije u Novom Sadu i Pančevu. Međutim, najveće posledice su nastale bombardovanjem velikih transformatora u kojima je bilo piralena - Kragujevac, Bor, Kolubara, Bežanijska kosa, Resnik, Lučani. Agencija za istraživanje kancera 2016. godine proglasila je piralen za kancerogen prve najopasnije grupe, jer je bilo dovoljno dokaza da prouzrokuje kancere jajnika, prostate i testisa.

Komercijalni naziv piralen obuhvata grupu polihlorovanih bifenila sa različitim stepenom hloriranja. Njihovo zadržavanje u životnoj sredini je različito, ali se može proceniti da su njihove koncentracije u zemljištu i vodi oko 50 odsto veće od onih koje su bile 1999. Na pojedinim mestima - Kragujevac, Bor, Kolubara, i misije UN su našle vrlo visoke koncentracije, a pre naše inicijative su mnogi naši i inostrani istraživači detektovali njihovo prisustvo u uzorcima čestica u vazduhu. U toku i posle NATO bombardovanja u savskoj i dunavskoj ribi je detektovana njihova akumulacija. U rutinskoj kontroli kvaliteta zemljišta se meri njihova koncentracija i prema raspoloživim podacima ne može se ignorisati njihovo prisustvo na pojedinim lokalitetima, posebno u poljoprivrednom zemljištu. Bilo je i nekih čišćenja zagađenih mesta, ali se ne zna gde je uskladišten taj otpad, za razliku od otpada sa OU koji je po svim propisima odložen u Institutu za nuklearne nauke u Vinči.

Biomonitoring

Najskuplji monitoring po jednu državu je biomonitoring odnosno registrovanje štetnih posledica po živi svet, na prvom mestu po zdravlje ljudi. Na to su upozorili ugledni eksperti: onkolog, profesor Slobodan Čikarić i neurolog-onkolog profesorka Danica Grujičić. I sad predstoji ozbiljan istraživački rad da se ustanove svi uzročnici i posledice i preduzmu mere zdravstvene preventive i oporavka životne sredine. To se odnosi na registrovane poremećaje u šumskim ekosistemima. U ova istraživanja treba uključiti mlade istraživače jer će biti neophodno da se ove pojave prate u sledećim decenijama. Nema opravdanja za to što su propuštene dve dekade, pogotovu sada kada su sagledane posledice u svetlu najnovijih saznanja. Tim pre je veća obaveza nadležnih ministara da izvrše ono što su potpisali 12. juna 2018. godine.n

BESRAMNO NAS UBEĐUJU DA SMO SAMI KRIVI

Nanotehnologije će obeležiti 21. vek i one sa sobom donose nove opasnosti po zdravlje u radnoj i životnoj sredini. Njihovi štetni uticaji biće izraziti u savremenim vojnim intervencijama oružjem velike ubojite moći. Malo je kompetentnih sagovornika kod nas da bi se vodila principijelna polemika. A, međunarodne organizacije kao što su Svetska zdravstvena organizacija, Agencija za istraživanje kancera i druge relativizuju problem, pa nas upozoravaju da je crveno meso kancerogeno, a ne bave se nanočesticama oksida osiromašenog uranijuma i drugih metala. U opservaciji je čak i ispijanje kafe. Dakle, nameće se predstava da je čovek sam kriv što je dobio kancer jer je debeo, jede slatko, pije alkoholno piće, ne trči, puši... Aboliraju se vojne sile koje koriste municiju sa osiromašenim uranijumom i zabranjene kasetne bombe, a za pogonska goriva projektila koriste jedinjenja koja imaju štetne posledice po zdravlje i životnu sredinu.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on December 19, 2018, 09:42:08 am
Italijani su nam dali dokumentaciju 300 svedoka
D. ZEČEVIĆ   18. decembar 2018.

Rad italijanske komisije za utvrđivanje smrtnosti vojnika iz sastava Kfor bio je polazna osnova za naše istraživanje

KOMISIJA za utvrđivanje posledica NATO bombardovanja po zdravlje stanovništva, koju je osnovala Skupština Srbije, na predlog predsednice Maje Gojković, intenzivno radi na naučno-medicinskom istraživanju koje bi trebalo da potvrdi uzročno-posledičnu vezu između učestalosti malignih bolesti i uticaja toksina, a njen predsednik dr Darko Laketić očekuje da će ono brzo biti završeno. U intervjuu za "Novosti" dr Laketić kaže da se paralelno prikupljaju i izjave porodica onih koji su se posle boravka na kontaminiranom terenu razboleli i preminuli, a pristigla je i dokumentacija iz Italije.

- Predsednik Komisije italijanskog parlamenta Đan-Pjer Skanu doneo nam je kompletnu dokumentaciju italijanske komisije sa svedočenjima više od 300 svedoka, rezultate tužilačke istrage, kao i nekoliko izvršnih presuda. To je sve prevedeno i nalazi se u bazi Komisije.

* Kako iskustvo iz Italije, gde su vojnici koji su bili angažovani u sastavu Kfor uspeli da dokažu povezanost boravka u zoni NATO dejstava sa obolevanjem, može da vam pomogne?

- Rad italijanske komisije za utvrđivanje smrtnosti vojnika iz sastava Kfor bio je polazna osnova za rad naše komisije. Iako su bile desetine slučajeva sa smrtnim ishodom među vojnicima Kfor, koji su na Kosmetu boravili na terenu koji je bombardovan, prvi o tome su posle Suzan Manuel, nekadašnje portparolke UNMIK, progovorili Italijani. O štetnosti osiromašenog uranijuma na zdravlje vojnika Kfor prvi je svedočio Enio Letijeri, potpukovnik italijanske vojske koji je pred italijanskom komisijom uspeo da dokaže tu povezanost toksina i pojave bolesti. Prema nezvaničnim saznanjima, do sada je preminulo više od 100 italijanskih vojnika iz sastava Kfor na KiM.

* I komisija je počela da prikuplja podatke.

- Da. Odlazak na teren u Vranje doneo nam je dosta novih informacija i bacio novo svetlo na posledice NATO bombardovanja po zdravlje.

* Šta ste ustanovili na terenu?

- Tokom boravka komisije u Vranju razgovarali smo sa zaposlenima u tamošnjem komunalnom preduzeću koji su bili na terenu oko bombardovanog releja na Pljačkovici, ali i sa porodicama preminulih radnika. Od njih 40 desetak je preminulo neposredno posle tih radova. Kod svih su raniji zdravstveni nalazi bili uredni, što dokazuju izveštaji sa sistematskih pregleda, na koje su pre toga redovno išli.

* Od čega su kasnije oboleli?

- Neki od maligih, neki od drugih bolesti. Ali, kod većine su se, kao zajedničko, ispoljila oboljenja kože.


* Da li su se te bolesti pojavile u karakterističnom vremenskiom periodu od izlaganja dejstvu osiromašenog uranijuma?

- Naučno je dokazano da posledice dejstva toksina imaju svoj latentni period. Zapravo, naučnici su saglasni da maligne bolesti krvi i limfnog tkiva nastaju od pet do sedam godina od izlaganja organizma određenom toksinu, dok se solidni tumori javljaju posle 15 ili 20 godina. Upravo zato je i očekivana učestalost pojave određenih bolesti koju mi istražujemo.

* Da li se istraživački rad komisije fokusira na neke određene grupe bolesti?

- Da, pre svega na određene bolesti za koje možemo da pretpostavimo da je na njihov nastanak delovao baš određen toksin koji je u toku NATO agresije oslobođen u životnu sredinu. To su piraleni, derivati benzena, hlora, zapravo mnoštvo supstanci pored osiromašenog uranijuma koji je vrh ledenog brega upravo u tim efektima na ljudsko zdravlje. Kod osiromašenog uranijuma hemijski tj. toksični efekat je snažniji od radiološkog, i više šteti nego zračenje.

* Koliko u ovoj početnoj fazi istraživanja može konkretno da se govori o posledicama bombardovanja, kako onima koje se već ispoljavaju, tako i onima koje će se eventualno ispoljiti u budućim generacijama?

- U našoj zemlji imamo povećanu učestalost (incidencu) anomalija kod novorođenčadi. Ona je čak tri puta veća u odnosnu na Evropu. - Deca se sada rađaju sa anomalijama mnogo češće nego pre bombardovanja. To je najstrašnija i najteža od svih posledica koje su nas zadesile posle NATO agresije.

* Kada ćete upoznati Skupštinu i javnost sa saznanjima do kojih ste došli?

- Prve izveštaje o dosadašnjem radu komisija će uskoro izneti u Skupštini Srbije, dok se prvi, preliminarni rezultati rada mogu očekivati 2020. godine. - Ukoliko naše istraživanje pokaže uzročno-posledičnu vezu između dejstva toksina i nastanka bolesti realno je očekivati da građani i država preduzmu određene korake u smislu zahteva za nadoknadu štete.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on December 19, 2018, 09:53:58 am
E sada čekamo izjave pameti iz eu i amerike.

Čekamo ih ko ozebo sunce.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on December 19, 2018, 12:25:01 pm


Наша територија је 1999. била "опитно добро" за изучавање дугорочног утицаја DU на људе, земљиште, флору и фауну. То је ваљда "сваком добронамерном јасно" :krsta А то колико они воле Shqipetare доказ је чињеница да  DU муниција практично није коришћена северније од КиМ и делом Топлице. Shqipetare су били главни објект експеримента - зеке, заморци, пацови, или како хоћете. Мислим да је главни разлог била експанзивност популације, тадашњи наталитет и параметри покретљивости становништва.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on December 19, 2018, 02:50:42 pm
Dugotrajno posmatrano to ima perspektivu :)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on December 19, 2018, 07:00:36 pm
Ako sam dobro shvatio sva ova istraživanja, iznesena u prethodnim postovima, su vezana za naše vojnike, učesnike u brobi, gde je bilo upotrebe OU.
Naravno, i Italijani su predmet opservacije. Barem, njihovi nalazi su objavljeni. Za verovati je da su i ostali vojnici KFOR u istoj situaciji, ali se podaci kriju.
Sa Kosova, od zvaničnih organa se još ništa ne čuje vezano za posledice upotrebe municije sa OU, na običan narod koji se vratio na svoja ognjišta, koja su gađana. Verovatno, to je još uvek debela tajna ili oni još uvek više vole USA nego svoje žrtve.

Da li je na Kosovu bilo organizovanog čišćenja terena nakon dejstava, i odlaganje pokupljenog materijala u sigurna skladišta?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on January 13, 2019, 06:50:35 pm
Odlazak naših graničara sa položaja.

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on January 13, 2019, 08:19:37 pm
Na licima tih momaka se jasno vide pitanja: za šta smo se borili, za što smo ginuli?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on February 14, 2019, 08:56:26 am
„Балкански синдром” убио између 10.000 и 18.000 људи у Србији
Аутор: Александра Петровић среда, 13.02.2019.

Пресуде италијанских судова недвосмислено потврђују да је осиромашени уранијум директни узрочник пораста броја оболелих од малигних обољења, па ће ове пресуде и вештачења италијанских лекара послужити адвокатима који припремају тужбе против чланица НАТО-а због бомбардовања Србије 1999. године. Тражиће одштету за грађане Србије оболеле од рака и породице умрлих. Захтеваће и помоћ у лечењу оних који се боре са болешћу.

Родитељи младог италијанског војника Валери Мелиса из Каљарија, који је 2004, у 27. години, преминуо од Хочкиновог лимфома, тужили су Министарство одбране Италије за патњу и душевну бол. Суд у Каљарију досудио је сваком од родитеља по 233.776 евра, а брату и сестри војника по 58.444 евра на име накнаде штете. Министарство одбране Италије осуђено је на исплату ових одштета, као и судских трошкова у износу од 23.352 евра. Суд је утврдио да је војник имао савршено здравље пре него што је боравио на Косову од марта до јуна 1999. године.

– У ратним дејствима која су претходила интервенцији италијанског контингента на Косову коришћене су велике количине наоружања које садржи осиромашени уранијум – навели су судски вештаци и потврдили да су у телу преминулог војника пронађене наночестице које се лако удишу и путем крви брзо стижу до ткива и свих унутрашњих органа, укључујући лимфне чворове, полне жлезде и нервно ткиво. Пробијају се унутар ћелија и могу да изазову токсичне ефекте на метаболизму, на хромозомима и на ДНК.

Болести су погодиле многе италијанске војнике, па се ова патологија назива „балкански синдром”, навели су италијански доктори Луиђи Бернардини и Ђовани Татарели у вештачењу за суд у Каљарију, који је ову пресуду донео још 2011. године. Нагласили су да је Хочкинов лимфом врло честа појава међу војним и цивилним особљем које је учествовало у мисијама на Балкану.

У пресуди Регионалног управног суда покрајине Кампаније, са седиштем у Напуљу, из 2009. године, наводи се да је подносилац жалбе војник Винченцо Бјонди тада био један од 513 војника који су пријавили патологију у вези са изложеношћу осиромашеним уранијумом – такозваним балканским синдромом, који је изазван масовном употребом те супстанце у наоружању које су користиле војне снаге НАТО-а током интервенција у тој области.

[attachment=1]

Бјонди је од 2000. до 2002. године на Косову био одговоран за чување оружја и експлозивних направа. Убрзо је оболео од рака штитне жлезде, због чега је оперисан и подвргнут циклусима хемотерапије. Судски вештак др Масимо Ниола, професор Медицинског факултета у Напуљу, закључио је да је узрок настанка болести – излагање ослобођеним јонизујућим зрачењима осиромашеног уранијума.

Несумњиво је да је у настанку карцинома имало удела и Министарство одбране, јер је и оно директно користило оружје са осиромашеним уранијумом и није применило одговарајуће мере да ефикасно спречи контаминацију сопствених војника, наводи се у одлуци суда, којом је оболелом војнику досуђена одштета од 9.445 евра, а министарство је поред тога морало да плати и 2.000 евра за судске трошкове.

Нишки адвокат Срђан Алексић каже да је од рака оболело 7.600 италијанских војника, од којих је око 400 умрло. У сарадњи са лекарима, правницима и војним стручњацима припрема документацију за тужбе у име грађана Србије, а један од наших чувених онколога, проф. др академик Слободан Чикарић, спровео је истраживање и на основу егзактних података тврди да је НАТО одговоран за смрт 10.000 до 18.000 становника Србије и за још 15.000 до 30.000 новорегистрованих оболелих од малигних тумора од 2001. до 2010. године у нашој земљи.

– На Србију је за 78 дана бомбардовања бачено 15 тона осиромашеног уранијума. Дуги низ година се прећуткује да је то изазвало праву хуманитарну и еколошку катастрофу, посебно у Бујановцу и Врању – наводи адвокат Алексић.

Пројектили са осиромашеним уранијумом пали су и на његово родно село Буштрање, у општини Прешево, затим на села Рељан, Братоселце, Боровац и на брдо Пљачковица изнад Врања.

– Пржарску улицу у Врању сада зову улицом смрти. Туда често пролазе сахране, а у свакој кући има бар један оболели од рака – наглашава Алексић.

Тужбе ће, како каже, поднети колеге адвокати из европских земаља, али је ступио у контакт и са адвокатима на другим континентима, како би правничка јавност у читавом свету била упозната са размерама злочина у Србији.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on February 14, 2019, 03:03:50 pm
Tači i Haradinaj se svakoga dana zaklinju u USA kao spasioce albanskog naroda na Kosovu. Nisu spominjali ovu pošast koju su spasioci doneli sa sobom.
Nisam još nigde sreo ni jedan tekst gde se ova tema obrađuje, vezano za teritoriju Kosova i lokalno stanovništvo. Očito na Kosovu, gde je bačeno najviše OU, nikoga nije briga od čega narod umire.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on February 15, 2019, 06:55:33 pm
Чак и да пола Албанаца са КиМ помре због последица деловања осиромашеног уранијума власт на КиМ то неће никад јавно објавити нити за то окривити Американце и бомбардовање.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: tihi on February 15, 2019, 08:52:53 pm
Odlazak naših graničara sa položaja.

[attachment=1]

Pa ovi uopste nisu uvojniceni!


 ;D ;D ;D ;D


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on February 16, 2019, 07:12:35 pm
Odlazak naših graničara sa položaja.

[attachment=1]

Pa ovi uopste nisu uvojniceni!


 ;D ;D ;D ;D

"OVI" ....treba pisati velikim slovima za početak  ;)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on February 16, 2019, 11:08:20 pm
Odlazak naših graničara sa položaja.

[attachment=1]

Pa ovi uopste nisu uvojniceni!


Pa šta si očekivao posle više od dva meseca svakodnevnih borbi? Da budu strogo po PS, obrijani, našminkani, ?

Vidi se na njima da su profesionalni i u borbi prekaljeni borci!  :pirat


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on February 16, 2019, 11:38:28 pm

 I osakaćene duše za ceo život, Ali drugačije nije moglo biti. Rat je strašna stvar, zar treba to obrazlagati?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: tihi on February 17, 2019, 09:16:00 am
Bio sam namerno sarkastican. To su prakticno deca ispod 20 godina, koji su baceni lavovima i uspeli su da nadmase ocekivanja. Dve decenije iza toga mislim da drzava Srbija nije ukazala neophodno postovanje i pomoc za te ljude. Pretpostavljam da veci deo njih ima razlicite probleme (PTSS npr.), ali da su nakon rata prosto ostavljeni sami sebi. Iako je dosta pripadnika VJ ucestvovalo u u odbrani od NATO agresije, ipak islim da su vojnici na granici sa Albanijom najgore prosli (bez zelje da umanjim neciji doprinos). Sva ta prica oko "uvojnicenosti" zakopcanih dugmica i slicnih gluposti padaju u vodu u ratnim dejstvima. Tako je uvek bilo i uvek ce biti.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on February 17, 2019, 10:03:02 am
Bio sam namerno sarkastican. To su prakticno deca ispod 20 godina, koji su baceni lavovima i uspeli su da nadmase ocekivanja. Dve decenije iza toga mislim da drzava Srbija nije ukazala neophodno postovanje i pomoc za te ljude. Pretpostavljam da veci deo njih ima razlicite probleme (PTSS npr.), ali da su nakon rata prosto ostavljeni sami sebi. Iako je dosta pripadnika VJ ucestvovalo u u odbrani od NATO agresije, ipak islim da su vojnici na granici sa Albanijom najgore prosli (bez zelje da umanjim neciji doprinos). Sva ta prica oko "uvojnicenosti" zakopcanih dugmica i slicnih gluposti padaju u vodu u ratnim dejstvima. Tako je uvek bilo i uvek ce biti.

Koji porivi i razlozi su te naveli da sarkazmom komentarišeš onu fotografiju? Ne razumem poentu tvog sarkazma i naknadnog komentara  ::)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on February 17, 2019, 10:19:02 am
Uvek su veterani posle ratova ostavljani da se snalaze kako su znali i umeli sa svojim demonima iz prošlosti. Ljude je bilo sramota da se priča o tome jer su oni smatrani za nesalomive heroje.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on February 17, 2019, 02:56:14 pm
Pretpostavljam da veci deo njih ima razlicite probleme (PTSS npr.), ali da su nakon rata prosto ostavljeni sami sebi.

Ubeđen sam da bukvalno svi pripadnici vojski koje su se borile u ratovima tokom devedesetih imaju različite probleme psihičke prirode.
Neki manje - neki više, ali svi ti ljudi koji bili uključeni u taj pakao (nebitno da li u prvim borbenim redovima ili u dubokoj pozadini), nose nešto u svojoj psihi. Mogu komotno reći: delimično su psihički osakaćeni.

I ja uvek postavljam pitanje: ZAŠTO?
 
Države (i CG i BiH, i SR i HR), bez obzira na ciljeve, za koje su se borili  - jesu ih ostavile same sebi. Zapravo, još gore: bacile su svoje borce niz padinu. Nemilosrdno, bez izvinjenja, bez nadoknade - i što je najgore, bez ostvarenih ciljeva za koje su se borili.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: tihi on February 17, 2019, 03:20:51 pm
Uvek su veterani posle ratova ostavljani da se snalaze kako su znali i umeli sa svojim demonima iz prošlosti. Ljude je bilo sramota da se priča o tome jer su oni smatrani za nesalomive heroje.

Tacno, a onda dobijemo ljude neprilagodjene za zivot, socijalizaciju, porodicu, nasilja, samoubistva, ili prosto povlacenje u sebe i otudjivanje... To je posao drzave da kroz planski program pokusa da pomogne, i naravno da nece uspeti kod svakoga, ali svaki uspeh je zapravo spasen zivot i dobar rezultat.  Nekada kao sto kazez nisu postojali mehanizmi (sem npr crkve, tj vere) koji bi pomogli coveku da se nosi sa takvim strahotama, ali danas postoje prilicno kvalitetni programi za pomoc.

@ Milan
 Njihov izgled je donekle i odraz unutrasnjeg stanja, osecanja, i svega sto prati celu tu pricu. Mislis da nisu mogli da odvoje 10 minuta pred povlacenje (prekid vatre je vec bio na snazi) da se malo srede, zakopcaju "uvojnice"? Moje misljenje je da im nije bilo bitno, niti stalo da tako nesto urade.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: relja on February 17, 2019, 07:32:49 pm
Meni ta fotografija više govori o praktičnosti i kvalitetu dizajna, materijala i proizvodnje njihove opreme i uniforme - sredstva namenjenih za teren i za ratovanje... kao i o onome ko je opremao vojsku.

A kako su se oni osećali u tom trenutku to jedino oni znaju.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on February 17, 2019, 09:04:50 pm
U trenutku snimanja fotografije verovatno su se osećali umorno i tupo.

To traje dok umor ne iščili i stomak se napuni.

Onda te malkice časte, kenjaju, savetuju...

Onda počne povratak u stvarnost, e tad si hadžija.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: tihi on February 17, 2019, 09:30:43 pm
Kada pogledam sliku, niko ne nosi oprtace, a opasac ima samo jedan vojnik. To me je podsetilo koliko smo mrzeli oprtace, koliko su bili teski i smetali u svakodnevnim duznostima, i koliko su nam pilili mozak zbog istih. Neke stvari su izgleda univerzalne.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on February 17, 2019, 09:56:40 pm


@ Milan
 Njihov izgled je donekle i odraz unutrasnjeg stanja, osecanja, i svega sto prati celu tu pricu. Mislis da nisu mogli da odvoje 10 minuta pred povlacenje (prekid vatre je vec bio na snazi) da se malo srede, zakopcaju "uvojnice"? Moje misljenje je da im nije bilo bitno, niti stalo da tako nesto urade.

Nemoj mi zameriti , ali te liberalne teoretske fore možda mogu poslužiti za panel diskusiju neke nvo organizacije  ;)
Da si ikada proveo vreme na prvoj borbenoj liniji....mrtvoj straži u ratnim uslovima.....da vidiš ljude kojima kosa od stresa osedi za noć...itd. Ne bi ti palo na pamet da ih pitaš kako im je upasana košulja kada idu s`položaja da odmore par sati pa opet nazad...

Ovi ljudi nisu manekeni i zamolio bih te da ubuduće ne budeš sarkastičan na ovu temu !


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: tihi on February 17, 2019, 10:30:06 pm
Ovako. Pokusavam da budem kulturan pre svega prema starijima od sebe, i svakako ne zelim da omalovazavam sta su ti ljudi preziveli. Sam sarkazam nije bio upucen njima nego onima koji insistiraju na "uvojnicenosti" zakopcanom dugmetu i svim ostalim glupostima koje sluze za ispiranje mozgova mladih ljudi, i prosto nisam mislio (ali eto moram) da je neophodno to nekome da crtam. A imam pravo da napisem svoje misljenje o svemu koliko god se to nekom ne svidelo ukoliko postujem pravila foruma a strogo vodim racuna o tome, ne zato sto se plasim da cu biti banovan vec iz razloga sto ne zelim nikoga da vredjam. A vojsku znam dobro, proveo sam 7 godina u istoj, i znam koliko sam vremena proveo radeci glupe i beznacajne stvari, a koliko zaista bitnih npr obuke. Prosto, bitnije je da meki pojas bude okopan, trava podsisana, pikavci pokupljeni (iako nisam pusac) , a od obuke samo bazicna pesadijska obuka, i 3 meseca obuke na MB prve godine kada sam poceo da radim i to je kraj. Tu i tamo se ponekad ponovi obuka koju smo vec prosli.Jedno gadjanje sa MB u 6 godina. Kretanje u patroli NE. Urbana borba NE. Probijanje obruca NE. I sve ostalo sto je potrebno vojniku da prezivi u ratnim dejstvima NE. Cak sam i pokusavao da organizujem zdruzenu vezbu bataljona sa crvenim krstom gde bi zjedno izveli neku vezbu (plan je bio spasavanje i evakuacija povredjenih u rusevinama) koju je komanda glatko odbila. Samoinicijativa NE. Ali sam postao velemajstor dzogera i peruske (posto imam skoro 2 metra bio sam zaduzen za paucinu), i niko ne moze da me ubedi da je za jednog vojnika to bitnije od dobre obuke. I da ne idem u offtopic, da ponovim nikad nisam niti cu sada poceti da vredjam i omalovazavam bilo kog casnog i postenog vojnika. Ti momci na slici su redovni vojnici koji nisu imali izbora, i siguran sam poneli su se najbolje sto su mogli. Zavrsio sam sa ovom temom, uzivajte.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on February 20, 2019, 07:54:07 am
Тужбе оболелих против НАТО чланица чекају став државе
Аутор: Александра Петровић уторак, 19.02.2019.

Међународни тим адвоката тражиће да земље које су нас бомбардовале обезбеде лечење болесних грађана Србије у најбољим болницама или да солидарно изграде посебну клинику

У име грађана Србије оболелих од рака и у име чланова породица грађана који су од те болести умрли, тужбе против држава чланица НАТО-а подносиће међународни тимови правника, у случајевима када наши адвокати могу да процене, на основу медицинске документације и стручних вештачења, да је болест настала услед дејства радиоактивних честица осиромашеног уранијума или других токсичних материја које су се због бомбардовања нашле у ваздуху, води или храни.

Државна комисија за истраживање последица НАТО бомбардовања имаће важну улогу на путу до правде, који неће бити лак, јер подразумева прикупљање чврстих доказа, утврђивање одговорности чланица НАТО-а и правично обештећење, које треба да се састоји у лечењу оболелих и исплати новчане надокнаде, како за живе тако и за умрле.

– Пут до правде отвориле су нам пресуде италијанских судова, које су потврдиле узрочно-последичну везу између осиромашеног уранијума и малигних обољења италијанских војника који су боравили на Косову. Наше је да у сваком конкретном случају докажемо да постоји та веза, јер нагли скок оболелих од рака у Србији у првој декади 21. века не може да буде случајност – каже адвокат Срђан Алексић из Ниша.

Подсећамо, онколози тврде да је НАТО одговоран за 10.000 до 18.000 умрлих од канцера у Србији и за 15.000 до 30.000 новорегистрованих онколошких болесника у првих 10 година после бомбардовања. Питали смо на који начин грађани могу да се обрате адвокатима и да ли ће их то нешто коштати.

– Не треба ништа да плате, јер је рад адвоката и сарадника на овим случајевима бесплатан и волонтерски. Могу да дођу за сада у две адвокатске канцеларије у Србији. Једна је моја у Нишу, на адреси Синђелићев трг 4/11, а друга у центру Београда, у Улици Деспота Стефана број 38, стан три, где могу да се обрате адвокату Милици Петковић. На улазу у зграду стоји натпис: Удружење „Осиромашени уранијум” – објашњава адвокат Срђан Алексић.

Адвокати ће најпре проверити медицинску документацију и питати грађане да ли су боравили на Косову или на југу Србије, будући да је на том подручју пало највише ракета са осиромашеним уранијумом.

– Ако нису били на Косову или на југу Србије, онда морамо да утврдимо зашто сматрају да је њихова болест повезана са штетним материјама. На пример, људи из Панчева и околине удисали су опасна испарења услед бомбардовања „Петрохемије”, „Рафинерије” и „Азотаре”. После бомбардовања „Заставе” у Крагујевцу, грађани су на овом подручју били изложени утицају врло канцерогених једињења – наводи Алексић.

Следећи корак је медицинско вештачење. Србија има одличне стручњаке али нема одговарајућу нано-технологију која би могла да пружи све одговоре на основу биопсије ткива и присуства токсичних и радиоактивних елемената који су последица бомбардовања.

Када адвокати у Србији, у поступку који је бесплатан, прикупе доказе и направе нацрте тужби, адвокати у земљама чланицама НАТО-а могу да подносе тужбе пред судовима својих земаља?

– Кључни моменат у сваком појединачном случају биће утврђивање узрочно-последичне везе између изложености токсичним материјама и болести. Будући да у Србији не постоји једна медицинска установа која може да обави комплетна вештачења, стручњаци из државне комисије одлучиће где ће бити вештачени људи који могу да туже НАТО. Једно такво вештачење на Одељењу за нано-технологију Универзитетске клинике „Ла Сапијенца” у Риму, кошта 1.500 евра. То наши оболели грађани не могу и не треба да плаћају из свог џепа – наглашава адвокат.

Управо због сложености и значаја вештачења, адвокати ће сачекати званичан став државне комисије о свим питањима у вези са конкретним доказима.

– Ако бисмо поднели тужбе, а да не сачекамо став државе, угрозили бисмо јавни интерес, који је овде велики. Можемо да дођемо у опасност да нам сутра одбијају тужбе. Задатак нас адвоката је да у међувремену сачинимо правни тим. Имамо велику подршку бранилаца из Рима и Венеције, који већ имају искуства, јер се више од десет година баве случајевима италијанских војника и упућени су у детаље. Имамо помоћ и Међународне асоцијације руских адвоката, који живе и раде свуда у свету, у САД и у земљама ЕУ, затим адвоката из Мађарске, Шведске, Немачке, Швајцарске, Енглеске... Направићемо стратегију и о томе ћемо обавестити јавност – каже Алексић.

Када адвокати у Србији прикупе доказе и направе нацрте тужби, адвокати у земљама чланицама НАТО-а могу да подносе тужбе пред судовима својих земаља. Међутим, има и другачијих идеја о надлежности судова у овим случајевима.

– Постоји и предлог да се формира нови „ад хок” суд, састављен од судија из трећих земаља, које нису чланице НАТО-а, као што су Индија, Кина, земље Латинске Америке, Русија и Белорусија. Има и трећа варијанта – да се тужбе подносе пред нашим домаћим судовима, али ту вреба опасност да нам оспоре легитимитет – објашњава Срђан Алексић.

У тужбама ће бити истакнута три захтева, а први и најважнији је – лечење оболелих, на шта би државе чланице НАТО-а биле обавезане пресудом.

– Тражићемо да тужене државе лече наше грађане од малигних болести у њиховим најбољим здравственим установама. Предложићемо чак да тужене државе солидарно изграде посебну клинику, са свом потребном опремом, наравно бесплатно. На другом месту биће захтев за новчано обештећење оболелих и чланова породица наших грађана који су умрли услед болести изазваних бомбардовањем – каже адвокат Алексић.

Трећи захтев је такође од изузетног значаја за Србију и њене грађане, а то је еколошки захтев – чишћење животне средине од токсичних материја које су и даље присутне, две деценије после бомбардовања, у земљи, води и ваздуху.

– Захтеваћемо да стручњаци НАТО-а спроведу чишћење југа Србије од заосталих граната са осиромашеним уранијумом, које су укопане неколико метара у земљу и загађују нам подземне воде. Они имају бољу технику да очисте тај терен, на коме и даље живе људи. Заштита животне средине је на првом месту у Европи и свету а нама је и даље угрожена, њиховом кривицом – закључује Алексић.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on February 20, 2019, 08:18:41 am
Ракете са осиромашеним уранијумом? Негде сам чуо да су Томахавци и поједине вођене бомбе имале плочице од ДУ на кормилима ради прецизног балансирања кормила. Осим овога - једина права муниција са ДУ била су пробојна зрна топа GAU-7 30mm са А-10. To je bilo opasno zbog raspršivanja DU jezgra pri udaru ogromnom brzinom. ДУ због огромне специфичне тежине продире у земљу, камен, воду, тоне загађујући на неки начин слично живи!

Најтеже је доказати узрочно-последичну везу између боравка у зони дејства 1999. и обољевања. НАТО изричито и упорно пориче такву могућност. Доказивање ће бити тешко, мучно, а често и немогуће. То се у праву зове "ђаволско доказивање" - probatio diabolica. Сем тога, адвокати ће имати огромне трошкове у току поступка, ко би то и како платио!? Да адвокати то раде бесплатно - волонтерски, то је смешно! НАТО ће предузети све што може да таква истраживања спречи! Ако се жели било какав успех, држава Србија мора направити план,издвојити средства за поступке. Чисто сумњам да ће то учинити.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dark-bullet on February 20, 2019, 09:07:06 am
Kada pogledam sliku, niko ne nosi oprtace, a opasac ima samo jedan vojnik. To me je podsetilo koliko smo mrzeli oprtace, koliko su bili teski i smetali u svakodnevnim duznostima, i koliko su nam pilili mozak zbog istih. Neke stvari su izgleda univerzalne.

Razlika između vojnika i ratnika je da je prvi lep, a drugi je živ.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on February 20, 2019, 08:29:34 pm

Razlika između vojnika i ratnika je da je prvi lep, a drugi je živ.

 :klap  :klap  :klap


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on February 21, 2019, 09:39:28 pm

Razlika između vojnika i ratnika je da je prvi lep, a drugi je živ.

 :klap  :klap  :klap
:klap
Ovo je tvoje ili je već neko izrekao?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dark-bullet on February 22, 2019, 07:50:38 am

Razlika između vojnika i ratnika je da je prvi lep, a drugi je živ.

 :klap  :klap  :klap
:klap
Ovo je tvoje ili je već neko izrekao?

Moje.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on February 22, 2019, 08:10:25 am


Još u vojsci Kraljevine Srbije vodilo se računa o urednom vojničkom izgledu, ali nikada se nije išlo u krajnosti. kao u nekim stranim vojskama. Primetio sam da je tako ostalo ceo dvadeseti vek. Imali smo pobeda, herojskih pobeda, a bili smo ponekad veliki i u porazu, bez obzira na npr. otkinuto dugme, nakrivljenu kapu, ili štatijaznam kakve sitnice.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Љуба on February 23, 2019, 08:47:07 am
Odlazak naših graničara sa položaja.

[attachment=1]
Evo i cele slike
[attachment=1]
[attachment=2]

Uslikano je 13. (prva) i 17.juna 1999.godine (druga), mada meni izgleda da se radi o istoj grupi vojnika.
Ovi vojnici, sem što su gologlavi (a raskopčni zbog vrućine) ničim ne odaju utisak poražene vojne sile.
Kako prolaze pored pripadnika Nemačkog kontigenta KFOR-a rekao bih da su pripadnici 549.mtbr

Љуба




Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: relja on February 23, 2019, 09:18:30 am
Ako ćemo pošteno, na obe fotografije se vide uredno podšišani i sveže obrijani vojnici, a za koje mi znamo da su dugo vremena proveli na terenu i na ratištu.
Svaki analitičar će to prvo da primeti, ličnu higijenu i oružje u rukama.
A to je prilično daleko od neke paravojske, razbijene vojske (setimo se slika zarobljenika vojske Kraljevine Jugoslavije koji isto tako raspojasani, prolaze pored nemačkih tenkova, ali neobrijani i razoružani) ili stereotipa srpskih boraca kao masnih, bradatih i zapuštenih četnika iz filmova.

Ja bih rekao da je taj fotograf tada slikao sve i svašta a da je ovde prikazana grupica, u tom trenutku, najneurednijih vojnika... možda njihov starešina nije znao da ih niz put čekaju novinari koji će da ih slikaju pa ih nije upozorio da se zakopčaju i zategnu.

I onda ovo treba da ostane za budućnost fotogradija koja predstavlja ili sugeriše neko rasulo i štatijaznam kakvu vojsku.


Slika može da govori 100 reči a može i gadno da prevari.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on February 23, 2019, 04:22:01 pm
Odlazak naših graničara sa položaja.

[attachment=1]
Evo i cele slike
[attachment=1]
[attachment=2]

Uslikano je 13. (prva) i 17.juna 1999.godine (druga), mada meni izgleda da se radi o istoj grupi vojnika.
Ovi vojnici, sem što su gologlavi (a raskopčni zbog vrućine) ničim ne odaju utisak poražene vojne sile.
Kako prolaze pored pripadnika Nemačkog kontigenta KFOR-a rekao bih da su pripadnici 549.mtbr

Љуба

Ma ajde, ovo samo ko neće da vidi ma on i ne mora (i ne treba), ovu su autentični ne vojnici već ratnici. Deca koja su preko noći morala da odrastu. Mene je prva fotografija baš ganula. I baš kako reče naš mudri dark-bullet, "Razlika između vojnika i ratnika je da je prvi lep, a drugi je živ." Koliko su danas živi ovi momci je pitanje, i u kakvim uslovima žive je veliko pitanje. Ovo je za svako poštovanje, ovo bi i neprijatelj morao da poštuje. Eto, valjada se zbog ovakvih momenata još uvek zovem Srbinom a i ponosan sam na to. :)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nikola S. on February 23, 2019, 08:22:13 pm
Odlazak naših graničara sa položaja.

[attachment=1]
Evo i cele slike

[attachment=2]

Uslikano je 13. (prva) i 17.juna 1999.godine (druga), mada meni izgleda da se radi o istoj grupi vojnika.
Ovi vojnici, sem što su gologlavi (a raskopčni zbog vrućine) ničim ne odaju utisak poražene vojne sile.
Kako prolaze pored pripadnika Nemačkog kontigenta KFOR-a rekao bih da su pripadnici 549.mtbr

Љуба

Ma ajde, ovo samo ko neće da vidi ma on i ne mora (i ne treba), ovu su autentični ne vojnici već ratnici. Deca koja su preko noći morala da odrastu. Mene je prva fotografija baš ganula. I baš kako reče naš mudri dark-bullet, "Razlika između vojnika i ratnika je da je prvi lep, a drugi je živ." Koliko su danas živi ovi momci je pitanje, i u kakvim uslovima žive je veliko pitanje. Ovo je za svako poštovanje, ovo bi i neprijatelj morao da poštuje. Eto, valjada se zbog ovakvih momenata još uvek zovem Srbinom a i ponosan sam na to. :)
Da li neko zna koliko je nato izgubio aviona u agresiji, a koliko mi  i da li se neko seca price o obaranju B 2 spirit?
[attachment=1]

Послато са Lenovo K10a40 уз помоћ Тапатока



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Dreadnought on February 28, 2019, 02:54:24 pm


 ... da li se neko seca price o obaranju B 2 spirit?


O B-2 kod nas ima cela tema od 16 strana ...

Klik za link (https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,6271.msg32965.html#msg32965)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on February 28, 2019, 03:44:37 pm


Какво обарање, чега, да не идемо у OFFTOPIC, има тема, па читајте ко је шта оборио!? Да јесмо, па звонило би нам по ушима, чуло би се до Месеца!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on February 28, 2019, 04:33:55 pm
Какво обарање, чега, да не идемо у OFFTOPIC, има тема, па читајте ко је шта оборио!? Да јесмо, па звонило би нам по ушима, чуло би се до Месеца!

Ne slažem se sa tobom. Ima tu i sramote da se prizna a sa naše strane straha od posledica objavljivanja.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Nikola S. on February 28, 2019, 06:48:25 pm


 ... da li se neko seca price o obaranju B 2 spirit?


O B-2 kod nas ima cela tema od 16 strana ...

Klik za link (https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,6271.msg32965.html#msg32965)
Hvala


Послато са Lenovo K10a40 уз помоћ Тапатока



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 18, 2019, 10:11:57 pm
Vojnom paradom i molebanom u Nišu biće obeleženo 20 godina od početka NATO bombardovanja

13.03.2019.

Dve decenije od početka bombardovanja Srbije, 24. marta biće obeleženo u Nišu državnom ceremonijom, uz moleban patrijarha Irineja i veliku vojno-policijsku paradu.

[attachment=1]

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić za RTS je rekao da će se na dostojanstven način obeležiti početak NATO agresije i to u Nišu koji je više puta bio razaran te 1999. godine. Najavio je da će se vrh države obratiti građanima u večernjim satima, a da će pre toga biti održana parada.
 
Napomenuo je da će ljudi na paradi moći da vide "evidentno veliku razliku u onome što imamo i onome što smo imali ranije".
 
"Postrojićemo po prvi put, bez toga da bude 700 ili 800, već da bude 1.500 specijalaca obučenih i opremljenih po najmodernijim svetskim standardima. Moći ćete da vidite osam do devet 'migova 29', 19 novih helikoptera koji stižu ove godine -9 H145, 3 H215, 3 M17 i 4 M35", rekao je Vučić.
 
Načelnik Generalštaba Vojske Srbije, general potpukovnik Milan Mojsilović izjavio je za RTS da će se u Nišu 24. marta predstaviti ešaloni jedinica Vojske Srbije i jedinica policije, te da će biti prikazana borbena sredstva kojima raspolaže vojska.
 
"Naravno da nećemo moći da prikažemo sve sa čime raspolaže Vojska Srbije, ali će biti jedan impozantan broj borbenih sredstava i pripadnika vojske i policije. Sve sa ciljem da građanima posle 20 godina kažemo da su vojska i policija spremni, opremljeni, osposobljena i motivisana da odgovori na svaki izazov", objasnio je Mojsilović.
 
Parada će početi u 11:30 časova, dok će državna ceremonija i moleban početi oko 20 časova.

Foto: 021.rs
Izvori: Južne vesti/RTS


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 18, 2019, 10:30:26 pm
Odlozeno za 9.maj

https://www.juznevesti.com/Drushtvo/Pripreme-u-Nisu-pocele-pa-vojna-parada-odlozena.sr.html


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 18, 2019, 11:26:17 pm
Ima logike, a i nema. Izgleda to nije naša odluka.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 19, 2019, 10:24:52 am
Па ја не знам ко је још организовао параду или уопште неку свачаност (не мислим на меморијалне скупове) да би обележио годишњицу почетка било ког рата. То се ваљда организује у част годишњице завршетка.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: banebeograd on March 19, 2019, 10:33:05 am
pa ovi sto su godinama na vlasti svesrdno se trude da srbi zaborave kako su napadnuti i od koga ,
zato se pomen pocetka i zavrsetka te fasisticke akcije protiv srpske drzave i srpskog naroda i treba obelezavati, da se nikad ne zaboravi i nikad oprosti.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 19, 2019, 10:37:54 am
Можда се нисмо разумели, парадом треба обележити крај, а почетак разним комеморативним скуповима.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: tihi on March 19, 2019, 11:15:39 am
Parade su isprazno bacanje novca i maltretiranje vojnih resursa. Tacka. Za te novce je bolje srediti malo uslove rada vojnika, organizovati neku kvalitetnu vezbu sa gadjanjima...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 19, 2019, 11:22:40 am
Тихи, овде није реч да ли су параде потребне или не, и вероватно си у праву да је то само беспотребно трошење ионако скромних средстава. Посебно што је овде постало уобичајено да се сваке године траже 1 до 2 повода за неко парадирање.
Мислим да је овде тренутно реч о томе да ли датум почетка агресије на ову земљу треба обележавати свечаношћу као што је парада или је примереније да то буду комеморативни скупови.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: tihi on March 19, 2019, 11:48:26 am
Kuzma, u pravu si. Pocetak NATO agresije je nesto sto je unazadilo nasu drzavu, i donelo velike zrtve. Da je nije bilo UCK verovatno nikada ne bi dobilo svoju drzavu Kosovo. Taj datum treba da se obelezava prvenstveno da ne zaboravimo ko su nam prijatelji, a ko nije. Urucenje ordena Marinosu Ritsoudisu koji je odbio da sa svojim brodom ucestvuje u bombardovanju SRJ na svoju veliku stetu bi bio lep pocetak.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: TNT024 on March 19, 2019, 07:36:54 pm
Ako ćemo pošteno, na obe fotografije se vide uredno podšišani i sveže obrijani vojnici, a za koje mi znamo da su dugo vremena proveli na terenu i na ratištu.
Svaki analitičar će to prvo da primeti, ličnu higijenu i oružje u rukama.
A to je prilično daleko od neke paravojske, razbijene vojske (setimo se slika zarobljenika vojske Kraljevine Jugoslavije koji isto tako raspojasani, prolaze pored nemačkih tenkova, ali neobrijani i razoružani) ili stereotipa srpskih boraca kao masnih, bradatih i zapuštenih četnika iz filmova.

Ja bih rekao da je taj fotograf tada slikao sve i svašta a da je ovde prikazana grupica, u tom trenutku, najneurednijih vojnika... možda njihov starešina nije znao da ih niz put čekaju novinari koji će da ih slikaju pa ih nije upozorio da se zakopčaju i zategnu.

I onda ovo treba da ostane za budućnost fotogradija koja predstavlja ili sugeriše neko rasulo i štatijaznam kakvu vojsku.


Slika može da govori 100 reči a može i gadno da prevari.

Mislim da nisi u pravu.
Prvo, ko je slikao i čiji fotograf?
Drugo, ono nisu ni kom slučaju najneuredniji vojnici! Ono su HEROJI!!!
Treće, a gde je taj njihov starešina? Da nije možda ostavio kosti na terenu???
Četvrto, ova i mnogo sličnih fotografija TREBA da ostanu za budućnost, da prikažu ORGANOZOVANO I PO NAREĐENU postupanje po istim. Ovo je sve samo ne "štatijaznam" vojska.
Moj ti je prijateljski savet da pročitaš šta si napisao i još bar jednom dobro razmisliš o tome šta i kako si napisao.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on March 19, 2019, 08:24:34 pm
Vidi se da su momci neobrijani, neuredni i izmoreni .... očigledno!  :(

Što se tiče kratke kose: u ratu je najpraktičnije imati kratku kosu ili se šišati mašinicom na ćelavo. To je najbolji način da se održi kakva - takva higijena glave. Duga kosa se za čas ulepi od znoja i prljavštine i pogodna je za razne parazite, kada se nema uslova za redovno održavanje higijene.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dark-bullet on March 20, 2019, 08:24:44 am
U ratu je najpraktičnije izgledati zastrašujuće, a ne kao maneken. U ratu je najvažnije, da te se protivnik boji i pogledati, a kamoli se boriti protiv tebe.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on March 22, 2019, 01:03:41 pm
Iz današnjih novina - interesantno, iako se desilo  veoma davno.


Kako je Milo samom sebi objavio rat

A. J. 22. marta 2019. 10:48

Ljubljana, vlada. Obisk predsednika crnogorske vlade Mila Djukanovica v Sloveniji. Predsednik Danilo Türk. Foto: Stanko Gruden/STA
Milo Đukanović, tadašnji predsednik Crne Gore i osvedočeni NATO saradnik, kao član Vrhovnog saveta odbrane SR Jugoslavije dao je glas da se zarati sa NATO-om. Ovo prigodno istorijsko podsećanje nosi sa sobom i jedno korisno naravoučenije — Ustav svako i uvek mora da poštuje.

Sredinom 1998. godine bile su intenzivirane antiterorističke aktivnosti na prostoru Kosova i Metohije. Stoga je bilo potrebno da se usklade dejstva i zone odgovornosti Vojske Jugoslavije i policije Srbije. Međutim, i za takvu ulogu Vojske bila je potrebna konkretna odluka Vrhovnog saveta odbrane (VSO).

Problem je bio u tome što je njegov član tada bio i Milo Đukanović, koji je odavno, i javno i tajno, delovao protiv državnih interesa SR Jugoslavije. Prema njegovim naređenjima, crnogorska policija je stalno bila na ivici sukoba sa pripadnicima Vojske Jugoslavije raspoređenim na teritoriji te republike, ali formalno-pravno on je bio član Vrhovnog saveta odbrane koji je odlučivao na principu konsenzusa sva tri člana — predsednika Jugoslavije, Srbije i Crne Gore.

U tom sastavu su održana samo dva sastanka VSO. Prvi je bio u Belom dvoru u Beogradu, 9. juna 1998. godine, na samom početku združenog antiterorističkog delovanja.

Predsednik SRJ Slobodan Milošević je sve učesnike sastanka, a posebno generala Momčila Perišića, savetovao da paze šta pričaju pred Milom Đukanovićem.

„Sve što njemu izgovoriš, kao da si odmah poslao u štab NATO-a. Posebno ne spominji gde ti je koja jedinica, jer to može doći glave ljudima koji su u njima“, upozoravao je predsednik Milošević generala Perišića, načelnika Generalštaba.

Milo Đukanović je stigao u zakazano vreme u dugačkoj koloni blindiranih vozila i sa tridesetak pratilaca naoružanih dugim cevima. General Perišić je izlagao situaciju na način koji niko nije mogao da razume. Đukanović je postavljao niz preciznih pitanja vezanih uz stepen angažovanja i raspored jedinica Vojske Jugoslavije.

Odgovori generala Perišića bili su takvi da bi sahranili svačiju ljubopitljivost. Na kraju, i Đukanović je glasao za zaključke koji ocenjuju da je angažovanje Vojske Jugoslavije na Kosovu i Metohiji u skladu sa Ustavom i zakonima zemlje i podržao je oružanu borbu protiv terorističke OVK.

Druga sednica Vrhovnog saveta odbrane održana je par meseci kasnije, 4. oktobra 1998. godine. Situacija u kojoj se nalazila naša država bila je dramatična. Eskalirale su pretnje upotrebom vojne sile NATO-a prema Jugoslaviji i trebalo je odgovoriti na njih.
Savezna vlada SRJ je to uradila u više navrata, pozivajući se na odredbe međunarodnog prava i principe Povelje OUN koji zabranjuju upotrebu sile, kao i pretnju njome, suverenim državama koje ne ugrožavaju druge zemlje i mir u svetu. Bila je zakazana i sednica Savezne skupštine, ali stav VSO je bio najvažniji.

Na početku je Slobodan Milošević kratko izložio sumornu situaciju i naglasio je da nema potrebe za dugim govorima. Tražio je da se članovi Saveta (Milan Milutinović i Milo Đukanović) izjasne o kratkom i jednostavnom zaključku koji se svodio na to da se nastave sve aktivnosti i ne žale napori da se spreči NATO agresija, ali da ukoliko do nje ipak dođe, da branimo SR Jugoslaviju svim raspoloživim sredstvima. Milan Milutinović je prihvatio preporuku, govorio kratko i podržao predloženi zaključak.

Na Milu Đukanoviću je bila velika muka. Bilo je više nemoguće sedeti na dve tako udaljene stolice — biti američki štićenik, a kao član Vrhovne komande praktično objaviti rat svojim gazdama. Zato je, kao i mnogi političari u nevolji, pribegao dugačkom monologu i uporno bežao da kaže: „Da“ ili „Ne“.

„To ti Milo pričaj pred svojim biračima“, prekinuo ga je Slobodan Milošević. „Ovde ti nama reci jesi li za ove zaključke, ili nisi?“
„Ali ja tvrdim da ne smemo da se sukobimo sa NATO paktom…“ uzvratio je Đukanović.

„Pa je li ti misliš da smo mi ostali blesavi, pa da hoćemo da se bijemo sa tolikom silom?“, opet ga je prekinuo Milošević. „Evo, ovde lepo piše da treba da uradimo sve da do toga ne dođe. Ali, Milo, nećemo mi da napadnemo sami sebe. Ne odlučujemo mi da li će oni da nas napadnu, ili neće. Uradićemo sve da do toga ne dođe, ali ako dođe, mi imamo samo jednu odluku — da se branimo, ili da se predamo. Je li ti razumeš šta ja tebe pitam?“, stezao ga je Milošević čeličnim obručima.

„Ja samo znam da ne treba da se sukobimo sa NATO-om“, ukopavao se Đukanović.
„Ajde da probamo ovako“, opredelio se Milošević za taktiku učitelja u nižim razredima osnovne škole. „Ja tebe lepo da pitam, a ti da mi odgovaraš. Milo, je li imamo mi Vojsku?“
„Imamo“, prihvatio je Milo igru nametnutu jačom voljom!
„Pa šta treba da radi ta vojska, kad je već imamo, nego da brani zemlju kad je neko napadne? Je li tako, Milo?“
„Jeste!“
„Pa, Milo, je li treba naša vojska da brani našu zemlju?“
„Treba“, uzvratio je Milo uljuljkan retoričkim ritmom.

„Sastanak je završen!“, rekao je Milošević, pokupio svoje papire i ustao od stola!

Na njegovom licu nije bilo ni traga slavodobitnosti, već samo blagi osećaj gađenja. Đukanoviću je trebalo par sekundi da shvati šta se upravo desilo i godine kasnijeg nemuštog i neuspešnog pravdanja zbog takvog „glasanja“.

Konačno, šta bi bilo da je tada Milo Đukanović bio dosljedan (što inače nije cilj kojem on pretjerano teži) i rekao: „Ne“?

Odluka bi ostala ista, samo što bi Đukanović bio uhapšen na licu mesta i optužen za veleizdaju. Tako je bilo zapisano u Ustavu SR Jugoslavije kroz obavezu da se po svaku cenu brani suverenitet i teritorijalni integritet države. Ista ustavna norma važi i za države koje su nastale iz nje.

Odbrana države i njene celovitosti je obaveza iznad i prije svih ostalih.

(Sputnjik)



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 22, 2019, 08:33:13 pm
Šteta što nije rekao "Ne" pa da ga neko posle toga udavi u Zabeli...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 23, 2019, 02:32:57 am
Šteta što nije rekao "Ne" pa da ga neko posle toga udavi u Zabeli...
Nije samo on dao zeleno svetlo, narod je to učinio na referendumu, kada smo glasali za strano nemešanje.
Sa druge strane, nijedna vlast nikada neće raspisati referendum ako nije sigurna da će to rezultirati sa onim što su već odlučili.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 23, 2019, 08:30:45 am
Ma znam sve to, mislio sam konkretno kako bi svima u Srbiji i Crnoj Gori bilo bolje da je Milo završio karijeru 1999.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 23, 2019, 02:20:08 pm
Popović: Cilj NATO agresije bio da odvoji KiM od Srbije

23.03.2019.

"Kosovo je bilo i uvek će biti srpsko, dokle god imamo Ustav Srbije i Rezoluciju 1244 Saveta bezbednosti UN", poručio je Popović

Ministar za inovacije i tehnološki razvoj Nenad Popović položio je danas na Tašmajdanu venac na spomenik Milici Rakić, devojčici koja je poginula u bomardovanju SRJ 1999. godine i izjavio da je glavni cilj NATO agresije bio samo jedan - da odvoji KiM od Srbije, a da u tome nisu i neće nikad uspeti.

"Kosovo je bilo i uvek će biti srpsko, dokle god imamo Ustav Srbije i Rezoluciju 1244 Saveta bezbednosti UN", poručio je Popović.

On je istakao da je veoma važno da Srbiju u tome podržavaju prijatelji, pre svega Rusija i predsednik Vladimir Putin, koji su nekoliko puta sprečili ukidanje te rezolucije.

Popović je poručio da treba svaki dan da se sećamo svih žrtava.

"U budućnosti ćemo nastaviti borbu da očuvamo Kosovo i Metohiju kao neotuđivi deo Srbije, čuvajući Ustav i Rezoluciju 1244", istakao je ministar.

Popović je naveo da je više od 10.000 žrtava bilo u zločinačkoj agresiji NATO, da je uništena praktično sva srpska privreda, kao i da šteta naneta zemlji iznosi desetine i desetine milijardi evra, ali da plan Alijanse, ipak, nije uspeo.

"Kosovo nije članica UN, Uneska, niti Interpola, niti će će ikada biti", podvukao je Popović.

Ministar je napomenuo da taj zločin ne sme da prođe nekažnjeno, te podsetio da je nedavno Gornji dom ruskog parlamenta usvojio rezoluciju kojom se NATO zločin najoštrije osuđuje, jer je to, prvi put posle 1945. godine, bilo rušenje međunarodnog prava i rušenje povelje UN.

On je dodao da je to bio nelegalan, nezakonit akt i da Rusija podržava stav da zločinci moraju da odgovaraju.

"Srbija ne sme da se zaustavi na ovome. Moramo da institiramo da zločinci budu kaženjeni. Svuda u svetu se zločinci kažnjavaju i ne postoji nijedan razlog da se ovaj zločin zaboravi. Ali, pre svega, mi moramo da insistiramo na tome da se nađu zločinci i da se adekvatno kazne", rekao je Popović.

Izvor: Tanjug



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 25, 2019, 09:42:27 am
Dokazao sam da uranijum iz bombi ubija i posle 20 godina
Milica Ostojić   24. mart 2019.

Anđelo Fjore Tartalja, italijanski advokat u intervjuu za "Novosti": Dve presude kasacionog suda u Italiji potvrđuju vezu korišćenih projektila sa različitim oboljenjima

ČVRSTO sam uz srpski narod, i ukoliko je potrebno, nudim Srbiji da se uključim u odbranu građana koji su tužili ili nameravaju da tuže zemlje članice NATO zbog stravičnog bombardovanja 1999. godine. Pobedio sam u više od 300 parnica u Italiji, imam 50 konačno dobijenih presuda u korist obolelih italijanskih vojnika koji su učestvovali u misijama u BiH i na Kosovu, gde su korišćeni projektili NATO sa osiromašenim uranijumom. Ovako, u ekskluzivnom intervjuu za "Novosti", govori italijanski advokat Anđelo Fjore Tartalja, osnivač Vojne opservatorije za pomoć žrtvama, koji već gotovo 20 godina vodi borbu za istinu o dejstvu osiromašenog uranijuma, dovodeći ga u direktnu vezu sa različitim oboljenjima.

- Mi imamo zajednički usud: građani Srbije su bombardovani i umiru od posledica tog čina, a isto važi i za italijanske vojnike koji su bili u misijama na ovim prostorima. Neprekidno mi pristižu novi predmeti, imam ih trenutno još 300, a problem je što sam u ovoj bici za prava italijanskih vojnika uglavnom sam, nema drugih koji se bave ovom problematikom - ističe Tartalja.

* Nudite srpskim građanima profesionalnu pomoć u tužbama protiv NATO, kako možete da pomognete?

- U kontaktu sam sa advokatom Aleksićem iz Niša, koji je veliki profesionalac, i znam za vašu parlamentarnu komisiju i iščekivanje izveštaja. Dve decenije posle bombardovanja, moraju se konačno zaštititi oštećeni građani, obeštetiti oboleli i materijalno obezbediti porodice preminulih. Treba otvoreno govoriti što više o zagađenom ambijentu, o nepopravljivoj šteti, a lekari treba da govore jedinstvenim glasom, da stanu na stranu onih koji su oboleli zbog NATO bombi.

* Predlažete da Srbija, u svrhu obeštećenja, pojedinačno tuži zemlje članice NATO?

- Da, treba tužiti sve države članice koje su učestvovale u bombardovanju Srbije. Takođe je veoma važno proceniti kojem sudu podneti tužbu, koja je to pravosudna institucija koja ima moć da arbitrira. I srpski narod treba da zna da je u pitanju dugotrajni proces, jer se taj pravosudni rat ne dobija lako. I u tom procesu nije reč o hrabrosti, već treba izdržati i izneti tužbu do kraja, do konačne odluke. Veoma je važno i da se obezbedi novac za tužbe, jer ekonomski to nije lako izdržati.

* Kada se povede parnica protiv moćnih država, na šta sve treba biti spreman?

- Osnovni problem s kojim se ja suočavam je što tužbe podnosim pred raznim sudovima, u zavisnosti od toga koji tip odštete tražim. Dakle, ne postoji jedan sud u kojem italijanski vojnik može da dođe do svojih prava. Drugo, mnoge sudije kao tehničke konsultante imenuju lekare koji uporno demantuju da je uzrok oboljenja izloženost osiromašenom uranijumu, uz tvrdnje da su nanočestice prisutne svuda u okolini i da ne prouzrokuju bolest, uprkos tome što je to potvrdila i Svetska zdravstvena organizacija. To isto tvrde i za obolele na Kosovu. A evidentno je da italijanski vojnici tamo nisu imali nikakvu zaštitu od posledica osiromašenog uranijuma, pili su kancerogenu vodu i jeli zagađenu hranu. Niko ih nije obavestio o opasnostima na terenu.

* Vaša "noćna mora" je italijansko ministarstvo odbrane?

- U mojoj borbi suprotna strana uporno pokušava da me predstavi kao nekoga ko ima "lažne papire" i vodi istragu na bazi pogrešnih pretpostavki. Na primer, kažu da ambijent nije bio dobar za zdravlje vojnika, ne kaže se da su pili vodu i jeli hranu zagađenu kancerogenim česticama, što je posledica bombardovanja osiromašenim uranijumom. Mnogo puta sam ih demaskirao tokom suđenja, ali država je uporna u prikrivanju prave istine. Zato treba imati ogromno strpljenje i stalno ih dovoditi u poziciju da se upletu u laži.

* Kakve ste dokaze imali u postizanju impresivnih rezultata u tužbama protiv države?

- Nisu bili u pitanju samo pisani dokazi koje sam prezentovao, već i pravilno zasnivan slučaj u postupku. Ja sam uvek insistirao na tome da su ti tzv. otežani uslovi za zdravlje vojnika, o kojima govori italijansko ministarstvo odbrane, uzrokovani osiromašenim uranijumom. Dakle, administracija Ministarstva odbrane priznaje oboljenja, ali ne i da je za njih odgovorno korišćenje osiromašenog uranijuma. I Ministarstvo plaća odštetu, ali zanemarujući uzročnike. Sve dok nema priznatog naučnog dokaza za uticaj bombi sa uranijumom na zdravlje i okolinu, moja bitka na sudovima biće veoma teška.

* Vi, dakle, kao glavnog protivnika imate italijansko ministarstvo odbrane?

- Da. To je ona direktna protivnička strana, a potom dolaze razne zemlje članice NATO, pa i sam NATO. Morao sam mnogo da izučavam sveukupnu građu da bih došao do svih pobeda na sudu. Jedini sam u Italiji napisao knjigu o uzročnicima oboljenja kod vojnika u misijama ("Uzročna veza"). Za sve ove godine sakupio sam dokumentaciju o raznim vrstama patologija, čak sam dobio i priznanje od samog Ministarstva odbrane za to i potvrdu o verodostojnosti sakupljenog. Međutim, kada mi se činilo da vidim svetlo na kraju tunela, jer je stiglo nekoliko konačnih presuda u korist italijanskih vojnika, Ministarstvo odbrane ponovo je udarilo. Neprijatno visoke odštete bile su razlog da zakonodavac kao uzročnik bolesti prizna "specifične i otežane uslove u prostoru gde se odvijala operativna delatnost vojnika", ali ne i uticaj osiromašenog uranijuma.

* U februaru 2018. ostvarili ste važnu pobedu u Kasacionom sudu, koji je priznao uticaj osiromašenog uranijuma na obolevanje dvojice vojnika.

- Da. Reč je o privilegovanim penzijama za one koji su zbog oboljenja morali da napuste posao. Kasacioni sud do 2010. nije prihvatio nijedan zahtev za takvu vrstu penzije, iako je postojao veliki broj žalbi. Te 2018. dobio sam dve presude u korist mojih klijenata, i to na bazi dokaza uticaja posledica osiromašenog uranijuma. Ministarstvo odbrane odmah je organizovalo naučni skup na kojem su lekari tvrdili da dokazi koje sam izneo ne vrede ništa. Naravno, ja nisam bio pozvan. Nikada me nisu zvali ni na jedan tzv. tehnički sto - to jest na raspravu o ovoj materiji, koji su bili mnogo puta organizovani. Međutim, presuda koja je tada doneta ne može se poreći.

* Gde je nauka u svemu tome?


- Nauka još nije ništa doprinela, diskutuje se samo o nekim elementima nanočestica, ali ništa više od ranije poznatog. Smatram da nauka ima ogromnu odgovornost za to da se izjasni, da ne negira istinu kada se pojavi na sudu. Naravno, uvek ide u prilog onom jačem, državi, a kao lekari, ne bi trebalo da se svrstavaju na jednu stranu. I sudija koji strahuje da presudi protiv Ministarstva odbrane treba da prestane da se bavi svojim poslom.

CRNE BROJKE

GOTOVO 400 preminulih i više od 7.500 obolelih italijanskih vojnika iz misija na prostorima gde su korišćeni projektili sa osiromašenim uranijumom, iz BiH i sa Kosova, bilans su koji je sabrao advokat Tartalja.

BEZ STRAHA I SNA

TARTALjA kaže da ne zna za strah uprkos svim teškoćama na koje nailazi u procesima protiv države, a u korist italijanskih vojnika i njihovih porodica. Zbog ogromnog posla, ističe Tartalja, već godinama noću ne spava duže od dva-tri sata.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 26, 2019, 06:22:53 am
Предлог да НАТО лечи наше грађане оболеле од рака
Аутор: Александра Петровић понедељак, 25.03.2019.

„Предложићемо Јенсу Столтенбергу мирно решење спора. Ако бисмо постигли договор да НАТО о свом трошку лечи грађане Србије оболеле од рака у најбољим болницима у Немачкој и најсавременијим лековима, онда бисмо одустали од тужби. Недавно смо се обратили канцеларији генералног секретара НАТО-а и он нам је за седам дана одговорио да ће нас примити у Бриселу око 15. априлa”, каже професор међународног кривичног права др Срето Ного, председник Удружења грађана „Осиромашени уранијум”. Две хиљаде људи из Београда и укупно четири хиљаде из целе Србије обратило се овом удружењу са медицинском документацијом, после прошлогодишњег професоровог интервјуа за „Политику”.

Он је тада апеловао да се јаве оболели од рака из свих крајева земље, јер није само југ угрожен због дејства муниције с осиромашеним уранијумом, већ и друге области где је становништво 1999. године било изложено канцерогеним материјама, услед бомбардовања хемијских постројења, трафостаница, фабрика...

Прошло је тачно 20 година од почетка агресије НАТО на СРЈ, а последице по здравље становништва и даље су несагледиве. „Балкански синдром”, како су га у Италији назвали лекари који су вештачили случајеве италијанских војника оболелих после учешћа у мисијама на Балкану, погодио је више десетина хиљада људи, а поједине малигне болести у Србији бележе нагли скок у 2006. години. Према процени нашег чувеног онколога, проф. др академика Слободана Чикарића, који је спровео истраживање, НАТО је директно одговоран за смрт 10.000 до 18.000 становника Србије од 2001. до 2010. године, и још за 15.000 до 30.000 новорегистрованих оболелих од малигних тумора.

– Нашем удружењу јавило се око 4.000 људи, али ако и њих 100 буде лечено и излечено о трошку НАТО-а – много смо урадили. Наши грађани нису у могућности да имају најбоље лекове. За поједине карциноме месечни износ новца који треба обезбедити за медикаменте је између 20.000 и 30.000 евра. Зато желимо да постигнемо договор да се што већи број наших људи лечи у савременим условима које имају државе чланице НАТО-а, а најбоље клинике за лечење малигних болести су у Немачкој – каже др Ного.

Неспорно је, наглашава, да Србија има правни основ да покрене судске спорове пред националним судовима држава чланица НАТО-а које су учествовале у бомбардовању, али би уместо великих судских трошкова било корисније да ове државе поднесу трошкове лечења.

Удружење грађана „Осиромашени уранијум” и даље прикупља документацију. Италијански судови и лекари доказали су узрочно-последичну везу између осиромашеног уранијума и настанка малигних болести. Професор Ного и нишки адвокат Срђан Алексић обишли су више земаља у којима су српску дијаспору упознали са овим проблемом и потражили помоћ адвоката у земљама чланицама НАТО-а, а припремају и међународну конференцију која ће бити одржана у Нишу.

Сада се најпре спремају за састанак са генералним секретаром НАТО-а у Бриселу.

– Желимо да објаснимо Столтенбергу да наше удружење нема везе са политиком и да ми немамо ништа против НАТО-а, већ да је овде реч о чистом облигационом односу – обавези да се надокнади штета грађанима Србије. Онај ко је штету проузроковао, према свим правним правилима, треба и да је надокнади – наводи проф. др Срето Ного.

Почетком априла отићи ће у Москву на састанак са Сергејем Лавровом, министром иностраних послова Русије, коме су се такође обратили за помоћ.

– Веровали смо да ће државни органи Србије стати иза ове наше акције и пружити нам одређене доказе, како би наше тужбе биле упечатљивије. Због тога смо се обратили министрима Ивици Дачићу и Расиму Љајићу, али и председнику Александру Вучићу, са жељом да и од њега добијемо подршку. Искрено говорећи, изненађен сам што није реаговао, али познајући председника као човека који води рачуна о интересима грађана, убеђен сам и верујем да су људи из његовог кабинета проценили да није тренутак да се председник Вучић састане са нама. Будући да га знам 20 година, верујем – када прочита ово у „Политици”, да ће до нашег сусрета врло брзо доћи – каже професор Срето Ного.

Питамо да ли удружење сарађује са државном Комисијом за истраживање последица НАТО бомбардовања, која је пре неколико дана објавила податке о порасту броја деце болесне од рака.

– Државна комисија би требало да истражује узроке оболевања код целе популације, а не само код деце. Осим тога, ми заступамо национални интерес, а сви чланови државне комисије су чланови само једне политичке странке, па нисам сигуран да ли заступају страначки или национални интерес. Нећемо зауставити наше активности зато што постоји државна комисија, јер нећемо и не можемо да чекамо да видимо резултате рада те комисије. Али, и даље очекујемо подршку државних органа у прикупљању доказа – каже др Ного.

Прва идеја Удружења грађана „Осиромашени уранијум” била је да прикупе документацију на основу које ће адвокати у земљама НАТО-а поднети тужбе за надокнаду материјалне и нематеријалне штете у свим случајевима где је могуће доказати да је бомбардовање узрок настанка малигне болести. Те одштете тражиће и за чланове породица оних који су од тих обољења преминули, али за оне који су живи било би значајније да им се обезбеди најсавременије лечење.

Грујичићева: Потребна је научна анализа о загађености

Начелница Клинике за неурохирургију Клиничког центра Србије Даница Грујичић изјавила је да бомбардовањем 1999. године није цела Србија загађена и да мора да се направи научна студија која ће доказати шта је у Србији загађено. Она је за РТС рекла да се морају гледати локације које су бомбардоване, при чему је бомбардовано 70 одсто цивилних циљева, преноси Танјуг. Указујући да не постоји породица у земљи која нема неког оболелог од малигних болести, она је додала да се одређене врсте тумора које су се јављале искључиво код људи од педесет или шездесет година сада јављају код деце. Она је додала да постоје признати математички модели на основу којих може да се израчуна колико је било токсичних материја. „Каснимо, али нисмо закаснили”, закључила је Даница Грујичић.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rile on April 04, 2019, 05:06:53 pm
Pre tacno 20 godina tesko je ostecena toplana na Novom Beogradu, 04.4.1999. god. u 04:26 sa (po nasim procenama) 8 raketa Tomahavk pogodjene su instalacije za skladistenje i manipulaciju gorivom koje je sluzilo za grejanje grada. Tom prilikom je poginuo radnik JKP "Beogradske Elektrane" Trisic Slobodan, zaposlen kao vatrogasac u Industriskoj vatrogasnoj jedinici, i koliko znam on je prva civilna zrtva u Beogradu.
Potpuno je unisteno 6 rezervoara i stanica za manipulasanje gorivom.
Promasen je rezervoar br.5, u kome je u to vreme bilo oko 300 tona loz-ulja, namenjenog za male kotlarnice, skole i vrtice koje imaju sopstvene kotlarnice. Pored njega, na dvadesetak metara je bila ogromna rupa u zemlji, da ne bi bilo kako NATO nije hteo i taj cilj da unisti. Ironijom sudbine to gorivo je jedino i bilo upotrebljivo za vojnu namenu, ali je kada rezervoara zastitila sam rezervoar koji je pogodjen sa vise gelera iznad linije goriva, koje nekim cudom nije planulo.
U to vreme sam radio kao staresina smene vatrogascima i cuvarima, i trebalo je tog jutra u 6 sati da preuzmam smenu. Cim sam saznao sta se desilo odjurio sam u firmu i sledecih nekoliko sati smo gasili i spasavali sta se moglo u toj situaciji. Na zalost Trisicu nije bilo spasa jer se u tom momentu nalazio u blizini jednog od potpuno unistenih rezervoara.
Fotografije su snimljene oko podne, kada smo vecinu pozara pogasili i lokalizovali.

Stanica za manipulaciju gorivom:
(http://[attachment=1])
(http://[attachment=2])
(http://[attachment=3])

Potpuno unisteni rezervoari 1,2 i 4, i ostecen i od plamena iskrivljen rez. br.3.
(http://[attachment=4])
(http://[attachment=5])
(http://[attachment=6])
(http://[attachment=7])
(http://[attachment=8])




Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rile on April 04, 2019, 05:29:07 pm
Delovi rezervoara i vodna stanica
(http://[attachment=1])

R-5 (koji nije pogodjen) a iza njega dogoreva R-8, potpuno unisten
(http://[attachment=2])

Vodna stanica, spaljena izlivenim gorivom
(http://[attachment=3])

Krov R-4 odbacen eksplozijom vise desetina metara
(http://[attachment=4])


R-9, najveci od svih, bio je prazan, na dnu je bilo vrlo malo mazuta, vide se rupe na plastu od eksplozije u unutrasnjosti
(http://[attachment=5])

Pogonski deo i dispecerski centar, sa polupanim skoro svim staklima, udaljeni oko 200 metara od rezervoara
(http://[attachment=6])

O silini eksplozije rezervoara svedoci i snimak na jutjubu, gde se vidi da plamen ide u vis skoro tri visine crveno-belih dimnjaka koji su visoki 115 metara!


Jedina fotografija pokojnog Trisica koju sam mogao da nadjem u bazi zaposlenih
(http://[attachment=7])




Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on April 04, 2019, 05:38:45 pm

Da li je tačno kako su mi pričali Rusi, da niže frakcije kao mazut i sl. mogu eksplodirati po pravilu samo kada je rezervoar poluprazan ili skoro prazan, jer se samo tada mogu upaliti pare goriva.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rile on April 04, 2019, 05:43:13 pm
Svake godine u firmi obelezavamo dan kada je kolega poginuo, evo nekoliko od danas

(http://[attachment=1])
(http://[attachment=2])
(http://[attachment=3])
(http://[attachment=4])
(http://[attachment=5])
(http://[attachment=6])


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Rile on April 04, 2019, 05:47:01 pm

Da li je tačno kako su mi pričali Rusi, da niže frakcije kao mazut i sl. mogu eksplodirati po pravilu samo kada je rezervoar poluprazan ili skoro prazan, jer se samo tada mogu upaliti pare goriva.
Tacno tako, cev punu mazuta mozes variti, doduse koriscenjem "trika" da mu onemogucis dotok vazduha. Nije za neiskusne, ali mi to u slucaju preke potrebe odradimo


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 05, 2019, 05:35:56 am
Italijani i Srbi su žrtve NATO bombardovanja
M. OSTOJIĆ   04. april 2019.

U Italiji održan skup posvećen posledicama korišćenja osiromašenog uranijuma, prisustvovala i srpska delegacija. Laketić: Evidentne posledice radioaktivnog zračenja, prikupljamo medicinsku dokumentaciju

TRAŽIMO od Evrope da pomogne pogođenima posledicama NATO bombardovanja, da u evropskim sedištima razmotre svu dokumentaciju i donesu odluku kako pomoći oštećenima i obolelima. Jer trpe i Italijani i Srbi - rekao je u četvrtak Domeniko Leđero iz italijanske Vojne opservatorije, na naučnom skupu posvećenom posledicama NATO bombardovanja na zdravlje, koji je održan u Rimu. Leđero je poručio i da je čas da se čuje istina i priznaju žrtve, da se prekine tišina.

Naučnom skupu "Žrtve osiromašenog uranijuma - godina posle četvrte Parlamentarne komisije za istragu, sadašnjost i budućnost", u organizaciji italijanskog udruženja "Žrtve osiromašenog uranijuma" i "Vojne opservatorije u Odeljenju italijanske Odbrane", prisustvovali su i srpski predstavnici - Darko Laketić, predsednik Komisije Skupštine Srbije za istragu posledica NATO bombardovanja po zdravlje građana Srbije, i Srđan Aleksić, advokat iz Niša, organizator prve Međunarodne konferencije o posledicama bombardovanja u Srbiji. Raspravi su prisustvovali i predstavnici Saveza Srba Italije iz više gradova.

Darko Laketić zahvalio se Italiji i predsedniku četvrte Parlamentarne komisije, jer je njen izveštaj postao izveštaj i srpske Komisije. On je izneo podatke o bombardovanju i količini bačenih projektila osiromašenog uranijuma i do sada sakupljene dokaze da je uticaj radioaktivnih i otrovnih materija više nego evidentan, na primerima istraživanja u više sela, kao i istraživanju o rođenima posle 1999. godine. Laketić je naglasio da Komisija Skupštine Srbije sakuplja dokumentaciju upravo sledeći metodologiju iz Izveštaja italijanske Komisije, prikuplja se medicinska dokumentacija iz bolnica, medicinskih centara, a urađena je medicinsko-naučna studija, gde je analizirano zdravstveno stanje dece i učestalost malignih oboljenja svake generacije na grupi dece od 5 do 9 godina.

Govornici iz Italije podsetili su i na stravični zdravstveni bilans italijanskih vojnika koji su učestvovali u mirovnim misijama na terenima bombardovanim NATO projektilima sa osiromašenim uranijumom - 373 preminula i više od 7.500 obolelih. Podsetili su i da su oboleli i porodice preminulih dobili na stotine presuda. Ministarka zdravlja Đulija Grilo najavila je da će donošenje zakona o prevenciji za vojnike obezbediti istinsku reformu - priznavanje bolesti vojnika povezanih sa izlaganjem toksičnim materijama.

- Italijanska četvrta Parlamentarna komisija je u svom obimnom i teškom radu sakupila više od stotinu svedočanstava, i u 107 zasedanja iznela izuzetne rezulate, ali se nije pomaklo od toga u različitim institucijama i vojnim strukturama vlada ravnodušnost - smatra bivši predsednik te komisije Đanpjero Skanu i naglašava da oboleli imaju pravo na odštetu i da ministar odbrane u ime vlade treba da iznese izvesne garancije.

U FOKUSU skupa u Rimu bila je patnja obolelih i njihovih porodica i poruka da samo politička volja može da im razreši agoniju i vrati dostojanstvo. Ocenjeno je i da NATO nikada više ne bi smeo da koristi osiromašeni uranijum.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on April 05, 2019, 05:08:50 pm
Мој син каже да је са терасе стана видео један крстарећи пројектил који је долетео дуж улице Јурија Гагарина (станујем у тој улици) и да је осетио струјање ваздуха колико је ниско пролетео. Ударио је у топлану.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: banebeograd on April 05, 2019, 09:31:26 pm
Мој син каже да је са терасе стана видео један крстарећи пројектил који је долетео дуж улице Јурија Гагарина (станујем у тој улици) и да је осетио струјање ваздуха колико је ниско пролетео. Ударио је у топлану.
ja sam u 61 bloku na 18 spratu,
gledao sam ne secam se tacno koji po redu je bio "kum" na tv kad se zaculo nesto kao da sam ispod nijagare ,
imao sam osecaj da je proletelo na dvadesetak metara iznad mene , predpostavio sam o cemu se radi i krenuo sam da budim moje po kuci da se ne uplase kad grune ,
par trenutaka kasnije je tresnulo u toplanu .
mogu samo da zamislim kako je izgledalo na kosarama i slicnim mestima ....

SLAVA HEROJIMA


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Рашо on April 09, 2019, 08:07:39 pm
Борбе на Кошарама, снимци са албанске стране...

https://youtu.be/tRXZoYmvBCI


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: tihi on April 09, 2019, 10:10:15 pm
Ovo je mesto za izvlacenje ranjenika, verovatno u Albaniji... Ovi sa vozilima su ALbanska regularna vojska. Da smo mogli (smeli) da ih tucemo u dubinu, ni ovi se ne bi vratili...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 13, 2019, 05:31:45 am
Положај према Албанији је напустио само један и то - официр
Аутор: Милан Галовић петак, 12.04.2019.

