PALUBA

Mislim, da bi bilo pametno obraditi i temu o bivšim remontnim zavodima, u kojima smo proveli veliki dio naše kariere.  Počeo sa MTRZ Sava Kovačević u Tivtu. Ostao bi u periodu do 1991 godine. Podatci, koje navodim su iz tog vremena. Sve, koji imaju slike ili druge priloge iz tog vremena molim, da ovu temu obogate.

MTRZ Sava Kovačević Tivat
Razvio se na temeljima nekadašnjeg arsenala austrougarske mornarice, osnovanog 1889 godine i arsenala mornarice Kraljevine Jugoslavije.
Zavod nosi ovo ime od 1953 godine. Usposobljen je za remont svih vrsta ratnih i trgovačkih brodova do težine 12.000 tona; izradu novih lakih ratnih i civilnih plovnih jedinica; izradu novih djelova i mašinskih elemnata za potrebe remonta brodova, strojeva i uređaja; proizvodnju svih vrsta inžinjerijskih konstrukcija, posebno pontonskih mostova; izradu mornaričkih sredstava ratne tehnike svih vrsta, proizvodnju protivgradnih raketa itd.

Arsenal nekad i danas

Remont podmornice i radionica obrade metala

Radionica za remont brodskih motora i elektro radionica

značka remontnog zavoda

Izgled sredinom dvadesetih godina proslog stoljeca

[attachment=1]
[attachment=2]

MTRZ "Sava Kovačević" danas... luka za mega jahte.
[attachment=1][attachment=2]

Ostala je samo dizalica.

Rade - dizalica je samo dekorativni deo. Šine i točkovi su zaliveni. Ne može da mrdne po molu 1.

Znam da je van funkcije, čini mi se da smo to već naveli negde na forumu.

Sta je sa dokovima? Ovde se priča da je veliki dok kupila firme Tole i odvukla u Bar gde treba da pravi brodoremont.

Mislim da je ova slika delo Marinera...
[attachment=1]

Ako sam dobro vidio na slikama, večina zgrada u MTRZ je porušena. Čini mi se da nema onih zgrada gdje je bio glavni ulaz, upravna zgrada, objekata gdje su bili Rusi, akumulatorske, stolarske, jedrarske, finomehanike, periskopske, brodoželjezne, cjevarske i td. Ukoliko ima netko slike toga bio bi mu zahvalan da ih postavi. Zanima me kako sada izgleda prostor MTRZ.

pozdrav svima,evo nekoliko slicica iz zavoda

Imam ja masu fotografija kako sve to sada zajedno izgleda, pa cu polako postirati. Od starih zgrada MTRZ ostali su samo nadstresnica sinhrolifta, stara pilana, staro kupatilo  jos jedna starija zgrada u kojoj je svojevremeno bila komanda 18.Flotile RBR. ta tri objekta zastićeni su kao spoemnicko i arhitektonsko nasljedje, a sve ostalo je srušeno. Trenutno se pored ove prve poslobvno reyidencijalne zgrade nazvane "Teuta" ciju je fotku postirao prethodnik, grade jos dvije slicne zgarde, a na mjestu gdje je bila platforma sinhrolifta u toku je iygradnja nekog dosta suludo diyajniranoig otvorenog bazena.

Ajmo poceti. Najprije nekoliko pogleda na i pogleda sa mula I.

Pa mulo II.

Mulo III jos nije rekjonstruisano do kraja. Na njegovom korenu napravljen je privremeni objekat graničnog prelaza sa prostorijama za carinu i policiju, a dalje prema glavi je napravljen poseban petrolejski vez na kome se jahte tankuju gorivom.
Mulo IV se još rekonstruiše, a ovo što ovdje postavljam je slika iy sredine ljeta kada su radovi još bili u ranoj fazi. U medjuvremenu je to prilicno poodmaklo, pa su i na mulu IV "nikle" palme....

Pogled iy nekadasnjeg malog mandraca koji se nalayio ispred upravne zgrade Arsenala na marinu za male jahte i mulo I, odnosno dio operativne obele u nekadasnjem tzv. velikom mandracu.

Gradnja bazena na mjestu platforme sinhrolifta.

Detalji prve rezidencijalno posloven zgrade "Teuta" u Porto Montenegru kako se sada Arsenal zove. Inace, zgrada ima cca 10 hiljada kvadrata korisnog prostora, podzemnu garazu, niz lokala i restorana i 29 superluksuznih stanova od kojih je najjeftiniji kostao 380 hiljada  a najskuplji 1,8 miliona eura i svi su odmah prodati.

Pogled iz Teute prema moru, juzni lukobran koji je postavljen na glavi mula I i dio jahti koje su se ovih dana vezivale na mulu I.

Ako marina misli privući super jahte od 100-120m mora imati infrastrukturu za njihovo održavanje uključno sa izvlačenjem.
Koliko se sa fotosa vidi sve je predviđeno za vezove, nigdje nisam zaslijedio ni bazene za travel lift-ove, mada oni u največim izvedbama mogu da dižu brodove do 500t.
Baš me interesuje kako če to biti rješeno, ali sam siguran, da prestižne jahte bez te infrastrukture neče dolaziti u Tivat.