Тај случај је изузетак, осим њега све остале старешине и војници су на првој линији остали до краја рата. - На караули Ћафа Прушит била су три пара близанаца и замислите мајку која је послала синове близанце на границу 1999. године, њена преживљавања, каже Душко Шљиванчанин, ратни командант 53. граничног батаљона

Јединица која је током прва два критична дана битке за Кошаре, 9. и 10. априла 1999. године, зауставила покушај продора ОВК из Албаније, уз подршку НАТО-а и регуларне албанске војске, је 53. гранични батаљон Војске Југославије. Ратни командант ове јединице био је мајор Душко Шљиванчанин. Како је испричао за „Политику”, током НАТО агресије ниједан војник није дезертирао и напустио јединицу. Али јесте један официр, командир чете, који се није вратио са одобреног одмора. Како су касније сазнале његове бивше колеге, отишао је у БиХ, одакле је родом, и запослио се у Сфору, у међународним снагама, као водич службених паса.
Али, то је био само изузетак. Осим њега, сви официри и војници остали су на положајима до спровођења Кумановског споразума, односно повлачења ВЈ са Космета. „Међу припадницима граничних јединица није било професионалних војника, осим официра и подофицира. То су били војници на одслужењу војног рока. Посебно се истиче генерација војника март 1998. године, који су тек у јуну, јулу и августу 1999. године отишли из јединице, после 15, 16 и 17 месеци. Било је војника који све време служења војног рока нису ниједном отишли кући”, рекао је Шљиванчанин чија сећања су објављена и у књизи „Битка на Кошарама” у уздању Медија центра „Одбрана”.

Командири караула били су подофицири, међу најбољима у својим класама. „Бити командир карауле захтевало је заиста велико самоодрицање. Дешавало се да подофицир, командир карауле, по два-три месеца буде на караули, одвојен од породице”, каже Шљиванчанин. Говорећи о високом моралу међу борцима, он је навео и једну ситуацију која се догодила 8. марта 1999. године, када су сукоби на Космету трајали већ годину дана и непосредно уочи НАТО агресије. Тада је у 53. гранични батаљон стигло око 400 војника из других граничних јединица ВЈ.

„Док сам им се обраћао, слетео је хеликоптер у коме су били неки погинули и рањени припадници из друге јединице. Војници су то све посматрали, њихов први утисак када су дошли у Ђаковицу био је да су видели погинуле и рањене. Питао сам на крају обраћања да ли неко од њих има нешто да ме пита. Само је неколико војника питало да ли могу да се замене да буду заједно, пошто су комшије или рођаци, што сам одобрио”, сећа се Шљиванчанин. Он сматра да би, после свега шта се дешавало на Космету пре и у време НАТО агресије, требало подићи споменик војнику на одслужењу војног рока.

„Истичем да је међу војницима било Срба, Црногораца, Муслимана, Мађара, Рома... На караули Ћафа Прушит била су три пара близанаца и замислите мајку која је послала синове близанце на границу 1999. године, њена преживљавања”, каже Шљиванчанин. Јединица која је командовао изгубила је 16 војника, док их је 66 рањено. „Веома нам је било важно што смо 1998. и 1999. године знали циљ. А циљ је био одбрана државе. То нас је ујединило и створило неизмерно међусобно поверење”, закључује Шљиванчанин.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on April 13, 2019, 07:44:31 am
http://www.youtube.com/watch?v=UtjXfop64d8

На каналу РТС је најављен и други део приче ``Ратне приче са Паштрика``, тај део ће бити приказан 26.маја.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 13, 2019, 08:57:13 pm
Pojavile se na netu navodne pretnje vojnicima sa Košara.

[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on April 13, 2019, 09:18:37 pm
AJDEEEEE..

O karakternim osobinama, organu i magarcu bi se moglo.

 [attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: gocemk on April 13, 2019, 10:58:08 pm
Ovo je mesto za izvlacenje ranjenika, verovatno u Albaniji... Ovi sa vozilima su ALbanska regularna vojska. Da smo mogli (smeli) da ih tucemo u dubinu, ni ovi se ne bi vratili...

Мислам дека снимката е од претходен напад на југословенски авиони на некоја конвој на учк  наводно прелетал некоја авион од црногорска страна и  ги нападнал со ракети и топови и избегал за косово .
Наводно имале 20 тина убиени и голем број на ранети .Сега така памтам за оваа видео дека за се работи за авио бомбадирање од страна на југословенски авиони.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 17, 2019, 07:22:41 am
Рашчишћавали рушевине после НАТО агресије само у ХТЗ опреми
уторак, 16.04.2019.

Крагујевац је током НАТО агресије угрожавао и пирален, гађана постројења која немају везе са војском

Крагујевац - Председник Комисије за истраживање последица НАТО бомбардовања тадашње СР Југославије, Дарко Лакетић изјавио је да су радници фабрике Застава у рашчишћавању после бомбардовања тих постројења носили само ХТЗ опрему и да је пред Комисијом коју води задатак да докаже да ли њихова смрт има везе са бомбардовањем. Лакетић је у Крагујевцу казао да су НАТО авиони гађали Заставу како би што више контаминирали средину, а да се у једном тренутку ослободила велика количина пиралена који је доспео до реке Лепенице.

„У Крагујевцу је највећи проблем пирален и оно што је срамотно, рекао бих за људе који су водили НАТО агресију, што су гађали индустријска постројења која су под великим еколошким ризиком, циљеве који немају везе са војском”, рекао је Лакетић. Он је навео да има намеру да покрене опсежно истраживање везано за анализу животне средине, а не само здравља грађана. Лакетић је после шесте седнице Комисије у Крагујевцу рекао новинарима да је преузета обимна документација од Клиничког центра у том граду, Института за јавно здравље, Завода за медицине рада и Дома здравља из Крагујевца.

„Потребни су нам збирни подаци за Крагујевац и Шумадијски округ, као и сепаратни подаци клиничара о њиховим искуствима о томе каква је била инциденца, учесталост оболевања и смртност пре 10 година, а каква је данас. Ми морамо имати све те податке да бисмо имали релевантан суд”, рекао је Лакетић. Он је навео да треба доћи до одговора да ли је нешто деловало, у којој мери и у ком периоду ће се осећати последице на здравље људи како и би се спровеле мере превенције или лечења. Лакетић је најавио да ће после Врања и Крагујевца Комисија наставити обилазак о других градова у Србији који су имали контакте са токсинима и еколошке акциденте и најавио да ће међу њима бити Панчево и Нови Сад.

Комисија за истрагу последица НАТО бомбардовања 1999. године по здравље грађана Србије основана је прошле године, преноси Бета.

---------------------------------------------------------------------------------------

Подофициру ВС 15 година због злочина на Косову
уторак, 16.04.2019.

Првостепена пресуда за убиство најмање 27 мештана Трње код Суве Реке

Одељење за ратне злочине Вишег суда у Београду ослободило је официра Војске Србије Павла Гавриловића од оптужби за ратни злочин над цивилима у косовском селу Трње, у марту 1999. године. Истом пресудом је, међутим, на 15 година затвора осуђен подофицир ВС Рајко Козлина. Ово је првостпена пресуда на коју и тужилаштво и одбрана имају право да се жале. Адвокати из канцеларије „Чепић” који заступају оба окривљена, задовољни су пресудом за Гавриловића, али сматрају да је неоснована осуђујућа пресуда Козлину и најавили су жалбу тим поводом. Оптужницом Тужилаштва за ратне злочине они се терете за кривично дело ратни злочин против цивилног становништва.

Тужилаштво тврди да су, као некадашњи припадници 549. моторизоване бригаде Војске Југославије, заједно са другим припадницима Позадинског батаљона, 25. марта 1999. године убили најмање 27 цивила мештана Трње код Суве Реке на Косову и Метохији, односно старије мушкарце, жене и децу, међу којима и дечака старог четири године. Фонд за хуманитарно право је раније објавио наводе оптужнице према којој је Гавриловић издао наређење да у селу „не сме бити преживелих”, а да је Козлина једном старцу пуцао у главу како би другим војницима показао како да убијају цивиле, јавља Танјуг.

Izvor: wwww.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Љуба on April 17, 2019, 02:36:28 pm
Подофициру ВС 15 година због злочина на Косову
уторак, 16.04.2019.

Првостепена пресуда за убиство најмање 27 мештана Трње код Суве Реке

.........................................

Тужилаштво тврди да су, као некадашњи припадници 549. моторизоване бригаде Војске Југославије, заједно са другим припадницима Позадинског батаљона, 25. марта 1999. године убили најмање 27 цивила мештана Трње код Суве Реке на Косову и Метохији, односно старије мушкарце, жене и децу, међу којима и дечака старог четири године. Фонд за хуманитарно право је раније објавио наводе оптужнице према којој је Гавриловић издао наређење да у селу „не сме бити преживелих”, а да је Козлина једном старцу пуцао у главу како би другим војницима показао како да убијају цивиле, јавља Танјуг.

Izvor: wwww.politika.rs
O ovome slučaju dosta se pisalo i raspravljalo.

Bitno je, da je u svim dosadašnjim presudama za ratne zločine na prostoru KiM istaknuto, da niti jedna jedinica (od odeljenja pa naviše) nije učestvovala u bilo kakvom ratnom zločinu.

Dugo se istraživalo oko ovog zločina i loptica prebacivala na jednu ili drugu oružanu formaciju. Ne želim da me shvatite da se mešam u poslove suda, tužilaštva i odbrane. Vojska je procesuirala i osudila više desetina svojih pripadnika za počinjene ratne zločine, ali kao pojedince, koji su stvarno osmislili i bili direktni izvršioci.

Videćemo kako će se ovo na kraju završiti, ali treba staviti tačku na ovaj slučaj.

Љуба


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 18, 2019, 11:21:46 am
Nepoznati toksin decu učinio podložnijom na maligne bolesti
Tanjug   18. april 2019.

Predsednik Komisije za istraživanje posledica NATO bombardovanja Darko Laketić izjavio je da je u saradnji sa Institutom "Batut" urađeno naučno-medicinsko istraživanje koje je pokazalo da je postojao toksin koji je decu od pete do devete godine učinio podložnijom na nastanak malignih bolesti.

On je za RTS objasnio da je istraživanje sprovedeno na generaciji dece rođenoj nakon NATO bombardovanja jer je bilo moguće isključiti sve faktore rizika, što nije moguće kada se ispituje starije stanovništvo. "Kao ispitivanu grupu smo uzeli decu jer tu ne postoje faktori rizika i samo istraživanje zato ima veliku naučnu vrednost", napominje predsednik Komisije za istraživanje posledice NATO bombardovanja. U narednoj fazi istraživanja Komisija će pokušati da identifikuje o kom toksinu je reč, dodaje Laketić.

"Od trenutka izlaganja toksinu do manifestacije bolesti potrebno je da prođe neko vreme. Za maligne bolesti krvi treba oko osam godina, a za solidne tumore od 14 do 18 godina. Imamo dovoljnu vremensku distancu da uradimo istraživanje", istice Laketić. Objašnjava da postoje čist i prljav osiromašeni uranijum. "Čist osiromašeni uranijum nastaje kao sporedni produkt fisije u reaktorima. Prljavi osiromašeni uranijum je istrošeno nuklearno gorivo gde postoje i primese plutonijuma, americijuma, a oni povećavaju toksicitet. Značajno za osiromašeni je da je nefrotoksičan (oštećuju bubrege), citotoksičan (oštećuje ćelije), kancerogen", napominje Laketić.

Objašnjava da je uranil jon, koji lako reaguje sa biološkim molekulima, ono što osiromašeni uranijum čini štetnim. Laketić podseća da je NATO tokom agresije ciljao objekte infrastrukture u kojima se nalaze jedinjenja sa jačim negativnim efektom na ljudskom zdravlje nego uranijum. Kao primer navodi Kragujevac u kom su pogođni elektro-transformatori puni trafo-ulja. "U trafo-ulju ima piralena, koji je jedna od najkancerogenijih supstanci. Piralen se zatim izlio u Lepenicu", podseća Laketić. On ističe da Srbija sada može da sprovede mere prevencije stanovništva, rano lečenje i asanaciju životne sredine gde je neophodno.

Podseća da je NATO agresija izvršena protivpravno - bez saglasnosti Saveta bezbenosti. Zbog toga, dodaje, Srbija ima pravo da traži pomoć u lečenju, prevenciji, sanaciji životne sredine pre svega od zapadnih zemalja. Prvi preliminarni izveštaj o posledicama bombardovanja biće objavljen 2020. godine.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 18, 2019, 11:28:43 am
Aerodrom Ponikve.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=5]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 19, 2019, 06:28:27 am
Спомен медаље за хероје са радара
Аутор: М.Г.четвртак, 18.04.2019.

Поводом обележавања 20. годишњице одбране од НАТО агресије на СР Југославију, у Команди Ратног ваздухопловства и противваздухопловне одбране уручене су спомен медаље припадницима ратног састава 126. бригаде ВОЈИН, који су се, извршавајући своје одговорне задатке у заштити ваздушног простора над Србијом и Црном Гором, 78 дана храбро борили, одупирући се свакодневним и непрекидним бомбардовањима, саопштило је Министарство одбране.
 
Свечаности су присуствовали начелник Генералштаба Војске Србије генерал-потпуковник Милан Мојсиловић и командант РВ и ПВО генерал-мајор Душко Жарковић са члановима колегијума, који су, заједно с командантом јединице пуковником Александром Дучићем, војне спомен медаље уручили официрима, подофицирима, војницима и цивилним лицима, као и пензионисаним припадницима јединице. Генерак Жарковић је подсетио да је на јединице и објекте ваздушног осматрања, јављања и навођења извршено 98 ватрених дејстава. И поред свакодневних удара запоседнуто је 165 радарских положаја и пређено око 300.000 километара.
 
– То је могла само одлично оспособљена јединица, с храбрим, увежбаним и домишљатим припадницима. Због изузетног пожртвовања, храбрости и исказане одлучности свих припадника јединице, 126. бригада ВОЈИН одликована је Орденом народног хероја – рекао је генерал Жарковић. Командант 126. бригаде ВОЈИН пуковник Александар Дучић, посебно поздрављајући родитеље погинулих поручника Синише Радића и Жељка Савичића, као и рањеног капетана Жељка Мићића, истакао је да је јединица од свог формирања веома значајна за систем одбране, с јединственим и конкретним задатком заштите ваздушног простора.

– На том задатку бригада је успешно извршавала бројне и тешке задатке, укључујући и онај најтежи, одбрану отаџбине од НАТО агресије 1999. године.

Успешно смо, пожртвовношћу, одлучношћу и храброшћу, посвећеношћу и оданошћу светом циљу, одбрани отаџбине и свог народа, положили и тај испит – рекао је пуковник Дучић, наглашавајући да, док помињемо наше хероје, припадници јединице у кабинама радара и за конзолама оперативних центара, извршавају своје задатке, свесни чињенице да слобода нема цену и да се може одбранити само знањем, храброшћу и врхунском оспособљеношћу.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 16, 2019, 06:22:46 am
Дипломате и војни аташеи обишли изложбу о НАТО агресији
Аутор: М.Г.среда, 15.05.2019.

Дипломатско-конзуларни и страни војни представници на служби у Србији, обишли су изложбу „Одбрана 78” у Музеју града Београда, саопштило је Министарство одбране. Они су имали су прилику да сагледају мултимедијалну изложбу која на јединствен начин приказује херојску одбрану земље током 78 дана НАТО агресије.

Изложба „Одбрана 78“, чији је аутор Душан Јововић, је мултимедијална и интерактивна поставка подељена у осам целина. Изложени су видео и штампани материјали који до сада нису били приказани  јавности. Изложбу су обишле дипломате Алжира, Белорусије, Кипра, Чешке, Египта, Мексика, Мијанмарске Уније, Палестине, Руске Федерације, Индије, ДР Конга, Босне и Херцеговине, Пакистана, Катара и Сирије. Са њима су били војни аташеи Алжира, Анголе, Грчке, Индонезије, Ирана, Кине, Руске Федерације, Словачке, Словеније и Босне и Херцеговине.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on May 16, 2019, 07:07:08 pm
Niko iz EU nije došao?
Baš čudno!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 16, 2019, 07:13:06 pm
Niko iz EU nije došao?
Baš čudno!

Imaju oni bolje slike koje su snimili njihovi piloti 1999.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on May 18, 2019, 10:12:47 am
Niko iz EU nije došao?
Baš čudno!

Били из Чешке и Словачке... А ови други су требали доћи управо да покажу како ондашње "несугласице" треба превазићи и да поглед у прошлост не значи занемаривање будућности. Изгледа да их прво они нису превазишли и да не смеју да се погледају, да погледају себе на изложби. Мене више чуде дипломате из суседних земаља који нису биле, ако су позвани.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on May 18, 2019, 05:27:25 pm
Pa svi su oni (susedi) novopečeni članovi NATO i ne smeju ništa da učine na svoju ruku. Bez izričite saglasnosti ili naredbe - zahteva Velikog brata, svi oni su bezličn i bezumni robovi. Oni tek sada treba da dokažu svoju lojalnost.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Dreadnought on May 26, 2019, 11:09:22 am


Izložba koja otkriva tajnu NATO lokatora


Pravio sam strogu selekciju video-materijala, ali neke potresne scene su morale da ostanu kako bi se osetila brutalnost rata, kaže autor postavke Dušan Jovović. - Peticija da izložba „Odbrana 78” postane trajna.


[attachment=6]


lumračni hodnici još uvek neuređene zgrade Muzeja grada Beograda, u Resavskoj ulici, na uglu sa Nemanjinom, idealan su ambijent za putovanje u prošlost, u vreme NATO agresije. Posetiocima koji pamte ta vremena, dok kao kroz lavirint prolaze obilazeći ovaj prostor, neminovno se vraćaju sećanja na početak sukoba na Kosmetu 1998. godine i na 78 ratnih dana u proleće 1999. godine, po kojima je izložba autora Dušana Jovovića i dobila naziv „Odbrana 78”.

Ne može se ostati ravnodušan u prostoriji u kojoj su, na umetničkoj instalaciji, svojevrsnom drvetu sa malim ekranima, izložene slike nastradale dece dok glas sa zvučnika izgovara njihova imena. Izložba je multimedijalna, uključujući i video-sadržaje. Neki od njih su uznemirujući, kao što je snimak izvlačenja žrtava iz ruševina posle bombardovanja.


Sedište sa padobranom aviona u kojem je poginuo pukovnik Milenko Pavlović
[attachment=1]


„Pravio sam strogu selekciju tih video-materijala, ali neke potresne scene su morale ostati kako bi se osetila brutalnost rata”, kaže Jovović.
Kada se gleda autentični ratni snimak članova posluge raketnog sistema PVO „neva”, dok u kabini za vođenje raketa obavljaju svoj posao, nemoguće je ne pomisliti na rizik sa kojim su se ti ljudi suočavali na mestu čije je uništenje bilo prioritet neprijateljske avijacije.
 
Na izložbi se može videti lanser „neva” sa raketama. „Eksponati su vlasništvo Vojnog muzeja i Muzeja vazduhoplovstva, kao i jedinica naše vojske”, objašnjava Jovović.
 

https://youtu.be/Gs9mZvFCQ2c


Jedna od tematskih celina izložbe posvećena je stradalim pilotima Vojske Jugoslavije. Njihovi portreti dominiraju prostorom, izloženo je i pilotsko sedište „miga 29” u kojem je nastradao pukovnik Milenko Pavlović. Tu je i maketa tog tipa aviona – u prirodnoj veličini, koja je zapravo bila mamac za avijaciju NATO-a, što je omogućavalo sakrivanje izvesnog broja naših aviona tog tipa.
 

Maketa „miga 29” bila je mamac za avijaciju NATO-a
[attachment=2]


„Drago mi je kada vidim da izložba ostavlja dubok utisak na posetioce koji iz zgrade, po pravilu, izlaze ćuteći, zamišljeni... Mislim da je edukativna za našu publiku, posebno za mlade koji su tada bili deca ili su rođeni posle rata, a primećujem i interesovanje stranaca, tako da ćemo dati objašnjenja prikazanog i na engleskom jeziku. Ima nagoveštaja da će biti pokrenuta peticija da ’Odbrana 78’ postane stalna izložba”, ističe Jovović.


Poklopac kabine oborenog aviona F-117A
[attachment=3]


Iako je reč u muzejskoj postavci, može se reći da je ona razotkrila neke mitove, ili zablude, koji su postali uvreženo mišljenje. Kao što je ono o – lokatorima, uređajima koji su navodno izbacivani iz aviona ili podmetani zbog navođenja avijacije na ciljeve.
 

Municija sa osiromašenim uranijumom
[attachment=4]


Izloženi lokator izgleda kao kocka obložena stiroporom, koja može stati na šaku i u kojoj je naravno elektronika. U tekstu objašnjenja uz ovaj eksponat, koji inače ima i mali padobran, piše da je reč o meteorološkom lokatoru izbačenom nad Srbijom iz aviona.

„Minijaturna meteo-stanica izveštava o mikroklimi na određenom području, što je neprijateljskim planerima borbenih letova bilo potrebno radi preciznog određivanja rute leta aviona. Pogrešno je mišljenje da su lokatori služili za navođenje aviona”, navodi se u objašnjenju.


Meteorološki lokator
[attachment=5]

 
Eksponati koji su pripadali NATO-u uglavnom su padali sa neba – reč je o delovima oborenih aviona F-117A i F-16, oštećenog aviona A-10, bespilotnim letelicama i ostacima protivradarskih raketa „harm”. Izložena je i oprema trojice američkih vojnika zarobljenih na granici prema Makedoniji koji su kasnije oslobođeni.

Tu su naravno i oprema i naoružanje Vojske Jugoslavije i MUP-a Srbije, kao i mnogi drugi eksponati koji svedoče o odlučnoj i hrabroj odbrani zemlje.


izvor (http://www.politika.rs/sr/clanak/430263/Izlozba-koja-otkriva-tajnu-NATO-lokatora-VIDEO-FOTO)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 29, 2019, 08:05:41 am
Војне споменице уручене припадницима 549. моторизоване бригаде
Аутор: Л. Л.уторак, 28.05.2019.

Припадницима 549. моторизоване бригаде и члановима породица погинулих старешина, војника и цивилних лица у сали Народног позоришта у Лесковцу уручене су војне споменице поводом двадесетогодишњице одбране отаџбине од НАТО агресије, наводи се у саопштењу Министарства одбране.

Ратни командант 549. моторизоване бригаде генерал у пензији Божидар Делић, генерал у пензији Владимир Стојиљковић, начелник Управе за људске ресурсе Генералштаба Војске Србије бригадни генерал Саво Иришкић и командант Трећег центра за обуку пуковник Слађан Цветковић уручили су војне споменице члановима породица погинулих припадника 549. моторизоване бригаде, ратним припадницима бригаде који су пензионисани и премештени и активним припадницима Трећег центра за обуку који је правни следбеник призренске бригаде.

Командант Команде за обуку генерал-потпуковник Ђокица Петровић , обраћајући се окупљенима, подсетио је ове године обележавамо двадесетогодишњицу од агресије на нашу земљу.

„Обим ангажованих снага, постављени циљеви и брутално бомбардовање наше земље незабележено је у досадашњој историји ратовања. Оспособљеност, морална чврстина и одлучност наше војске и народа допринели су да отпор буде снажан и непрекидан и да непријатељ не оствари своје планиране циљеве. Упркос техничкој и бројној надмоћи противника, јединице тадашње Војске Југославије су успешним командовањем, правовременим оперативним радом, применом мера маскирања и рационалним борбеним дејствима спречили непријатеља у његовим намерама, избегли уништење и спречили улазак борбених снага на територију наше земље”, нагласио је генерал Петровић.

Он је истакао и да су припадници 549. моторизоване бригаде извршавали борбене задатке на Косову и Метохији у најсложенијим, и војнички речено, најтежим борбеним условима, борећи се против шиптарских терористичких снага на копну и са ваздушним снагама НАТО алијансе.

„О великом борбеном ангажовању, посвећености и професионализму припадника јединице сведочи и 68 погинулих и већи број рањених припадника 549. моторизоване бригаде”, казао је генерал Петровић. Говорећи о значају данашњег скупа, ратни командант 549. моторизоване бригаде генерал у пензији Божидар Делић је изразио задовољство на прилици да се види са саборцима и супругама, родитељима и децом оних који су погинули у херојској одбрани.

„Споменице су важне, колико за припаднике бригаде, толико и за њихове породице и наследнике, јер ће оне сведочити о том ратном времену када су они били позвани да стану на браник отаџбине и своју обавезу изврше на најчаснији начин”, поручио је генерал Делић. Споменица је уручена и Јелици Ердељан, супрузи погинулог заставника Саве Ердељана, која је истакла свој понос што је данас примила војну споменицу за све оно што је њен супруг учинио у одбрани земље.

Весна Стефановић, сестра болничарке Слађане Станковић, која је погинула на Паштрику, нагласила је да ће споменице сећати породицу и наредна поколења на Слађану и њена дела, али и жалостити зато што је више нема.

Старији водник прве класе Дејан Илић, говорећи о данашњем дану, истакао је да често нема одговарајућих речи којима би описао ратне догађаје на прави начин, додајући да верује да ће војне споменице дуго сведочити о свему што су учинили за одбрану земље на простору Косова и Метохије.

На данашњем скупу, поручник Тања Илић рецитовала је поезију Биљане Жикић Карађорђевић која је погинула у борбама на Космету 1999. године, а уручивању споменица присуствовали су и представници локалне самоуправе, Српске православне цркве, Министарства одбране и Војске Србије, МУП-а, Министарства правде и бројни гости.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Dreadnought on May 29, 2019, 08:40:28 am


Slike sa svečanosti uručenja vojnih spomenica.


[attachment=2]


[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 05, 2019, 05:29:40 am
Додела војних споменица припадницима 125. моторизоване бригаде
Аутор: Л. Л.уторак, 04.06.2019.

Активним и пензионисаним припадницима некадашње херојске 125. моторизоване бригаде и члановима породица погинулих припадника ове јединице су, у касарни „Цар Лазар” у Крушевцу, уручене војне споменице поводом обележавања 20 година од одбране од НАТО агресије на СРЈ, наводи се у саопштењу Министарства одбране Србије.

[attachment=1]

У присуству бројних гостију, војне споменице уручили су заменик начелника Генералштаба Војске Србије генерал-мајор Петар Цветковић, бивши командант херојске бригаде генерал-потпуковник у пензији Драган Живановић и пуковници Никола Дејановић и Раде Рњаковић из Команде за обуку.

[attachment=2]

Током 78 дана НАТО агресије, погинуло је и нестало 98 припадника бригаде, а 387 њих је рањено.

[attachment=3]

За допринос у одбрани отаџбине, херојство и пожртвовање, 125. моторизована бригада одликована је Орденом народног хероја.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Dreadnought on June 05, 2019, 10:41:27 am

Dodela vojnih spomenica pripadnicima 125. motorizovane brigade


Aktivnim i penzionisanim pripadnicima nekadašnje herojske 125. motorizovane brigade i članovima porodica poginulih pripadnika ove jedinice su, u kasarni „Car Lazar” u Kruševcu, uručene vojne spomenice povodom obeležavanja 20 godina od odbrane od NATO agresije na SRJ, navodi se u saopštenju Ministarstva odbrane Srbije.


[attachment=2]


[attachment=1]


U prisustvu brojnih gostiju, vojne spomenice uručili su zamenik načelnika Generalštaba Vojske Srbije general-major Petar Cvetković, bivši komandant herojske brigade general-potpukovnik u penziji Dragan Živanović i pukovnici Nikola Dejanović i Rade Rnjaković iz Komande za obuku.

Tokom 78 dana NATO agresije, poginulo je i nestalo 98 pripadnika brigade, a 387 njih je ranjeno.


[attachment=3]


Za doprinos u odbrani otadžbine, herojstvo i požrtvovanje, 125. motorizovana brigada odlikovana je Ordenom narodnog heroja.

izvor (http://www.politika.rs/sr/clanak/431138/Dodela-vojnih-spomenica-pripadnicima-125-motorizovane-brigade)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 17, 2019, 06:33:52 am
Nismo kapitulirali, niti smo pobedili
16. jun 2019.

I danas traju prepirke i osporavanja u vezi sa Vojnotehničkim sporazumom, mada je on zaustavio agresiju na SRJ i doneo mir našim građanima

I danas traju prepirke i osporavanja u vezi sa Vojnotehničkim sporazumom, mada je on zaustavio agresiju na SRJ i doneo mir našim građanima. „Svi oni koji se junače i tvrde da je to trebalo odbaciti, a ne postavljaju pitanje šta bi nam se desilo nakon toga, nisu u pravu. Zahvaljujući snagama odbrane SRJ, uspeli smo da se izborimo za Rezoluciju SB 1244, na koju se danas jedino pozivamo radi očuvanja Kosova i Metohije kao sastavnog dela Srbije“, kaže za „Pečat“ general armije Dragoljub Ojdanić.

U blizini Kumanova, u bazi NATO-a, 9. juna 1999. godine potpisan je Vojnotehnički sporazum čijom primenom je prestao rat, a na prostor Kosova i Metohije, u narednih 11 dana, razmeštene međunarodne bezbednosne snage pod okriljem Ujedinjenih nacija. Sa naše strane, u ime tadašnje SR Jugoslavije, sporazum je potpisao general-pukovnik Svetozar Marjanović, zamenik načelnika Štaba Vrhovne komande, a u ime Republike Srbije policijski general prof. dr Obrad Stevanović. Vojnotehnički sporazum se može oceniti samo u svetlu još dva dokumenta s kojima je tesno povezan ‒ Sporazuma Ahtisari‒Černomirdin–Milošević i Rezolucije Saveta bezbednosti UN broj 1244.

O tome kako su tekli pregovori, i kakvo značenje ima Vojnotehnički sporazum, razgovarali smo s generalom armije mr Dragoljubom Ojdanićem, koji je u to vreme bio načelnik Štaba Vrhovne komande, i trojicom učesnika pregovora: general-pukovnikom prof. dr Brankom Krgom, tadašnjim načelnikom Obaveštajne uprave VJ, policijskim general-potpukovnikom Obradom Stevanovićem, tada pomoćnikom ministra unutrašnjih poslova RS, i general-potpukovnikom Ljubomirom Draganjcem, načelnikom Operativno-pozadinske uprave GŠ VJ.

DOKUMENT AHTISARI–ČERNOMIRDIN

Da bi sve u vezi sa Vojnotehničkim sporazumom bilo jasnije, general Dragoljub Ojdanić je insistirao na dokumentu koji su prethodno u Beograd doneli Marti Ahtisari i Viktor Černomirdin: „Odluka o zajedničkom mirovnom predlogu doneta je 2. juna oko podne. Govoreći o nastajanju tog, kako ga je Ahtisari cinično nazvao ’papira’ koji je ’nastao posle dužeg, i povremeno neugodnog natezanja’, on je izložio sadržaj tog, opet ga slobodno nazivam, ultimatuma – Plana za postizanje prekida bombardovanja i postizanje mira.

„Pomenuti plan je sadržao: (1) Neodložan i verifikovan prestanak nasilja i represije. (2) Verifikovano povlačenje sa Kosova svih vojnih, policijskih i poluvojnih snaga u ubrzanom tempu. (3) Razmeštanje na Kosovu efikasnih međunarodnih i bezbednosnih snaga pod okriljem UN. (4) NATO mora da ima značajan udeo u međunarodnim bezbednosnim snagama, koje moraju biti pod jedinstvenom komandom i kontrolom i koje moraju imati ovlašćenje da mogu osigurati bezbedno okruženje za sve građane Kosmeta i da obezbede povratak svih razmeštenih lica i izbeglica. (5) Uspostavljanje privremene uprave na Kosovu, tako da ono ima značaju autonomiju u SRJ. (6) Posle povlačenja mogao bi se dozvoliti povratak nekim licima iz Jugoslavije i Srbije radi obavljanja poslova na održavanju veze, obeležavanju i čišćenju minskih polja, čuvanju nacionalnih spomenika i kontrole najvažnijih graničnih prelaza. (7) Povratak izbeglica i razmeštenih lica pod nadzorom glavnog komesara UN za izbeglice i dolazak humanitarnih organizacija na Kosovo. (8) Politički proces u cilju stvaranja privremenog sistema, koji je bio baziran na Rambujeu i kojim se uzima u obzir suverenitet i teritorijalni integritet Jugoslavije i susednih zemalja. (9) Obnova i stabilizacija kriznog područja, u šta spada i stvaranje Pakta za stabilizaciju jugoistočne Evrope. (10) Usvajanjem ovih principa i pravljenjem brzog i preciznog rasporeda povlačenja i verifikovanjem početka povlačenja obustavljaju se sva oružana dejstva. Hitno mora da se napravi vojnotehnički sporazum koji reguliše ta pitanja“
, kazao je Ojdanić i nastavio:

„Trećem sastanku sastanku Ahtisari–Holbruk–Milošević sam prisustvovao. Zbog saznanja šta nam je sve ultimatumom postavljeno, na sastanak sam otišao tužan. O ponuđenom nismo imali pravo da diskutujemo ili bilo šta predlažemo, već da prihvatimo ili ne prihvatimo. Ako ne prihvatimo, nastavlja se bombardovanje kada će, kako nam ljutito reče Ahtisari, ’Beograd biti ravan ko ovaj sto’, pri čemu je ljutito šakom udario po stolu.“

PRITISAK INTENZIVNIM BOMBARDOVANjEM

Govoreći o tom sastanku (3. juna), koji je trajao svega 25 minuta (od 13 do 13.25), predsednik Milošević je saopštio: „Savezna vlada i Skupština prihvatile su mirovnu ponudu koju ste doneli“, i dodao da sporazum garantuje jedinstvo Jugoslavije i početak mirovnog procesa koji je značajan ne samo za Jugoslaviju već i za čitav region i Evropu. Na tome se sastanak i završio. Posmatrajući učesnike skupa, Ahtisari konstatuje da „neki jugoslovenski generali nisu mogli da sakriju svoje razočaranje i potrešenost“, što je tačno, a ja bih dodao još: i ruski general Ivašov, koji je svoje emocije iskazao suzama, ističe general Ojdanić.

Posle odlaska dvojice pregovarača sa međunarodnim mandatom, NATO je intenzivirao bombardovanje, vršeći i na taj način pritisak na državni i vojni vrh SR Jugoslavije. I onda se formira tim za pregovore sa predstavnicima međunarodnih snaga. Kako je izgledao put do Đeneral Jankovića, malenog mesta na prostoru Kosmeta prema Makedoniji, priseća se general-potpukovnik Ljubomir Draganjac.

„Noć, nigde nikoga ne vidiš. Porušeni mostovi. Deprimirajući utisak. Nije bilo jednostavno putovati preko Kosmeta. Blizu Đeneral Jankovića videli smo naše snage. Nešto se desilo. Tek sutradan saznajemo da su teroristi na sat pre našeg dolaska ubile jednog našeg oficira. Čekali smo da sa makedonske strane stigne inostrana delegacija za pregovore, ali saznajemo da se, i pored naših garancija, plaše za sopstvenu bezbednost. Ubrzo od naših dobijamo naređenje da odemo na granični prelaz i pređemo na makedonsku stranu".

„Nismo imali predstavu šta nas čeka. Iza granice motel, na 150 do 200 metara od puta. U životu nisam video toliko novinara, kamermana i foto-reportera. Bilo ih je, koliko mi se čini, oko 2.000. Kada smo naišli, sve se sjatilo prema nama. Ulazimo unutra, u prvom redu nas je bilo pet do šest. Meni kažu da ću biti oficir za vezu. Dugo smo čekali. Tamo hrane, pića, toliko natrpano kao da nisu u pitanju pregovori. Čekali smo. Posle dvadesetak minuta dolazi general Majk Džekson, pozdravlja nas, otvara sastanak, drži uvodno slovo. Rekao je da on u svojoj karijeri nije imao prilike da se susretne sa tako kvalitetnim dokumentom kao što je tekst sporazuma. Prema njegovim rečima, ne treba da mu se menjaju ni tačka ni zarez. A mi smo odmah uočili, čim nam je uručen predlog teksta, da i te kako ima odrednica o kojima treba voditi pregovore. Na primer, još ratujemo sa NATO-om, a treba da potpišemo dokument s njima“, napominje general-potpukovnik Ljubomir Draganjac.

Ali nije to jedino što je pokušao da nametne general Džekson. Policijski general Obrad Stevanović dodaje: „General Džekson je tako prošao pored nas i rekao: ’Izvinite, samo da vam kažem, ja sam upravo obavio razgovor sa Vašingtonom i imam pouzdanu informaciju da je Milošević prihvatio ovaj dokument, tako da vas molim da to imate u vidu i da ne odugovlačimo previše, jer to ne bi bilo u vašem interesu.’ General Blagoje Kovačević pokazao je diplomatsku i vojničku sposobnost. On je veoma učtivo rekao: ’Gospodine generale, ako je naš predsednik ovaj dokument prihvatio, nema problema da ga i mi prihvatimo. Ali mi bismo morali da se, putem telefona, prethodno čujemo s njim.’ I naravno, odmah je postalo jasno da je Džekson primenio trik koji se u teoriji naziva ’korišćenje lažnih podataka’, ’pretnja težim posledicama’ i ’pritisak kratkog vremena’.

NAŠE „CRVENE LINIJE“

„Dok nam je gospođa Mira prevodila tekst, bilo je jasno da je to za nas neprihvatljivo. U prvom stavu reč NATO spomenuta je pet puta, a u drugom stavu navedena su sva pitanja o kojima treba da se postigne dogovor, među kojima su bila i pitanja izvan delokruga, to jest nadležnosti vojske i policije, kao što su pitanja pravosuđa ili spoljnih poslova. Smatrali smo da su predmet pregovora samo vojno-policijska pitanja, a ne ona iz domena civilnog sektora.

„Insistirali smo na tome da sporazum ne bude zaključen sa NATO-om, već sa međunarodnim bezbednosnim snagama pod okriljem Ujedinjenih nacija. Nismo želeli ni da snage NATO-a dođu na Kosmet, već da to budu međunarodne bezbednosne snage. Insistirali smo da se na Kosmet rasporede Međunarodne bezbednosne snage pod okriljem UN, a ne NATO snage. Zahtevali smo da predmet ovog sporazuma ne bude ništa drugo što je izvan vojno-policijskih pitanja. Onda su proglasili pauzu, da bi njihovi stručnjaci pripremili sledeću verziju teksta. Mi smo se za to vreme bavili tehničkim pitanjima: širinom kopnene i vazdušne zone bezbednosti, trajanjem povlačenja i ulaženjem njihovih snaga, pitanjima kontrole granice, koje snage mogu da se vrate na Kosovo i Metohiju i tako dalje. Istakli smo i zahtev da posle povlačenja vojske i policije na Kosmetu ostanu lokalne policijske snage…


„Naša delegacija je smatrala da kafana nije pogodno mesto za pregovore oko takvog geopolitičkog pitanja i predložili da se to promeni. Džekson je ponudio da to mesto bude njihova baza u blizini Kumanova. Za nas je to bilo prihvatljivo, jer smo imali čist put do mesta pregovora. Odmah smo zaključili da ne bi trebalo da putujemo u Prištinu, nego da za smeštaj delegacije pronađemo neko mesto na jugu centralne Srbije. Za te potrebe Vojska je pripremila jedan objekat u Vranjskoj Banji, iz kojeg smo svakodnevno odlazili na nastavke pregovora u NATO bazu koja se nalazila na lokaciji starog aerodroma u blizini Kumanova“, napominje Stevanović.

„Tada se nije radilo o pregovorima sa NATO-om već sa međunarodnim bezbednosnim snagama – KFOR-om. Druga, veoma bitna činjenica jeste da nije vojska odlučivala o ovim pregovorima. Dokument Ahtisari–Černomirdin prihvatili su Narodna skupština Republike Srbije i Vlada Savezne Republike Jugoslavije. Prema tome, ako se, u konačnom, pokaže da je to bio dobar potez, zasluga pripada političarima u pomenute dve institucije. I obrnuto, naravno. S obzirom na karakter i sadržaj pregovora, u sastavu naše delegacije bili su predstavnici vidova, rodova i službi naše vojske, zatim, predstavnici MUP-a Republike Srbije i SRJ i jedan predstavnik Saveznog ministarstva za spoljne poslove. U svakom slučaju, bilo je dovoljno naših predstavnika različitog profila“, naglašava general-pukovnik Branko Krga.

Na pitanje da li su članovi naše delegacije pre polaska na put imali „crvene linije“, to jest dokle su smeli da pregovaraju, general Krga odgovara: „Normalno je da smo imali pripreme za te složene pregovore, a ’crvene linije’ su jednim delom bile definisane u dokumentu Ahtisari–Černomirdin, a drugim delom bile su opredeljivane u toku pregovora o pojedinim pitanjima. Tačno je da smo u toku dolaska na pregovore dobili prvi nacrt sporazuma. Odmah smo shvatili da u njemu ima dosta pitanja koja treba raspraviti i, po mogućnosti, poboljšati. Na tome smo i insistirali.“

SUPROTSTAVLjENE PREGOVARAČKE STRATEGIJE

Kako je doživeo „prijem“ u Kumanovu i kako su se ponašali generali NATO-a, general Krga kaže: „Pored generala NATO-a, tamo su se nalazili i predstavnici nekih drugih zemalja. Sećam se jednog generala iz Finske, koji se prema nama postavio veoma korektno. I drugi su imali profesionalno odgovoran i korektan odnos prema nama, kao kolegama sa kojima je trebalo usaglasiti Vojnotehnički sporazum.“

„Ne može se reći da je odnos druge strane u pregovorima bio previše srdačan, ali se ne može reći ni da je bio grub ili brutalan. Mi smo nastupili u pregovorima strategijom koja bi se mogla nazvati kompromisnom, a oni su nastupili strategijom sa pozicije sile, uz korišćenje pregovaračkih trikova. Recimo, pretili su eskalacijom sukoba, u stilu, ako ovo ne potpišete, ne znamo šta će vam se desiti“, priseća se Obrad Stevanović i nastavlja: „U pregovorima je s naše strane sedelo nekoliko članova delegacije, a s druge strane stola zvaničnici u pregovorima i iza njih najmanje pedeset oficira. Reč je, verovatno, o komandantima jedinica koji su, posle stvaranja uslova i potpisivanja odgovarajućih dokumenata, imali zadatak da uvedu jedinice kojima komanduju na prostor Kosova i Metohije. Izgledalo je to, da se malo našalim, kao minipozorište“, opisuje Stevanović.

AMERIČKI „KORENI“

Na pitanje da li je trebalo prihvatiti dokument koji su predsedniku Miloševiću ponudili Ahtisari i Černomirdin, odnosno Vojnotehnički sporazum, general Ojdanić odgovara: „Svi oni koji se junače i tvrde da je to trebalo odbaciti, a ne postavljaju pitanje šta bi nam se desilo nakon toga, nisu u pravu. Da li je iko mogao pomisliti da smo u stanju da pobedimo najveću svetsku silu, kao što je NATO pod okriljem SAD. Zahvaljujući snagama odbrane SRJ, uspeli smo da se izborimo za Rezoluciju SB 1244. Mene i sve časne branitelje otadžbine bolelo je to što su neki naši ljudi povlačenje VJ i snaga MUP-a proglasili kapitulacijom. Sve je to učinjeno prema Rezoluciji 1244 SB UN, na koju se danas jedino pozivamo radi očuvanja Kosova i Metohije kao sastavnog dela Srbije.“

Kako su tekli pregovori i kako je održavana veza između Beograda i pregovaračkog tima ispričao je general Ojdanić.

„Osnovni problem bio je u tome što su ponuđeni nacrti Vojnotehničkog sporazuma (VTS) sadržavali odredbe koje su političke prirode i nemaju veze sa dokumentom koji se zahteva tačkom 10 ponude koju su dali Ahtisari i Černomirdin. Većina njih je u nadležnosti SB UN. Jednostavno, htelo se da na mala vrata u VTS uđu neke stvari od kojih bismo imali velike posledice da ih na vreme nismo uočili, i grčevitom borbom odbacili. Sve vreme tim je bio na vezi sa predsednikom Miloševićem (kad god je bila potreba) i sa mnom. Posredstvom ambasadora Vujovića vezu je održavao predsednik, a instrukcije je davao ministar za spoljne poslove Živadin Jovanović. Predsednik ništa nije hteo da prepusti slučaju. Tim je, shodno dobijenim instrukcijama, već na startu imao 18 primedbi.

„Kada sam, posle oktobarskih promena, razgovarao sa jednim od istaknutih aktivista tih promena i kad je počeo da mi priča bajke, ubeđen da je u pravu, kako će se brzo rešiti sva sporna pitanja vezana za KiM, pripitao sam ga da li on zna šta piše u američkom planu ’Koreni’? Odgovorio je ‒ ne! Potom sam mu parafrazirao sadržaj tog dokumenta: stvaranje republike Kosovo, odvajanje Crne Gore i time Srbiji sprečavanje izlaska na more, kao i odvajanje Vojvodine, čime će se Srbija lišiti glavne žitnice i učiniti malom i beznačajnom zemljom“, navodi Ojdanić.

USPESI NAŠE STRANE

Ono što je na početku Džekson opisao kao dogovoreno i idealno, već prvog dana je palo u vodu, ali druga verzija, neverovatno, za nas je o tri ključna pitanja bila prihvatljivija. U naslovu su definisane ugovorne strane. S jedne strane su Vlada Savezne Republike Jugoslavije i Vlada Republike Srbije. Dakle, dva subjekta na jednoj strani, a na drugoj strani Međunarodne bezbednosne snage pod okriljem UN, a ne NATO snage, ukazuje general Obrad Stevanović.

Uspeli smo da međunarodne snage prve uđu na Kosmet, da ih naše snage sačekaju na određenim pozicijama, da im ukažu na kritične tačke bezbednosti i da se, vojnički rečeno, izvrši svojevrsna primopredaja dužnosti. U nekim medijima se spekulisalo da smo mi napustili Kosmet, a onda su oni došli kada im je palo na pamet. Po svaku cenu nastojali smo da izbegnemo bezbednosni vakuum, jer bi terorističke snage mogle da počine nove zločine nad Srbima. Oni su imali dva razloga da se ulazak sprovedi što pre. Prvo, da mi odemo što dalje, jer su smatrali da smo mi zli momci, a Albanci ‒ dobri momci. Drugo, Albanci su vršili na njih pritisak da mi što pre odemo, da bi oni preuzeli vlast. Vojnotehničkim sporazumom međunarodne bezbednosne snage prihvatile su svu odgovornost za bezbednosno okruženje na Kosovu i Metohiji, garantujući svim građanima bezbedan život, podvlači Stevanović.

„U prvobitnom planu kopnena zona bezbednosti bila je predviđena u širini od 25 km, a vazdušna ‒ 50 kilometara. Tokom pregovora uspeli smo da Kopnena zona bezbednosti bude pet, a vazdušna ‒ 25 kilometara. Vojnotehnički sporazum bio je dokument tehničko-sprovodbenog karaktera. Radili smo naporno. Ostajali smo i celu noć pripremajući se za predstojeće razgovore, pa smo odlazili u automobile da se malo odmorimo. Čekanje je najduže trajalo. Oko jedne reči vodila se rasprava i do dva sata. Jedan američki general je stalno zvao Nebojšu Vujovića, pomoćnika ministra inostranih poslova SRJ. Ponekad su njihovi razgovori remetili tok pregovora. Reagovao je general Svetozar Marjanović, koji je odbrusio tom generalu otkud mu pravo da, mimo dozvole šefa tima, razgovara sa članom naše delegacije, a da nije tražio dozvolu. General nije izustio ni reč. Rastom sićušan, posle je bio manji od makovog zrna“, seća se general Draganjac.

NAJVAŽNIJI BIO PRESTANAK BOMBARDOVANjA

Naše državno rukovodstvo zahtevalo je da početkom pregovora stane bombardovanje, kako bi se pregovaralo u miru, a NATO je bombardovao Srbiju da bi to bio pritisak za brže prihvatanje sporazuma. Našli smo se na pola puta. U sporazumu se kaže – kada se zaključe pregovori i donese rezolucija Saveta bezbednosti UN i otpočne prvo povlačenje, obustaviće se dalje bombardovanje…

Na pitanje da li je bilo pritisaka na naš pregovarački tim, general Krga odgovara: „Nije bilo klasičnih pritisaka na našu delegaciju. Ali bilo je ’ubeđivanja’ o raznim pitanjima, što je i normalno u ovakvoj vrsti pregovora.“

Kako ocenjuje Vojnotehnički sporazum iz sadašnje perspektive, general Krga je dočarao sledećim rečima: „I tada i sada je jasno da bi bilo bolje da nije moralo da dođe do tog Vojnotehničkog sporazuma. Svi smo se mi nalazili u protivrečnom položaju. S jedne strane, svako normalan je želeo da se taj nepotrebni i besmisleni rat završi što pre i da prestane stradanje ljudi i razaranje zemlje. S druge strane, bili smo veoma zabrinuti što je državno rukovodstvo prihvatilo da se naša vojska i policija povuku sa Kosova i Metohije, jer smo znali koje to posledice može da ima. Nažalost, ta naša zabrinutost se pokazala kao opravdana. Vidimo da ima dosta kritičara tog sporazuma, pri čemu se najčešće zapostavljaju uslovi u kojima se zemlja tada nalazila, a gotovo niko ne pominje alternativu – šta je drugo tada moglo da se uradi. Ima onih koji smatraju da je trebalo izdržati još neko vreme, jer bi NATO, navodno, odustao od borbenih dejstava. Za ovakvu tvrdnju, međutim, nije bilo nikakve garancije. Setimo se samo Avganistana, Iraka, Sirije…“

I general Stevanović ima sličan pogled na Vojnotehnički sporazum: „Najvažniji rezultat pregovara je da je prestalo bombardovanje. Zaustavljena su ljudska stradanja i materijalna razaranja. Alternativa za pregovore i Kumanovski sporazum bio je nastavak rata sa neprocenjivo teškim posledicama. Zamislite samo da su srušili beogradske mostove! Obaveštajne službe su prenosile mogućnosti da se NATO može opredeliti i za bombardovanje TE u Obrenovcu, pa čak i nuklearnih postrojenja u Vinči.“

Mnogi i danas spominju da je trebalo vratiti naše vojno-policijske snage na Kosovo i Metohiju. Taj broj naoružanih ljudi, zavisno od shvatanja, kreće se od 999 do 1.999 pripadnika vojske i policije. „Taj broj je određen dokumentom Ahtisari‒Čertnomirdin. U njemu se navodi da će se vratiti na stotine, a ne na hiljade pripadnika vojske i policije. To znači da je bilo moguće uputiti do 2.000 pripadnika, dakle ‒ 1.999. Ali to nije jedini terminološki podatak koji tumačimo na našu štetu. Na primer, nije agresija trajala 78 nego 79 dana.

„Međunarodne bezbednosne snage nisu obezbedile celokupnom stanovništvu na Kosovu i Metohiji pravo na bezbedan život. Nisu zaštitili granicu prema Albaniji, nisu razoružali i demilitarizovali OVK, nisu sprečili prelivanje terorizma sa KiM u Makedoniju i u centralni deo Srbije. Minulih godina pogrešno se tumačio, pa i marginalizovao sporazum. On je, međutim, još uvek pravni osnov za očuvanje KiM i opstanak Srba na Kosmetu. Obrazloženje je da međunarodno pravo ne postoji i da ono velikima nije potrebno. Ono treba samo malim zemljama, kao što smo mi. Jedino možemo da se prihvatimo međunarodnog prava. Ima još jedan važan papir, a to je Završni dokument iz Helsinkija prema kome se granice u Evropi ne mogu menjati. Ne zaboravimo da se SRJ garantuje suverenitet i teritorijalni integritet na Kosovu i Metohiji. A Srbija je pravni sledbenik SRJ. Ima onih koji pričaju da Rezolucija br. 1244 ne važi. Na taj način oni deluju protiv interesa Srbije, prihvataju svu odgovornost za posledice NATO agresije na sebe i više pomažu protivniku nego Srbiji. Ako je sve tako, ako je sve na njihovoj strani, što se borimo?! Ako je Kosovo i Metohija njihovo, zašto traže da ga priznamo“, rekao je Stevanović.

Zanimljivo je da su procene našeg tima bile da će pregovori potrajati još nekoliko dana. Tog 9. juna iz Kumanova je negde oko 22.30 časova javljeno da je druga strana prihvatila poslednje naše zahteve. U konačnom tekstu Vojnotehničkog sporazuma mnogo toga je promenjeno u korist SRJ, odnosno Srbije. Umesto ranijih pet puta (u ponuđenom dokumentu u Rambujeu NATO se spominje čak 60 puta) samo u prvom stavu nacrta sporazuma, u konačnom dokumentu NATO se spominje samo jednom i to u kontekstu kada će zaustaviti bombardovanje Srbije (SRJ). Vojnotehnički sporazum je bio osnova za donošenje Rezolucije 1244, koja je usvojena već sledećeg dana. I kako govore članovi pregovaračkog tima, pri povratku iz Kumanova u Beograd, videli su da je svima laknulo. Videli su mnoga ozarena lica.

VTS NIJE DOKUMENT O OKUPACIJI

Kada je potpisan Kumanovski sporazum bilo je medija koji su smatrali da je time prihvaćena okupacija. Međutim, Vojnotehnički sporazum nije akt kojim se priznaje kapitulacija i okupacija, zbog toga što:

* Nije formalno zaključen sa NATO-om kao agresorom već sa međunarodnim bezbednosnim snagama pod okriljem UN (KFOR);

* Nije potpisan posle vojne okupacije ili pobede niti pod ultimatumom NATO-a već posle pregovorima postignutog sporazuma s međunarodnim bezbednosnim snagama pod okriljem UN;

* Njime ni teritorija, ni ljudstvo ni oprema nisu formalno predati neprijateljskoj državi, vojsci ili paravojnoj organizaciji;

* Njime na Kosovu i Metohiji formalno nije uspostavljena vlast neprijateljske vojske već vlast organizacija pod okriljem UN;

* Što su odluku o pristupanju pregovorima doneli nadležni državni organi (Savezna vlada i Narodna skupština RS), prihvatajući dokument „Ahtisari–Černomirdin“ i kasnije prihvatajući Vojnotehnički sporazum i Rezoluciju UN broj 1244, kao mirovne dokumente kojima je okončana NATO agresija na SRJ;

* Snage KFOR-a Vlada RS nikad nije smatrala okupacionim već prijateljskim i saradničkim međunarodnim bezbednosnim snagama na teritoriji RS.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on June 17, 2019, 07:14:20 pm
[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on July 30, 2019, 05:38:22 am
NATO laže, sručio 20 puta više uranijuma
D. VUJIČIĆ   29. jul 2019.

Narodni poslanik general Božidar Delić završio detaljnu analizu o bombarodovanju Srbije: Izručili ne 31.000, već 750.000 granata sa 300 tona kancerogenog materijala. Naši ficiri beležili su svaki udar sa neba

TOKOM bombarodovanja 1999. na našu zemlju nije ispaljeno 31.000 NATO projektila sa 15 tona osiromašenog uranijuma, već oko 750.000 granata, što je oko 300 tona ovog visokokancerogenog materijala. Podaci kojima raspolažu naše dve komisije za ispitivanje posledica bombardovanja dobijeni su februara 2000. iz Brisela i zaista mi nije jasno kako smo u njih mogli da poverujemo. Mi nezavisnu proveru ni do danas nemamo.

Ovako govori narodni poslanik, general Božidar Delić, koji je upravo završio svoju analizu NATO dejstava i nudi je na razmatranje Skupštinskoj komisiji za ispitivanje posledica udara iz 1999. godine. Pored vojničkog kredibiliteta za jednu ovakvu ekspertizu (po položajima Delićeve vojske ispaljeno je 80 odsto smrtonosnih zrna), on ima i lični razlog. I sam je žrtva osiromašenog uranijuma, a na operacionom stolu VMA našao se čak 11 puta zbog kancera koji mu je utvrđen pre sedam godina.

Delić objašnjava da je svoju analizu radio uz vojničku kartu Metohije koju je njegova jedinica pripremila pre agresije, a gde su oficiri sa terena beležili svaki udar sa neba. Ostalo u njegovoj studiji su podaci povezani sa taktičko-tehničkim karakteristikama aviona i njihovih topova.

- Kao vojnici koji se pripremaju za rat znali smo mnogo o avionima A-10 i topovima "avendžer" - objašnjava general. - Naši oficiri na terenu imali su zadatak da izveštavaju o dužini dejstva topa. Izveštaji koje mi imamo glase: tri, četiri, pet sekundi po naletu.

RAD KOMISIJE

GENERAL veli da nije najzadovoljniji radom Skupštinske komisije za ispitivanje posledica NATO udara jer pojedini članovi i ne dolaze na sastanke. Podseća da izveštaj te komisije treba da bude gotov do kraja 2020. a da mandat ovog saziva parlamenta ističe polovinim sledeće godine. Delić objašnjava da u prvoj sekundi top izbacuje 50 granata, a u svakoj sledećoj 65. Minimalno dejstvo je tri sekunde (ne može da puca ispod toga), a to znači 180 granata. Ako bi uzeli NATO izveštaj da su izbacili 31.000 granata, ispalo bi da je njihov top u sekundi ispaljivao 11 projektila, a to je nemoguće.

U NATO podacima stoji da je Alijansa za dejstva po Srbiji 1999. angažovala 44 aviona A-10. Svaki avion koji je leteo imao je dva dejstva dnevno. General dodaje da je malo verovatno da su baš svi non-stop leteli i uzeo je 35 kao broj aviona koji je dnevno bombardovao i umesto 78 dana rata skratio je period dejstva na 60. Upravo ta "računica" govori da je na Srbiju ispucano oko 300 tona municije sa osiromašenim uranijumom i zato je stopa obolevanja od kancera velika, a povećan trend obolevanja imaju i susedne zemlje.

- Trudio sam se da budem objektivan u svojoj računici jer mi nije bio cilj da dodatno strašim narod - objašnjava general. - Topovi tih aviona mogu da nose 1.300 granata, ali nosili su po 1.174 i prema broju naleta i sekundama dejstva koje mi imamo ubeležene dobio sam broj od 750.000 granata sa osiromašenim uranijumom koje su pale na našu zemlju.

TRI RAZLIČITA IZVEŠTAJA

- POSTOJI tri izveštaja o upotrebi osiromašenog uranijuma 1999. kojima raspolaže naša vojska, ali ovo je prvi izveštaj koji je napravio akter događaja na KiM 1999. godine - objašnjava Delić. - Prvi izveštaj je onaj koji je sastavio NATO, u njemu se navodi 31.000 projektila. Naša vojska izašla je sa cifrom od 50.000, a Rusi su poslali procenu od 90.000 ispaljenih zrna. General ne zna kako je naša vojska izvela računicu budući da njega niko nije pitao o brojkama, mada je po njegovim jedinicama bilo 80 odsto svih udara aviona A-10.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on August 02, 2019, 05:03:30 am
Odbili da potpišu odluku o tajnosti
B. Radivojević J. Subin   01. avgust 2019.

Neki članovi tela za utvrđivanje posledica NATO agresije protiv poverljivosti podataka. Prof. Grujičić: Moj cilj je da činjenice izađu u javnost, a ne da ostanu u nekoj fioci

ODREĐIVANjE mere u kojoj bi podaci i zaključci do kojih se dođe u procesu utvrđivanja istine o posledicama NATO bombardovanja SRJ 1999. godine, po ljude i životnu sredinu, trebalo da budu strogo poverljivi, novi je kamen spoticanja u radu Zajedničkog tela, osnovanog potpisima četiri ministra u Vladi u junu prošle godine.

Iako je Sporazumom o osnivanju definisana zaštita poverljivih informacija, godinu dana posle osnivanja, 12. juna 2019, doneta je nova odluka o određivanju stepena tajnosti. Tu odluku, saznaju "Novosti", iako se svi još nisu izjasnili jer su na odmorima, odbija da potpiše pet od 18 članova Međuresornog koordinacionog tela (MKT), kao i neki od članova Saveta i Upravnog odbora. To bi opet moglo da zakoči početak rada Zajedničkog tela, na koji se čeka 13 i po meseci.

Odluku o određivanju stepena tajnosti podataka potpisao je ministar Goran Trivan, ispred Ministarstva zaštite životne sredine, koje koordinira rad tela u koje su uključena još tri ministarstva: odbrane, zdravlja i prosvete. Trivan je u sredu u izjavi za "Novosti" objasnio da u takvoj odluci ne vidi ništa sporno, "jer ljudi koji čine komisiju nisu državni službenici i moraju da se obavežu na tajnost dela operativnih podataka". Članovi zajedničkog tela koji odbijaju da potpišu odluku, međutim, tvrde da bi po tom aktu "strogo poverljivo", važilo za najveći deo rada Zajedničkog tela. Prema saznanjima "Novosti", odluku o tajnosti odbijaju da potpišu članovi MKT: prof. dr Danica Grujičić, general u penziji Slobodan Petković, prof. dr Ratko Kadović, dr Milica Tomašević, zatim prof. dr Zorka Vukmirović, član Saveta.

- Tačno je. Odbila sam da potpišem odluku o tajnosti, jer je ideja bila da maltene 90 odsto podataka bude tajna - kaže za "Novosti" prof. dr Danica Grujičić, jedan od inicijatora osnivanja Zajedničkog tela i član njegova dva sastavna dela: Međuresornog koordinacionog tela i Upravnog odbora. - Moj cilj je da podaci izađu u javnost, a ne da uložimo veliki trud i da to ostane kod nekog u fascikli. Građani imaju prava da znaju šta se ovde desilo 1999. godine, a samim tim i svetska javnost. Profesorka Grujičić ne osporava potrebu da deo tih podataka mora biti tajna:

- To se, razumljivo, odnosi na podatke koji se tiču bezbednosti države, ali to je svega nekoliko procenata podataka. Sa tim su saglasna i ostala ministarstva.

Ministar Trivan pak tvrdi da ne postoji nijedan paranoični aspekt kod potpisivanja izjave o tajnosti za sve podatke:

- Sigurno je da će tokom istraživanja biti informacija koje će biti neka vrsta službene tajne, ali rezultati istraživanja neće biti tajna, kao ni epilog ukupnog rada Zajedničkog tela - objašnjava Trivan. - Kakve su procenjene posledice i koje mere treba preduzeti nikako neće biti tajna.

Ministar Trivan kaže da se to što se radi na utvrđivanju posledica NATO agresije mnogima ne dopada, pa ni onima koji su nas bombardovali.

- Tokom rada mogu da se pronađu podaci koji će biti državna i vojna tajna. Ne želimo da rizikujemo da se u javnosti pojave neke stvari koje su državne. Ne znam da li će komisija moći da radi ako svi članovi ne potpišu. Razgovaraćemo na koordinacionom telu o tome. Bilo bi dobro da se počne sa radom, ali sve zavisi od njih. Obezbedili smo sve uslove da mogu da rade. Ranije su nedostajale kancelarije, sada je i to završeno.

Kako objašnjava Trivan, trebalo bi početi sa formalnim aktivnostima Zajedničkog tela. Za početak - "da se odredi šef Nacionalne laboratorije".

- Ne treba politizovati ovu stvar, jer je ovo nacionalno pitanje - govori Trivan.

ZAŠTITA INTERESA DRŽAVE

U ODLUCI o određivanju stepena tajnosti, u koju su "Novosti" imale uvid, navedeno je da bi iznošenje podataka u javnost moglo da ima ozbiljne posledice:

- Označavanje ovih podataka stepenom tajnosti "strogo poverljivo" neophodno je radi sprečavanja nastanka štete po interese Srbije, odnosno radi sprečavanja ozbiljnog ugrožavanja međunarodnog položaja Srbije i saradnje sa drugim državama, međunarodnim organizacijama i drugim međunarodnim subjektima - navodi se u odluci.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on August 02, 2019, 07:13:39 pm
Quote
- Označavanje ovih podataka stepenom tajnosti "strogo poverljivo" neophodno je radi sprečavanja nastanka štete po interese Srbije, odnosno radi sprečavanja ozbiljnog ugrožavanja međunarodnog položaja Srbije i saradnje sa drugim državama, međunarodnim organizacijama i drugim međunarodnim subjektima - navodi se u odluci.

По мом суду ово значи да се из иностранства врши притисак да се рад ове комисије или успори или ограничи. Не разуме зашто би то што ради комисија наносило штету Србији и озбиљно угрожавало њен међународни положај ако комисија прикаже само неспорне чињенице до којих дође. То је могуће ако се неком од међународних актера не буду допале те чињенице па онда искористи своју моћ да Србију блокира, спутава, санкционише и сл...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on August 07, 2019, 02:20:24 pm
Biće nešto nalik "Koraćevoj komisiji".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on August 07, 2019, 05:31:56 pm
Кораћева комисија је написала и објавила извештај. То што се баш није допао многима, посебно по медијима, је друго питање.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on October 20, 2019, 06:49:44 am
Britanski padobranci na KiM.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

Ruski padobranci na aerodromu Slatina.

[attachment=4]

[attachment=5]

[attachment=6]

[attachment=7]

[attachment=8]

[attachment=9]

[attachment=10]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on October 20, 2019, 06:51:07 am
Povlačenje naših snaga.

[attachment=1]

Hvala još jednom Marti Misteriji sa Tvitera na ovim fotkama.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Jester on October 20, 2019, 08:14:00 am
(https://media.gettyimages.com/photos/yugoslav-army-soldiers-hide-behind-their-tank-as-kosovo-liberation-picture-id51103354?s=2048x2048)

(https://media.gettyimages.com/photos/yugoslav-special-forces-policemen-walk-away-from-the-front-line-after-picture-id51103350?s=2048x2048)

(https://media.gettyimages.com/photos/yugoslav-special-forces-policeman-shoots-his-rifle-at-opposing-kosovo-picture-id51103347?s=2048x2048)

(https://media.gettyimages.com/photos/yugoslav-army-soldier-makes-snowballs-behind-their-tank-as-kosovo-picture-id51098534?s=2048x2048)

(https://media.gettyimages.com/photos/yugoslav-army-soldier-hides-behind-their-tank-as-kosovo-liberation-picture-id1547462?s=2048x2048)

(https://media.gettyimages.com/photos/yugoslav-army-soldiers-hide-behind-their-tank-as-kosovo-liberation-picture-id1547461?s=2048x2048)

(https://media.gettyimages.com/photos/yugoslav-army-soldiers-hide-behind-their-tank-as-kosovo-liberation-picture-id1547460?s=2048x2048)

Selo Bukoš, Utorak 23.02.1999.
izvor : gettyimages

https://youtu.be/k9FjjvTx8jk



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on November 17, 2019, 04:22:47 pm
Italijanski advokat: Braniću pred sudom srpske žrtve NATO bombardovanja, dokazaćemo da žitelji Srbije umiru od raka zbog agresije iz 1999. godine
Milica OSTOJIĆ   17. novembar 2019.

Anđelo Fjore Tartalja najavljuje pravnu pomoć našim građanima. U pravosudnu bitku krećem zajedno sa kolegom Srđanom Aleksićem

NAŠLI smo savršen sporazum, profesionalni i prijateljski, i moj kolega iz Srbije i ja odlučili smo da se zajednički suočimo sa tragičnom realnošću da i posle 20 godina od agresije NATO na vašu zemlju, broj ljudi koji umire od posledica bombardovanja projektilima sa osiromašenim uranijumom, neprekidno raste. Zato ćemo advokat Srđan Aleksić i ja zajedno voditi bitke pred pravosudnim organima i dokazivati istinu o pogubnom uticaju NATO bombardovanja na građane Srbije.

Ovako, u ekskluzivnom razgovoru za "Novosti", italijanski advokat Anđelo Fjore Tartalja, prvi put obelodanjuje našoj javnosti odluku o početku saradnje sa kolegom advokatom iz Niša. Aleksić je svoju bitku započeo još 2008. godine kao zastupnik ratnih vojnih veterana, a potom i sakupljanjem dokaznog materijala i medicinske dokumentacije o žrtvama i obolelima iz bombardovanja 1999. godine. Potom, Aleksić je uputio predstavku kancelariji Visokog komesarijata za ljudska prava pri UN, za 211 osoba obolelih od raznih vrsta kancera, ili članova porodica preminulih žrtava od osiromašenog uranijuma, sa nadom da će nezavisni istražitelj UN u Ženevi koji ima ovlašćenje da ispita prijavljene slučajeve o tome obavestiti SB UN.

- Imamo istu sudbinu, ovde u Italiji su oboleli ili preminuli italijanski vojnici koji su bili u misiji na Kosovu ili u BiH, a građani Srbije su bombardovani i u mnogim područjima umiru od posledica tog čina - ističe Tartalja. - Učestvovao sam na međunarodnom simpozijumu u Nišu, kojeg je organizovao advokat Aleksić, gde se razgovaralo o tome, bili su prisutni eminentni pravni i drugi stručnjaci. Potom smo nas dvojica ostvarili susrete kao kolege i profesionalci i dogovorili smo se da krenemo zajedno u dokazivanje istine. Tartalja kaže kako je uveren da je ovaj sporazum zasnovan na istinskoj volji da izdrže u tom dugotrajnom i teškom procesu koji ih očekuje:

- Znam to iz iskustva, jer u Italiji vodim bitku za istinu o žrtvama osiromašenog uranijuma već 20 godina, imam 138 izvršnih presuda na raznim nivoima i u različitim pravosudnim organima. Nažalost, do sada je broj preminulih 370, a obolelih sa dokazanim uzročnicima oko 8.000. Na konstataciju da je to, izvesno, više nego dovoljno iskustvo za pravosudnu bitku radi obeštećenja obolelih i materijalnog obezbeđenja porodica preminulih, Tartalja kaže:

- Morao sam tokom ovih godina da detaljno i mnogo izučavam sveukupnu građu, da bih došao do svih pobeda na sudu. Jedini sam u Italiji napisao knjigu o uzrocima obolevanja kod vojnika u misijama ("Uzročna veza") i to je moje stečeno znanje. I veoma je bitno da smo advokat Aleksić i ja, a kojeg smatram izuzetnim profesionalcem, čovekom visokog kredibiliteta i sada već prijateljem, istomišljenici. Bićemo ujedinjeni u izradi strategije i sučeljavanju sa bitkom koju ćemo voditi radi istine i pravde za građane Srbije. Naš sagovornik ističe da će javnost u Srbiji biti obaveštena o vremenu i načinu o onome što su Aleksić i on započeli i što će preduzimati u tužbama i procesima koje će voditi zajedno. Zasada, kaže Tartalja, može da potvrdi da je strategija usaglašena. Mnoge Tartaljine kolege mišljenja su da se svetsko pravosuđe nije do sada susretalo sa ovakvom specifičnom borbom za žrtve osiromašenog uranijuma, a on sam na to kaže:

- I to je moja prednost koju hoću da iskoristim u pravosudnoj bici u kojoj sam odlučio da stanem u odbranu građana Srbije.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on November 25, 2019, 07:26:52 am
Уручене војне споменице члановима породица палих бораца у НАТО агресији са територије Црне Горе
недеља, 24.11.2019.

Србија је изабрала да памти, а они који хоће да забораве нека им је на част, истакао је министар Вулин

Министар одбране Александар Вулин, у присуству начелника Генералштаба Војске Србије генерала Милана Мојсиловића, уручио је данас 40 војних споменица члановима породица палих бораца у одбрани од НАТО агресије са територије Црне Горе, на пријему организованом у Дому Гарде на Топчидеру, а поводом обележавања 20 година одбране отаџбине од НАТО агресије. Министар Вулин је, том приликом, истакао да је Србија коју води Александар Вучић, Србија која не заборавља, која никада не заборавља никога ко се жртвовао за њу.

- Србија коју води Александар Вучић је изабрала да чува Србе, без обзира где они живели. Сви они који хоће да забораве жртву Српског народа, који хоће да забораве како је почела НАТО агресија, зашто је вођена НАТО агресија, не чине ни најмању услугу свом народу. Сви они који хоће да забораве, заправо, хоће да допусте да се кршењем међународног права страшна и велика жртва српског народа заборави, унизи и умањи. Србија памти и добро и зло. Србија памти и Србија никада неће допустити да било која дневна политика и покушај мењања историје замраче ту велику и страшну жртву српског народа. Србија памти – поручио је министар Вулин. Говорећи о значају данашњег уручивања војних споменица, министар Вулин је подсетио да припадамо народу који каже да се „свак роди да по једном умре, а част и брука живе довијека“, као и да се у нашем народу каже да „човек умре два пута, једном када га судбина однесе од оних које воли и други пут када га забораве, када му име више не помињу“.

- Не отварам ја вама ране, ране су вам отворили они који су хтели да вас забораве и да их забораве, они који не дају да на њихове светле гробове Војска њихове земље или бар они који памте положе цвет, венац, поклоне се, прекрсте се, пољубе – они ране отварају. Ране отварају они лицемери из НАТО пакта који нас је убијао и који кажу, понекад, онако, ради реда, преко воље – жалимо за свим цивилним жртвама – а како онда не жалите за нашом побијеном браћом која су носила униформе. Ко има право да убије војника или полицајца у сувереној, слободној, земљи, на својој земљи, на свом камену који брани себе и оне које воли? Што не пожалите никада оне који су носили униформу и бранили своју земљу – запитао је министар Вулин.
Према његовим речима, ако будемо ћутали, њихова вољна и свесна жртва, нестаће у историји, биће заборављена и будуће генерације неће имати на кога да се ослоне.

- Мали људи, који хоће да угасе њихово велико сећање, неће остати ни забележени ни памћени, нити ће о њима ко хтети да се зове, нити ће о њима ко хтети захвално да говори и мисли, а они неће и не могу остати сами – нагласио је министар Вулин. Србија је изабрала да памти, поручио је министар Вулин, а они који хоће да забораве, нека им је на част, ако части имају.

- Говорићемо гласно јер Србија је изабрала да памти. Јесте, између нас је сада граница. Вековима су ту границу држали, стварали, јачали, чували велики и моћни не дајући нам да будемо заједно. Граница између нас прекинута у једном часу историје, историје за коју Србија верује да је била братска и славна, а они који границу стварају кажу да је била окупаторска, разбратска, злочиначка. Допустите ми да вам кажем да у то не верујем, а жртву ваше браће и синова не видим ни као случајну ни као погрешну, већ жртву честитих, часних, сигурних и храбрих људи који су знали зашто, за кога живе и за кога гину. Нису они гинули у униформи туђе војске, нису они гинули за туђу државу, гинули су за свој народ, своју земљу, а против оног ко је хтео земљу да раздроби, народ умањи, уништи и унизи – подвукао је министар Вулин. Величина жртве ваше браће, ваших синова, нагласио је министар Вулин, величина жртве оних који вам недостају до данашњег дана и недостајаће заувек, надилази политику.

- У своје име, у име Србије, у име Срба где год да живе, у име народа који зна шта је величина и шта је страхота ваше жртве, где год били, шта год радили, где год покривали унуке и праунуке и причали им о великој жртви оних пре њих, где год трајали, хоћу да знате – Србија постоји, и док постоји Србија, постоји земља која вам је захвална, која је на вас поносна и на коју се и у радости и у часу невоље можете позвати и ослонити – закључио је министар Вулин.

Председник Удуржења бораца ратова 1990. Црне Горе Радан Николић, истакао је да је српска војска у Црној Гори вековима доживљавана као братска, о чему сведоче жртве оних који су 1998. и 1999. године положили своје животе у одбрану заједничке отаџбине.

- Одзивом да брани отаџбину, без обзира на различите околности погибије, међу којима доминирају оне херојске, сви они заслужили су признање које је данас обрадовало и охрабрило не само њихове породице и саборце, већ све слободаре и патриоте Србије и Црне Горе. Ми, ратни ветерани и породице наших погинулих сабораца, доживљавамо то као указивање изузетне пажње и части и као испружену руку, коју чврсто и са захвалношћу прихватамо – поручио је Николић. Он је захвалио министру Вулину на иницијативи да се војне споменице доделе породицама палих бораца из Црне Горе и поручио да данашњи догађај, који није плод законске обавезе већ пре свега људски и хумани чин, много значи породицама погинулих и њиховим саборцима.

Међу онима којима је данас уручена војна споменица је и Анка Тадић из Подгорице, која је 28. марта 1999. године изгубила брата близанца Аћима Тадића, који је погинуо у Нишу од крстареће ракете НАТО бомбардера. Како каже, војна споменица која јој је данас уручена много значи њој и њеној породици, додајући да је дирнута гестом да се споменице уруче после 20 година.

Најмлађи брат Предрага Леовца из Пљеваља који је погинуо на Кошарама – Павле Леовац рекао је да је и после толико година породицама палих бораца тешко због губитка ближњих и да због тога гест Србије значи много и да животи њихових ближњих, дати за слободу, неће отићи у заборав.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on December 04, 2019, 08:13:17 pm
Obzirom da se radi o žrtvama iz CG, bilo bi prigodnije da se ova svečanost obeležila negde u Crnoj Gori.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kilezr on December 04, 2019, 10:54:04 pm

 U nato državi da Srbija deli spomenice žrtvama tog istog nato pakta ? ? ? Gde to može?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on December 05, 2019, 06:35:26 pm
Obzirom da se radi o žrtvama iz CG, bilo bi prigodnije da se ova svečanost obeležila negde u Crnoj Gori.

Milo bi ponovo to proglasio pokušajem državnog udara. :D


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on February 11, 2020, 03:52:30 pm
Нећемо одустати од истраживања последица НАТО агресије
Аутор: Јелена Попадић   понедељак, 10.02.2020.

Још није разрешена судбина стручњака из Међуресорног координационог тела, али да су сви мотивисани да раде, „можда чак више него пре”

Парафирањем споразума о формирању Заједничког тела за утврђивање последица НАТО бомбардовања, у јуну 2018. године, држава је послала поруку да јој је важно да истина о последицама НАТО агресије изађе на видело. И то је било све. Готово две године након што су четири министра (просвете, здравља, екологије и одбране) потписала документ о оснивању овог тела, формално-правно оно и даље не постоји. Планирано је да у његовом склопу заједнички делују стручно Међуресорно координационо тело, Савет, Национална мрежна лабораторија и Управни одбор. Споразум мора да одобри Влада Србије, али на досадашњим седницама ова тачка још није стигла на дневни ред.

На ову чињеницу упозорила је професор др Даница Грујичић, в. д. директора Института за онкологију, која уједно и један од иницијатора формирања Међуресорног координационог тела. Грујичићева је за „Политику” потврдила да статус ове групе стручњака још није решен, упркос њиховим многобројним апелима. „Споразум о конституисању потписала су четири министарства и група стручњака с друге стране. Министарство заштите животне средине је одређено као одговорно за цео пројекат. Међутим, након потписивања документа о оснивању, он није изнет пред Владу, иако је неопходно усвајање закључка о формирању координационог тела. Тако је нама из иницијативне групе објашњено”, каже др Грујичић, додајући да је превише времена прошло да би веровала да је реч о случајном пропусту и незнању.

Навела је да ће окупљени стручњаци наставити да врше притисак како би коначно ова одлука била и усвојена. Наша саговорница каже да су сви они и даље спремни да се прихвате овог посла, иако се, из бирократских разлога, нису померили с мртве тачке. „Ово није пројекат који ће се радити једно лето, ово је посао који ће се дуго и темељно радити. Сви смо спремни за њега, можда више него и пре. Најважније је што се овој иницијативи из године у годину придружује све већи број научника. Никада нећемо одустати од инсистирања на томе да се спроведе детаљно, научно испитивање последица НАТО агресије”, нагласила је наша саговорница и додала је да не зна ко кочи рад Међуресорног координационог тела.

„Да ли постоје притисци ван граница наше државе, на то питање немам одговор, јер једноставно не знам, могу само да нагађам”, прокоментарисала је. Иначе, др Грујичић је, заједно с професором др Слободаном Чикарићем, основала иницијативни одбор који је предложио формирање овог координационог тела. Председник иницијативног одбора је проф. др Александар Јововић с Машинског факултета, а чланови су, између осталих, др Зорка Вукмировић и генерал Слободан Петковић, некадашњи помоћник министра одбране. Значајну подршку им је пружио и Одбор за животну средину САНУ.

Међуресорно координационо тело замишљено је као стручно тело које би искључиво с научне стране требало да испита последице НАТО агресије и да те податке представи јавности, без утицаја политике. Међутим, јавно објављивање резултата истраживања овог тела било је још један камен спотицања. Прошлог лета, неколико чланова, укључујући и др Грујичић, одбили су да потпишу изјаву о строгој тајности података. Наша саговорница каже да апсолутно стоји иза те одлуке, али да не верује да је та изјава камен спотицања, тачније разлог због којег се одуговлачи с овим послом.

„Која је сврха да урадимо испитивања која ће можда неко под притиском НАТО-а да прогласи као тајну и да никад не можемо да их користимо. Циљ је да упознамо свет са свим последицама НАТО агресије, кроз научне конференције, анализе, докторате... Наравно да постоје подаци који представљају државну тајну и да би откривање таквих података представљало опасност по безбедност државе. Наравно да нико од нас није спреман да објављује ту врсту информација”, казала је Грујичићева. Ремедијација, односно еколошки опоравак делова земље, како је појаснила, најважнији је циљ иницијативе за формирање Међуресорног координационог тела.