Marinero@ Detalji prve rezidencijalno posloven zgrade "Teuta" u Porto Montenegru kako se sada Arsenal zove. Inace, zgrada ima cca 10 hiljada kvadrata korisnog prostora, podzemnu garazu, niz lokala i restorana i 29 superluksuznih stanova od kojih je najjeftiniji kostao 380 hiljada  a najskuplji 1,8 miliona eura i svi su odmah prodati.


Pa sto mi ranije nisi javio,znaci zakasnio sam...

Ako te interesuju nekretnine, u Tivtu nije nikakav problem naći nekretninu, dosta toga se prodaje ali tržište stoji. Ima krasnih nekretnina sa pogledom na cijeli zaliv.

ML, problem remonta jahti ce biti rijesen u dijelu brodogradilista Bijela koji je vec iznajmljen kompaniji koja je opearter marine u Tivtu i francuskom "Composite Works-u"

Poredjenje nekad i sad. Nadjoh to na sajtu www.portomontenegro.com
Mozda sam ja lud, ali meni je nekad bilo ljepse i mnogo, mnogo korisnije za lokalno stanovnistvo.....

MTRZ, jesen 1976
[attachment=1]
Bila je to cesta slika-sovjetska"F" podmornica na doku,brod baza za podmornice na vezu-mislim da je to brod
"Dmitri Galkin"koji je bio cest gost MTRZ,dok podmornice su bilr tesko uocljive-samo ako su bile na doku mogao se vidjeti malo kom.most na tornjuu,inace glavni znak da je podmornica tu je bilo prisustvo broda-baze.

[attachment=1]

Podmornica u doku?

Bice da je jedna od sovjetskih-one su se remontovale na doku-zbog velicine

Ne vidi se baš jasno od skela.

Nemam podatke,ali mislim da sinhro-lift u MTRZ nije mogao da podigne tezinu jedne "F"podmornice,a kad smo prilazili u luku iz pravca Kumbora,cesto se mogla vidjeti takva podmornica na doku.

Prethodna slika podmornice na doku je iz casopisa Vojska od 1993 godine ima i tekst o MTRZ "Sava Kovacevic"

Na slici je podmornica klase Foxtrot, sve podmornice tog i tipa Whiskey su remontovane iskljucivo na dokovima, na sinhrolift su podizane iskljucivo nase P.

MTRZnekada...
[attachment=1]

Mulo I a na njemu vezani VPRB 31, 33, 34, DBM 241 i PO 91. Najcesca slika tokom devedestih i do 2007, prije toga tokom osamdesetih ovjdje su se najvesce mogli vidjeti vezani sovjetski brodovi matice podmornica klase "Ugra" i "Don".

Znalo je u priopdu ofd 2000-2007, na mulu I biti i ovakvih slika. Ovo je najveci ikada remontovani trgovacki brod u Arsenalu, panamax "China Hope".

   I evo jedne stare . 1945.godina je u pitanju.[attachment=1]

Bravo kilezr, do sada nevidjena fotografija! ;) Slikano je sa mula II prema tyv. velikom mandracu, u pozadini se vidi i stari plutajuci dok broj 1.

Nisam ovo vidio na forumu, a bilo bi zanimljivo doznati bitne stvari za ove ustanove.

MiGac, iz koje godine je ova novina?

Pre bih rekao da se radi o propagandnom pamfletu samog zavoda.

Mislim da je ovo iz neke knjižice o JRM.
Prve dvije slike se odnose na MTRZ "Sava Kovačević" Tivat, a druge dvi na MTRZ "Velimir Škorpik" Šibenik.
Mislim da su i slike u temama o MEZ-u, Hidrografskom i institutu pomorske medicine također iz te knjižice.

To je dio materijala iz knjige "Ratna mornarica, pomorstvo i riječno brodarstvo Jugoslavije", knjiga se moze skinuti na ABG-u, podforum Multimedija.
Sad ne znam jesam li i ovime prekrsio statut ovoga foruma...jer svaki treci post mi se brise zbog povreda pravila.

Ako je i ovo kontra pravila, brisite slobodno.

Nije, ne spominju se dogadjaji iz devedesetih niti politika, pa nema potrebe za bilo kakvim brisanjem.
MIGac, nije to nista protiv tebe licno, imas odlicnih materijala, ali da bi ocuvali forum da ne propadne, klonimo se dogadjaja iz devedesetih i gledamo da smo sto dalje od politike. Nadam se da razumes zasto imamo takav stav na forumu.

Ne mogu nač na onum forumu, jel to izašlo krajem osamdesetih ili kasnije. Pitam zbog toga, jer mi se čini, da je na onoj zadnoj fotki DTM-232 u Škorpiku nakon silaska sa sinhro lifta u 1988.

Knjiga je tamo gdje sam napisao...pogledaj malo
http://www.avijacijabezgranica.com/forum/forumdisplay.php?27-Video-knjige-i-casopisi...

Izdanje Vojno-pomorske oblasti Split u tirazu od 15 000 primjeraka, izdano je 80-ih godina.

Našao, hvala. Izdato je 1977 godine.
Pošto je knjiga štampana u Sloveniji pa je izvod u NUK i u bazi, gdje stoji ta godina.
http://www.webpagescreenshot.info/img/950204-252011120330PM

Eto i to smo rijesili :)

Nazalost, veliki je fromat knjige pa je nisam mogao (a ni vremenski ne bih stigao) skenirati, vec je uslikana sa Canon 500D i ispalo je poprilicno dobro.

Jel imamo ovdje nekoga iz RZ "Vladimir Skorpik" ili nekoga sa RČ-a (iz tadasnje aktivne sluzbe), volio bih pitati za neke stvari iz remonta koje sam imao priliike cuti i nacuti.

Pozdrav

Marinero, koliki je bio kapacitet sinhrolifta u Tivtu? A koliki u Šibeniku? Whiskey (pr.613) imala je nešto preko 1000t, a Foxtrot (pr.641) preko 1500t. Verovatno su zato remontovani u dokovima.

Sliakano "vec" davne 1976, sa PT61.Fotka je crnobijela,ali tada takva nam je bila tehnika(i standard)[attachment=1]

Moc dizanja sinhrolifta u Tivtu bila je 900 tona, za Sibenik ne znam sigurno, ali mislim da je bio isti kao u MTRZ SAKO.

Mislim da su sinhroliftovi bili od iste američke firme, iste nosivosti.

Momo, ovo je tvoj brod bio vezan na tivatskoj gradskoj rivi Pine kad je ovo slikano, zar ne ?

Uvjek kad smo bili u Tivat,tamo smo se vezivali,i odtud su kamionima razvozili teret sa broda.Dobro zapazanje Marinero!

Evo nekoliko detalja iz MTRZ SAKO snimljenih u septembru 2005.

Dvije iz sedamdesetih odnosno osamdesetih godina, dokovanje podmornice na sinhroliftu i remont podmornice pod nadstresnicom sinhrolifta.[attachment=1][attachment=2]

Evo jos jedne iz 2005, pogled na mulo I sa Pina.

Oktobar 2006.

Isplovljavanje remontovane Libijske podmornice iz Tivta 1985 godine.

http://www.youtube.com/watch?v=-HCM_byKoQM

Valja naglasiti i koji je to kompleks u Tivtu koji je pripadao MTRZ Sava Kovačević do njegovog konačnog
rasformiranja i brisanja sa lica zemlje nakon 2007 godine. Evo ga na donjoj slici. Nekad bilo........ >:(

[attachment=1]

Malo je poznato za širu javnost, a bogami i unutar vojni krugova,  da je u sklopu  MTRZ Sava Kovačević (skraćeno SA_KO) bio i kompleks pod nazivom Opatovo. To je ustvari bio deo zavoda koji se bavio proizvodnjom protiv gradnih raketa 70-tih i 80-tih godina. U ovom kompleksu su bila kompletna postrojenja za rad sa barutnim i eksplozivnim srestvima . Određeni broj postrojenja i građevina potječu, ako se ne varam, jos iz predratnog razdoblja. Također unutar kompleksa je i nekoliko podzemnih savremenih skladišta za tu namjenu. Opatovo je smješteno na lokaciji uz Jadransku magistralu između Tivta i trajektnog pristaništa Lepetane. Sada je u vlasništvu Vojske CG.
[attachment=1]
[attachment=2]

A za te rakete su repni stabilizatori rađeni u tvornici Fenolit (nekad dio tvornice Donit) u Sloveniji (u blizini Ljubljane). Poslije odlaska u penziju sam dvije godine radio u toj tvornici i našao nacrte i alate za te stabilizatore, čak i nekoliko uzoraka tih stabilizatora.

E moj Duje, vidiš koko je svijet mali, a pogotovu Balkan. Vidiš samo šta je nas dvojicu međusobno vezivalo, a da ne govorim o ostalome.
Balkanu, Balkanu.......prokleti Balkanu. :'(

Evo za usporedbu dve slike, prve Kompleks MTRZ iz 2007 god. pre likvidacije istog, te na
drugoj Kompleks zavoda iz 1932 god.
[attachment=1]
[attachment=2]

Pogled na Remontni zavod 1926 god. Fotografija cenjenog kolege "Marinero".
U prvom planu kompleks kasarni, uglavnom razrušen u zemljotresu 1979 god.
[attachment=1]

Nisam znao za ovo. Ove kasarne su na mestu gde se danas nalazi vojna ambulanta, nekadašnji hotel za podmorničare i malo poviše, osnovna škola.

Upravo tako. Moram ti reći "F F" da se i ja sjećam još nekih od tih zgrada. Doduše tamo na topiku o Boki na starim fotografijama nisam bio do kraja iskren prema ostalima pa sam se pravio pomalo nevješt očekujući objašnjenje od pravih znalaca. Tih zgrada se sjećam jer sam u Tivtu boravio negde prvom polovinom 70-tih godina sa TČ i to u komadu od 2 mjeseca, januar, februar. Tu među tim zgradama smo išli svaki dan u menzu. A kiša, konstantno je sipila. To u žuvotu nisam mogao shvatiti, da tako dugo može da pada kiša. U to vrijeme deo uniforme su bili i čuveni šuškavci. Dva mjeseca ih nismo skidali. I evo već sam u Boki 20 godina, a imam osjećaj da je to tad bilo najduže padanje kiše u mom životu. Samo smo čekali da sbrišemo za Split, uz riječi, - Nikad više se nećemo vrćati. - Ali vraga, sudbina je sudbina, vratio sam se u Tivat i proboravio u MTRZ ne dva mjeseca nego čitavih 10 godina. ;)