Једини мотиви којим се руководе су брига о здрављу грађана и остављање здраве земље нашим потомцима. „Баш због тога сваки податак који се односи на здравље грађана мора бити јаван и објављен целом свету. Не можемо дозволити да се ово испитивање претвори у тајна испитивања без резултата. С друге стране, није нам јасно ко ће одлучивати о подацима који би морали остати тајни зарад безбедности земље”, наглашава она.

Наша саговорница каже да је разговорима с представницима сва четири ресорна министра добила уверавање да су спремни да се максимално посвете испитивању последица бомбардовања и да ће уступити све ресурсе и податке којима држава располаже. Али ништа од овога не може бити спроведено док Влада не усвоји закључак о њиховом оснивању.

„Изнели смо неколико предлога покушавајући да сведемо број људи који непосредно руководе целим пројектом на минимум, међутим, те предлоге подржало је само Министарство здравља, а остали се нису оглашавали”, казала је Грујичићева. Појаснила је да су чланови иницијативе за формирање Међуресорног координационог тела већ развили методологију и начин на који тело треба да ради. Наглашава и да ће бити неопходно ангажовати велики број стручњака из различитих области, а посебно младих људи, докторанада. Ипак, тренутно најважнији задатак чланова ове групе, како каже Грујичићева, јесте да се изборе с притисцима који спречавају њихов рад.

Ускоро извештај скупштинске комисије

Само неколико недеља пре него што су министри парафирали одлуку о формирању координационог тела за испитивање последица НАТО бомбардовања, у мају 2018. именована је скупштинска Комисија за испитивање последица НАТО бомбардовања чији је председник Дарко Лакетић. Комисија је направљена по узору на парламентарну комисију у Италији која је испитивала узроке појаве малигних болести код италијанских војника који су током бомбардовања боравили на КиМ. Лакетић је више пута јавно говорио о резултатима рада Комисије, а пре око годину дана упозорио је да постоји тенденција раста малигних болести код деце узраста од пет до девет година, а која су рођена после 1999. године.

Чланови комисије разменили су искуства с члановима поменуте италијанске комисије, прикупљали су податке о броју оболелих од рака, обишли су два села крај Врања која су гађана осиромашеним уранијумом... Утврђено је да је преминула половина од четрдесетак радника комуналног предузећа који су чистили бомбардовани терен на Пљачковици. Већина је умрла од малигних болести. Разговарано је и са становницима села Братоселце које има 300 становника, а у том тренутку је код троје регистрован тумор на мозгу. Др Дарко Лакетић најавио је за „Политику” да ће ова комисија ускоро да објави свој први извештај у којем ће посланике, али и јавност, детаљно известити о резултатима рада.

Даница Грујичић је прокоментарисала за наш лист да је добро да се у Народној скупштини говори о овој теми, али да сви посланици и политичари морају да говоре само и искључиво о подацима и информацијама које су изнели стручњаци на основу научних доказа. То је, како поручује, једини начин да се избегну политизација и манипулација.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on February 11, 2020, 07:54:59 pm

Даница Грујичић је прокоментарисала за наш лист да је добро да се у Народној скупштини говори о овој теми, али да сви посланици и политичари морају да говоре само и искључиво о подацима и информацијама које су изнели стручњаци на основу научних доказа. То је, како поручује, једини начин да се избегну политизација и манипулација.


Tako struka govori!
Na žalost, oni kojima je to upućeno ne mogu da shvate značenje tih reči, nemaju kapaciteta za to....  :-[ :'(


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: treci puk on March 24, 2020, 09:18:37 pm
U jeku borbe protiv virusa, ne treba zaboraviti i borbu koja se vodila pre 21 godinu...


И 1999. је непријатељ био невидљив

Хиљаде људи страдало је под бомбама и у сукобима на Космету. – Отпор у првим данима рата подигао морал

Аутор: Милан Галовић уторак, 24.03.2020. у 20:00


Прошла је 21 година откако су се 24. марта 1999. године, нешто пре 20 часова, у многим градовима Србије и Црне Горе огласиле сирене за ваздушну опасност. Био је то почетак агресије НАТО-а која ће трајати 78 дана, за многе је то био рат против невидљивог противника јер је авијација алијансе нападала се великих висина изводећи најснажније ударе ноћу.

Двадесет једну годину касније, годишњицу овог историјског догађаја обележавамо у рату против такође невидљивог непријатеља. Није проглашено ратно, али јесте ванредно стање, а агресор је вирус корона, чији би се званични назив ковид 19 лако могао уклопити у војну терминологију. Не гине се од бомби као у агресији НАТО-а, али су животи многих грађана угрожени. Није потребна војна, али јесте грађанска мобилизација да би се овај непријатељ поразио. Уз здравствене раднике, као и 1999. године, значајну улогу имају полиција и војска.

Агресија НАТО-а није имала последице само по грађане СР Југославије, био је то догађај који је променио свет. Многи се слажу да су Русија и Кина тада схватиле шта би их могло снаћи – случајно или не баш од тог периода ове две државе су почеле повратак на светску сцену као велике силе са снажним армијама.

У време агресије НАТО-а, у бомбардовању и жестоким сукобима на Косову, погинуле су хиљаде људи, страдало је много цивила. Пописани су погинули војници и полицајци, њих око хиљаду изгубило је живот у борбама против ОВК 1998. и 1999. године, као и током напада авијације НАТО-а. Недавно је још једном најављено и пописивање цивилних жртава.

А до тог рата дошло је због ескалације сукоба на Косову и Метохији. Албански сепаратизам постоји откако је тај простор враћен у окриље Србије, односно Југославије. Недуго по окончању рата у БиХ и Хрватској, у јужној покрајини појавила се ОВК, која је од почетка користила терористичке методе, бомбашке нападе. Затим се прешло на заседе за полицајце и и убиства државних чиновника.

Насиље је ескалирало почетком 1998. године, годину дана пре агресије НАТО-а, и од тада то практично постају ратни окршаји. У лето те године ОВК је разбијена, на Космет долазе међународни посматрачи, „верификатори”, међу којима је било много оних који су практично радили за ОВК и НАТО који је већ планирао интервенцију коју су још назвали „хуманитарном”. Они који целом свету држе лекције о демократији и правди извршили су тешко кршење међународног права подржавши и тиме распламсавши сепаратистичку побуну у једној земљи.

Окршај у селу Рачак био је, практично, окидач за покретање агресије НАТО-а коју је алијанса назвала операција „Савезничка снага”.

Уследили су преговори у Рамбујеу, постављени тако да СР Југославија не може да пристане на понуђене услове. Тада је рат био неизбежан.

Први удар алијансе био је усмерен на РВ и ПВО Војске Југославије. Тај вид војске требало је уништити за три дана, али то се није десило ни до краја рата. Одлучност, храброст и инвентивност пилота, ракеташа и других у првим сатима и данима рата подигла је морал војсци и народу. Штавише, већ четврте ратне ноћи оборен је „невидљиви” Ф-117А, понос САД, што је био и остао јединствен војни успех.

Истовремено, Трећа армија, а посебно Приштински корпус, разбили су снаге ОВК на Космету.

НАТО је бомбардовао инфраструктуру, уништени су многи мостови, а због наводних грешака страдали су становници многих градова. Из команде алијансе ови изгубљени животи хладнокрвно су названи „колатералном штетом”.

Средином априла почела је епска битка на Кошарама. Војска Југославије, на за одбрану неодговарајућем терену, у почетку и бројчано надјачана, успела је да одбрани границу на подручју поменуте карауле.

Док тамо трају огорчене борбе, настављају се ваздушни удари по целој Србији. Међу страдалим цивилима су и запослени РТС-а, што је био ратни злочин без преседана. Страдају Алексинац, Варварин, Ниш... Ракете погађају путничке возове и аутобусе. Напада се електронергетски систем, али је ипак оспособљен. Бомбардована је и амбасада Кине у Београду, што изазива бес у најмногољуднијој земљи света.

Док рат букти, покрећу се преговори, уз посредовање Мартија Ахтисарија из Финске и Виктора Черномирдина из Русије. Истовремено, НАТО у мају покреће покушај копненог продора, почиње битка за Паштрик. Захваљујући херојском отпору Војске Југославије, и ова офанзива пропада.

Првих дана јуна, паралелно са преговорима, ваздушни удари се интензивирају. На крају, усваја се мировни план чија је основа Резолуција СБ УН 1244. Претходно је потписан Војнотехнички споразум којим је регулисано повлачање ВЈ и МУП-а Србије из покрајине и улазак снага Кфора, предвођених НАТО-ом. Последња бомба пала је 10. јуна.

Одмах по окончању бомбардовања, руски војници, који су били део мировних снага у БиХ, изводе легендарни марш на аеродром у Приштини, заузевши га пре доласка јединица НАТО-а. Овај догађај најавио је успон једне нове Русије, а по њему је, у уметничкој верзији наравно, снимљен филм „Балканска међа”.

Крај рата није означио крај страдања Срба на Космету, њих око 200.000 је протерано, а многи су тог лета настрадали као жртве етнички мотивисаног насиља. Уследио је и погром 17. марта 2004. године.

Ипак, двадесет једну годину после НАТО агресије Резолуција 1244 и Војнотехнички споразум су, у сасвим другачијем свету него што је био 1999. године, и даље на снази. И најављеном дијалогу Београда и Приштине, само привремено потиснутог у други план због пандемије вируса корона, требало би и да буду основа за изградњу трајног мира на том подручју.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 25, 2020, 09:06:21 am
Nikada se ne sme zaboraviti ništa što se dogodilo, ni mostovi, rafinerije, elektroenergetski sistem, fabrike, a posebno ljudske žrtve.

Mala Milica iz Batajnice je moja prva asocijacija kad god se pomene NATO. Danas bi imala 24 godine, studirala ili možda već bila udata, ali počinila je veliki zločin - sedela na svojoj noši u svom kupatilu. Jadnica mala, sa tri godine nije znala da je za Veslija Klarka i njegove hrabre pilote i to zločin.

Mostove i sve porušeno izgradili smo ili ćemo izgraditi, ali klupa u školi koja je čekala Milicu ostaće zauvek prazna.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on March 25, 2020, 10:45:16 am
Бројни светски државници, званичници НАТО алијансе и тадашње утицајне личности подржале су бомбардовање СРЈ. Ово су неке од најпозантијих изјава:

- Требало би да бомбардујете Србе - папа Јован Павле Други.
- Срби су народ без закона и без вере. То је народ разбојника и терориста - Жак Ширак.
- Молим се да се ватра небеска обруши на Србе - О. Пјер, познати француски свештеник – хуманитарац.
- Што се Срба тиче… То је данас један болестан народ - генерал Жак Кот.
- Срби нису нарочито паметни… Српска деца се више неће смејати - Лоренс Инглбергер, бивши државни секретар САД.
- Срби тргују људским органима својих жртава како би обезбедили новац за свој рат… Требало би да ђаволски бомбардујемо Београд - Пол Џексон, уредник листа 'Калгари сан'.
- Србе треба бацити на колена - Клаус Кинкел, немачки министар иностраних послова.
- Срби су злочиначки дупеглавци - Ричард Холбрук
- Срби су дводимензионалан народ са тежњом ка простаклуку… Животиње користе своје ресурсе знатно сређеније него ови наопаки створови, чија припадност људској раси је у великом закашњењу - Сер Питер Јустинов.
- Нека се Срби подаве у сопственом смраду - Хелмут Кол, немачки канцелар.
- Рат против Срба није више само војни сукоб. То је битка између добра и зла, између цивилизације и варварства -Тони Блер, британски премијер.
- НАТО - србоистребљивач (ДЕСЕРБИЗАТОР) - антисрпска реклама за спреј који уништава гамад. Канал + француске ТВ.
- Србе треба спокојно бомбардовати, јер ће све брзо заборавити - Џејмс Шеј, портпарол НАТО.
- Прошле недеље имали смо деветоро убијених Срба, ове недеље – осморо. То је јасан напредак - Бернар Кушнер, Шеф цивилне мисије УН на Косову и Метохији.

Извор: Еспресо.рс


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 25, 2020, 11:26:47 am
Ako imalo savesti imaju (što je veliko pitanje) siguran sam da se mnogi od njih danas stide svojih izjava. Ali, oni se toga više ne sećaju, oni se sećaju samo svog humanitarnog doprinosa svetskom miru. :(


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on March 25, 2020, 01:12:08 pm
Takve izjave normalni, zdravorazumni, inteligentni ljudi ne daju, pošto sav normalan ljudski svet stoji iza svojih izjava, koje su uvek negde utemeljene.

Ovo gore rečeno su neutemeljene budalaštine, koje rečito govore o tome kakve su ih ljudske kreature iskazale.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 25, 2020, 01:41:46 pm
Ovo je samo malecki deo izjava.

Neki gore pomenuti su već istrulili, neki još govore, bez stida.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 25, 2020, 01:47:45 pm
Ovo je samo malecki deo izjava.

Neki gore pomenuti su već istrulili, neki još govore, bez stida.

A i na javnoj sceni Srbije i Crne Gore još ima aktivnih ljudi koji se ne mogu baš ponositi onim što su tada govorili i radili.

Samo da podsetim da je Milo Đukanović od agresora nedavno dobio javnu pohvalu za svoj rad tokom agresije. Očekujem da mu daju i neko visoko NATO odlikovanje.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 25, 2020, 01:49:48 pm
Izdajnici.

Milo im je.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: banebeograd on March 25, 2020, 03:56:04 pm
nema zaborava , nema oprastanja !!!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boris P on March 25, 2020, 04:43:12 pm
Iskreno se nadam da ćemo kad tad vratiti, sa kamatom, dotle čekati i objašnjavati deci.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 25, 2020, 06:13:41 pm
Iskreno se nadam da ćemo kad tad vratiti, sa kamatom, dotle čekati i objašnjavati deci.

Da, da ne zaborave nove generacije, nikada! Čak im možemo oprostiti - to je u duhu pravoslavnog hrišćanstva, ali zaboraviti - kao da smo sami ponovo počinili isti zločin protiv svega ljudskog na svetu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on March 25, 2020, 06:38:18 pm

Samo da podsetim da je Milo Đukanović od agresora nedavno dobio javnu pohvalu za svoj rad tokom agresije. Očekujem da mu daju i neko visoko NATO odlikovanje.

Još uvek im treba za nešto, i zato ga hvale i drža na prestolu.

No, nadajmo se neće dugo - i kada ga puste niz vodu biće to veoma bolno za njega i njegovo prijateljsko okruženje.
Da je pametan i mudar, koliko on misli da jeste, već bi nestao u nekoj nedođiji, sa svim bogatstvom koje je prigrabio, jer kada bude pušten niz vodu, i ako se tada bude našao da dohvat narodu u CG, verujem, neće mu biti lako! Ni njemu ni njegovim drugovima.

Kako sada stoje stvari u CG - ovaj kovid kao da je Mile naručio.... :rtfm

Izvinite za OT, ovo je samo lično moje ostrašćeno mišljenje!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Perun on April 09, 2020, 07:26:42 pm
Бројни светски државници, званичници НАТО алијансе и тадашње утицајне личности подржале су бомбардовање СРЈ. Ово су неке од најпозантијих изјава:

- Требало би да бомбардујете Србе - папа Јован Павле Други.
- Срби су народ без закона и без вере. То је народ разбојника и терориста - Жак Ширак.
- Молим се да се ватра небеска обруши на Србе - О. Пјер, познати француски свештеник – хуманитарац.
- Што се Срба тиче… То је данас један болестан народ - генерал Жак Кот.
- Срби нису нарочито паметни… Српска деца се више неће смејати - Лоренс Инглбергер, бивши државни секретар САД.
- Срби тргују људским органима својих жртава како би обезбедили новац за свој рат… Требало би да ђаволски бомбардујемо Београд - Пол Џексон, уредник листа 'Калгари сан'.
- Србе треба бацити на колена - Клаус Кинкел, немачки министар иностраних послова.
- Срби су злочиначки дупеглавци - Ричард Холбрук
- Срби су дводимензионалан народ са тежњом ка простаклуку… Животиње користе своје ресурсе знатно сређеније него ови наопаки створови, чија припадност људској раси је у великом закашњењу - Сер Питер Јустинов.
- Нека се Срби подаве у сопственом смраду - Хелмут Кол, немачки канцелар.
- Рат против Срба није више само војни сукоб. То је битка између добра и зла, између цивилизације и варварства -Тони Блер, британски премијер.
- НАТО - србоистребљивач (ДЕСЕРБИЗАТОР) - антисрпска реклама за спреј који уништава гамад. Канал + француске ТВ.
- Србе треба спокојно бомбардовати, јер ће све брзо заборавити - Џејмс Шеј, портпарол НАТО.
- Прошле недеље имали смо деветоро убијених Срба, ове недеље – осморо. То је јасан напредак - Бернар Кушнер, Шеф цивилне мисије УН на Косову и Метохији.

Извор: Еспресо.рс


Ovu rečenicu Ivan Pavao II nije nikad rekao. Nigdi nisam nasao ni jedan dokaz koji bi ga mogao s njom povezati. S druge strane samo ponasanje i svi njegovi govori opovrgavaju istinitost navedene recenice.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 09, 2020, 07:35:59 pm
Na današnji dan 1999. počela je bitka za odbranu karaule Košare, koja je trajala do kraja NATO agresije na SRJ. Poginulo je 108 vitezova iz redova Vojske SRJ (18 oficira i podoficira, 50 redovnih vojnika, 13 rezervista, 24 dobrovoljca) i više od 200 šiptarskih terorista. Uništeno je pet tenkova regularne albanske vojske.

Slava palim i preživelim herojima sa Košara!



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 10, 2020, 08:02:50 am
На данашњи дан почела је битка на Кошарама
Аутор: Милан Галовић четвртак, 09.04.2020.

Тачно пре 21 годину, 9. априла 1999. године, у јеку НАТО агресије на СР Југославију, почела је битка на Кошарама. Овог пута годишњица битке, коју је време сврстало у ранг славних борби из претходних ратова, обележава се у ванредном стању, проглашеном због пандемије вируса корона.

Наравно, ратна страдања и болест макар и опасна по живот не могу се поредити, али и тада, као и сада, до изражаја долазе храброст и одлучност, самопожртвовање и снага личног примера.

Битка на Кошарама названа је по караули „Кошаре”, која се налазила на истоименом топониму на југословенско-албанској граници, „изнад” Ђаковице. Почела је офанзивом здружених снага НАТО-а, сепаратистичке ОВК и војске Албаније, копненом агресијом из ове суседне земље, чија се улога у том рату често превиђа када се помиње НАТО агресија, у то време Албанија није била чланица овог војног савеза.

Циљ непријатељских снага био је да продру дубоко у простор Косова и Метохије и потисну снаге Војске Југославије и МУП-а из јужне покрајине Србије. Непријатељ је, посебно у првим данима битке, био вишеструко надмоћнији а Војска Југославије се налазила на терену неповољном за одбрану од противника који је нападао „одозго”, са планинских врхова и из ваздушног простора у којем је НАТО имао апсолутну превласт.

Само захваљујући храбрости и непоколебљивости припадника Војске Југославије непријатељ је заустављен на самој граници, уз незнатно одступање које је било неопходно да би се избегли већи губици и обезбедила ефикаснија одбрана. У року од пар дана стигла су појачања и линије бранилаца су, упркос свему, постале непробојне. Тако је остало до краја рата 10. јуна 1999. године.

У складу са Војнотехничким споразумом потписаним код Куманова, припадници Војске Југославије су се неколико дана касније повукли са југословенско-албанске границе и подручја Косова и Метохије.

У бици на Кошарама учествовали су граничари, војници на редовном служењу војног рока и резервисти, војни специјалци... У тим борбама, које су ушле у историју, погинуло је 108 припадника тадашње Војске Југославије.

Положени венци у касарни „Расина” у Крушевцу

Министар одбране Александар Вулин је данас у кругу касарне „Расина” у Крушевцу, са припадницима Министарства одбране и Војске Србије, положио венац на спомен-обележје погинулим припадницима 125. моторизоване бригаде, 58. лаке пешадијске бригаде, 7. пешадијске бригаде и 53. граничног батаљона. Венац је положила и градоначелница Крушевца Јасмина Палуровић, саоптило је Министарство одбране.

- Данас се сећамо оних који су нам одбранили домовину на Кошарама и на Паштрику. Данас се сећамо оних који су дали своје животе и захваљујемо онима који су живи, који су са нама. Данас говоримо о великој и славној традицији. Пре 21 годину отпочео је напад на Кошаре НАТО агресијом, последњим великим и некажењеним злочином у двадесетом веку - рекао је Вулин, поручивши да Србија то никада неће заборавити нити престати да памти, подсећа и пита „зашто за НАТО агресију - тај страшни злочин, нико није кажњен”.

Према речима некадашњег ратног команданта 53. граничног батаљона, а садашњег начелника Управе за традицију стандард и ветеране пуковника Душка Шљиванчанина, битка на Кошарама кулминирала је 9. априла 1999. године, а заправо је почела још 1997. године, када је дошло до побуне у Албанији и када је знатан број наоружања прешао у руке народа, а касније у руке терориста, као и 1998. године када су се водиле страховите борбе у рејону карауле Кошаре и на целој државној граници.
 
- Много је хероја било на Кошарама и на Паштрику и 1998. и 1999. године. У контексту данашњих догађаја, поменуо бих једну категорију наших сабораца, а то су наши лекари. Колико је мени познато, 1998. и 1999. нико није подлегао повредама, а да му наши лекари нису пружили помоћ. Наши лекари долазили су до прве борбене линије  тамо где возило није могло доћи - сећа се пуковник Шљиванчанин својих сабораца и цитира речи Светог Николаја Велимировића који каже да „Слава припада мученицима, а не џелатима”.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on April 10, 2020, 09:48:11 am
- Требало би да бомбардујете Србе - папа Јован Павле Други.
Ovu rečenicu Ivan Pavao II nije nikad rekao. Nigdi nisam nasao ni jedan dokaz koji bi ga mogao s njom povezati. S druge strane samo ponasanje i svi njegovi govori opovrgavaju istinitost navedene recenice.
Исто тако, не постоји ни један доказ да није рекао то што му се приписује, али, ако мало проучимо оно што је Ђовани Секондо радио, јасно ћемо видети, зашто он у друштву србомрзаца заузима видно место.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Bozo13 on April 10, 2020, 10:50:18 am
- Trebalo bi da bombardujete Srbe - papa Jovan Pavle Drugi.
Ovu rečenicu Ivan Pavao II nije nikad rekao. Nigdi nisam nasao ni jedan dokaz koji bi ga mogao s njom povezati. S druge strane samo ponasanje i svi njegovi govori opovrgavaju istinitost navedene recenice.
Isto tako, ne postoji ni jedan dokaz da nije rekao to što mu se pripisuje, ali, ako malo proučimo ono što je Đovani Sekondo radio, jasno ćemo videti, zašto on u društvu srbomrzaca zauzima vidno mesto.

Zar nije nekako po pravilu, da ono što se dokaže da to rekao, sve ostalo samo špekulacije?


... zašto on u društvu srbomrzaca zauzima vidno mesto. ..

Zar stvarno mislite da se ceo svet vrti oko srba i srbije?


LpB


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 10, 2020, 11:56:46 am
Božo, samo budala može da misli da se svet vrti oko Srba i Srbije, ali je činjenica da je od 1991. krenula u svetu velika propagandna mašinerija čiji cilj je bio napraviti od Srba "loše momke", a kulminiralo je 1999. tokom agresije NATO pakta. Iz tog vremena su izjave oko kojih je počela ova diskusija.

Običan, mali čovek može da izjavi šta hoće, to nije mnogo bitno, ali kada javna ličnost izjavi za medije nešto, to ostaje zauvek zapisano. Činjenica je da nakon 21 godine nije lako dokazati bilo koju od navedenih izjava a sa druge strane siguran sam da nisu sve slične izjave tu ni navedene. I u samoj Srbiji je krajem 1998. potpisivana peticija od strane srpskih "intelektualaca" za bombardovanje Srbije - kao, to je bio jedini način rušenja Miloševićevog režima. Svedoci smo da je u proteklih 21 godinu srušeno dosta režima a bez bombardovanja...

Jedna od izjava kaže, parafraziram, slobodno bombardujte Srbe, brzo će zaboraviti. To naravno nije tačno, pamte Srbi i saveznička bombardovanja na srpske verske praznike iz doba WWII, u kojima, na primer, pogine 6 nemačkih vojnika i više od 2000 srpskih civila. Da je bilo jednom - OK, dogodilo se slučajno, ali dogodilo se mnogo puta dok istovremeno susedne zemlje/oblasti/krajevi/nesrpski gradovi nisu uopšte bombardovani, nikada.

Sad, ne vrti se naravno svet oko Srba niti bi to ijedan pametan Srbin i poželeo, ali da je tačno "gde ima dima, tu nešto gori", i to je tačno.

Da ne idemo dalje u off, predlažem da se ova diskusija prebaci u neku drugu temu ili prekine.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on April 10, 2020, 12:50:07 pm
Samo ću reći - RAČAK. To je ostalo zabeleženo i to je bio povod za početak agresije.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Perun on April 10, 2020, 02:07:27 pm
- Требало би да бомбардујете Србе - папа Јован Павле Други.
Ovu rečenicu Ivan Pavao II nije nikad rekao. Nigdi nisam nasao ni jedan dokaz koji bi ga mogao s njom povezati. S druge strane samo ponasanje i svi njegovi govori opovrgavaju istinitost navedene recenice.
Исто тако, не постоји ни један доказ да није рекао то што му се приписује, али, ако мало проучимо оно што је Ђовани Секондо радио, јасно ћемо видети, зашто он у друштву србомрзаца заузима видно место.

Ovo ti sad nema smisla, to sa dokazima. Aj mi objasni sto je napravija, bas me zanima


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 10, 2020, 05:07:07 pm
@Perune, piše u prvoj rečenici citiranog posta kolege @Jasona.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lEO - ZD on April 10, 2020, 05:12:49 pm
..............
Jedna od izjava kaže, parafraziram, slobodno bombardujte Srbe, brzo će zaboraviti. To naravno nije tačno, pamte Srbi i saveznička bombardovanja na srpske verske praznike iz doba WWII, u kojima, na primer, pogine 6 nemačkih vojnika i više od 2000 srpskih civila. Da je bilo jednom - OK, dogodilo se slučajno, ali dogodilo se mnogo puta dok istovremeno susedne zemlje/oblasti/krajevi/nesrpski gradovi nisu uopšte bombardovani, nikada.
...................

Nije baš... Iz dostupnih podataka (maknuo sam sve osim podataka , nije cilj se sad nabacivati brojkama ali tada je puno gradova stradalo) :

Bombardiranje Zadra od studenog 1943. do listopada 1944. godine. Stradanje Zadra se - uz razaranja Slavonskog Broda - posebno izdvaja zbog žestine zračnih udara (30 napada je dokumentirano, a talijanski izvori govore i o preko 50) te zbog broja žrtava (podaci variraju od manje od 500 pa do čak 5.000 poginulih u gradu koji je imao svega 20.000 stanovnika). Pritom je potpuno razoreno 80 % objekata u Zadru, a gotovo svi ostali su oštećeni. Razaranje Zadra je čak ponekad uspoređivano sa savezničkim bombardiranjem Dresdena, a u burnoj povijesti grada pored križarske opsade 1202. godine predstavlja jedan od najtragičnijih događaja koji će obilježiti njegovu sudbinu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 10, 2020, 05:24:06 pm
Znam za to @IEO-ZD, mislio sam mnogo šire, na ceo Balkan. Najčešće i najviše je bombardovan Ploešti u Rumuniji zbog rafinerije nafte, a neki gradovi koji su saobraćajni čvorovi ili su imali jake garnizone nemačke vojske nisu bombardovani nikada.

Razumem da su Saveznici imali potrebu da bombarduju nemačku grupu armija E pri povlačenju iz Grčke, ali zar im 16.04.1941. niko nije mogao reći da je pravoslavni Uskrs?! U Beogradu je poginulo od 2000 do 20.000 civila (izvori se razlikuju a tačan broj ne zna) i 382 nemačka vojnika. Pogođeno je na desetine civilnih objekata, čak i skloništa, bolnice... Postoje razne verzije - da su to bombardovanje tražili Tito, Draža Mihajlović ili Čerčil lično, istina je još pod velom tajne. Te godine Beograd je bombardovan 11 puta. Neki mnogo manji gradovi na jugu Srbije u crno su zavijeni, doslovno, tačan broj žrtava se ne zna (Leskovac, Niš...).

Nije mi namera da brojim i merim koga je više bolelo - boli svakoga ko je povređen ali vređa ono "Srbi će zaboraviti" - eto nisu, taj Uskrs u narodu se još uvek pominje kao Krvavi Uskrs 1944, nakon toliko godina. Tema je ne broj žrtava (bilo ih je svuda i kod svih naroda), nego izjava "Srbi će zaboraviti".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Perun on April 10, 2020, 06:03:46 pm
Razumim ja tvoj stav ali nebi tribalo napadati svakog i virovati u svakakve izmisljotine. Za Ivana Pavla II nema ni jednog jedinog dokaza da je to reka. On je bija Poljak, nije nista reka protiv Njemaca i Rusa pa zasto bi onda govorija protiv Srba


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 10, 2020, 06:33:47 pm
Naravno da ovo nije prava paralela ali je interesantna pričica, istinita i nije off-topic: u vreme kada je počelo bombardovanje SR Jugoslavije, kod moje sestre u Pragu bile su u gostima dve Poljakinje, majka i kćerka, koje smo porodično poznavali i bili sa njima prijatelji od 1977.

Kada su na dnevniku češke TV prikazali slike prvih eksplozija bombi u srpskim gradovima, obe su počele da igraju od sreće a sestra ih je zgranuto posmatrala. Pitala ih je da li se sećaju da sam ja sa porodicom tamo, da sam oficir, kako mogu da se raduju bilo čijoj nesreći, odgovorile su da se raduju jer bombarduju Srbe, za nikog drugog se ne bi radovale. Sestra im je tada rekla da je i ona Srpkinja, otvorila vrata stana i izbacila ih napolje oko 8 sati uvečer, nikada se više nisu videle ni čule. Obe su bile dobre i pobožne katolkinje.

Kako bi se to prokomentarisalo? Odakle su to naučile, ko im je rekao da se treba radovati SAMO srpskoj nesreći i zašto? Obe su fakultetski obrazovane, nesporno znaju da te bombe možda i ubiju Slobodana Miloševića ali će ubiti mnogo nevine dece, staraca... Ipak su igrale od sreće.

Zaključak: svako neka izvuče svoj, ja svoj zaključak imam.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: gocemk on April 10, 2020, 11:03:30 pm
Rat u SFRJ pa i ovoj i Kosovu i poslednji rat koji je bio o Makedonija sve te ratove su oraganizirani od neke globalsticke organizacije koje imaju veliku moc u nekoj super sili i one radi onaa sta su zacrtali. Sve zemlje koj su suverne i pripadali su nesvrstanima dobile su graganske ratove. Danas takovi ratovi vode se u Siriji i Libiji i obe drzave su bile socjalistike republike izgradeni kao SFRJ. Albansko pitanje u ex-Jugoslaviji iz pogled globalista zavrsilo je sa vojnom agresijom u SR Jugoslavije, a onda kao finale bilo je formiranje Kosovo kao drzave i pretvaranje Makedonije u binaconalu drzavu, iako su oba projekta su cist promas. I dodao bi da je agresija na SRJ bio neki dogovor izmedju rusa i amerikanca odnosno jedni bi odustali od pomoci srbimaa u rat, a drugi ne bi pruzali pomoc cecenski terorista u Cecenija. Znate da nakon zavrsteak rat u Jugoslaviji, rusi su intervernirali u Ceceniji i amerikanci nisu dali nista kao pomoc cecenskim teroristima. Sve je neki dogovor.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on April 10, 2020, 11:10:20 pm
Razumim ja tvoj stav ali nebi tribalo napadati svakog i virovati u svakakve izmisljotine. Za Ivana Pavla II nema ni jednog jedinog dokaza da je to reka. On je bija Poljak, nije nista reka protiv Njemaca i Rusa pa zasto bi onda govorija protiv Srba

против немаца није хтео јер је велики број немаца католичке вероисповести, а против руса није смео. зато је могао да "шиљи алатку" против срба...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: gocemk on April 10, 2020, 11:24:38 pm
Rimske pape nekad su bili u strani slovena, na primer oni su dozvolili Konstatinu Filzofu ili Kirilu da propoveda slavjanski jezik u ckrvi i priznali su ga kao treci oficijalni jezik u tadasnoj hristijanskoj evropi. Ono sto se desavalo nakon shimzi iz 1056 to je vec druga tema.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Perun on April 11, 2020, 02:36:43 am
Ja samo kazem da za navedenu izjavu nema dokaza. Jedino di ga se povezuje sa tom izjavom je da nema niti jednog dokaza da je to izjavio. Ako cemo pogledati njegove izjave niti jednom nije reka da nekog triba bombardirati ili napasti. Uvik je pozivao na dogovor i mir.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: milena braco on April 11, 2020, 07:57:43 am
 Tko hoce traziti na mrezi, moze naci komentare raznih analiticara koji su nastali tih dana. Vecina novinara, komentatora i analiticara iz zapadnih zemalja je podrzavala akciju NATO, a kritikovala, po njima, ekcesivan pacifizam Pape.

 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: JASON on April 11, 2020, 11:16:43 am
@ Perun. Наравно, нема доказа да (ни)је Војтила говорио против Срба, Руса или против било ког другог народа. Штавише, у неким порукама и посланицама деведесетих, истицао је да воли Србе, и, као што приличи светом оцу, молио се за мир, и позивао на толеранцију и слогу. Али, ко је имало посвећен у рад римске курије, знао је да се иза пренемагања бившег глумца налазе задње, скривене намере. Те намере стајале су југосл. народе стотине хиљада жртава, док је српски народ поред државе изгубио и два века историје. O злочиначким плановима Ватикана, Америке и Немачке за разбијање Југославије, писали су многи западни политичари, новинари… између осталих и Реганов саветник Ричард Ален ит.д.

Uvik je pozivao na dogovor i mir.
'Свака држава има право да употреби сва средства да би увела ред и правни поредак.' - Папа Војтила приликом посете Загребу, у авг. 1994.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on April 11, 2020, 12:17:33 pm

'Свака држава има право да употреби сва средства да би увела ред и правни поредак.' - Папа Војтила приликом посете Загребу, у авг. 1994.

сем србије. онда се ангажује нато...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Perun on April 11, 2020, 12:21:43 pm
Spletkarili su svi protiv svih i sa svakim. To je politika. Ne znam ko bi tu osvojio prvo misto. Tako je od pamtivjeka. Npr za tridesetogodisnjeg rata saveznistva su se minjala skoro godisnje, ili pogledaj von Brauna i njegov zivotni put. I nebi se tribali puno dirati 90ih. Pretpostavljam da ces tvrditi da pocetkom 90ih jedan narod ima prava na nesto a krajem 90ih drugi narod malo dalje nema ta ista prava na nesto. Da smo bili slozni nebi nam se nitko moga umisati, bar ne uspjesno. Imamo puno vise stvari koje nas povezuju i spajaju i trebamo gledati u buducnost na nacin da unucima ostavimo sigurnost i pravedan boljitak. Pogledaj francuze i njemce, ratovali su kad su stigli i za njih se sa pravom moze reci da su vijekovni neprijatelji a danas gledaju ko ce bolje i vise drugome cuvati leđa. Znaju da u sukobu nije buducnost i da su zajedno jaci


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 11, 2020, 05:58:25 pm
Na žalost @Perune, Francuzi i Nemci će opet ratovati. Možda ne baš sutra, ali sigurno. Evropa je još uvek samo zajednica nacionalnih država, bez obzira na deklaracije i potpisane papire. Kada neka nacija proceni da su joj nacionalni interesi ugroženi do mere da mora ratovati, ratovaće bez obzira na poptisano i izjavljeno.

Korona kriza je pokazala koliko je EU "tanka".


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Perun on April 11, 2020, 06:12:58 pm
Mozda i hoce. Ljudi su potpisali ugovor ljudi mogu i razvrgnuti ugovor. Ne triba stati zbog toga. Triba teziti ka boljem i graditi buducnost na temeljima zajednistva a ne na trulim temeljima sukoba


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 11, 2020, 06:15:03 pm
Mozda i hoce. Ljudi su potpisali ugovor ljudi mogu i razvrgnuti ugovor. Ne triba stati zbog toga. Triba teziti ka boljem i graditi buducnost na temeljima zajednistva a ne na trulim temeljima sukoba

Slažem se potpuno.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on April 11, 2020, 09:38:43 pm
  pocetkom 90ih jedan narod ima prava na nesto a krajem 90ih drugi narod malo dalje nema ta ista prava na nesto.

Da smo bili slozni nebi nam se nitko moga umisati, bar ne uspjesno. Imamo puno vise stvari koje nas povezuju i spajaju i trebamo gledati u buducnost na nacin da unucima ostavimo sigurnost i pravedan boljitak.

пуф, овде је опасно да се уклизне где не треба, али баш си сам потврдио то што сам рекао.

ово друго си скроз у праву, али лако је бити генерал после битке.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Perun on April 12, 2020, 05:50:41 am
Oko prvog si me vjerojatno krivo razumija.

Oko drugog mi je drago da se slazemo


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on April 12, 2020, 10:05:28 am
Off
Na žalost @Perune, Francuzi i Nemci će opet ratovati. Možda ne baš sutra, ali sigurno. Evropa je još uvek samo zajednica nacionalnih država, bez obzira na deklaracije i potpisane papire. Kada neka nacija proceni da su joj nacionalni interesi ugroženi do mere da mora ratovati, ratovaće bez obzira na poptisano i izjavljeno.

Korona kriza je pokazala koliko je EU "tanka".
EU nije položila ispit tamo gde je morala. Velike su šanse, na radost USA i Rusije, da će EU propasti, ne odmah ali baš kako je Boro napisao, kada započne ekonomski rat, tek tada neće niko nikom pomagati, već obratno, sve do vojnih sukoba.

Mi Sloveni, naročito južni, bi trebala da se udružimo u vojnu i ekonomsku uniju (kako bi se zvala, je manje važno), jer se graničimo, jer nam ne treba prevodilac, jer smo slični po mnogo čemu. Istorijski gledano do juče smo živeli u jednoj državi od koje su mnogi strepeli, zato je danas i nema.

/Off

Da je to tačno govori da je mala, krnja Jugoslavija, toliko odolevala. A nije ih bilo puno, "samo" 17 država protiv male SRJ.
Ne treba da Vas podsećam kako su NATO stratezi bili u čudu kada su videli koliko tehnike smo sačuvali, dok su gađali razne makete.

https://www.youtube.com/watch?v=gelCe981y0I


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on April 12, 2020, 11:33:11 am
Treba se podsetiti da je pesmu Jugosalvija, čujemo je u pozadini videa iznad, izvela četrnaestogodišnja Lena Katina te 1999. Nešto kasnije postala je solista ruske pop performans grupe " Tatu".Pesmu je napisao kompozitor Aleksandar Voitinski, koji je tako izrazio svoj negativan stav prema američkom bombardovanju Jugoslavije. Voitinski je 2004. godine izjavio da se Rusija „sramno suzdržala od učešća“ u ratu, primetivši da je i sam želeo da ode u Jugoslaviju ali strah je prevladao.  Ovde sam zamolio da mi se oprosti moj kukavičluk.“ Pesma je postala najpoznatije delo ruske pop-kulture posvećeno ratovima 90-ih u Jugoslaviji. Prema originalnoj nameri kompozitora, pesmu je trebalo da izvede dečak.

Scenarista Ivan Šapovalov ponudio je pesmu direktoru računarske kompanije Borisu Renskom, koji je pristao da finansira muzički projekat. Ubrzo zatim Šapovalov poziva Juliju Volkovu, i duet je nazvan „Tatu“. Sam Voitinski odbio je da sarađuje sa njima, objašnjavajući to svojim neslaganjem sa izborom jedne ultra liberalne lezbijske grupe za projekat. Pesma Jugoslavija nije bila uključena u zvanične albume grupe i nije emitovana na radiju i televiziji  ;) Ne bih dalje u off iz razumljivih razloga.


Jugoslavija


Iznad večernjeg Dunava širi se
Bela boja, bela boja, bela boja.
I sećanju se nameće melodija
Proteklih godina, proteklih godina, proteklih godina…

Ali su se razletele kao jata ptica
Jednostavne reči pesme naše.
Ti odlaziš u oganj, Jugoslavijo!
Bez mene! Bez mene! Bez mene!

Za noć pod kišom olova,
Za to što ja nisam tu negde,
Oprosti mi, sestro moja, Jugoslavijo!

Za smrt pod kišom prolećnom,
Za to što ti nisam bio spasenje!
Oprosti mi, sestro moja, Jugoslavijo!

Kao crnooka zbunjena devojčica,
Stojiš na drugoj obali.
Ali da doprem do te obale
Ne mogu, ne mogu, ne mogu.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 12, 2020, 11:44:23 am
Siguran sam da je broj pilota koji su učestvovali u agresiji 1999. a danas se time hvale veoma malen, ako ih uopšte ima.

Siguran sam da će ogromna većina njih da nastoji da to učešće sakrije od potomaka, jer se danas stide toga što su radili u tih 78 dana.

A njihovi potomci će nastaviti da se stide za njih i za svoje vlade.

A mi? Mi smo dužni da nikada ne zaboravimo žrtve, i da nikada ne dopustimo da pepeo zaborava pokrije baš svaku ruševinu, svaki grob. Naročito grobove nevine dece. I ova tema na Palubi dostojanstveno doprinosi tom nastojanju, da se ne zaboravi, da istinu saznaju i oni rođeni nakon te nesretne 1999.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on April 12, 2020, 12:10:52 pm
Boro, ako se sećaš, presude postoje protiv zločinaca, od Havijera preko Klintona do Blera.
Izrečeno im je po 20 godina robije, što je tada bio maksumum.

I ako su presude (trenutno) povučene, obnoviće se to pre ili kasnije, taman oni i ne dočekali to, biće obeleženi kao ratni zločinci.

Ono što ne mogu da shvatim je što ni dan danas ne znamo tačan broj žrtava.
Za decu se zna, 79 mališana nikada neće odrasti, a koliko ih je još stradalo od posledica bombardovanja verovatno nikada nećemo saznati.


https://www.youtube.com/watch?v=xX_lvzBPR9k&t


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 12, 2020, 12:35:56 pm
Slažem se, nikada nećemo saznati broj civila koji su umrli zbog posledica dejstva osiromašenog uranijuma, na primer.

Ni ja ne shvatam kako se ne može utvrditi tačan broj žrtava, sa vremenom koje prolazi to je sve teže. Ali, sa vremenom koje prolaze sve je bliži dan kada ćemo saznati tačan broj aviona koji se nisu vratili u Aviano i druge baze ili na nosače aviona, i koliko njihovih pilota trune negde po Srbiji i okolnim zemljama. To HOĆEMO saznati.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 12, 2020, 07:30:08 pm
TRAGEDIJA U GRDELIČKOJ KLISURI NE SME DA SE ZABORAVI

"Ono što sam tamo video je neopisivo, tražio sam ćerku i zeta... bili su među mrtvima"


Međunarodni putnički voz 393, na relaciji Beograd - Skoplje, na današnji dan pre dve decenije je pogođen sa dva NATO projektila, a još dve rakete pale su na obližnji putni most na Koridoru 10.

"Tog 12. aprila, na drugi dan Vaskrsa, odvezao sam ćerku Anu i zeta Ivana Markovića do železničke stanice. Voz je bio prepun putnika. Ušli su u drugi vagon. Video sam da u kupeima nije bilo vojnika pa mi je i danas neverovatno da su meta bili civili. Opravdanja za tako nešto nema, osim zla kojie su namerno hteli da naprave".

Ovako je u intervjuu za Novosti, dvadeset godina posle jednog od najvećih NATO zločina tokom agresije na našu zemlju priča Žarko Bjeletić, profesor hemije i nekadašnji direktor Medicinske škole, koji će danas posetiti mesto sećanja na svoje najmilije. Zapaliće sveće i položiti cveće koje je njegova Ana veoma volela, kraj spomen ploče na mestu stradanja i na mesnom groblju u Vladičinom Hanu gde su dvoje dvadesetpetogodišnjaka sahranjeni.

Kada je prvi projektil pogodio voz dok je prelazio Bistrički most na Južnoj Moravi, lokomotiva i prvi vagon odbačeni su daleko od mesta stradanja. Prvi projektil pogodio je početak drugog vagona, a drugi je spržio treći i zalepio za šine četvrti vagon. Čuli su se jauci preživelih putnika. Svuda okolo je bilo krvi i delova ljudskih tela. Skidali su ih i sa grana drveća. Osećao se miris spržene kože, a dolaskom na ulaz u Grdeličku klisuru odjekivao je lelek preživelih.

O ovim jezivim prizorima godinama unazad pričaju svedoci koji su među prvima stigli na lice mesta. Rođake pojedinih putnika niko nije mogao da spreči da uđu u još užareni vagon. Nisu mogli da se pomire sa tim da se dogodilo ono najgore. Posle 20 godina, o ovim trenucima govore kao o "praznom nadanju".

Identifikovano je 15 poginulih, a više od 50 je povređeno. Mnoga tela nikada nisu pronađena.

Žarko je u intervjuu za "Novosti" rekao da su ćerka i zet tog jutra krenuli vozom u Vladičin Han, jer je Ivanu brat javio da mu je stigao vojni poziv i da ga zove otadžbina. Na put je pošao bez ikakve dileme, a i Ana sa njim, jer je želela da odloži trenutak njihovog rastanka. Bili su zajedno od brucoških dana, a u braku tek pet meseci. Oboje su završili postdiplomske studije, kao najbolji studenti Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu i radili kao istraživači u leskovačkoj fabrici lekova "Zdravlje".

U vreme redocnog odsluženja vojnog roka, Ivan je bio na ratištu oko Plitvica, pa se preko Tuzle vratio u Srbiju. Sa tenka na bosanskom ratištu Momo Kapor pozajmio je natpis "Smrt ne boli" i tako nazvao svoju knjigu koju je Ana čitala neposredno pred tragediju. U biblioteku su je umesto nje, vratili roditelji.

NATO je prvo negirao napad na voz, ali ga je kasnije, ipak potvrdio i nazvao "koletaralnom štetom". Ako nešto od gubitka najmilijih više boli, onda je to ovo bezdušno opravdanje za stradanje nedužnih. Leskovac i Vladičin Han sa pijetetom ih se sećaju i danas. Na adresu Bjeletića stiglo je i više od 500 telegrama izjava saučešća iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine.

- Ni danas ne mogu da ih čitam. Kroz kuću nam je prošlo mnogo ljudi. Bio sam tamo dvadesetak minuta posle bombardovanja. To je neopisiv prizor, koji nikada neću da zaboravim. Tražili smo Anu i Ivana u Vladičinom Hanu i u bolnici među povređenima. Nije ih bilo. Prepoznao sam ih među onima koji su stradali - priča neutešni Žarko.

U znak sećanja na ovaj zločin nad civilima, koji su pod bombama NATO gresora pokušavali da žive normalno, na mestu tragedije podignuto je spomen - obeležje na kom je ispisano: "Da se ne zaboravi!".

- Dobro je što se širom Srbije u poslednje vreme organizuje obeležvanje svih NATO zločina. Da te žrtve ne padnu u zaborav, i da se novim generacijama ukazuje na to šta su zločinci uradili - zaključuje Žarko Bjeletić.

Izvor: https://www.blic.rs/vesti/drustvo/tragedija-u-grdelickoj-klisuri-ne-sme-da-se-zaboravi-ono-sto-sam-tamo-video-je/h03v9dt


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Daba82 on April 13, 2020, 12:09:19 am

https://www.youtube.com/watch?v=gelCe981y0I
[/quote]

Ову пјесму (другачији видео, с преводом) сам поставио 24.3. на властити фејсбук профил, и убрзо је видео уклоњен. Чак се више не може ни пронаћи на Youtube. Образложење: Видео је уклоњен јер крши услове кориштења услуге. Демократија на дјелу. ::)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 19, 2020, 05:02:50 pm
Danas je Uskrs po pravoslavnom kalendaru, 19.04.2020.

Uoči toga dana, pre 21 godinu, U Batajnici je poginula Milica Rakić, trogodišnja devojčica, u svome kupatilu, na svojoj noši.

Admirala u penziji Boška Antića poznajem, nadam se da se i on mene seća, a još više se nadam da se neće naljutiti što ću bez njegove dozvole prepisati njegovu belešku za dan 19.04.1999. iz njegove knjige "Ratni dani Ratne mornarice - Dnevnik 23. mart - 16. jun 1999." Ako se i naljuti, spreman sam da podnesem njegovu ljutnju i sve druge posledice, ali ovo moram da napišem po svaku cenu:

Suza u oku

19. april 1999.


Celo pre podne nisam uspeo da pogledam novine. Prethodnu noć nisam spavao. Umoran, posle ručka legao sam da se odmorim a onda ugledah u Politici tekst o pogibiji trogodišnje devojčice u Batajnici. NATO zlikovci ubili su Milicu Rakić na noši u kupatilu. (pogledati futnotu na kraju teksta!) Suze su mi grunule. Pred očima mi je Sara i njene tužne okice kada mi je noć uoči polaska ovamo rekla: "Deda. moramo u sklonište, opet pucaju nevaljale čike." Besan i ogorčen, nisam ni čuo sirenu koja je najavljivala vazdušnu opasnost a i da sam čuo ne bih napustio zgradu. Seo sam i napisao članak "Milici sa ljubavlju".

Kad srce progovori

MILICI SA LJUBAVLJU


Svakodnevno u zločinačkoj agresiji ginu djeca. Zlikovci su im oduzeli djetinjstvo, umjesto u vrtiće i škole šalju ih u skloništa. Na zvuk sirena drhte mala srca. Mlade živote odnose bombe, a neprijatelj se izvinjava, dok zla vještica Madlen tvrdi da to čini iz ljubavi prema Srbima.

Proljeće je najljepše doba u mojoj ulici - Ulica omorika. Tada moja ulica procvjeta jer se na livadi ispod moje terase, pored bijele rade, ljubičice i maslačka pojave nove plave, smeđe i crne glavice - stižu novi klinci i klinceze. Satima ih posmatram i uživam u novom životu. Kad god osjetim da ta bezbrižna lica i njihove ige nekome smetaju, iznerviram se.

Ove godine stiglo je nekakvo drugačije proljeće. Stigli su i novi klinci, ali umjesto na livadici ispod moje terase, provode dane u kući čekajući zavijajući zvuk sirena, a posle njih noći provode u skloništima. Tamo, duboko ispod zemlje, igraju neke druge igre, zbunjeni zbog zabrinutih pogleda majki dok su im očevi na braniku Otadžbine.

Na žalost, nisu sva djeca stigla u sklonište, neće sva stići na livadicu da se igraju, neće se neke plave, smeđe ili crne glavice javiti na livadicama između bijelih rada, ljubičica i maslačaka. Vazdušni pirati bacili su bombe na Batajnicu. Jedan njihov geler prekinuo je život trogodišnjoj Milici Rakić, na noši u kupatilu. Gledajući njenu sliku u novinama, ne mogu da zadržim suzu u oku. Bilo je još suza u mom oku, ali ova je zbog vječite ljubavi prema djeci ali i zbog bijesa što svjetske barabe uništavaju mladost ove zemlje. Nikada im svijet to neće oprostiti, bar onaj dio svjeta koji ima dušu, bezdušni me ne interesuju.

Milice, umjesto da ukrašavaš naše livadice trčeći po njima, razbojnici su ti uzeli život u vrijeme kada je trebalo da procvjetaš svojim roditeljima, svome bratu i onima koji te znaju. Na žalost, sada te znamo svi mi koji tugujemo za tobom. Tvoja slika ostaće čitav život u sjećanjima. Nikada tvoje okice ne mogu nestati iz našeg oka.

Milice, zbog tebe neka se rodi još mnogo Milica, Miloša, Lazara...

Na žalost, ima i onih koje tvoja smrt nije kosnula, pa ni jednom riječju da se oglase u svojim glasilima. Ne mogu, jer bi morali okriviti svoje zaštitnike, onih čiji su im interesi bliži od zapaljenih sela i gradova kojima jašu jahači Apokalipse. Pored Milica, Lazara, Stefana i Miloša, na žalost imamo i Brankoviće.

Milice, počivaj mirno u zemlji sremskoj. Kao pupoljak si ubrana kada nije trebalo. Život su ti oduzeli zločinci, ali im nećemo dozvoliti da svojim čizmama prljaju zemlju u kojoj leži tvoje malo nevino tijelo.

Moja unuka Sara od danas će biti i Milica.

Boško Antić, "Dan", 22. aprila 1999.
Radio "Svetigora" nekoliko dana neprekidno
"Ratni bilten Ratne mornarice", 1. maj 1999.


Beograđani i dalje odlaze na mostove, a Vesli Klark besni zbog neuspeha da za kratko vreme uništi Srbiju. Neće on nikada, čineći zločine, postati predsjednik SAD. Bombardovani su Novi Sad, Barič, Paraćin...

Danas je u Odeljenje za informisanje došao kapetan bojnog broda Milenko Bubić. Od danas će mi biti lakše jer u njega imam potpuno poverenje i više neću biti usamljen. Tek ćemo sada krenuti u akciju.

Malo - malo pa policajci protutnje pored kapije Komande Ratne mornarice. Videli su u filmovima kako to radi Rambo, pa drže uvis okrenute automate. Iznenada se pojave iz tunela između Zelenike i Meljina. Pre neki dan su pucali u prolazu. Uočio sam na kapiji jednog mornara sitnog rasta, pa me interesovalo da li se plaši. Seo sam pored njega i dosta dugo razgovarao. On je iz Dobre u Đerdapu. Da bih mu se približio, rekao sam mu da sam bio u njegovom selu (doduše prolazio sam tuda brodom i autobusom) i pitao ga: "Znaš li ti Milana Stevanovića?" Odgovorio je da ne zna (ne znam ga ni ja) ali osetio sam da me je od tada smatrao kao nekoga iz njegovog sela i uvek se osmehnuo kada sam prolazio pored njega. Često sam navraćao na kapiju kada je on na stražii, Boga mi, nije se više plašio.

Futnota: Američki pilot, potpukovnik Harold H. Fuč - Majers nije mogao da izdrži pritisak savesti i stalne noćne more koje su ga mučile od 1999. godine i bombardovanja SRJ. Posle bombardovanja Srbije konstatovan mu je "vijetnamski sindrom" i teška depresija. Izvršio je samoubistvo. Jedan od onih čije su bombe, između ostalih, ubile i malu Milicu Rakić iz Batajnice, prislonio je pištolj na slepoočnicu i izvršio samoubistvo, postavši još jedan u dugom nizu američkih vojnika koji su na ovaj način, pošto im je proradila savest, prekratili muke.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 22, 2020, 06:07:09 pm
Pre 21 godinu, u noći između 22. i 23.04.1999. bombardovana je Radio - televizija Srbije. Poginulo je 16 zaposlenih. Prethodno je RTVS proglašena legitimsnim ratnim ciljem (po kom pravu, konvenciji, odluci organizacije UN? - ne, Bil Klinton i Vesli Klark su odlučili).

Iste noći, samo još 44 godine ranije, preostalih 600 logoraša pokušalo je očajnički proboj iz Jasenovca. Na slobodu se probilo 60.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 01, 2020, 05:36:34 pm
Tragičan dan u Crnoj Gori: Pre 21 godinu NATO piloti su ubili šest meštana Murine, među njima i troje dece

Država Crna Gora nikako da prizna svoj deo krivice za stradanje nedužnih civila u Murini, kada se na dan pokolja nije oglasila ni jedna sirena da upozori na krvnike

https://www.youtube.com/watch?v=QodQ_Zkt4Ss

U Murini, pitomom mestu gde je NATO pakt 30. aprila 1999 godine u bombardovanju ubio šestoro meštana ove varošice od kojih su troje bili deca, paroh gornjepolimsko-gusinjski jerej Bojan Radunović služio je liturgiju u hramu Svete Petke u Murini.

Nakon svete liturgije otac Bojan je služio pomen nevinim žrtvama Miroslavu Kneževiću (14), Oliveri Maksimović (13), Juliji Brudar (13), Vukiću Vuletiću (46), Milki Kočanović (69) i Manojlu Komatini (72).

Bombardovanje Murine 30. aprila 1999. smatra se jednim od najtežih zločina tokom NATO agresije na SR Jugoslaviju. Avijacija je tada sa desetak projektila bombardovala most na Limu koji se nalazi u centru naselja. Stradali su civili koji nisu bili učesnici ratnih dejstava. U napadu su teško povređeni Željko Bjelanović, Svetlana Zečević i Tina Milović, a lakše: Mirko Šoškić, Danilo Jokić, Vasko Čejović, Slobodan Mirosavljević i Slavko Mirković.

Izvor: https://www.srbijadanas.com/vesti/region/tragican-dan-u-crnoj-gori-pre-21-godinu-nato-piloti-su-ubili-sest-mestana-murine-medu-njima-i-troje-2020-04-30?ref=aklamator&utm_source=aklamator_com&utm_medium=republika_rs_zadruga_feed&utm_campaign=TRAGICAN_DAN_U_CRNOJ_GORI__Pre_21_g


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 03, 2020, 05:29:45 am
Kapetan Frikono umro zbog uranijuma sa Kosova: Francuski sud potvrdio da je žandarm naknadna žrtva NATO bombi
Goran ČVOROVIĆ   02. jun 2020.

FRANCUSKI sud je priznao da je žandarmerijski kapetan Anri Frikono preminuo od posledica radioaktivnog osiromašenog uranijuma kojem je bio izložen tokom misije na Kosovu i Metohiji, a njegova udovica Loret Frikono dobila je ovih dana pravo da se ime njenog supruga konačno upiše na listu zaslužnih koji su dali život za svoju zemlju.

Borbu Frikonoove supruge da se priznaju uzroci njegove smrti, poznati francuski nedeljnik "Marijan" opisao je kao "bitku obične građanke protiv zaslepljene etatističke mašine".

- Rak francuskog žandarma, poslatog na Kosovo posle bombardovanja NATO, pripisan je radioaktivnosti osiromašenog uranijuma iz projektila snaga koalicije koji su korišćeni protiv Srba 1999. - piše ovaj list.

Loret Frikono je vodila proces protiv Ministarstva vojske četiri godine pred sudom, da bi konačno uspela da dokaže razlog smrti njenog muža.

- Imala sam sreću da me je podržala ekspert koji radi u Evropskom sudu i zbog toga smo dobili proces - poručila je Frikono, koju je zastupala sudija Veronik Raše Darfej iz Nanta. - Želela bih, iako mi to nije bio cilj na početku, da ljudi postanu svesni da ima onih koji su umrli od raka, a da nikad nisu saznali razloge.

Ona je pozvala francusko Ministarstvo vojske i Žandarmeriju da "pokažu uljudnost i ne primoravaju porodice da idu u sudske procese, misleći da će odustati jer nemaju dovoljno dokaza".

Anri Frikono je u Kosovskoj Mitrovici u sastavu Kfora boravio šest meseci tokom 2000. godine u okviru istražne jedinice, preneo je magazin "Glas žandarma", koji je i objavio da će ime preminulog žandarma biti uvršteno među zaslužne žrtve. Revija piše da je tokom boravka na Kosovu bio smešten u bivšoj srpskoj kasarni koja je prethodno bila bombardovana. Loret Frikono ističe da je njen suprug bolove u nozi počeo da oseća godinu dana pre smrti.

- Ispostavilo se da mu je bilo zahvaćeno celo telo i da je za njega već bilo kasno. Umro je u mukama - potresna je ispovest udovice.

"Glas žandarma" takođe naglašava da su njenu sudsku borbu podržali Nacionalno profesionalno udruženje vojnika žandarmerije i Nacionalna unija penzionisanih žandarma. Loret Frikono je, takođe, dobila i pravo na penziju, koju su joj prethodno odbili Ministarstvo vojske i Sud za vojne penzije u Renu. Ime Anrija Frikonoa biće upisano na velikom spomeniku stradalim Francuzima u spoljnim akcijama, koji je prošle godine inaugurisao predsednik Emanuel Makron u parku Andre Sitroen u pariskom 15. arondismanu. Takođe, njegovo ime biće uklesano i na spomenicima u mestima Lokmarijake i Sabl d'Olon, gde je živeo i gde je rođen.

STRADALI I ITALIJANI

UTICAJ osiromašenog uranijuma i obolevanje vojnika iz sastava međunarodnih snaga dve decenije teme su i u Italiji. Više stotina pripadnika misije na KiM po povratku kući obolelo je od malignih bolesti, a procenjuje se da je od posledica karcinoma više od 350 njih umrlo. Da postoji veza između izlaganja osiromašenom uranijumu na KiM i malignih bolesti, utvrdila je istražna komisija italijanskog parlamenta, a isti zaključak u presudama imali su i italijanski sudovi, koji su presuđivali po tužbama porodica umrlih vojnika za naknadu štete.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on October 09, 2020, 07:24:10 am
Odlazak Marka Dijana, borca za istinu
Milica OSTOJIĆ, Rim - petak, 09. 10. 2020.

U ITALIJI je u bolnici na rodnoj Sardiniji preminuo zastavnik Marko Dijana (50), vojnik koji je bio simbol borbe za istinu o posledicama koje ostavlja osiromašeni uranijum, nekadašnji pripadnik NATO snaga koji je boravio u misiji na Kosovu.

Dijana se dugo zalagao za vojnike koje je država zaboravila, a koji su bili na službi van zemlje, i pogotovu za one obolele u poslednjih 20 godina u oko 8.000 raznih misija i onih 400 preminulih sa više ratnih terena, ponajviše u Somaliji i na Kosovu. Tako se godinama borio na dva fronta, protiv tumora limfnog sistema dijagnostikovanog po povratku sa Kosova i protiv države kojoj je služio a od koje se osećao potpuno napuštenim. Specijalizovan u oblasti raketne tehnike, veoma cenjen oficir i po priznanjima, dobio je penziju prve kategorije i priznata mu je odšteta, ali uskraćena nadoknada za skupe lekove i lečenje. Da bi se lečio bio je prinuđen da proda svoju kuću na Sardiniji 2013. godine.

Na izmaku snage, oboleo, na svom fejsbuk-profilu objavio je video u kojem je govorio da su ga vojne i civilne ustanove Italije napustile.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on October 10, 2020, 08:28:42 am
Prve tužbe protiv NATO zbog karcinoma od bombiranijumom! s u
V. CRNjANSKI SPASOJEVIĆ - M. OSTOJIĆ 10. 10. 2020. u 09:00

SMRT zastavnika Marka Dijana, italijanskog vojnika, nekadašnjeg pripadnika NATO snaga na KiM, koji se godinama borio za istinu o posledicama osiromašenog uranijuma po zdravlje, otvorila je pitanje dokle se stiglo u Srbiji sa istragom o efektima korišćenja ovakve municije tokom agresije 1999. po zdravlje i životnu sredinu.

Kako "Novosti" saznaju, do kraja meseca prvih pet pilot tužbi protiv članica NATO snaga sa odštetnim zahtevima biće podneto višim sudovima u našoj zemlji. Upravo to je razlog zašto je ovog vikenda italijanski advokat Anđelo Fjore Tartalja došao u Niš da pomogne srpskom kolegi Srđanu Aleksiću. Oni će finalizovati tužbe protiv članica Alijanse zbog ugrožavanja zdravlja i života ljudi, i životne sredine, tokom bombardovanja 1999. Tartalja je pred italijanskim pravosuđem dobio više od 170 presuda u korist vojnika iz mirovnih misija na teritoriji bivše Jugoslavije, koji su oboleli od kancera, a neki od njih i umrli. Sudovi širom Italije potvrdili su da postoji veza između njihovih oboljenja i boravka na bombardovanoj teritoriji.

- Tužbe ćemo podneti u Nišu, Vranju, Kragujevcu, Beogradu i Novom Sadu - kaže Aleksić za "Novosti". - Tužitelji su nekadašnji rezervisti, oficiri, policajci na dužnosti na KiM i civili. Svi su oboleli od karcinoma, a za vreme NATO bombardovanja bili su na KiM ili u Vranju. Izabrali smo slučajeve koji su identični onima koje je kolega Tartalja u Italiji dobio. Uz pilot tužbe biće dostavljeni i medicinski dokazi da je uzročnik bolesti osiromašeni uranijum. Tartalja je uspeo da dokaže prisustvo teških metala kod obolelih, a u tome su mu pomogli veštačenja Univerzitetske klinike "La sapijenca" u Rimu, Instituta za nanotehnologije u Milanu i Univerziteta u Torinu.

Pošto naš Zakon o parničnom postupku dozvoljava veštačenje iz inostranstva, u ovim slučajevima biće angažovani italijanski onkolozi koji su već veštačili za italijanske vojnike. Aleksić objašnjava da su se opredelili za srpsko pravosuđe zbog velikih parničnih troškova u inostranstvu, ali i zato što se strani sudovi mogu oglasiti nenadležnim jer tužitelji nisu njihovi državljani. Ako presude našeg suda budu u korist obolelih, da bi došlo do naknade moraće da ih priznaju zemlje članice NATO.

- Mi imamo zajednički usud: građani Srbije su bombardovani i umiru od posledica tog čina, a isto važi i za italijanske vojnike koji su bili u misijama u inostranstvu, gde su korišćene bombe sa osiromašenim uranijumom, kao što su BiH i KiM. To je bio razlog da sa kolegom Aleksićem započnemo pravosudnu bitku - kaže Tartalja. On dodaje da će to biti duga bitka za istinu, i podseća da je i u Italiji vodio borbu sa institucijama, jer je do sada obolelo oko 8.000 italijanskih vojnika, a preminulo oko 400. U međuvremenu Aleksić je podneo Komisiji za zaštitu ljudskih prava i okolinu UN i oko 1.000 predstavki naših građana. Zatraženo je da UN pošalju dva nezavisna istraživača za zaštitu životne sredine i ljudskih prava. Odgovora, međutim, još nema.

KOMISIJA ZAVRŠAVA RAD

PARLAMENTARNA Komisija za istragu posledica NATO bombardovanja po zdravlje građana Srbije, formirana 2018, po rečima predsednika Darka Laketića, privodi kraju završni izveštaj:

- Mada je naš mandat istekao, izveštaj smo okončali i predstavićemo ga za mesec dana. Tu se posao Komisije završava, a dalji potezi zavise od države. Daću tada predlog koraka za koje mislim da bi trebalo da budu preduzeti - kaže Laketić za "Novosti".

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on October 14, 2020, 02:59:08 pm
Skinuta oznaka tajnosti: Ultimatum SRJ pre bombardovanja; "Moramo konsultovati Rusiju"
IZVOR: NOVOSTI UTORAK, 13.10.2020.

Beograd -- Sa dokumenata iz predsedničke biblioteke Bila Klintona skinuta oznaka poverljivosti. Otkriveno da je šest meseci pre bombardovanja SRJ bila spremna ucena.


Kako prenose Novosti, šest meseci pred početak bombardovanja Srbije, 24. septembra 1998. godine, Samjuel Berger, tadašnji američki savetnik za nacionalnu bezbednost, obavestio je predsednika SAD Bila Klintona o pripremama za ultimatum Srbiji. Kako pokazuju dokumenti sa kojih je skinuta oznaka tajnosti za "zaustavljanje humanitarne katastrofe na Kosovu i pripremu političkog rešenja", predlagao je "kredibilnu pretnju vojnom akcijom NATO". "To podrazumeva pritisak na NATO da izda ultimatum sa zahtevom Miloševiću da preduzme konkretne korake za rešavanje humanitarne i političke krize, ili će se suočiti sa vojnim odgovorom. Kako bi ultimatum bio kredibilan, mi i naši saveznici treba da budemo spremni da izvedemo ograničene raketne napade, ako Milošević ne pristane da se povinuje. Ukoliko istraje, treba da budemo spremni da izvedemo šire vazdušne napade kako bismo sprečili njegovu sposobnost da izvodi vojne i bezbednosne operacije na Kosovu", preporučuje Berger.

Američki spoljnopolitičkim tim, kaže Berger, saglasan je da oslanjanje samo na humanitarne akcije i diplomatske pregovore nema perspektivu za uspeh. Tvrdi da proces pregovora ambasadora Hila sa Miloševićem i kosovskim Albancima neće dati prihvatljiv sporazum sve dok se nasilje nastavlja, "brutalnim akcijama srpskih bezbednosnih snaga u kombinaciji sa povremenim napadima OVK".

Rezolucija Saveta bezbednosti UN, usvojena sa 14 prema nula, uz uzdžanost Kine, i NATO odluka da počne sakupljanje snaga značajni su koraci u našim političkim i vojnim pripremama za izdavanje ultimatuma, dok istovremeno šalju snažne signale Miloševiću. Rezolucija UN pomaže u stvaranju političke baze za upotrebu sile za mnoge naše saveznike, ali ona eksplicitno ne dozvoljava upotrebu sile - priznaje on. Stoga Berger upozorava Klintona da ovaj pristup ima svoju cenu i rizike, kako političke, tako i vojne. Dokument pokazuje da je vrh SAD bio svestan brojnih prepreka u Americi, među saveznicima, kao i svetu, za izvođenje ovog plana.

"Osvajanje podrške saveznika zahtevaće veliki napor, posebno sa Rusijom koja se snažno suprotstavlja upotrebi sile. Mnogi saveznici će želeti da pokušaju sa drugom rezolucijom UN koja autorizuje upotrebu sile pre nego što NATO izda ultimatum", bio je svestan Berger. Ipak, dodaje da je nova rezolucija manji problem od odluke nekih saveznika da odustanu od učešća u operaciji. Svestan je, kaže, i da je problematično održavanje konsenzusa, posebno ako se Milošević delimično saglasi sa uslovima ultimatuma.

"Moraćemo da se detaljno konsultujemo sa Rusijom bilateralno, kao i kroz NATO, kako bismo ograničili štetu po naše odnose", ističe Berger.

Izvor: www.b92.net


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on October 26, 2020, 09:06:53 pm
понедељак, 26.10.2020.
Александра Петровић

Тужбе против НАТО-а – лажна нада или правда за оболеле

Вештачењем треба да се установи да ли су болести последица осиромашеног уранијума, а ради се у иностранству и кошта више хиљада евра. – Наш суд већ утврдио кривицу челника алијансе
 
Оптужница против челника НАТО-а има 200 страница и у њој су наведени сви злочини алијансе из 1999. на територији Србије, а доказа и прилога уз оптужницу било је пун камион. Овај предмет се данас налази у Палати правде, у архиви Вишег тужилаштва. Пилот-тужбе против НАТО-а пред судовима у Србији тек су најављене, а када буду поднете, судови ће одлучити да ли су надлежни да воде парнице за накнаду штете грађанима који су оболели услед бомбардовања осиромашеним уранијумом. То би укратко био епилог вести која је ових дана најављена у медијима.

Док адвокат Срђан Алексић из Ниша каже да је одустао од подношења тужби пред судовима у државама чланицама НАТО-а и одлучио да покуша пред домаћим судовима, председник Удружења грађана „Осиромашени уранијум” проф. др Срето Ного тврди да се не може утврдити месна надлежност судова у Србији и да нема довољно конкретних доказа о извршиоцима сваког појединачног ваздушног напада, на основу чега би могла да се тражи одштета од на пример Немачке, Италије или Велике Британије.

Подсећа да је Окружни суд у Београду (данас Виши суд) још 2000. године донео јако добру и коректну пресуду против челника НАТО-а – Била Клинтона, Хавијера Солане, Веслија Кларка, Тонија Блера, Мадлен Олбрајт, Жака Ширака и Герхарда Шредера. Неки од њих су у наредним годинама долазили у Србију, дочекани на црвеном тепиху, подсећа професор, док су све судије и тужиоци који су учествовали у поступку против челника НАТО напустили правосуђе и отишли у адвокатуру.

– Само оптужница има 200 страница и у њој су наведени сви злочини НАТО-а из 1999. године на територији Србије, у којима је било погинулих и повређених, а доказа и прилога уз оптужницу било је пун камион. Верујем да се сва ова документација и даље налази у данашњем Вишем суду у Београду – каже један од заступника оптужнице, који је већ годинама адвокат. У Вишем суду у Београду потврђено нам је да се овај предмет данас налази у Палати правде, у архиви Вишег тужилаштва.

Иако су челници НАТО-а осуђени у одсуству на по 20 година затвора за злочине почињене агресијом на нашу земљу, ова пресуда је укинута због тога што је наредне године (2001), тадашње Окружно јавно тужилаштво у Београду (на чијем је челу био Раде Терзић) одустало од кривичног гоњења.

– Без конкретних доказа не може се утврдити месна надлежност наших судова. Мислим да је много боље понудити НАТО-у вансудско поравнање, о чему сам имао један кратак разговор са генералним секретаром ове организације Јенсом Столтенбергом, али до сада нисам успео да реализујем састанак са њим. Мислим да људима који су оболели од рака, услед последица бомбардовања, не треба давати лажну наду да ће добити велике новчане одштете одлукама наших судова. Било би много боље да им државе НАТО-а обезбеде лечење – каже др Срето Ного.

Наглашава да се Удружењу грађана „Осиромашени уранијум” јавило нешто више од 2.000 људи са медицинском документацијом о својим обољењима. Стручна вештачења треба да утврде да ли су болести последица осиромашеног уранијума и других отровних супстанци које су се нашле у ваздуху, земљи и води после дејстава НАТО-а по фабрикама и хемијским постројењима. Та вештачења се раде у иностранству и коштају више хиљада евра.

– Италијански адвокати успели су да утврде узрочно-последичну везу између осиромашеног уранијума и оболевања од канцера италијанских војника који су у то време били на Косову. Међутим, Италијани су тужили њихово министарство одбране које је те војнике послало у рат, дакле тужили су њихов државни орган у њиховој земљи и одштету су добили њихови грађани, а то су већином чланови породица војника који су оболели и преминули – објашњава др Ного. Тврди да НАТО као међународна организација не може бити тужен, док адвокат Срђан Алексић наводи да НАТО има својство правног лица и да из буџета ове организације може да се исплати одштета.

– Бечком конвенцијом регулисано је признавање наших пресуда, то није спорно и није немогуће. Сматрам да су наши судови надлежни по месту где је штета настала. Зато ћемо ускоро поднети првих пет тужби да бисмо видели каква ће бити судска пракса. Припремамо тужбе које ћемо поднети судовима у Врању, Нишу, Крагујевцу, Београду и Новом Саду –
каже адвокат Срђан Алексић.

Од подношења тужби пред судовима у државама чланицама НАТО-а одустао је после разговора са немачким адвокатима.

– Колеге у Немачкој тражиле су да спремимо милион и по евра да бисмо ушли у поступке у којима бисмо тужили своју земљу. Само судске таксе у споровима за накнаду штете у Немачкој биле би више од 200.000 евра, јер бисмо тражити велике одштете, чак и до милион евра, као што су у Италији добијали њихови војници. Не видим зашто би наши грађани добијали мање. Немачке колеге саветовале су да тужимо у Србији, будући да већ имамо кривичну пресуду против челника НАТО-а, без обзира на то што је она укинута. Имамо и пресуду Међународног суда у Хагу, где су сви докази. За Србију је неспорно да је осиромашени уранијум изазвао штету. Ако је суд утврдио кривичну одговорност челника НАТО-а, не видим зашто не би могао да утврди и накнаду штете – наводи адвокат Алексић. Тврди да има конкретне чињенице о сваком датуму и времену употребе муниције са осиромашеним уранијумом на југу Србије.

– Адвокат Тартаља, који је пред судовима у Италији успео да докаже везу између осиромашеног уранијума и уранијумске прашине, која се таложи у организму, има 181 правноснажну пресуду и помоћи ће својим искуством и документацијом. Ми у Србији имамо од 2005. године нагли скок оболелих од рака, о чему сведоче и наши еминентни лекари – наглашава Срђан Алексић.

Италијански судови досуђивали су одштете од 700.000 до милион евра, а адвокат сматра да наши грађани треба да буду једнаки са другим грађанима Европе. Уз то, они нису ишли да ратују него су били у својој земљи и у својим кућама. Правду и одштете за њих тражиће све до Европског суда за људска права у Стразбуру.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on December 12, 2020, 06:10:23 pm
Obaveštajac: NATO osmislio bombardovanje SRJ još u leto 1998
IZVOR: BETA SUBOTA, 12.12.2020.

Bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) NATO je osmislio još u leto 1998. godine, tvrdi general u penziji Jovan Milanović.

Milanović, koji je kao obaveštajac Vojske Jugoslavije bio u Briselu od početka 1995. do kraja 1998. godine tvrdi i da je jedna od opcija predviđala je i rat sa Rusijom, preko Poljske i baltičkih zemalja, ukoliko se Moskva odluči da brani SRJ. Milanović je u Brisel bio formalno upućen sa izmišljenom biografijom kao civilni diplomata, odnosno kao savetnik za politička pitanja u jugoslovenskoj misiji pri Evropskoj uniji u Briselu, dok mu je stvarni zadatak bio da prikuplja informacije i spreči strategijsko iznenađenje od NATO-a. U intervjuu za emisiju "Dozvolite", Milanović je rekao da je u aprilu 1998. godine, kada su počeli intenzivniji sukobi VJ i OVK na Kosovu, državna sekretarka SAD Medlin Olbrajt saopštila saveznicima iz NATO šta su ciljevi napada na SRJ, a da je u krajem maja u Lisabonu na samitu NATO odlučeno da se intenziviraju pritisci na Beograd.

"Razrađen je i metod upotrebe kopnenih snaga, kao i izbor pojedinačnih ciljeva za bombardovanje. Sve se to dešava u leto 1998. godine, kada svetska javnost ne može ni da pretpostavi da se priprema ozbiljan rat. Razrađene su i tri varijante napada na SRJ, tražen je pravni model odnosno opravdanje za rat u međunarodnom pravu", rekao je on. Milanović tvrdi da je plan napada na SRJ usvojen 3. avgusta 1998. godine i da je on poslao takav izveštaj, u kojem se pominje i intervencija, okupacija Kosova i izolacija ostatka Srbije, ali da Beograd tom izveštaju nije poverovao. On je dodao da je osim plana "Kriza jug" koji je predviđao agresiju na Jugoslaviju, postojao i plan "Kriza sever" koji se odnosio na sukob NATO s Rusijom, ukoliko bi se ta zemlja umešala u odbranu Jugoslavije.

"Obavestio sam Beograd, kojim dokumentima raspolažem... Problem je bio što nisam imao verifikovani potpis i pečat na dokumentima koje nosim sa sobom, odnosno da je to diplomatska pošiljka. Odlučio sam da ta dokumenta, teška nekoliko kilograma, stavim u kola i sam ih donesem u Beograd", prvi put za javnost otkriva general Milanović. General je dodao da je u Briselu imao pet krugova kontakata - odnosno veze iz NATO, iz vojnog krila Zapadnoevropske unije, zemalja Partnerstva za mir, stranih ambasada i instituta i organizacija poput Skupštine NATO.

"Zahvaljujući jednom takvom kontaktu sa visokim predstavnikom jedne prijateljske zemlje, samo nekoliko sati nakon održane sednice Saveta NATO, saznao sam da je doneta odluka da se bombarduje Republika Srpska. Dobijenu informaciju sam odmah prosledio u Beograd", kazao je Milanović i dodao da je tako sprečeno veće uništenje vojnih potencijala VRS. Iako NATO nije imao glavnu ulogu u napadu na Republiku Srpsku Krajinu, informacije i planovi su postojali i Milanović tvrdi da je došao i do njih.

"Već sam imao dosta informacija da se bliži momenat jedne kataklizme koja se inače i desila 4. avgusta 1995. godine. Nekoliko dana ranije sam imao potpuno pouzdane informacije da će se u narednih nekoliko dana dogoditi. Nisam znao da će se to desiti 4. avgusta, ali sam znao da će se to desiti u narednih nekoliko dana", tvrdi Milanović.

Izvor: www.b92.net


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on December 13, 2020, 07:51:13 pm
Pravi "Moj rođak sa sela (https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9C%D0%BE%D1%98_%D1%80%D0%BE%D1%92%D0%B0%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D0%B0)".

https://www.youtube.com/watch?v=Vfl-cnuUO7U


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on January 05, 2021, 12:30:53 pm
Poštovani,
Izašao je novi broj lista "Odbrana", glasila Ministarstva Odbrane.
U tom broju izašao je autorski tekst pukovnika Slaviše Golubovića, o pogađanju drugog F-117A, dana 30/04/1999 godine od strane tadašnjeg 3.rd PVO iz sastava 250. raketne brigade PVO.
U tom tekstu, autor detaljno opisuje događaje koji su prethodili pogađanju i drugog F-117A, kao i sam događaj i moguć epilog.
Naveo je i dodatne izvore zapadnog porekla, koji su veoma važni da ova, sada definitivno činjenica, dobije na svojoj potvrdi.