Sječam se svih zgrada sa slike, osim one krajnje desno. Još su postojale 1980. godine odnosno 1981. kada sam otišao iz remonta u  svibnju. Zgrade su porušene negdje između 1984. i 1986. godine. Kada govorimo o potresu moram napomenuti da ih potres niuje srušio već oštetio tako da nisu bile za upotrebu. Kada sam ja došao u Tivat 1980. bili smo smješteni u zgradi koje nema na ovoj slici (sigurno je sagrađena kasnije) a nalazila se jugozapadno od kuhinje odmah uz ogradu, imala je pritzemlje i dva kata, na svakom katu tri vojničke spavaone, sanitarne prostorije i dvije male kancelarije. Kuhinja je ona niska dugačka zgrada u dvorištu. Na zapadnoj strani tog objekta bila je kuhinja a na istoćnoj trpezarija koja nije bila u upotrebi. Tada je vojska jela pod šatorom a mi podmorničari u zgradi koju sam već spomenuo. Tada se pored te zgrade upotrebljavala za smještaj još samo jedna zgrada, vidi se na slici desno od one najveće. Kroz vojarnu je prolazio potok i to odmah uz zgradu trpezarije i kuhinje, neposredno uz ujlaz u kuhinju bio je i most koji postoji možda još i danas a nalazi se u dijelu gdje je bila nova podmornička zgrada. Druga zgrada sa desne strane (frontalo postavljena) je do 1979, bila tzv. "podmorničarska zgrada" jer su u njoj bile smještene posade podmornica u remontu. Nakon potresa više se nije koristila. Do nje malo lijevo je stara garnizona ambulanta. Inače cijeli ovaj kompleks je bio podijeljen na dva dijela, vojarna je bila istočno a garnizona ambulanta i podmornička zgrada zapadno. Između njih je bila cesta kojom su normalno prolazili civili u grad preko parka. Slično kao i kasnije kada napravljen novi kompleks samo je prolaz pomaknut prema istoku.

Nije bio u sastavu Arsenala, ali evo da se nadje ovdje i njegova fotografija i da cujemo sjecanja starijih forumasa na ovaj objekat -Dom Vojske u Tivtu, podignut jos za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a srusen sredinom osamdesetih iako u potresu 1979 nije bio ostecen u toj mjeri da ga se moralo rusiti. Sjecam se da su nas kao skolsku djecu pocetkom osamdesetih cesto vodili da se igramo u park koji ga je okruzivao, a sjecam se i ovog drvoreda koji se pruzao od zgrade Doma Vojske nanize prema obali mora na Seljanovu, "izlazeci" kapijom na obalnu cestu pred tzv. "oficirskim mulom".

Jeli on bio na mjestu gde je sadašnji novi Dom Vojske?

Nakon zemljotresa je srušeno, ili trajno napušteno i zapušteno, više građevina koje nisu bile previše oštećene, a predstavljale su svojevrsne simbole Boke.
Krajnje čudna politika... ili možda ne.

Na istoj parceli kao i aktuelni Dom Vojske, ali ne i na istom mjestu. Stari je naime, bio izgradjen mnogo dalje od obale, na mjestu gdje su sada otvoreni tereni za mali nogomet, uz samu Jadransku magistralu, dok je novi koji je otvoren 1988 godine, izgradjen blize obali i obalnoj cesti.

Ja sam u MTRZ u Sektoru elektronike bio na službi od 1992 do 2002 god. Nekoliko puta (10-setak) sam između ostalog navraćao ili prisustvovao kojekakvim skupovima u novom Domu vojske. Nova zgrada po mom s vanjske strane izgleda pomalo "uvrnuto", a unutra
bože sačuvaj. Čudno da se u najmanju ruku nemožeš snaći.

Tu novu zgradu je MTRZ SAKO podigao sopstvenim novcem (kostala je oko 8 miliona tadasnjih maraka) i otvorio je 1989 godine povodom svoje 100-te godisnjice. Sretna vremena!

Da to sam znao, hvala. Nego o toj građevini su moji vlastiti pogledi. Vjerovatno bi njen tvorac tj. arhitekt i projektant rekli da sam
mamlaz, ali šta je tu je, imam pravo na svoje mišljenje. Možda će ih ponovo spasiti zlatar Mank...ha,haaaa

Meni su najljepsi dio te zgarde bile one velicanstvene spiralne kamene stepenice kojima se ulazilo u prostoriju kino projektora a koje su u novu zgradu prebacene iz Arsenalove dizel-elektricne centrale I gdje ih je negdje sreedinom 20-tih godina proslog stoljeca isklesao i napravio jedan vjesti Arsenalov mestar!

Kad ste već pomenuli meštre, iako je malo u off, najveća je tragedija svega u zadnje vrijeme upravo to što nema više "izvorišta" na kojima bi se "napajala" nova pokoljenja meštara. To je po mom naj grđe. Nije velika tragedija ako izgubiš podmornicu, nabavićeš novu, oteti, ukrasti, dobiti, ali ako izgubiš podmorničare uzalud su ti sva podmorničarska dostignuća ovoga svijeta.

Ulazak sovijetskog broda baze u veliki dok...

[attachment=1]

EDIT: Prebačeno iz teme Pomorski arsenal u Tivtu (JKRM) (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=6599.msg152368#msg152368) uključujući i slijedeća tri komentara.
        moderator leut

Dajo druze, ovdje stavljamo fotografije iz vremena KrMJ, a ovo tvoje je iz druge polovine 1970-tih.....

nisam skontao...nema veze mislim da je lijepa slika.... :-[

Jeste lijepa je, nema veze gdje si je stavio, bitno je da se ovakve stvari pokazu svima.

Ovo je bio čest prizor u Tivtu 80-ih godina
Slika je iz monografije povodom 100 godina Zavoda

i čuvena "Barbara", koja je decenijama prevozila radnike Zavoda.
Usput ima li je na nekom topiku. Mislim da je zaslužila poseban topik...

Imaš pravo "Mali....." , BARBARA je zaslužila poseban topik, jedino je pitanje ima li dovoljno fotki.. :klap

Kako nema...Biće...

BARBARA potiče ako se ne varam još iz doba Austrougarske ili Kraljevine SHS Mornarice, pa se preuređivala.
Marinero bi to bolje znao,  :help :help :P

ja mislim da se njoj ne zna tačna godina gradnje ili sam ja bar tako čuo. Mada mogu da probam da nađem neki dokument u arhivi...
Čim budem imao vremena

Marinero je 29.1.2010. u topiku o barkasama naveo sve detalje, pa i godinu "rodjenja" - 1926.

I linkovi...
https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=7921.msg49849#msg49849
https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=7921.msg81596#msg81596

I "Barbakanov" post...:

[attachment=1]

[attachment=1] 

 :klap :klap

Evo gospodo nesto sto sam ja napisao o staroj dami jos tamo negdje 2000/te godine....

"Barbara" - jedan od najstarijih motornih brodova u Crnoj Gori i danas u punoj formi nakon 75 godina

        BOKELJI JOŠ ZALJUBLJENI U STARU DAMU
Brod je jedina stvar napravljena ljudskom rukom koja posjeduje dušu - kažu stari engleski pomorci. Takvu tvrdnju u koju svi oni koji od mora i brodova žive vjeruju vjekovima, potvrdiće i svi Bokelji ako ne zbog veličanstvene i bogate pomorske prošlosti ovog kraja a ono sigurno zbog "Barbare".
            Nju, "Barbaru", ovdje poznaju svi - BM 58 poznaje malo njih. Opet, iza te suvoparne službene oznake krije se baš ona, "Barbara", najstariji brod pored jedrenjaka "Jadran" u Ratnoj mornarici, nekada Kraljevine, odnosno Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a danas SRJ. Iz službenih podataka - "lične karte" broda prepisujemo: barkasa motorna BM 58, deplasman 32 tone, dužina 20,95 metara, širina 3,70 metara, pogon dizel motor snage 121 kw, brzina 10,3 čvorova. Godina gradnje 1926.
             “Znam da je građena u Nirnbergu u Njemačkoj i da je došla u Jugoslaviju sa još nekim plovnim objektima na ime ratnih reparacija za I svjetski rat. Od 1951. godine stalno plovi na liniji od Risna do Tivta i obrnuto, prevozeći radnike MTRZ "Sava Kovačević" na posao.” - priča bivši dugogodišnji zapovjednik "Barbare" Branko Marić iz Risna.
            Vitalna 75-ogodišnjakinja za sobom osim niza godina vjerne i sigurne službe vuče i specifičnu priču oko svog imena:
            “Kažu da je, kada je brod stigao ovdje, neko, oduševljen njenim vitkim i elegantnim linijama, rekao da ima liniju kao Barbara - u to vrijeme neka poznata njemačka glumica čijeg se prezimena više ne sjećam.” - kaže Marić, dodajući da su svi od tada ovaj neveliki brod nazivali samo tim imenom po kome je, službeno BM 58, postala poznata u cijeloj Boki kotorskoj.
             "Barbara" je dio istorije ovog kraja - brod koji je spajao i dalje povezuje ljude, koji je sam po sebi svjedok jednog teškog ali i na romantično-nostalgični način lijepog vremena nakon rata u Boki. Kada je 1951. godine "Barbara" dodijeljena Remontnom zavodu u Tivtu za prevoz njegovih radnika bio je to za ondašnje pojmove prilično komforan, siguran i brz brod. Godinama njene službe u Boki zauzimaju posebno mjesto u emocijama članova posade, brojnih putnika i mještana zaliva. Mnogi su njome putovali u školu, na zanat ili posao da bi na kraju postajali članovi "Barbarine" posade, živeći iza dana u dan sa tim brodom koji je postajao i dio njih samih.
             “U svojoj pomorskoj karijeri ja nisam vidio manji, a sigurniji brod sa izuzetnim maritimnim svojstvima.” - kaže "Barbarin" dugogodišnji zapovjednik.
               Pod platnenim pokrovom "Barbarinog" putničkog prostora, na drvenim klupama poput parkovskih, ljudi su se, vozeći se njome svaki dan dva sata u odlasku i povratku na posao u Tivat, družili i upoznavali, provodeći lijepe trenutke koji ih uvijek emotivno vežu za taj mali brod. Platneni pokrov tokom godina zamijenjen je pravom kabinom od aluminija, klupe su tapacirane, duge godine i veliki broj milja "potrošile" su i nekoliko brodskih motora, ali je "Barbara" i dalje sačuvala "ono nešto", pomalo mistično i tajanstveno što je veže za srca djece koja ljeti sa pristaništa skaču u more iza njene krme u virove njenog propelera, za srca radnika kojima je bila i prevoz, a često i mjesto za počinak tokom puta nakon ranog ustajanja ili napornog radnog dana u tivatskom vojnom brodogradilištu, za srca mještana Risna, Morinja, Perasta, Kamenara, Opatova koji se i danas nerijetko ravnaju ne po satu nego po zvuku njenog motora dok "Barbara", tačno na vrijeme, ujutro vozi za Tivat, a poslijepodne za Risan.
            “Svakog radnog dana krećemo u 5,15 sati iz Risna, svraćamo u Morinj, Perast, Kamenare i Opatovo na putu do Tivta gdje uplovljavamo oko 6,20 sati.” - kaže sadašnji zapovjednik "Barbare" Duško Marić, sin Branka Marića. Duško je na "Barbari" od juna 1986. godine, a i mnogo ranije često je sa ocem plovio tim brodom.
            "Barbara" i Marići su jedna cjelina.” - kaže on, dodajući da je pomorstvo tradicija u porodici Marić u kojoj je uvijek makar jedna od muških glava bila vezana za more i brodove.
             Za njegov brod se priča da su ga u Nirnbergu izgradili njemački učenici kao diplomski rad. Koliko uspješno svjedoče godine njene plovidbe i bez ikakvih problema prevaljene stotine hiljada nautičkih milja u raznim vremenskim uslovima na moru.   Nekadašnji otvoreni municijski tender Artiljerijskog zavoda u Lepetanima rekonstruisan je u putničku barku 1945. godine i od tada "Barbara" egzistira u manje-više nepromijenjenom obliku. Brod koji je u međuvremenu i sam postao dio istorije ovog kraja svakodnevno vozi, parajući svojim vitkim trupom mora zaliva, spajajući ljude i "radeći" za njih nepovratno im se "uvlači pod kožu" postavši dio njihovih života, dio ambijenta Boke i Risna čijih je malo fotografija bez "Barbare" u risanskom pristaništu. "Barbara" je ovdje simbol pouzdanosti, jer svi znaju da će ujutro i poslijepodne čuti zvuk njenog motora i vidjeti njenu sivu siluetu kako hita zalivom nestajući iza sljedećeg rta.
Mistična i duboko emotivna veza tog brodića i žitelja Boke traje već tri četvrti vijeka, ali je i dalje toliko snažna da ima puno onih koji će se na pomen njenog imena samo sjetno zagledati u daljinu i reći: " Eh, Barbara...", ploveći, poput nje same po moru, na valovima lijepih sjećanja.