U tom smislu, autor članka je pomenuo i moju malenkost, u smislu prikupljanja izvora podataka da se konačno ova "priča istera do kraja". Na tome sam mu veoma zahvalan, pogotovo imajući u vidu da je to bila njegova ideja i da je imao želju da i moj mali doprinos u traženju istine, bude pomenut.

Ovaj veoma dobar, sadržajan i koncizan tekst, svakako preporučujem vašoj pažnji!

Strana 60. (1):

[attachment=1]

Strana 61. (2):

[attachment=2]

Strana 62. (3):

[attachment=3]

Strana 63. (4)

[attachment=4]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on January 18, 2021, 02:20:33 pm
Poštovani,

U vazduhoplovnom portalu "Tango Six", izašao je moj novi tekst. Ako ste zainteresovani, pozivam vas da pročitate!

https://tangosix.rs/2021/18/01/borba-protiv-bespilotnih-letelica-i-krstarecih-raketa-u-ratu-1999-godine-ucinak-artiljerisjko-raketnih-jedinica/


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on January 20, 2021, 03:59:13 pm
среда, 20.01.2021.

Предата прва тужба против НАТО због осиромашеног уранијума

Данас је у Вишем суду у Београду поднета прва тужба против НАТО у име официра, војника, полицајаца и ратних резервиста оболелих од канцера, а који су боравили на Косову и Метохији током НАТО бомбардовања СР Југославије.

Тужбу је поднела Адвокатска канцеларија Алексић из Ниша, а адвокат Срђан Алексић рекао новинарима да је коришћењем осиромашеним уранијумом повређено право на живот грађана Србије који живе на KиМ, као и свима који живе на Kосмету, али и на југу Србије.

„Посебно код Пљачковице, удаљене 2,5 км од центра Врања, као и још пет села у општинама Бујановац и Прешево за шта је и НАТО признао да је бачено највише осиромашеног уранијума. Тамо и данас живи много наших људи и велики број је оболео", казао је Алексић преноси РТС. Он је додао да очекује одговор на тужбу до јула ове године. Нагласио је да уз сваку тужбу његових клијената постоји лекарска документација и извештаји, као и извештај вештака судске медицине који потврђују узрочно-последичну везу осиромашеног уранијума и оболевања од канцера. Такође, прецизно је у тужби наведено за сваког клијента на ко којој је територији и у којем временском периоду је био на KиМ 1999.године. Он је казао да ће поступак водити по принципу који је водио италијански адвокат Фиореа Тартаље са којим је заједно радио на оптужницама и који је део његовог тима. Према његовим речима, Тартаљеви клијенти су били италијански војници који су 1999. на KиМ провели 30 дана, а након годину дана су оболели од канцера, наводи РТС.

Након тужбе добили су право на новчану накнаду и бесплатно лечење. Kазао је и да ће Тартаљеви докази, којима је добио 181 случај, бити на располагању и у Београду, Kрагујевцу, Нишу, Новом Саду и Врању, с обзиром да, како је навео, има намеру да покрене свих пет тужби и види какав ће бити став суда, као и да ли ће представници НАТО пакта одговорити на ту тужбу. Kао један од могућих проблема, Алексић наводи плаћање судске таксе у износу од 73.000 динара истичући да се неки клијенти имају тршокове од 4.000 евра за лекове на месечном нивоу. У Италији је, каже Алексић, скупштинска комисија утврдила узрочно-последичну везу између баченог осиромашеног уранијума и обољевања италијанских војника, као и одлуку да без обзира на новчана примања могу да покрену тужбу за накнадну штете која је бесплатна и без плаћања судске таксе. Kаже да су у тужби предложили одлагање плаћања судских такси и ослобађање од плаћања уз образложење да са својим материјалним примањима клијенти нису у могућности да их плате и да то онемогућавања нашим грађанима приступ правди. Алексић наводи да су предложили, како преноси РТС, да тај спор буде решен путем медијације, уколико НАТО буде желео да разговара, а ако не, како каже, ту је суд.

У Србији постоји и пресуда Окржног суда из 2001. која је детаљно објаснила где је НАТО бомбардовао користећи осиромашени уранијум.

"На Србију је бачено 15 тона осиромашеног уранијума, односно, на KиМ и на југу Србије", казао је Алексић истичући да је то огромна количина осиромашеног уранијума и зрачења, а највише је бачено у околини Пећи, Призрена, Урошевца и Ђаковице. Kазао је и да ће Тартаљеви докази, којима је добио 181 случај, бити на располагању и у Београду, Kрагујевцу, Нишу, Новом Саду и Врању, с обзиром да, како је навео, има намеру да покрене свих пет тужби и види какав ће бити став суда, као и да ли ће представници НАТО пакта одговорити на ту тужбу.

"Наши грађани морају да буду у једнаком положају као грђани Италије. Још једна пресуда која нам иде у корист је пресуда суда у Стразбуру, која се односи на члан 2 Повеље - Право на живот", рекао је Алексић. Пецизирао да постоје већ две пресуде, једна у Турској, друга у Великој Британији, када су њихови грађани имали проблем са јонизујућим зрачењем, а према којима се држава обавезује да плати надокнаду штете јер им је повређен право на живот. Алексић је раније изјавио да се његовој канцеларији до сада обратило око 2.000 клијената због тужбе против НАТО и да су доставили медицинску документацију. Он је, такође, навео да ће висина оштете бити прецизирана током судског поступка, али да сматра да је минимум 100.000 евра и више, преноси РТС.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kilezr on January 21, 2021, 06:58:10 am

 Koje je pravno dejstvo ako nato bude osuđen u Srbiji ??? Šta se dobija tužbom pred domaćim sudstvom ? Zar nebi bilo bolje podneti tužbe pred sudovima država članica nato pakta?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on January 21, 2021, 08:10:06 am
Prvo da u Srbiji budu osuđeni, onda za naknadu štete (mene je sramota da pišem o tome, jer život nema cenu) pred međunarodnim sudovima.
Već je nekolicini čelnika suđeno i pravosnažno osuđeno na po 20 godina robije (Bil, Solana, Olbrajtova...), ali su te presude povučene, jer se recimo Toni Bler ne bi šetkao po Srbiji.
Po mom mišljenju treba pokrenuti tu staru optužnicu, jer su se pojavili novi materijalni dokazi.
Ne ide da se gradi optužnica od kraja, a to su današnje žrtve NATO pakta od osiromašenog uranijuma, već kako je pokrenuta jedna vojna akcija većih razmera bez odobrenja saveta UN. Ko je SRJ objavio rat?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on January 21, 2021, 09:11:35 am
I Albanci bi da tuže NATO: Podneta prva prijava protiv Alijanse koja je u Srbiji koristila osiromašeni uranijum
B. SUBAŠIĆ 21. 01. 2021.

VIŠEM sudu u Beogradu predata je u sredu prva pojedinačna privatna tužba protiv NATO sa zahtevom za odštetu zbog obolevanja usled bombardovanja osiromašenim uranijumom.

Tužbu je podneo niški advokat Srđan Aleksić u ime aktivnog oficira Vojske Srbije, koji je oboleo od teškog oblika kancera, a tokom bombardovanja 1999. godine boravio je u oblasti sadašnje Kopnene zone bezbednosti na jugu Srbije, koja je gotovo svakodnevno gađana NATO municijom sa osiromašenim uranijumom. Aleksić zastupa oštećene, narednih dana će predati takve tužbe protiv Severnoatlantske alijanse i sudovima u Novom Sadu, Kragujevcu, Nišu i Vranju. On kaže da je zastupnik svih obolelih građana, i Srba i Albanaca, jer osiromašeni uranijum ne bira nacionalnost, već jednako ugrožava sve. Tužbe protiv NATO podnose pripadnici vojske i policije koji su tokom rata boravili na prostorima koje je NATO zagadio radioaktivnošću, ali i civili koji su na njima nastavili da žive i od osiromašenog uranijuma stradaju i danas.

- Javljaju se da ih zastupam i Albanci sa juga Srbije i sa prostora KiM, koji zasad zahtevaju anonimnost, ali su ogorčeni i spremni da na svim sudovima traže pravdu - rekao je za "Novosti" Aleksić.

- Zastupam i Srbe i Albance, sve ljude koji su zbog NATO projektila oboleli od najteže bolesti, koji ne znaju koliko će još da žive i imaju ogromne troškove lečenja. U zavisnosti od razvoja prvih tužbi, najavilo se još više klijenata iz Metohije gde je municija sa osiromašenim uranijumom najviše korišćena. Tamo je veliki broj obolelih i rađaju se deca se teškim posledicama.

Tužbe protiv NATO potkrepljene su i medicinskom dokumentacijom i presudama italijanskih sudova u sličnim slučajevima.

- Višem sudu u Beogradu predali smo prvu tužbu protiv NATO, zastupajući oficire, policajce, vojnike i vojne rezerviste koji su 1999. boravili na KiM - kaže Aleksić - Želimo da prvi moji klijenti budu kao oni koje je zastupao advokat Tartalja iz Rima. On je dokazao uzročno-posledičnu vezu osiromašenog uranijuma i specifičnih kancera kod italijanskih oficira i vojnika u misiji na KiM i izborio 181 presudu u korist svojih klijenata. U prilogu tužbi su nalazi veštaka sudske medicine i izveštaji koji potvrđuju prisustvo i vreme boravka svakog klijenta na određenoj teritoriji koju je NATO bombardovao. Uzročno-posledična veza se jasno vidi, jer je Alijansa sama dala podatke koliko je municije upotrebila, gde i u koje vreme. Pravo na tužbu imaju i porodice preminulih.

Advokat kaže da se bombardovanje Srbije zabranjenom radioaktivnom municijom pravno kvalifikuje kao zločin protiv civilnog stanovništva, jer se posledice delovanja takvih ubojnih sredstava ne mogu kontrolisati.

- Našu tužbu će primiti NATO kancelarija u Briselu i očekujem da će pristati da nadoknade štetu, kad su već priznali da su koristili osiromašeni uranijum - kaže Aleksić. - Uzročnik bolesti je isti i kod italijanskih vojnika i kod naših građana, koji ne smeju da budu diskrimisani. Njima je ugroženo pravo na život, a nijedna alijansa nije iznad toga. Predložio sam kao rešenje i medijaciju, ali ako NATO i to ne prihvati ići ćemo na sve moguće sudove.

Projektilima posejali zlo

PODACI NATO o, zvanično, 15 tona osiromašenog uranijuma bačenih na Srbiju, kao i lokacijama, stizali su "na kašičicu", tako da ni reakcija države nije bila brza.

- Čišćenje na Jugu Srbije je izvedeno tek 2004-2005, pa je pitanje koliko je uranijuma od 1999. ušlo u dubinu zemlje, brzinom od jedan metar godišnje i koliko ga je ostalo na biljkama koje se koriste za ishranu - kaže Aleksić - Zato sada u vranjskom kraju imamo veliki broj ljudi koji umiru od kancera. Naša država je uradila šta je i koliko je mogla. Zato sam predložio da NATO, koji je posejao ovo zlo, treba da ga i počisti.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on January 21, 2021, 03:57:08 pm
Pravilnikom je zabranjeno, ali ću pomenuti da je i u BiH '94-te i '95-te korišćen osiromašeni uranijum.
"Sreća" da je mu je vek poluraspada "samo" 4.5 milijardi godina. Ma neka je i 4 i po meseca pa je mnogo.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on January 21, 2021, 09:28:15 pm
четвртак, 21.01.2021.
Александра Петровић

Официр оболео од рака тражи одштету од НАТО-а

Та врста карцинома у директној је вези са осиромашеним уранијумом, каже адвокат Срђан Алексић који најављује нове парнице и предлаже укидање судских такса

Официр Војске Југославије из Београда, који је пре 20 година провео 201 дан у Копненој зони безбедности, први је подносилац тужбе за накнаду штете од НАТО-а, која је предата јуче на шалтеру Вишег суда у Београду. Тужбу је у име оштећеног поднео адвокат Срђан Алексић из Ниша. Сада очекује да је суд проследи туженој страни – НАТО-у, који као међународна организација има својство правног лица и свој буџет.

– Тужилац је официр који је оболео од тешког облика карцинома. Током последње две године три пута је оперисан и у тешком је здравственом стању. Та врста рака коју он има у директној је вези са осиромашеним уранијумом – рекао је јуче за „Политику” адвокат Алексић.

Уплатио је судску таксу за подношење тужбе, која износи 73.000 динара. Тек уколико би добио спор, тужена страна биће обавезана да уз одштету исплати и трошкове поступка. Адвокат је казао да је минимална одштета коју тражи за оболеле 100.000 евра, али да ће у току поступка и стручног вештачења додатно прецизирати тужбени захтев. Такође, наглашава, у тужби је изнео и предлог да се спор реши путем медијације, која би такође резултирала исплатом одштете, а тражиће да сви оболели који подносе тужбе за одштету од НАТО-а буду ослобођени плаћања судске таксе.

Прву тужбу поднео је ради симболике на велики хришћански празник Светог Јована Крститеља, а наредних дана ће у име оболелих војника, полицајаца и официра упутити још четири тужбе – судовима у Новом Саду, Крагујевцу, Нишу и Врању.

Реч је о парницама за накнаду штете због болести насталих услед бомбардовања. Адвокат Срђан Алексић је три године радио на припреми доказа о узрочно-последичној вези између осиромашеног уранијума и оболевања од одређених врста рака. Једно од главних доказних упоришта су пресуде судова у Италији, који су породицама оболелих и преминулих италијанских војника досуђивали велике одштете – између 700.000 и милион евра. Исплатило је их Министарство одбране Италије. Зато је у припреми документације за тужбе пред судовима у Србији помогао и италијански адвокат Ангело Фиоре Тартаља, који је у Италији успео да добије 181 правноснажну пресуду у корист својих клијената, италијанских војника који су били распоређени у мировној мисији на КиМ.

– Уколико буде потребно, ми ћемо тражити правду све до Стразбура. Правда мора бити једнака за све грађане Европе, па сматрам да Европски суд за људска права у Стразбуру може да изведе само један закључак – да грађани Србије могу имати једнако право на накнаду штете као и грађани других европских држава – рекао је адвокат Срђан Алексић. Његовој канцеларији до сада се обратило око 2.000 клијената са медицинском документацијом. Пронашао је две пресуде Европског суда за људска права у Стразбуру – против Турске и против Велике Британије, чији су војници били у контакту са осиромашеним уранијумом, па су Турска и Енглеска осуђене у Стразбуру због повреде права на живот, из члана два Европске конвенције.

– Држава мора да сноси солидарну одговорност за угрожавање живота сваког свог грађанина. Уз тужбу на 70 страница приложили смо око 3.000 докумената који доказују да је бомбардовање узрок болести, као и више од стотину пресуда из европске судске праксе – казао је Алексић. Подсетио је да је раније планирао да покрене судске процесе у земљама чланицама НАТО, али да су адвокати у тим земљама тражили по милион и по евра само да крену у поступак. И поред тога, постојала је опасност да тужбе одмах буду одбијене због ненадлежности, јер су оштећени грађани Србије.

– Одлучио сам да тужбама покренем процесе пред нашим судовима, а да ли ћу успети то не знам. Важно је да млади паметни људи који долазе иза нас знају да смо нешто покушали да урадимо. Наша деца и унуци, који нису били ни рођени 1999. године, неће се сећати шта се тада догађало у Србији, али треба да буду упознати са тим да на жалост читаве генерације могу имати далекосежне последице. Италијани су чак успели да то докажу пред њиховим судовима. Зато не видим зашто суд у нашој земљи не би могао да утврди ту узрочно-последичну везу – навео је адвокат Алексић. Додао је да је београдски суд осудио челнике НАТО 2001. године. Иако је та пресуда укинута, они нису никада правноснажно ослобођени оптужби. Нагласио је да су судске таксе у Србији изузетно скупе и да се због тога грађани не одлучују да самостално крену у овакве поступке.

– Потребно им је неколико хиљада евра да би прошли све инстанце и дошли до Уставног суда и после тога до Стразбура. У Италији, на пример, грађани су ослобођени судских такса. У Француској је највећа судска такса 20 евра. У Европи људи имају много лакши приступ суду. Тражићу да грађани у чије име подносим тужбе буду ослобођени такса. Имају мала примања, плаћају лекове и још треба да плаћају судске таксе и вештаке да би уопште приступили правди – напоменуо је Алексић. Верује у правду и право и наглашава да је по закону да онај ко другоме причини штету дужан да му је надокнади.

– Ако ми одустанемо од тога пре него што покушамо, онда нема правде. Мислим да радимо праву ствар јер једног дана ће неко да схвати да смо покренули поступке. Јер ако нам је угрожено право на живот у нашој држави и ако је неко трећи одговоран за то, онда тражимо од тог трећег да нам надокнади штету, а наша држава је солидарно одговорна. Она мора да нас подржи у тој идеји. Ко год да прочита тужбу, па макар био и наш непријатељ, не може другачије да пресуди него у корист тог човека који је оболео од леукемије и разних врста канцера, за које је доказано да их изазива осиромашени уранијум – рекао је адвокат Срђан Алексић.

Уколико би наши судови, у најгорем случају, одбацили тужбе, онда ће ићи све до Стразбура, јер верује да ће судије Европског суда правилно ценити доказе и препознати идентичне ситуације са пресудама против Италије, Енглеске, Немачке, Турске и других земаља, па закључити да правда мора бити једнака и за грађане Србије.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: lovac on January 24, 2021, 06:50:13 pm

Уколико би наши судови, у најгорем случају, одбацили тужбе, онда ће ићи све до Стразбура, јер верује да ће судије Европског суда правилно ценити доказе и препознати идентичне ситуације са пресудама против Италије, Енглеске, Немачке, Турске и других земаља, па закључити да правда мора бити једнака и за грађане Србије.


Vala, dokazali su se: i u Strasburu i u Hagu... Sve demokratski i pošteno prema pravdi i istini!  :pirat 



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on January 28, 2021, 05:38:33 pm
Moram opet da postavim link, evo ovde postoji Bela knjiga NATO zločina u Jugoslaviji (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=11923.0), sve je dokumentovano i gro ovoga se i koristilo u optužnici.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on January 31, 2021, 09:31:40 pm
Američki i britanski vojnici učestvovali u kopnenoj invaziji na Kosovu i Metohiji
Novosti online 31. 01. 2021.

DEO britanskih i američkih specijalnih snaga učestvovao je sa teroristima OVK u fazi kopnene agresije NATO-a 1999. na Kosovu i Metohiji. Međutim, te informacije se ne mogu naći u oficijelnim podacima nijedne države, otkriva penzionisani general-major Mitar Kovač, direktor Evroazijskog bezbednosnog foruma.

Iako je od agresije na SR Jugoslaviju prošlo više od dve decenije, zvaničnik američke administracije je tek sada priznao da su njihovi vojnici učestvovali i u kopnenoj invaziji na Srbiju i da su u tim borbama i ginuli. Sumnju da se Srbi nisu branili i borili samo protiv terorista iz zločinačke Oslobodilačke vojske Kosova, već i tada najmoćnije vojne sile, otklonio je ambasador Sjedinjenih Država u Prištini Filip Kosnet.

- Američki vojnici se nisu borili, a neki od njih su i umirali, da bi se stvorila ’velika Srbija‘ ili ’velika Albanija‘ na Balkanu. (Tzv.) Kosovo ima koristi od toga što je multietničko, multiversko i priče o ’velikoj Albaniji‘ ili ’velikoj Srbiji‘ na Balkanu bile bi predaja i neuspeh - naveo je Kosnet.

Deo britanskih i američkih specijalnih snaga u kopnenoj agresiji  1999

Kosnetovim priznanjem srušen je mit kako oni nisu bili spremni da u kopnenim borbama ginu u ratu za KiM, te da su se odlučili samo za NATO bombardovanje, odakle su izašli bez žrtava. Penzionisani general-major Mitar Kovač, direktor Evroazijskog bezbednosnog foruma rekao je u emisiji radio Sputnjika „Od četvrtka do četvrtka“ da sigurno zna da je deo britanskih i američkih specijalnih snaga učestvovao sa teroristima OVK u fazi agresije NATO 1999. na Kosovu i Metohiji.

- Godinu dana ranije, njihovi dobrovoljci takođe su učestvovali u terorističkim akcijama i izviđačkim misijama na tom prostoru. Međutim, te informacije se ne mogu naći u oficijelnim podacima nijedne države - kaže Kovač. On smatra da je američki ambasador uputio poslednju poruku kako bi bio što ubedljiviji i kako bi doslovno stavio do znanja svim političarima na Kosovu da se ne hvale da su oni stvorili slobodu i tu lažnu državu.

- Da nije bilo Amerike, mi ne bismo imali tu takozvanu državu.  Samo ne znam zašto je pomenuo ’veliku Srbiju‘,  jer ona nije ni velika ni mala u sastavu sa Kosovom i Metohijom. To je istorijska kategorija - kategoričan je naš sagovornik.

SAD žele Kosovo kao veliku bazu koja neće postati država

Direktor Evroazijskog bezbednosnog foruma smatra da „velika Albanija“ nije došla na red, niti je tako nešto sada prihvatljivo u svetu. Objašnjava da bi bilo bi veoma prepoznatljivo u negativnom smislu da se agresija na SR Jugoslaviju 1999. desila da bi se ta teritorija i mimo priznanja priključila nekoj drugoj državi. To bi, kaže Kovač, bio presedan i za mnoge druge probleme i u Evropi.

- Proglašenje Kosova i Metohije u smislu prisajedinjenja, a pod okriljem NATO-a je neprihvatljivo čak i za Vašington. SAD žele Kosovo i Metohiju kao veliku bazu na jugoistoku Evrope koja nikada neće suštinski postati država i Bela kuća neće prihvatiti strategiju prisajedinjenja takozvane države Kosovo sa Albanijom - ocenjuje on.  U krajnjoj meri, kaže Kovač, to bi uticalo i na bezbednost regiona. On smatra da da nema nikog u Srbiji ko bi prihvatio takvo stanje, a u skladu sa Ustavom, Srbija bi morala da primeni silu da zadrži deo svoje nacionalne teritorije. U tim uslovima prestao bi mandat NATO na osnovu Rezolucije 1244 i pripadnici Alijanse bi morali da napuste područje Kosmeta iako je Albanija članica NATO, smatra on. Kovač podseća da u međunarodno pravnom smislu, Srbija ima jurisdikciju nad tom teritorijom sve dok ne postane članica NATO-a, a problem je samo u nedoslednoj primeni sporazuma, pre svega Briselskog, a delimično i onoga iz Vašingtona.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on February 14, 2021, 09:57:57 pm
Možda nije svima poznato, ali prvi raketni divizion PVO sistema "S-125M Neva", ali ujedno i prva raketna jedinica PVO srednjeg dometa (po tadašnjoj klasifikaciji) koja je dejstvovala te ratne 1999-te godine, bila je jedinica potp. Bacetića, 7. raketni divizion PVO iz Mladenovca, iz sastava tadašnje beogradske 250. raketne brigade PVO.
Jedinica je prvi put dejstvovala u jutarnjim satima 25/03/1999 oko 03:50 časova sa 1 raketom na neprijateljske avione.
Ovo je samo deo njihove priče.....

https://m.facebook.com/Mladenovac.Mladenovcani/photos/a.130020777068666/1369424773128254/?type=3&locale2=pt_BR


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 02, 2021, 06:25:28 am
понедељак, 01.03.2021.
Милан Галовић

Сећања на агресију НАТО-а – муке цивила и херојство војника

Шта је Симонида Максимовић написала војсци након што је у бомбардовању Приштине уништен гроб њене мајке – Како се Ерне Варњу под бомбама пробио до сина на положајима изнад Ђаковице

Такву разорну моћ пројектила нисам видео. Експлозија у погођеној приштинској пошти избацила је из зграде тело портира Радована Алексића неколико десетина метара на улицу. Бомба је пала у канцеларију Лантане Јовановић, исекла је просторију на пола, а жена је остала скоро неповређена, док је мушкарац који је радио с њом за другим столом претворен у прах и пепео. Услед детонације део бетонске зграде поште се одломио и погодио стан у поткровљу четвороспратнице у суседној Улици ЈНА, где је живела породица Кеча. Бомба која је промашила циљ збрисала је куће породица Гаши и Денда. Дениза (три), Реа (седам) и Деа (девет) Гаши раскомадане су заједно с оцем Месутом (40) и мајком Адрианом (33).

Овако се бомбардовања Приштине 7. априла 1999. године, у јеку агресије НАТО-а на СРЈ, сећа пензионисани заставник Добрица Стојановић. Његова сећања и много других забележио је новинар Драган Вујичић и сабрао у књизи „Зрно рата”, коју је објавио Медија центар „Одбрана”. Репортер „Вечерњих новости” извештавао је с ратишта бивше Југославије, а две деценије после агресије НАТО-а почео је да при купља сећања актера тог догађаја, посебно војника.

– Остао им је осећај части да су учествовали у одбрани Србије, свесни су да су били привилеговани да буду у историји, у рату у коме се бранила земља. У тим догађајима сам учествовао пером, осећам се привилегованим јер сам све то видео и што сам ове јунаке упознао још 1998. и 1999. године. Зрно рата је њихово и моје зрно те части – каже за „Политику” Вујичић.

Тежиште агресије НАТО-а било је на Косову и Метохији. Борбе на граници с Албанијом, на Кошарама и Паштрику дуго су прећуткиване, као да се наше друштво стидело учесника рата. Неки догађаји као да полако падају у колективни заборав, као бомбардовање гробља у Приштини. Вујичић подсећа на овај догађај кроз болне успомене Симониде Максимовић и њеног оца Душка Максимовића. Пројектил НАТО-а уништио је 27. априла 1999. године, између осталих, и гроб Сунчице Максимовић, Симонидине мајке и Душкове супруге. Симонида је тада имала 11 година и написала је писмо Војсци Југославије, тачније команди Приштинског корпуса, које је касније објављено.

– Сада плачем много више него кад ми је мама умрла. Сада не знам где су моја мама и мој деда. На гробљу их нема. Тамо је само огромна рупа. Бака каже да је моја мама на небу. Бојим се да је тамо не нађу зли људи у авионима и поново убију. Зато вам пишем ово писмо. Не дајте да ми поново убију мртву маму. Отерајте их с мог неба изнад Приштине – написала је тада Симонида.

Посмртни остаци покојника чије је гробове погодио НАТО сахрањени су у заједничку гробницу.

А те непријатељске авионе су током целог рата „терали” припадници противваздухопловне одбране (ПВО). Оборени су „невидљиви” Ф-117А и Ф-16, било је још погођених авиона и оборених беспилотних летелица и разних пројектила. На тим задацима био је ангажован подофицир Саша Митић, који је био у јединици која је штитила ваздушни простор на подручју Урошевца.

– Почетком априла оборио сам беспилотну летелицу „хантер” и за то сам добио чин потпоручника – каже Митић. Сећа се и када је „прага”, легендарни противавионски топ, оштетила амерички јуришни авион А-10, злогласан по уранијумској муницији коју је расипао по Космету, али и шире.

У књизи се наводи и широј јавности непознат податак о обарању беспилотне летелице непосредно по окончању сукоба, када је Кфор улазио на Космет,  а војска, полиција и огроман број Срба напуштали покрајину.

– Последњег „предатора” оборили смо око поднева 12. јуна. Нама нико није јавио да је примирје, или се ми нисмо трудили да будемо у току – рекао је Митић.

Једна од најупечатљивијих прича је она чији су јунаци Ерне и Петар Варњу из Каменице код Новог Сада. Петар је био редовни војник на положају изнад Ђаковице, а његов отац је на своју руку пошао да га обиђе. До Призрена је путовао ауто-стопом два дана, преко разрушених комуникација. Полицајци су га повезли даље, према Ђаковици, успут су их задесила три ваздушна напада, при чему је један био познати случај страдања албанских избеглица чију колону је погодио НАТО. На крају је стигао до сина Петра и провео једно време с војском на положају. Вратио се у Нови Сад и прошао Жежељевим мостом само сат времена пре него што је срушен у бомбардовању.

Дарко Ђорђевић, снајпериста 72. специјалне бригаде, прекаљени ратник, имао би шта да исприча, али не жели да говори о акцијама у којима је учествовао. Његов лик јавности је познат по фотографији Ројтерса, профилном портрету на коме му је лице премазано маскирним бојама у којима је и марама којом је обавио главу. Ова слика подсећа на фотографију Драгутина Матића, славног српског осматрача из Првог светског рата, касније познатог као Око соколово.

– Сем супруге и мојих сабораца из 72. специјалне бригаде, нико није знао ко се крије иза фотографије српског специјалца на КиМ из априла 1999. године. Догодило се да мој пријатељ с породицом дође у посету и донесе слику уз коментар: „Гледај како моћно изгледа фотка нашег војника” – сећа се Ђорђевић, чија фотографија, укомпонована с ликом Драгутина Матића, краси насловну страну књиге повезујући српске ратнике с почетка и с краја 20. века.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on March 02, 2021, 02:19:30 pm
Oči u oči sa novom vrstom rata

Major Toni Mattok bio je siguran da će umreti. U noći crnoj poput opsidijana (crni vulkanski kamen, prim. Kubovac), mladi lovački pilot manevrisao je svojim F-16 u napadu nad Beogradom, Jugoslavija.

Trebao je da započne preventivni udar na srpsku bateriju PVO. Umesto toga, neposredno pre nego što je ispalio raketu, primetio je da je baterija PVO gađala njega. Za nekoliko sekundi, major Mattok se provlačio kroz tamu da bi izbegao fuziju neprijateljskih projektila - ne shvatajući u potpunosti dubinu svoje nevolje sve dok, u jednom trenutku, nije leteo naopako.

„Ova raketa je bila tako blizu, pomislio sam:„ Nema šanse da me promaši“, podseća on. „Čekao sam da me udari i sećam se da sam pomislio:„ Dakle, takav je osećaj biti pogođen “. "

Mattokova sećanja su među sećanjima grupe lovačkih pilota koji su leteli u vazdušnom ratu nad Kosovom započetom tokom ove sedmice pre godinu dana.

Prvi put javno govoreći, piloti iz vazduhoplovne baze "Shaw" u Južnoj Karolini pričaju priču o smrti, neustrašivosti, bravuri i strepnji, što nudi uvid u ono što Pentagon naziva „najefikasnijom vazduhoplovnom operacijom u istoriji“.

78-dnevni „rat“ takođe je bio jedan od najneobičnijih. Bila je to borba bez kopnenih trupa ili mračne aure vojnih sahrana. O značenju ratovanja bez žrtava, izvedenog s neba, nesumnjivo će se još godinama raspravljati na ratnim fakultetima i na seminarima o politici.

Da li će se tako voditi svi budući ratovi? Ili bi javnost trebalo da zna da je Kosovo verovatno bio izuzetak od pravila?

Tokom operacije nad Kosovom, Amerika i njeni evropski saveznici izgubili su samo dva aviona. I nijednog pilota. Deo zasluga pripada grupama lovaca (SEAD grupe, prim. Kubovac) F-16 za lov na raketne sisteme PVO i pilotima poput Mattoka, koji su prokrčili put talasima mlaznjaka NATO-a koji su bombardovali strateške lokacije. A 24 od tih mlaznih aviona bilo je raspoređeno iz baze "Shaw". Ukupno je 40 pilota preletelo više od 1.000 letova štiteći NATO avione od smrtonosnih raketnih baterija.

Eskadrila iz baze "Shaw" je u stvari presudna za novi stil ratovanja Pentagona. Vazdušni rat na Kosovu bukvalno je čekao dolazak mlaznih aviona Južne Karoline  i početak njihovih danonoćnih operacija.

To je zato što nijedan veliki vazdušni rat ne započinje bez ovih lovaca koji su posebno opremljeni za uklanjanje neprijateljskih sistema PVO. Tačnije, oni imaju visokotehnološki nišanski sistem koji im omogućava da dejstvuju na neprijateljske radare na zemlji. Ako neprijatelj koristi radar za nišanjenje aviona, zaključava se na izvor signala i lansira raketu.

Piloti iz baze "Shaw" ispalili su više od 100 projektila na sisteme PVO, ali samo njihovo prisustvo često je odvraćalo srpske isturene položaje da čak ni ne uključe svoje radare za praćenje.

Ipak, veruje se da su Srbi ispalili oko 700 raketa zemlja-vazduh (SAM) na avione NATO-a. A piloti F-16 iz baze "Shaw" opisuju bojno polje koje je ponekad bilo sablasno mirno, a ponekad prepuno granata i projektila.

Tokom težih situacija, potpukovnik Steve Searci, komandant 78. ekspedicione borbene eskadrile sa sedištem u bazi "Shaw", kaže da je bio siguran da će izgubiti deo svojih F-16.

Ali „bez obzira na to koliko loše postane, moramo se nositi sa tim“, kaže pukovnik Searci. „Stavićemo fudbalske kacige (američki fudbal, prim. Kubovac) i čvrsto zakačiti kaiš za bradu.“

Američka vojska je stekla puno iskustva u vođenju vazdušnih ratova tokom poslednjih godina. Uspešna vazdušna kampanja na Balkanu 1995. godine nad Bosnom bila je uvod u duži prošlogodišnji vazdušni rat.

Štaviše, avioni vazduhoplovstva uspeli su da usavrše taktiku lova na raketne sisteme PVO nad Irakom tokom poslednjih devet godina sprovodeći sankcije Ujedinjenih nacija.

Piloti takođe imaju izbor različitih letelica da odgovore na svaku situaciju. Pored lovaca na raketne sisteme PVO, vazduhoplovstvo, mornarica i marinci imaju i avione za ometanje neprijateljskih radara, obaranje neprijateljskih lovaca u vazduhu, popunjavanje gorivom drugih aviona i praćenje kretanja neprijateljskih letelica i trupa.

Tokom Vijetnamskog rata, SAD su platile skupu cenu zbog nedostatka sofisticiranosti. Vazduhoplovstvo i mornarica izgubili su više aviona za nekoliko sati nego što je NATO izgubio tokom čitave kosovske operacije.

Misija zaštite američkih lovaca i bombardera 1960-ih i 70-ih pala je na grupu odvažnih pilota F-4 poznatih kao „Divlje lasice“ (Wild Weasel, prim. Kubovac).

Danas piloti vazduhoplovstva izvode ovu misiju u brzim, mobilnim modelima F-16CJ. Opremljeni jednim od najvećih motora u bilo kom lovcu, CJ-ovi mogu da krstare dvostrukom brzinom zvuka. Motor iz jednog modela CJ je snažniji od svih motora na startnoj liniji trke Indi 500, a F-16 se smatra najmanevrabilnijim lovcem na svetu.
Bez obzira na to, još uvek ne može nadmašiti projektile zemlja-vazduh koji mogu leteti i do tri puta brže od brzine zvuka.

Iako piloti ne vole da razgovaraju o taktikama izvođenja manevara izbegavanja raketa zemlja-vazduh - a neki od njih su i poverljivi - oni imaju trikove da pobede projektile zemlja-vazduh. Izvođenjem manevara sa većim preopterećenjem G-sile, oni često mogu da „poraze energiju rakete“ i nateraju je da eksplodira na sigurnoj udaljenosti.

Da bi usavršili umetnost izmicanja raketama, piloti iz baze "Shaw" uvežbavaju se na obližnjem poligonu za bombardovanje koji može simulirati elektronski potpis mnogih raketa. Piloti vazduhoplovstva takođe prolaze kroz visoko "koreografske" ratne igre u pustinji Nevada da bi naučili da se bore zajedno.

Taj trening se isplatio kapetanu Tomu "Hatchet" Littletonu 20. aprila iznad Beograda. Primetivši očaravajuću traku bele svetlosti ispod sebe, kapetan Littleton je znao da je u nevolji. Srbi su na njega i još tri F-16 koji su štitili američke avione, lansirali šest projektila zemlja-vazduh.

Brza akcija izbegavanja raketa poštedela je Littletona od zarobljavanja ili smrti.

„Raketa je eksplodirala u blizini mog aviona“, kaže Littleton. „Veliki motor u mom F-16 spasio mi je život.“

Obuka za izvođenje takvih manevara - i ogromna tehnološka prednost NATO-a - pomogla je da broj žrtava bude tako nizak. Da su neki avioni oboreni, pogled na mrtve i zarobljene Amerikance mogao bi lako nagristi podršku ratu.

Otkako su somalijski pobunjenici ubili 18 Amerikanaca 1993. godine, američko stanovništvo pokazalo je da ne želi da toleriše velike žrtve u ratovima relativno malog obima.

Uprkos velikom broju bliskih promašaja u Jugoslaviji, američki avioni nisu pali sa neba.

Brig. General Dan Leaf, koji je tokom rata komandovao vazduhoplovnom bazom Aviano, nikada nije očekivao da će moći da izvrši toliko misija, a da nije izgubio nijednog pilota. General Leaf kaže da je često leteo sa pilotima nižeg ranga: „Ništa ne može da opiše osećaj izvlačenja vaših ljudi iz ralja neprijatelja“.

Autor teksta: Dave Moniz Specijalno za "The Christian Science Monitor", 23. mart, 2000. godine
Za forum Paluba preveo i prilagodio: Kubovac


Izvor: https://www.csmonitor.com/2000/0323/p1s2.html?fbclid=IwAR1pKMoEI7m-72hj9Jd_wynKypphfW1Y6Sgeg1QFiyi9rhJMfmFLZZCI6RE


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on March 06, 2021, 04:13:09 pm
Izdvojiću još jedan zanimljiv događaj iz vremena vazdušnog rata 1999-te godine nad tadašnjom Saveznom Republikom Jugoslavijom.

U knjizi “A-10s over Kosovo” (A-10-te iznad Kosova) dvojice autora, nekadašnjih američkih pilota, pukovnika Kristofera Have-a i potpukovnika Fila Hauna, pominje se aktivnost para jurišnih bombardera A-10A američke avijacije u misiji nad Kosovom. Autor pominje da se aktivnost odigrala “poslednjeg” dana rata, 09.06.1999, s obzirom da se, već “znalo” da će sporazum NATO-SRJ biti postignut i da će ovo biti poslednja borbena misija.
U tom smislu je i nazvano poglavlje u toj knjizi: “Poslednji dan za letenje – poslednja šansa za pogibiju”.

S obzirom na obaveštajne podatke koje su dobili od kolega iz AFAC misije, poleteli su u zonu oko 18 jugozapadno od Prizrena, gde se navodno nalazila srpska artiljerija, oklopna vozila i tenkovi.
Nakon što su primetili “formaciju u obliku konjske potkovice”, drugi pilot u formaciji je dejstvovao po “formaciji” projektilima Mk-82.

Kako nije bilo nikakvog pokreta na zemlji, prvi pilot, vođa grupe iz formacije je odlučio da i on dejstvuje po “formaciji” i to na istočnoj strani, projektilima Mk-82. Prilikom manevra izlaska iz napada i penjanja po visini, vođa para je naredio drugom pilotu da ponovo dejstvuje projektilima Mk-82, po zapadnoj strani “formacije”.
Baš kada se spremao da izvrši udar, drugi pilot je primetio lansiranje rakete zemlja-vazduh prema njima. Prekinuo je napad na ciljeve na zemlji i počeo protivraketne manevre sa izbacivanjem IC mamaca, a to je činio vođa para.

Nekoliko trenutaka kasnije, primetio je raketu zemlja-vazduh kako proleće pored aviona vođe grupe i promašuje ga.
Uspeo je da primeti približnu poziciju “mobilnog lansera”, a karakteristično je bilo to da se dim još uvek nije potpuno razišao sa mesta lansiranja, a beli gusti trag rakete se video većim delom putanje kojom je raketa prošla. Odmah im je bilo jasno da se ne radi o lakom prenosnom raketnom sistemu, nego nečemu sa većim dometom.

Doneli su odluku da izvrše protivudar po mestu odakle se video dim od lansiranja rakete. Vođa para je po položaju dejstvovao topovima, a drugi pilot je zatim dejstvovao projektilima Mk-82 po drvoredu do saobraćajnice u blizini reona odakle je dejstvovano na avione, a gde bi se “mogla nalaziti” srpska vojna vozila.
Nakon izvršenih dejstava, vođa para je primetio eksploziju na zemlji, što je trebalo da bude potvrda da su “nešto” pogodili na zemlji.
Po povratku u bazu, prilikom analize misije, došlo se do zaključka da su “verovatno” pogodili srpski mobilni raketni sistem PVO, ali da će to teško moći da se potvrdi, jer Srbi “imaju običaj” da sklanjaju pogođene i oštećene ostatke vojne tehnike, te je potvrda na terenu teži posao.

S obzirom da ne znamo parametre leta aviona A-10, poput visine, kada je na njih otvorena vatra sa zemlje, teško je utvrditi o kom se sistemu PVO radi. Ipak, znamo da se ne radi o dejstvu raketnih sistema PVO “Kub”, jer nije bilo dejstava tog dana (ni prethodnog).

Takođe, s obzirom da su IC mamci očigledno dali rezultata, očigledno se radi o IC samonavođenoj raketi pa bi odgovornog za gađanje ovde trebalo tražiti kod raketnih sistema PVO tipa “Strela-1M”, “Strela-10M” ili “RL-4M”.

Ono što ću ja ovde izneti su podaci o dejstvima sistema PVO “RL-4M” koji su malo poznati našoj javnosti, a verujem da će biti zanimljivi i zbog lokacije baziranja ovog sistema na Kosovu i Metohiji, zbog ciljeva na koje su dejstvovali i datuma dejstava.

Naime, jedan samohodni raketni sistem PVO “RL-4M” bio je raspoređen na teritoriji Kosova i Metohije. Položaji su bili u reonu Prizrena, što odgovora opisu iz knjige američkih pilota.

Prvo gađanje, jedinica je imala 01/06/1999. godine na avion A-10A sa položaja nedaleko Prizrena.

Drugo gađanje je izvršeno 05/06/1999. godine na avion Sea Harrier sa položaja južno od Prizrena, pored puta Prizren-Dragaš.

I treće gađanje je izvršeno dana 08/06/1999. godine, takođe iz reona južno od Prizrena, ali se u izvorima ne navodi na koji cilj je dejstvovano, već se ovde konstatuje promašaj, dok se kod prethodna dva dejstva ostavlja mogućnost da je došlo do pogađanja i barem oštećenja aviona. Za ove tvrdnje, za sada, nemamo materijalnih ili drugih dokaza.

Dakle, moguće ja da se ovaj opis iz američke knjige, upravo odnosi na ovo gađanje koje je bilo 08/06/1999. godine, bez obzira što oni navode datum 09/06/1999.

Ne bi bio prvi put da, usled razlike u vremenskim zonama, dođe do razlike u “jednom danu”. Takođe, prema našim izvorima (gen. Spasoje Smiljanić, tadašnji komandant RV i PVO), dana 09/06/1999. i 10/06/1999. godine, avioni NATO pakta, nisu više vršili borbene misije nad SRJ, samo letove u cilju nastavka pritiska na VJ i radi kontrole situacije na terenu u trenucima kada je bilo izvesno da će pregovori završiti sporazumom.

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on March 06, 2021, 05:28:34 pm
И сами американци у опису остављају сумњу да су погодили нешто. Да су погодили лансер било би и губитака. Да ли је тог дана било губитака у јединицама ПВО, пре свега људских, релативно се лако може утврдити прегледом списка погинулих припадника ВЈ (јер су сви јавно објављени).


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 14, 2021, 06:22:31 pm
Preminuo čuveni ruski dobrovoljac: Albert se u prvim redovima borio u ratu na Kosmetu, izgubio bitku u bolnici u Batajnici
Novosti online 14. 03. 2021.

RUS Albert Ahsarbekovič Andijev, poreklom iz Južne Osetije, koji je 1999. prešao hiljade kilometara da bi pomogao Srbima u borbama na Kosmetu, preminuo je u bolnici u Batajnici. On je bio zaražen virusom korona.

https://twitter.com/__dekic__/status/1371038905445801987

On, koji je u bitkama izgubio jedno oko, bio ranjen u ruku, a na ratištu stekao slavu, nije uspeo da se izbori sa virusom. Posle sedam dana provedenih u bolnici preminuo je. U borbama na Kosovu, ruski dobrovoljac je izgubio desno oko i odlučio je da posle svega ostane u Srbiji, oženio se i dobio sina Lazara.

- Rekao sam svom sinu: sine moj, tvoja sudbina će biti teška, nikada nećeš smeti da voliš Rusiju više od Srbije i nećeš smeti da voliš Srbiju više nego Rusiju, moraćeš ih voleti podjednako - rekao je na 20. godišnjicu bombardovanja Andijev u Kragujevcu.

Po dolasku na Kosovo Albert Ahsarbekovič Andijev raspoređen je kao snajperista u 549. motorizovanu brigadu koja je branila samu državnu granicu prema Albaniji i Makedoniji u dužini od 150 kilometara. U ratu je izgubio oko, ranjen je u ruku i ratni je vojni invalid 100 odsto. NJegovi prijatelji i poštovaoci opraštaju se od čoveka u kom su videli samo čistu dušu i herojsku snagu.

- Hvala ti za sve što si uradio za srpski narod, hvala ti što si branio našu zemlju, hvala ti sto si bio deo naseg naroda - napisao je jedan od prijatelja.

- Ne mogu da verujem, neka ti je laka zemlja, junače, vratio si se na Kosmet i ušao u legendu - jedan je od komentara.

Emotivni komentari, tuga i neverica, samo se nižu u porukama...

- Slava ti, junače! Slava ti i hvala! Zadužio si našu otadžbinu! Zahvalna ti je naša rodna gruda krvlju natopljena kam i potomci naši! Vječnaja pamjat!

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on March 23, 2021, 02:35:04 pm
Постављање у екстеријер Војног музеја лансирне рампе, ракетног система С-125М "НЕВА", са које је лансирана ракета којом је оборен авион „F-117“ у току НАТО агресије 1999. године, 21.03.2017. godine:

https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=243552386108315&id=100013606659726


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Dreadnought on March 24, 2021, 08:56:37 am


Da se ne zaboravi, 22 godine od NATO agresije na Srbiju


Danas su 22 godine od NATO agresije na tadašnju SR Jugoslaviju, u kojoj je tokom neprekidnih 78 dana vazdušnih napada, prema podacima koji zvanično nisu usaglašeni, poginulo između 1.500 i 3.500 ljudi, a povređeno više od 12.000 ljudi.

Prema podacima Ministarstva odbrane Srbije, tokom vazdušne agresije Alijanse ubijeno je 2.500 civila, među njima 89 dece i 1.031 pripadnik Vojske i policije.

Prema istom izvoru teže i lakše je ranjeno oko 6.000 civila, od kojih 2.700 dece, kao i 5.173 vojnika i policajaca, a 25 osoba se i danas vodi kao nestalo.

Za 11 nedelja svakodnevnih vazdušnih napada NATO je izvršio 2.300 udara na tadašnju SR Jugoslaviju i bacio 22.000 tona projektila, među njima i 37.000 zabranjenih kasetnih bombi i bombi punjenih obogaćenim uranijumom.

Tokom intervencije teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture, crkve i manastiri. Procene štete kreću se od 30 do 100 milijardi američkih dolara.

Povodom godišnjice NATO agresije predsednik Aleksandar Vučić poručio je juče u Lajkovcu da je obaveza Srbije da oprosti, ali i da nikada ne zaboravi.

Zato ćemo, kazao je, gajiti kulturu sećanja, nećemo se stideti žrtava, već ponositi onim što je Srbija činila da sačuva svoju slobodu, svoja ognjišta i zemlju.

Zbog pandemije korona virusa prošle godine nije bilo centralnog obeležavanja početka NATO agresije, a danas će u Kombak dvorani biti održan prigodni program.

„Sećaćemo se naše poginule dece, civila, vojnika, ali i policajaca koji su bili krivi samo zato što su čuvali zemlju i branili njene granice”, poručio je predsednik prensoi Tanjug.

U Srbiji je centralno obeležavanje ovog datuma počelo 2015. godine, a početak NATO agresije do tada je nazivan „bombardovanjem”, dok su se cveće i venci polagali u organizaciji lokalnih vlasti na spomen obeležjima poginulih širom zemlje.

Srbiju je tog 24. marta napala koalicija 19 najmoćnijih zemalja sveta u nameri da joj otme Kosovo i Metohija, ali taj cilj do danas nije ostvaren.

Agresija NATO na Srbiju je izvedena pod nazivom „milosrdni anđeo”, a neposredna povod za to je bio navodni masakr civila u Račku i odbijanje jugoslovenske delegacije da potpiše Sporazum iz Rambujea.

NATO agresija je okončana 9. juna 1999. potpisivanjem Kumanovskog sporazuma, koji je predviđao da će se jugoslovenske snage bezbednosti povući sa Kosova, a da će biti uspostavljen UNMIK, civilna misija Ujedinjenih nacija.

NATO je Srbiju napao bez odobrenja SB UN.

izvor (http://www.politika.rs/sr/clanak/475590/Da-se-ne-zaboravi-22-godine-od-NATO-agresije-na-Srbiju)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 24, 2021, 01:44:40 pm
среда, 24.03.2021.

Жртве НАТО бомбардовања, оболеле од канцера, траже одштету

Многобројне жртве ваздушних напада НАТО-а на Савезну републике Југославију (СРЈ) успеле су да скупе доказе и затраже од суда одштету због обољевања од канцера, као последице бомбардовања наше земље осиромашеним уранијумом 1999. године.

Број оболелих од канцера повећавао се из године у годину, а према подацима адвокатске канцеларије „Алексић” из Ниша, која их заступа пред судом, сада износи више хиљада. Прву тужбу за одштету у име оболелих од канцера поднела је канцеларија „Алексић” парничном одељењу Вишег суду у Београду 19. јануара, по узору на тужбе које су подносили италијански војници који су били ангажовани у мировној мисији на Косову и Метохији, који су највише бомбардовани.

Италијански адвокат Анђело Фиоре Тартаља је заступајући италијанске војнике у Италији успео да добије 181 правноснажну пресуду у корист својих клијената и одштете од 700.000 до милион евра. Након тужбе у Београду, уследиле су тужбе и судовима у Врању, Нишу, Крагујевцу и Новом Саду. У складу са процедуом тужба се упућује туженом на одговор, након чега би суд требало да закаже прво рочиште за расправу у том спору, а српски судови још увек чекају одговор од НАТО.

Како је Танјугу објашњено раније у адвокатској канцеларији „Алексић”, тужбеним захтевима у овим споровима тражи се одштета због обољевања од канцера услед тровања осиромашеним уранијумом конкретних клијената, а то су махом војници, полицајци или војни резервисти, који су били 1999. године на Косову и Метохији или Југу Србије. Иначе 2000. године водио се и кривични поступак против челника НАТО пакта у тадашњем Окружном суду у Београду, који је 21. септембра 2000. године 14 тадашњих челника западних земаља у одсуству је осудио на по 20 година затвора због бомбардовања Србије.

Међутим та пресуда је укинута одлуком Врховног суда и предмет је био враћен на поновљено суђење, након чега је поступак убрзо обустављен. Међу осуђенима су били тадашњи амерички председник Вилијем Клинтон, Медлин Олбрајт, Хавијер Солана, Тони Блер, Вилијем Коен, Робин Кук, Џорџ Робертсон, Жак Ширак, Ибер Ведрин, Ален Ришар, Герхард Шредер, Јосеф Фишер, Рудолф Шарпинг и Весли Кларк. Ова првостепена, осуђујућа пресуда биће један од многих доказа у споровима за одштету због обољевања од канцера.

Иначе, напад на Србију, односно СРЈ, извршен је без одобрења Савета безбедности УН, што је био преседан. Наредбу је тадашњем команданту савезничких снага, америчком генералу Веслију Кларку, издао генерални секретар НАТО-а Хавијер Солана. Кларк је касније, у књизи „Модерно ратовање”, написао да је планирање ваздушне операције НАТО-а против СРЈ „средином јуна 1998. већ увелико било у току” и да је завршено крајем августа те године.

Готово да нема града у Србији који се током 11 недеља напада није нашао на мети. У бомбардовању је уништено и оштећено 25.000 стамбених објеката, онеспособљено 470 километара путева и 595 километара пруга. Оштећено је и 14 аеродрома, 19 болница, 20 домова здравља, 18 дечјих вртића, 69 школа, 176 споменика културе и 44 моста, док је 38 мостова разорено. Током агресије извршено је 2.300 ваздушних удара на 995 објеката широм земље, а 1.150 борбених авиона лансирало је близу 420.000 пројектила укупне масе 22.000 тона. НАТО је лансирао 1.300 крстарећих ракета, изручио 37.000 „касетних бомби”, од којих је погинуло око 200 особа, а рањено је више стотина, и употребио забрањену муницију са осиромашеним уранијумом. Уништена је трећина електроенергетског капацитета земље, бомбардоване су две рафинерије у Панчеву и Новом Саду, а снаге НАТО-а су први пут употребиле и такозване графитне бомбе за онеспособљавање електроенергетског система.

После више дипломатских притисака, бомбардовање је окончано потписивањем Војно-техничког споразума у Куманову 9. јуна 1999, да би три дана потом почело повлачење снага СРЈ са Косова и Метохије. Пошто је генерални секретар НАТО-а 10. јуна 1999. издао наредбу о прекиду бомбардовања, последњи пројектили пали су на подручју села Кололец (недалеко од Косовске Каменице), у 13.30 сати. Тог дана Савет безбедности УН усвојио је Резолуцију 1244, а у покрајину је упућено 37.200 војника Кфора из 36 земаља, са задатком да чувају мир, безбедност и обезбеде повратак избеглих док се не дефинише широк аутономни статус.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on March 24, 2021, 01:49:57 pm
Poštovani članovi Palube,

Povodom 22-godišnjice od početka NATO agresije na našu zemlju, na vazduhoplovnom portalu Tango Six, možete pronaći moj novi tekst, koji je svojevrsna analiza načina i taktike upotrebe naših jedinica RV i PVO i ostalih jedinica PVO iz sastava KoV i RM u odbrani vazdušnog prostora naše zemlje, civilne i vojne infrastrukture i jedinica Kopnene vojske na terenu.

Pored toga, u tekstu možete pronaći i svojevrsnu sublimaciju svih obaranja, oštećenja ili bilo kakvih drugih vanrednih događaja koji su se dogodili NATO avijaciji, a za koje postoje relevantni domaći i strani izvori koji se mogu smatrati pouzdanim.

Nadam se da će vam se tekst dopasti i preporučujem ga vašoj pažnji!  

https://tangosix.rs/2021/24/03/sveobuhvatna-lista-nato-gubitaka-iznad-sr-jugoslavije-i-regiona-tokom-rata-1999-godine/


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on March 25, 2021, 08:54:39 am
Autor Živojin Žika Petrović


Pažnja, pažnja...

Pre tačno 22 godine, širom naše zemlje, oglasile su se sirene za uzbunu od ratne vazdušne opasnosti. Raspoređeni uzduž i popreko tadašnjom Jugoslavijom, a dobro organizovani i okupljeni u desetak lokalnih i regionalnih “Radio-mreža za opasnost” (RMZO), radio-amateri su počeli svoju aktivnost prenoseći jedan drugom informacije sa terena, posebno osmatrajući vazdušni prostor i o svim važnim dešavanjima su informisali upravnu radio-stanicu našeg Saveza - YU0SRJ.

Upravna stanica YU0SRJ je tih dana primila na stotine hiljada informacija sa terena, a najviše o naletima i udarima NATO avijacije i krstarećih raketa, o bespilotnim letelicama, helikopterima, o tzv. lokatorima i drugim podacima.

Preko 1000 radio-amatera je svih 79 dana bombardovanja, 24 sata dnevno, u jedinstvenom stroju i u najtežim uslovima, često rizikujući sopstvene živote, izvršavalo svoju građansku dužnost, uz potpuno poštovanje svetskog radio-amaterskog kodeksa i svih važećih pravila i propisa radio-amaterskog saobraćaja, stavili su svoje znanje, iskustvo, veštinu i resurse u službu svoga društva i svoje zemlje.

Mnogo materijalih i tehničkih dobara, ali, što je još važnije, ljudskih života je spašeno pravovremenom informacijom koju su radio-amateri prenosili i tako izveštavali građane, službe spašavanja, civilnu zaštitu i sve one koji su nas tada slušali, ali i one koji su prisluškivali,  o nastupajućim opasnostima i dešavanjima na terenu.Veliki broj radio-amatera, kako iz susednih zemalja, tako i iz nekih daljih, se uključivao u našu tadašnju akciju i svojim pravovremenim porukama su doprineli da upravna stanica YU0SRJ bude još bolje informisana.

Tokom NATO bombardovanja smo poslali više od trideset hiljada poruka humanitarnog karaktera uspostavljajući veze među rastavljenim članovima mnogih porodica, posebno sa područja Kosova i Metohije. Mnogi mediji i sredstva javnog informisanja su tada svoje informacije i izveštaje bazirale na podacima i porukama koje su radio-amateri slali sa terena i nebrojeno puta su tada TV i radio vesti započinjale rečenicom „KAKO JAVLJAJU RADIO-AMATERI ...“

Veliki značaj “Radio-mreže za opasnost”, koju su tada radio-amateri uspostavili, najčešće nije dovoljno poznat široj javnosti, pa čak ni organima i organizacijama koje su za te radio-mreže neposredno nadležni - sve dok ne nastupe razlozi za njihovo ponovno aktiviranje.

Mi, radio-amateri, smo vrsni poznavaoci elektronike i radio-tehnike, entuzijasti i praktičari, nenadmašni improvizatori, obučeni i osposobljeni da svojim veštinama, znanjem i opremom uspostavimo radio-vezu u najtežim mogućim uslovima, da širimo prijateljstvo, pomažemo drugima i budemo pažljivi i humani. Kao takvi, želja nam je, i nadamo se, da razloga za buduće aktiviranje naših ”Radio-mreža za opasnost” više ne bude ali takođe, želimo da se naše aktivnosti i dela, posebno tokom tih dana bombardovanja, nikada ne zaborave!

Pogledajte film koji smo povodom 15 godina od bombardovanja snimili i koji sadrži autentične snimke radio-amatera kao i zvuke bombardovanja:

https://youtu.be/BEkIxIflo6A


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 25, 2021, 09:41:55 am
среда, 24.03.2021.
Тома Тодоровић

Херојска одбрана од НАТО агресије

Војни старешински кадар био је унапред добро припремљен, каже за „Политику” генерал Владимир Лазаревић

Ниш – Сећајући се свих догађаја с краја 20. века и збивања у ратно пролеће 1999, генерал пуковник у пензији Владимир Лазаревић за „Политику” каже да је и сада многим високим војним старешинама у развијеним земљама Европе и света нејасно како су се југословенске снаге безбедности, војска и полиција, али и народ Србије и Савезне Републике Југославије (СРЈ) пре 22 године одбранили од најjаче војне силе, од НАТО-а.

У време агресије на Југославију и Србију најпре начелник штаба Приштинског корпуса, а потом и командант корпуса, после постављења генерал-пуковника Небојше Павковића на чело Треће армије, Владимир Лазаревић истиче да амерички и генерали европских земаља чланица НАТО-а, који су били на челу својих војних јединица, али и они који су седели у командним центрима, вероватно никада неће схватити шта то српски војник има у срцу и грудима.

​Врхунски оспособљени, обучени у врхунској тактици за коју наши непријатељи немају одговор, ми смо сви стали у одбрану наше земље и нашег народа, због неправде за коју смо знали да нам се спрема, због патриотизма који носимо у себи, због љубави према овој држави и српском народу, каже генерал Лазаревић.

– И успели смо да одбранимо Косово од НАТО агресије. А то како смо у томе успели увек ћемо за оне који су више од две деценије још у дилеми, а који су насрнули на нас, који су нас напали и извршили несхватљив злочин, имати само један одговор који и не кријемо – невиђен хероизам свих припадника Приштинског корпуса јер је сваки припадник наших снага безбедности у пролеће последње године прошлог века одбранио је Косово. То јунаштво памтиће се, иако године неминовно пролазе, вечно – рекао нам је Владимир Лазаревић.

Легендарни генерал, али и сви остали из војног и полицијског старешинског кадра, који је био на челу наших снага безбедности на Косову и Метохији у периоду пре агресије, али и на почетку бомбардовања 24. марта, па све до 10. јуна 1999. године и потписивања Кумановског споразума, били су унапред добро припремљени за одбрану земље.

– Косово је у правом смислу речи било поприште главних ратних догађања током 78 дана агресије НАТО-а на нашу земљу, али и неколико година пре тога. И због циља алијансе, који је, а то се знало, био освајање и одвајање Космета од Србије, али и због непрестаних покушаја припадника такозване ОВК, односно шиптарских терористичких паравојних формација да на просторе наше покрајине из Албаније убаце што већу количину оружја, муниције, експлозивних средстава и, свакако војне опреме, ми смо у некој врсти ратног стања били много пре агресије. Терористи су војна средства и опрему за своје мрачне циљеве и наоружавање поменутих паравојних формација пребацивали на територију Косова и Метохије на сваки могући начин и у скоро немогућим условима, користећи планинске стазе кроз праву дивљину, или на неком од граничних одсека. Јасно је због свега тога да је Приштински корпус безмало две године пре почетка агресије био у рату.

Ја лично уопште немам дилему да је цео сценарио цепања Србије и отимачине Косова и Метохије припреман годинама пре агресије, која је по мом мишљењу била само једна завршница реализације мрачног плана светских центара моћи. Иако се стално говорило да је напад на нашу земљу био само због обезбеђења мирног живота становника на Космету, као дан је било јасно и тада, а и сада је, да је простор наше покрајине тим центрима моћи био потребан за нешто друго. Као што се знало, а наговештаји су били више него познати, да је 1998. година била одређена као последњи рок у којем ће се одлучити о нашој судбини. Те године, још крајем лета и почетком јесени, издата је наредба за напад на Југославију, али је уследио кратак застој у реализацији плана, јер је дошло до споразума Милошевић–Холбрук. Ипак, после само неколико месеци остварена је паклена замисао непријатеља наше земље –
објашњава генерал Лазаревић. 

Зашто је Косово толико било значајно Америци и савезницима?

– Средином последње деценије прошлог века, мислим да је то било 1994. године, прочитао сам одређена предвиђања америчких војних стратега и експерата који су наговештавали ратни сукоб на тлу Европе. Још тада је, значи годинама пре агресије, било предвиђања могућег ратног сукоба. А када је у појединим америчким стручним анализама нешто прецизније било речи о локацији могућег сукоба на европском тлу и када је поменут „Српски Кувајт” није било дилеме да се мисли на Косово и Метохију, као непресушни извор природних богатстава – истиче генерал Лазаревић.

На 22. годишњицу агресије НАТО-а на нашу земљу генерал пуковник Владимир Лазаревић говорио је и о томе да су за 78 дана дивовске борбе да се одбрани територија Косова и Метохије сачувани борбени потенцијал и морал припадника Треће армије и Приштинског корпуса, што је и допринело успешној одбрани и очувању безбедности за становништво.

– Увек смо имали на уму да се морају сачувати припадници наше војске и полиције, као и техничка средства од масовног уништења, да се по сваку цену морају одбранити границе и обезбедити државни интегритет наше земље, али и да се сачувају људски животи и спречи прогон српског становништва и неалбанског живља, а да се истовремено обезбеде и услови да државни органи Југославије и Србије функционишу и на Косову и Метохији, као саставном делу своје територије. Од тих принципа, од тих задатака није се одустало ниједног тренутка све до Кумановског споразума 10. јуна 1999. године – рекао је за „Политику” генерал-пуковник Владимир Лазаревић, који је провео више од десет година у затвору Међународног суда у Схевенингену, пошто је био осуђен у Хашком трибуналу за командну одговорност током одбране Косова и Метохије.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 25, 2021, 06:56:52 pm
Bombe sa osiromašenim uranijumom i danas se nalaze na teritoriji grada Čačka
IZVOR: RINA ČETVRTAK, 25.03.2021.

Tokom bombardovanja te 1999. godine, ciljevi NATO agresora bili su vojni, infrastrukturni i privredni objekti koji su od vitalnog značaja za Moravički okrug.

Ti ciljevi gađani su raketama koje sadrže osiromašeni uranijum, te je samo na teritoriji Moravičkog okruga bačeno 273 bombe. Mnoge od njih još nisu izvađene, a sećanja mnogih učesnika u tom ratu i dalje ne blede.

„Na fabriku Sloboda palo je 54 bombe, četiri do dana današnjeg još nisu izvađene, a cilj je bio da se razruše bitni objekti u državi, jer su tzv. krmače sa glavama osirumašenog uranijuma koje deluje posle izvesnog vremena, kasetne bombe bačene su u Bresnici, Tavniku i delu Кnića gde je izručen kontejner bombi. Sećam se situacije kada smo sedeli u Štabu i čovek iz Bresnice donosi u rukama kasetnu bombu", rekao je Brane Drobnjak, komandant tadašnjeg okružnog Štaba civilne zaštite gostujući u Dnevniku zapadne Srbije. Drobnjak se osvrnuo na trenutke kada su iz fabrike Milan Blagojević i PКS Lateks izvlačene opasne materije kako bi se zaštitili ljudski životi.

„Opasne materije koje su se izlivale su izvučene na vreme, a najteži deo posla bilo je bombardovanje Slobode i žrtve. Medicinski radnici su tada kao i sada, u vreme pandemije, bili na visini zadatka. Imali smo informacije šta će biti bombardovano, odnosno ko je poleteo, znali smo da će biti bombardovan repetitor na Ovčaru, trebala je pored pošte u Užicu biti gađana i pošta u Čačku. Naknadno smo dobili informaciju da je francuski pilot kada je video masu naroda ispred pošte, bombe izručio u Jadransko more", kazao je Drobnjak. Najteža sećanja iz vremena bombardovanja vezana su za izgubljene živote mladih ljudi, jer je 18 lica iz Čačka izgubilo život na Кosovu.

„I danas me sećanja drže kao da se juče desilo, pamtim svako uplašeno lice roditelja, koji su strahovali da će svaki čas neko doći u njihovo dvorište i doneti crne vesti. Mi smo išli kroz jedno selo kako bi javili porodici da mu je sin od 19 godina poginuo. Otac poginulog vojnika išao je iz bašte kukajući i tražeći šibicu da sve zapali", istakao je Drobnjak. On je dodao da je opština Gornji Milanovac svim vojnicima palim za slobodu podigla biste i da bi te primere trebalo svaka opština da primeni jer to heroji zaslužuju.

Izvor: www.b92.net


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on March 25, 2021, 07:44:55 pm
Svakako jedna zanimljiva epizoda iz vazdušnog rata 1999-te godine, odnosi se na "specijalne elektronske i psihološke operacije" (EW, ECM, SEAD, OCI and PSYOPS) koje su NATO avioni vršili iz vazdušnog prostora susednih zemalja.

Elektronsko ometanje je vršeno gotovo svakodnevno na celoj teritoriji tadašnje SRJ. U toku operativnog rada 280. cEIO (centar elektronskog izviđanja i osmatranja), registrovana je pojava elektronskih smetnji na VVF-UVF opsegu najčešće od 118-150 Mhz.

Pored toga, registrovane su emisije TV signala u boji na frekvenciji 21. televizijskog kanala i radio-emisije, frekvencijske modulacije na više frekvencija.
Emitovanje TV signala vršeno je sa američkog aviona tipa EC-130E Commando Solo koji je poletao iz Ramštajna (Nemačka) i leteo u vazdušnom prostoru Mađarske. Ovaj program nazvan "Allied Voice Radio and Television" mogao je da se vidi u trenucima kada je avion bio u vazduhu, 2 do 4 puta dnevno.
Emitovanje TV i radio programa u intervalima, nastavljeno je i posle primirja i poslednji let je izvršen 27.06.1999. godine.

Elektronsko ometanje opsega VVF-UVF vršeno je sa aviona EC-130H Compass Call koji je najčešće leteo u vazdušnom prostoru BiH.
Ukupno je registrovano 143 a/p, od kojih Commando Solo 75 i na Compas Call 68 a/p. Avion Commando Solo, koji je emitovao TV i radio program, ispoljavao je aktivnosti od 03.04.1999. skoro svakodnevno od 11-17 časova.

Avion Compass Call je najčešće leteo u VaP BiH i let mu je trajao oko 6 sati. Prilikom ometanja repetitora, ustanovljeno je da se ometaju izlazne frekvencije repetitorskih kanala.



Lokid EC-130H Compas Call je avion za "elektronsko ratovanje, suzbijanje i ometanje protivničke protivvazdušne odbrane i izvođenje ofanzivnih kontra-obaveštajnih aktivnosti":

[attachment=1]

EC-130E Commando Solo je avion za "ometanje komunikacija i sredstava veze i psihološko-informativne operacije":

[attachment=2]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Milan (longtrip) on March 25, 2021, 07:59:21 pm
Hungary backs broadcasts to Serbia


Hungarian officials have confirmed reports that the country's airspace is being used by Nato military aircraft to relay radio programmes to Yugoslavia.
The Hungarian daily newspaper Nepszava reported that for the past few days, an airborne radio station on board a Nato aircraft in Hungary's airspace has been transmitting Voice of America and Radio Free Europe programmes to Yugoslavia.

The special plane was said to be flying at high altitude broadcasting around the clock on FM 100.5 and 106.5 in Serbo-Croat and English to Serb relay stations.

Although officials in Budapest have generally declined to comment on the issue, the Hungarian Foreign Ministry said any such transmissions aimed to give the population in Serbia more objective reporting than was allowed under what it called President Slobodan Milosevic's "restrictive" administration.

If there were radio transmissions from Hungary's airspace to Yugoslavia, they could only have been temporary, Foreign Ministry spokesman Gabor Horvath said, according to Hungarian media reports.

"If there was such an activity, its purpose was clearly to provide the Yugoslav public with objective and authentic information," he said.


Sensitive issue

The official Website of the US Department of Defence has reported that Nato started beaming TV broadcasts to Yugoslav viewers via a US Air Force Commando Solo psychological operations aircraft - a converted Hercules military transport plane.According to VOA, the aircraft is "in the air and on the air again, this time somewhere near Serbia".

The airborne station calls itself the Allied Voice Radio and Television, and it is said to broadcast on 1003 kHz mediumwave and 87.9 and 106 .5 MHz FM.

Hungarian support for Nato action is potentially sensitive for the government, with Yugoslavia home to a sizeable minority of some 300,000 ethnic Hungarians.

A new poll of 500 telephone respondents published in one of Budapest's mainstream dailies showed a wafer-thin majority backing Nato air strikes in Yugoslavia, but more than two-thirds saying Budapest should not allow Nato forces on its soil for any campaign involving ground troops over the Kosovo crisis.

Hungarian airspace and airport facilities are already used extensively for Nato planes overflying the country on their way to missions in Yugoslavia.Hungary, which joined the alliance along with Poland and the Czech Republic only 12 days before the bombing began, is the only Nato member bordering Yugoslavia.

Saturday, April 24, 1999.

news.bbc.co.uk (http://news.bbc.co.uk/2/hi/world/monitoring/326815.stm)




Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 26, 2021, 04:51:56 pm
петак, 26.03.2021.

Кина о бомбардовању Југославије: НАТО још има дуг у крви према кинеском народу

ПЕКИНГ – Северноатлантска алијанса предвођена САД, која је бомбардовала тадашњу Југославију и убила много недужних цивила, међу којима и троје кинеских новинара, и даље има „дуг у крви” према кинеском народу, поручило је данас кинеско Министарство спољних послова.

Портпаролка кинеског Министарства спољних послова Хуа Чуњинг је поводом обележавања годишњице НАТО агресије 1999. године рекла да НАТО не треба да заборави 1999. годину, када је, уз озбиљно кршење међународних закона и основних норми међународних односа, бомбардовао тадашњу Југославију, пише кинески „Глобал тајмс”. Говорећи на сусрету НАТО министара спољних послова у Бриселу ове недеље, амерички државни секретар Ентони Блинкен позвао је НАТО чланице да се супротставе „претњи агресивне Кине”, док је генерални секретар НАТО Јенс Столтенберг назвао Кину „изазовом”.

„Кина жели да подсети НАТО да и даље има дуг у крви према кинеском народу. Преминули су отишли, али живима је потребна већа будност и размишљање”, поручила је портпаролка, преноси Танјуг. Нагласила је да је данашњи тренд у светском развоју мир и напредак и додала да је такав историјски тренд незаустављив. Међутим, додала је, „такође смо видели да се политика моћи и хегемонизма повремено појави, озбиљно угрожавајући и претећи светској безбедности, стабилности и међународном праву”.

„Било да је у питању Југославија, Ирак, Либија или Сирија, никада не треба да опростимо губитак живота обичних људи, који су настрадали у поновљеним бомбардовањима, под зидовима обрушеним гранатама, на славним историјским местима које је однео пламен”, навела је портпаролка. Додала је да САД и неке западне земље имају пуна уста људских права, али су им уста затворена кад је реч о њиховим одговорностима.

„Када су бесрамно почели рат против једне суверене земље, без одобрења Савета безбедности, узрокујући на стотине и хиљаде смрти и избеглиштво милиона, да ли су икада бринули о људским правима у тим земљама. Да ли под тим подразумевају међународна правила? Зар не би требало да буду одговорни за своје ратне акције”, запитала се Хуа. Кина и Србија су, како каже, две земље које се не плаше моћи и које славе мир.

„Кина је спремна да ради са Србијом и свим мирољубивим земљама на очувању међународне праведности и на промоцији мира, стабилности и развоја”, рекла је Хуа додајући да су „давно прошла времена када су велики малтретирали мале, а јаки слабе”.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 27, 2021, 06:14:46 am
петак, 26.03.2021.
Александра Куртеш

Пад ноћног сокола

Пре двадесет две године, 27. марта у 20.40 часова, у НАТО агресији на бившу СРЈ припадници југословенских ракетних јединица успели су да уз помоћ совјетског ракетног система ПВО С-125 „нева”, оборе фамозног „невидљивог монструма” Америчког ратног ваздухопловства, чудо војне технологије, бомбардер Ф-117.

Бивши пуковник Војске Југославије и командант 250. бригаде Противваздушне одбране која је срушила „најтхок”, Золтан Дани, уступио је фрагмент обореног авиона Руском дому – уз ово подсећање у Великој сали овог здања почела је промоција књиге „Пад ноћног сокола” која је преведена на руски језик. Аутор књиге о херојској одбрани и успесима српског ПВО-а у тренуцима супротстављања авијацији Северноатлантске алијансе је пуковник у пензији, некадашњи припадник Треће ракетне дивизије ПВО-а Славиша Голубовић. Он је међу корице, на 404 стране, сместио 46 ауторских текстова непосредних учесника ратних догађаја трагичне 1999. године и поткрепио их са више од 200 фотографија. У књизи је дат и интервју пилота обореног Ф-117.

Славиша Голубовић је у оквиру Међународног словенског књижевног форума „Златни витез” добио међународну награду „Златни витез 2020 – Златна диплома” у категорији „Историја словенских народа”, у октобру прошле године у Москви, док је у новембру добио признање „Београдски победник 2020”. Представљању књиге присуствовао је амбасадор Русије у Србији Александар Боцан-Харченко који је нагласио да је агресија на Југославију била злочиначки чин у сваком смислу те речи – законодавном, политичком, моралном и људском.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 27, 2021, 12:30:46 pm
Manifesto: NATO na optuženičkoj klupi u Srbiji
IZVOR: TANJUG SUBOTA, 27.03.2021.

List “Il Manifesto” piše danas o slučaju nekadašnjeg vojnika vojske Jugoslavije koji je podneo tužbu u beogradskom sudu protiv NATO.

I to zbog korištenja osiromašeng uranija za vreme bombardovanja Srbije 1999 godine. Kako piše lišt bivši vojnik je oboleo od malignog obolenja koje je, veoma slično bolestima italijanskih vojnka koji su bili u misijama na Kosovu u Bosni i Hercegovini i u Iraku, mestima gde su koirištene bombe sa osiromašenim uranijumom.

List podseća da su napadi NATO na Srbiju “bili agresija koja je oznacena kao humanitarna akcija, a bila je odobrena od tadašnjih svetskih lidera Klintona, Šrodera, Blera i D''Aleme”.

“NATO je u toku 78 dana bombardovanja, a bez rezolucije Ujedninjenijh Nacija, odvažno menjao svoj statut, da bi ga adaptirao tadasnjim svojim potrebama, gazecći međunarodno pravo i tretirajući ga kao našu stvar" tvrdi lst. “Il Manifesto” podseća da je prema tvrdnjama humantarnih organizacija u bombardovanju ubijeno 500 civila da su porušeni mostovi, fabrike, infrastrkturni objekti, sediste televizije, ambasada a da je napad na fabriku u Pančevu bio jednak napadu hemijskim oružjem.

Prema pisanju lista šteta nanesena Srbiji nije zaustavljena prekidom bombardovanja “jer ono što je sledilo bilo još gore od bombi”. Srbija je nakon bombardovanja izbila na prvo mesto u Evropi po broju osoba obolelih od kancerogenih obolenja, a 10 godina nakon NATO agresije oko 30 hiljada se razbolelo, a 10 hiljada je preminulo od raka, tvrdi list. Tužba koju je podeno bivši vojnik Jugoslavija, preko advokata Srđana Aleksića, 22 godine nakon bombardovanja, je prvi proces u kojemu je NATO optužen za posledice agresije i biće početak serije sličnih procesa za odštetu, makar jednog dela osoba koje su žrtve upotrebe osiromašenog uranijuma, ali i onih koji su zbog bombardovanja pretrpeli drugi vid štete, zaključuje list.

Beogradski advokat Srđan Aleksić, kao i sve naredne tužbe protiv NATO biće potpomognute bogatim iskustvom italijanskog advokata Andzela Fjore Tartalja koji je u više od 200 tužbi italijanskih vojnika protiv Ministarstva odbrane, izdejstvovao odštetu za one koji su oboleli od kancerogenih obolenja, nakon što su bili u misijama gde je koristen osiromašeni uranijum Prema pisanju “Il Manifesta” nakon procesa pred domaćim sudovima, u Srbiji i Italiji, dva advokata Aleksić i Tartalja, nameravaju slučaj pokrenuti i pred Međunarodnim Sudom Pravde u Hagu.

Izvor: www.b92.net


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: ssekir75 on March 27, 2021, 08:57:20 pm
петак, 26.03.2021.
Александра Куртеш

Пад ноћног сокола



Бивши пуковник Војске Југославије и командант 250. бригаде Противваздушне одбране која је срушила „најтхок”, Золтан Дани, уступио је фрагмент обореног авиона Руском дому – уз ово подсећање у Великој сали овог здања почела је промоција књиге „Пад ноћног сокола” која је преведена на руски језик.

кад је данију одузет чин пуковника и зашто? колико ја знам, он је пуковник у пензији.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Dreadnought on March 30, 2021, 11:32:47 am



https://youtu.be/jkA8RQuAaOk


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 01, 2021, 09:42:09 am
четвртак, 01.04.2021.

НАТО пре 22 године срушио Варадински мост

НОВИ САД - Пре 22 године НАТО авиони су деветог дана агресије на Србију (СРЈ) срушили први мост - Варадински мост преко Дунава у Новом Саду. Том приликом живот је изгубио Новосађанин Олег Насов (29), подсећа РТВ.

Одмах по завршетку НАТО агресије приступило се изградњи новог моста. Крајем 1999. уклоњени су остаци старог моста и почетком 2000. године радници нишког МИН-а су даноноћно радили да би Новом Саду обезбедили нови стални мост. Отворен је септембра 2000. године, непосредно пред изборе. На отварању је добио име „Варадинска дуга”, али касније је име промењено у Варадински мост, наводи РТВ.

Мост Краљевића Томислава грађен је од 1921. до 1928. године на локацији која је пре Првог светског рата била предвиђена за градњу сталног моста. Заједно са мостом, пробијен је булевар којим се Нови Сад проширио до Дунава и повезао са Петроварадином. Први пут је срушен 1941. године, када га је југословенска војска минирала, касније су га Немци обновили, затим 1944. године срушили при повлачењу.

1945. године поново је почела градња моста. Градила га је група инжењера: Миодраг Живковић, Панта Јаковљевић и Сава Атанацковић, а добио је облик просте греде по систему челичне решетке. За рад су, како наводи РТВ, коришћени немачки заробљеници који су за награду по завршетку моста пуштени кућама.