S.L.

Odlično... :klap :klap :klap

Bravo,.......nosila me na svojim plećima od Kamenara do Arsenala i natrag punih 10 godina,
od 1002 do 2002 god.

To je ravno 1000 godina..  ;) nije ni cudo da se toliko toga sjecas

Kao broj 1 iz Alan Forda ... :)  ;)

Ajmo od početka, nešto mi sječanje ne radi više kao nekada.
"Prvo onaj Neandrtalac, pa onda onaj momak iz pećine kod Krapine..."

Daj "barbakan" ne za...avaj. Vidiš da je starost u pitanju. Ali ugodan post ;D
Naravno previd...od 1992 do 2002 god.. ???

Evo kako su se prevozili radnici MTRZ...[attachment=1]

Evo dolaska Novog Doka u Tivat.Sovjetska i Jugoslovenska zastava na njemu.
Godina je 1976.

sovijetski brod na remontu u Tivtu...

Mali od palube je stavio jedan od  sovjetskih brodova-baza za podmornice klase "Don" (NATO oznaka), koji su, uz brodove-baze klase "Ugra" i podmornice tipa "Foxtrot" i "Romeo", bili glavni klijenti Arsenala iz SSSR-a. Inace, remont stranih ratnih brodova u Arsenalu za vrijeme SFRJ poceo je 1974 godine, nakon usvajanja izmjena Zakona o obalnom moru kojima je om oguceno da u jugoslovenskim teritorijalnim vodama istovremeno borave do maksimalno cini mi se 3 ratna broda jedne drzave. Rusi su to odmah iskoristili i godinama su na rem,ont u Tivat slali svoje brodove i podmornice iz sastava nmajcesce Crnomorske, ali i Balticke, Sjeverne, cak i Tihookeanske flote. Amerikanci su takodje dosli, ali samo jednom, kada su na kraci remont (cisto radi opipavanja pulsa nasima) poslali svoj brod za spaasavanje podmornica ARS-8 "Preserver" ciju fotografiju u tivatskom Arsenalu ovdje prilazem.

He,he,he,he...
Vidi se da je slikano krišom, izgleda negdje iz pravca čamčarske radionice...
Softicirano špijuniranje ... :D

Definitivno je slikano krisom, jer se na slici u originalu u gornjem dijelu primjecuje tamni obris krova ili okvira od prozora kroz koji je tek proturen fotoaparat! Dobra stara vremena! ;)

ŠB "Jadran" u velikom mandraću MTRZ SAKO. Okolo je gomila manjih brodova, daju se jasno identifikovati dva LR-a, jedan ML, dva PBR-a, PT 71 i iza njega bočno jedan PR itd....

Evo još jedne sa sovjetskim brodom.

[attachment=1]

Odlicna fotka dred, ali mene mnogo vise interesuje kakvo je ono cudo na mulu IV, ispod dugackog krana dizalice koja to nesto vjerovatno podize ili spusta ?

Da nije montiranje velike dizalice na mulu 1?
Liči mi na njene "noge"...

Uvećani deo koji vas zanima  ;)


[attachment=1]

Dizalica je u pitanju...

Na slici je postavljanje dizalice i treći sovijetski brod po redu tog tipa koji je remontovan u MTRZ

Hvala za info  :super

E moj Savo što si dočekao!!!

Jadni Savo je docekao jad i nevolju... Evo, njegovi "ostaci ostatataka" danas se cuvaju u ovom cxudu koje se zvanicnop zove Muzejska zbirka pomorskog nasljedja Arsenala i koja je nedavno otvorena u sklopu marine za prebogate svjetske tajkune Porto Montenegro. Zbirka je najvecim dijelom smjestena u objektu stare austrougarske pilane Arsenala, ali se dio eksponata nalazi i na otvortenom, poput P 821 koju nisu bili u stanju ni krsteno prefarbati, a kamoli joj vratiti njen takticki broj. :komp :zid

Idemo dalje sa slikama. U objektu pilane na gornjem nivou su postavljeni panoi sa dokuemntarnim fotografijama o istorijatu Arsenala, ali i o njegovim posljednjim trenucima 2007 kada ga je preuzeo i poceo rusiti novi vlasnik, kanadski tajkun Piter Mank. Na donjem nivou su ekponati tipa djelova brodogradjevnog alata i opreme, djelova naoruzanja i sredstava JRM.

Jos fotografija.

I jos....

Ajmo dalje.....

I jos samo ovo za veceras, pa nastavljamo sutra...

Sad kad gledam to ovako...pa moglo je i gore ;) ;)

Ne sumnjam ja da ces ti to jos srediti. ;)
Idemo dalje sa fotkama...

Pa jos...

Ajmo dalje.

I za kraj ovo.

Pa nije loše. Moglo je biti i gore. Valjda će se to još dopunjavati. Vidim ima i prostora za još što je najbitnije.
Tamo gde su oni panoi može se još milion sitnica dodati. Jedino da ti muzejski "znalci" ne zakeraju.

Oduševljen sam viđenim. Prostor na kojem je smještena podrmornica i objekt muzeja (stara pilana) pamtim kao ružan, prljav i zapušten prostor, uostalom kao i najveći dio tadašnjeg MTRZ (do 91.). Ovo je samo početni muzejski postav koji će se sigurno mijenjati a zasigurno će služiti i za prigodne tematske postave (izložbe). Vrlo bitno bi bilo da se muzej izbori i za odgovarajući prostor koji će mu služiti kao depo, gdje će se na odgovarajući način pohranjivati svi oni eksponati koji nisu dio stalnog postava.
Međutim, obzirom na gospodarsku snagu države viđenim sam jako zadovoljan.

Odlično, tako če barem nešto ostati, neka se vidi, da život nije počeo 1991. godine! :)

Neki se bunite, da je to sada marina za "prebogate". Bolje to, nego da propada, kao što se događa sa nebroj objekata. Tako je barem osiguran posao ljudima što tu rade, ostalima, koji su posredno uključeni u zaradu, grad dobije pare pa i država.

Makina za savijanje lima je savršena. Dan danas bi se na njoj mogle praviti gurle ( oluci ). Onda onaj veličanstveni brk za provu kakav su imali remorkeri i PT. Savršenstvo.

Hoćete reći da je najveći dio MTRZ do 91 bio ružan prljav i zapušten?
Depoa nema...
Eksponata nema sem ovih na slikama. Ostatak je prodat na aukcijama ili se pretopio u Nikšiću
Država ni centa nije uložila...

Mašina ne radi...

Ima jos nesto, makar ono sto krijes po onim skladistima.... ;) Ne pustaj nikoga tamo!!!!!

Ovu sam zaboravio prije da stavim. Waterline maketa P 811 Sutjeska je takodje dio postavke....

Nadam se da ce ova postavka dobijati nove sadrzaje,vazno je sacuvati sto vise stvari od zaborava. Hvala Marinero.

Moje je mišljenje bilo onda a i sada da je MZRZ bio ružan, prljav i zapušten. Gdje god si se okrenuo nisi mogao naći metra lijepo uređenog prostora ili objekta. Svuda uglavnom prljavo, zelene površine zapuštene, na njima deponiran otpad raznih vrsta, obale zakrčene svim i svačime, sinhrolift dotrajao i sl. Kako je bilo nakon 91. ne znam i ne komentiram.
Eksponata će biti svakim danom sve više, samo ako bude volje.
Koliko sam shvatio u muzej ulaže privatnik pa mu možemo biti samo zahvalni i pomoći mu maksimalno. Država ulaže vjerojatno u Pomorski muzej u Kotoru koji ne košta malo.
Raduje me da je u muzeju Woterline maketa P-811 koja je nekad bila u spomen sobi 88. brP u Splitu a napravio ju je pokojni Čiro Kočevar.
Gledajući slike iz Boke vidim da potencijalnih eksponata za muzej ima u svakom kutku Boke. Cijela Boka je praktički muzej bez obzir što su mnogi eksponati izloženi u Nikšiću.