Саграђен је у рекордном времену - за 160 дана, и био је први стални челични мост изграђен после Другог светског рата у Европи. Свечано га је пустио у саобраћај 20. јануара 1946. године маршал Тито чије је име и сам мост добио. Био је дуг 344 метра.

Крајем маја 1962. године преко њега је прешла последња железничка композиција, тако да је до рушења служио само за друмски саобраћај.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 03, 2021, 08:37:37 pm
Penzionisani pilot: Makete aviona tokom bombardovanja zavarale NATO i spasile živote
0Piše: FoNet03. aprila 2021.

U NATO agresiji 1999. godine našim maketama šest aviona MiG-29 na batajničkom aerodromu spasili smo ne samo toliko tih letelica, nego i živote pilota i mehaničara, jer su prestali da bombarduju pistu i objekte, izjavio je FoNetu penzionisani potpukovnik-pilot Đorđe Ivanov, idejni tvorac i autor tog projekta.

Za to nikakva odlikovanja, priznanja, ni zahvalnice nismo dobili, rekao je Ivanov i  naglasio da tada igrom slučaja jedna maketa nije uništena, jer je „zakazao“ projektil NATO, posle čega je od države, uključujući i predsednika, tražio da ona bude sačuvana. Ukazujući da ni od koga nije dobio nikakav odgovor, on je objasnio da je samo želeo da se zabeleži rad ekipe stolara i modelara iz Stare Pazove, koje je angažovao i koji su uspeli da zavaraju NATO.

Ivanov je tog 24. marta 1999. godine bio operativni oficir 204. Avijacijskog puka na Batjnici i tokom prvog udara bio je u zemunici, „izmeštenom komandnom mestu“ na aerodromu, jer su udari bili „takvi da smo se od njih sudarali u tom bunkeru“. Napominjući da je ratovati sa NATO bila suluda ideja, setio se detinjstva i filma „Trojanski konj“ i pomislio da bi od drveta mogle da se prave makete aviona, „da im podmetnemo, možda će da pomisle da su uništili prave avione, a mi tako prave MiG-29 da sačuvamo“.

„Jer, kako koji avion poleti, oni ga obore ili oštete“, naveo je Ivanov, bivši pilot na MiG-21, koji tada nisu leteli, jer su bili laka meta.

Jutro posle početka bombadrovanja, tadašnjem načelniku vazduhoplovstva, generalu Spasoju Smiljaniću, predočio je svoju ideju i pitao da li bi to mogli da urade, koji je samo neutralno klimnuo glavom, u stilu „može“, što  je bio signal da poduhvat krene. Ivanov je znao da u Novoj Pazovi postoji aviomodelarski klub, kontaktirao je predsednika kluba Radoja Blagojevića, a potom i stolare, ali je problem bila radionica u kojoj je bilo moguće napraviti maketu  aviona MiG-29 u pravoj veličini. Našli smo hangar kombinata Vojvodina, direktor Branko Mazalica je odmah pristao, i onda je postalo ključno pitanje od čega praviti makete. Nije bila problem konstrukcija, nego odraz od aluminijuma. Setio sam se da postoje ofset ploče za štampu, lagane kao perce, prepričao je Ivanov.

Kada su to rešili, sve drugo je išlo samo od sebe, metalna konstrukcija kao jezgro mekete, daske i šperlpoča, točkovi od “Fiće“ ili nekog kombija, „samo da se kotrlja i može da se zakači za traktor koji je to vukao do batajničke piste, neretko i pod uzbunom“. Znali smo da ratovanje nije samo vizuelno, nego i elektronsko, rekao je Ivanov, pa smo zato makete morali da opremimo i „motorima“ koji isijavaju toplinu i radio stanicama.

Na mestu gde je motor, kako je objasnio, postavljali smo burad sa zapaljenim krpama natopljenim kerozinom, dok smo napred u „nos“ aviona stavili neke toki-vokije, preko kojih je tražena dozvola za poletanje, što su ovi „odozgo“ videli, čuli i poverovali. Kako je ilustrovao, odmah posle postavljanja makete, doleteli bi NATO avioni i razneli je u paramparčad, prijavljujći da su uništili pravi MiG-29, jer je on, po svim njihovim parametrima, to i bio.

Da naprave prvu maketu Ivanovu i njegovom timu majstora je trebalo više od 20 dana, a posle, kad su krenuli u „serijsku proizvodnju“ ostalih pet, to je trajalo svega nekoliko dana. Nisam dozvoljavao da se fotografiše, niti priča o maketama. Proglasio sam to za vojnu tajnu, naglašava Ivanov i dodaje da niko od majstora nije smeo da priča o tome kad se vrati kući, što su oni ispoštovali, jer „džabe smo sve radili, da je neko ocinkario“.

Pominjući šestu maketu aviona MiG-29 koja je slučajno „preživela“,  Ivanov je rekao da dva NATO projektila nisu eksplodirala, pa je samo malo oštećena od komada betona. Zahvaljujući pukovniku Čedi Milivojeviću, koji je u to vreme bio upravnik Muzeja vazduhoplovstva, maketa je kasnije premeštena u muzejsku postavku da svedoči o jednom delu istorije. Ivanov je na sopstveni zahtev otušao u penziju 2001.godine, kada je video da „vojska ima upotrebljiv samo jedan MIG-21“, ali ne želi da priča o ličnim problemima.

Oslikao je mnogo crkava po Srbiji, a 11. maja u Domu ratnih vojnih invalida na Savskom trgu biće otvorenaa njegova samostalna izložba na temu avijacije. Nema rešeno stambeno pitanje, sa suprugom doktorkom nauka, koja je zaposlena u Ministarstvu odbrane, i dva sina, živi u službenom stanu kao zakupac.

Izvor: www.danas.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 04, 2021, 05:09:14 pm
Hemijska apokalipsa 1999
Boris Subašić 04. 04. 2021.

NATO projektili su, na današnji dan pre 22 godine, tog 4. aprila 1999. prvi put Pančevo zavili u crni otrovni dim koji je kuljao iz zapaljenih rezervoara i postrojenja rafinerije nafte.

Bio je to prvi čin zločina nad stanovništvom i životnom sredinom koji je trajao sve do 7. juna. Pod izgovorom uništavanja "goriva za Miloševićevu ratnu mašineriju", planeri NATO su naredili razaranje petrohemijskih postrojenja u Pančevu, iako su znali da se u njima nalaze otrovi čije oslobađanje može da izazove smrt stotina hiljada ljudi u kratkom vremenu i trajno zagađenje vode i tla. Bombardovanje pančevačke industrijske zone bio je, smatraju stručnjaci, ratni zločin.

- NATO bombardovanjem Srbije 1999. godine višestruko je prekršeno međunarodno ekološko pravo, kao i gotovo sve deklaracije i konvencije iz oblasti zaštite životne sredine. Na teritoriji Srbije i šire vodio se rat koji po svojim efektima spada u hemijske i radiološke. Mnoga opasna hemijska jedinjenja su dospela u vazduh, vodu i zemljište. U procesu kruženja materije i kroz lance ishrane dospela su u žive organizme jedinjenja koja imaju teratogeno, kancerogeno i mutageno dejstvo. Smatra se da će posledice ispoljavati na biljni i životinjski svet, ljude i ekosisteme, na različite načine, dugi niz godina - zaključak je naučnog rada Saše T. Bakrača iz Vojnogeografskog instituta Vojske Srbije, Emilije Klem iz Ministarstva odbrane i Miška Milanovića sa Geografskog fakulteta u Beogradu.

Tokom šest udara na rafineriju nafte u Pančevu izgorelo je ili isteklo 61.800 tona sirove nafte i derivata. Direktno je kontaminirano 58.000 metara kvadratnih tla, a deo izlivenog goriva je otišao u Dunav. Razaranje petrohemijskog kompleksa izazvalo je razlivanje 20 tona tečnog hlora, 250 tona tečnog amonijaka, 460 tona vinil-hlorid monomera, 2.100 tona etil-dihlorida, 800 tona hlorovodonične kiseline, 300 tona natrijum-hidroksida i osam tona žive. Najveći deo ovih otrovnih jedinjenja kanalom je otekao u Dunav. Vazduh je zatrovan produktima sagorevanja koji su zagadili ogromno područje. Najstrašnije posledice izazvalo je razaranja "Petrohemije" i "Azotare", hemijske industrije koja radi sa otrovima, zbog čega je međunarodnim konvencijama napad na takva postrojenja i u ratu zabranjen.

- Bila je to hladnokrvno i precizno isplanirana ekološka katastrofa - otkriva inženjer Zoran Gavrilović, član Međunarodnog naučnog foruma "Dunav - reka saradnje", jedan od malobrojnih stručnjaka i svedoka koji je istraživao ovaj zločin. - Baterije tankova sa otrovnim gasovima  su 18. aprila probijene tako da se ne zapale, već da isteku u atmosferu.

Postoji mogućnost da je to bila diverzija, jer nema tragova eksplozija i gorenja. Tako je nastao oblak gasova koji su u međusobnim reakcijama stvarali smrtonosni koktel, među kojima su bili i bojni otrovi, dioksin i fozgen. Inženjer Gavrilović je prvi u naučnom radu objavljenom u međunarodnom časopisu obelodanio "pančevačku apokalipsu".

- Vreme razaranja industrijske zone odabrano je smišljeno, upravo kada je vetar smrtonosni oblak terao prema Beogradu. Nešto pre 15 časova kolege su mi javile da ka prestonici ide otrovni "koktel" i da bežim što pre mogu. Moja supruga je bila u timu za evakuaciju Beograda, za koju vremena nije ni bilo, katastrofa u kojoj bi smrtno stradalo, u prvom naletu, najmanje 200.000 ljudi je izgledala neizbežna. Dok sam se pripremao za pokušaj preživljavanja, na jugozapadu sam ugledao izuzetno retku pojavu, munjevito stvaranje olujnog oblaka kumulonimbusa. Kontaktirao sam s prijateljima u radarskom meteorološkom centru i oni su mi potvrdili da vide nešto o čemu su samo čitali i da će oluja imati severoistočni pravac. To je spaslo Beograd i Pančevo. Bio je to Božji prst.

Oluja se sa otrovnim oblakom sudarila iznad Dunava, poduhvatila ga i odnela daleko van granica Srbije.

- Kasnije su mi kolege iz Rumunije pričale da je taj otrov pao na neka njihova područja, zbog čega na tim mestima nekoliko godina nije nikao ni najotporniji korov - kaže inženjer Gavrilović.

Program za zaštitu životne sredine UN (UNEP) u izveštaju iz 2007. o posledicama NATO bombardovanja stavio je Pančevo na prvo mesto liste mesta u Srbiji sa najvećim ekološkim rizikom. Posledice bombardovanja petrohemijskog kompleksa imale su katastrofalan uticaj ne samo na Srbiju, utvrdili su stručnjaci ugledne Svetske fondacije za prirodu (World Wildlife Fund -WWF). Po rečima Filipa Velera iz Dunavsko-karpatskog programa WWF, u južnom delu toka Dunava ugroženo je oko deset miliona ljudi, koji se iz njega snabdevaju vodom za piće.

POTVRDA I IZ SAD

IZVEŠTAJ Instituta za energiju i istraživanja životne sredine (IEER) iz Merilenda, SAD, navodi da je NATO bombardovanje petrohemijske industrije oslobodilo u životnu sredinu značajne količine toksičnih supstanci. Ukazuje se i da su civili koji žive u okolini ciljeva izloženi velikom riziku po zdravlje od zagađivača u vazduhu, zemljištu, vodi i hrani, kao i da su posledice osiromašenog uranijuma katastrofalne.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 08, 2021, 05:20:25 am
среда, 07.04.2021.

Немачки амбасадор: Бомбардовање 1999. било потребно за спречавање геноцида

Амбасадор Немачке у Београду Томас Шиб изјавио је да је бомбардовање Југославије 1999. године контроверзно питање, али да је реакција била потребна јер је требало спречити хуманитарну катастрофу и геноцид на Косову.

„Свестан сам да је то контроверзно питање и да није било одлуке Савета безбедности УН (о покретању војне акције). Али нека одлука је морала да буде донета, циљ је био избећи хуманитарну катастрофу, избећи геноцид”, рекао је Шиб за Радио-телевизију Војводине. Шиб је казао да је бомбардовање „било веома тешко за Србију, али да не би требало заборавити да се није тек тако десило”.

„Проблем је био пронаћи решење за Косово, претходно су примењена сва дипломатска средства”, додао је немачки амбасадор. Шиб је рекао да је од пресудног значаја да дијалог Београда и Приштине буде настављен, да је циљ тог процеса јасан, и да је то свеобухватна нормализација односа, преноси Бета.

„Сви су сагласни да проблем Косова мора да се реши, то би било на добробит и Србије и Косова и региона”, казао је Шиб. На питање да ли би Немачка могла да ускрати подршку Србији на европском путу ако Београд не призна независност Косова, Шиб је рекао да је „то више од хипотетичког питања” и да „не жели да буде толико песимистичан”.

„Надамо се да ће обе стране бити конструктивне, не могу преговори да буду завршени позитивно ако нема поверења и добре атмосфере. Апелујемо на обе стране да избегавају изјаве које могу да погоршају атмосферу и отежају постизање компромиса”, навео је немачки дипломата.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 08, 2021, 05:21:21 am
среда, 07.04.2021.

Мировић: Изјава Шиба о бомбардовању Југославије није дипломатска

Председник Покрајинске владе Игор Мировић оценио је да изјава немачког амбасадора Томаса Шиба о бомбардовању Југославије 1999. године није дипломатска и да не приличи амбасадору у једној сувереној земљи, те да се на њу мора реаговати у складу са одговарајућим принципима и конвенцијама.

Шиб је за РТВ рекао да је бомбардовање Југославије 1999. године било неопходно како би се спречили хуманитарна катастрофа и „геноцид на Косову”, преноси Танјуг. Изјава немачког амбасадора Томаса Шиба за РТВ није дипломатска, није истинита, није разумна и не приличи статусу амбасадора у сувереној земљи. Једноставно, сматрам да се на овакву изјаву мора реаговати у складу са одговарајућим принципима и конвенцијама, написао је Мировић на „Инстаграму”.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on April 11, 2021, 07:11:59 pm
Iako sam već pisao o ovome, neki su možda čitali, ali nije na odmet u ovim mesecima kada se sećamo ratnih dana iz 1999-te, da kroz još jedan, novi i sažeti tekst analiziramo i pitamo: "Koliko je zaista aviona F-117A pogođeno tokom NATO agresije na SRJ?"

Više na:

https://www.vojnaknjizara.com/koliko-je-zaista-aviona-f-117a-pogodjeno-tokom-nato-agresije-na-srj/?fbclid=IwAR1JRsGGHacIMBNV4opZWBWpi_mJu8NBI1BOHIbh1Iogf6iIwxTMS9dBx2M

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on April 30, 2021, 05:40:12 pm
петак, 30.04.2021.

Кривокапић положио венац страдалима од НАТО агресије

МУРИНО – Делегација црногорске владе предвођена премијером Здравком Кривокапићем положила је данас венац у Мурини на споменик жртвама НАТО агресије на тадашњу СРЈ.

У делегацији су били министарка просвете, науке, културе и спорта Весна Братић и министар пољопривреде, шумарства и водопривреде Александар Стијовић. Кривокапић је подсетио да је у августу прошле године најавио да ће првом приликом посетити Мурино, како би и лично исказао поштовање страдалима, наводи се у саопштењу из кабинета премијера достављеном Танјугу.

„Данас то обећање испуњавам и полажем венац како бих показао да Црна Гора не заборавља нити једну једину жртву, те да сећањем на овакве догађаје исказујемо веру да се такво страдање више никад неће поновити”, истакао је Кривокапић. Он је рекао и да је претходна власт ДПС-а Мила Ђукановића „заобилазила Мурино, али да ће нова влада и ту, као и друге неправде, исправити”.

„Ову, 22. годишњицу страдања невиних жртава у Мурину, међу којима је и троје деце, обележавамо на дан који је симбол страдања. Моје мисли су са породицама Јулије, Оливере, Мирослава, Вукића, Милке и Манојла. Они ће увек живети у нашим сећањима, а њихова недужна жртва и трагична судбина, опомена су и обавеза целом нашем друштву да сачува мир, суживот и склад”, казао је премијер. Кривокапић је нагласио да је Црна Гора, током нешто више од две деценије након ових немилих догађаја, пролазила кроз различите фазе друштвено политичког сазревања.

„Овакви догађаји остали су болан део прошлости, а наша земља кренула је путем обнове и просперитета, баштинећи демократију и правду као темеље своје државне политике. Ипак, људске жртве које је Црна Гора положила заувек ћемо памтити. Нек им је вечна слава”, рекао је премијер.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: torpedo011 on April 30, 2021, 06:51:43 pm
НАТО уништава пругу Београд - Бар на деоници која пролази кроз БиХ:

https://www.youtube.com/watch?v=0EKWsJ2Pva4&feature=youtu.be


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on April 30, 2021, 07:46:34 pm
Kada već pišemo o rušenju pruge u Štrpcima, evo i izveštaja o tom događaju.

Pre nego ga pročitate, skrenuo bih pažnju na verovatan razlog rušenja pruge dana 03/04/1999. Naime, dana 30/03/1999 godine u ranim jutarnjim satima, sa železničke stanice u Podgorici krenula je teretna kompozicija koja je iz Podgorice za Beograd prevozila sredstva 2. samohodne raketne baterije PVO "Kub-M" iz sastava 60. srp PVO "Kub-M" iz Danilovgrada.
Po opravci pruge, tokom 2000. godine, potpisan je i sporazum o korišćenju dela pruge kroz BiH, u kome je zabranjen transport i prevoz vojne tehnike i naoružanja.


TUE, 06 APR 1999 12:16:40 GMT

SFOR i incident u Strpcima
STRAH I NADA
Banjaluka, 6. april 1999. (AIM)

SFOR se u Republici Srpskoj ovih dana nasao na ostrom udaru kritike. Neposredan povod: miniranje pruge Beograd - Bar u mjestu Strpci kod Rudog, jedinom dijelu ove saobracajnice koji u duzini od 14 kilometara prolazi kroz teritoriju Bosne i Hercegovine u sastavu Republike Srpske. Miniranje su izvrsile jedinice SFOR-a u subotu, 3. aprila, a prilikom izvodjenja ove akcije ubijen je iz vatrenog oruzja cuvar pruge Vidoje Tomic.

Alarmantnu vijest prvo su prenijeli svi mediji u RS. Vlada RS je odmah zakazala vanrednu sjednicu, a iz stranackih krugova pocela su stizati saopstenja sa osudama. Vijest je sutradan potvrdio portparol SFOR-a Dejv Skenlom, izjavljujuci da je "akcija preduzeta kao mjera predostroznosti kako bi se onemogucilo vojnim snagama SR Jugoslavije da udju i prolaze kroz BiH". Skenlom je demantovao vijest da je u ovoj akciji ubijen cuvar pruge. Potom se oglasio i Montgomeri Migz, komandant SFOR-a, izjavom da su priliko miniranja pruge dva civila pucala na vojnike multinacionalnih snaga. "Vojnici SFOR-a su uzvratlili na vatru i ne zna se sta je bilo sa njima nakon razmjene vatre", rekao je Migz.

Vlada RS je ostro osudila akciju SFOR-a i zatrazila hitan sastanak sa predstavnicima SFOR-a i Visokim prestavnikom za BiH Karlosom Vestendorpom, upozoravajuci da slicne akcije mogu izazvati nekontrolisane reakcije gradjana i sukobe sa snagama SFOR-a. "Ova akcija pokazuje da su se snage SFOR-a direktno umijesale u sukob NATO-a u SR Jugoslaviji", izjavio je nakon sjednice Vlade ministar odbrane Manojlo Milovanovic. Milovanovic je skrenuo paznju na nacin izvodjenja akcije miniranja, tvrdeci da o tome nije obavijestena lokalna vlast i stanovnistvo, sto je za mirnodopske uslove izvedena neprofesionalno. "Obrazlozenje SFOR-a da je to ucinjeno kako bi se sprijecilo manevrisanje vojnih potencijala Jugoslavije pravcem sjever-jug je bezvrijedno jer su postojali i drugi metodi da se to uradi. NATO je to mogao uraditi kilometar sjeverno ili kilometar juzno od tih 14 kilometara pruge koja prolazi kroz teritoriju RS", kaze Milovanovic.

Rajko Vasic, ministar informisanja u Vladi RS, izjavio je novinarima da ce Vlada "traziti garancije da se ubuduce ni jednim postupkom ne ruse objekti RS, bilo kakvog oni znacaja bili", a od Vlade Federacije BiH zahtijevati da se potpise zajednicka izjava da se vazdusni prostor i teritorija BiH ne mogu koristiti za "agresiju NATO snaga na SR Jugoslaviju". Marko Asanin, ministar za civilne poslove i komunikacije u Savjetu ministara BiH, upozorio je pismom predstavnike SFOR-a da njihova misija podrazumijeva i normalizaciju stanja u saobracajnim vezama, a ne njihovom unistavanju. "Narodi BiH ne smiju ni jednog momenta biti upleteni u agresiju NATO na SR Jugoslaviju", kaze Asanin.

O okolnostima ubistva cuvara pruge Vidoja Tomica oglasio se saopstenjem za javnost MUP RS nakon istrage i uvidjaja na licu mjesta. U saopstenju se navodi da je obdukcijom lesa utvrdjeno da je Tomic usmrcen hicem kal. 5,56 mm sa ulaznom ranom u predjelu ledja, a sam dogadjaj se opisuje ovako: "U vrijeme dok su vojnici SFOR-a postavljali eksploziv prugom je naisao jedan zeljeznicki radnik, koji je, nakon sto su ga sa uperenim puskama udaljili sa lica mjesta, o aktivnostima SFOR-a telefonom obavijestio sve cuvare na tom dijelu pruge. Nakon primljenog obavjestenja Vidoje Tomic je, sa automatskom puskom u ruci, izasao iz kucice i uputio se prema pruzi. Sa udaljenosti od 6o metara na njega su vojnici SFOR-a otvorili vatru iz automatskog pjesadijskog oruzja i usmrtili ga". U saopstenju se navodi da su cuvari pruge duzni imati i nositi automatsku pusku za vrijeme radne duznosti i da je Tomiceva puska bila zakocena i iz nje nije pucano.

O akciji SFOR-a na kraju je u bazi multinacionalnih snaga u Ramicima kod Banjaluke sa komandantom Montgomeri Migzom razgovarala je delegacija najviseg rukovodstva RS u kojoj su bili Zivko Radisic, predsjednik Predsjednistva BiH, premijer Vlade RS Milorad Dodik, ministar odbrane Manojlo Milovanovic i ministar unutrasnjih poslova Sredoje Novic. Sudeci po tonovima saopstenja koje je uslijedilo nakon sastanka, razgovori su urodili plodom. Komandant SFOR-a je obecao da ce SFOR ostati u okvirima mandata i slozio se sa zahtjevom Vlade da se izvrsi rekonstrukcija dogadjaja i sudi pociniocima ubistva cuvara pruge. Migz je uvjeravao delegaciju RS da ovaj incident nije uplitanje SFOR-a u intervenciju NATO-a u Jugoslaviji i da ne postoji opasnost od moguceg bombardovanja mostova na Drini, te zatrazio da se Radisic vrati na svoju funkciju u zajednicke organe BiH. "Samo svojim aktivnim djelovanjem u Predsjednistvu BiH Radisic bi mogao da utice na potpisivanje sporazuma koji ne bi dozvolio da se teritorija BiH koristi za eventualne napade na SRJ", prenio je poruku generala Migza ministar Milovanovic.

Poslednja akcija SFOR-a izazvala je do sada najvece uznemirenje javnosti. Obicni ljudi strahuju da se ratni pozar iz SR Jugoslavije ne prenese na BiH i ne ugrozi mir do koga im je iskreno stalo. Zbog toga sa nespokojstvom i sumnjicenjem govore o miniranju pruge od strane SFOR-a, plaseci se da to nije uvlacenje BiH u sukob. Razloge za strepnju potpiruju i ratoborne izjave nekih lidera nacionalnih politickih partija (radikala) na mitinzima podrske srpskom narodu u SR Jugoslaviji i eskalacija unutrasnje politicke krize.

Umirujuci tonovi saopstenja sa susreta delegacije RS sa komandantom SFOR-a generalom Migzom doprinijece smirivanju situacije i stisavanju strasti. Ukoliko uskoro uslijedi izbor vlade i preuzimanje ovlascenja predsjednika Republike, RS bi mogla krenuti ka izlazu iz politicke krize.

Branko Peric (AIM)

Izvor: http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/199904/90406-002-pubs-sar.htm


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: torpedo011 on May 01, 2021, 08:54:48 am
Поред тога што нико никада није одговарао за ово, највећи проблем представља што пруга Београд - Бар и данас пролази кроз територију БиХ и што НАТО може на исти начин да пресече железничку везу између северног и југозападног дела Србије. Тај проблем је морао бити отклоњен јер је од распада СФРЈ прошло целих 30 година.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on May 02, 2021, 10:28:24 am
Na današnji dan, desila su se dva zanimljiva događaja iz rata 1999-te godine, kojih se vredi podsetiti...

1.
Na današnji dan pre tačno 22 godine borbena posluga 3. raketnog diviziona, 250 raketne brigade PVO Vojske Jugoslavije zabeležila je drugu pobedu u okršaju sa vazduhoplovnim jednicama NATO pakta kada je raketom zemlja-vazduh iz sastava raketnog sistema "S-125M Neva", oboren američki F-16-CG za čijim komandama je bio kasniji (danas već bivši) komandant američkog ratnog vazduhoplovstva general Dejvid Godfejn.

2.
Dana 02.05.1999. godine, jedna od baterija 4. diviziona 52. arbr iz sastava Prištinskog korpusa, raketom 9K32 "Strela-2M" pogodila je, u reonu sela Klokot kod Gnjilana, američki jurišni avion A-10 Thunderbolt. Avion je pogođen u motor sa koga je otpala oplata koja se i danas čuva u jedinici kao trofej. Avion je prinudno sleteo sa teškim oštećenjem jednog motora na aerodrom Petrovac pored Skopja.


Slika 1: Ostaci vertikalnog stabilizatora oborenog aviona F-16CG

[attachment=1]

Slika 2: Ostaci motora oborenog aviona F-16CG

[attachment=2]

Slika 3: Teško oštećeni A-10, po prinudnom sletanju na aerodrom Petrovec, kod Skopja

[attachment=3]

Slika 4: Ostaci oplate motora i drugih delova sa pogođenog aviona A-10

[attachment=4]




Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on May 06, 2021, 12:26:44 pm
Kontroverze oko (ne)angažovanja borbenih helikoptera AH-64 Apač tokom NATO agresije na SRJ 1999-te godine ni do danas nisu u potpunosti razrešene.
Povodom toga, a i zbog "jubileja" pada drugog Apača na severoistoku Albanije koji se dogodio na jučerašnji dan pre 22 godine, napisao sam jedan tekst i analizu (ne)angažovanja Apača, za naš vazduhoplovni portal Tango Six, na osnovu dostupnih domaćih i stranih podataka...

Preporučujem Vašoj pažnji!

https://tangosix.rs/2021/06/05/upotreba-americkih-apaca-1999-godine-zbog-cega-su-padali/


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: PakleniVuk on May 06, 2021, 02:09:41 pm
Kada možemo očekivati tužbu Srbije protiv Albanije za oružanu agresiju?  (P.s. odličan tekst @Kubavac )


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on May 11, 2021, 08:07:02 pm
Artiljerijsko-raketne jedinice PVO tadašnje Vojske Jugoslavije, pogodile su još jedan A-10 iznad teritorije Kosova i Metohije i to dana 11.05.1999.
Izvor se može pronaći i u domaćim publikacijama, ali za ovu objavu, ja ću koristiti američku publikaciju, knjigu “A-10s over Kosovo” autora pukovnika Kristofera Have-a i potpukovnika Fila Hauna i izjavu tadašnjeg kapetana-pilota Krisa Šorta, koji je pilotirao pogođenim jurišnikom.
Inače, kapetan Chris Short je sin tadašnjeg komandanta vazduhoplovnog dela operacije “Saveznička Sila” (Allied Force) generala Majka Šorta, a danas je i sam brigadni general američkog vazduhoplovstva.

Najbolje je ceo događaj opisati kroz izjavu koju je dao kapetan-pilota Krisa Šort:

“Među mnogim misijama koje je imala 81. Eskadrila, bila je i ona kada je par jurišnika OA-10 izvršavao zadatke vazdušnog navođenja (FAC) kod dejstava na ciljeve na zemlji u reonu istočnog Kosova i Metohije.
Piloti kapetan Kris Šort i njegova podrška pukovnik Greg Sanders, doleteli su do dodeljene zone sa juga i bili obavešteni od strane E-3 da traže srpske helikoptere na zemlji. Nakon 15-tak minuta neuspešne potrage, pronašli su mogući položaj tenka južno od Prištinskog aerodroma. Ispaljena je vođena raketa V-Z “Maverick” ali nije moglo biti povrđeno da li je tenk uništen ili ne. Piloti su radio vezom javili poziciju tenka drugom par u FAC misiji i napustili područje.
Avioni A-10 su tada odleteli na sledeću lokaciju gde je ranije javljen položaj kamufliranih artiljerijskih oruđa. Dva vozila su detektovana, ali zbog manjka goriva, izvedena su samo dva napada. Kapetan Kris Šort je ispalio raketu “Maverick” i ostvario direktan pogodak. Drugi A-10 je takođe ispali “Maverick” ali je promašio cilj.
Par je zatim započeo sa penjanjem po visini radi povratka do tankera i popune goriva radi nastavka misije.
Tokom penjanja, kapetan Kris Šort je osetio “udarac” na donjoj strani trupa aviona, iza svog sedišta. Kao mera samoodbrane, obe letelice su izbacile IC mamce. S obzirom da su oba aviona bila upravljiva, letelice su nastavile do tankera, tankirale se I nastavile misiju u kojoj su otpustile Mk-82 bombe na srpski cilj na Kosovu.
Letelice su se potom vratile u svoju bazu u Gioia del Colle. Kada su letelice bile u fazi razoružavanja, tehničko osoblje je na letelice pilota Majkla Šorta primetilo oštećenje sa done strane trupa. Od pogotka projektila ili njegovih fragmenata, otkinuta je FM antena i primetno je veliko udubljenje na donjoj strani trupa sa crnim tragovima paljevine.
Projektil je očigledno eksplodirao veoma blizu letelice i kapetan Šort je sretno umakao.”
Prema raspoloživim domaćim i stranim izvorima, letelica je najverovatnije pogođena IC raketom sistema PVO 9K35 “Strela-10M”.


Prilog: jedna od retkih slika (ako ne i jedina) oštećenja na donjem delu trupa aviona A-10, pilota kapetana Krisa Šorta

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on May 13, 2021, 09:49:19 am
Na današnji dan 1999. Godine PVO VJ oborila je američku bespilotnu letelicu “MQ-1 Predator”

Dana 13/05/1999. Oborena je bespilotna letelica „Predator“. Letelicu je oborio potporučnik Saša Mitić, iz 243. mehanizovane brigade Prištinskog korpusa VJ, raketnim sistemom PVO „Strela-1M“.

U svom svedočanstvu tog događaja, Saša je ispričao u jednom dahu da je “Predator” doleteo iz pravca Skoplja i leteo prema Prištini. Verovatno je snimao položaje tenkova oko Kamene Glave i prema Uroševcu. Informaciju o nailasku letelice, potporučnik Mitić dobio je od policajaca, pripadnika Šeste čete Posebnih jedinica policije iz Uroševca radio vezom i odmah iz grada sa “Strelom-1M” krenuo prema Kamenoj Glavi. Vojnik operator na sistemu uočio je bespilotnu letelicu na visini od oko 4.500 metara, koja je kružila oko Uroševca, ali nije imao zahvat za lansiranje rakete.

Saša, koji nije do sada gađao bojevom raketom, preuzima ulogu operatora i već u prvom krugu ima zahvat. Lansira raketu koja eksplodira u vazduhu, ali “Predator” nastavlja da leti. Potporučnik, misleći da je promašio cilj, priprema drugu raketu, ali u tom trenutku “Predator” počinje da gori i pada. Otvaraju se tri padobrana i ostaci padaju u rejonu grupe kuća na južnom delu grada Uroševca.

Obaranje „Predatora“ i pronalaženje ostataka je veliki uspeh jedinice PVO iz 243. mehanizovane brigade i pružio je dodatan podstrek za borbu i ostalim jedinicama.

https://www.youtube.com/watch?v=ZInrqppoznM

PS. Iako autor ovog video snimka tvrdi drugačije, na mestu operatora je bio potporučnik Mitić.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 16, 2021, 07:51:00 pm
недеља, 16.05.2021.
Милан Галовић

Историја у кадру ратног сниматеља

Мирко Лукановић je током каријере забележио драматичне ратне догађаје, али и мирнодопску војничку свакодневицу. – У „Застава филм” стигао je на одслужење војног рока и ту остао цео радни век

Призрен, мај 1999. године, НАТО агресија је у јеку. Екипа „Застава филма”, мали тим окупљен око војног сниматеља Мирка Лукановића, покушала је да се мало одмори, након више од месец дана снимања ратних страхота. Изненада је одјекнула експлозија, овог пута на удару се нашло ромско насеље, никоме није јасно зашто.

– На месту бомбардовања били смо одмах, пре спасилачких екипа, па смо истовремено снимали и извлачили мртве и повређене. Док смо радили два посла, мој колега сниматељ из Грчке оставио је камеру и плакао. Испод рушевине угледали смо нечији лакат. После откопавања појавила су се уста, а након неколико минута и цела глава, за коју нисмо знали да ли је на телу. Човек је, на срећу, почео да се тресе и полако долази к себи. У близини се чула вриска, попут дечијих јаука. Ипак, испоставило се да је реч о јарету, коje смо такође спасили – сећа се Лукановић тих ратних призора које је снимио.

Он је био сведок многих сличних догађаја и аутор је неких од најдраматичнијих и најемотивнијих кадрова из тог рата, снимио је стравичне последице бомбардовања Ниша касетним бомбама, али и ратно венчање недалеко од прве линије фронта, границе према Албанији.

https://youtu.be/oPsmgRJOja4
 
Документација која је остала иза нашег саговорника који ускоро испуњава услове за пензију, право je благо – посебно снимци из ратова деведесетих година прошлог века. Такође и они из мирнодопског војничког живота које је забележио и као сниматељ емисије „Дозволите”, која се ради у копродукцији „Застава филма” и РТС-а, данас у дигиталној технологији наравно.

Мирко Лукановић је рођен у у Тузли 1956. године, завршио је средњу школу за кинооператере. Средином седамдесетих долази у Београд, тачније Топчидер, на одслужење војног рока. У „Застава филму” су чули да је стигао војник са образовањем које је њима потребно и од тада траје његова веза са овом војном институцијом. Одслужио је војни рок, али после 15 дана зову га да се врати и нуде му посао у „Застава филму”.

– Сећам се да је прво снимање на коме сам радио било у Ужицу. Камера је била са филмском траком, а с њоме се морало рационално поступати, јер је била скупа. Покривали смо целу тадашњу СФРЈ, на терену се остајало по месец дана – каже Лукановић.

Наш саговорник је снимао и трагичне догађаје, као што су падови војних авиона и страдања пилота, од којих је неке познавао. Документовао је призор после масакра у касарни у Параћину 1987. године, када је један војник, Албанац са Космета, убио четворицу војника, што је по мишљењу многих био догађај који је најавио крваве године које су уследиле.

Почетак деведесетих година донео је распад СФРЈ. Бесни рат у Хрватској, а затим и у БиХ. Лукановић је на терену, снима догађаје од којих ће неки постати општепознати – као што је, на пример, размена заробљеника у Сарвашу код Осијека 1992. године. То је она сцена када Бранимир Главаш, обраћајући се хрватским заробљеницима који му прилазе након што су пуштени са српске стране, изговара: „Сада слободно можете рећи да сте усташе!” Исте године у Добоју, снимајући на првој линији, Лукановић пуком срећом није повређен или заробљен.

По окончању ратова у Хрватској и БиХ, наступа пар мирних година, али полако почиње да ври на Косову и Метохији. Мирко прати редовне активности војске у јужној покрајини, али снима догађаје који ће најавити буру, као што су биле демонстрације Албанаца. Први оружани сукоби, напади ОВК на МУП и касније ВЈ, почињу 1998. године. Граничари настоје да спрече кријумчарење наоружања из Албаније и наш саговорник документује све те догађаје.

https://youtu.be/z7iQPeKg_b4
 
Непосредно уочи НАТО агресије одлази на један у низу задатака на Космет. Овог пута возом, војним транспортом из станице у Топчидеру. Лукановићу није до одмора на ноћном путовању, узима камеру и шета кроз вагоне, снимајући путнике. Војници су млади, полетни, неке од њих на успутним станицама сачекују породице. Официри делују забринуто. У кадру су сузе у очима родбине и војника, док воз полако креће из станица према Косову. Неки од путника, испоставиће се, неће се вратити породицама. Тако је настао касније награђивани документарни филм „Воз”.

НАТО агресија нашег саговорника затиче у Београду, већ прве ратне ноћи снима последице бомбардовања у Липовичкој шуми, а затим и призоре после напада на војни аеродром у Батајници, фабрику авиона „Утва” у Панчеву, олупину обореног „невидљивог” Ф-117А... Одлази на Космет и тамо бележи најзначајнији материјал, који ће бити обједињен у документарном серијалу „Дневник ратног сниматеља 1999. године”, који, као и филм „Воз”, бележи изузетну гледаност на Јутјубу. Јужну покрајину напустио је по окончању рата, непосредно по доласку руских падобранаца и уласку Кфора, снимајући тешке тренутке повлачења ВЈ и дела српског становништва.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 18, 2021, 01:34:18 pm
уторак, 18.05.2021.

Ускоро претрага могуће гробнице српских војника на Кошарама

Вељко Одаловић каже да постоји снимак иживљавања припадника ОВК над војником за кога се претпоставља да је нестали руски добровољац

Председник Комисије за нестала лица Вељко Одаловић изјавио је данас да очекује да би претраживање локације потенцијалне гробнице српских војника на Кошарама, за коју су сазнали у новембру прошле године, требало да почне „врло брзо”, наводећи и да о томе постоји видео снимак. Он је за Радио телевизију Србије (РТС) рекао да је комисија у новембру дошла у посед видео снимка који даје доказ о потенцијалном места сахрањивања особа које она тражи.

„Појавио се филм у Приштини, у коме се види реон Кошара, где војници те такозване Ослободилачке војске Косова (ОВК) стоје, у униформама, на телима убијених војника и поред њих копају раку у коју их сахрањују. У Приштини смо предали ЦД са тим филмом и указали чак и на оне људе који причају о тим догађајима, да нам треба да што пре пођемо на локацију Кошара и пробамо да дођемо до тачног места да би могли да кренемо са ексхумацијом”, рекао је Одаловић. Нагласио је да су са снимком упознати и Међународни комитет Црвеног крста, као и Унмик и Еулекс.

„Непосредно после овог састанка у Приштини у новембру, отишли смо на Кошаре, обишли локације које су могуће. Приштинска страна је преузела обавезу да још обави разговоре са лицима која би могла тачније да укажу на место. На састанку радне групе у априлу је најављено да ће они врло брзо добити налог и да ћемо заједно претражити локацију”, рекао је Одаловић. Истакао је и да постоји снимак иживљавања припадника ОВК над војником за кога се претпоставља да је нестали руски добровољац.

„Чињеница је и да је један руски добровољац нестао на Кошарама. Ми смо у међувремену ступили у контакт са сестром тог војника и сада смо у поступку узимања крвних узорака ДНК”, изјавио је Одаловић, наводећи да се међу несталима води и шест војника са Кошара чија се судбина не зна, преноси Танјуг.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 19, 2021, 11:04:13 am

„Појавио се филм у Приштини, у коме се види реон Кошара, где војници те такозване Ослободилачке војске Косова (ОВК) стоје, у униформама, на телима убијених војника и поред њих копају раку у коју их сахрањују. У Приштини смо предали ЦД са тим филмом и указали чак и на оне људе који причају о тим догађајима, да нам треба да што пре пођемо на локацију Кошара и пробамо да дођемо до тачног места да би могли да кренемо са ексхумацијом”, рекао је Одаловић. Нагласио је да су са снимком упознати и Међународни комитет Црвеног крста, као и Унмик и Еулекс.


https://youtu.be/gQXocB_RfWY


„Чињеница је и да је један руски добровољац нестао на Кошарама. Ми смо у међувремену ступили у контакт са сестром тог војника и сада смо у поступку узимања крвних узорака ДНК”, изјавио је Одаловић, наводећи да се међу несталима води и шест војника са Кошара чија се судбина не зна, преноси Танјуг.


https://youtu.be/ASDvuRVwsPw


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 19, 2021, 11:06:27 am
Teroristi tzv. OVK na Košarama zakopali vojnike SR Jugoslavije
S. ROVČANIN TOMKOVIĆ 19. 05. 2021.

NADU da će 22 godine posle bitke na Košarama, sa padina Prokletija, biti pronađeni posmrtni ostaci naših vojnika, juče su dala dva snimka na kojima se vide beživotna tela, njihova dokumenta, kao i pripadnici terorističke tzv. Oslobodilačke vojske Kosova koji ih zakopavaju.

Timovi iz Srbije trebalo bi uskoro, prema najavama predsednika Komisije za nestala lica Vlade Srbije Veljka Odalovića, da dobiju dozvolu za iskopavanje potencijalnih grobnica. Među 1.693 nestalih na Kosovu i Metohiji, nalazi se i šest vojnika koji su se hrabro suprotstavili albanskim teroristima i NATO na čuvenoj karauli. Ako je suditi po snimcima, na granici sa Albanijom navodno se nalazi i telo Rusa Vitalija Gleboviča, koji je poginuo na Košarama 19. maja 1999. godine. Dok jedan pripadnik OVK čita sa dokumenata njegovo ime, kamera ide na beživotno telo.

Glebovič je rođen 1965. godine u selu Smidoviči, u Jevrejskoj oblasti Habarovskog regiona. Diplomirao je 1990. godine na Višoj školi u Omsku taktičku komandu motorizovanih grupa. On je bio među dobrovoljcima koji su došli da pomognu našim vojnicima. Iz Rusije je stigao jedan ceo vod i priključio se našim vojnicima.

- Stupili smo u kontakt sa sestrom ruskog dobrovoljca, sada smo u postupku uzimanja krvnih uzoraka za DNK da budemo spremni ako nađemo posmrtne ostatke. Na snimku koji je predat Prištini vide se vojnici tzv. OVK koji stoje na telima mrtvih vojnika i kopaju raku u koju ih sahranjuju. Od 2005. ponavljamo zahteve za pretragama lokacija na rejonu Košara i do jesenas, dok nismo došli u posed snimka koji nam daje na određeni način krunski dokaz, potencijalno mesto sahranjivanja lica koja tražimo. Bila je to borba i zid na koji smo nailazili bez ikakvog adekvatnog odgovora - rekao je Odalović i dodao da su u Prištini počeli da pišu knjige, da puštaju filmove, iako su tvrdili da nemaju arhive, a sve što su radili tokom sukoba im je dozvoljavao Zapad.

On je objasnio da sastanku sa kosovskim Albancima predsedava Međunarodni komitet Crvenog krsta, tu su predstavnici ambasada koje su u Prištini, Euleksa, Unmika i svi su upoznati sa snimcima. Na "filmu" koji se pojavio vide se pripadnici OVK kako vade dokumenta naših i ruskog vojnika, kao i rublje koje su mu bile u džepu.

NA snimku se vide i lične karte i vozačke dozvole naših vojnika. Među njima i vodnika Dejana Mitića iz Niša, koji je dao život da spase drugove. Pravio im je odstupnicu i kada je video da se pripadnici OVK približavaju, razneo se bombom da im ne upao u ruke. NJegove posmrtne ostatke pronašao je otac, na mestu gde su mu Dejanovi drugovi rekli da su ga ostavili. Prepoznao ga je po nožiću i dugim čarapama koje je nosio, a DNK analiza je 2002. godine potvrdila da je to Dejan. Na snimku se vidi i lična karta Radojka Rovčanina iz Bijelog Polja, iz Crne Gore, ali je on, na sreću, živ izašao sa Prokletija.

Bitka na Košarama trajala je od 9. aprila 1999. do poslednjeg dana bombardovanja Srbije - 10. juna 1999. Pripadnici OVK, njih oko 6.000, potpomognuti albanskom vojskom i plaćenicima uz podršku aviona NATO pokušali su da iz Albanije prodru na teritoriju SRJ. Našu stranu granice branilo je oko 2.000 vojnika 53. graničnog bataljona VJ na karaulama Košare i Morina, 2. bataljona 125. motorizovane brigade, 63. padobranske brigade, 72. specijalne brigade, kao i dobrovoljci iz Srbije i Rusije. U određenim trenucima bitka se vodila na 50 metara udaljenosti naše vojske i OVK. Poginulo je 108 srpskih vojnika, od toga 18 oficira i podoficira, 53 vojnika na odsluženju vojnog roka, 13 rezervista i 24 dobrovoljca. U redovima tzv. OVK bilo je više od 250 žrtava.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 19, 2021, 12:36:34 pm
Pojavio se još jedan snimak sa karaule - Agim Čeku posmatra bombardovane srpske položaje i smeje se
Novosti onlajn 19. 05. 2021.

MEĐU mnogobrojnim snimcima koji svedoče o zverstvima takozvane Oslobodilačke vosjke Kosova na Jutjub kanalu FM Images Albania nalazi se i snimak Agima Čekua na Košarama.

https://youtu.be/T1U-5YCngsA

Na snimku se vide pripadnici OVK kako posmatraju bombardovane srpske položaje. Među teroristima OVK nalazi se i Agim Čeku koji uz smeh za kameru potvrđuje da se na položajima sa kojih se uzdiže dim nalaze Srbi.

Podsetimo, nadu da će 22 godine posle bitke na Košarama, sa padina Prokletija, biti pronađeni posmrtni ostaci naših vojnika, juče su dala dva snimka na kojima se vide beživotna tela, njihova dokumenta, kao i pripadnici terorističke tzv. Oslobodilačke vojske Kosova koji ih zakopavaju. Javnost je uznemirena snimcima koji su se pojavili, a timovi iz Srbije trebalo bi uskoro, prema najavama predsednika Komisije za nestala lica Vlade Srbije Veljka Odalovića, da dobiju dozvolu za iskopavanje potencijalnih grobnica. Među 1.693 nestalih na Kosovu i Metohiji, nalazi se i šest vojnika koji su se hrabro suprotstavili albanskim teroristima i NATO na čuvenoj karauli.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 20, 2021, 08:39:48 am
Ispovest Radojka Rovčanina, vojnika čija se lična karta vidi na snimku tzv. OVK
S. ROVČANIN TOMKOVIĆ 20. 05. 2021.

KADA su nas napali teroristi na Veliki petak, 9. aprila 1999. godine, spavao sam u šatoru iza karaule Košare.

- Probudili su nas minobacači, uspeo sam da uzmem samo pušku i oko 130 metaka i izletim u bluzi, bez jakne. Našao sam zaklon, ispucao sam metke i ostavio nekoliko u džepu, da imam za sebe, da me ne uhvate živog. Sva naša dokumenta ostala su u zgradi karaule. Među njima i moja lična karta, koju sam pre neki dan video na snimku terorista, prvi put posle 22 godine.

Ovako za "Novosti" priča Radojko Rovčanin, iz sela Pavino Polje u Crnoj Gori, koji je vojni rok kao dvadesetogodišnjak služio, između ostalog, braneći našu granicu, kao deo 53. graničarskog bataljona Vojske Jugoslavije. U rejonu Košara bio je od 12. decembra 1998. do 14. juna 1999. godine.

Lična karta mi je ostala u karauli, sad sam je video posle 22 godine

- Karaula je bila u rupi, a oni su nas posmatrali s brda i napali. Povukli smo se da se konsolidujemo i ukopali se u rovove. Oni su tada ušli u zgradu, gde su nam bila sva dokumenta. To su te lične karte koje su snimali. I slike sa Košara koje sam čuvao za uspomenu su tu ostale - priča nam Rovčanin i seća se da tri dana od napada na Veliki petak nije ništa jeo, ali su, ipak, odolevali pripadnicima OVK, dok nisu stigle pomoć i hrana.

Slike se samo ređaju. Nema telefona, ni sata. Bitno je samo dočekati novu zoru. Stižu vesti o poginulima. Gađaju sa svih strana, minobacačima, snajperima, a još uz to i NATO agresija.

- Naš bataljon je bio stalno na Košarama. Nas graničara oko 130. Ostali su dolazili da pomažu, ali su se vraćali. Mi smo bili do poslednjeg trena. Bilo je i Rusa, dobrovoljaca. Kada je 14. juna počelo povlačenje naše vojske, spustili smo se u Brus. Na Prokletijama je i dalje bilo snega. Tada sam se prvi put posle 9. aprila okupao. Noge nisam osećao - priča nam Radojko.

DRUGOVI KAO BRAĆA

SA drugovima sa Košara se čujem često. Razmenjujemo mišljenja, komentarišemo događaje. Čujem se češće sa njima nego sa nekima iz familije. Ostali smo trajno povezani - priča nam i dodaje da mu je komandant bio Duško Šljivančanin, a zamenik Dragutin Dimčevski i da su stalno bili sa svojim vojnicima.

Mesecima je, kaže, živeo u strahu. Kada je kasnije u Kraljevu, isto kao vojnik, sreo komšiju iz sela, nije ga prepoznao. Posledice sa Košara su ostale. Seća se svega, ne zaboravlja. Kada zaspi, ne može mirno da se probudi. Skoči, čim čuje da se neko šunja. Iako su to samo ukućani. Živi u svom selu, odakle je i otišao u Vojsku Jugoslavije. Bavi se stočarstvom, stalni posao nema. Niko mu se od zvaničnika u Crnoj Gori nije zahvalio. Kaže, od prethodne vlasti, nije ni očekivao. Možda će sad, dodaje, kada su došli ovi novi. Ali, ne kaje se.

- Lepo je kada ti neko kaže hvala. Ali, nisam ja zbog toga zemlju branio. I sada, posle svega, otišao bih opet. Sutra. Kroz sve bih opet prošao. Samo kad bih znao da će zauvek biti srpsko. Mora biti srpsko - poručuje nam.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 20, 2021, 11:57:32 am
Tragom snimaka terorista tzv. OVK pretpostavlja se gde su posmrtni ostaci branilaca sa Košara
R. DRAGOVIĆ 20. 05. 2021.

MESTO na kom teroristi OVK kopaju raku za ubijene srpske vojnike, što se vidi na snimcima na "jutjubu, najverovatnije je proplanak na vrhu Glava, prevoju iznad karaule Košare.

Na platou Glava teroristi su sakupili tela vojnika Vojske Jugoslavije, uključujući i ruskog dobrovoljca i najverovatnije ih tu zakopali. Velika je verovatnoća da se posmrtni ostaci boraca koji se vode kao nestali i danas nalaze u ovoj masovnoj grobnici. Ovo tvrdi nekadašnji komandant Drugog motorizovanog bataljona 125. motorizovane brigade VJ, pukovnik u penziji LJubinko Đurković. Posle pregledanih snimaka koji su objavljeni u Albaniji, na osnovu kojih je Komisija za nestala lica Vlade Srbije zatražila potragu terena i ekshumaciju, Đurković sa velikom sigurnošću tvrdi da prepoznaje lokaciju sa snimka.

- To je proplanak na oko 1.050 metara nadmorske visine. Tu je bio jedan od izdvojenih objekata karaule Košare, koji smo 14. aprila ponovo zaposeli - objašnjava penzionisani pukovnik.

Posle pogledanog albanskog videa, Đurković nije uspeo da utvrdi identitet ubijenih saboraca. Ipak, on smatra da su na njima tela dvojice njegovih vojnika ubijenih na putu od karaule prema rejonu Kolibice. NJegov bataljon, kako objašnjava, imao je poginule vojnike i posle jednog protivnapada snaga Vojske Jugoslavije, kada ih je nekoliko ostalo van borbenog rasporeda. Tako su pali u šake terorista.

Lokacija improvizovane grobnice sa videa na koju ukazuje Đurković, prema sećanjima učesnika Bitke na Košarama 1999. godine, nalazi se na samoj međudržavnoj liniji sa Albanijom, na nekoliko stotina metara od graničnog kamena C-4. Poseban problem stručnim timovima koji će krenuti na poprište ove bitke u potrazi za telima branilaca Srbije može da predstavlja što su Albanci uklonili najveći broj graničnih oznaka. Ipak, postoje mape na osnovu kojih je moguća rekonstrukcija granične linije i utvrđivanje tačne lokacije.

Dodatne informacije o okolnostima nestanka i smrti branilaca otadžbine čije sudbine do danas nisu rasvetljene mogli bi da pruže ratni dnevnici komandira i komandanata čije su jedinice branile državnu granicu u okolini Košara 1999. godine. U njima su pored pregleda operacija i izdatih naređenja zabeleženi i gubici, lokacije i okolnosti smrti boraca.

UBISTVO U SELU PALEŽ?

POSTOJE neproverene informacije i da bi telo jednog od šestorice pripadnika Vojske Jugoslavije, koji se vode kao nestali, moglo da počiva u selu Padež u Albaniji. Sumnjalo se da je tokom bitke na Košarama ovaj vojnik zarobljen i sproveden u ovo selo. Kako se pretpostavlja, svestan da će biti ubijen, pokušao je bekstvo i tom prilikom je ubijen. NJegovo telo navodno je bačeno u jedan od seoskih bunara.

Đurković: Moguće je da su baš na tom mestu sakupljena i zakopana tela naših boraca

- U toj akciji su ranjeni i moguće je da su streljani neposredno po zarobljavanju - navodi Đurković. - Rus Vitalij Glebovič ranjen je sredinom maja u pokušaju da zajedno sa dvojicom dobrovoljaca zađe iza leđa terorista. On je zarobljen, a najverovatnije i masakriran. NJegovo telo se, takođe, vidi na snimku.

I ČEKU NA POPRIŠTU

U VIDEO-materijalu na kom je zabeležen napad terorista OVK na Srbiju 1999. godine nalazi se i snimak Agima Čekua na Košarama. On je snimljen najverovatnije maja 1999. godine u širem rejonu borbenih dejstava, kako zajedno sa drugim teroristima posmatra bombardovanje srpskih položaja. Kamerom je zabeležen i njegov smeh dok u objektiv potvrđuje da se na položajima sa kojih se uzdiže dim nalaze Srbi.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 24, 2021, 10:55:16 am
понедељак, 24.05.2021.
Милан Галовић

Тепих-бомбардовање није спречило снабдевање војске

Опскрбљивање караула на немирној граници према Албанији у време НАТО агресије прерасло је у бригу о потребама хиљада војника

Колона вишецевних бацача ракета већ је била на домаку Драгаша, када су војници у њима обавештени да се изнад њих појавила непријaтељска авијација. Потпоручник Слађан Гашић распоредио је „ве-бе-ерове”, камионе с лансeрима ракета, по околним шумарцима. Овог пута нису били откривени, па су ова оруђа ракетне артиљерије наставила свој пут, док се официр вратио у своју јединицу на подручју Призрена. Био је 29. мај 1999. године, НАТО агресија је била на врхунцу. Слађан Гашић је био интендант, задужен за снабдевање, али се у рату бавио и оним што није у основном опису његовог посла. У току је била битка за Паштрик, последњи покушај тзв. ОВК и западне војне алијансе да сломи отпор Војске Југославије на граници с Албанијом. Подржала их је америчка стратешка бомбардерска авијација спроводећи такозвано тепих-бомбардовање положаја бранилаца.

„То су били тешки дани, само захваљујући умећу команданата Војске Југославије није било више жртава међу нашима”, каже Гашић, који се затекао на том подручју у време напада тешких бомбардера „Б-52”.

Када се говори о том рату, у фокусу су војници који су били на првој линији фронта, са пушком у руци. Ипак, ратним напорима допринели су и они иза прве линије, припадници родова и служби који су својом радом омогућили војсци да се бори. Један од њих био је и Слађан Гашић, данас потпуковник у пензији, а у време рата потпоручник, помоћник команданта 55. граничног батаљона, који је у време НАТО агресије био у саставу 549. моторизоване бригаде из Призрена. Том славном бригадом командовао је пуковник Божидар Делић, док је потпуковник Стојан Коњиковац био начелник Оперативног органа команде. Обојица су данас генерали у пензији. Гашић и те како добро разуме (не)прилике на Косову и Метохији. Рођен је 1967. године у Косовској Митровици, а одрастао је у Урошевцу. У јужној покрајини мање-више увек је било безбедносних проблема, а он сам постао их је и те како свестан 1981. године, у време масовних демонстрација Албанаца.

„Једног дана, било је око 13-14 часова, враћао сам се из школе са групом српских ђака. Када смо се појавили на надвожњаку у центру Урошевца, група Албанаца нас је засула каменицама. Залегли смо, покривајући рукама главе. Срећом, појавила се милиција која је бацила сузавац и растерала изгреднике”, сећа се Гашић.

Убрзо је кренуо у Интендантску средњу војну школу у Сарајеву. Биле су то пријатне године, становништво у главном граду БиХ је било гостољубиво и волело је војску. Међутим, у ЈНА је владао зид ћутања око збивања на Космету. Наш саговорник постао је подофицир 1986. године и распоређен је у Призрен, у 549. моторизовану бригаду, којом је тада командовао потпуковник Драгољуб Ојданић, касније ратни начелник Штаба Врховне команде СР Југославије. Средином деведесетих година Гашић је прекомандован у 55. гранични батаљон. Прекогранично кријумчарење наоружања у правцу Космета постаје све учесталије. Граничари су под све већим притиском, а на нашем саговорнику, који је у међувремену завршавао Учитељски факултет, па је са високом стручном спремом унапређен у официра, било је да их снабдева свим потрепштинама.

„Снабдевене карауле су могле имати аутономију од месец дана да самостално делују, али је воду требало чешће допремати. Довозили смо им храну, угаљ, дрва...”, објашњава Гашић.

Током 1998. године ти редовни задаци, након интензивирања напада тзв. ОВК на полицајце, а касније и војнике, постају све компликованији. На путевима се постављају барикаде, заседе и мине. Док су се раније возила слободно кретала, војска сада прелази на систем конвоја који од Приштине до Призрена иду преко Брезовице, заобилазним путем. Када је почела НАТО агресија, снабдевање војске се одвијало у још тежим условима. Складишта су организована у државним фирмама на периферији Призрена, одакле су све потрепштине одвожене на прву линију – требало је снабдети хиљаде војника 549. механизоване бригаде. Срећом, нико од потчињених војника нашег саговорника није настрадао приликом извршења ових задатака.

Смрт оца и почетак рата

Неколико дана уочи НАТО агресије свима је било јасно да је избијање рата питање тренутка. Баш тих дана Слађану Гашићу умире отац. Потресен и растрзан између породичних и професионалних обавеза, присуствује сахрани оца у Сокобањи. Враћа се хитно у јединицу и код Грачанице га затичу први ваздушни удари НАТО-а. Наставља даље и сутрадан је већ био са саборцима на подручју Призрена.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on May 30, 2021, 01:12:24 pm
Pre 22 godine NATO bombardovao most na Velikoj Moravi pri čemu je poginulo 10 meštana
S. B. 30. 05. 2021.

NAJTRAGIČNIJI dan u istoriji Varvarina dogodio se pre tačno 22 godine: avioni NATO bombardovali su most na Velikoj Moravi, poginulo je 10, a povređeno 30 civila.

Sveta liturgija služila se jutros, kao i pre 22 godine, u Crkvi Uspenja Presvete Bogorodice, a pomen žrtvama kod spomen-obeležja pored mosta-tačno u podne. Učenica  generacije Anđela Krkic spustila je venac sa mosta u reku.

Most je tog 30.maja, 1999. godine pogođen u dva navrata i to u danu kada je Varvarin proslavljao Svetu Trojicu i kada je u blizini mosta udaljenog samo 200 metara od pijace i oko 120 od crkve, bilo više od 1.000 ljudi. Na mostu su stradali talentovana učenica Matematičke gimnazije u Beogradu Sanja Milenković(15), sveštenik Milivoje Ćirić(66), Milan Savić (24), Vojkan Stanković (31), Zoran Marinković (33), Ratobor Simonović (38), Ružica Simonović (55), Stojan Ristić (56), Tola Apostolović (74), Dragoslav Terzić (68).

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 08, 2021, 04:16:33 pm
NATO 1999, osiromašeni uranijum i odšteta
IZVOR: TANJUG UTORAK, 8.06.2021.

Advokat Anđelo Fjore Tartalja smatra da će obolelima od raka u Srbiji, kao posledice NATO bombardovanja 1999. biti dosuđena odšteta ako se dokaže krivica NATO.

"Ako bismo dokazali krivicu NATO (pred sudom) za obolevanje ljudi, to bi omogućilo da se obolelima dosudi odšteta", rekao je italijanski pravnik. On je, zajedno sa advokatskom kancelarijom "Aleksić" iz Niša, pokrenuo pred Višim sudom u Beogradu spor po prvoj tužbi protiv NATO u ime obolelih od kancera, kao posledice bombardovanja naše zemlje osiromašenim uranijumom 1999. godine. Upitan da li će NATO biti spreman da odštetu isplati po presudi srpskog suda, Tartalja ističe da ga ne zanima da li će oni to prihvatiti ili neće.

"Ukoliko postoji obavezujuća presuda, svakako postoji način da oni to isplate i ispune svoju obavezu", decidirano tvrdi italijanski advokat za Tanjug, koji je u istim predmetima u Italiji uspeo da dobije 181 pravnosnažnu presudu u korist svojih klijenata - italijanskih vojnika koji oboleli od kancera, jer su bili raspoređeni u mirovnoj misiji na KIM. U Italiji on je u ime vojnika tužio Ministarstvo odbrane Italije, jer tužbe nisu mogle da budu usmerene protiv NATO, jer nije bombadovao teritoriju te zemlje, već tzv. Kosova, BiH i Srbije.

"Ova dva slučaja povezuje mogućnost da se uspostavi uzročno-posledični odnos usled upotrebe osiromašenog uranijuma i oboljevanja od malignih bolesti", istakao je Tartalja i napomenuo da je mnogo lakše dokazati uzročno-posledični odnos upotrebe osiromašenog uranijuma i oboljevanja ljudi na teritoriji Kosova i Srbije. U prvom slučaju bili su italijanski vojnici koji su proveli na Kosovu po četiri ili šest meseci u mirovnoj misiji, a u ovom slučaju je mnogo lakše dokazati uzročno-posledičnu vezu kada je reč o srpskom stanovništvu i stanovništvu koje je bilo prisutno tamo tokom samog bombardovanja, kaže Tartalja. On je prošle godine upisan u Advokatsku komoru Niš, kako bi mogao da zastupa tužbe naših građana pred srpskim sudovima i u sudnici. Advokat Srđan Aleksić navodi da je prva tužba protiv NATO, od preko 500 strana, podneta parničnom odeljenju Višeg sudu u Beogradu 20. januara, prevedena na srpski i u martu dostavljena sudu.

"Sud je tužbu dostavio NATO sa sedištem u Briselu i dao mu nalog da se u roku od 30 dana od prijema tužbe izjasni o njenim navodima, a ako to ne uradi, trpeće posledice našeg Zakona o parničnom postupku, prema kojem sud može da donese presudu zbog izostanka tužene strane (u korist tužioca)", rekao je Aleksić Tanjugu. On očekuje da odgovor od NATO stigne do septembra, jer slede letnje pauze u radu sudova. U tom odgovoru će se otkriti stav Alijanse - da li prihvata tužbu, da li će da izjavi odgovor ili ospori tužbeni zahtev ili će je ignorisati.

"Nadam se da će se uključiti u postupak, jer su dokazi jasni i nedvosmisleni da je moj klijent, kao vojni oficir bio i na Kosovu i Metohiji i u kopnenoj zoni bezbednosti - 210 dana, posle čega je nakon više godina dobio kancer mekih tkiva i u teškoj je situaciji", rekao je niški advokat.

Nedvosmisleno dokazano

Istakao je da je nedvosmisleno dokazano da taj kancer izaziva radijacija od osiromašenog uranijuma, a što je već pokazao i advokat Tartalja zastupajući tužbe italijanskih vojnika koji su oboleli iz istog razloga, jer su udisali teške metale osiromašenog uranijuma.

"Smatram da onaj ko je izazvao štetu mora da je nadoknadi, kao i da očisti teritoriju od osiromašenog uranijuma, ako još postoji", naglasio je Aleksić.

Iako je najavljeno podnošenje više takozvanih pilot-tužbi i pred sudovima u Vranju, Nišu, Kragujevcu i Novom Sadu, sa tim se zastalo, jer su sudske takse za tužbe previsoke i u prvom slučaju je taksa iznosila 75.000 dinara. Kancelarija Aleksić je ranije najavila da će tražiti da se njeni klijenti oslobode plaćanja sudskih taksa u tim postupcima, jer su oboleli od najteže bolesti. Italijanski sudovi upravo su tako postupali i oslobodili svoje vojnike sudskih taksa.

Tužbenim zahtevom u svim ovim tužbama tražiće se odšteta od oko 100.000 evra zbog oboljevanja od kancera usled trovanja osiromašenim uranijumom konkretnih klijenata, a to su mahom vojnici, policajci ili vojni rezervisti, koji su bili 1999. godine na Kosovu i Metohiji ili jugu Srbije. Pred sudovima u Srbiji, uz pomoć italijanske sudske prakse i veštačenjima u predmetima u kojima je postupao italijanski advokat, ali i drugim dokazima, Aleksić i Tartalja će pokušati da pokažu postojanje uzročno-posledične veze između trovanja osiromašenim uranijumom i oboljevanja od raka srpskih vojnika i policajaca. Aleksić smatra da su njegovi klijenti bili u identičnoj situaciji kao italijanski vojnici koji su dobili oštete pred sudovima svoje zemlje.

Kancelariji se, prema njegovim rečima, do sada obratilo oko 2.000 klijenata i svi su dostavili medicinsku dokumentaciju koju proverava tim veštaka. Tužbe će biti podnete u ime onih koji imaju adekvatnu medicinsku dokumentaciju, koja pokazuje da je njihovo maligno oboljenje posledica dejstva osiromašenog uranijuma. Sudu će uz tužbe biti priloženi i pisani dokazi, koje su domaći organi ranije prikupili u našoj državi za postupke vođene protiv čelnika NATO-a i čelnika država koje su učestvovale u bombardovanju. To su pre svega dokazi izvedeni u postupcima vođenim 2000. godine u Okružnom sudu u Beogradu i pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu 2004. godine, zatim italijanske presude u slučaju obolevanja njihovih vojnika koji su bili raspoređeni u mirovnim misijama u bivšoj Jugosalviji, sudska praksa domaćih sudova, veštačenja i medicinska dokumentacija.

Za sada je planirano podnošenje takozvanih pilot-tužbi, što podrazumeva pokretanje ograničenog broja postupaka, radi ujednačavanja sudske prakse na teritoriji cele države. Italijanskim vojnicima odštete, između 700.000 do milion evra po osobi, isplatilo je Ministarstvo odbrane Italije, jer ih je ono poslalo na Kosovo i Metohiju i u Bosnu i Hercegovinu, gde su oboleli od kancera.

Izvor: www.b92.net


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 09, 2021, 11:37:24 am
22 godine Kumanovskog sporazuma: "Slomili smo ih. I sada treba da se povučemo"
IZVOR: B92, PRVA SREDA, 9.06.2021.

Kumanovski sporazum 9. juna 1999. godine označio je kraj NATO bombardovanja SR Jugoslavije.

Dokument su potpisali general Vojske Jugoslavije Svetozar Marjanović, policijski general Obrad Stevanović i britanski general Majkl Džekson. General Božidar Delić govorio je Jutarnjem programu TV Prva povodom godišnjica potpisivanja sporazuma.

"Dok se govorilo tamo na miru, mi smo se suočavali sa najstrašnijim napadima. Bile su spekulacije da smo pretrpeli velike gubitke. Mi koji smo tada bili na planini Paštrik sa svim snagama do žrtovanjima (nastojali da) omogućimo političarima da budu ravnopravniji na sastanku. Sama činjenica da na pregovore nije hteo da ide moj komandant, govori kakav smo odnos imali prema tome. Na terenu smo slomili operaciju NATO 'Strela' ", kazao je Delič u razgovoru za TV Prva.

"Kada vas 24 sata bombarduje avijacija... Poslednje gubitke imali smo 8. na 9. jun. To je poslednji napad avijacije. Ona je i narednih dana bila (aktivna), ali kopneni napadi Šiptara da uđu na našu teritoriju trajali su do povlačenja, odnosno 14. juna", objasnio je on.

Na pitanje da li je moglo da se dobije sporazumom više, on je istakao da su "dobili informaciju da ostaje vojska, policija, da se vraćaju jedinice koje su dolazile sa šire teritorije Srbije" i da "dolazi KFOR".

“Onda smo dobili sporazum ‘uzmi ili ostavi’... Mi to kao vojnici nećemo prihvatiti. Gledali smo kako smo slomili operaciju koju je planirala Amerika. Pešadija su im bili Albanci. Mi smo taj deo posla odradili i sada treba da se povučemo. Mislio sam da će vojnici da se raduju, ali nisu. Teško im je bilo objasniti. Tu gde sam branio zemlju, bila je moja kuća. Bilo je teško ubediti vojnike, a onda razgovarati sa civilima. Tražili su odgovor. Oni su meni verovali kao komandantu, ali ne političarima”, kazao je on.

"Uvek se od nas tražilo da ispunimo tačke sporazuma. Nije obezbeđen povratak ljudi, kao ni vojske, imali smo već spremljenu jedinicu. Dobili smo odgovor: ‘Ali ja nemam mandate da razgovaram sa vama o tome’ ", dodao je general.

Izvor: www.b92.net


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 09, 2021, 01:40:54 pm
среда, 09.06.2021.

Алексић: Tужићемо НАТО и због бацања касетних бомби на Ниш

Србија је, осим осиромашеним уранијумом, 1999. године бомбардована и касетним бомбама, рекао је за Танјуг нишки адвокат Срђан Алексић и најавио да ће његова канцеларија тужити НАТО и због употребе касетних бомби јер је њихова употреба забрањена међунароним правом.

Канцеларија Алексић је већ, у сарадњи са италијанским адвокатом Ангелом Фиоре Тартаљом, у јануару поднела прву тужбу за одштету против НАТО-а у име оболелог од канцера, као последице бомбардовања Србије осиромашеним уранијумом 1999. године, а планира се подношење још низа тужби са истим основом. Када су у питању касетне бомбе, Алексић за Танјуг појашњава да су током бомбардовања у Нишу гађани цивилни објекти, пијаце, болнице и друго, када је 20-ак људи погинуло и исто толико рањено.

„Тужићемо и их и због тога јер је употреба касетних бомби међунароним правом забрањена. Тужићемо их и за материјалну штету нанету цивилним објектима, и за физичка и правна лица”, прецизирао је адвокат. Он сматра да постоји право на одштету за сву штету нанету 1999. године у бомбардовању.

„На то нам право даје закон, али и међуанародне конвенције, пре свега Конвенција о људским правима, јер је на овај начин повређено право на живот грађана Републике Србије. То право нико не може да опрости, ни у чије име, и свако ко се осећа да му је повређено право, има путем тужбе могућност да покрене пред судом парнични поступак за одштету”, указао је Алексић.

Његов колега Тартаља, који се за потребе спора поводом прве тужбе против НАТО-а поднете Вишем суду у Београду уписао у Адвокатску комору Ниш, борави ових дана у Београду, а јуче се у Руском дому састао са београдским адвокатом Гораном Петронијевићем, некадашњим судијом Окружног суда у Београду који је 2000. године донео осуђујућу пресуду против челника НАТО. Та пресуда је касније укинута, а потом је, одлуком државе, повучена и оптужница, па је поступак обустављен. Међутим, због обиља доказа и утврђених чињеница, биће коришћена као доказ у спору против НАТО. Тартаља је током састанка, поред осталог, навео да у цео процес против НАТО треба да се укључи и држава Србија и да увиди неке позитивне исходе из тога.

„Српска држава ће тиме показати свој став, интегритет и бригу о својим грађанима. Бранећи интересе својих грађана, улажући ове тужбе против НАТО-а, српска држава показује снагу и ставља се у исти ниво са НАТО-ом. Она не може да изгуби ништа ако стане иза свега овога”, сматра Тартаља.

Говорећи о тужбама против против НАТО, он каже да је ту реч о солидарној одговорности и да, уколико би се доказала кривица НАТО-а, то омогућило да се обештете људи који су претрпели штету у току НАТО бомбардовања. Подсећајући да НАТО не чини само Америка већ и земље Европе, он сматра да и Европа такође треба да сноси одговорност за оно што се десило на Косову и Метохији.

„Последице које су наслате су тако велике да на различите начине мора да се третира штета која је настала. То ће бити на неки начин, економска помоћ српском народу који је много изгубио у економском смислу због тог рата”, закључио је Тартаља.

Петронијевић је указао да је током процеса против НАТО, утврђено да само материјална штета нанета бомбардовањем износи 120 милијарди долара, односно без нематеријалне штете која се односи на патње људи, погибије, умирање од карцинома...

Он је на челу недавно формираног Центра за обнову међународног права, који ће пружити помоћ и подршку Алексићу и Тартаљи у вези са тужбама против НАТО. Центар за обнову међународног права основан је на иницијативу судија, адвоката, професора и друштвених делатника у области међународног права и интернационалног је каракрера.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on June 11, 2021, 05:14:36 pm
POVLAČENJE NEPORAŽENIH

Nakon 78 dana svakodnevne, sistematske potrage i bespoštednih napada na sisteme PVO Vojske Jugoslavije, slike i snimci povlačenja jedinica 311. Samohodnog raketnog puka (srp) i 60. srp PVO sistema "Kub-M" sa Kosova i Metohije, iznenadio je mnoge NATO planere.
Kao primarne mete napada SEAD grupa, aviona namenjenih za otkrivanje i neutralizaciju raketnih sistema PVO na prostoru Kosmeta i nakon ispaljenih 389 protivradarskih raketa (HARM i dr.) na dan povlačenja Vojska Jugoslavije je raspolagala sa 13 raketnih baterija KUB-M od 20 sa početka NATO agresije.
Brojke koje idu u prilog žilavosti ovog raketnog sistema i spremnosti posada da i dalje odolevaju u neravnopravnoj borbi protiv višestruko nadmoćnijeg i daleko savremenijeg neprijatelja.

Kako je teklo to povlačenje, najbolje da se pročita iz pera jednog mog nekadašnjeg kolege, učesnika rata i pripadnika 311. srp PVO Kub-M sa Kosova i Metohije:

Citat:
“Petak je bio 11. juna 1999. godine. 12,00 časova, selo Miloševo, kontrolna tačka na raskrsnici puta u selu. Čelo puka ju je prešlo tačno u 12,00 časova kako je i naređeno. Ostale jedinice su sve prošle preko te tačke u zadatim vremenima. To se razvuklo do 14,00 časova. Slična slika kao i onog utorka (kada se puk 1992. godine, premestio iz Skopja u Prištinu, prim. Kubovac). Oružje pored svakog pripadnika. Ovoga puta nije nedostajalo ni vozača ni vojnika. Lanseri puni sa po tri člana posade.
Samo nema onog naroda koji nas je dočekao, mahao i aplaudirao. Mogao si samo da vidiš smrknuta lica koja su se raznim vozilima gurala i pokušavala da uđu u tu našu kolonu. I njima je Miloševo bila kontrolna tačka jer je sigurnije bilo putovati sa svojom vojskom. Kolona mešovita, iza lansera se priključio traktor sa prikolicom, a iza njega 101-ica, pa opet lanser i tako u beskraj. Sve se to kretalo prema Srbiji. Tamo je bila sigurnost.
Sva moguća scenarija su mi prošla kroz glavu. U većini tih scenarija sam video sebe kako preko nišana puške gledam NATO vojnika koji je krenuo da me napadne. To sam priželjkivao i očekivao. Ova kolona u Miloševu mi nikad nije pala na pamet kao moguća opcija…..
Heroji puka, heroji tog vremena su šest pripadnika jedinice koji su dali svoje živote.
Heroji puka su jedanaest ranjenih pripadnika jedinice koji i dan danas žive kao invalidi.
A ostali ?
Ostali su samo radili svoj posao.” Kraj citata

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on June 11, 2021, 05:51:00 pm
Hvala za tekst a i fotke. :klap


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on June 15, 2021, 10:49:30 am
Poštovani članovi Palube,

U vazduhoplovnom portalu Tango Six, izašla je moja nova kolumna. Verujem da će vam biti zanimljiva!

Preporučujem!


Incident na granici Albanije i Srbije: Pad Herkulesa u predvečerje ulaska NATO-a na Kosovo i Metohiju

Malo poznata epizoda iz rata 1999. godine.
Vazduhoplovna žrtva trke za zauzimanje aerodroma Slatina.



Link: https://tangosix.rs/2021/15/06/incident-na-granici-albanije-i-srbije-pad-herkulesa-u-predvecerje-ulaska-nato-a-na-kosovo-i-metohiju/?fbclid=IwAR1GVTqrk0YitheEYfgrzYHmdp1X7NroCdFoA522DzbWjcFkzGgEblLROD4


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on June 16, 2021, 12:03:51 pm
среда, 16.06.2021.

Некажњени хемијски рат НАТО-а против Србије

БЕРЛИН - НАТО је 1999. године, без мандата УН, бомбардовао српске болнице, школе, електране, хемијска постројења, а та прва агресија уз немачко учешће од Другог светског рата изазвала је еколошку и људску катастрофу, пише немачки „Берлинер цајтунг” и указује да цркве, удружења за заштиту животне средине и Зелени о томе ћуте и дан данас.

У ауторском тексту Хартмут Сомершу, некадашњи уредник у јавном сервису Немачке, поставља питање да ли је коначном пресудом Ратку Младићу закључено савладавање ратних злочина на простору бивше Југославије и указује да је један злочин, а то је бомбардовање, остало некажњено. Сомершу подсећа да је тадашњи министар спољних послова из редова странке Зелених Јошка Фишер заједно са својим колегом у влади Рудолфом Шарпингом подстицао расположење за рат, са циљем да се спрече етничка чишћење, даља протеривања и хуманитарна катастрофа, све што се, како је данас доказано, није ни догодило, а на шта је указивао некадашњи пуковник и бивши референт код генералног инспектора Бундесвера Јохен Штолц.

У извештајима војне обавештајне службе Немачке намењене посланицима, до последњег дана пред напад, увек је било речи о крвавом грађанском рату између ОВК и српске војске. Сомершу подсећа да је НАТО бомбардовањем оштетио или разорио 60 мостова, 110 болница, 480 школа, 365 манастира, РТС, систем за снабдевање електричном енергијом, 121 фабрику, као и да је убијено 2.500 људи. Као цинични ратни злочин он је навео, поред употребе више од 30.000 граната са осиромашеним уранијуом, које су бачене на више од 80 места, и намерно бомбардовање великог хемијског комплекса у Панчеву, Новом Саду и Бору.

У Панчеву, прве ракете су пале 4. априла 1999., које су запалиле нафту која је горела две недеље, а два дана касније гађана је рафинерија у Новом Саду, где је исцурело 80.000 тона нафте, и 20.000 је изгорело. Отровни облаци су данима били изнад ових градова. За токсиколога Урсулу Штефан из Халеа, бомбардовање српских хемијских постројења предстваља некажњени намерно вођени хемијски рат, пошто су узете у обзир на хиљаде жртава због дугорочних последица. Сомершу подсећа да су експерти УНЕП-а, предвођени Клаусом Тепфером, направили извештај о штетама напада на хемијска постројења, који је био у корист НАТО, јер су оценили да су хемикалије које су исцуреле и изгореле еколошки терет пре рата. Међутим Штефан је оценила да би се у Немачкој последице које су настале након бомбардовања третирале као значајан акцидент, то јест неконтролисана катастрофа.

И за време ваздушних напада је професор берлинског универзитета за еколошко планирање Кнут Крусевиц оценио да су напади на хемијска постројења нова врста еколошког рата, којим НАТО свесно заобилази забрану коришћења хемијског наоружања, и крши Енмод Конвенцију УН из 1978. године, према којој су забрањене технике вођења рата које доводе до промена животне средине, преноси Танјуг.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on August 19, 2021, 07:30:03 pm
https://www.youtube.com/watch?v=HPWEkLc1jOo


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on October 10, 2021, 05:16:30 pm
НОВОСТИ ОТКРИВАЈУ: Како су соларни панели 63. падобранске доводили НАТО до лудила

ПОКРЕТНЕ соларне електране, склопљење за само 15 дана, спасле су многе животе припадника 63. падобранске у време НАТО агресије јер су омогућиле да командни штаб, усред недођије, одржава везу, шаље поруке и успешно обавља задатке против непријатеља.

Прве две војне соларне електране настале су те 1999. године из чисте нужде, а радиле су све до потписивања Кумановског споразума. Лекција о покретним штабним соларним електранама предаје се сада питомцима наше Војне академије, али јавност мало тога зна о "патенту" насталом из невоље.

Како су направљене и колико су значиле 63. падобранској, први пут у јавности, за "Новости" говори пуковник Небојша Кузмановић, у чијој чети је све почело:

- Дан-два пре агресије на састанку везе бригаде процењивали смо да би непријатељ могао да користи тзв. тактичке нуклеарне ударе уколико се графитне бомбе покажу као недовољне. Доцент на Електротехничком факултету у Нишу Дејан Миленовић, тада редовни војник у мојој чети, поменуо је на састанку "да је управо у граду на Нишави чувени доктор са Принстона Ненад Павловић, који је због намере Американаца да нас бомбардују допутовао у Србију, да јој се нађе". То је било кључно.

Према причи пуковника, професора Павловића 25. марта затекао је у кабинету на потпуно празном факултету како, гледајући ТВ, "псује лажљивог портпарола НАТО Џејмија Шеја". Кузмановић каже да му је професор рекао како је из Америке донео 150 соларних плоча за будућу електрану манастира Хиландар и да су у хангару једне фирме у Нишу.

- Треба вам и шема мојих претварача соларне у електроенергију од 2,5 киловата. Дајем вам и два сина у чету, трећи још није за војску - преприча Кузмановић сусрет са проф. Павловићем.

Електроничар Миодраг Кастратовић, ратни резервиста нишке бригаде, човек који је касније састављао и опслуживао ове соларне електране, за "Новости" објашњава како је тада добио наређење да оде у Београд у свој Научно-опитни центар "Руди Чајавец".

- Са професорима Надом Гошовић, Павлом Зафиром и Владом Фидлером утаначили смо и шему опетовања система у ратним условима за случај да се "електране покажу", да би могли да их понудимо у серијску производњу. Од Гошовићеве сам добио контакт са др Владом Стојановићем из "Винче солар" који су тада први експериментисали са соларним панелима у нас. Он нам је дао додатне панеле, плус њихове шеме претварања енергије сунца у слектричну - појашњава Кастратовић.

За свега 15 дана, два камиона са системима везе 63.падобранске "наоружана соларним панелима" и главно стационарно командно место бригаде радили су на "сунце".

- Било је важно да чворишта везе не емитују термално зрачење јер су извиђачки авиони НАТО нон-стоп претраживали терен - препричава нам пуковник Кузмановић. - Када би забележили отисак топлоте од генератора на планини тукли би немилосрдно. Положаје нам никада нису нашли, мада смо им били испред носа, на Кошарама и Паштрику, а главни штаб бригаде мало иза прве линије.

Кастратовић додаје да прича има и духовиту ноту, јер су соларни панели у планини били "маскирани" козом која је била везана за конструкцију. Усред ратне конспирације, Штаб 63. падобранске одакле је командовао генерал Илија Тодоров називан је "Код козе".

- Коза беше јефтина, 10 марака, а нама се чинило да рат може да потраје и да ће нам добро доћи - открива Кастратовић зашто је набавио животињу. - Уз наш штаб било је и сиромашно српско планинско село, а један дечак и девојчица, ту су се свакодневно играли са козом, хранили је и музли. На крају нам је та коза спасавала здравље. Првих дана рата наш преводилац Милан Варадиновић (сада конзул у Чикагу), добио је тешко запаљење плућа, а излечили смо га козјим млеком.

Конзул Варадиновић је такође био део војничке "соларне приче" 63. бригаде. Пуковник Кузмановић се сећа како је Варадиновић дошао из дипломатске службе у Лондону да би служио у својој чети у планини, као преводилац, а да је по чудесном оздрављењу од козјег млека био главни чувар "браонкасте пријатељице" која је због његовог милосрђа преживела рат. Остављена је на крају деци, да их храни млеком.

КАМПАЊОЛА БЕЗ КОЧНИЦА

- ТОКОМ НАТО агресије бригадом је командовано са 150 пејџера и око 100 мобилних телефона - прича Кузмановић. - Имали смо соларну електрану и слушали смо комуникацију НАТО пилота са командним центрима у "аваксу". А за све то време чету везиста од 20 људи је опслуживала кампањола из 1955, без кочница... И прешла хиљаде километара.

ПРЕПРАВЉАЛИ И ОРУЖЈЕ

СЕЋА се пуковник Кузмановић читаве екипе војника који су се те 1999. бавили "научним радовима".

- Резервиста Миленовић, наш главни оружар, пријавио је да су у његовој фабричкој лабораторији у Крагујевцу остала три "Заставина" аутомата 9 мм, које су он и колеге преправили да буду ефикаснији од "хеклер коха", као и три лака постоља за тенковске митраљезе ископирани од Руса. За неколико дана пребачени су на Паштрик где су чуда учинили.

Izvor: https://www.novosti.rs/c/vesti/reportaze/1043470/novosti-otkrivaju-kako-solarni-paneli-63-padobranske-dovodili-nato-ludila

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on November 15, 2021, 11:47:05 am
Poštovani članovi Palube,

Znate da s vremena na vreme, kako se pojave nove informacija, objavim tekst-kolumnu o dešavanjima tokom NATO agresije na SRJ 1999-te godine.
U tom smislu, pred vama je, na našem vazduhoplovnom portalu Tango Six, moj novi tekst o sukobu baterije PVO "Kub-M" sa udarnom grupom NATO aviona sastavljenom od F-15E "Strike Eagle" i EA-6B "Prowler"!

Preporučujem!!

https://tangosix.rs/2021/15/11/jos-jedna-rekonstrukcija-epizode-iz-1999-godine-pvo-jedinice-vojske-jugoslavije-protiv-americkog-aviona-ea-6b-prowler/comment-page-1/?unapproved=328141&moderation-hash=d1aac207558819c8d8edc97e7ddd3cd8#comment-328141

Izvod iz snimka zapadnih izvora:

http://files.paluba.info/Kubovac/snimci/za%20zorana.mp4

Izvod iz domaćeg Dnevnika RTS:

http://files.paluba.info/Kubovac/snimci/Dejstvo%20RS%20KUB-M%20iznad%20Podgorice%2030.%20mart%201999.mp4



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on November 19, 2021, 07:07:09 pm
Стицајем околности дан након тог гађање НАТО авиона био сам у Подгорици и сећам се да су биле активиране неке јединице у наводној потрази за обореним авионом. Команда армије је била увбеђена да су противавионци нешто оборили. Наравно, ништа нису нашли. Да ли је авион био погођен (а ако јесте какав је била штата) или није тешко је сада поуздано утврдити.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on November 19, 2021, 08:38:06 pm
Стицајем околности дан након тог гађање НАТО авиона био сам у Подгорици и сећам се да су биле активиране неке јединице у наводној потрази за обореним авионом. Команда армије је била увбеђена да су противавионци нешто оборили. Наравно, ништа нису нашли. Да ли је авион био погођен (а ако јесте какав је била штата) или није тешко је сада поуздано утврдити.

Inače...iako se u američkom videu to ne pominje, a ni ja nisam hteo da navodim jer nemam 100% potvrdu o tome...
Ali to veče se u vreme kada se NATO avijacija pojavila nad nebom iznad Podgorice, naša 2. srb PVO Kub-M upravo tovarila na voz koji je kretao ka okolini Beograda u ispomoć 250. rbr PVO.
Dok su tovarili poslednja sredstva na voz, gledali su dejstvo kolega iz 4. srb PVO na NATO avione.
Možemo slobodno reći da je ta akcija i dejstvo svakako omogućilo bezbedan transport naše 2. srb PVO u reon okoline Beograda.
Postavlja se pitanje da li su NATO-vci znali nešto o tome ili je sve bila puka slučajnost?

Ono što verujem je da se nisu nadali da bi eventualan transport jedinica prema Srbiji išao prugom. Ali samo 3 dana nakon transporta naše 2. raketne baterije u reon okoline Beograda, minirana je, od strane SFOR-a, pruga prema Beogradu u reonu mesta Štrpci u Bosni i Hercegovini. Tom prilikom je stradao železničar Vidoje Tomić....izrešetan.
Bilo je to 03/04/1999.

Kada je pruga popravljena 2000.te godine potpisano je da se ne sme koristiti za transport vojske.



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on January 05, 2022, 07:37:57 am
Уторак, 04.01.2022.
Вишња Аранђеловић

Тужба против НАТО-a још није ни уручена

Иако Министарство правде још не уручује тужбу коју је пре годину дана против алијансе поднео нишки адвокат Срђан Алексић, он не одустаје – у јануару стижу две нове

Ни 22 године после НАТО агресије није познато колико је тона осиромашеног уранијума бачено на Србију, а још увек се нагађа и о последицама које је бомбардовање оставило на здравље нашег становништва. Иако је пре годину дана нишки адвокат Срђан Алексић пред Вишим судом у Београду поднео прву појединачну тужбу против НАТО-а због угрожавања здравља и живота, до данас није заказано рочише јер тужба још увек није ни стигла на адресу алијансе.

– Поднели смо тужбу 20. јануара 2021, у мају је преведена на енглески и од тада чекамо да је Министарство правде уручи НАТО-у. Према Закону о парничном поступку, када је у питању страно правно лице, могуће је предати је на инострану адресу или у представништву. А НАТО има представништво у Београду. Ту су и друге могућности – од тога да се тужба пошаље електронски, објави на огласној табли, ангажује страна агенције која би је уручила... Будући да се уручује дипломатским путем, рок је шест месеци, што је у овом случају истекло. Али како је реч о шкакљивој теми, имамо разумевања и сачекаћемо још неко време – објашњава Алексић за „Политику”.

Шта се дешава с тужбом и на коју ће адресу она бити прослеђена, питања су на која Министарство правде није одговорило нашем листу.

Алексић је тужбу поднео у име пензионисаног пуковника Војске Србије који је у Копненој зони безбедности сектор Б био од децембра 2000. до јула 2001. године, прецизније 201 дан. Изводио је вежбе у веома озраченом подручју, на брду Пљачковица крај Врања, које је гађано муницијом с осиромашеним уранијумом, што је потврђено и званичним подацима Војске Југославије. Карцином меких ткива му је дијагностикован пре неколико година. Име свог клијента адвокат Алексић чува у тајности како би избегао сензационализам, али и интересовање јавности с обзиром на то да је пуковник у тешком здравственом стању.

Помоћ стиже и од чувеног адвоката Анђела Фјоре Тартаље, који је пред тамошњим судовима добио 253 случаја штитећи италијанске војнике

– То што Министарство правде не прослеђује ову тужбу не значи да ћемо да се повучемо. Колико већ у јануару поднећемо две нове тужбе. Реч је такође о припадницима Војске Југославије који су боравили на Косову и који су оболели од карцинома, попут италијанских војника који су тамо учествовали у мировним мисијама. У тим случајевима ће нам помоћи и адвокат Анђело Фјоре Тартаља, који је пред тамошњим судовима добио 253 случаја штитећи италијанске војнике – открива Алексић.

Како је раније објаснио Тартаља, у овим случајевима најважније је доказати узрочно-последичну везу између болести и боравка на простору који је контаминиран осиромашеним уранијумом. Према његовом мишљењу, у Србији би то било и лакше јер су италијански војници на Косову боравили након бомбардовања, док су у Србији и војници и цивили на тим подручјима и живели и служили у време агресије.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on January 21, 2022, 07:16:00 am
Srbi tuže NATO; "Zračenje će 40-45 milijardi godina uticati na naše zdravlje"
IZVOR: TANJUG ČETVRTAK, 20.01.2022.

Advokat Srđan Aleksić podneo tri tužbe Višem sudu u Beogradu u ime trojice policijaca i rezervista koji su 1999. bili na KiM, nakon čega su oboleli od kancera.

Oni su se razbileli, kako se navodi u tužbi, od posledica bombardovanja naše zemlje osiromašenim uranijumom. U izjavi za Tanjug Aleksić najavljuje da će od sledećeg meseca početi da podnosi i tužbe u ime civila sa KIM i juga Srbije, koji su takođe oboleli od ove opake bolesti.

Prva tužba podneta je 19. januara prošle godine, a u sredu su podnete još dve nove istom sudu po istom osnovu. Postupak protiv NATO međutim još nije krenuo, jer NATO još nije primio tužbu i nije dostavio odgovor na tužbu, koju mu je sud posle prevoda na engleski prosledio 25. maja 2021. Aleksić se nada da će Viši sud u Beogradu tim povodom preduzeti mere prema Zakoniku o parničnom postupku i pokušati da tužbe NATO-u dostavi bilo elektronskim putem, ili preko ovlašćene agencije koja vrši dostavu, poziva preko oglasne table, bilo da mu da postavi ovlašćenog zastupnika.

"Sud to treba u najskorije vreme da uradi i da krene proces. Imamo sve dokaze na našoj strani i nadam se da ćemo uspeti u ovom sporu i obavezati NATO pakt i da plati naknadu štete našim vojnicima koji su oboleli od kancera usled bombardovanja osiromašenim uranijumom", naglasio je advokat.

Podsetio je da je sa njim u advokatskom timu po ovim tužbama italijanski advokat Anđelo Tartalaja koji je dobio 253 pravosnažne presude protiv Ministarstva odbrane Italije, po tužbama koje je zastupao u ime italijnaskih vonika koji su oboleli od kancera jer su bili u mirovnoj misiji na KIM u vreme NATO bombardivanja. Po uzoru na Italiju, ovim tužbama traži se odšteta od oko 100.000 evra zbog oboljevanja od kancera usled trovanja osiromašenim uranijumom. Uz tužbe podnet je i predlog za medijaciju, odnosno mirno rešenje sudskog spora. Tužbama se, pored materijalne odštete traži i da NATO očisti koju je zagadio osiromašenim uranijimom, rekao je Aleksić podsećajuć ida su "Evropi puna usta zaštite životne sredine".

"Osiromašeni uranijum ima takvo zračenje da će narednih 40-45 milijardi godina uticati na zdravlje našeg stanovništva. NATO je dužan da isplati odštetu, da očisti teritoriju od municije koja je zaostala na našoj teritoriji i da leči naše građane onako kako to radi Italija sa svojim vojnicima", smatra niški advokat.

On je pojasnio da se njegovoj kancelariji do sada obratilo oko 3.000 ljudi potencijalnih klijenata, koji žele da traže odštetu od NATO po ovom osnovu, a među njima ima Albanaca sa KIM i juga Srbije. Pored ljudi koji su lično bili na teritoriji otrovanoj osiromašenim uranijum, pravo na oštetu imaju i njihovi naslednici, jer su mnogi već preminuli od kancera, naglasio je Aleksić. Istakao je da je osiromašeni uranijum veliki problem ne samo Srbije već i regiona i da je o toj temi nedavno govorio na simpozijumu u Barselon, gde je saznao da mnoge svetske organizacije za zaštitu životne sredine uopšte ne znaju da je osiromašeni uranijum upotrebljen na KIM prilikom bombardovanja 1999. godine. Inače, pred sudovima u Srbiji, uz pomoć italijanske sudske prakse i veštačenjima u predmetima u kojima je postupao italijanski advokat, ali i drugim dokazima, Aleksić i njegov italijanski kolega pokušaće da dokažu postojanje uzročno posledične veze između trovanja osiromašenim uranijumom i oboljenjavanja od raka srpskih vojnika i policajaca.

Aleksić smatra da su njegovi klijenti bili u identičnoj situaciji kao italijanski vojnici koji su dobili oštete pred sudovima svoje zemlje.. U sredu su podnete tužbe u ime vojnika T.D iz Titela, koji je za vreme NATO agresije imao 21 godinu, i bio na aerodromu Slatina u Prištini, a koji je oboleo od raka testisa. Drugi vojnik J.Z. iz Beograda koji je u vreme NATO agresije imao 40 godina, bio je stacioniran u Prizrenu i oboleo od leukemije, precizirao je Aleksić i dodao da je sudu priložio i neophodna veštačenja. Sudu uz tužbe priloženi i pisani dokazi koje su domaći organi ranije prikupili u našoj državi za postupke vodjene protiv čelnika NATO-a i čelnika država koje su učestvovale u bombardovanju. To su pre svega dokazi izvedeni u postupcima vođenim 2000. godine u Okružnom sudu u Beogradu i pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu 2004. godine, zatim italijanske presude u slučaju obolevanja njihovih vojnika koji su bili raspoređeni u mirovnim misijama u bivšoj Jugosalviji, sudska praksa domaćih sudova, veštačenja i medicinska dokumentacija.

Za sada je planirano podnošenje takozvanih "pilot" tužbi, što podrazumeva pokretanje ograničenog broja postupaka, radi ujednačavanja sudske prakse na teritoriji cele države. Italijanskim vojnicima odštete, izmedju 700.000 do milion evra po osobi, isplatilo je Ministarstvo odbrane Italije, jer ih je ono poslalo poslalo na Kosovo i Metohiju i u Bosnu i Hercegovinu gde su oboleli od kancera.

Izvor: www.b92.net


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 24, 2022, 07:13:40 am
Среда, 23.03.2022.

Вучић: Нема оправдања за НАТО агресију

НОВИ САД - Председник Србије Александар Вучић рекао је вечерас да нема оправдања за НАТО агресију и да су они кривци за напад 1999. године, али да би да је он био на месту Слободана Милошевића другачије поступио.

„После неколико дана бих то прекинуо, макар својом оставком или било чиме. Предуго је 78 дана мрцварења земље која није имала шансу да се одбрани и чекања да нам неко други помогне, а знали смо да нам нико други неце помоћи”, истакао је Вуцић у интервјуу за РТВ.

Он је подсетио да су Руси гласали и за санкције против Србије, требало је да знамо и да ће се повуци са КиМ и да је Русија тада са Јељцином била слаба. Вучић је указао да онај ко води земљу мора да брине како да сачува народ. Наводи и да се не би сагласио да је Милошевић крив, јер је крив онај ко је земљу напао, крив је НАТО, али сматра да је Милошевић морао другачије да процени ствари и да одлуке донесе брже и да смањи штету да би спасао део економске и путне инфраструктуре и да би спасао зивоте.

„Али лако је бити генерал после битке”, приметио је Вуцић и додао да свакога дана размишља о најтезим сценаријима.

„Зато када гледам сукоб на истоку Европе питам се засто неки људи не размисле добро о последицама”, додао је. Вучић је рекао и да су отклоњене неке последице НАТО бомбардовања, али да се не могу вратити Бојана Тошовић, Милица Ракић, Сања Миленковић и још 79 деце.

„Треба увек опростити и бити за сарадњу, НАТО је важан због КиМ, али мора да постоји сећање и постовање према зртвама”, истакао је Вучић и додао да је задовољан што већ седам, осам година са Републиком Српском обележавамо страдање нашег народа.

Izvor. www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Dreadnought on March 24, 2022, 08:13:00 am



Navršavaju se 23 godine od početka NATO agresije na SR Jugoslaviju



24. 03. 2022. u 07:13
 
Godina 1999, predvečerje 24. marta. Zlokobno zavijanje sirena najavilo je nalet "Milosrdnog anđela", kako je Alijansa nazvala svoju zločinačku agresiju na Saveznu Republiku Jugoslaviju.

Napad je, bez odobrenja Saveta bezbednosti UN, uz teško gaženje povelje UN, završnog dokumenta OEBS iz Helsinkija i Pariske povelje, usledio na osnovu naredbe Havijera Solane, tadašnjeg generalnog sekretara Alijanse.

Devetnaest zemalja sveta, vojnim potencijalom 600 puta većim od jugoslovenskog, obrušilo se, da spreči navodnu humanitarnu katastrofu na Kosovu, iako je stvarni cilj bio potpuno drugačiji - Kosovo i Metohiju trebalo je po svaku cenu vojno zauzeti, otrgnuti od prirodnog stožera i predati Albancima za namirenje njihovih nacionalnih interesa. U bombardovanju koje je bilo težak i neopravdan zločin, civilizovani Zapad pogazio je gotovo sve ljudske, ali i sopstvene norme i principe, i u ispunjavanju svojih ciljeva, bestijalnom silom se obrušio na ceo jedan narod.

Prve bombe pale su između 19.30 i 20 časova na kasarne, aerodrome, vojne fabrike, radare, institute... Gotovo istovremeno razorni projektili pali su u okolini Beograda, Kraljeva, Niša, Novog Sada, Kragujevca, Užica. Pogodile su Prištinu, Kuršumliju, Prokuplje, Golubovce kod Podgorice, poluostrvo Lušticu... Sa bezbedne daljine, NATO je napade na SRJ izvodio sa brodova u Jadranu, iz četiri vazduhoplovne baze u Italiji, u nekim operacijama učestvovali su i strateški operateri koji su poletali iz baza u zapadnoj Evropi, pa i SAD.

Već prve noći stizale su vesti o žrtvama. Od NATO bombi u Kuršumliji, u trenu, stradalo je 11 oficira Vojske Jugoslavije, nevini civili izgubili su živote u Beogradu, Danilovgradu, Prištini... Tokom 78 dana, u bestijalnim napadima, poginulo je oko 2.500 ljudi, među njima i 79 dece. Ranjenih je bilo 12.500. Ginuli su vojnici i civili u bolnicama, domovima, autobusima i vozovima, i često bezobzirno nazivani kolateralnom štetom.

Bombe koje su na današnji dan pre 23 godine pale na SRJ nisu označile samo početak vojne agresije NATO na suverenu evropsku državu, već su objavile dolazak novog svetskog poretka u najbrutalnijem vidu - agresivnom, bahatom i rušilačkom.

Agresija je završena 10. juna, usvajanjem Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti UN, koja je i danas, uprkos pritiscima Zapada, i dalje najjači adut Srbije u novom činu vekovne kosovske drame.

Brojke:

Uništeno 25.000 objekata, 1.065 km puteva i pruga, 14 aerodroma, 39 bolnica i domova zdravlja;

Poginulo 2.500 ljudi (79 dece), 12.500 ranjenih


Hrabri i prkosni

Građani Srbije i Crne Gore tokom mučkih napada i mučnih prolećnih dana 1999, pokazali su svoje najbolje osobine. Ujedinjeni, hrabri i prkosni, nisu se uplašili zločinačke združene sile 19 zemalja NATO. Odupirali su se koliko je bilo moguće. Neki u uniformi na bojištu, drugi na svojim radnim mestima, ostali golom željom za životom - branili su sebe i svoje.


izvor (https://www.novosti.rs/drustvo/vesti/1099653/78-dana-smrti-razaranja-navrsavaju-23-godine-pocetka-nato-agresije-jugoslaviju)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Dreadnought on March 24, 2022, 03:37:00 pm



Vučić o bombardovanju: Ne mrzimo dželate ali ne dozvoljavamo da se zločin nad nama zaboravi


Predsednik države Aleksandar Vučić izjavio je da je osnovna poruka na godišnjicu NATO intervencije da „dželete na mrzimo ali ne dozvoljavamo da se naše žrtve zaborave, kao ni taj zločin”.

„Bolje je da ćute oni iz inostranstva, koji su u tome učestvovali, a danas slavodobitno govore o svojim uspesima iz 1999. Da se postide i nađu neko mesto da se pomole za one divne ljude i decu koju su pobili”, rekao je Vučić za TV Pink, potvrdivši da misli na bivšeg komandanta NATO Veslija Klarka.

Vučić je naglasio da nema ozbiljnog čoveka u svetu koji poštuje međunarodno pravo da se ne stidi bahate agresije 19 zemalja na Srbiju.

„Mnogo su lagali, gde je taj 'Aušvic' o kojem je nemački ministar tada govorio”, naveo je Vučić, prenosi Beta.

On je rekao da „postoji jedna zemlja u Evropi nepokorenog srca koja će uvek da baštini slobodu i da je ljubi više od svega – a to je naša Srbija”.


izvor (https://www.politika.rs/sr/clanak/502960/Vucic-o-bombardovanju-Ne-mrzimo-dzelate-ali-ne-dozvoljavamo-da-se-zlocin-nad-nama-zaboravi)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on March 24, 2022, 05:44:23 pm
Verovatno svi pamtimo gde smo bili i šta smo radili na današnji dan, pre 23 godine

Na časovniku našeg starog zastavnika, tog 24/03/1999, kazaljke su se "zaustavile" na 19:57 časova....

Kasarna "Milovan Šaranović", Danilovgrad.

“Sedeli smo pod punom borbenom opremom u odeljenskom zaklonu u krugu kasarne u Danilovgradu i razgovarali. Tu smo bili ja i još 2 vodnika, jedan desetar po ugovoru i 4-5 vojnika. Ja sam sedeo na rubu zaklona, leđima uz saobraćajnicu. Odjednom sam krajičkom oka na, čini mi se, mili sekundu ugledao vatreni rep kako proleće. Momenat kasnije, strašna eksplozija čula se na nekih 40-50 metara od nas. Odmah smo se spustili u zaklon sa glavama prema zemlji. U narednih par trenutaka, još tri veoma snažne eksplozije čule su se tek nešto dalje od one prve. Imao sam osećaj da će nas vazdušni udarni talas podići iz zaklona. Povikao sam prema kolegama i vojnicima: «Otrovi!». Svi smo stavili maske na glavu i ležali nepomično. Geleri od raketa su pogodili i magacin strelišta u kome se nalazila municija. Čule su se eksplozije i fijukanje metaka. Zbog toga se činilo kao da napad još traje, a on je suštinski trajao svega nekoliko minuta.

Promolili smo glave i videli plamene jezike koji su se dizali nad magacinima artiljerijske brigade, sa kojom smo delili kasarnu, i iz pravaca naših hangara, BUV-a (Baterije za upravljanje vatrom), Lsab-a i samohodnih raketnih baterija.
U tom trenutku stariji vodnik Stanke, komandir odeljenja PRV-16 naređuje da krenemo puzajući ka brdu koje se nalazi na samom rubu kasarne. To smo i učinili. Puzali smo nekih 50-tak metara do prvog gušćeg šumarka i tu smo stali i osmatrali šta se dogodilo. Požari su goreli u dva magacina mešovite artiljerijske brigade sa kojom delimo kasarnu, u hangaru naših baterija BUV/Lsab 30/2 mm i raketnih baterija Kub i na objektu Strelišta.
Bili smo tu neko kraće vreme, kada do nas dolazi kapetan, komandir BUV-a (Baterije za upravu vatrom) i vodnik baterijski starešina.
Obaveštava nas da je prema prvim informacijama kasarna napadnuta sa četiri krstareće rakete «Tomahawk» i da je izgleda poginuo jedan pripadnik mešovite artiljerijske brigade prilikom eksplozije prve rakete. U tom trenutku se nalazio ispred jednog od njihovih magacina.

Tada nas kapetan obaveštava da krećemo u izmeštanje van kasarne i naređuje da se sa tehnikom formira kolona pred rezervnom kapijom i to što pre.
Kolona je brzo formirana i krenuli smo u najkraćem roku van kasarne. U tom trenutku se našoj koloni priključuje i jedan major iz komande puka, koji je bio dežurni u komandi.
Kolona je oko 22 časa, stigla na periferiju Podgorice. Tu se nalazi šumoviti predeo tako da pruža mogućnost da sakrijemo tehniku, odmorimo ljudstvo, informišemo se o dešavanjima i iz okolnih kuća građana pozovemo kućama da javimo da smo dobro. Znali smo da ovde ne možemo dugo ostati, jer iako je područje šumovito, previše blizu je naselja i ukoliko bi nas locirali i gađali, moguće su civilne žrtve i razaranja.

Tokom večeri kapetan nas obaveštava da je napadnuta 1. srb PVO Kub-M na položaju u okolini aerodroma Golubovci prilikom pokušaja zahvata cilja i da je teže ranjen jedan vojnik, ali da nije životno ugrožen

Ostale samohodne raketne baterije (srb PVO) i ostale jedinice puka su čitave, nisu gađane i nemaju povređenih pripadnika.
Od dejstava krstarećih raketa “Tomahawk” po našoj kasarni, u našem Hangaru lakše je oštećen (rezervni) radar za merenje visine PRV-9 i rezervni topovezac, ali su oba sredstva vrlo brzo osposobljena.
Takođe, lakše je oštećen jedan PAT 30/2 mm «Praga».”


Više o ratnim dešavanjima te 1999-te godine, ali i šire, o pripremama za rat u jesen 1998. godine i druge informacije, možete pronaći u knjizi "Nebeski štit sa zemlje - Samohodni raketni sistem 2K12 Kub/Kvadrat", čiji sam jedan od autora. Zainteresovani mi se mogu javiti u inbox...


Prilog: Epilog dejstva na kasarnu Milovan Šaranović u Danilovgradu

[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 24, 2022, 05:59:52 pm
Danas su sve naše misli i tuge posvećene Milici Rakić
Da nikada ne zaboravimo NATO agresiju i sve postradale u njoj.
74 dana i noći.

Čiko ja tebe gledam s neba

Čiko, ja tebe gledam s neba
I vidim te kao na slici
Čiko, ja sam onaj cvet-beba
Koji si ubrao u Batajnici.

Ja sam bila ona mala
Milica, što je zadremala
U maminom zagrljaju
A probudila se u raju.

Sad nisam ona bulka rumena
Već beli anđelak one bulke
Što gleda svoje najdraže s neba
I vidi tebe… i tvoje ruke.

Moj tata se sada brije
A moja mama pegla pelene
Ja ih vidim i žao mi je
Što ne vide i oni mene.

Eno i moje roze noše
I lutke što se smešila na me
Kad su tvoje zle tice došle
I otele me od moje mame.

Tada sam se ovde popela
S nekom dečicom nepoznatom
Ali bih mnogo više volela
Da sam dole, s mamom i tatom.

Da ti kažem još samo ovo
Pa idi i zaboravi me
Mama će da me rodi ponovo
I daće mi još lepše ime!

Dobrica Erić


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 25, 2022, 06:41:23 am
Четвртак, 24.03.2022.

Влада Црне Горе одбила да официри ВС положе венац у касарни у Даниловграду

ПОДГОРИЦА – Влада Црне Горе одбила је захтев државе Србије да делегација од три официра Војске Србије положи венац у касарни у Даниловграду, поводом годишњице НАТО агресије на некадашњу СРЈ, пише подгорички портал Борба.

Београд је, наводи се, упутио захтев Министру спољних послова Ђођру Радуловићу да делегација од три официра Војске Србије положи венац првој жртви НАТО бомбардовања 1999. Саши Стајићу, али је тај захтев одбијен, преноси Танјуг. Портал пише да су из Министарства спољних послова немушто одговорили на захтев званичног Београда уз, како наводе, лицемерно објашњење да наводно данас у Даниловграду они спроводе неку вежбу.

Прва жртва агресије НАТО у Црној Гори био је војник Саша Стајић који је погинуо на данашњи дан, 24. марта 1999. године у касарни Даниловград која је била на мети НАТО трупа.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: MOTORISTA on March 25, 2022, 06:47:35 am
Четвртак, 24.03.2022.

Србија обележила Дан сећања на страдале у НАТО агресији

Вучић: Нећемо да клечимо и молимо, то је била агресија.- Порфирије: Свако убиство је трагедија, срамота и пораз читавог људског рода

КРАЉЕВО - Парастосом жртвама, на централном краљевачком тргу, Тргу српских ратника, вечерас је обележен Дана сећања на страдале у НАТО агресији на СР Југославију 1999. године.

Парастос је служио патријарх СПЦ Порфирије, а обележавању 23. годишњице од почетка НАТО агресије, присуствују председник Србије Александар Вучић, председник Скупштине Србије Ивица Дачић, премијерка Ана Брнабић и чланови њеног кабинета, као и српски члан председништва БиХ Милорад Додик и председница РС Жељка Цвијановић.

Трг српских ратника био је препун грађана, који су држали упаљене свеће у знак сећања на жртве, на скупу који носи поруку „Опростићемо ако будемо могли, заборавити само ако нас не буде било!”.

Нећемо да клечимо и молимо, хоћемо да чувамо сећање на страдале и никада нећемо заборавити што сте нашој малој земљи и нашем великом народу урадили, поручио је вечерас у Краљеву председник Србије Александар Вучић. Вучић је на свечаном обележавању Дана сећања на страдале у НАТО агресији рекао да је пре тачно 23 године кренуо бруталан, језив, злочиначки, ужасан, нељудски напад на једну малу земљу.

„На малу земљу која тешко да је некоме нешто скривила, та мала земља никога није напала, ничију територију било које друге земље није угрозила. Та мала земља и велики народ хтели су само да буду свој на своме, да чувају своја огњишта, и ништа више. Али неки други, њих ни мање ни више 19 великих, највећих, најмоћнији, јаких, најјачих, силних, најсилнијих, су сву своју храброст, бахатостл, осионост, ароганцију желели да покажу на једном малом непокореном народу као што је био српски”, нагласио је он. Рекао је да им није било довољно то што су овом народу чинили годинама пре тога, већ су свом својом машинеријом, политичком, медијском, економском, а затим и војном насрнули да убију душу тог народа.

„Наш народ није ни знао шта га је снашло. Наши су људи не верујући да је могуће да на крају 20 века неко буде тако брутално нападнут од великих јунака. Замислите какво је то јунаштво 19 на једног. Када кажу да су бранили мир, свет, што не добисте зелено светло од УН, Савета безедности, што не легализовасте своју силеџијску одлуку”, запитао је Вучић. Како је рекао те силеџије њих 19 нису само тукле једног већ и када је тај један пао, и када су му деца уплакана пала на земљу, наставили су да га шутирају.

„Хоћете да после тога сваке године клечимо пред вама и да вам се извинимо што сте нас тукли и што сте нам тукли нашу децу, да би разумели оправданост вашег иживљавања над једном малом земљом и једним поноситим народом. Нећемо да клечимо и молимо, хоћемо да чувамо сећање на страдале никада нећемо заборавити што сте нашој малој земљи и нашем великом народу урадили”, поручио је Вучић.

Осврнуо се на то што је српски члан Председништва БиХ Милорад Додик рекао да агресију НАТО-а никад неће моћи да опрости, приметивши да са њима морамо да разговарамо, али да никада нећемо моћи да заборавимо.

„Они су данас једини на Косову и Метохији који би требало да брину о безбедности Срба, морамо да разговарамо, да гледамо у будућност, али како да заборавимо”, упитао је Вучић и прочитао имена свих жртава које је само Краљево дало, које су, каже, убили они, који себе називају „најбољима, најмоћнијима, најсилнијима, најјачима и најснажнијима”.

„А, моје питање за њих је да ли вас је мало било 19? Што само вас 19? Што вас још није било против само једне мале, непокорене земље и једног бројчано малог, а великог и поноситог српског народа”, поручио је председник Србије.

Истакао је да ће Краљево увек памтити своје жртве, а Србија их никада неће заборавити. Навео је и да је НАТО током агресије погодио 2.436 кућа у Краљеву и околини, 1.220 станова, у згаришта претворио 12 школа, седам здравствених станица, 24 привредна објекта, и два вртића…

„Како то гротескно звучи, када поновите њихове речи и синтагме, измишљене само да би се оправдали, да се хвале и церекају над судбином тог једног који беспомоћно лежи док га 19 јунака туку. Називали су то колатералном штетом…”, указао је председник Србије.

Посебно је нагласио да се данас обележавају 23 године од почетка НАТО агресије на нашу земљу - агресије, термин који су нам бранили да кажемо годинама и деценијама, а што, поручио је, више никада нећемо да кријемо.

„Агресија на суверену државу, оснивача Уједињених нација, а без одлуке УН. А, данас се н сећају тога, а и кад се сете - боље да се не сете, јер када се сете, видите да нису случајно то направили, да није била грешка, како смо се надали, већ су планирали, и задовољни су”, указао је Вучић.

Зато је наша молба - пустите нас бар 24. марта, да тај један дан жалимо за хиљадама људи које сте убили, да тај један дан у години можемо да чујемо вашу тишину, ућутите на један дан и не вређајте наше жртве, покажите поштовање према слободном и слободарском народу, поручио је председник Србије. Вучић је поновио да је наша обавеза да градимо културу сећања, за шта су, додао је, више заслужни из Републике Српске, али смо, каже, заједно у свему томе.

„Никада више нећемо бити раздвојени по том питању, увек ћемо бити заједно у сећању на трагедију нашег народа, и на дивне ствари у историји, јер смо један народ. Можемо у колико год држава да живимо, ми смо један народ који никада нећете моћи да раздвојите”, нагласио је Вучић. Увек ћемо да говоримо истим, српским језиком и користимо најлепше српско ћириличко писмо, додао је он. Вучић је рекао се током обраћања осврнуо и на вечерашње сведочење Бојане Жарчанин која је изгубила ногу током НАТО бомбардовања, а имала је тада само 14 година и која је сада мајка петогодишње Дуње.

„Нису марили ни да узму живот. Нисте неки јунаци, ја вам то кажем из Краљева, срца непокорене Србије. Нисте уплашили ни насу Бојану, насу јунакињу. Она је родила дивну малу Дуњу, она данас има пет година, мала Дуња живота, Дуња слободе, Дуња непокора, Дуња српског срца, Дуња српске будућности. Никада вам нећемо дати нашу Дуњу ни нашу слободу. Нити ћете српско срце успети да сломите. То вам вам народ са трга у Краљеву и свих тргова поручује”, рекао је Вучић.

Он је указао и да су тешки дани пред нама.

„Неки неодговорни људи покушавају да нас увуку у замку и клопку, да нас натерају да им одговоримо као што заслужују. Једино могу да кажем: Нисмо их се много уплашили, ни њих ни оних силеџија који их подржавају”, поручио је Вучић.

Он је истакао да је за њега најважнији од свега мир, да то сви треба да знају и цела Србија, а да је за то казе молио и благослов од српског патријарха.

„Све што будемо могли из петних зила и срца због будућности народа даћемо да сачувамо мир”, истакао је Вучић. Он је поручио онима који мисле да ће да протерују и убијају српски народ да морају да знају да се то неће догодити.

„Неце се догодити јер Србија није џак ни канта за ударање. Србија је земља поносног и снажног народа, чуваће слободу снажно као и мир”, истакао је Вучић.

Он је рекао да на крају жели да поручим свима у свету као неко ко се још неколико дана налази на целу непокорене слободарске Србије и свима који воде ратове, који нападају и који се бране да је мир најважније, да чувају животе свог народа и своје деце. Грађане Србије Вучић је замолио да буду јединствени.

„Вас народе молим да будемо заједно и чувамо Србију, јер немамо другу отаџбину. Имамо само једну једину, најлепшу слободну , слободарску и непобедиву Србију”, рекао је Вучић.

Он је захвалио свима што су се вечерас окупили како би показали колико нам је стало да се негује култура сећања и да се никада неће заборавити жртве НАТО агресије.

„Нека живи Дуња живота, нека живи Дуња слободе, нека живи непокорена Србија”, поручио је Вучић на крају обраћања, преноси Танјуг.

Србија данас обележава 23 године од агресије НАТО-а на тада Савезну Републику Југославију, преноси Танјуг. Према подацима Министарства одбране Србије, током ваздушне агресије НАТО-а убијено је 2.500 цивила, меду њима 89 деце и 1.031 припадник Војске и полиције. Према истом извору, рањено је око 6.000 цивила, од тога 2.700 деце, као и 5.173 војника и полицајца, а 25 особа се и данас води као нестало. отово да нема града у Србији који се током 11 седмица није нашао на мети бомбардовања. НАТО је извршио 2.300 удара и бацио 22.000 тона пројектила, међу којима 37.000 забрањених касетних бомби и оних са обогаћеним уранијумом.

Порфирије: Свако убиство је трагедија, срамота и пораз читавог људског рода

КРАЉЕВО - Патријарх СПЦ Порфирије поручио је вечерас у Краљеву, на обележавању Дана сећања на страдале у НАТО агресији, да је тај напад био организовано античовештво почињено према српском народу 1999. године, као и да је непобитно да је 19 НАТО држава учествовало у злочину.

Патријарх српски је, на Тргу српских ратника где је служио парастос жртвама поводом 23 године од НАТО агресије у присуству председника Александра Вучића и државног врха Србије, рекао да је свако убиство било где у свету трагедија, срамота и пораз читавог људског рода.

„Чињеница је непобитно да је тада 19 држава учествовало у 'каиновоском' злочину, бомбардовању и разарању нашег народа и земље, праћено медијским фабрикама и трговањима истинама лажима, пласирањем клевета о нама, нашој цркви и нашем народу. Тада смо били суочени са бескрупулозним злом, са силом која ни тада, као ни било када, није узимала у обзир право и правду”, нагласио је патријарх.

Како је рекао, једини критеријум за то су били моћ и сила.

„Зато се молимо за нашу браћу и сестре пострадале у НАТО агресији, као и за све који и данас страдају било где, молимо се за мир у свету. Молимо се данас посебно за престанак сукоба у Украјини, за мир на Блиском истоку, Африци и свуда. Да сви разумеју да смо међусобно сви повезани и једни другима потребни. Сви људи су браћа и сви људи су наш браћа”, поручио је Порфирије.

Порфирије је рекао да на почетку говора да је све створено из љубави Божије, а да је врхунац тог стварања управо човек, створен за љубав и даље стварање, али да је убрзо након тога почиње грех братоубиства. Како је рекао, кроз историју се безброј пута понављала сцена братоубиства, када је Каин убио Авеља, поништавања другог човека као ближњег. Тиме онај који убија поништава и свој лик и себе, јер атакује на сопствену природу и зато је свако убиство братоубиство, јер су сви људи деца Божија и међусобно као браћа, навео је Порфирије. Казао је да смо тада били суочени са силом пред којом смо остали неми, али да се свако ћутање и страдање претвара у молитве у снагу за све који страдају на правди Бога, преноси Танјуг. Порфирије је рекао да су зато наша браћа и они који нас прогоне и којима смо и до данас мета.

„Молимо се и за њих и за оне који нас клевећу, ми њих прогонити нећемо нити клеветати, али ћемо сведочити истину, и због њих и због нас. Наше страдање се не сме појавити као злопамћење већ као снага праштања и покајања. Мора се преобразити у живот у сваком добру и христоликој врлини”, рекао је патријарх.

Зато призивамо Бога, јер је данас човек човеку Каин, да просветли нашу таму и учини све људе правом браћом међу собом, поручио је Порфирије. На крају говора позвао је све сабране на том месту, да се посвете међусобном измирењу, праштању и миру Божијем, који превазилази сваки ум.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Dreadnought on March 26, 2022, 10:16:56 am


MSP Kine: Narodi Srbije i Kine neće zaboraviti agresiju NATO-a


Portparol kineskog Ministarstva spoljnih poslova Vang Venbin rekao je povodom obeležavanja 23. godišnjice NATO bombardovanja SR Jugoslavije, da agresiju NATO-a neće zaboraviti ni srpski narod, ni kineski narod, ni ljudi širom sveta.

„Povodom obeležavanja 23. godišnjice NATO bombardovanja SR Jugoslavije, NATO je održao specijalni samit na kome se razgovaralo o ukrajinskom pitanju. Da li su Sjedinjene Države i zemlje NATO-a razmišljale o osnovnim uzrocima ukrajinske krize? Kakvu odgovornost za ovo treba da snose SAD i NATO?“, upitao je Vang, prenosi Međunarodni kineski radio (CRI).

On je ocenio da „Sjedinjene Države i NATO nemaju ni pravo, ni kvalifikacije da se predstavljaju kao sudije dok ne razmisle o zločinima koje su počinili nad narodom Srbije, Iraka, Avganistana i drugih zemalja“.

„Kao proizvod Hladnog rata, NATO je živeo za rat i nikada nije i nikada neće doprineti bezbednosti i miru u svetu. Ljudi koji istinski vole mir i koji su posvećeni promovisanju mira, suprotstaviće se daljem širenju NATO-a“, rekao je portparol Ministarstva spoljnih poslova Kine.


izvor (https://rs-lat.sputniknews.com/20220326/msp-kine-narodi-srbije-i-kine-nece-zaboraviti-agresiju-nato-a-1135833292.html)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on April 19, 2022, 11:31:11 am
VARALI SMO NATO MAKETAMA S-300 OD STARIH BAČVI: Pukovnik Dragomir Krstović o strategijskom maskiranju tokom agresije 1999.

BILA je sredina maja 1999, kada su u dve ratne prolećne noći ulicama Beograda vožene makete ruskog PVO sistema S-300. Lažni raketni lanseri bili su napravljeni od starih bačvi i montirani na teške tegljače za tenkove, a grad je ionako živeo uglavnom od sumraka do svitanja. Noću su se "čekale" NATO rakete, a nisu spavali ni NATO špijuni. Ta naša parada bila je organizovana za njih.

Ovako se dana usred agresije NATO na našu zemlju seća pukovnik Dragomir Krstović, tada zapovednik jedinice za strategijsko maskiranje VJ. Krstović je komandovao jedinicom od pedesatk ljudi i, po onima koji su ih poznavali, verovatno su tokom agresije bili "najpametnija četa VJ". U sastavu se, seća se naš sagovornik, našlo 10 redovnih profesora univerziteta i najmanje 11 univerzitetskih asistenata. Ostatak su činili inženjeri elektronike i "umetnici" dizajna. Prema ratnom zadatku, trebalo je izbaciti što veći broj vernih maketa skupog naoružanja i vojne opreme jer se "pokazalo da NATO iz vazduha ne bira mnogo".

- Kada je nastupio mir, izbrojano je da je NATO na 785 verno izrađenih lažnjaka ispalio oko 24.000 vođenih projektila, što ih je po tadašnjim cenama koštalo oko 600 miliona maraka. Naravno, mi se sa njima nismo nadmudrivali zbog para, već je cilj bio da spasavamo živote naših ljudi - govori pukovnik Krstović.

Naš sagovornik, mašinski inženjer, pojašnjava i da su iskustva VJ u otporu NATO-u posle 1999. postala predmet izučavanja na mnogim vojnim akademijama širom sveta.

- Sada se ratuje u Ukrajini i javnost je uglavnom obaveštena o raketnim udarima obe strane. Efekti dejstva su nepoznati i zavisiće i od toga kako je koja strana primenila i naše recepte. U tom, našem slučaju, ispostavilo se da je prosečno po brigadi VJ - NATO upotrebio oko 3.000 bombi i raketa i precizno pogodio sve objekte u kasarnama, dok kod pokretnih ciljeva gotovo da i nije imao rezultata. Promašio je u oko 95 odsto udara, od čega je na gađanje lažnih položaja upotrebio oko 70 odsto efektiva - objašnjava Krstović.

Vraćajući se na priču o beogradskoj lažnoj paradi sa S-300, Krstović se seća da su za ovu, pokazalo se uspešnu "šaradu", jedva dobili saglasnost komandanta 1. armije. "Paradiranje S-300" od bačvi išlo je od Autokomande, pored Sajma, preko Vidikovca, Rakovice, do baze na Banjici. Objašnjava pukovnik da je to bio period kada se non-stop govorilo o isporuci pravih raketnih sistema S-300. Otkriva nam i da je prvobitna ideja jedinice bila da se demonstrativno voženje "lažnjaka" izvrši od granice neke od susednih zemalja prema unutrašnjosti zemlje.

- Tokom NATO agresije urađeno je 785 maketa, od toga, za 1. armiju 373 komada, 3. armiju 331 maketa, a za potrebe RV i PVO 81 maketa - kaže pukovnik Krstović. Lažnjake je izrađivala 51 osoba iz bataljona remontne podrške, a zamisli su dolazile od stručnjaka Elektronske industrije Niš, Teleoptika, Krušika, fabrike Utva... Bilo je važno da, osim vizuelno, svi lažni sistemi "oponašaju" zračenja pravih oruđa i oružja, jer protivnik ipak nije bio toliko tehnički neobavešten.

Naš sagovornik se priseća i da je tokom 2001. tadašnji savetnik za bezbednost predsednika SAD general Mekmaster obelodanio da je "NATO kampanja u Jugoslaviji 1999. doživela neuspeh jer je manje od pet odsto srpskih borbenih sistema uništeno za 78 dana bombardovanja".

OMETANJE "TOMAHAVKA"

NAŠI elektroničari tokom NATO agresije uspeli su da izrade uređaj za ometanje GPS signala, koji je mogao da skrene krstareće projektile.

- "Omega" GPS ometač uradio je Institut "Imtel", a rukovodilac tima bio je profesor dr Aleksa Zejak. On je vršio ometanje GPS signala kod krstarećih raketa koje koriste GPS navigaciju. Domet mu je 22, odnosno 33 kilometra. Može da se koristi sa zemlje i iz vazduha - pojašnjava pukovnik Krstović.

PRAVILI I "SMERČ"

- ORUŽJE iz Rusije tada nismo mogli da dobijemo nikako, ali smo mogli da ga proizvedemo sami - smeje se Krstović i podseća da su napravljeni i lažni sistemi višecevnih bacača raketa "smerč".

Izvor: novosti.rs (https://www.novosti.rs/drustvo/vesti/1107992/varali-smo-nato-maketama-300-starih-bacvi-pukovnik-dragomir-krstovic-strategijskom-maskiranju-tokom-agresije-1999)

Maketa "S-300" za vreme rata 1999-te godine:

[attachment=1]

Maketa "Kub-M" za vreme rata 1999-te godine:

[attachment=2]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on April 28, 2022, 07:06:23 pm
Za vreme Nato bombardovanja Jugoslavije, 1999 godine, za 78 dana bombardovanja uništeno je svega 5% vojne tehnike zahvaljujući, između ostalog, maketama koje su pravljene. Pravljene su makete radara, oklopnih vozila, aviona, sistema protivvazduhoplovne odbrane, a tako i S-300 koji je prikazan na ulicama Beograda....

Više u video prilogu:


https://www.youtube.com/watch?v=Z_AXGctFULE&t=14s




Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on May 04, 2022, 07:24:25 pm
Обележавање годишњице погибије пуковника Миленка Павловића

У Ваљеву је данас обележена годишњица погибије пилота Војске Југославије пуковника Миленка Павловића, који је погинуо на данашњи дан, пре 23 године, у херојској борби са далеко надмоћнијим НАТО агресором.

Обележавању је присуствовао начелник Генералштаба Војске Србије генерал Милан Мојсиловић, који је у пратњи команданата Ратног ваздухопловства и ПВО и 204. ваздухопловне бригаде положио венац крај спомен-обележја пуковнику Павловићу. Венце и цвеће положили су и чланови породице и бројне делегације, а помен је служио епископ ваљевски Исихије. У част славног пилота небо изнад Ваљева данас су симболично надлетали авиони Војске Србије „миг 29“.
 
Након полагања венца, начелник Генералштаба је у свом обраћању подсетио на лик и дело пуковника Миленка Павловића, легендарног команданта 204. ловачког авијацијског пука.

— Миленко је рођен у овом крају и још од ране младости је показао своју приврженост и љубав према пилотском позиву. Завршио је ваздухопловну војну гимназију, потом и академију, а кроз каријеру је прошао све командне дужности у авијацијској ескадрили и пуку, израстајући успут у врхунског пилота и команданта, једног од најбољих које је војска имала. Својим командовањем и појавом уливао је поверење и био чврст ослонац за све оне са којима је обављао војничке дужности, а његова блистава војничка каријера овенчана је бројним признањима и одликовањима — истакао је генерал Мојсиловић.
 
Миленко Павловић је рођен 5. октобра 1959. године у Горњем Црниљеву, у општини Осечина код Ваљева. Био је пилот Војске Југославије и ратни командант 204. ловачког авијацијског пука, а погинуо је у ваздушној борби са НАТО агресором изнад Ваљева 4. маја 1999. године.

Izvor: https://www.mod.gov.rs/cir/18750/obelezavanje-godisnjice-pogibije-pukovnika-milenka-pavlovica-18750

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on May 24, 2022, 05:30:23 pm
Војска Југославије, акција "Повратак 2000." Државно руководство СРЈ и војни врх Војске Југославије су радили на пројекту повратка српског народа и Војске Југославије на Космет према војно техничком споразуму и резолуцији 1244.

https://www.youtube.com/watch?v=pNcZj0i2gR8


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on May 24, 2022, 07:54:43 pm
Мислим да је претенциозно рећи да су "радили на пројекту повртака српског народа и Војске Југославије на Космет према војнотехничком споразуму и резолуцији 1244". Примпремљене су војне јединице које би евентуално биле враћене на КиМ према условима војнотехничког споразума (обезбеђење граница и најважнијих културно историјских споменика), а све процене су указивале да се то неће десити, односно да НАТО неће дати сагласност.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: pvanja on May 26, 2022, 12:16:55 pm
To je sve bilo u svrhu kupovine politickih poena, a realno nije bilo sanski za povratak.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on May 26, 2022, 08:51:38 pm
Да баш тако. То је био политички захтев који није имао никакво упориште у реалности.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on May 26, 2022, 09:31:33 pm
Vojska Srbije na Kosovo može da se vrati iz 4 razloga: To piše u Rezoluciji 1244, a evo šta kaže KFOR

U osvit septembarskih izbora 2000. godine, tadašnji predsednik SRJ Slobodan Milošević naredio je formiranje "Kosmetskog odreda mira", jedinice koja će se navodno prva vrati na Kosovo


Rezolucija 1244, doneta je na sastanku Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 10.  juna 1999. godine, sa ciljem političkog rešenja krize na Kosovu posle bombardovanja, a zarad očuvanja međunarodnog mira, bezbednosti i osiguravanja slobodnog povratka izbeglica i raseljenih lica u svoj dom. Ovom rezolucijom odobreno je međunarodno, vojno i civilno prisustvo u SRJ i uspostavljanje Privremene administrativne misija OUN na Кosovu (UNMIК), a Kosovo i Metohija su stavljeni pod mandat UN. Ovaj dokument predviđa i povratak određenog broja pripadnika srpske vojske i policije.

U osvit septembarskih izbora 2000. godine, tadašnji predsednik SRJ Slobodan Milošević naredio je formiranje "Kosmetskog odreda mira", jedinice koja će se navodno prva vrati na Kosovo.

Za komandanta kosmetskog odreda imenovan je general-pukovnik Momir Vukadinović, kome je general-pukovnik Nebojša Pavković, tadašnji načelnik Generalštaba VJ, u ime predsednika SRJ Slobodana Miloševića predao zastavu odreda.

Bio je to vanformacijski i vanserijski sastav prepotčinjen 3. Armiji, brojao je 999 posebno odabranih profesionalnih pripadnika vojske i policije, sa pratećim osobljem, organizovan u četiri mehanizovane čete i ostale, manje mešovite jedinice. Vrhunski su, za tadašnje prilike, bili opremljeni, naoružani, obučeni i uvežbani.

3. Odred specijalne namene je raspolagao sledećom težom borbenom i ostalom tehnikom:

– 53 BVP-a (borbena vozila pešadije M-80 i 80/A, oklopni transporteri na gusenicama),

– 17 BVP-a (borbena vojno-policijska vozila, oklopni transporteri na točkovima),

- 4 BRDM-a (oklopna borbeno-izviđačka vozila na točkovima),

– 19 specijalnih vozila,

– 108 neborbenih vozila.

Završna smotra Kosmetskog odreda, kada je izvedena i taktička vežba sa bojevim gađanjem pod nazivom „Povratak 2000”, održana je 1. septembra 2000. godine na poligonu kod Pirota. Pokaznoj vežbi Trećeg odreda specijalne namene prisustvovali su i vojni predstavnici Austrije, Bugarske, Grčke, Iraka, Italije, Japana, Kine, Mađarske, Poljske, Rumunije, Rusije i Ukrajine.

Međutim, ova pokazna vežba je bio jedini pokret ove jedinice pred kamerama. Niti je više pominjana u javnost, niti se vratila na KiM. Možda je, još tada najtačniju formulaciju povratka Vojske na prostore Kosmeta dao jedan italijanski general, koji je rekao:

- Vojska Jugoslavije pripremila je ovaj odred kao nijedna vojska na svetu u ovakvoj situaciji. Ipak, da li će se ovaj odred vratiti na Kosovo, pre svega je političko pa tek onda vojno pitanje.

Tako, po svemu sudeći i danas, kada je na čelu KFOR-a njegov zemljak general Lorenco D''Adario.

On je komentarišući deo Rezolucije 1244 kojim se predviđa povratak na Kosovo do 1.000 srpskih vojnika i policajaca, rekao da se u pomenutom dokumentu, u dodatku 2, stav 6, navode 4 razloga zbog kojih bi danas pripadnici Vojske Srbije mogli put južne pokrajine:

- Nakon povlačenja, dogovorenom broju jugoslovenskog i srpskog osoblja biće dozvoljeno da se vrate da bi obavljali sledeće funkcije:

1. vezu sa međunarodnom civilnom misijom i međunarodnim snagama bezbednosti;

2. obeležavanje/čišćenje minskih polja;

3. održavanje prisustva na srpskim istorijskim lokalitetima;

4. održavanje prisustva na ključnim graničnim prelazima".

Zatim se u napomenama navodi da će "povratak osoblja biti pod nadzorom međunarodnih snaga bezbednosti (KFOR) i biće ograničeni na mali dogovoreni broj (stotine, ne hiljade)", što znači da u skladu sa Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti UN, ne postoji mogućnost slanja 1.000 vojnika iz bilo kojeg drugog razloga osim gore pomenuta četiri ili bez prethodnog dogovora.

- A sve četiri navedene funkcije bez problema garantuju ili KFOR ili kosovske bezbednosne organizacije, i takva odluka bi u ovom trenutku bila "anti-istorijska - naglasio je D''Adario za list "Jedinstvo" .

Ipak, čini se da je Srbima na KiM danas veća briga prisustvo jedinica sile iz Prištine na područjima gde je naš živalj većinski.....

Ceo tekst na:

Izvor (https://www.telegraf.rs/vesti/politika/3045750-vojska-srbije-na-kosovo-moze-da-se-vrati-iz-4-razloga-to-pise-u-rezoluciji-1244-a-evo-sta-kaze-kfor)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on May 28, 2022, 10:27:31 am
Зграда Генералштаба виђена очима студената Архитектонског факултета

У оквиру обележавања 125. годишњице рођења Николе Добровића, Архитектонски факултет, у сарадњи са Српском академијом наука и уметности, расписао је Студентски конкурс за идејно решење реконструкције зграде Генералштаба порушене у НАТО бомбардовању 1999. Младе архитекте понудиле су идејна решења како да се Добровићевом пројекту врати стари сјај, али и да се не заборави НАТО агресија.

"Ко сме тај може, ко не зна за страх, тај иде напред", речи су Живојина Мишића написане на паноу којим су сакривене рушевине које у центру Београда стоје већ 23 године. А да ли сме и може да се обнови најзначајније дело Николе Добровића и некадашњи симбол државне моћи, питање је покренуто конкурсом. Најбољи одговор дале су младе архитекте, рођене у години када је зграда бомбардована.

"Сматрали смо да је прави начин интервенисања претварање целог комплекса или зграде А, где је била тешка интервенција, у меморијални центар који ће задржати вечно сећање на НАТО агресију, али и на архитектонски језик Добровића", наводи Алекса Рашић, студент мастер студија Архитектонског факултета.

Алекса Богдановић, студент мастер студија Архитектонског факултета објашњава да би се пројекат састојао од тих хоризонталних плоча које би биле ошупљене на средини како би симболизовале тај неки продор ракета и бомби и та динамика у простору би се постизала ошупљавањем тих међуспратних таваница.

"Овај конкурс ми се чини да је некако платформа којом би се покренуо дијалог о општој теми реконструкције оваквих зграда, тј. зграда са оваквом судбином", каже Илија Срдановић, студент мастер студија Архитектонског факултета.

Према пројекту академика Николе Добровића, објекти су изграђени од 1956. до 1965. Зграде су оштећене у бомбардовању у априлу и мају 1999, а 2005. јединствен дводелни урбанистички комплекс са препознатљивом каскадном формом проглашен је за културно добро и заштићени споменик културе.

"Двадесет три године ми немамо решење за обнову или реконструкцију, пренамену ове зграде, тако да је идеја конкурсом била да са студентима који су најотворенији у својим размишљањима пројектантским, у ствари понуди овај задатак како бисмо и пажњу јавности скренули занимљивим атрактивним размишљањима студената", наводи доцент др Гордана Шишовић са Архитектонског факултета.

Иван Рашковић са Архитектонског факултета наводи да је став струке да тај објекат треба да се рестаурира у свом спољном изгледу, а да унутра може да прими неку намену која би свакако била неког државног карактера, јер преко пута имамо важне институције Владе и Министарства иностраних послова.

Брачки мермер и косјерићки камен сачувани су за реконструкцију.

"Генералштаб је у одређеном смислу наше огледало пред којим стојимо да видимо ко смо, шта смо, да ли смо неспособни нешто да урадимо, зидамо десетине хиљада квадрата, а оно што је озбиљна идентитетска ствар, бива на неком перманентном чекању", наводи Бојан Ковачевић, архитекта и један од аутора изложбе о Николи Добровићу у Галерији САНУ.

Студентски радови са урбанистичким решењима за реконструкцију зграда Генералштаба од синоћ су изложени испред галерије Српске академије наука и уметности у Кнез Михаиловој улици.

Извор - текст и видео (https://www.rts.rs/page/stories/ci/story/124/drustvo/4830722/generalstab-nato-bombardovanje-.html)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on May 28, 2022, 08:28:37 pm
Естетски, мени су се свидела решења. Такође, и мишљење једног од професора да би зграда требала да задржи "државну намену" ,а не да је претворе у хотел или нешто слично. Да је памете, требало би прихватити, или можда само мало побољшати ова решења студената и прећи на реализацију. Кад има за којекакве глупости могло би бити и за реконструкцију ових зграда.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on June 04, 2022, 04:08:28 pm
У Лесковцу откривено спомен обележје погинулим припадницима Војске и Полиције 1998. и 1999. године

Спомен обележје припадницима Војске и Полиције који су 1998. и 1999. године погинули у борбама са албанским терористима и снагама НАТО у зони одговорности 549. моторизоване бригаде откривено је данас у лесковачкој касарни „Војвода Петар Бојовић“. Меморијал је изграђен на иницијативу удружења грађана Херојска 549. моторизована бригада „Цар Душан Силни“ и уз подршку Министарства одбране и Војске Србије.

Свечаности су присуствовали заменик команданта Копнене Војске генерал-мајор Слађан Стаменковић, градоначелник Лесковца Горан Цветановић, државни секретар у Министарству за рад, запошљавање, борачка и социјална питања Миодраг Капор, епископ нишки господин Арсеније, ветерани 549. моторизоване бригаде и Полиције, чланови породица погинулих, представници Министарства одбране и Војске Србије, МУП-а и бројни грађани који су тим поводом желели да одају пошту браниоцима Отаџбине.

Спомен обележје су открили ратни командант 549. моторизоване бригаде генерал-мајор у пензији Божидар Делић и власник компаније „Крупник“ Милан Симовић који је финансирао пројектовање и изградњу.

Епископ нишки Арсеније, затим је, уз саслужење војног и локалног свештенства освештао спомен обележје херојима одбране. У свом обраћању епископ Арсеније рекао је да су погинули припадници Војске и Полиције, православне, римокатоличке и исламске вероисповести заједно отишли у смрт бранећи слободу Отаџбине, своје породице и своје пријатеље. Он је цитирао речи апостола Јована Богослова да “нема веће љубави од оне када положимо живот за пријатеље своје”.

Обраћајући се породицама погинулих хероја генерал у пензији Божидар Делић рекао је да је данашње окупљање организовано пре свега да би се указала част породицама палих сабораца.

- Поштоване породице наших погинулих сабораца, сви смо ми данас овде због вас. Да вам покажемо да, иако је прошло 23 године, ми ниједног дана нисмо заборавили своје саборце. Истина, дуго смо чекали. Постојале су чак и сумње да ли ћемо ми успети да отргнемо од заборава људе са којима смо заједно бранили нашу државу – рекао је Делић и још једном захвалио Милану Симовићу који је финансирао изградњу спомен обележја.

Делић је захвалио Министарству одбране и Војсци Србије, Министарству за рад, запошљавање, борачка и социјална питања, градоначелнику Лесковца и свима коју су данас својим доласком указали поштовање погинулим борцима.

- Ми нисмо желели само да направимо споменик за своју бригаду, нисмо се само ми борили на Косову и Метохији. Са нама су били припадници посебних јединица полиције, припадници специјалних јединица, припадници војних одсека, округа и њихови одреди, али ми нисмо ипак могли да направимо споменик за све који су погинули у нашој држави. Зато смо одлучили да  сви они који су погинули у зони наше бригаде буду на нашем споменику. Тиме дајемо пример како заједништво мора да се оствари у нашој Србији да би она напредовала даље – истакао је ратни командант 549. моторизоване бригаде.

Ратни командант 122. интервентне бригаде Посебних јединица полиције Драган Живаљевић у свом обраћању је истакао да је 549. бригада одувек представљала пример као што и сада представља пример управо због неговања традиција, пажње и бриге према ветеранима и породицама погинулих.

Ратни командант 549. моторизоване бригаде генерал-мајор у пензији Божидар Делић доделио је, на крају свечаности, плакете Удружења заменику команданта Копнене војске генерал-мајору Слађану Стаменковићу и власнику компаније „Крупник“ Милану Симовићу.

На крају свечаности, венце и цвеће крај спомен обележја положили су – ратни командант 549. моторизоване бригаде, делегација Министарства одбране и Војску Србије коју је предводио начелник Управе за традицију, стандард и ветеран пуковник Драган Милковић, делегација Команде за обуку коју је предводио командант 3. Центра за обуку пуковник Зоран Цветковић, делагија Војне академије, градоначелник Лесковца Горан Цветановић, делегација привредног друштва “Крупник”, делегација Министарства за рад, запошљавање, борачка и социјална питања, Удружење ветерана Посебних јединица полиције, Коло српских сестра, Друштво српских домаћина, Удружење “Спасимо српску децу”, делегација ветерана 63. падобранске бригаде, делегација Војног синдиката Србије, делегација удружења „Вукови са Дрине“ и бројни грађани.

Спомен обележје састоји се од монументалног постамента на коме су исписана имена припадника свих јединица Војске и Полиције који су погинули током борбених дејстава 1998. и 1999. године у зони одговорности 549. механизоване бригаде, а која је обухватала територије општина Призрен, Ораховац, Сува Река, Ђаковица и Гора. На врху постамента је постављен тенк Т-55 у коме је 11. августа 1998. године у борби са албанским терористима погинуо командир 3. чете оклопног батаљона 549. моторизоване бригаде капетан Жељко Мартиновић.

Извор (https://www.mod.gov.rs/cir/18875/u-leskovcu-otkriveno-spomen-obelezje-poginulim-pripadnicima-vojske-i-policije-1998-i-1999-godine-18875)

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on June 05, 2022, 10:16:31 am
На Маљену је oдржана прва меморијална трка „Хероји 126. бригаде ВОЈИН“, посвећена поручницима Жељку Савичићу и Синиши Радићу, који су као припадници ове херојске бригаде страдали у ваздушним ударима НАТО авијације 1999. године.

Учесници меморијалне трке надметали су се на деоницама дужине 5 и 10 километара.
Победници на 10 километара су заставник Снежана Дробњак из 204. ваздухопловне бригаде, у категорији жена, и војни службеник Миливоје Јововић из Управе за планирање и развој (Ј-5) Генералштаба Војске Србије, у мушкој конкуренцији.

У трци на 5 километара прва је била разводник Марија Футић из 126. бригаде ВОЈИН, док је међу мушкарцима најбољи био кадет Војне академије Никола Ћитић.

Izvor (https://www.facebook.com/profile.php?id=100064645005796)

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on June 05, 2022, 09:49:37 pm
Одржана 23. Меморијална једриличарска регата „Зоран Радосављевић“

Министарство одбране и Војска Србије и ове године традиционално су пружили подршку организацији 23. Меморијалне једриличарске регате „Зоран Радосављевић“, која је одржана на регатиним пољима на Савском језеру и реци Сави у Београду. „Зокијева регата“ одржава се у част пасионираног једриличара, мајора пилота Зорана Радосављевића припадника елитне 127. ловачке авијацијске ескадриле РВ и ПВО Војске Југославије који је херојски погинуо бранећи отаџбину током НАТО агресије 26. марта 1999. године.

Смотра једриличара окупила је велики број такмичара, чланова Једриличарског савеза Србије, и бројне пријатеље који чувају успомене на хероја одбране наше земље.

На Савском језеру такмичили су се најмлађи једриличари до 14 година у класи ОПТИМИСТ, док су се на реци Сави, на потезу од аде Међица до новог железничког моста такмичили искуснији једриличари у класама ILCA4, ILCA6, микро и крсташ.

Победник овогодишње „Зокијеве регате“ у класи „оптимист“ је Вељко Симоновић из Наутичког клуба Палилула. У класи „крсташ“ победио је Марко Беркеш из Једриличарског клуба Владар, док у класи „микротонер“ прво место припало је Милану Ђорђевићу и Ненаду Сићевићу из Једриличарског клуба Сава. У класи ILCA4 победу је однела Александра Вујошевић из Академско једриличарског клуба Београд, а у класи ILCA6 прво место припало је Душану Трбојевићу из Једриличарског клуба Земун.

Прва „Зокијева регата“ одржана је на црногорском приморју у Херцег Новом 1999. године, на иницијативу пријатеља мајора Зорана Радосављевића, који су са њим делили страст према једрењу. Од 2007. године регата се одржава у Београду.

Извор (https://www.mod.gov.rs/cir/18876/odrzana-23-memorijalna-jedrilicarska-regata-zoran-radosavljevic-18876)

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: BSD on June 08, 2022, 02:45:18 pm
http://www.youtube.com/watch?v=BSxcle19HP4


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on June 10, 2022, 08:59:08 pm
POVLAČENJE NEPORAŽENIH

Nakon 78 dana svakodnevne, sistematske potrage i bespoštednih napada na sisteme PVO Vojske Jugoslavije, slike i snimci povlačenja jedinica 311. Samohodnog raketnog puka (srp) i 60. srp PVO sistema "Kub-M" sa Kosova i Metohije, iznenadio je mnoge NATO planere.
Kao primarne mete napada SEAD grupa, aviona namenjenih za otkrivanje i neutralizaciju raketnih sistema PVO na prostoru Kosmeta i nakon ispaljenih 389 protivradarskih raketa (HARM i dr.) na dan povlačenja Vojska Jugoslavije je raspolagala sa 13 raketnih baterija KUB-M od 20 sa početka NATO agresije.
Brojke koje idu u prilog žilavosti ovog raketnog sistema i spremnosti posada da i dalje odolevaju u neravnopravnoj borbi protiv višestruko nadmoćnijeg i daleko savremenijeg neprijatelja.

Kako je teklo to povlačenje, najbolje da se pročita iz pera jednog mog nekadašnjeg kolege, učesnika rata i pripadnika 311. srp PVO Kub-M sa Kosova i Metohije:

Citat:
“Petak je bio 11. juna 1999. godine. 12,00 časova, selo Miloševo, kontrolna tačka na raskrsnici puta u selu. Čelo puka ju je prešlo tačno u 12,00 časova kako je i naređeno. Ostale jedinice su sve prošle preko te tačke u zadatim vremenima. To se razvuklo do 14,00 časova. Slična slika kao i onog utorka (kada se puk 1992. godine, premestio iz Skopja u Prištinu, prim. Kubovac). Oružje pored svakog pripadnika. Ovoga puta nije nedostajalo ni vozača ni vojnika. Lanseri puni sa po tri člana posade.
Samo nema onog naroda koji nas je dočekao, mahao i aplaudirao. Mogao si samo da vidiš smrknuta lica koja su se raznim vozilima gurala i pokušavala da uđu u tu našu kolonu. I njima je Miloševo bila kontrolna tačka jer je sigurnije bilo putovati sa svojom vojskom. Kolona mešovita, iza lansera se priključio traktor sa prikolicom, a iza njega 101-ica, pa opet lanser i tako u beskraj. Sve se to kretalo prema Srbiji. Tamo je bila sigurnost.

Sva moguća scenarija su mi prošla kroz glavu. U većini tih scenarija sam video sebe kako preko nišana puške gledam NATO vojnika koji je krenuo da me napadne. To sam priželjkivao i očekivao. Ova kolona u Miloševu mi nikad nije pala na pamet kao moguća opcija…..
Heroji puka, heroji tog vremena su šest pripadnika jedinice koji su dali svoje živote.
Heroji puka su jedanaest ranjenih pripadnika jedinice koji i dan danas žive kao invalidi.
A ostali ?
Ostali su samo radili svoj posao.” Kraj citata

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on June 13, 2022, 07:36:39 pm
Пријем у Министарству одбране поводом обележавања годишњице Битке на Кошарама

Уочи обележавања 23. годишњице Битке на Кошарама државни секретар у Министарству одбране Александар Живковић примио је представнике удружења која баштине традиције јединица које су учествовале у овој бици 1999. године бранећи границе наше земље, а која представља симбол супротстављања агресији и оружаној побуни.

Удружења окупљају ветеране и породице погинулих бораца и негују традиције херојских јединица, чувају сећање на учеснике Битке на Кошарама, а посебно на погинуле припаднике јединица који су бранили границе наше земље на легендарној караули и активно делују у области остваривања права бораца, инвалида и породица палих хероја.

Пријему су присуствовали представници Удружења ветерана херојске 125. моторизоване бригаде, Удружења херојске 549. моторизоване бригаде „Цар Душан Силни“, Удружења ветерана 63. падобранске бригаде, Удружења „Пријатељи 72. специјалне бригаде“ и Удружења ветерана 53. граничног батаљона. Државни секретар Живковић је представницима удружења пренео изразе подршке министра одбране др Небојше Стефановића, одао признање поводом обележавања годишњице и захвалио се на доприносу удружења, али и појединцима који учествују у чувању и развијању тековина овог историјског догађаја од важности за народ и војску.

На пријему су евоциране успомене на ову, али и све друге битке и пострадале припаднике Војске Југославије током агресије на нашу земљу. Током пријема се разговарало и о проблемима бораца и борачких односно ветеранских удружења и подршци Министарства одбране у превазилажењу истих.

[attachment=1]

Извор (https://www.mod.gov.rs/cir/18915/prijem-u-ministarstvu-odbrane-povodom-obelezavanja-godisnjice-bitke-na-kosarama-18915)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on June 14, 2022, 05:52:28 pm
U Leskovcu je otkriven spomenik stradalim pripadnicima vojske i policije koji su poginuli 1998. i 1999. godine u zoni odgovornosti 549. motorizovane brigade.

https://www.youtube.com/watch?v=fqne4UGSKVk


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on June 14, 2022, 07:43:40 pm
СВЕТСКА КРИЗА НА ПРИШТИНСКОМ АЕРОДРОМУ СЛАТИНА

Како на Косову 14. јуна 1999. умало није почео Трећи светски рат

Актуелна светска криза имала је и своју балканску премијеру. Руски и британски војници стајали су средином јуна 1999. лицем у лице на путу који води ка приштинском аеродрому у најозбиљнијој кризи која је између Русије и Запада избила од окончања Хладног рата. Пошто су руске трупе преузеле контролу над приштинским аеродромом Слатина, Командант НАТО-а Весли Кларк издао је наређење за његово заузимање. Генерал Мајкл Џексон је то игнорисао. „Због тебе нећу почети Трећи светски рат“, рекао је Џексон Кларку. Тензије су трајале пуна три дана.

Црвени „сузуки свифт" лагано је клизио ка руском оклопном транспортеру, на којем је догађаје који су се около одвијали незаинтересовано посматрао руски падобранац. Неколико пута је скренуо поглед ка аутомобилу који му је прилазио и тек када је возило дошло на десетак метара раздаљине, лактовима је, сасвим мало, померио митраљез у смеру црвеног аутомобила. Тек да путницима стави до знања с чим би могли да имају посла.

Неколико стотина метара од Руса, поред пута, у трави која им је досезала до колена, стајали су британски војници, који су не претерано ревносно контролисали људе намерне да крену пут приштинског аеродрома, на којем се већ извесно време вијорила руска застава.

Британци су у први ешалон послали чувене ратнике Гурке, који су за појасом носили једнако славне ножеве „кукри" и хвалили се геслом: „Боље умрети, него бити кукавица." На другој страни били су руски падобранци, који су на Косово прешли из мисије СФОР-а у БиХ. Јединицу су чинили, махом, ветерани рата у Авганистану.

У самој Приштини, такође, било је прилично хаотично. Из тек запаљених кућа, овај пут српских, вијорио се дим, док су са обода града одјекивали рафали паљбе из аутоматског наоружања. Иако је припадницима Ослободилачке војске Косова било забрањено да наоружани улазе у град, подујевски командант Рустем Мустафа „Реми" поставио је штаб у насељу Грмија.

Руски падобранци су дан раније, ознаке СФОР-а на брзину префарбали у КФОР и преко Србије ушли на Косово. Током њиховог пута заказиване су седнице влада на Западу, јер овакав потез очигледно нико није предвидео. У Приштини их је дочекала одушевљена маса Срба, а конвој је убрзо отишао пут аеродрома.

Недуго затим, норвешки и британски специјалци ушли су као претходница у Приштину. У том тренутку, улице града биле су, због свеопштег страха, потпуно пусте. Норвешки војници су први ступили у везу са Русима и о томе обавестили генерала Мајкла Џексона, високог, сувоњавог и благо погрбљеног професионалног војника, који је после косовског искуства прекомандован на место команданта Оружаних снага Велике Британије.

Главнина британских снага рано изјутра ушла је у Качаник, а затим и у Приштину, где их је већ неколико сати чекала прослава Албанаца. Када су два британска џипа по снажном пљуску коначно стигла до Чаглавице, села на улазу у Приштину, Руси су већ увелико заузели положаје на аеродрому.

Пошто су се некако пробили кроз одушевљену масу Албанаца, Британци су кренули ка руским положајима. Стигли су до пута који из Косова Поља води ка аеродромској згради и ту стали. Неколико тешких тенкова „челенџер" распоређено је по околини, а дуж пута стајале су Гурке, а иза њих падобранци.

Руси су употребили оклопни транспортер као контролни пункт за улазак на аеродром, а слично су поступили и Британци, неколико стотина метара даље. Излокани асфалтни пут између њих суштински је представљао ничију земљу.

Одједном, са приштинског аеродрома зачула се снажна грмљавина и неколико тренутака касније, један за другим, са писте је полетело шест „мигова 21", који су одлетели пут централне Србије. Готово истовремено, Британци су у околину аеродрома послали још неколико тенкова и борбених возила, а изнад глава, сада већ ретких посматрача, све време патролирали су хеликоптери НАТО-а.

Полетању „мигова", како се касније испоставило, претходили су бурни сати у самом врху НАТО-а. Главнокомандујући снага НАТО-а у Европи, генерал Весли Кларк, позвао је генералног секретара Алијансе, Хавијера Солану, који му је рекао да је у току „преузимање команде", а Американац је предложио да британски и француски падобранци буду пребачени хеликоптерима на Слатину и на силу преузму контролу над аеродромом.

Генерал Џексон је, према каснијим сведочењима, у неколико наврата довео у питање Кларкова овлашћења да такву акцију нареди, а дипломате су страховале да би циљеви ове операције далеко превазишли оквире о којима су се, нимало лако, договориле чланице НАТО-а, па је постојала озбиљна опасност да неке земље једноставно одустану од учешћа у акцији. Први су то, наводно, запретили Французи, а британски падобранци су врело послеподне провели у хеликоптеру недалеко од Скопља, пре него што је команда у потпуности одустала од акције.

„Због тебе нећу почети Трећи светски рат", реченица је коју је Џексон наводно упутио Кларку, пошто је добио подршку Лондона, од премијера Тонија Блера и министра одбране Џорџа Робертсона, као и одлуку Владе да британске снаге заузму положаје око аеродрома, опколе га, али не и да блокирају писту.

Таква процена показала се тачном, јер су без логистичке подршке Руси брзо остали без намирница, а после неколико дана куповине на црном тржишту, о снабдевању падобранаца бригу је две седмице касније преузео КФОР.

Спуштању тензија нимало нису допринеле ни изјаве руског генерала Леонида Ивашова, који је тврдио да је Русија спремна да на Косово пошаље хиљаде војника. Руси су, истини за вољу, у стање пуне приправности ставили неколико војних база и неколико транспортних авиона Ил-76, али је могућност да заиста стигну до Приштине постала тек теоретска када су захтев Москве за прелет одбијале редом Мађарска, Румунија и Бугарска.

Упркос чињеници да су Руси били практично опкољени, генерал Кларк је и даље инсистирао да НАТО заузме аеродром, тврдећи да има подршку највиших званичника међународне заједнице. Британски командант се, у међувремену, састао са руским командантом Виктором Заварзином, а после тог сусрета готово су нестале тензије међу директним учесницима ове кризе.

Истовремено, из излога у којима се рекламирао биоскопски програм нестао је плакат за филм Преговарач. Приказивање тог филма требало је да почне 24. марта.

Упоредо су вођени преговори о будућем ангажману руских снага, а Москва је инсистирала да руски контингент на Косову добије посебну зону одговорности, те да не подлеже заједничкој команди, што је НАТО одбио објашњавајући да ће на тај начин доћи до поделе Косова.

Почетком јула, две стране постигле су компромисни споразум о статусу руских снага у саставу КФОР-а, према којем су били под командом команданта КФОР-а, али не и НАТО-а.

Руси су на Косову остали до средине 2003. године, до када су руководили аеродромом у Приштини и војном болницом у којој је лечено више од 10.000 људи. Најпознатија епизода из њиховог патролирања Косовом је свађа са Рамушом Харадинајем, после које је један од команданата ОВК место догађаја напустио са масницама на лицу.

Два месеца касније, Кларк је смењен са места главнокомандујућег НАТО-а. Касније, када је најавио да ће покушати да се домогне кандидатуре демократа за председника САД, Шелтон је на јавном скупу рекао да је Кларк има „проблеме са интегритетом и карактером", као и да никада не би гласао за њега.

Последњи авион ваздухопловства тадашње СР Југославије, једна „утва", са приштинског аеродрома полетео је 16. јуна 1999. године.

Извор (https://www.rts.rs/page/oko/ci/story/3308/istorija/4849504/dani-u-kojima-je-svet-bio-na-ivici-globalnog-rata-zbog-kosova.html)

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on June 15, 2022, 03:01:46 pm
Toliko o Rusima i njihovoj pomoći Srbiji. Nikada nam "braća" Rusi nisu pomogli. Kada su bili slabi, uzimali su ogromne svote novce na kontu male i jadne Srbije, sada kada su veliki i moćni nema ni sada pomoći, već opravdavaju njihovu agresiju sa KosMetom, koja čak nije ni slična.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on June 21, 2022, 03:48:50 pm
Na današnji dan 1999. na Kosovu i Metohiji desio se čuveni susret dva specijalca, pripadnika 72. specijalne brigade Saše Šajkića Šajke i Britanca.
Ratna fotografija o kojoj se priča na društvenim mrežama. Jedan od aktera Saša Šajkić, tada pripadnik VJ govori šta se zapravo dogodilo 20. juna 1999. godine.

https://www.youtube.com/watch?v=HPWEkLc1jOo


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on July 10, 2022, 03:36:43 pm
Penzionisani i aktivni pripadnici vojske obeležili su 40 godina od osnivanja 311. samohodnog raketnog puka PVO Kub-M, koji je bazirao u vremenu JNA u Skopju, tadašnja SR Makedonija, a u vremenu VJ u Prištini, na prostoru Kosova i Metohije.
Nekoliko meseci nakon završetka NATO agresije, Puk je ugašen, a tehnika i ljudstvo raspoređeni u preostala tadašnja 4 Puka Kub tadašnje Vojske Jugoslavije.

Obeležavanje godišnjice i uspomene na ovaj herojski Puk, održano je u kasarni "Milan Blagojević" u Kragujevcu, gde je danas raspoređen 310. samohodni raketni divizion PVO Kub-M, koji je nastavljač tradicije.

https://www.youtube.com/watch?v=ZAqeeU6cDRw


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on November 16, 2022, 02:12:12 pm
U pozadini aktuelnih dešavanja oko pada ukrajinskih projektila S-300 na teritoriju Poljske, da se podsetimo da se takve stvari u ratovima jednostavno dešavaju....

Evo primera iz odbrane SRJ od NATO agresije 1999. godine. Tekstove sam napisao pre nekoliko godina (pre oko 2,5 godine), ali ovde nisu objavljeni do sada....

Kubovi u Bugarskoj

Vazdušni rat nad SRJ 1999-te sadržao je i određene kontroverze i "zanimljivosti" (ako može tako da se kaže).
U saradnji sa jednim vojnim entuzijastom iz Bugarske, koji je poslao fotografiju i datum događaja, u prilici sam da prikažem dva događaja iz rata 1999-te godine koji verujem nisu poznati široj javnosti.

Na osnovu podataka dostavljenih iz Bugarske, saznao sam da je dana 14/05/99, jedna raketa sistema PVO “Kub-M” lansirana sa položaja jedne od raketnih baterija iz sastava 230. srp PVO Kub-M iz Niša, završila u Bugarskoj i to u reonu sela Varbovo.

Na osnovu raspoloživih podataka o položaju samohodne raketne baterije Kub, koja je tog 14/05/99 oko 17:00 časova dejstvovala na NATO avion, napravio sam skicu mape sa obeleženim mestom pada rakete i označio "približnu" lokaciju raketne baterije Kub koja je dejstvovala.

Samohodna raketna baterija se nalazila u području zapadno od Svrljiga, u reonu koje se naziva Gramada.
Procenio sam mogući krajnji balistički dolet rakete sistema Kub koja je verovatno promašila svoj cilj – NATO avion, na nekih oko 40-45 km.

Prilažem skicu mape i fotografiju pale rakete, koju proučavaju Bugarski stručnjaci, a tu je i veći broj novinara i zainteresovanih građana....

[attachment=1]

[attachment=2]

02/06/1999, oko 22:00 časova. Položaj raketne baterije Kub u okolini Svrljiga. Poslednje dejstvo jedinica naoružanih raketnim sistemom PVO Kub-M tokom rata 1999-te godine.
Raketa lansirana na NATO avion iz okoline Svrljiga. Sletela u širi reon sela Govežda u Bugarskoj. To je druga raketa (pored one u reonu sela Varbovo,) koja je sletela u Bugarsku.
Raketa je preletela, kako se čini i više od 50 km....

[attachment=3]

[attachment=4]



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on November 17, 2022, 08:02:38 am
Колико ме сећање служи и једнa НАТО ракета је завршила у  околини Софије?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Zaslon on November 17, 2022, 08:56:42 am
Колико ме сећање служи и једнa НАТО ракета је завршила у  околини Софије?
Јесте писао сам на теми Харма о томе, АГМ-88 ХАРМ је завршио на крову једне зграде у предграђу Софије!

https://www.theguardian.com/world/1999/apr/30/richardnortontaylor.kateconnolly


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on November 17, 2022, 12:26:09 pm
Колико ме сећање служи и једнa НАТО ракета је завршила у  околини Софије?

Evo jednog objedinjenog teksta, na osnovu više kraćih, a koje sam pre više od 2 godine pisao i istraživao na ovu temu.

Protivradarski projektil HARM u udaru na Sofiju

Dana 28/04/99, projektil tipa HARM, ispaljen sa američkog aviona F-16, pogodio je stambeni deo Sofije, naselje Gornja Banja, nekih 50 km od granice sa Srbijom.
Po izvorima BBC-a, raketa HARM je navodno ispaljena sa lovca F-16 na radar sistema zemlja-vazduh koji je "osvetlio" letelicu. Po ovoj verziji, moguće je da je neka baterija 2K12 Kub bila u zasedi i da je osvetlila letelicu, ali je ili ranije isključila zračenje ili je HARM imao neku grešku koja je uzrokovala kardinalan promašaj od nekih gotovo 50 km, koliko ima najmanje ukoliko je avion lansirao projektil unutar granica Srbije.

Obzirom da je ovo veoma "rastegnuto", istraživao sam dalje, uz pomoć nekih poznanika iz Bugarske, konsultujući i njihove izvore i saznanja.

U tom smislu otkrili smo informacije da se u reonu od granice prema Sofiji nalazio osmatrački radar bugarske vojske tipa P-37 i to području mesta Božurišća, nekoliko km od gradskih četvrti Sofije. Prema dobijenim informacijama, operator radara P-37 je mislio da se radi o pogođenom avionu NATO pakta koji pokušava da prinudno sleti na aerodrom pored Sofije, ali je onda primetio brzinu leta vazduhoplovnog cilja, promenu parametara leta (visine) i parametar leta "0" (vazduhoplovni objekat leti pravo na njega), isključio je zračenje radara.

Posledica toga je bila da je raketa preletela njegov radar i položaj i sletela u predgrađe Sofije. Ovde je zanimljivo i odakle je avion lansirao HARM. Prema skici u prilogu i dometa tadašnjih HARM projektila, avion je bio uz samu granicu Srbije (SRJ) i Bugarske ili čak nešto unutar same Bugarske.

Udar rakete nije imao terminalan ishod po građane Sofije, ali je nekoliko građana povređeno ovom prilikom.

Ono što je posebno zanimljivo jeste da je nakon ovog događaja komanda Bugarskog RV i PVO izdala naređenje da osmatrački radari rade na pozicijama koje su udaljene od granice sa Srbijom (SRJ) najmanje 70 km i tom prilikom, privremeno, koristiti samo radare u metarskom talasnom području, dakle P-12, P-18 i P-14 jer su usled svojih radnih frekvencija, "imuni" na dejstvo protivradarskih raketa HARM.

Inače, kasnije se saznalo da je tokom NATO agresije na SRJ, na teritoriju Bugarske palo (najmanje) 6 protivradarskih projektila tipa HARM i da je većina bila lansirana u "pretprogramiranom režimu PB". Ovo se očigledno, ne može odnositi na slučaj koji smo ovde opisali i koj je verovatno zbog toga i stekao "izvesnu" pažnju javnosti, pored činjenice da je njime pogođen stambeni objekat u glavnom gradu Bugarske.

Takođe, navodi se (bez preciznih numeričkih podataka) da je jedan broj projektila HARM sleteo i u susednu Mađarsku.

Prikaz mesta pada rakete:

[attachment=4]

[attachment=1]

Neki od pronađenih PRR HARM u Bugarskoj:

[attachment=2]

[attachment=3]

Skica događaja:

[attachment=5]

Radar P-37:

[attachment=6]


Izvor osnovne informacije (http://news.bbc.co.uk/2/hi/331127.stm)






Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: mandalina on November 17, 2022, 01:12:47 pm
Колико ме сећање служи и једнa НАТО ракета је завршила у  околини Софије?

Evo jednog objedinjenog teksta, na osnovu više kraćih, a koje sam pre više od 2 godine pisao i istraživao na ovu temu.

Protivradarski projektil HARM u udaru na Sofiju

Dana 28/04/99, projektil tipa HARM, ispaljen sa američkog aviona F-16, pogodio je stambeni deo Sofije, naselje Gornja Banja, nekih 50 km od granice sa Srbijom.
Po izvorima BBC-a, raketa HARM je navodno ispaljena sa lovca F-16 na radar sistema zemlja-vazduh koji je "osvetlio" letelicu. Po ovoj verziji, moguće je da je neka baterija 2K12 Kub bila u zasedi i da je osvetlila letelicu, ali je ili ranije isključila zračenje ili je HARM imao neku grešku koja je uzrokovala kardinalan promašaj od nekih gotovo 50 km, koliko ima najmanje ukoliko je avion lansirao projektil unutar granica Srbije.

Obzirom da je ovo veoma "rastegnuto", istraživao sam dalje, uz pomoć nekih poznanika iz Bugarske, konsultujući i njihove izvore i saznanja.

U tom smislu otkrili smo informacije da se u reonu od granice prema Sofiji nalazio osmatrački radar bugarske vojske tipa P-37 i to području mesta Božurišća, nekoliko km od gradskih četvrti Sofije. Prema dobijenim informacijama, operator radara P-37 je mislio da se radi o pogođenom avionu NATO pakta koji pokušava da prinudno sleti na aerodrom pored Sofije, ali je onda primetio brzinu leta vazduhoplovnog cilja, promenu parametara leta (visine) i parametar leta "0" (vazduhoplovni objekat leti pravo na njega), isključio je zračenje radara.

Posledica toga je bila da je raketa preletela njegov radar i položaj i sletela u predgrađe Sofije. Ovde je zanimljivo i odakle je avion lansirao HARM. Prema skici u prilogu i dometa tadašnjih HARM projektila, avion je bio uz samu granicu Srbije (SRJ) i Bugarske ili čak nešto unutar same Bugarske.

Udar rakete nije imao terminalan ishod po građane Sofije, ali je nekoliko građana povređeno ovom prilikom.

Ono što je posebno zanimljivo jeste da je nakon ovog događaja komanda Bugarskog RV i PVO izdala naređenje da osmatrački radari rade na pozicijama koje su udaljene od granice sa Srbijom (SRJ) najmanje 70 km i tom prilikom, privremeno, koristiti samo radare u metarskom talasnom području, dakle P-12, P-18 i P-14 jer su usled svojih radnih frekvencija, "imuni" na dejstvo protivradarskih raketa HARM.

Inače, kasnije se saznalo da je tokom NATO agresije na SRJ, na teritoriju Bugarske palo (najmanje) 6 protivradarskih projektila tipa HARM i da je većina bila lansirana u "pretprogramiranom režimu PB". Ovo se očigledno, ne može odnositi na slučaj koji smo ovde opisali i koj je verovatno zbog toga i stekao "izvesnu" pažnju javnosti, pored činjenice da je njime pogođen stambeni objekat u glavnom gradu Bugarske.

Takođe, navodi se (bez preciznih numeričkih podataka) da je jedan broj projektila HARM sleteo i u susednu Mađarsku.

Prikaz mesta pada rakete:

[attachment=4]

[attachment=1]

Neki od pronađenih PRR HARM u Bugarskoj:

[attachment=2]

[attachment=3]

Skica događaja:

[attachment=5]

Radar P-37:

[attachment=6]


Izvor osnovne informacije (http://news.bbc.co.uk/2/hi/331127.stm)






Kako može nešto tako da se desi. Da neko fali metu za više 100 km?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on November 17, 2022, 01:20:21 pm
@mandalina

Pa i nije promašio za toliko. U tekstu i piše da je F-16 najverovatnije nanišanio na bugarski P-37 i na njega dejstvovao sa HARM na krajnjem dometu tog vremena (45-50 km). Obzirom da je operator isključio zračenje, raketa je preletela radar i pala par kilometara dalje u naseljeno mesto.
To i ne treba mnogo da čudi, jer se ovakvi radari obično postavljaju na uzvišenja, pa se i ovaj radar verovatno nalazio na nekom takvom brdu. Raketa doleće, promašuje ga (jer nema izvora zračenja) i produžava "u dolinu", tj. u grad.

Imali smo (barem) 1 takav slučaj u reonu Podgorice, kada je PRR preletela naš položaj sa radarima P-15 i Mečkom na brdu Šteke na putu za Cetinje i sletela nekih 3-4 km dalje prema naselju Stari Aerodrom. Nije bilo povređenih.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on November 17, 2022, 06:20:06 pm
Tek pre 10-tak godina mi je palo na pamet o navodnom "masakru nad civilima" u Račku i Vilijama Vokera (Šiptari su ga od milja prozvali Voketi) kao ovna predvodnika odnosno šefa verifikacione misije OEBS-a na KosMetu, a da u Hagu nikome nije suđeno za ovaj navodni ratni zločin nad civilima.

Zločincima je to bio povod da krenu u agresiju, još i bez odobrenja SB UN-a!
To je odavno "prežvakana" tema, Srbija je zvanično izgubila nametnuti rat i dan danas je Srbija pod NATO protektoratom.
Evo jedne nešto straije vesti baš o tom ključnom događaju.

Slučaj Račak i Vilijem Voker, 23 godine kasnije

15.01.2022.

Događaji u selu Račak, u opštini Štimlje na Kosovu i Metohiji, 15. januara 1999. godine, oko kojih i danas postoji neslaganje između srpske strane, na jednoj, i Prištine i najvećeg dela međunarodne zajednice, na drugoj strani, bili su povod za NATO bombardovanje tadašnje SR Jugoslavije.

U selu Račak u noći između 14. i 15. januara 1999. godine počeo je sukob snaga bezbednosti sa pripadnicima tzv. Oslobodilačke vojske Kosova.

Srpska strana insistira na tome da su tvrdnje Prištine o "masakru nad civilima" u Račku čista laž i da je reč o sukobu sa pripadnicima tzv. OVK , dok je Priština tada tvrdila, a i danas tvrdi, da je reč o "masakru nedužnih civila".

Tadašnja verifikaciona misija OEBS-a, na čelu sa Vilijamom Vokerom, za događaje u Račku optužila je srpske snage bezbednosti, a taj događaj bio je presudan za donošenje odluke o bombardovanju SR Jugoslavije.

Istražni sudija Danica Marinković, koja je tada radila na slučaju Račak, više puta je izjavljivala da je ocena Vokera da se u Račku dogodio masakr i ratni zločin bila - laž.

Ona ističe da Voker nije sačekao da nadležni organi iznesu činjenice koje su utvrđene uviđajem, već je odmah medijima izneo svoju verziju događaja.

Naglašava i da je Haški tribunal prihvatio istinu da nije bilo masakra u Račku

Poznata finska forenzičarka Helena Rante, čiji tim je istraživao slučaj Račak, kasnije je izjavljivala da je Voker vršio pritisak na nju prilikom pisanja izveštaja i da misli da je očekivao da podrži njegovu interpretaciju.

Voker je 2017. godine u Račku dobio spomenik.

Slučaj Račak bio je deo optužnica protiv nekoliko visokih zvaničnika Savezne Republike Jugoslavije, na čelu sa tadašnjim predsednikom Slobodanom Miloševićem, ali je tužilac odustao od tog dela optužnice.

Izvor (https://www.rts.rs/page/stories/sr/story/125/drustvo/4666421/racak-bombardovanje-srj-.html)

__________________

Ostaje večit žal zašto nije tačno u broj utvrđeno koliko je stradalo ljudi u ovom divljačkom potezu Amerike i njenih saveznika u to vreme.
U Kraljevu postoji tačan broj koliko je što vojnika, što civila, što dece izginulo, čak šta više, sva su imena poznata, i ispisana na spomen obeležju u centru grada, a polako počinjemo da dobijamo ulice naših heroja koji su dali svoj život braneći svoju domovinu 1999-te.
Tako treba uraditi za celu Srbiju, ni sada nije kasno, a i tehnički je izvodljivo, kao i za druga stratišta.

Dobro je da ratni zločini nikada apsolutno ni relativno ne zastarevaju, iako su čelnici agresora pravosnažno osuđeni na po 20 godina robije u Srbiji, i to je sramotno, zato što je malo u odnosu kakave i koliko zločina su počinili, ali takav je zakon. Posle su te pravosnažne presude jednim potezom pera ukinute.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on November 26, 2022, 05:08:25 pm
Primetio sam danas jedan video o napuštenom vojnom aerodromu Dubinje.
Postaviću snimak ovde, a ispod snimka, moja lična sećanja na taj aerodrom iz ratne 1999-te godine...

https://www.youtube.com/watch?v=FxlQfP3VPvU&t=1s


Lično iskustvo sa aerodromom u Sjenici

Krajem juna meseca 1999-te godine, moj puk, 60. srp PVO Kub-M iz Danilovgrada, dobija naređenje za povratak u matičnu kasarnu u Danilovgradu. Dakle 60. srp PVO Kub-M ipak nastavlja da postoji kao jedinica, iako je bilo ideja da ćemo ostati u Srbiji.

Naređenje kaže da se sa većim delom naših jedinica koje su razasute širom zemlje, nalazimo na aerodromu Sjenica i da ćemo odatle u jednoj koloni kao jedinica marševati nazad u svoju kasarnu.
Formirali smo marševsku kolonu dana 02/07/1999. godine.

Kad smo stigli to popodne na aerodrom, smestili su nas u barake na aerodromu Sjenica na kojima niti jedno staklo nije bilo čitavo. Obilazeći malo krug, gde smo parkirali vozila, videli smo veliki broj kratera od NATO bombi i upozoreni smo svi da se ne krećemo po travi jer se ne zna sigurno ima li neeksplodiranih bombi ili raketa.
Legli smo predveče da spavamo na nekim dušecima i dali su nam po jedno ili dva ćebeta, kako je ko «dohvatio». Obukli smo i bluze i vetrovke.
Ovo pričam zato što je bilo početak jula, a mi smo se smrzli tu noć u Sjenici. Nikada neću zaboraviti to jutro 03/07/1999. godine, kada sam ustao, da sam sigurno dva sata hodao pognuto i osećao bolove u leđima i bubrezima, i drhtao sam kao da imam groznicu. Tek kada je sunce već dobrano izašlo i počelo malo jače da greje, malo sam došao sebi.

Izdaje se komanda za nastavak marša. Tu smo mi sa našom Baterijom za upravljanje vatrom, ponovo ujedinjeni sa delom našeg sastava koji se vratio sa Kosova i Metohije, tu je 1. raketna baterija koja je sa nama dočekala kraj rata u reonu Obrenovca, a stigle su i 2. i 4. raketna baterija koje su početkom aprila odnosno krajem aprila bile detaširane na područje Kosova i Metohije u sastav 311. srp PVO Kub-M.

Svi smo tu. Formira se marševska kolona i krećemo pre podne tog 03/07/1999. godine iz Sjenice nazad ka Danilovgradu.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on November 29, 2022, 09:24:35 pm
Колико се сећам, аеродром Сјеница је једно од "најбомбардованијих" место у Србији. НАТО авиони су га имали као резервни циљ. Кад год неко није могао (или смео) да изврши задатак над примарним циљом истресао је у повратку товар на Сјеницу. Овај аеродром није био брањен (ПВО) па то није било тешко. Знам да су после рата вршили чишћење аеродрома од неексплодираних пројектила али нисам сигуран да је то до краја обављено.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on December 10, 2022, 11:19:11 am
112 besmrtnih vojnika i policajaca grada Kraljeva

[attachment=1]



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on January 16, 2023, 12:30:01 pm
Kad smo sa jedinicom došli u širi reon Obrenovca krajem maja meseca 1999-te godine, tačnije u reon sela Vukićevica-Ljubinić, imao sam nešto više "slobodnog vremena", jer se nije tražila upotreba radara P-15. Jednom sam doduše išao u ispomoć našoj 1. srb PVO Kub na SLO. Bio sam 2 ili 3 dana na ispomoći....Ostalo vreme do kraja rata, uglavnom bez borbenih obaveza.

I u jednom od slobodnih trenutaka, nas nekolicina je otišla do zemljoradničke zadruge u Vukićevici, koja je ujedno prodavala i sokove i piva. Seli smo ispred, a naišli su i meštani sela. Povela se priča o svemu i svačemu, kada odjednom vidimo veći broj aviona iznad nas. Prave one "njihove osmice". Čak deluje da su "relativno" nisko. Čini se da traže jedinice PVO. U tom reonu je tokom maja meseca intenzivnije delovao 8.rd PVO Neva i sa ugrađenom termovizijom prilično "iznenadio" NATO avijaciju dejstvujući u pasivnom kanalu nekoliko puta bez ikakvog odgovora od strane NATO avijacije.

Verujem da su ih tražili intenzivno, a verujem i da su "registrovali" da je i baterija Kub počela da se "smuca" po tim njivama prethodnih dana....

Elem...sedimo tako i pijemo pivo, kad naša 1. srb PVO kreće u premeštanje. Izašli na asfaltni put u Vukićevici i krenuli prema selu Dren. Prolaze direkno ispred nas na nekoliko metara. Zveče one gusenice po asfaltu da samo "pršti".
Prvi prolazi UPPC, točkaš, lokalnim meštanima "nezanimljiv". Zatim ide RStON, pokriven ceradom. Diže se temperatura među "lokalcima". Prolazi prvi SLO, ali cerada dobro uvezana, rakete se ne vide....

E tada prolazi moj klasić Gliša sa svojim SLO, na kome nije baš najbolje postavljena cerada (mada možda i jeste, cerade su generalno bile stare i u ne baš "reprezentativnom" stanju) i kako je duvao neki vetrić, a i oni su išli barem 40-50 km/h, "sevnule" tri rakete sa belim vrhom koje su "sijale" od refleksije sunca.

I tada kreću lokalni meštani: "Ohooo!!! Ajmo naši! E sad ćemo da im jeb.mo mater švapsku" i tako u tom stilu. Odmah je pala nova tura pića, a mislim da se "iznenada" našlo i neko "pečenje" da se "zamezi" dok naši obaraju Švabe....

 ;) :super :super


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on January 16, 2023, 11:20:06 pm
Na Zabrežju je moj pontonirski vod iamo isto tako jako puno navijača. Svi su bili ubeđeni da su pontoni ustvari kontejneri sa raketama a ne znam da li su od amfibijskih poluskela mislili da su to neki radari ili čak da su i to rakete. Svakako je bilo zanimljivo uverenje mestana da jeneverovanto kao cele noci bijemo po dusmanima a tokom celog dana niko ne spava. Tacno su mislili da smo na nekim drogama.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on January 24, 2023, 01:45:10 pm
Zona odgovornosti 126. brigade VOJIN (Vazdušno osmatranje javljanje i navođenje) je celokupni vazdušni prostor iznad naše zemlje.

Tokom NATO agresije, jedinice VOJiN izvršavale su svoj osnovni zadatak, osmatranje vazdušnog prostora SR Jugoslavije i neposrednog okruženja, u skladu sa svojim mogućnostima i emitovanje podataka o situaciji u vazdušnom prostoru drugim delovima RV i PVO.

Zbog svog značaja za celokupni sistem odbrane, brigada je bila od prvog dana na meti NATO avijacije.

Uprkos strahovitim svakodnevnim  udarima, agresor nije uspeo u planiranoj nameri  da uništi sistem VOJiN.

Tokom rata je veći broj radarskih uređaja i sistema pogođen, trajno ili privremeno onesposobljen, ali se velikim zalaganjem, izlažući riziku sopstveni život,  stručni kadar sistema VOJiN trudio da se što veći broj radarskih sistema osposobi za rad i vrati u jedinice čim je pre bilo moguće.
Pripadnici126. brigade su tokom svih 78 dana neprekidno bili na borbenim zadacima, vršeći stalna manevrisanja (u toku rata posednuto je 165 radarskih položaja), razvijajući sisteme vizuelno osmatračkih stanica (VOSt), uspevali su da ostanu operativni.
 
U tom smislu, zvuči zaista impozantno da je 126. brigada VOJiN, ostvarila  2.984,57 časova rada u toku rata.

U toku rata radarski je otkriveno 28.859 formacija (iznad SRJ 6.657 od kojih 6.658 „X" – neprijateljske), a mreža VOSt je otkrila 6.726 formacija i predala podatke centru VOJIN. Ova mreža davala je i podatke o dejstvu naše PVO prema snagama NATO.

Iako je na kraju rata šteta na sredstvima radarske tehnike bila značajna i velika,  jedinice VOJiN su  samostalno svojim kadrom i tehničkim mogućnostima ali i uz pomoć drugih tehničkih službi, stručnih ustanova  pojedinaca van sistema, firmi i preduzeća, već nekoliko godina nakon rata, uspeli da sistem VOJiN osposobe  da po nekim karakteristikama  ima čak i već borbene mogućnosti nego neposredno pre rata.

Ono što je najvažnije da se kaže je da su gubici u brigadi tokom rata bili minimalni.

Na žalost, poginula su dva mlada oficira 06.04.1999. godine u  kabini radara AN/TPS-63 na planini Maljen, kada je protivradarska raketa pogodila njihov radar. Na mestu pogibije mladih oficira, podignut je spomenik. Pored njih, ranjena su još 4 pripadnika jedinice, a 1 je povređen.

Zbog zasluga u odbrani zemlje tokom NATO agresije, 126. brigada VOJIN odlikovana je ordenom narodnog heroja.

O 126. brigadi VOJIN i njenoj ulozi u odbrani otadžine tokom ratnog proleća '99. godine, TV Front je razgovarala sa bivšim pripadnikom jedinice, pukovnikom u penziji MIćom Pešićem.

https://www.youtube.com/watch?v=rB1WcGx7Bfs


Inače, jedna moja "zabeleška" i "digresija". Imao sam prilike da upoznam, tada kapetana I klase Miću Pešića, tokom jedne od kontrola u jedinici u kojoj sam radio, tokom 1997. godine. Kontrola je sadržala proveru znanja komandira odeljenja o sredstvima radio veze, posebno radio uređaja R-123, i tom prilikom sam dobio ocenu "vrlo dobar"....  ;)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on January 30, 2023, 08:29:34 pm
"TRAŽILI SU DA BACAM KASETNE BOMBE NA SRPSKO SELO" Američki pilot priznao da je NATO tokom bombardovanja SRJ svesno birao civilne ciljeve i otkrio zašto su POBIJENI LJUDI U VOZU u Grdeličkoj klisuri

- NATO bombardovanje voza u Grdeličkoj klisuri 1999. godine kada je ubijeno najmanje 13 ljudi bilo je greška jer meta nije bio voz nego uništenje mosta sa dve vođene rakete AGM-130 - tvrdi Majk Petruka, američki pilot koji je tokom NATO bombardovanja na SR Jugoslaviju imao više desetina borbenih letova na višenamenskom borbenom avionu F-15E.

Kako je rekao, Weapons system officer (WSO) nije mogao da vidi voz koji prilazi niti da skrene bombu sve i da je video voz na vreme jer bi u toj fazi blizine pred udar trajektorija bombe ostala ista sve i kada bi se izvršilo najveće moguće komandovanje promene njenog napadnog ugla.

Petruka nije učestvovao u napadu na voz u Grdeličkoj klisuri, ali je u svom podkastu "10 percent true – Tales from the cockpit“ otkrio brojne nepoznate detalje u vezi sa NATO bombardovanjem SR Jugoslavije, prenosi vazduhoplovni portal "Tango Six".

Američki pilot je nekoliko puta istakao da NATO bombardovanje nije bila dobro vođena kampanja jer nakon prvih mesec dana "nisu imali validne mete za gađanje".

Kao primer greške dao je i bombardovanje voza u Grdeličkoj klisuri. Kako je rekao, voz nije bio meta jer "sve i da je u vozu bio neko koga je trebalo gađati to se ne bi obavilo na ovaj način i sa ovim ubojnim sredstvima".

"Trebalo pogledati red vožnje voza"

Ubeđen je da je planiranje misije bilo pogrešno i da je trebalo samo "pogledati red vožnje voza i da je upravo iz tog razloga dejstvo na most u Novom Sadu izvedeno u tri ujutru zbog minimalnog saobraćaja".

Nastavljajući priču o uništavanju civilnih ciljeva Petruka napominje da je poznavao „Wild Weasel“ kolegu pilota koji je za vreme „Allied Force“ kampanje službovao u Štutgartu i koji mu je lično potvrdio da je od strane NATO starešina bilo naredbi za namerna ciljanja civilnih ciljeva na prostoru Jugoslavije i da je to, kako je njegov prijatelj čuo, rađeno kako bi se „Srbima očitala lekcija“.

Dobili zadatak da bacaju kasetne bombe na selo?!

Priču o etici u borbenim operacijama i jasnom odabiru nepotrebnih civilnih ciljeva počinje misijom koja je trebalo da se obavi 5. maja. Kako priča, dobili su zadatak da dejstvuju kasetnim bombama CBU-87 po jednom selu u Srbiji.

Kaže da mu je isprva bilo sumnjivo da je meta selo (koje nije uspeo da identifikuje i nakon rata) ali da je ceo proces planiranja misije bio nestandardan.

Nastavljajući priču o uništavanju civilnih ciljeva Petruka napominje da je poznavao „Wild Weasel“ kolegu pilota koji je za vreme „Allied Force“ kampanje službovao u Štutgartu i koji mu je lično potvrdio da je od strane NATO starešina bilo naredbi za namerna ciljanja civilnih ciljeva na prostoru Jugoslavije i da je to, kako je njegov prijatelj čuo, rađeno kako bi se „Srbima očitala lekcija“.

Na mapi je samo bio ucrtan pravougaonik u okviru kojeg su trebali da bace kasetne bombe bez konkretnog vojnog cilja. Petruka se pobunio i kroz lanac komande zvao je AOC (Air Operations Center) da ih pita da li su sigurni da je u pitanju validna meta. Odgovoreno mu je da je lično general Majkl Šort, komandujući svih NATO vazdušnih snaga za udare po Jugoslaviji, potpisao naredbu za ovo konkretno dejstvo.

Petruka je zatim ostalim posadama iz svoje eksadrile kazao da ne bi trebalo da izvrše ovaj zadatak ukoliko prilikom ciljanja video senzorima ne budu ubeđeni da se radi o vojnim ciljevima. Procedura koju su dogovorili među sobom za tu eventualnost bila je da bombe bace u okviru zadatog pravouganika ali u šumu van civilnog naselja.

Tako je i bilo. Tokom prilaska cilju videli su da je ciljna tačka bila na dve pravoslavne crkve. Posade se slažu da kasetne bombe izbace na dogovrenu nenaseljenu lokaciju u šumi. Međutim, drugi paket sa drugim posadama iz njegove eskadrile bio je ponovo taskovan za isti cilj drugu noć. Petruka saznavši za to ostavlja pisanu poruku kao upozorenje da se radi o crkvama pilotu iz posada koji je odgovoran za planiranje sledeće misije.

Pomenuti pilot ipak izvršava misiju nakon protesta kroz lanac komandovanja koji nije dao rezultat i, kako Petruka tvrdi, taj paket uništava crkve sa kasetnim bombama. Pomenuti pilot je prema Petrukinom svedočenju nakon rata imao psihičke probleme i stradao je u udesu malog civilnog aviona koji je sam leteo. Petruka je nakon rata sreo generala Šorta i suočio ga sa izborom ovog konkretnog cilja na šta je Šort odgovorio da se ne seća detalja.

Petruka na kraju ove priče konstatuje da smatra da mu je ovo bila najbolja misija u borbenoj karijeri – zato što je nije izvršio.

Bili su spremni za bombardovanje još 28. februara

Inače, svedočenje na „10 percent true“ podkastu počinje sa opisom operacije „Nimble Lion“, aktivnostima vežbi i pretnji SR Jugoslaviji tokom 1998. i početkom 1999. godine. Kaže da je njegova eskadrila bila potpuno spremna na dejstva 28. februara 1999. godine i da su nedelje pre početka agresije koristili da iznad Bosne i Hercegovine detaljno simuliraju napade na sve vrste ciljeva koje će gađati iznad Srbije i Crne Gore.

Tokom rata bio je baziran na aerodromu Aviono u Italiji i kao kolege koje su letele C modele, bio je smešten u hotelu sa četiri zvezdice. Posade su letele jednom u tri dana, što je, kako priča, značilo da su jedan dan u tom ciklusu uvek imali za turizam po Italiji na 73 dolara dnevnice.

Više od 100 ciljeva uništeno u prva tri dana

Aviano je tada bio dom za 18 Wild Weasel F-16CJ letelica i njihovih 36 F-15E. Priča da je više od 100 najbitnijih meta uništeno za prva tri dana i da je sve nakon toga, kada je reč o izboru vojnih ili civilnih ciljeva, praktično bilo natezanje i improvizacija koja je više imala za cilj da održi momenat kampanje i njeno trajanje radi ostvarivanje političkog cilja nego što je bilo potrebe za uništavanjem efektiva Vojske Jugoslavije. Konstatuje da je Vesli Klark bio armijski oficiri i indirektno ga kritikuje za nerazumevanje borbene upotrebe avijacije. Kaže da su ciljeve koji su bili birani nakon vojno opravdanih zvali „CNN ciljevima“, da su za njih namerno korišćene „glupe“ Mk-82 bombe.

Petruka detaljno priča o prvim noćima dejstava kada je bio deo udarnih paketa sastavljenih od aviona nekoliko zemalja. Opisuje probleme prilikom ATO-a (Air Tasking Order) koji su morali da budu razdvojeni zbog poverljivosti upotrebe kada je korišćen F-117A.

Ilustruje da su USAF i Mornarica bili ti koji su pravili razliku, od saveznika hvali Francuze, kritikuje njihovu upotrebu Avaksa i opisuje anegdotu iz napada prve noći. Francuski Avaks je pogrešno interpretirao situaciju u vazduhu i deo Luftvafe paketa aviona Tornado ECR je praktično pobegao zbog lažne dojave o nepostojećem presretanju od strane MiG-ova RV i PVO. Drugi blam Luftvafea bio je da su prilikom jednog dejstva noću leteli sa upaljenim svetlima spolja i unutar letelica jer do tada nisu radili vežbe takvog letenja noću.

Po dimu su znali šta su pogodili

Opisi dejstava po aerodromima na jugu Srbije su detaljni i iskreni. Primećuje se koliko je bilo kompleksno integrisati glavne i pakete za podršku sastavljene od više nacija, koliki je bio stepen otkaza bombi i promašaja njegove eskadrile i kako su i oni učili u praksi. Kako se radi neposredni BDA (Battle Damage Assesment) – ako je dim nečega ispod neke nadstrešnice crn nakon pogotka znači da su vozila, ako je beo znači da ništa nije pogođeno.

Kakav uticaj ima oblak prašine nakon uništenog betona na performanse laserskih obeleživača i slične lekcije. Svedoči da su, prema njegovom mišljenju jedna trećina preciznih sredstava, pre svih laserski vođene bombe koje su najviše koristili (GBU-10 i GBU-24), imala otkaze ili se nisu aktivirala prilikom udara u cilj.

(Tango Six)

Izvor (https://www.blic.rs/vesti/politika/trazili-su-da-bacam-kasetne-bombe-na-srpsko-selo-americki-pilot-priznao-da-je-nato/g3vcm92)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on January 30, 2023, 08:53:25 pm
Покушавам да одгонетнем то српско село са две православне цркве које је као циљ за гађање добио пуковник Петрука и не успевам.

Иначе, занимљиво и корисно сведочење. Корисно са становишта упоређивања виђења обе стране. Ипак, око гађања воза у Грделичкој клисури има једна "фалинка". Воз је гађан у два налета. Ако је први грешка, не знам која је сврха била другог осим намере да га гађа. Такође, не знам зашто је НАТО (онај Џими Шеј или како се већ зваше) морао да убрзава снимак. Могао је објаснити ово што наводи Петрука.

Генерал Шорт који се помиње у тексту је био једини од команданта видова ОС САД који је стао у потпуности иза Веслија Кларка и заговарао радикалне нападе сматрајући. Остали су имали резерви око напада на СРЈ.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on January 30, 2023, 09:06:33 pm
Evo šta je taj glasnolažovnik izjavio pre 10 godina


Šej: Žalimo zbog žrtava u SRJ 1999.

30.04.2013.

Beč - NATO je 1999. godine verovao da će operacija bombardovanja Jugoslavije trajati svega 48 sati, a ne 78 dana, tvrdi tadašnji portparol Alijanse Džejmi Šej.

Šej - poznat i kao tvorac fraze "kolateralna šteta" - smatra da je ta akcija NATO-a bila uspešna, iako je mogla biti i uspešnija, a danas žali zbog grešaka, odnosno civilnih žrtava, rečima da su "takve stvari za žaljenje i sramne".

"Odbacujem odlučno da je bilo kakakv takav napad bio nameran. To su bile stravične greške. Imamo problema da iz vazduha uvek savršeno identifikujemo ciljeve", rekao je on u intervjuu bečkom dnevniku "Prese".

Kao portparol, kaže, morao je brzo da objasni šta se dogodilo, ali je često predugo trajalo dok je od vojske dobio potrebne informacije, ponekad i nekoliko dana.

"U jednom modernom medijskom svetu to je presporo. Morali smo biti bolje pripremljeni na tako dugu NATO operaciju, ali na kraju smo bili profesionalniji nego na početku intervencije", dodao je.

Po njegovom mišljenju, bilo je mnogo stvari koje su dobro prošle i na Kosovu je brzo intervenisano, a "strava u Bosni" predugo je gledana s distance.

"Izvukli smo pouke iz Srebrenice i na Kosovu nismo prazno pretili kao prethodno u Bosni. Da li je Kosovo bio savršena intervencija - ne. Ali je bila bolja od Bosne", uveren je Šej.

Po njegovim rečima, masovna proterivanja na terenu počela su još pre intervencije NATO-a, a 100.000 ljudi je interno raseljeno. Srpske snage su, tvrdi, pre intervencije NATO-a započele proterivanja, pa bi broj žrtava na Kosovu bio mnogo veći bez operacije NATO-a, zaključuje Šej.

"Ako neko kao Slobodan Milošević kontroliše događanja na terenu, onda se ne može diktirati šta se događa. Morali smo predvideti kako će Milošević reagovati na NATO intervenciju. On je proterao kosovske Albance i niko nije bio pripremljen na navalu izbeglica. To je bila ogromna kriza za Makedoniju i Albaniju", rekao je.

Šej je dodao da je sada poznato da je iza kulisa bilo razgovora između više zemalja o mogućoj kopnenoj intervenciji, koja bi bila logičan dalji korak, ali da u NATO-u nije bilo takve zvanične odluke.

"Verujem da je Milošević strahovao od kopnene intervencije. On je verovao da je bolje da napusti Kosovo sa većinskim delom netaknutom vojskom, nego da je šalje na NATO", naglasio je on dodajući da su SAD uspele dobro da uključe Rusiju, koja je preporučila Miloševiću da je vreme da prestane.

Upitan o efektivnosti NATO bombardovanja i činjenice da je manje nego što se prikazivalo uništena vojna oprema jugoslovenskih snaga, Šej je rekao da u konfliktima treba posebno biti oprezan sa statistikama.

Podaci dobijeni od satelita ili od pilota nisu uvek precizni, ali je tehnologija, od rata na Kosovu, u ovoj oblasti mnogo poboljšana.

NATO se, po njegovim rečima, u međuvremenu promenio, i moderne snage su naučile da sarađuju sa civilnim organizacijama, kao na primeru Kosova, gde NATO vodi Kfor i tesno sarađuje sa Euleksom.

Tokom 78-dnevnih NATO napada na SRJ, od 24. marta do 10. juna 1999, stradalo je skoro 3.000 ljudi, a materijalna šteta procenjena je na desetine milijardi dolara.



Izvor (https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2013&mm=04&dd=30&nav_category=11&nav_id=709852)



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on January 30, 2023, 09:29:39 pm
Evo šta je taj glasnolažovnik izjavio pre 10 godina


Šej: Žalimo zbog žrtava u SRJ 1999.

30.04.2013.

Beč - NATO je 1999. godine verovao da će operacija bombardovanja Jugoslavije trajati svega 48 sati, a ne 78 dana, tvrdi tadašnji portparol Alijanse Džejmi Šej.



Ne znam samo na osnovu čega su ovo mislili? Pa jednu malu Republiku Srpsku su tukli 14 dana! Ne vidim zašto su mislili da ćemo mi "pokleknuti" za 2 dana?
Samo se "vade".... ali malo po malo istina izlazi na videlo. Treba samo malo strpljenja.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on January 30, 2023, 09:47:18 pm
Malo se uopšte i zna u široj javnosti za desjtvo NATO avijacije na VRS. VRS je oborila ukupno 36 raznih vazduhoplova, od NATO borbenih aviona do raketa.
Ovde na Palubi je to pravilnikom zabranjeno te neću ići dalje.

Za VJ '99-te se sme, te je ovo zvanični skor

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on January 30, 2023, 10:23:14 pm
Evo šta je taj glasnolažovnik izjavio pre 10 godina


Šej: Žalimo zbog žrtava u SRJ 1999.

30.04.2013.

Beč - NATO je 1999. godine verovao da će operacija bombardovanja Jugoslavije trajati svega 48 sati, a ne 78 dana, tvrdi tadašnji portparol Alijanse Džejmi Šej.



Ne znam samo na osnovu čega su ovo mislili? Pa jednu malu Republiku Srpsku su tukli 14 dana! Ne vidim zašto su mislili da ćemo mi "pokleknuti" za 2 dana?
Samo se "vade".... ali malo po malo istina izlazi na videlo. Treba samo malo strpljenja.

То је заиста била процена коју је Весли Клак предочио политичком руководству НАТО, а пре свега председнику САД. Малопре сам поменуо скептичност већег дела тадашњег руководства Здруженог Генералштаба САД, али је линија "јастребова" победила.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on January 31, 2023, 09:00:48 am
Покушавам да одгонетнем то српско село са две православне цркве које је као циљ за гађање добио пуковник Петрука и не успевам.


Својевремено су биле објављиване неке мапе подручја загађених касетним бомбама. За мене је изненађење било да је једно од тих места на подручју општине Сопот у селу Сибница. Онда ми паде на ум могућност да је можда то село у питању јер у том селу на око 2 км ваздушне линије постоје црква и манастир.

Касније сам чуо да је тамо била, ваљда, у пролазу нека јединица, да ли ПВО или нека друга нисам сигуран, али није немогуће да је тај покрет регистрован и да је неко одлучио да дејствује по том подручју из тог разлога.

Наравно, можда и није то село, можда је неко друго село где је близу верски објекат у суседном месту. На пример у Неменикућама постоји црква а на мање од 2 км је   манастир Тресије и само амло даље остаци старог манастира Кастаљан. Ту је близу и манастир Павловац који је од манастира Тресије свега 3 км. И тако даље. Све је то релативно близу чак и за пешачење а камоли за пилота са другог континента.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: relja on January 31, 2023, 11:53:05 am
....
Ne znam samo na osnovu čega su ovo mislili? Pa jednu malu Republiku Srpsku su tukli 14 dana! Ne vidim zašto su mislili da ćemo mi "pokleknuti" za 2 dana?
Samo se "vade".... ali malo po malo istina izlazi na videlo. Treba samo malo strpljenja.

Valjda zato što su mislili da će Milošević na primeru Republike Srpske shvatiti da se oni neće zaustaviti dok nas ne primoraju da napustimo Kosovo i Metohiju, da će shvatiti da kada NATO bombe počnu da padaju nema za njih više nazad, da za njih opcija da ustuknu pred jednom malenom SRJ i njenom VJ - ne postoji, da će da, ako treba, da "pretvaraju cigle u prašinu" dokle god ne ispunimo ono što su tražili, da će shvatiti da će posle vojnih ciljeva jednom na red za gađanje doći i beogradski vodovod, Gazela, Brankov most, proizvodni pogon TENTa a ne samo dalekovodi i transformatori... da mu je sve to jasno već drugog dana agresije a ne 78-og.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on January 31, 2023, 12:02:43 pm
....
Ne znam samo na osnovu čega su ovo mislili? Pa jednu malu Republiku Srpsku su tukli 14 dana! Ne vidim zašto su mislili da ćemo mi "pokleknuti" za 2 dana?
Samo se "vade".... ali malo po malo istina izlazi na videlo. Treba samo malo strpljenja.

Valjda zato što su mislili da će Milošević na primeru Republike Srpske shvatiti da se oni neće zaustaviti dok nas ne primoraju da napustimo Kosovo i Metohiju, da će shvatiti da kada NATO bombe počnu da padaju nema za njih više nazad, da za njih opcija da ustuknu pred jednom malenom SRJ i njenom VJ - ne postoji, da će da, ako treba, da "pretvaraju cigle u prašinu" dokle god ne ispunimo ono što su tražili, da će shvatiti da će posle vojnih ciljeva jednom na red za gađanje doći i beogradski vodovod, Gazela, Brankov most, proizvodni pogon TENTa a ne samo dalekovodi i transformatori... da mu je sve to jasno već drugog dana agresije a ne 78-og.

Onda je to mogao shvatiti "na primeru Republike Srpske" i pre početka bombardovanja. Nemojte, makar i nesvesno, relativizovati zločinačko, nelegalno i kriminalno bombardovanje naše zemlje.
Dakle, slabiji nikada ne treba da se brani od jačeg, jer će svakako izgubiti i bolje se odmah predati, sa se spreči uništavanje infrastrukture i sl....?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: relja on January 31, 2023, 12:25:40 pm
....
Ne znam samo na osnovu čega su ovo mislili? Pa jednu malu Republiku Srpsku su tukli 14 dana! Ne vidim zašto su mislili da ćemo mi "pokleknuti" za 2 dana?
Samo se "vade".... ali malo po malo istina izlazi na videlo. Treba samo malo strpljenja.

Valjda zato što su mislili da će Milošević na primeru Republike Srpske shvatiti da se oni neće zaustaviti dok nas ne primoraju da napustimo Kosovo i Metohiju, da će shvatiti da kada NATO bombe počnu da padaju nema za njih više nazad, da za njih opcija da ustuknu pred jednom malenom SRJ i njenom VJ - ne postoji, da će da, ako treba, da "pretvaraju cigle u prašinu" dokle god ne ispunimo ono što su tražili, da će shvatiti da će posle vojnih ciljeva jednom na red za gađanje doći i beogradski vodovod, Gazela, Brankov most, proizvodni pogon TENTa a ne samo dalekovodi i transformatori... da mu je sve to jasno već drugog dana agresije a ne 78-og.

Onda je to mogao shvatiti "na primeru Republike Srpske" i pre početka bombardovanja. Nemojte, makar i nesvesno, relativizovati zločinačko, nelegalno i kriminalno bombardovanje naše zemlje.
Dakle, slabiji nikada ne treba da se brani od jačeg, jer će svakako izgubiti i bolje se odmah predati?

Otkud Vama da ja išta relativizujem i iz čega ste to zaključili? Ako ga nisam nazvao "zločinačko, nelegalno i kriminalno bombardovanje naše zemlje" ne znači da ne mislim tako.
Činjenica jeste da je bilo zločinačko, nelegalno i kriminalno i to ne mora da se spominje svaki put, inače će se pretvoriti u samo još jednu parolu.

Ako sam ja dobro shvatio, Vi ste postavili pitanje "na osnovu čega su to mislili", a ja sam Vam ponudio jedno tumačenje na osnovu čega su to ONI mislili, ne ja. Ne razumem zašto Vi mene sada kao ispitujete šta JA mislim i koji je moj stav? Ja se ne svađam sa Vama niti Vam poturam bilo čiju propagandu, već Vam nudim jedno tumačenje.
Ali činjenica jeste da je ono što je u suštini traženo pre bombradovanja i na kraju i dato nakon 78 dana. Ili negde grešim, pa nije bilo tako? To ni po čemu ne umanjuje ni nipodaštava borbu VJ. Ali i znači i da ONI nisu bili u pravu i da rukovodstvo SRJ neće razmišljati na način na koji čelnici NATOa očekuju da će razmišljati.

Ako ćemo svaki put da reagujemo emotivno, nikada se nećemo "izmestiti" iz situacije da bi mogli da pokušamo da uđemo u glavu i da shvatimo kako razmišlja druga strana.
A ovaj podkast nam upravo daje priliku za to.

Možda je i pravo pitanje - zašto je to pušteno u javnost BAŠ sada, u ovakvom spoljnopolitičkom trenutku za Republiku Srbiju? Da američki pilot iz 1999 baš sada izađe i kaže, parafraziram: "mi znamo da to što smo vam tada radili nije bilo u redu"? Mislim da nije slučajno.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on January 31, 2023, 06:13:19 pm

Ali činjenica jeste da je ono što je u suštini traženo pre bombradovanja i na kraju i dato nakon 78 dana. Ili negde grešim, pa nije bilo tako?


Ne bih se složio. Nije im dato slobodno kretanje NATO snaga po Srbiji ni referendum na Kosovu i Metohiji za tri godine, a baš ovo, nedostatak referenduma čini secesiju pravno nelegalnom i nama daje neke šanse u budućnosti.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: relja on January 31, 2023, 07:14:46 pm
Oni su hteli da naša država napusti taj deo naše teritorije i to se na kraju i dogodilo. Možda ne na način kako su to tražili, ali se dogodilo, posle toga su to samo bili neki delovi para države a onda je to sukcesivno predavanao Albancima.
Nama više šansu daje to što se Kosovo prazni i što su Albanke krenule u redovne škole i što rađaju 1-2 dece a ne svaka po jedno pešadijsko odljenje kao pre 1999.
Priča o nekom pravu na ovom nivou gogađaja i posle ovoliko vremena može da bude samo za akademsku diskusiju i ništa više. Svako može da se poziva i da tumači pravo i zakon, ali o pravnim pitanjima i u sporovima na kraju odlučuju sudovi, a ovde nikakvog suda neće biti, a čak i da ga bude, jedna strana pre ili kasnije to neće poštovati. Biće ili neki sporazum ili neki novi rat.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on January 31, 2023, 07:24:52 pm
Pravo piše i tumači onaj ko ima silu i moć. Danas je to Kurta, sutra može da bude Murta koji ima sličan problem pa nam to da novu šansu, ko zna...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on January 31, 2023, 08:11:04 pm
Кључни је проблем што Срби на КиМ представљају озбиљну (малу) мањину. Да би се то изменило потребно је да се људи враћају, а не враћају се. Шта више, земља и куће које су поседовали, продате су или се продају. Још горе је што гро оних који сада воде српски народ на КиМ махом имају некретнине у централном делу Србије. То негативно утиче на остале, "обичне" људе на КиМ. Донекле ублажује ово стање то што и сами Албанци беже са КиМ јер тамо не виде перспективу.

По мом суду Србија треба да подстиче повратак и директно га финансира (а не преко политичких лидера или неких назови фондова), као државни (стратегијски) пројекат. То не значи да они тамо ништа не раде и примају паре. Супротно, да они тамо раде, производе и посредно враћају и новац и омогућавају повратак нових људи. И то се не сме радити на штету Албанаца. Као што сам већ рекао Србија економски треба да утиче на КиМ (посредно и на Албанију), а то ће моћи само ако се економски развија и јача. Ако буде рата и сукоба то неће моћи.

Такође, свима овима што се бусају у прса и вишу "не дамо Косово", посебно млађима, саветујем да се јаве за одлазак и живот на КиМ и то у Призрену, Пећи, Ђаковици и другим местима где је Срба мало, а некада их је било. Нека тамо живе и раде (поштено) и боре се за КиМ. Тако ће стварно показати и доказати патриотизам а не празном причом по Београду, Нишу, Новом Саду... 


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: fazan on January 31, 2023, 08:38:35 pm
Кључни је проблем што Срби на КиМ представљају озбиљну (малу) мањину. Да би се то изменило потребно је да се људи враћају, а не враћају се. Шта више, земља и куће које су поседовали, продате су или се продају. Још горе је што гро оних који сада воде српски народ на КиМ махом имају некретнине у централном делу Србије. То негативно утиче на остале, "обичне" људе на КиМ. Донекле ублажује ово стање то што и сами Албанци беже са КиМ јер тамо не виде перспективу.

По мом суду Србија треба да подстиче повратак и директно га финансира (а не преко политичких лидера или неких назови фондова), као државни (стратегијски) пројекат. То не значи да они тамо ништа не раде и примају паре. Супротно, да они тамо раде, производе и посредно враћају и новац и омогућавају повратак нових људи. И то се не сме радити на штету Албанаца. Као што сам већ рекао Србија економски треба да утиче на КиМ (посредно и на Албанију), а то ће моћи само ако се економски развија и јача. Ако буде рата и сукоба то неће моћи.

Такође, свима овима што се бусају у прса и вишу "не дамо Косово", посебно млађима, саветујем да се јаве за одлазак и живот на КиМ и то у Призрену, Пећи, Ђаковици и другим местима где је Срба мало, а некада их је било. Нека тамо живе и раде (поштено) и боре се за КиМ. Тако ће стварно показати и доказати патриотизам а не празном причом по Београду, Нишу, Новом Саду... 

Проблем је да људи не схватају значај економије, само економски јака држава може да помогне и себи и другима.

Што се тиче повратка, хајде да се за почетак осигурају неке српске енклаве, пре свега јужно од Ибра: Грачаница, Брезовица, итд. Нека раде, али нека и рађају децу. Покојни Патријарх Павле је једном приликом рекао ”чије овце - његова планина”.

Треба гледати шта су урадили Јевреји, не за 10 или 20 година, него за 100.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on January 31, 2023, 11:53:12 pm
Obrisano sve van teme.

Držimo se teme u kojoj pišemo. Za nove teme, imate mogućnost da otvorite sami. Pošto niko nije otvorio novu temu, izbrisao sam off topic.

Kubovac


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on February 07, 2023, 03:32:48 pm
Kraj rata 1999 - Dnevnik ratnog snimatelja

https://www.youtube.com/watch?v=QotXCJQBbsg


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on February 07, 2023, 03:58:37 pm
Operacija Strela 1999 emisija Dozvolite

https://www.youtube.com/watch?v=2VErQj2QxHg&t


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on February 08, 2023, 07:02:07 pm
https://www.youtube.com/watch?v=jONUxR8XAi4

https://www.youtube.com/watch?v=G6EXXrT-hCI


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on March 10, 2023, 06:37:02 pm
Pukovnik Zorić: Nasamarili smo NATO 1999. godine

Pukovnik u penziji Boško Zorić rekao je danas da je Vojska SRJ tokom NATO bombardovanja 1999. godine nasamarila NATO.

On je objasnio da je vojska u saradnji sa grupom entuzijasta i vazduhoplovnim modelarima napravila različite makete koje su zavarale NATO i na taj način sačuvala deo borbenih aviona Mig-29 od uništenja.

Zorić je za K1 rekao i da je NATO gađao i makete mostova na Kosovu i Metohiji koje je postavila Vojska SRJ.

"Na Kosovu 1999. godine moje kolege su uspešno postavile makete mostova koji su predstavljeni kao prepreka za tenkove, i vešto su ih maskirali tako da izgledaju kao da su mostovi od asfalta. NATO je gađao upravo te mostove. A za izradu maketa su korišćeni guma, krpa, daska i možda neki limar, neka je sve to ukupno koštalo 2.000 evra, a zahvaljujući tome, nije srušen naš nijedan pravi most", istakao je Zorić.

Dodao je da se "mamci" vekovima primenjuje u ratovanju i da je u šestom veku kineski mislilac i vojni teretičar u svom delu "Umeće ratovanja" Sun Cu preporučio korišćenje mamaca radi obmane neprijatelja.

"Osnovna ideja svakog vojskovođe je da zavara svog protivnika i prikrije svoje prave namere", rekao je Zorić i napomenuo da je u Prvom svetskom ratu korišćeno lažno artiljerijsko oružje napravljeno od raznih materijala.

Zorić je dodao da su nekada pravljene i lutke konja kako bi neprijatelj bio obmanjen o pravoj snazi i broju vojnika.

"A u Drugom svetskom ratu tokom iskrcavanja u Normandiju korišćena su razna sredstva da se prikriju vojnici kako bi se generali Vermahta doveli u zabunu", objasnio je Zorić.

Vojni analitičar i predsednik Centra za geostrateška istraživanja i terorizam, Vlade Radulović, rekao je za K1 da su sredstva kojima se gađa jedna maketa deset i više puta skuplje od te iste makete.

"Prvi i osnovni cilj je da prikrijete pravo stanje, zatim da obmanete neprijatelje da skupom municijom dejstvuju i na taj način otkriju svoj položaj. Kada je reč o cenama, zavisi od kompanije do kompanije. Italijani imaju dobro tržište kada je reč o maketama. Obično su cene između 1.000 i 3.000 evra, ali zaista nisu velike ako znate šta možete da dobijete", naglasio je Radulović.

Kako je objasnio, danas makete moraju imati emitere lažnog radarskog zračenja, jer postoji tehnologija koja hvata taj odraz lažnih maketa.

Naglašava da je od početka rata u Ukrajini češka kompanija za proizvodnju lažnog oružja na naduvavanje udvostručila prodaju i kako je istakao, to je dobar primer koji prikazuje da postoje "neki drugi ljudi u ovom vojnom sistemu koji su važni za bojište", poput vojnih inženjera koji izrađuju makete.

"Najplastičniji“ primer samog koncepta maskiranja bio bi Trojanski konj", podsetio je Radulović i napomenuo da on predstavlja ideju da pronađete način kako da nešto sakrijete.

"Iz Drugog svetskog rata imamo primer kako su Nemci oslikavali situaciju da imaju veći broj oklopnih vozila nego što imaju. Nađete livadu, sa oklopnim vozilima napravite što više tragova i sakrijete ih u šumarak. Neprijatelj traži tragove vozila i kada naiđe na tragove koje ste ostavili on se zapita koliko vas zapravo ima", dodao je Radulović.


Izvor (https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2023&mm=03&dd=10&nav_category=12&nav_id=2301060)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 22, 2023, 06:52:20 pm
Objavljeni tajni izveštaji o bombardovanju Srbije: Nezapamćen ratni zločin, NATO testirao oružje na civilima

04.01.2021.

Nekadašnji američki diplomata Ričard Holbruk nazivao je put između Kijeva i Kline na Kosovu i Metohiji „najopasnijom saobraćajnicom na svetu“.

To je bilo devedesetih godina prošlog veka, kada su se na tom području vodile žestoke borbe između srpskih i albanskih terorističkih snaga.

NATO je 1999. godine danima bombardovao Srbiju, između ostalog i uranijumskim projektilima. Gađajući srpske odbrambene položaje, NATO je upotrebljavao i municiju sa osiromašenim uranijumom.

UN sakrile izveštaj o posledicama NATO agresije

UN su sakrile od javnosti izveštaj u kojem se navodi da je NATO tokom bombardovanja bacio na Kosovo i Metohiju oko 10 tona osiromašenog uranijuma.

Taj izveštaj sastavio je šef Misije za prostorni program UN Bakarija Kante.

Izveštaj objašnjava da su NATO snage izvršile bombardovanje u vreme setve, a osiromašeni uranijum je uticao na kvalitet vazduha, zemlje i vode, što je izazvalo posledice u lancu ishrane.

Zbog toga su buduće generacije izložene povećanju broja obolelih od raka i leukemije, pobačaja i deformacija novorođenih beba.

Deo izveštaja šefa komisije UN Bakarije Kantea iz 1999. godine o užasnim posledicama bombardovanja Srbije nikada nije zvanično objavljen.

Nezapamćen ratni zločin: NATO testirao oružje na civilima

Delovi tog izveštaja su, ipak, dospeli u javnost zahvaljujući nezavisnom američkom novinaru Robertu Džejmsu Parsonsu.

"Svaki važniji cilj u Srbiji tokom NATO bombardovanja 1999. godine gađan je različitom vrstom oružja. Jedan od najviših zvaničnika UNEP-a (Program UN-a za životnu sredinu čiji su stručnjaci istraživali posledice bombardovanja) potvrdio mi je to. Oni su, zapravo, testirali oružje na civilnom stanovništvu. To je nezapamćen ratni zločin", naveo je Robert Džejms Parsons, novinar koji je objavio tajni izveštaj UN o posledicama NATO bombardovanja SR Jugoslavije.

Nezavisni novinar, čiji su tekstovi o NATO agresiji objavljeni u nekoliko švajcarskih dnevnika, kao i francuskom Mondu, kaže da je to bila prva u nizu „humanitarnih“ intervencija koje su dovele do stravičnih stradanja, poput one koja je razorila Libiju.

Istraživači UN-a u pratnji NATO-a

Parsons je zapanjen što su se SAD i NATO odlučili da jedan narod usred Evrope zaspu bombama sa osiromašenim uranijumom.

On tvrdi da je u to vreme sprovedena strašna kampanja u medijima da bi se sakrile katastrofalne posledice bombardovanja i opravdao napad na Jugoslaviju.

"Tim UNEP-a je, dok je još trajalo bombardovanje, sastavio preliminarni izveštaj o humanitarnoj katastrofi koji je izazvalo bombardovanje osiromašenim uranijumom, ali taj izveštaj nikada nije zvanično objavljen. Kada sam ga ja objavio u novinama i sam sam trpio velike pritiske zbog toga. U to vreme još je bilo živo sećanje na posledice koje su američki vojnici trpeli zbog korišćenja uranijumske municije u Zalivskom ratu. NATO ni po koju cenu nije hteo da dozvoli da se govori o osiromašenom uranijumu u Evropi", objašnjavao je Parsons.

NATO je, prema Parsonsovim rečima, pokušao da spreči UN da posle rata pošalju tim istraživača u Srbiju. Na kraju, napravljen je kompromis – ekipa UN-a je došla u Srbiju, ali nigde nisu išli bez pratnje vojnika NATO-a.

Besmislen izveštaj

Vodili su ih isključivo na mesta na kojima nije korištena uranijumska municija ili na lokacije koje su pre toga očistili.

"Izveštaj koji je posle toga sastavljen je besmislen. Zapadni mediji se tim problemom gotovo uopšte nisu bavili. Iz nekog razloga, jednostavno su slušali ono što je portparol NATO-a Džejmi Šej govorio", navodio je Parsons.

Međutim, kod službenika i vojnika koji su posle bombardovanja poslati na Kosovo i Metohiju svest o opasnosti od radijacije izazvane rasejanim uranijumom i te kako je postojala.
Parsons navodi primjer holandskih vojnika koji su upozoreni da na Kosovu i Metohiji ne jedu ništa van vojnih baza u kojima je služena uvezena hrana.

Ne šaljite trudnice na Kosovo

Frederik Barton, zamenik visokog komesara UN za izbeglice, tražio je od Svetske zdravstvene organizacije da uradi studiju o uticaju uranijumske municije. Ta studija nikada nije završena jer je Međunarodna agencija za atomsku energiju iskoristila svoje pravo da to zaustavi.

Ipak, jedan ruski profesor iz Svetske zdravstvene organizacije dao je nezavršen izveštaj Bartonu.

Posle toga, Barton je tražio da se na Kosovo i Metohiju ne šalju trudnice, kao i da se uvede pravilo da na to područje niko ne može da bude poslat ako ne želi.

Barton je nakon toga ostao bez posla iako je već bio smatran naslednikom Sadako Ogate na čelu Komesarijata.

Izvor (https://www.rtv.rs/sr_lat/drustvo/objavljeni-tajni-izvestaji-o-bombardovanju-srbije-nezapamcen-ratni-zlocin-nato-testirao-oruzje-na-civilima_1195093.html)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on March 24, 2023, 06:18:02 pm
Obeležavanje Dana sećanja na stradale u NATO agresiji

Dan sećanja na stradale u NATO agresiji na Saveznu Republiku Jugoslaviju obeležen je danas komemorativnim skupovima u komandama, jedinicama i ustanovama Vojske Srbije i polaganjem venaca i cveća kraj spomen-obeležja poginulim pripadnicima Vojske Jugoslavije.

Delegacija Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, koju je predvodio potpredsednik Vlade i ministar odbrane Miloš Vučević, položila je venac na spomen-obeležje „Herojima 37. motorizovane brigade“ u kasarni „Stefan Nemanja“ u Raški.

Načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Milan Mojsilović je učestvovao na komemorativnom skupu u kasarni „Banjica“ u Beogradu i tom prilikom položio venac kraj spomen-obeležja poginulim pripadnicima raketnih jedinica PVO u NATO agresiji na SRJ.

Odajući poštu stradalima u bombardovanju koje je počelo na današnji dan pre 24 godine, general Mojsilović je istakao da pripadnici Vojske Srbije s ponosom čuvaju uspomenu na vojnike i policajce koji su živote položili braneći otadzbinu, ali i na sve koji su nevino stradali u brutalnom aktu agresije na suverenu zemlju.

General Mojsilović će, sa članovima svog kolegijuma, prisustvovati i centralnoj državnoj ceremoniji povodom Dana sećanja na stradale u NATO agresiji, na Trgu Svetog Đorđa u Somboru, kojoj će prisustvovati i vrhovni komandant Vojske Srbije i predsednik Republike Aleksandar Vučić, ministar odbrane Miloš Vučević, predstavnici Vlade Republike Srbije, verskih zajednica i brojni građani.

Pripadnici Vojske Srbije su uzeli učešće i u komemorativnim aktivnostima u svim garnizonima i garnizonskim mestima, koje su, povodom Dana sećanja, organizovali gradovi i opštine, boračke i druge organizacije koje neguju vojničke tradicije.

[attachment=1]


Izvor (https://www.vs.rs/sr_lat/vesti/BE7B193ECA4111ED98D60050568F5424/obelezavanje-dana-secanja-na-stradale-u-nato-agresiji)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 24, 2023, 08:01:25 pm
Neka je večna slava i hvala našim pokojnicima tokom NATO agresije na SRJ.
Nemamo pravo da ih zaboravimo, i živeće sve žrtve NATO agresora dok ih se budemo sećali, a to je najmanje što moramo uraditi za njih i njihove porodice, bilo da je reč o vojniku ili civilu.

I dalje me jede to što nemamo konačan spisak žrtava. Za Kraljevo postoji, ali ne i za celokupnu SRJ ili bar Srbiju.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 24, 2023, 09:35:26 pm
Večna im slava i hvala! Neka počivaju u miru, neka njihova žrtva ne bude uzaludna!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 24, 2023, 09:51:49 pm
Мој мали допринос очувању сећања



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 24, 2023, 10:03:18 pm
U ovom prilogu jedini se poimence pominje pokojni Cerna Tibor, vojnik VJ koji je poginuo na Košarama. Sa albanske strane snajper nije dao mira našima dva dana, naši snajperisti ga tražili ali bezuspešno. Onda je Tibor rekao "Za ovu zemlju vredi umreti", ustao u rovu i čekao... snajperista ga je pogodio u vrat ali Tibor nije pao, stajao je i čekao drugi metak, koji ga je pogodio u grudi ali je tada i snajperista dobio metak u glavu sa naše strane (bio je profesionalac sa Zapda).

Nekoliko puta sam radio sa Tiborovim rođenim bratom. Pokazao mi je u telefonu slike njegove sobe u kući, odlikovanja koja je dobio od SRJ i Srpske pravoslavne Crkve, sliku spomenika bratu... Teško mi je da opišem sa koliko ponosa je govorio o bratu (ima i na koga da bude ponosan). Meni bi se u svakom razgovoru sa njim steglo grlo i jedva bih mogao da govorim... Pitao me jednom šta mi je, odgovorio sam mu parafrazom replike iz nekog filma, "Od ovog može da se rikne"!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 25, 2023, 07:19:31 am
Није Боро једини, помињу се и Милица Ракић као и Љиљана Жикић Карађорђевић која је погинула као добровољац 125. бригаде.
П:С
хтео сам да за свако слово азбуке пронађем по нешто и тако се наместило да је Тибору припало слово Ц, Љиљани слово Љ а Милица је под Б од Батајница.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 25, 2023, 07:40:53 am
Није Боро једини, помињу се и Милица Ракић као и Љиљана Жикић Карађорђевић која је погинула као добровољац 125. бригаде.
П:С
хтео сам да за свако слово азбуке пронађем по нешто и тако се наместило да је Тибору припало слово Ц, Љиљани слово Љ а Милица је под Б од Батајница.

Da, u pravu si @Kuzma. Meni je odmah "zapalo za oko" da se pominje Tibor jer poznajem njegovog rođenog brata i detaljno znam uslove u kojima je poginuo.

Malu Milicu Rakić sam često pominjao, kako na ovom forumu tako ponekad i u razgovoru sa Englezima koji su pokušavali da me ubede da je agresija na SRJ bila vrlo korisna za našu državu i narod. Zaćutali bi i zaboravili sve svoje "argumente".

Jednom sam vozio sa aerodroma Nemca i Francuza koji su došli službeno u moju firmu (bili su članovi upravnog odbora). Namerno sam ih vozio ulicom Kneza Miloša iako sam trebao da ih odvezem do hotela Moskva, što mi nije usput. Kod zgrada Generalštaba, kao poručeno, zaustavi me semafor, oni gledaju i pitaju šta je ovo. "Demokratski poklon Vaših država našem narodu gospodo", odgovorio sam. Nisu više reč izustili...


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: kumbor on March 25, 2023, 09:05:15 am
Neka je večna slava i hvala našim pokojnicima tokom NATO agresije na SRJ.
Nemamo pravo da ih zaboravimo, i živeće sve žrtve NATO agresora dok ih se budemo sećali, a to je najmanje što moramo uraditi za njih i njihove porodice, bilo da je reč o vojniku ili civilu.

I dalje me jede to što nemamo konačan spisak žrtava. Za Kraljevo postoji, ali ne i za celokupnu SRJ ili bar Srbiju.

Ми немамо тачне податке ни за Први светски рат, ни за Други (било да је то грађански или НОБ или како год), па немамо ни за 1991-95. ни за 1999. То много говори о нама самима.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on March 31, 2023, 02:08:44 pm
USPEŠNA ZASEDA NAŠE VOJSKE: Kako su zarobljeni NATO vojnici?

POSLEDNJI dani marta meseca 1999. godine bili su posebno teški i tragični za tadašnju SRJ i njene stanovnike. Vojska Jugoslavije i pored tehničke i brojčane inferiornosti u odnosu na NATO agresora, zahvaljujući hrabrosti, odvažnosti i dovitljivosti njenih pripadnika uspevala je često da iznenadi protivnika i nanese mu štetu i gubitke.

Na današnji dan 1999. godine, za vreme NATO agresije na SRJ, pripadnici Vojske Jugoslavije zarobili su trojicu neprijateljskih vojnika.

Endru Ramirez (24) iz Los Anđelesa, Kristofer Stoun (25) iz Smit Krika i Stiven Gonzalez iz Hantsvila zarobljeni su kada su pokušali da uđu na teritoriju tadašnje SRJ iz pravca Makedonije.

Sva trojica su pripadala izviđačkoj četi američke divizije čija je baza u Nemačkoj.

Svoja zapažanja o hvatanju trojice NATO okupatora zabeležio je i general-pukovnik Nebojša Pavković, kome je general Negoslav Nikolić rekao da su trojica vojnika zarobljena u zasedi u rejonu sela Slavujevac, u blizini Preševa.

Prema Pavkovićevim rečima, negde pre ponoći usledio je poziv predsednika Slobodana Miloševića, koji je čestitao na tom uspehu i zahtevao da se prema zarobljenim vojnicima postupa korektno.

Nekadašnji generalni sekretar NATO Havijer Solana tada je novinarima rekao da im se ne sviđa ponašanje jugoslovenskih vlasti prema zarobljenim vojnicima, koji se „očito koriste u propagandne svrhe“. On je naglasio da će, ako im se bilo šta dogodi, Miloševića smatrati odgovornim.

Prema izveštajima BBC, vojnici su navodno ušli na teritoriju Srbije greškom, jer granice nisu bile precizno obeležene. Građani SAD su preneraženo primili vest da su trojicu njihovih vojnika zarobili pripadnici Vojske Jugoslavije. Sve velike televizijske stanice su počinjale jutarnje dnevnike snimcima trojice zarobljenih vojnika, koje je u svet poslao RTS.

Predsednik SRJ Slobodan Milošević je u intervjuu jednom američkom novinaru rekao da se zarobljenim vojnicima ništa neće desiti:

- Dobro se staramo o njima, zdravi su... Mi poštujemo Ženevsku konvenciju. Nećemo povrediti vaše vojnike - rekao je Milošević.

Milošević je odlučio 1. maja da oslobodi trojicu američkih vojnika.

Pavković u dnevniku opisuje da mu je Nikolić rekao da su njih trojica zarobljeni u zasedi u rejonu sela Slavujevac, u blizini Preševa.

Kada je završio razgovor, Pavković je svima koji su bili u njegovoj blizini saopštio radosne vesti, a onda je čuo aplauz.

[attachment=1]


Izvor (https://www.nportal.rs/vest/51162/vesti/drustvo/nato-agresija-1999-bombardovanje-srj-zarobljeni-americki-vojnici)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: dzumba on April 04, 2023, 06:12:27 pm
То сам већ писао. Они су готово сигурно грешком залутали на нашу територију. Били су у патроли дуж македонско-српске границе са још пар других америчких возила. Заостали су и на једној раскрсници скренули су погрешно. Налетели су (дакле, не ради се о заседи) право на нашу јединицу која је управо постављала минско поље и контролисала тај потез границе. Наравно, уз оне који су постављали мине било је и  обезбеђење које је и отворило ватру на американце. Они су што из страха, што из погрешне процене, уместо да се врате на македонску страну додали гас и јурнули возилом дубље у нашу територију што је изазвало још жешћу паљби наших. Возило је од ватре било онеспособљено (стало је). Мало је фалили да наши испале "зољу" на њих. После су спроведени до команде те наше јединице (заборави сам која је то била), потом у Ниш, а онда (после пар дана) у Београд где су били до размене. Нисмо их мучили ни малтретирали, а и они су се понашали коректно. Њихова опрема и наоружање, као и возило су предати Војном музеју где је део изложен.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on April 04, 2023, 06:28:11 pm
Нисмо их мучили ни малтретирали, а и они су се понашали коректно. Њихова опрема и наоружање, као и возило су предати Војном музеју где је део изложен.

Postoje i fotografije gde deluju da su stali "na koru od banane" i to više puta?  ;)
Verovatno prilikom zarobljavanja....

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: fazan on April 04, 2023, 06:36:14 pm
Postoje i fotografije gde deluju da su stali "na koru od banane" i to više puta?  ;)
Verovatno prilikom zarobljavanja....

Такве повреде су могли да задобију ако су изгубили контролу над возилом које је онеспособљено пуцњавом.

Након што су се, након оне представе за протестантским пастором, вратили у Америку - ни један од њих ни у једном тренутку није поменуо да су их након заробљавања физички малтретирали. А могли су да добију пензије или направе политичку каријету, да су се жалили на малтретирање.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 07, 2023, 06:25:27 pm
ФК Партизан: Атињани, хвала, ово вам никада нећемо заборавити

[attachment=1]
На данашњи дан пре 24 године одиграна је пријатељска утакмица између Партизана и АЕК-а.

У то време, тадашња Савезна Република Југославија била је на мети НАТО агресије, али су у упркос томе Атињани дошли у Београд.

„Трибине су биле солидно попуњене. На њима је било више од 15.000 гледалаца, а међу њима и око 50 оних који су дошли из Атине. Намерно не кажемо навијача АЕК-а, јер тог 7. априла 1999. године они који су дошли на стадион у Хумској нису се делили на присталице Партизана и грчког тима, већ су сви заједно били уједињени да целом свету пошаљу само једну поруку – Зауставите рат, прекините бомбардовање”, наводи се у подсећању ФК Партизан.

Гости из Атине су том приликом путовали авионом до Будимпеште, а потом аутобусом до Београда. На платоу испред источне трибине стадиона у Хумској, заједно са делегацијом Партизана, засадили су дрво маслине као симбол мира и вечног пријатељства два клуба.

Играчи и функционери АЕК-а су у Београд донели и хуманитарну помоћ у виду лекова, одеће и других потрепштина најугроженијима, а тамошња телевизија је клубу из Хумске платила 300.000 тадашњих немачких марака за ТВ права и тај износ је одмах прослеђен у фонд помоћи жртвама агресије НАТО алијансе.

„Играчи оба тима су на грудима носили исцртане мете, што је у оно време био симбол отпора, а сусрет је почео минутом ћутања у знак поштовања према свим жртвама настрадалим у том сулудом нападу”, присетили су се „црно-бели”.

Утакмица је прекинута при резултату 1:1 након нешто више од 60 минута игре, када су гледаоци утрчали на терен машући српским, грчким и навијачким заставама. Судија Дејан Делевић покушао је да испразни терен како би омогућио играчима да одиграју преосталих пола сата меча, али за тако нешто нису постојали услови.

„На крају крајева, није ни било потребе, јер слика загрљених навијача два клуба како кличу Грчкој и Србији, славећи мир, била је толико јака и јасна да је била греота покварити је”, закључује се у саопштењу Партизана.

Izvor (https://www.politika.rs/scc/clanak/546872/Sport/nato-agresija-bombardovanje-partizan-aek-prijateljska-utakmica)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 09, 2023, 04:25:27 pm
Граничари зауставили продор ОВК и НАТО-а

Засипали су нас гранатама, узвраћали смо рафалима, дешавало се да се пушка ’завари’ од силине паљбе

[attachment=1]
Тог лета скоро сви најмлађи подофицири и официри, тек промовисани у прве чинове водника или потпоручника, распоређени су на Косово и Метохију како би ојачали тамошње јединице Војске Југославије. Била је 1998. година, за коју ће многи ветерани рећи да им је била тежа од наредне ратне године, широм покрајине вођени су жестоки сукоби албанске сепаратистичке паравојске ОВК са снагама ВЈ и МУП-а Србије.

Међу младим старешинама био је и водник Саша Радојевић, за кога неприлике на Косову и Метохији нису биле ништа ново. Рођен је у селу Горњи Петрич, недалеко од Пећи. Када је био ђак, њега и другу српску децу полиција је водила у школу. Определио се за војнички позив, и тек што је завршио Средњу војну школу у Пожаревцу, смер пешадија, распоређен је у граничаре – на место заменика командира карауле „Кошаре”, на југословенско-албанској граници, високо у планинама изнад Ђаковице. Имао је тада свега 19 година, вршњак својих војника на редовном служењу војног рока.

Ситуација је била таква да су младе старешине на прва радна места спроведене у конвојима под тешком заштитом, укључујући тенкове и борбена оклопна возила. Водник Радојевић је у 53. гранични батаљон стигао 1. септембра 1998. године. Караула „Кошаре” већ је важила за локацију око које су се водиле борбе, нешто раније ту је страдала група специјалаца 63. падобранске бригаде. ОВК је упорно тим правцем настојала да из Албаније у СР Југославију пребаци своје снаге и наоружање, постављане су заседе граничарима и другим војницима.

На караули „Кошаре” већ тада је увек било најмање 120, а понекад и 200 војника, вишеструко више од мирнодопског стања.

„То је заслуга команданта 53. граничног батаљона тада мајора Душка Шљиванчанина и његовог заменика мајора Драгутина Димчевског. Време ће показати да је то била једна од најзначајнијих одлука у одбрани границе у НАТО агресији”, каже Саша Радојевић, данас заставник прве класе и припадник Војнообавештајне агенције.

Непосредно по доласку у караулу, био је сведок трагедије која је задесила војнике на граници. Био је 30. септембар 1998. када су у заседи убијена петорица војника, а скоро истовремено, мало даље, и један подофицир.

[attachment=2]
Око ове карауле водиле су се борбе и гинуло још 1998, пре НАТО агресије (Фото приватна архива)

„Био сам у патроли са војницима. У једном тренутку чула се жестока паљба, испаљене су стотине метака, чуле су се експлозије, дејство ручних бацача. У даљини смо видели дим изнад шуме, а касније и појединачне хице. Очигледно су пуцали у већ страдале војнике”, сећа се Радојевић.

Инциденти су се дешавали и наредних месеци, општа ситуација водила је сврставању држава Запада на страну албанских сепаратиста. НАТО агресија је висила у ваздуху. Скоро сви граничари су напустили караулу да би избегли евентуални ваздушни напад, заузевши места на уређеним положајима у њеном рејону.

Рат је почео 24. марта 1999. године, у вечерњим сатима. Радојевић се у тим тренуцима налазио са својим војницима у заседи, код граничног камена Ц-4. Слушао је војну радио-везу на ручној радио-станици, „мотороли”, као и вести на транзистору. Скоро истовремено преко војне радио-везе чуо је да авијација НАТО-а прелеће границу, а затим и преко транзистора да су прве бомбе пале на више локација у тадашњој СР Југославији.

„Првих дана и ноћи било је мирно, сада знамо да се непријатељ припремао за изненадни напад. Дан уочи напада, 8. априла, мајор Шљиванчанин је пешке обишао границу између караула ’Кошаре’ и ’Морина’. Испратио сам га, са пар војника, до граничног камена Ц-4. Ништа сумњиво нисмо приметили”, сећа се Радојевић.

А наредне зоре, 9. априла, око четити часа ујутру, почео је жесток напад на караулу „Морина”. Био је то покушај варке непријатеља, како би на ту страну привукао снаге Војске Југославије. Пола сата касније, уследио је још жешћи напад на караулу „Кошаре”. Почела је битка која ће ући у историју.

Положаји граничара су засути артиљеријом, а затим је са висова почела да се спушта њихова пешадија отварајући паљбу, претпоставља се да је било више хиљада непријатељских војника. Они то тада нису знали, али отпор им је на том правцу пружило тек нешто више од сто граничара који су отворили паљбу из свега што су имали. Уследило је критичних 36 сати – први дан борбе, ноћ и наредни дан.

„Рејон карауле ’Кошаре’, њена зона одговорности, била је дуга око седам-осам километара. Морали смо да напустимо саму караулу као објекат, како би одржали линије одбране и животе бораца”, каже Радојевић.

[attachment=3]
Заставник прве класе Саша Радојевић у „Политици” (Фото Марко Спасојевић)

Непријатељ је заузео вис Раса Кошарес, једину тачку са које су наши положаји надвисивали непријатељске. До граничара се пробио и мајор Димчевски и преузео команду, борба је трајала цео дан. Стигла су и прва појачања Војске Југославије – војни полицајци које је предводио мајор Ђурица Илинчић. Такође и мала јединица ПВО којом је командовао потпоручник Петар Мишић, која је са своја три „бова” из противавионских топова отворила паљбу по непријатељу, али су морали да се повуку пошто им је нестало муниције.

У окршајима је прошла и ноћ, једном граничару се „заварила” пушка од силине паљбе. Двојица војника 10. априла ујутру одлазе у караулу по оружје и сандук муниције. По повратку, на изненађење свих, војници кажу да у зарушену караулу Албанци још нису ушли. Тај сандук муниције омогућава наставак одбране једне од отпорних тачака, на којој је и Радојевић. Непријатељ је и даље силовито нападао, муниције је опет нестајало, падао је мрак и претила је опасност да се граничари нађу у окружењу.

„Донета је одлука да се повучемо на резервне положаје, удаљене неколико стотина метара. Крећемо да се извлачимо под ватром, и одједном чујемо гласно цвиљење пса. Немачки овчар Црни, један од граничарских паса, остао је везан. Један граничар се пузећи враћа по њега, одвезује га и води на резервни положај”, сећа се нестварне сцене Радојевић.

Граничари су заузели резервне положаје на падинама Опљаза, убрзо су стигла и појачања, друге јединице Војске Југославије. И одатле до краја рата нису одступили. То је било поприште битке за Кошаре, линија фронта на том подручју била је дуга око 18 километара, али по изузетно непроходном, планинском терену, при чему је непријатељ увек изнад. Борбе су се водиле тик уз Ђеравицу, врх чији су обронци били прекривени снегом.

„Непријатељска артиљерија нас је засипала гранатама, а наша је могла да дејствује само у ретким тренуцима када на небу није било авијације НАТО-а. И били су нам од велике помоћи у тим тренуцима. Страшан је тај осећај приликом ваздушних напада, детонација бомбе, која и није пала тако близу, на тренутак подигне човека у ваздух”, описује Радојевић.

[attachment=4]
Припадници Војске Југославије на караули „Кошаре” (Фото приватна архива)

На Кошарама је било жестоко и тешко до краја рата, погинуло је 108 припадника Војске Југославије и, процењује се, више стотина припадника непријатељских формација. Граничари су се повукли са снагама Војске Југославије у јуну 1999, у складу са Кумановским споразумом.

„Зауставили смо НАТО агресију и створили услове за Резолуцију СБ УН 1244, одбранили смо међународно право на које се данас цео свет позива”, истиче Радојевић.

Преживео експлозију минобацачке мине

Саша Радојевић је чудом преживео 5. маја 1999. године када је уз његов ров, метар-два испред грудобрана, пала и експлодирала минобацачка мина. Детонација га избацује из рова, изгубио је свест, убрзо падају још две мине у близини. Пушка му је оштећена гелерима, он срећом није повређен, осим што није могао да чује два дана. Одбија да иде у амбуланту по налогу мајора Димчевског, остаје на положају. „Бог ме је погледао”, каже Радојевић, док му се у гласу препознаје снага вере.

И дипломирао на тему борби на граници

Заставник прве класе Саша Радојевић учествовао је и у сузбијању албанске побуне на југу Србије 2000/2001. године. Служио је у више гарнизона, а данас је припадник ВОА. Завршио је студије на Високој струковној школи за предузетништво, а дипломски рад му је „Битка за Кошаре – војни, политички и медијски аспект”.

Izvor (https://www.politika.rs/scc/clanak/547107/kosare)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 12, 2023, 10:43:03 am
Пакао је на шине долетео с неба

На данашњи дан 1999. године, на други дан Ускрса, авиони НАТО-а гађали су воз у Грделици у којем је погинуло најмање 15 путника, међу њима и шестогодишњи дечак, а повређено је више од 40 људи. – Не треба се бојати људи, него нељудског у њима, уклесано у мермеру споменика у Грделичкој клисури

[attachment=1]
Грделица – На данашњи дан, 12. априла 1999. године, тачно у 11.55 сати, у долини Јужне Мораве, у Грделичкој клисури, догодио се један од најтежих злочина у НАТО агресији. Авиони Северноатлантске алијансе, у размаку мањем од пола минута, испаливши четири разорна авио-пројектила, два пута су погодила железнички мост преко реке и путнички воз број 393 са релације Ниш–Табановце–Солун, који је управо био на мосту.

Погођен је и два пута вијадукт на друмској магистрали од Ниша према државној граници Србије и Македоније, удаљен само педесетак метара од железничког моста. Био је то један од највећих злочина према цивилима.

[attachment=2]
У гранатирању железничког моста два пројектила погодила су други и трећи вагон железничке композиције, која је око девет часова тог преподнева кренула из Ниша. Вагони су и буквално спржени, а срушен је друмски надвожњак – вијадукт изнад Јужне Мораве и међународне пруге Београд–Ниш–Скопље–Солун–Атина.

Према званичним подацима, погинуло је најмање 15 путника у возу, међу њима и шестогодишњи дечак, а повређено је више од 40 путника, док су железничка пруга и друмска магистрала онеспособљене за саобраћај. Тачан број жртава није никада утврђен.

Очевици, мештани Грделице и оближње Ораовице у долини Јужне Мораве, тих априлских дана испричали су да су НАТО авиони пре Ускрса 1999. године, данима надлетали Грделичку клисуру. Од силине напада, експлозија и јаких детонација, испричали су, у кругу од око 300 метара од погођеног моста скоро све породичне куће биле су оштећене.

[attachment=3]
Тог 12. априла 1999. године по подне и током вечери у седишту НАТО-а негиран је напад на воз у Грделичкој клисури, али је већ сутрадан акција авиона северне алијансе потврђена уз констатацију да је реч „о колатералној штети”. Дан касније, 13. априла, огласио се и портпарол алијансе Џејми Шеј, који је признао је да је у нападу на железнички мост преко Јужне Мораве са два пројектила погођен и воз на мосту, али, изјавио је „да није било никакве намере да се погоди железничка композиција. Због бројних осуда мирољубивог дела светске заједнице, 13. априла, врховни командант НАТО-а генерал Весли Кларк рекао је „да је пилот имао задатак да сруши мост и да је два пута гађао мету, али да је у последњем тренутку и делићу секунде схватио да воз улази на мост и да више није могао да заустави испаљене ракете”.

На мермерном споменику поред моста изнад реке Јужне Мораве у Грделичкој клисури, подигнутом у знак сећања на велику трагедију и страдање цивила уклесано је: „Не треба се бојати људи, него нељудског у њима.”

[attachment=4]
Прошле су 24 године од пролећа 1999. и страдања СР Југославије и Србије у НАТО агресији. Памте се „обичне” и касетне бомбе, ракете, пројектили, рушења и страдања. Југ Србије и Ниш, највише пута бомбардован и са највећим бројем цивилних жртава у 78 дана агресије, Алексинац, који је због страдања као „колатерална штета” добио назив „српска Хирошима”, Варварин, Сурдулица, Грделица – све су то стратишта која наша земља не заборавља...

И данас ће у Грделичкој клисури на месту трагедије у 11.55 сати бити одржан комеморативни скуп на којем ће бити одата почаст страдалима.

Izvor (https://www.politika.rs/scc/clanak/547568/Pakao-je-na-sine-doleteo-s-neba)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 17, 2023, 10:52:56 am
Na današnji dan prije 24 godine NATO zlikovci su usmrtili Milicu Rakić

[attachment=1]
Na današnji dan prije 24 godine tokom NATO agresije na SRJ ubijena je trogodišnja Milica Rakić iz Batajnice.

Tragedija se dogodila nakon što su geleri od rasprskavajuće bombe uletjeli u kupatilo i pogodili djevojčicu dok je sjedela na noši.

Stambena zgrada u kojoj stanuju Rakići nalazi se u Ulici Dimitrija Lazarevića 8, na šest kilometara od vojnog aerodroma u Batajnici.

Milica Rakić je postala jedan od simbola srpskog stradanja 1999. godine, a njene slike i priča o njenoj sudbini brzo su obišli svijet.

Pjesmu za sjećanje na tragičan dan kada je NATO ubio malenu Milicu Rakić napisao je Emilo Labudović.

MOJE JE IME MILICA

Moje je ime Milica
A svega su mi tri
Adresa mi je – nebeska ulica
Tamo gdje snivaju anđeli.

Moje je ime Milica
I bila sam mamino cveće
Nežna plava ljubičica
Što nebni u proljeće.

Moje je ime Milica
Imala sam blistavo lice
Bila sam bracina carica
Jer sve su Milice carice.

Moje je ime Milica
I bila sam tatino zlato
Htela sam da budem učiteljica
Ali nije dao NATO.

Moje je ime Milica
Ostaću zauvek dete
Sa čijih plavih vitica
Srebrne zvezde lete.

Moje je ime Milica
A neki ljudi zli
Rekli su: ime ti je krivica
A svega su mi – tri!

Moje je ime Milica
Imala sam oči plave
I molim sve čike sveta
Da me ne zaborave.

Izvor (https://borba.me/na-danasnji-dan-prije-24-godine-nato-zlikovci-su-usmrtili-milicu-rakic/)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 20, 2023, 01:43:11 pm
„Изгубљени” извештај Савета Европе о бомбардовању СРЈ: НАТО отровима загадио седам европских држава

У извештају СЕ из 2001. наводи се да је „бомбардовање еколошки опасних постројења флагрантно кршење правила заштитe животне средине утврђених додатним протоколом уз Женевску конвенцију”.

Скупштина са забринутошћу констатује озбиљан утицај на животну средину војних операција које је НАТО извео против СРЈ између 24. марта и 5. јуна 1999. године, а штета се проширила и на неколико других земаља југоисточне Европе, што ће имати дуготрајне ефекте на здравље и квалитет живота људи, наведено је у Извештају о утицају рата у СРЈ на животну средину у југоисточној Европи, који је Парламентарна скупштина Савета Европе усвојила 24. јануара 2001. године. Мада су од тада прошле 23 године, о њему се у Србији ништа није знало, све док га недавно у српском парламенту, у једној полемици, није поменула Марина Рагуш (СНС), а препун је података, важних за будућност.

У тренутку када је заштита животне средине у свету, посебно у Европској унији, па и код нас, постала једна од најважнијих тема, заменица шефа посланичке групе Александар Вучић – Заједно можемо све Марина Рагуш сматрала је, како каже, да је важно говорити о овом извештају ПС СЕ из више разлога: „Прво, зато што је непознат нашој јавности, а садржи детаљан приказ, са егзактним подацима о последицама НАТО бомбардовања на животну средину, не само наше земље већ и ширег окружења. Друго, наша земља је кандидат за чланство у ЕУ и у нашем парламенту сада имамо странке, које су максимално ослоњене, као покрети раније, на фондове ЕУ, којима је, неретко, тема заштита животне средине, с обзиром на то да је здрава животна средина једно од основних људских права. Желела сам да отворимо принципијелну дебату на ту тему, да са странкама које припадају тој зелено-левој коалицији анализирамо извештај, поготово што га, условно речено, потписује Европа. Уместо тога добила сам једну књигу, а у опозиционо склоним медијима сам оптужена да релативизујем тему као што је право на здрав ваздух.”

Наша јавност о овом извештају ништа не зна, није ни преведен, а како је уопште дошло до тога да се ПС СЕ бави проблемом последица НАТО бомбардовања наше земље по животну средину? Рагушева каже да су околне земље мериле ниво опасних материја по здравље људи и живих организама у својим водама и утврдиле њихово вишеструко увећање. Оне су, додаје, то иницирале, извештај су радили стручњаци ПС СЕ, који су дошли до поражавајућих података. Извештај је сачинио Одбор за животну средину, просторно планирање и локалне власти ПС СЕ, а известилац је био Сергеј Курикин из Зелене партије Украјине. О њему је расправљано на пленуму ПС СЕ, који га је и усвојио под бројем 8925.

У извештају се, а тај део је Рагушева прочитала на седници парламента, између осталог наводи: „Напори ваздухопловних снага НАТО-а да униште индустријска места и инфраструктуру изазвали су опасне материје да загаде ваздух, воду и земљиште. Ове супстанце ће имати трајан утицај на здравље и квалитет живота људи дотичних земаља. Конкретно, употреба муниције која садржи осиромашени уранијум вероватно ће повећати учесталост рака и урођених болести међу становницима погођених подручја, као и међу припадницима оружаних снага које служе у овим подручјима.” Прочитала је и један од закључака ПС СЕ: „Ваздушни, речни и подземни пренос загађивача утицао је на читаву југоисточну Европу, посебно на Албанију, Бугарску, Грчку, Мађарску, Румунију, БЈР Македонију и Украјину”. Последице по нашу земљу дате су врло детаљно. У извештају се наводи и да је „бомбардовање еколошки опасних постројења флагрантно кршење правила заштите животне средине утврђених додатним протоколом уз Женевску конвенцију”.

[attachment=1]
Рагушева каже да се сваки пут кад гледа тај извештај враћа на директну штету нанету нашој земљи, а ту се наводи да је „1.200 НАТО војних авиона прелетело преко 34.000 мисија, изводећи око 2.300 напада”. Каже се да се „укупна количина убојних средстава које је користио  НАТО процењује на између 22.000 и 79.000 тона”. Пише: „Уништено је или оштећено бомбама и пројектилима 78 индустријских локација и 42 енергетске инсталације. Бомбардовање је изложило екосистеме, површинске воде, подземне воде, земљиште и ваздух на Балкану контаминацији без преседана која укључује преко сто токсичних супстанци.”

Док је читала делове извештаја на седници парламента, опозиционе колеге су јој добацивале, а у репликама су је оптуживале да покушава да скрене пажњу са „актуелних тема у овој области”.  Рагушева каже да је реакције нису изненадиле, али „јесу ме растужиле”. Додаје да је очекивала да неко прихвати да се разговара о овом извештају, у којем се, између осталог, наводи и да су до сличних података дошли и стручњаци Уједињених нација, који су саставили свој, веома документован, извештај. Наводи и да су наши стручњаци урадили извештај, који се „мање-више поклапа са овим ПС СЕ и УН.”

Рагушева истиче да би, да су опозиционари прихватили дебату о овом извештају, „уважавала колеге као људе који се искрено боре за здраву животну средину, имају принцип”. То би, додаје, била корисна дебата, „да видимо какво је стање животне средине, од чега, практично, крећемо”. То, прича, не значи да се не бавимо актуелним проблемима, напротив. Подсећа да „наша држава никада није толико новца определила за заштиту животне средине, као сада, нити је икада више тога урађено”. Али, каже, овај документ мора да буде оквир наших дебата када причамо о заштити животне средине и не само заштити животне средине, него и о здрављу нације”. Но, додаје, „рекла бих да принцип пада у воду када видите ко финансира или спонзорише одређене извештаје”.

У закључцима се, између осталог, наводи да је бомбардовање индустријских објеката нанело „озбиљну, у неким случајевима неповратну штету по животну средину, што ће имати озбиљне и трајне последице по живот људи у СРЈ, са којима власти немају ресурсе да се изборе”. Рагушева каже да треба изнети све што је годинама гурано под тепих и да неретко постоји политизација тема, према којима се не сме тако односити. Наводи и једну од препорука ПС СЕ „еколошким невладиним организацијама у СРЈ да им приоритет буду рестаураторски радови тамо где се може санирати штета НАТО бомбардовања”, и да се зато издвајају велика средства. Додаје: „Зашто то сада није приоритет НВО и партија које се декларишу као зелено-леве и које се врло предано баве заштитом животне средине?”

Наша саговорница истиче да је, између осталог, због оваквих ствари за чланство у Европској унији. Додаје: „У Европском парламенту имате еврофанатике и оне који су против ЕУ, то је једино место где можете да утичете на одређене одлуке. Сумњам да ћемо ми бити брзо примљени у чланство, то нам се неретко и даје до знања, али то је једино место где можете изнесете одређене ставове и да се чује ваш глас”. Велика Британија је недавно најавила да ће Украјини испоручити оружје са осиромашеним уранијумом, а какве ће последице његове употребе бити, може се видети у овом извештају ПС СЕ.

Осиромашени уранијум, „заливски синдром” и бомбардовање Српске

Посебан део извештаја посвећен је употреби осиромашеног уранијума, где се наводи да је „НАТО потврдио употребу убојних средстава са осиромашеним уранијумом” и да је „коришћено око 31.000 бојевих глава, са укупним оптерећењем за 10 тона осиромашеног уранијума”. У извештају се наводи: „Сагоревањем уранијума у експлозијама високе температуре ослобађају се фине честице уранијум-оксида, који озбиљно погађа респираторне органе људи у кругу од 300 метара од експлозије, изазивајући тешке опекотине слузокоже и последично малигне туморе. Поред радиоактивних ефеката, уранијум је веома токсичан и снажан канцероген и мутаген. Честице уран-оксида које настају након експлозије гранате разносе се ветровима и таложе на земљишту и вегетацији. Ове честице, ако их људи или животиње прогутају у контаминираној храни или води, могу изазвати оштећење здравља, укључујући уништавање хромозома и тешке репродуктивне поремећаје. Немогуће је повратити честице осиромашеног уранијума из околине или их неутралисати. Осиромашени уранијум је вероватно један уз узрока ’заливског синдрома’, који је погодио бивше америчке и британске војнике који су учествовали у борбеним операцијама у Персијском заливу 1991. године. Око 3.000 их је умрло од рака, а многи преживели имају децу са урођеним манама. Слични ефекти су примећени у популацији јужног Ирака са наглим порастом урођених мана, леукемије и других врста карцинома код деце у тој области. Исти проблем постоји у БиХ где су 1995. године коришћене гранате са осиромашеним уранијумом.” Да подсетимо, 1995. НАТО је бомбардовао Републику Српску.

Водоник-сулфид у Бугарској, сумпор-диоксид и амонијак у Румунији, у Грчкој диоксин

У извештају се, између осталог, наводи, како је бомбардовање петрохемијских комплекса у Панчеву, рафинерија у Новом Саду и Панчеву, трафостаница у Београду, утицало на ваздух и воду, не само код нас, него и на земље југоисточне Европе. Наводи се да је у дунавском подручју Украјине од марта до јула 1999. године утврђено да су амбијентални нивои формалдехида и фенола два до четири пута већи од дозвољених максимума. Наводи се: „Национална служба за праћење животне средине у Бугарској забележила је три до четири пута веће концентрације водоник-сулфида у ваздуху од максимално дозвољених, два до три пута већу концентрацију амонијака и два пута већу концентрацију фенола. У северној  Грчкој је концентрација диоксина у ваздуху била десет пута већа од еколошки прихватљивог нивоа. У Румунији су граничари 20. априла 1999. имали тровање и респираторне потешкоће због високог нивоа сумпор-диоксида и амонијака у ваздуху. Од 12. маја до 1. јуна падале су киселе кише у Румунији, то се поклопило са ваздушним ударима на индустријска постројења у СРЈ.”

У извештају је наведено да је код нас „у ваздушним ударима уништено преко 20 хемијских и петрохемијских постројења, што је чинило 70 одсто југословенских капацитета за прераду нафте”. Такође, наведено је: „Бомбардовање трафостанице у Београду изазвало је изливање 150 тона трафо-уља које је каналима стигло у реку Саву. Трансформаторско уље садржи полихлороване бифениле (ПЦБ), а један литар ПЦБ-а може отровати милион литара воде. Србија има ресурсе подземних вода од европског значаја и њихова контаминација би могла имати веома штетне утицаје далеко од СРЈ. Проблем се погоршава чињеницом да се подземне воде много мање самочисте од речне воде”.

Погођено најмање 13 националних паркова и резервата природе

У извештају је наведено: „СРЈ је до бомбардовања била релативно незагађена. До четири одсто земље (400.000 хектара) су заштићена подручја или резервати природе (1.800 таквих заштићених зона), који садрже ретке биљке и животињске врсте. Бомбардовањем погођено је најмање 13 националних паркова и резервата природе, укључујући и Тару (налази се на Унесковој листи светске баштине), Копаоник, Фрушку гору, Шарпланину и Вршачке планине. Заштићена подручја била су од примарног значаја за биолошку разноврсност у Европи. Пожарима је уништено не мање од 250 хектара шуме. Неколико хиљада хектара обрадивог земљишта је због контаминације или физичког уништења постало неподесно за пољопривреду. Близу румунско-југословенске границе концентрација тешких метала у земљишту је 50 пута већа, а директно је повезана са падавинама загађивача који се преносе ветром и облаком из уништених индустријских објеката у СРЈ. У пограничним областима Бугарске утврђене су високе концентрације олова, бакра и кадмијума у земљишту и 30 пута веће од просечних вредности забележених током вишегодишњег периода. У закључцима се наводи: „Да ће војна акција имати озбиљне еколошке последице било је веома предвидљиво и последице су биле прилично очигледне од самог почетка удара, тако да се може претпоставити да је војно нанета еколошка штета била намерна”.

Izvor (https://www.politika.rs/scc/clanak/548841/nato-zagadjenje-evropa-izvestaj-savet-evrope-bombardovanje-1999)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 23, 2023, 07:46:31 am
Помен радницима РТС-а страдалим пре 24 године у НАТО бомбардовању

Код споменика „Зашто” у Ташмајданском парку у 02.06 сати одржан је помен радницима РТС-а који су пре 24 године страдали у НАТО бомбардовању зграде те медијске куће.

Погинулим радницима РТС-а пошту су одали чланови породица, руководство и колеге из РТС-а и представници новинарских удружења.

Минутом ћутања одата је пошта убијенима и положени су венци на споменик „Зашто”, преноси РТС.

У име породица страдалих обратио се Мирослав Медић, брат страдалог Синише Медића.

„Пре 24 године у ово исто време, у 2 сата и 6 минута, 23. априла 1999. године, бомбардована је зграда РТС-а. Поново смо се окупили овде испред споменика 'Зашто' да поставимо исто питање на које већ 24 године нисмо добили одговор - питање зашто”, рекао је Медић.

Додао је да су НАТО авиони „без икаквог јасног упозорења, без гриже савести, са безбедне удаљености испалили ракете на зграду РТС-а иако су добро знали да је у њој сваке ноћи било између 150 и 160 људи”.

Нагласио је да је у историји ратовања први пут бомбардована једна медијска кућа и том приликом на свом радном месту убијено 16 радника.

Медић је указао да су међународне новинарске организације и агенције одмах после бомбардовања изјавиле да РТС никако није могао бити легитиман војни циљ и да је у питању класичан ратни злочин, преноси Танјуг.

„И поред свега тога Суд за људска права у Стразбуру се огласио ненадлежним у овом случају. Ово је остао злочин без казне”, истакао је Медић.

Додао је да је породице убијених посебно увредио текст који се појавио ових дана у једном листу у којем се по први пут оправдава бомбардовање зграде РТС-а.

Зграда РТС-а бомбадована је током емитовања вести у 2 сата и 6 минута после поноћи 23. априла 1999. године.

Тада је на својим радним местима погинуло 16 радника РТС-а.

Izvor (https://www.politika.rs/scc/clanak/549207/rts-bombardovanje-pomen-stradali-24-godine-poginuli-nato-agresija)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on April 28, 2023, 05:35:26 pm
Почаст хероју са Кошара

Војник Тибор Церна као командир стрељачког одељења 125. моторизоване бригаде учествовао је у одбрани СР Југославије за време НАТО агресије

[attachment=1]
Дебељача – На споменик палом борцу Тибору Церни, који је погинуо у бици на Кошарама, венце је данас, на дан његове погибије 1999. године, положио Милош Вучевић, потпредседник Владе и министар одбране, у Дебељачи код Ковачице.

Венце и цвеће на споменик палом борцу положили су и породица Тибора Церне, председник општине Ковачица Јарослав Хрубик, председник Скупштине општине Ковачица Милан Гарашевић, одборници, представници полиције и удружења бораца. Министар Вучевић том приликом рекао је да постоје две смрти, једна је физичка, а друга, болнија, она када вас људи забораве.

„Данас смо сведоци да Тибор Церна није доживео ту трајну смрт, а то је смрт заборава и да постоје његови саборци, његова породица која је највише пропатила због херојског страдања Тибора, али и његови мештани, његове комшије из Дебељаче из општине Ковачица, али и многи из целе Србије који су свесни шта је значила та жртва и да је Тибор Церна један од јунака са Кошара, један од 108 који су остали на Кошарама на вечној стражи, припадник херојске 125. моторизоване бригаде”, рекао је министар Вучевић.

Министар Вучевић је истакао да никада не смемо да заборавимо оне који су бранили нашу земљу када је то било потребно.

„Нешто што не смемо да заборавимо, не зато што желимо да призивамо неке нове сукобе, него просто не смемо да заборавимо оне који су били најхрабрији међу нама, највернији и најоданији нашој држави. За мене који долазим са севера наше државе част је да будем овде. Један човек из Баната, припадник мађарске заједнице је бранио Србију као своју вољену отаџбину, јер су га тако родитељи васпитали, јер је био такав човек. Био је велики човек и због тога нека му је вечна слава и вечан помен”, рекао је министар Вучевић, полажући венац у пратњи бригадног генерала Горана Момчиловића и бригадног генерала Мирослава Талијана.

Након полагања венаца, министар одбране Милош Вучевић обишао је и разговарао са члановима породице хероја са Кошара.

Војник Тибор Церна је као командир стрељачког одељења 125. моторизоване бригаде учествовао у одбрани СР Југославије за време НАТО агресије. Погинуо је у одбрани карауле Кошаре код Ђаковице 1999. године, а постхумно је одликован Орденом за заслуге у областима одбране и безбедности првог степена.

Председник Србије Александар Вучић је 2017. године у Дебељачи открио споменик Тибору Церни.

Izvor (https://www.politika.rs/scc/clanak/550161/vojnik-kosare-vucevic)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 01, 2023, 06:46:18 pm
Обележена 24. годишњица страдања 50 путника у аутобусу „Ниш експреса” код Подујева

[attachment=1]
НИШ– И данас су, као и свих претходних година родбина, пријатељи и школски другови погинулих одали почаст и пoклонили се сенима страдалих 1. маја 1999. године у гранатирању аутобуса „Ниш експреса” код Подујева. У незапамћеној трагедији коју су изазвали авиони НАТО-а који су разорном ракетом погодили аутобус на мосту код Подујева погинуло је свих 50 путника, Албанаца и Срба, који су из Ниша преко Прокупља, Куршумлије, Подујева и Приштине тог ратног пролећа кренули за Грачаницу. Међу погинулима било је петнаесторо деце, а животе су изгубили и брат и сестра Марија (15) и Никола (17), који су са баком Смиљаном из Куршумлије кренули до својих родитеља у Грачаници.

Тачан број погинулих тог 39. дана НАТО агресије никада није утврђен, а страдало је како се претпоставља 50 људи.

На месту трагедије и злочина у Лужану, 2019. године председник општине Подујево открио је спомен плочу у знак сећања на страдале из аутобуса Ниш експреса. У мермеру су исписана имена и презимена 31 особе, само албанске националности, а имена Марије, Николе, њихове баке и осталих страдалих Срба, нису наведена.

Иза редног броја 32 стављене су три тачке.

У Грачаници су у почаст убијених Марије и Николе две улице, једне поред друге. добиле назив по њиховим именима. Сваке, тако и ове године 1. маја служи се парастос Марији и Николи у Грачаници, а школске другарице и другови, испред основне школе „Краљ Милутин” сами су поставили у знак сећања на њих спомен плочу...

Izvor (https://www.politika.rs/scc/clanak/550464/Obelezena-24-godisnjica-stradanja-50-putnika-u-autobusu-Nis-ekspresa-kod-Podujeva)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 02, 2023, 06:32:07 am
Џејмс Рубин: Поносан сам на НАТО акцију 1999.

ОВК је била партнер САД, заједно смо зауставили геноцид и донели мир – ова историја се не може преписати, изјавио је овај амерички дипломатски чиновник „без да поцрвени”

Шеф Центра за глобални ангажман америчког Стејт департмента Џејмс Рубин у оквиру посете земљама западног Балкана Рубин није посетио Србију, што је образложио, како је рекао, да ово није добра прилика за посету Србији и сусрет с представницима српске владе, с обзиром на његову прошлост.

Крајем деведесетих, уочи и у време НАТО агресије на СР Југославију, Рубин је био портпарол у Стејт департменту и блиски сарадник „омиљене нам”Мадлен Олбрајт.

И обилазећи Балкан, у Тирани је за „Албанијан пост”изјавио је да је поносан због онога што се догодило 1999. године - НАТО бомбардовање Југославије.

Без „извини”у речнику

Подсетимо, на годишњицу почетка бомбардовања 24. марта, амбасадор Сједињених Америчких Држава у Србији Кристофер Хил упутио је саучешће породицама погинулих у ратовима деведесетих, укључујући и страдале у НАТО агресији. Рубин, међутим, није сагласан.

Рубин, познат као „десна рука" некадашње америчке државне секретарке Медлин Олбрајт, са поносом се сећа времена немилосрдних убистава нашег народа, дана пакла који никада неће бити заборављени.

Рубин је за "Албанијан пост" рекао да је "свестан да је Хил изразио таква осећања, али да је контекст важан".

Он је, говорећи о потезима Америке у то време, казао да су "веровали да су акције НАТО-а на крају спасиле безброј живота и спречиле потенцијални геноцид".

„Слободан Милошевић и његови потчињени користили су своју власт над српским војним снагама да масакрирају Косоваре и претили су масакрирањем још десетина хиљада људи.

Инсистирао је да ће „историја забележити да су ОВК и Сједињене Државе били партнери у спречавању геноцида“ у периоду.

„То су чињенице“, рекао је Рубин. Читалац с имало знања просто да се расплаче од количине неистина које пласира.

А шта су чињенице које господин Рубин свесно заобилази, И не спомиње. А сигурно их врло добро зна.

Зашто Рубин “прескаче теме”

У периоду у ком је „Србија спасавана" и на који је Рубин толико поносан настрадало је, процењује се, 4.000 цивила, а рањено је више од 12.000 људи. Са Космета је у централну Србију избегло више од 200.000 Срба, а материјална штета процењена је на 30 до 100 милијарди америчких долара. Процењује се да су НАТО снаге, током 78 дана бомбардовања Савезне Републике Југославије 1999. године бациле око десет тона осиромашеног уранијума, од чијих последица су бројни преминули, а многи оболели од канцерогених болести.

"Био сам поносан што сам радио за секретарку Олбрајт током овог критичног времена. Њено вођство било је важно у заустављању прогона Косовара и поразу српске агресије. Наша политика према Србији и Косову била је нешто што је, знам, снажно подржавао чак и тадашњи сенатор, а садашњи председник САД, Џозеф Бајден", казао је Рубин.

Други загађују, не они

А шта каже за данашњу ситуацију?

„Као што сам више пута чуо током овог путовања које сам имао, Србија је центар за дезинформације и манипулацију информацијама које се шире по целом Балкану. Отров који излази из Србије има учешће Русије и Кине и важно је да се то разоткрије. На пример, док РТ и Спутњик више не емитују програм у ЕУ и САД, они настављају да шире лажи у Србији, а тиме и у региону.

Истина је да је сада инвазија Русије на Украјину приоритет за САД. Злоћудни утицај Кине на глобалном нивоу, укључујући и Балкан, такође је приоритет. Нажалост, у свету постоје и други ауторитарни актери и на њих треба обратити пажњу, укључујући Иран. Не постоји алтернатива него да се према свим злонамерним акцијама, укључујући и сајбер нападе, третирају са озбиљношћу коју заслужују, јер било да долази из Русије, Кине, Ирана или неког другог ауторитарног режима, њихов жељени циљ је подривање нашег међународног поретка заснованог на правилима.

Најважнија ствар коју можемо да урадимо са наше стране, рекао је Рубин  – као Американци и као Албанци – јесте да радимо заједно као партнери у настојању да заштитимо наше институције.

Рубин рече и да жели да ради са владама које желе да буду део европског система и да буду свет права и правила где се поштују европски принципи.

„Хоћемо да покушамо да све урадимо да елиминишемо то загађење медијског окружења“, рекао је.

Са господином Рубином не вреди много полемисати, јер он добро зна чији је изум “загађење медијског простора”. Он као службеник једне глобалне силе само ради и извршава задатке. И ништа више.

Izvor (https://www.politika.rs/scc/clanak/550514/rubin-amerika-srbija-1999)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 02, 2023, 08:23:31 am
Како је „нева” у двобоју победила Ф-16

Авијација НАТО-а је 2. маја 1999. године пошла у уништење Трећег дивизиона, али је током окршаја остала без летелице. – Породица Маснец дала је све у одбрани земље

[attachment=1]
Током свих 78 дана агресије НАТО-а, непрекидно, на целој територији СР Југославије, трајала је борба јединица противваздушне одбране (ПВО) са авијацијом непријатеља. Оно што је алијанса зацртaла као циљ који је требало постићи већ у првим данима сукоба, уништење ПВО Војске Југославије, није се остварило до краја рата. Вешто, храбро и одлучно, ракеташи и други успешно су одолевали налетима авијације НАТО-а.

Њихов највећи и најпознатији успех свакако је обарање америчког „невидљивог” авиона Ф-117А, а ових дана навршавају се 24 године од обарања другог авиона, америчког Ф-16ЦГ, о коме се не говори тако често, иако и овај догађај заслужује адекватну пажњу. Оба авиона је ракетним системом „нева” оборио легендарни Трећи дивизион 250. ракетне бригаде ПВО.

Десило се то 2. маја 1999. године, нешто после два сата ујутру, изнад Срема, који је био поприште жестоких борби наших ракеташа против непријатељске авијације и обратно. Да – обратно, јер су SEAD и DEAD групе НАТО авијације, специјализоване за борбу против ПВО, непрекидно настојале да неутралишу и униште наше ракетне јединице. Два узастопна гађања Трећег дивизиона крајем априла, као и чињеница да је дивизион нанео озбиљан губитак непријатељу, одредили су га као примарни циљ за НАТО авијацију и у првим сатима поменутог дана.

Тада су у ваздушни простор СРЈ ушле две борбене групе авиона Ф-16, једна је долетала из Италије, а друга из Немачке. Њихов задатак те ноћи био је уништење Трећег дивизиона, који се у тим тренуцима налазио на ватреном положају у рејону села Карловчић.

Око два часа, руковалац гађања мајор Бошко Дотлић на екрану осматрачког радара П-18 уочио је да из три правца прилазе групе непријатељских авиона. Након уобичајеног провоцирања прераног укључења предајника, из средње групе издвојио се један авион и кренуо у пробој зоне уништења Трећег дивизиона. Руковалац гађања наредио је откривање и праћење циља, а борбена послуга је складно и уиграно одрадила свој задатак. У 2.08 часова лансиране су две ракете, од којих се прва великом брзином приближавала циљу, a код друге је изостао захват и вођење на циљ.

[attachment=2]
Пилот је покушао да маневром избегне погодак, очекујући да остали авиони из групе изврше дејство по дивизиону противрадарским ракетама, али безуспешно. Парчад 72 килограма тешке бојеве главе оштећује мотор авиона, пилот врши заокрет и заузима курс према Аеродрому „Тузла”, губећи висину и тражећи помоћ. Који секунд касније у близини ватреног положаја пале су и две противрадарске ракете, које су срећом по ракеташе и овај пут закасниле. Упркос грчевитом настојању да прелети у ваздушни простор Босне и Херцеговине, авион је пао код села Накучани на обронцима Цера.

Пилот потпуковник Дејвид Голдфејн се катапултирао, нешто касније су га евакуисали амерички специјалци обучени за те задатке, при чему је дошло и до размене паљбе са патролом МУП-а Србије. Голдфејн ће касније постати командант америчког ратног ваздухопловства.

У саставу послуге у кабини УНК-М били су мајор Бошко Дотлић, потпоручник Миодраг Стојановић, мајор Милорад Роксандић, потпоручник Тиосав Јанковић (данас бригадни генерал, командант 250. ракетне бригаде за противваздухопловна дејства), водник Игор Радивојевић, старији водник прве класе Драган Матић и војник Дејан Ђорђевић. На радару П-18 били су водник прве класе Владимир Љубенковић и војник Александар Радовановић, а у послузи одељења извора за напајање војници Сеад Љајић и Слободан Павићевић.

Обарање Ф-16ЦГ, које неки ветерани сликовито описују као двобој, остао је чист војнички успех свих ових година, без икаквих стручних и медијских недоумица и контроверзи, један од подвига који су златним словима записани у историји јединице.

Припадници 250. ракетне бригаде за ПВД са посебним пијететом односе се према традицији бригаде, чувајући сећање и на страдале припаднике јединице. У команди бригаде налази се спомен-соба у којој се (као и у Музеју ваздухопловства) налазе делови оборених Ф-16ЦГ и Ф-117А, бројне фотографије и документа, као и барорељефи 28 припадника ракетних јединица ПВО страдалих у НАТО агресији.

Судбина сваког од њих је трагична, али је и прича о храбрости и пожртвовању у одбрани отаџбине. Године пролазе, о рату се говори отворено, али неке од прича нису познате широј јавности, посебно о жртви које су поднеле поједине породице. Једна од њих је, сазнајемо у спомен-соби, и породица Маснец из Београда. Разводник Петар Маснец био је професионални припадник јединице у којој је радио и његов отац заставник Јосип Маснец. Петар је био оператор праћења у Четвртом дивизиону, а Јосип је рат провео као командир Одељења осматрачког радара П-18 у Првом дивизиону.

Петар је погинуо 11. маја 1999. године када је положај његовог дивизиона у рејону села Арнајево, код Барајева, погодила противрадарска ракета. Имао је 26 година и био је јединац. Јосип је наставио да се бори. Споменица која је додељивана поводом 20. годишњице одбране земље од агресије НАТО-а припадала је учесницима борбених дејстава и породицама погинулих хероја. Нажалост, споменице за породицу Маснец није имао ко да прими. Јосип је преминуо 2016, а његова супруга и Петрова мајка Смиља 2017. године. Споменице чувају колеге из јединице, а Петрова је изложена у спомен-соби бригаде.

Izvor (https://www.politika.rs/scc/clanak/550541/Kako-je-neva-u-dvoboju-pobedila-F-16)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on May 07, 2023, 01:36:16 pm
Zločin koji Peking i Beograd nikada neće zaboraviti: Odata pošta žrtvama NATO bombardovanja kineske ambasade

Polaganjem venaca i minutom ćutanja, na mestu ispred nekadašnje kineske ambasade u Beogradu, obeležene su 24 godine od bombardovanja te zgrade u kojoj su poginula tri novinara, a 20 osoba povređeno.

[attachment=1]
Na mestu srušene zgrade ambasade na Novom Beogradu i na dan kineskih zadušnica vence su položili i odali poštu poginulima predstavnici Ambasade Kine, Vlade Srbije, Grada Beograda i Udruženja novinara Srbije.

Naglasili su da Srbija nikada neće zaboraviti taj strašni događaj u kome su živote izgubili civili koji su radili svoj posao.

- Svi treba da izvuku pouke iz svega ovoga kako ovi zločinci koji su kukavički ubijali žene, decu, novinare – a ovo nije bila linija fronta, nisu imali hrabrosti da siđu na Paštrik i Košare da se bore sa našim borcima, nego su iza leđa ubijali njihovu decu, žene i naše kineske prijatelje. U nedostatku te hrabrosti, služeći se podlostima i koristeći kriminalce od kojih su kasnije napravili kriminalnu državu, naše je da se sećamo, pamtimo i da se molimo bogu za sve koji su izgubili živote - rekao je Zoran Gajić, ministar sporta.

Kineski narod nikada neće zaboraviti bombardovanje kineske ambasade u Jugoslaviji. Ambasadorka Kine Čen Bo izrazila je zahvalnost prisutnima što se svake godine okupljaju na prostoru nekadašnje ambasade Kine i sećaju tri nastradala kineska novinara.

- Naše zajedničko sećanje na njih odražava ne samo to koliko mi negujemo naše tradicionalno čelično prijateljstvo, već i naše zajedničke težnje za mirom, za nezavisnom politikom, za međunarodnom pravdom. U današnjoj međunarodnoj situaciji sve više je potrebno da se pridržavamo principa povelje UN i međunarodnog prava - kaže ambasadorka Čen Bo.

Da podsetimo, 7. maja 1999. tokom NATO agresije na SRJ, među mnogim objektima širom naše zemlje, meta je bila i kineska ambasada, na koju je američki bombarder izbacio tri projektila. Nastradalo je troje kineskih novinara, a ranjeno dvadesetoro ljudi.

Na mestu bombardovanja postavljena je spomen-ploča simbol prijateljstva dva naroda, a u obnovljenoj zgradi otvoren je Kulturni centar Kine.

Izvor (https://www.novosti.rs/drustvo/vesti/1235421/zlocin-koji-peking-beograd-nikada-nece-zaboraviti-odata-posta-zrtvama-nato-bombardovanja-kineske-ambasade)



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on June 09, 2023, 06:09:55 pm
24 ГОДИНЕ ОД ПОТПИСИВАЊА КУМАНОВСКОГ СПОРАЗУМА

Како је операција „Стрела” претворена у кашу

Акција планирана у Пентагону доживела је крах, јер нико није очекивао снажан отпор припадника ВЈ, каже генерал Владимир Лазаревић

[attachment=1]
Ниш– Последњих дана мајa и првог дана јуна 1999. године водиле су се најтеже и најжешће борбе у одбрани СР Југославије, због упорних покушаја копненог продора агресорских НАТО снага на територију наше земље и пробоја југословенско-албанске границе, коју су браниле наша војска и полиција. Намера снага НАТО-а, потпомогнутих терористима такозване ОВК, била је да се реализује брза операција планирана у америчком Пентагону под називом „Стрела”, каже за „Политику” прослављени командант Приштинског корпуса током бомбардовања СРЈ, генерал Владимир Лазаревић.

– После краха велике акције у којој је покушан копнени продор НАТО-а на територију Југославије преко Јуничких планина и Кошара, пошто су наше херојске одбрамбене снаге у потпуности разбиле војску агресора, у Пентагону је осмишљена нова операција под називом „Стрела”. Планиран је брз и муњевит упад у нашу земљу на другој локацији, преко Паштрика ка Призрену, са намером да се изврши расецање одбране јединица Приштинског корпуса и упад на југословенску територију како би наша земља била окупирана и приморана на капитулацију – прича Лазаревић. Снага одбране легендарног Приштинског корпуса, међутим, била је величанствена, као и његов отпор, додаје генерал.

– Тако је два дана узастопце, 1. јуна увече и сутрадан 2. јуна у дневном издању, на насловним странама „Вашингтон поста” објављена најсензационалнија вест о збивањима током првог оружаног напада на једну суверену земљу после Другог светског рата на тлу Европе, у којем је 19 војно најјачих и најопремљенијих земаља света извршило агресију на СР Југославију: „Немоћ – Операција НАТО-а под именом ’Стрела’, планирана у Пентагону, претворена је у кашу” – каже некадашњи командант одбране наше земље.

Информација да УН и НАТО инсистирају на примирју стигла је 3. јуна.

– Због наше успешне одбране и признате немоћи агресора, НАТО и УН покренули су иницијативу да се хитно одржи састанак њихове и државне делегације СРЈ. Већ за 5. јун договорен је сусрет на неутралном терену, на крајњем северу Македоније и недалеко од наше Карауле „Ђенерал Јанковић”. На део наше делегације која је кренула из Приштине, у којој сам био и ја, кроз Катаничку клисуру, у зору тог 5. јуна, међутим, терористи ОВК су извршили напад и покушали да нам онемогуће пролаз. Успели смо да разбијемо терористе, а у борби је погинуо један наш официр и двојица су рањена. Ни данас се не зна како су и од кога терористи сазнали да смо кренули на преговоре – прича Лазаревић.

Он је одмах државном руководству Србије упутио захтев да због угрожене безбедности напусте зону КиМ, а дипломата Небојша Вујовић из МИП-а обавестио је лично тадашњег председника Слободана Милошевића о његовом захтеву, објашњава генерал. – Одобрено је да одемо. На Караули „Ђенерал Јанковић” прихватио сам генерале Ковачевића, Кргу и друге и пребацили смо се на потез између Прешева и Куманова, где је директно из Београда стигао остатак наше државне делегације. Уз констатацију „да је ситуација врло тешка”, ту ми је показан документ на енглеском језику у којем се наводи закључак да је неопходно да се одмах наша војска и полиција изместе са територије КиМ. За мене је то било неприхватљиво и добио сам дозволу да се вратим на командно место у Приштинском корпусу и да руководим даљом одбраном земље – наводи Владимир Лазаревић.

Шестог јуна у француској војној бази на Аеродрому „Аџи Тепе”, поред села Блаце на неколико километара од Куманова, почели су преговори државне делегације СРЈ и представника УН и НАТО-а. Одржани су у војном шатору ограђеном бодљикавом жицом, и завршени увече на данашњи дан пре 24 године – 9. јуна 1999. године. Потписан је Кумановски споразум – документ о војнотехничкој сарадњи међународних снага НАТО-а и УН, односно Кфора и органа СР Југославије. Споразум су у име наше земље потписали полицијски генерал Обрад Стевановић и генерал-пуковник Војске Југославије Светозар Марјановић, а испред УН (Кфора) и НАТО-а британски генерал Мајкл Џексон. Потписници споразума су неколико минута после чина потписивања на конференцији за медије обавестили на стотине новинара из целог света о завршеним четвородневним преговорима.

– У саопштењу које смо добили те ноћи наведено је да су најзначајније одлуке Кумановског споразума биле прекид свих непријатељстава између НАТО снага и јединица Војске Југославије и српске полиције, измештање ВЈ и припадника МУП-а Србије са простора Косова и Метохије у периоду од наредних 11 дана – најкасније до 20. јуна у поноћ, успостављање зона безбедности између Косова и Метохије и централне Србије и, посебно, неодложна обавеза, коју преузимају УН, односно Кфор, за хитно разоружавање припадника, и расформирања илегалних јединица и формација такозване ослободилачке војске Косова. Посебно је наглашено да ће Копнена зона безбедности (КЗБ) бити од пет и Ваздушна зона безбедности (ВЗБ) од 25 километара – истиче генерал Лазаревић.

Дан касније, 10. јуна 1999. године, Савет безбедности Уједињених нација усвојио је Резолуцију 1244. У њој је, поред свега осталог децидирано наведено „да су Косово и Метохија саставни део Србије, да СР Југославија и Србија имају пун суверенитет над КиМ, да је обавезно потпуно разоружавање такозване ОВК, да се мора пронаћи искључиво мирно решење за Косово и Метохију и да се гарантује мир на територији целе СРЈ”.

Генерал Владимир Лазаревић каже да су након 9. и 10. јуна уследили веома тешки дани. Најтежи за старешине и припаднике војске и полиције, који нису били за измештање и одлазак са КиМ, односно за напуштање матичне зоне, а још више за становништво које је морало да бежи пред терором ОВК.

– Одлазак војних и полицијских снага СРЈ и Србије реализован је за девет дана и то уз потпуно сачуване борбене способности, а припадници Кфора и НАТО-а нису могли да верују каква је била беспрекорна дисциплина, како су биле уредне колоне и састав наших снага. Јер, све време током 78 дана агресије НАТО је обмањивао светску јавност, али и себе, да је српска војска уништена. Тек 2018. године америчка администрација (Доналда Трампа) обелоданила је извештај „да од 24. марта, када је почело бомбардовање, до 9. јуна 1999. године и Кумановског споразума, српска војска није претрпела штете ни пет одсто своје укупне ратне технике – рекао је легендарни командант одбране наше земље 1999. године на Косову и Метохији.

До данашњег дана, како каже Владимир Лазаревић, пуне 24 године, наша земља испуњава све своје преузете обавезе из Кумановског споразума, као и све оне из каснијег периода... Али, „друга страна” као да се ни на шта није обавезала.

Izvor (https://www.politika.rs/scc/clanak/557003/agresija-nato-srbija)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on June 21, 2023, 05:04:18 pm
Milan Tepić i Tibor Cerna dobijaju ulice u Vranju: obeležja u čast herojima

Narodni heroji Milan Tepić, major JNA i Tibor Cerna, vojnik sa Košara, dobiće svoje ulice u Vranju, kao i spomen ploče u njima, saopštilo je Udruženja “Srpski ratni veterani” iz ovog mesta, koje je iniciralo ovu odluku.

[attachment=1]
U ulicama koje nose nose njihova imena biće postavljene i spomen ploče. U jesen 1991. godine, major JNA Milan Tepić, je žrtvujući svoj život, u mestu Bedenik kod Bjelovara, digao u vazduh skladište “Barutana”, sprečavajući da da padne u ruke neprijatelju.

Budući da nije želeo da im ga preda, odlučuje da raspusti vojsku i ostane sam, kako bi ranije minirano skladište odbranio. Jedini koji se o to naređenje oglušio i ostao do poslednjeg trenutka sa njim bio je vojnik Stojadin Mirković iz Valjeva, koji je takođe stradao.

Tibor Cerna, momak od 20 godina, poginuo je na Košarama na Kosovu i Metohiji 27. aprila 1999. godine. Odlikovan je Ordenom za zasluge u oblastima odbrane i bezbednosti prvog stepena.

Pre šest godina, u Debeljači kod Kovačice, gde živi porodica Cerna, uz prisustvo najvišeg državnog vrha, heroj sa Košara dobio je svoj spomenik.

Izvor (https://www.novosti.rs/drustvo/vesti/1251386/milan-tepic-tibor-cerna-dobijaju-ulice-vranju-obelezja-cast-herojima)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on July 30, 2023, 07:13:01 am
Potpukovnik Goran Ostojić "Ostoja" pao je kao vitez na braniku Otadžbine.

28.07.2023.

Njega su ubili teroristi na karauli Košare 28. jula 1998. godine, na današnji dan pre 25 godina.

Komandant, načelnik Štaba 63. Padobranske Brigade Potpukovnik Goran Ostojić poginuo je pre 22 godine sa svojim vitezovima na borbenom zadatku u rejonu karaule Košare, pisale su o njemu ranije левацкеновине.цом.

[attachment=1]

Goran Ostojić, načelnik štaba slavne 63. padobranske brigade iz Niša, poginuo je na granici s Albanijom 28. jula 1998. godine pokušavajući da spase drugove specijalce koji su upali u zasedu NATO vojnika. Pogodio ga je rafal, ali je samo jedan metak našao put do njegovog srca.

– Imao je pancir. Metak je našao jedno jedino mesto: kroz ruku i grudni koš. Presekao aortu kao nož. Njegov najbolji drug Gile radio je obdukciju. Rekao mi je: „Majko, ako vam je lakše da znate, nije se ni trenutak mučio, odmah je umro – seća se majka Jovanka, koja je uvek strepela da „Gogija ne uhvate živog i muče“.

Goran Ostojić posmrtno je unapređen u potpukovnika i odlikovan ordenom za hrabrost. Iza Gorana su ostali supruga Marina i sin Bogdan, koji žive u Nišu. U Jagodini i Rekovcu mnoge asocijacije i takmičenja nose ime Gorana Ostojića: osnovna škola, izviđački klub, ulica… Sestra od tetke Ljilja obožavala je svog najboljeg prijatelja – brata Gorana.

,,I bog se sagne da ubere cvet“, naslov je najnovije knjige levačke pesnikinje i učiteljice Jovanke Ostojić. Naslov romana, kako reče autorka, je metafora koju nije potrebno objašnjavati.

- Njegove reči pamtim i danas…“Izvini, majko, ali domovina zove! Onda revoltiran kaže:,,Koliko si petica dala generacijama na rodoljublje… moraš da prihvatiš ovo… jesi li svesna toga?

I kada bi ga sad, ponovo, pitali da pođe da brani otadžbinu, on bi to učinio. On bi, opet bi pošao u zov domovine i pod stegnje, rekla je pre nekoliko godina na godišnjicu pogibije sina njegova majka.

Izvor (https://www.alo.rs/vesti/kim/788622/goran-ostojic-ostoja-je-stradao-na-kosarama-1998-godine-dok-je-izvlacio-ratne-drugove/vest)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on August 10, 2023, 03:20:44 pm
Nikakav komentar nije potreban, samo manje od devet minuta pažnje, ovaj heroj je to zaslužio:

https://www.youtube.com/watch?v=avSBGA-lM2E


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on September 21, 2023, 07:40:46 am
Gde su bili principi kada ste gađali i cepali Srbiju? Bajdenovo licemerje u UN

Principi međunarodnog prava, očuvanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta država, kao temelji na kojima treba da počiva svetski poredak, počeli su da "važe" kada je buknuo rat u Ukrajini. U slučaju Srbije i nelegalnog otcepljenja Kosova i Metohije, za, pre svega, zapadne sile ovih postulata nije bilo.

Upravo ta tema nametnula se tokom zasedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija tokom koje je predsednik SAD Džozef Bajden kao glavne vrednosti spomenuo teritorijalni integritet i suverenitet i dodao:

- Ako dozvolimo da se Ukrajina rascepi da bismo umirili agresiju, može li se bilo koja država članica UN osećati zaštićenom i da li će nezavisnost bilo koje nacije biti sigurna.

U slučaju Srbije tumačenje nije bilo ovakvo - avioni NATO poleteli su 1999. ka našoj zemlji bez odobrenja Saveta bezbednosti UN što je mimo međunarodnog prava, kada je lažna država proglasila nezavisnost rekli su da je u pitanju presedan, a Rezoluciju SB UN 1244 doneti u Njujorku Zapad svakodnevno gazi. Agresija na našu zemlju "umirena" je upravo njenim rasparčavanjem, kojeg se stanovnik Bele kuću grozi kada je u pitanju domovina njegovog partnera Vladimira Zelenskog.

Predsednik Aleksandar Vučić još jednom je ukazao na licemerje i dvostruke aršine:

- To su zamene teza i dvoličnost. Navikli smo. I dalje ne priznaju Rezoluciju SB UN 1244. Velikima je sve dozvoljeno, a mi koji smo mali bolje na vreme da shvatimo koliko smo mali. Nisam još shvatio, možda me pridikama ubede.

On će ove stavove ponoviti i danas kada će se obratiti Generalnoj skupštini UN u Njujorku.

Direktor Centra za proučavanje globalizacije Dejan Miletić rekao je da Srbija, u podelama između ekonomskih i vojnih sila, između Severa i Juga, Istoka i Zapada, zauzima nezavisnu i neutralnu poziciju koja je orijentisana najviše ka Evropskoj uniji, ali ništa manje ni ka drugim horizontima i partnerima.

- Vučić će nastupiti principijelno, argumentovano i odlučno u odbrani međunarodnog javnog prava, suvereniteta i teritorijalnog integriteta Srbije, kao članice UN. Argumente koje je američki predsednik Bajden koristio, može da koristi i predsednik Vučić u odbrani globalnog poretka, odnosno svega onoga što u slučaju Srbije nije poštovano, a tiče se situacije na KiM i neuspeha u dijalogu Beograda i Prištine. To je onaj problem jer međunarodna zajednica, na čelu sa SAD, teško mogu da se pozivaju na sve ono što sad pričaju, kada postoji slučaj Srbije. Zbog toga ovoliki pritisci unazad godinu dana, zbog toga dvostruki standardi, ali to mora jednom da stane, i u tom kontekstu očekujem jedan važan nastup predsednika Srbije - rekao je Miletić i dodao da iz godine u godinu potencijali i kapaciteti Srbije na diplomatskom planu rastu i njen značaj postaje sve veći.

Diplomata u penziji Zoran Milivojević kaže da su "svi argumenti koje Srbija ističe u skladu sa svojim državnim i nacionalnim interesima i insistiranju na međunarodnom pravu kada je reč o KiM sada došli do izražaja na globalnoj sceni":

- Srbija će prvi put biti u poziciji da njeni argumenti budu vladajući na globalnoj sceni. Ona nije više ista država i sa svojim principima i argumentima postojano stoji, mirne glave i savesti. Svet danas nije u stanju da, kako je rekao generalni sekretar UN Antonio Guteres, odgovori na sve veće globalne izazove, zato što je globalni sukob došao do punog izražaja posle rata u Ukrajini. Pokazalo se da je svet podeljen, ali se probudio globalni Jug, što znači da Zapad nije više dominantan. Po pravilu istorije veliki nikada ne prihvataju da više nisu dominantni i pokušavaju da tu poziciju zadrže, što je proizvelo globalni sukob.

Izvor (https://www.novosti.rs/vesti/politika/1282778/gde-bili-principi-kad-ste-gadjali-cepali-srbiju-bajdenovo-licemerje)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on October 23, 2023, 02:56:23 pm
Pomen stradalima na Kosovu i Metohiji

Delegacija Vojske Srbije koju je predvodio načelnik Generalštaba general Milan Mojsilović prisustvovala je danas, u zemunskom naselju Plavi horizonti, pomenu Pećancima stradalim na Kosovu i Metohiji u periodu od 1998. do 2003. godine.

U ime pripadnika Vojske Srbije, general Mojsilović je položio venac kraj spomenika u porti Hrama Svetog Atanasija Velikog posvećenog poginulim vojnicima iz garnizona Peć i građanima svih vera i nacija koji su stradali na području ove opštine.

Pomen je služio i znamenje blagosiljao arhijerejski namesnik zemunsko-novobeogradski protoprezviter-stavrofor otac Božo Bakajlić, a skupu su osim pripadnika Vojske Srbije prisustvovali i predstavnici veteranskih udruženja i brojni građani.

Akciju za podizanje spomen-obeležja pokrenulo je Udruženje „Pećanci za večnost“, po blagoslovu Njegove svetosti patrijarha srpskog Porfirija, a autor idejnog rešenja i projekta je arhitekta prof. dr Gorica Bojović Ljubenov.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]


Izvor (https://www.vs.rs/sr_lat/vesti/156CE09B70D511EE9E880050568F5424/pomen-stradalima-na-kosovu-i-metohiji)



Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on December 14, 2023, 09:30:54 am
[ANALIZA] Stavljamo pod lupu svedočenje kanadskog pilota o mogućem drugom gađanju jugoslovenske PVO na američki nadzvučni bombarder B-1B

Još jedna "crtica" iz odbrane naše zemlje od NATO agresije 1999-te godine

Već sam ranije pisao o dejstvima raketama sistema Kub jugoslovenske PVO na par američkih strateških bombardera B-1B.
Jedan od dva aviona je tada izbegao salvu raketa srpskog Kuba, ali je doživeo određena oštećenja na horizontalnom stabilizatoru, koje je posada pripisala „udaru groma“.

Sada je u javnost izašlo i svedočanstvo pilota kanadskog CF-18, koji je svedočio, kako kaže, "dramatičnoj" borbi posade još jednog američkog bombardera B-1B za preživljavanje nakon što je na njega lansirana raketa sistema PVO Kub, nad prostorom Kosova i Metohije.

Moja nova kolumna na vazduhoplovnom portalu Tango Six!

Preporučujem!  :)


Pripadnici 311. srp PVO Kub-M na Kosovu i Metohiji tokom 1999-te godine:

[attachment=1]

Svedočanstvo pilota CF-18, deo vezan za kolumnu počinje na 42:00 i traje do 46:00:

https://www.youtube.com/watch?v=LQWZEy-FapY


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 14, 2024, 06:05:15 pm
Осудити операцију НАТО-а против Југославије, Државној думи поднет нацрт жалбе Уједињеним нацијама

Нацрт апела Уједињеним нацијама (УН) у вези са 25. годишњицом почетка НАТО бомбардовања Југославије достављен је Државној думи, изјавио је шеф комитета Думе за међународне послове, лидер Либерално-демократске партије Русије (ЛДПС) Леонид Слуцки.

„Одбор за међународне послове поднео је нацрт жалбе Већа Савезне скупштине у вези са 25. годишњицом почетка бомбардовања територије суверене Југославије НАТО коалиције. Предлажемо да га поднесемо на разматрање Државној думи 20. марта”, рекао је Слуцки.

Он је истакао да се у апелу позивају парламентарци да осуде војну операцију и предузму мере за позивање држава НАТО чланица на међународну одговорност.

„У тексту нацрта апела, руски парламент позива УН и скупштине свих земаља да коначно осуде војну операцију Северноатлантске алијансе против Југославије и предузму мере за привођење држава чланица НАТО међународној одговорности за директну агресију на СРЈ”, прецизирао је.

Како се наводи у документу, парламентарци сматрају да је неопходно, уочи годишњице агресије НАТО-а на Југославију, дати праведну оцену „тог грубог кршења међународног права, које је довело до дестабилизације рада Организације за европску безбедност и сарадњу”.

Осим тога, парламентарци „изражавају дубоку забринутост због текућих покушаја Колективног запада да чин агресије на Савезну Републику Југославију представи међународној заједници као мировну операцију, да жртве НАТО бомбардовања преда забораву и окриви Србе за избијање ратова на Балкану”.

Тако је, подсећају парламентарци, од марта до јуна 1999. године „на малу суверену државу у центру Европе бачено 2.300 крстарећих пројектила и 14.000 бомби”, што је резултирало смрћу више од 2.000 цивила у Југославији, укључујући и децу.

Како истичу, некажњивост НАТО удара на Југославију „створила је основу за нове војне акције широм света под маском изјава о борби „за вредности слободе и демократије””.

„Уверење Колективног запада у сопствену непогрешивост и право да одлучује о судбини других народа и држава довело је до узлета неонацистичког режима у Украјини, који је после државног удара 2014. спроводио политику геноцида над руским становништвом што је довело до оружаног сукоба на територији те земље”, закључује се у документу, преноси РТ Балкан.

Izvor (https://www.politika.rs/scc/clanak/604209/Osuditi-operaciju-NATO-a-protiv-Jugoslavije-Drzavnoj-dumi-podnet-nacrt-zalbe-Ujedinjenim-nacijama)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 20, 2024, 08:00:36 am
Udarno: Rusi traže od Zapada da položi račune za agresiju na SRJ!

Zapadnim državama koje su izvršile i podržale bombardovanje SRJ 1999. godine neće biti lako da iznesu argumente zašto su to uradile mimo UN i međunarodnog prava na sednici Saveta bezbednosti 25. marta koju je zatražila Rusija, smatra diplomata Zoran Milivojević.

Prvi put u Savetu bezbednosti će se na sednici raspravljati o agresiji NATO pakta na SRJ 1999. i to na zahtev Rusije. Ova vest je, prema rečima diplomate i bivšeg ambasador dr Zorana Milivojevića, više nego važna, jer će se zapadne države koje su učestvovale u tome javno suočiti sa svim činjenicama i posledicama tog akta.

Sednica od ogromnog značaja

„Jako je važno da taj čin ne ostane zaboravljen i da ostane zabeleženo kako je do došlo do napada na jednu suverenu državu, bez saglasnosti UN, uz povredu međunarodnog prava. Takođe je važno da se o tome razgovara i to baš sada kada međunarodno pravo ponovo dobija na značaju,“ kaže Milivojević.

On ističe da je za Srbiju ova sednica posvećena NATO agresiji od krucijalnog političkog značaja i da će se tek u budućnosti pokazati u kojoj meri je tako.

„Svako podsećanje na NATO agresiju i u kojoj meri je to tada učinjeno mimo međunarodnog okvira, nasilno, sa željom i namerom da se jedan deo naše teritorije silom oduzme za nas je politički važno“, napominje diplomata.

Međunarodno pravo se vraća

Ništa manje nije bitno, dodaje naš sagovornik, ni da ostane zabeleženo i javno izrečeno u Ujedinjenim nacijama i Savetu bezbednosti šta je taj čin dalje prouzrokovao i do čega je sve doveo.
„Takođe je bitno i na globalnom planu da se ne zaboravi šta je bilo i o čemu se radilo i kakve je to posledice proizvelo i kakve posledice može i dalje da proizvede.

Dakle, ne samo za Srbiju nego i za ceo svet ova tema je važna, pogotovu što su praktično od tog trenutka globalni odnosi dobili potpuno drugi oblik i kretanje, gde su manje države bile svaki put ugrožene na način kao je to učinjeno i u slučaju SRJ,“ ističe Milivojević.

On podseća na sve ono što se posle toga desilo Libiji, Iraku i drugim državama a sve mimo međunarodnog prava.

Milivojević, međutim, ne očekuje usvajanje nikakvog pisanog zaključka o ovoj temi, jer, kako kaže, to neće dozvoliti zapadne sile.

Zapadu neće biti milo

„Tu nema šta da se usvoji .. Jednostavno sama po sebi rasprava o ovome je izuzetno značajna. Lično mislim da će Zapad terati neku svoju priču koja ne stoji i koja ne može da predstavlja nikakve argumente odbrane zašto su to učinili, kako i u kom kontekstu,“ zaključuje Milivojević.

Ovo je prvi put da se posle 25 godina od tog agresivnog čina na jednu suverenu državu raspravlja o tom pitanju u UN, a sednica SB će biti održana 25. marta, saopštio je zamenik stalnog predstavnika Rusije pri UN Dmitrij Poljanski.

Prema njegovim rečima, zahtev Rusije je, kako se i očekivalo, izazvao bes predstavnika zapadnih zemalja, za koje je ta tema „krajnje neugodna“.

Izvor (https://webtribune.rs/udarno-rusi-traze-od-zapada-da-polozi-racune-za-agresiju-na-srj/)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kuzma® on March 24, 2024, 12:22:23 pm
Данас се навршава 25 година од почетка злочиначког НАТО бомбардовања Савезне Републике Југославије. Према њиховој терминологији то би се могло класификовати као удружени злочиначки подухват.

Један од највећих злочина који је НАТО извршио догодио се на други дан Васкрса, 12. априла 1999. годин. Тада је, на мосту преко Јужне Мораве у Грделичкој клисури, са две ракете погођен путнички воз број 393  који је путовао од Београда до Ристовца. Тачан број погинулих никада није утврђен. НАТО је избацивањем фрејмова из видео снимка покушао да докаже како је воз исувише брзо ишао и да због тога пилот није имао времена да реагује тј. да не испали ракету. Тако је испало да је путнички воз на српској прузи успео да достигне брзину од неких 180 км/ч што ни четврт века после није могуће (изузев путнилког воза СОКО).
Инспирисан тим догађајем написао сам једну песму посвећену жртвама овог сулудог акта. Главни лик је један неидентификовани дечак као и брачни пар Ана Бјелетић и Иван Марковић, млади истраживачи у области хемије.

ВОЗ 393

Никад се раније сретали нисмо
до другог дана Васкрса мога
мој воз је полако ишао Прешеву
ти у кабини млазњака свога.
 
Дош'о си са другог континента
да глумиш светског полицајца
данас кад мој род православни
за Васкрс куца фарбана јајца.
 
У нашем купеу било је лепо,
тета Аница и супруг јој Иван
и ја и мама,  још неки људи
био је с нама и учитељ Живан.
 
Кондуктер уђе: Христос воскресе,
како је мали, хоћеш бомбону?
Баш тог тренутка ти са нас вребао
у свом свемоћном авиону.
 
Мама је рекла: Пола је дван'ест,
сад ће још мало станица Џеп,
одатле нема много до Врања,
видећеш како је тај градић леп.
 
И док лагано воз клизи пругом,
није јапански, не зна да лети,
гледаш кроз нишан прилику вребаш
најцрња звери на целој планети.
 
Не, није мене болело ништа
вид'о сам бљесак и онда таму
једино што ме плашило тада
што нигде, нигде не видим маму.
 
Поново бљесак, ја сам већ мртав,
из другог вагона у небо лете
к'о за рођендан када је тата
пуц´о у вис папирне конфете.
 
Одлетео си и баш те брига,
сада си херој у овом рату,
убијаш невине људе и децу
и зарађујеш крваву плату.
 
Да ли ћеш некада истину рећи
истину која заболи скроз
да ниси херој него убица
који је убио путнички воз?
 
Ја сам на небу нашао маму
ал´ ми не нађоше малено тело
од њега остаде прашина само
изгорело је у трену цело.
 
Учинио си ме тада бесмртним,
за тебе више ја немам риме,
а тога дана и ти си умро,
човек у теби и људско име.

Ова песма је на 4. сабору песничких витезова "Востани Сербије" у категорији песама о мученицима заузела треће место.






Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 24, 2024, 02:12:31 pm
Ako pročitaš ovu pesmu a oči ti ne zasuze, zapitaj sebe kakav si ti to čovek!


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 24, 2024, 09:09:23 pm
Mnogi od nas koji smo 1999. u SR Jugoslaviji nosili uniformu, sećaju se ovog dana pre 25 godina, sećaju se gde su bili, ko je šta rekao i kako je ko reagovao na prvu bombu... Te mračne stranice niko ne može da izbriše iz sećanja, koliko god bile ružne.

Međutim, uvek se na današnji dan setim onih kojih više nema jer su ubijeni u bezumnoj agresiji NATO pakta a nisu nosili uniformu ni oružje. Neki od njih su imali tek nekoliko godina ili čak meseci.

Ipak, 24.03.1999. pala je mnogo veća žrtva, poginula je međunarodna pravda i međunarodno pravo.

Sad se ti isti koji su nasrnuli na više stotina puta slabiju zemlju čude nekoj agresiji, napadu na neku drugu zemlju, oni će je braniti, poslaće svoje vojnike... a sami su dali primer kako sila za pravo ne mari.

Ovaj narod će roditi drugu decu, nije nam prvi put da se dižemo iz pepela... a kada će se roditi novo međunarodno pravo i pravda?


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 24, 2024, 09:48:09 pm
Proteklih nekoliko nedelja na poslu srećem rođenog brata Tibora Cerne, vojnika VJ 1999. koji je poginuo na karauli Košare.

Dva dana im snajper sa druge strane nije dao oko da otvore, a onda Tibor kaže "Za ovu zemlju vredi umreti", ustane i stoji u rovu. Prvi metak ga pogodi u vrat, on stoji. Drugi metak ga obori ali je bilo dovoljno vremena da naši snajperisti otkriju gde je snajper sa druge strane i neutrališu ga.

Ako sam ovo i napisao ranije u ovoj temi a verovatno jesam, neka sam napisao ponovo. Svoje heroje mi retko pominjemo ali zato često zaboravljamo.


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 25, 2024, 01:07:06 pm
Седница Савета безбедности УН поводом 25 година НАТО бомбардовања СРЈ данас у 15 часова

За данас у 15 часова по њујоршком времену заказана је седница Савета безбедности УН поводом 25 година НАТО бомбардовања СР Југославије, на иницијативу Русије, али је и даље неизвесно у ком формату ће бити одржана.

Иако је Русија још почетком марта предложила одржавање седнице Савета безбедности Уједињених нација посвећено 25. годишњици НАТО бомбардовања Савезне Републике Југославије, а Јапан као председавајући Савета безбедности подржао ту иницијативу и заказао седницу, још је неизвесно у ком ће формату седница бити одржана, да ли ће бити отворена или затворена за јавност, јавља репортерка РТС-а из Њујорка.

Бројне западне земље су критиковале ову иницијативу и поручивале да је непотребно долазити у Њујорк јер седница неће бити ни одржана.

Izvor (https://www.politika.rs/scc/clanak/605745/Sednica-Saveta-bezbednosti-UN-povodom-25-godina-NATO-bombardovanja-SRJ-danas-u-15-casova)


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Zaslon on March 25, 2024, 11:03:18 pm
U nanovijoj emisiji (29-ta) "Frontkasta" koja je sinoć emitovana gost je bio penzionisani pukovnik Rajica Bošković, u početku agresije načelnik štaba a kasnije i komandant 126.brigade VOJIN-a. Zanimljiva priča iz prve ruke čoveka koji je rukovodio jednim izuzetno važnim delom vojske SRJ tokom agresije 1999. i jedinicom koja nosi orden "Narodnog heroja".

https://www.youtube.com/watch?v=nZRO-enci-8

Da podesetim i da je na današnji dan poginuo junak pilot ppuk Života Đurić komandant 241. lovačko-bombarderske eskadrile „Tigrovi“. Njegov Orao oboren je najverovatnije vatrom sa zemlje na području Glogovca tokom dejstva po objektima i ljudstvu tzv.OVK. Ppuk Đurić je imao 36 godina, sahranjen je u rodnom Paraćinu,


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: PakleniVuk on March 27, 2024, 12:14:32 pm
Emisija o grafitnim bombama ,a dole u prilogu se nalazi i PDF fajl iz koga možete da pročitate i vidite na fotografijama kako ispod mikroskopa izgleda vlakno (staklo-aluminijumska legura) ...

https://www.youtube.com/watch?v=6ULPZPohabE

[attachment=1]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on March 27, 2024, 12:17:26 pm
Razotkrivanje MISTERIJE o obaranju noćnog jastreba

Na 25. godišnjicu početka NATO agresije nad Saveznom Republikom Jugoslavijom, najveće vazdušne kampanje u Evropi još od Drugog svetskog rata, na dan kada je sila brutalno ubila pravo i pravdu i odbacila i promenila pravila igre kako u geopolitičkom tako i u vojnom smislu, pozivamo vas da nam se pridružite u prvom delu priče stare 50 godina. Kroz ovaj deo, istražićemo šta je to stealth tehnologija, kako se razvijala i gde se danas nalazi, ali prvo, zaronićemo u uspon i pad... noćnog jastreba.

00:00 Uvod
02:35 Iz Rusije s ljubavlju
03:44 Beznadežni dijamant
05:47 Uspon noćnog jastreba
09:40 Pad noćnog jastreba
17:41 Recept za dalje akcije
20:09 -2
22:31 Treći, četvrti?
24:23 Postmortem F-117

https://www.youtube.com/watch?v=EuifD1K0lcQ


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on March 27, 2024, 11:06:22 pm
Proslava jubilarne 25. godišnjice od obaranja F-117A nad Srbijom

Ratni sastav 3. rd/250. rbr PVO, organizovao je proslavu povodom jubilarne 25. godišnjice od obaranja F-117A i tom prilikom preko Udruženja "Slobodno nebo Srbije", koje osim nekadašnjeg sastava 3. rd/250. rbr PVO okuplja i prijatelje Udruženja i tom prilikom pozvao sve članove Udruženja i prijatelje Udruženja na proslavu i druženje u predivnom ambijentu restorana "Konstantin" u Šimanovcima.

Na proslavi su takođe prisustvovali i predstavnici Vojske Srbije, više sremačkih i beogradskih opština, brojnih domaćih i stranih medija, naših istaknutih autora i pisaca, ruskog vojnog atašea, ruskih udruženja veterana i drugih lica i udruženja koja neguju slobodarske tradicije srpskog naroda i države.
Nakon uvodnog izlaganja Dragana Jovića, skupu se obratio predsednik Udruženja "Slobodno nebo Srbije" potpukovnik Đorđe Aničić, ratni zamenik komandanta 3. rd PVO, kao i Đorđe Maletić.

Usledila je dodela plaketa za ratni sastav 3. rd/250. rbr PVO i prigodnih povelja članovima Udruženja, da bi nakon toga krenuo i muzički program.

U 20:42 minuta, donešena je torta u obliku američkog stelt bombardera F-117A, koja je simbolično zasečena po krilu, isto kao i pravi avion pre 25 godina nad nebom Donjeg Srema.

Nakon sečenja torte uz opšte oduševljenje svih prisutnih, započeo je drugi deo proslave, uz dobru živu muziku, hranu, piće i druženje u veseloj i svečanoj atmosferi.

Čast mi je da sam, kao član Udruženja, bio pozvan da prisustvujem ovoj proslavi i obeležavanju jubileja 25 godina otkako je 3. raketni divizion 250. raketne brigade PVO raketom iz raketnog sistema PVO S-125M Neva, sovjetske proizvodnje, "prizemljio" u atar Buđanovačkih njiva američki ponos F-117A.

U ovoj objavi, a do pripreme celokupne reportaže o ovom događaju, pokušao sam da vam prenesem deo atmosfere sa ovog dešavanja! :)

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=5]

[attachment=6]

[attachment=7]


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Boro Prodanic on March 28, 2024, 08:01:02 am
Možda je trebalo pozvati i vojnog atašea ambasade SAD.  ;D


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Brok on March 28, 2024, 05:21:59 pm
Čestitam na priznanju kolega Kubovac! :klap

Da li je torta bila sasvim vidljiva sa izuzetkom krila koje je zagrebano? :laugh:


Title: Re: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine
Post by: Kubovac on March 28, 2024, 06:24:29 pm
Čestitam na priznanju kolega Kubovac! :klap

Da li je torta bila sasvim vidljiva sa izuzetkom krila koje je zagrebano? :laugh:

Hvala, hvala! :)

A evo i deo atmosfere u kratkom prilogu emisije "Dozvolite" upravo oko te torte u obliku stelta, a sve praćeno "prigodnim" muzičkim numerama iz "Otpisanih" i Čorbin hit "Avionu slomiću ti krila".
Na početku priloga sa leve strane možete videti i moju malenkost kako se "gura" da što bolje uslika donošenje i sečenja torte... ;)

https://www.youtube.com/watch?v=WoIjsXdGbYI

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info