Plavnik, ne bih se bas mogao sloziti sa tvojim misljenjem o ruznom i prljavom MTRZ SAKO do 1991. Ne kazem da je bio lijep jer jedno remontno brodogradiliste i fabrika namjernske proizvodnje u punom pogonu to tesko mogu biti, ali sigurno da nije bio ni bas tako ruzan kako ga ti opisujes. Sto se zelenih povrsina tice, sjeti se kako je izgledala povrsina odmah nakon sto udjes u krug Zavoda kroz glavnu kapiju (na mjestu gdje je bila bista Save Kovacevica), pa drvored platana uz mali mandrac ispred upravne zgrade, pa mali park borova uz juznu obalu malog mandraca prema operativnoj obali gdje je bio veliki dok.... Ponavljam, ne kazem da to nije sve zajedno moglo biti mnogo bolje, ali mi ipak ovdje govorimo o BRODOGRADILISTU u punom pogonu koje je tih godina zaradjivalo na desetine miliona dolara, prvenstveno iz SSSR-a i Libije..... ;)

Bio sam s godinama masu puta i u brodogradilištu u Kraljevici, mali milion puta u remontnom zavodu u Šibeniku i naravno u Tivtu zadnji deset godina mog službovanja. Kad malo razmislim i nije bilo neke velike razlike. Arsenal je i po mnogo čemu bio ispred. Ali remontni ambijent sam po prirodi posla nije nikad mogao biti preporuka za natjecanje u ljepoti. Čak se bez obzira na sve u Arsenalu moglo naći i ugodnog ambijenta. Pa i sam sam dosta puta kući poneo po koji primjerak obrezane ruže za posaditi u moj vrtal. I tačno je ono što navodi i nabraja "marinero" po Arsenalu. E sad nije ni "Plavnik" skroz u krivo. Moglo je toga naravno masu biti i ljepše i bolje. Ali to je naš vječiti Balkanski problem. Kako bilo da bilo park iza i po koje preostalo drvo unutar Arsenala, je bar po mome, neprocijenjivo blago. O takvom nečem mnogi mogu samo da sanjaju.  :D

Treba napomenuti da se u neposrednoj blizini Arsenasla nalazio (i još uvjek se nalazi) predivan park - "Mornarički park" iako ga vrlo malo ljudi danas zna pod tim imenom, koji je osnovan kada i "Arsenal". Njegova svrha bila je da vizuelno oplemeni prostor oko Arsenala. Sam "Arsenal" je bio mjesto za remont brodova, a ne apoteka ili galerija... ;)

Evo što je o Mornaričkom parku napisao naš cenjeni "marinero" na ovom linku:

https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=3590.msg143626#msg143626

Park je povrsine cca 4 hektara, u njemu rastu mnogobrojne rijetke i egzoticne biljne vrste koje su donosili vecinom austro-ugarski ratni brodovi na povratku sa dalekih putovanja, a po licnoj naredbi tadasnjeg komadanta K.u.K. Kriegsmarine i osnivaca Pomorskog Arsenala u Tivtu, admirala Maksimilijana Daublebskog fon Sterneka koji je i podigao danasnji veliki Gradski, a nekadasnji Mornaricki park u Tivtu 1892 godine na dotadasnjim imanjima plemickih kotorskih porodica Radali i Verona. Sto se cetinara koji pominjes tice, radi se o cileanskoj jeli (araucaria araucana) cija su dva primjerka u Tivtu dugo bili jedina stabla te vrste u Evropi. Danas ih vec ima nekoliko, u samom Tivtu najmanje 3-4 komada..... Milsim da bi u temi "Boka - zanimljiva pomorska proslost" trebala biti i prica o fn Sterneku gdje ima i dosta detalja vezanih za Arsenal i Mornaricki park u Tivtu.

 :klap :klap :klap

I dan danas treba yapljeskati admiralu fon Sternecku jer je bio tako dalekovid da napravi ovu predivnu botanicku bastu. Sretna vremena u kojima su visoki mornaricki oficiri bili gospoda, vrhunski intelektualci i ljubitelji estetike! ;)

Slazem se s tobom. Ne želim praviti neku veliku usporedbu, ali jedno se mora priznati, fon Sterneck i slični raspolagali su ogromnim
srestvima. Naši nedavni drugovi bili su u usporedbi sa njim i sličnim obična sirotinja. A to mjenja i sam pristub stubokom drukčijim.
Ali u svakom slučaju fon Sterneck (zahebano mu ovo ime) napravio je nešto po čemu ga treba poštovati.  :klap

@marinero, slazem se u cjelosti, pratim tvoja pisanja o sistemima obrnutih vrijednosti..

Ova druga je posebno zanimljiva jer je u pitanju prvo dokovanje na novom sinhro-liftu

Civilni brod Krivošije na remontu u Arsenalu. Ne tako česta slika tokom perioda SFRJ

1Dio posade i radnika "MTRZ SA-KO" nakon generalnog remonta i osavremenjavanja razarača "Pula" 1959. godine u Tivtu

Za postignute uspjehe u radu....

Vojna lica na službi u MTRZ SA-KO, početak 80-ih godina

Hm, zanimljivo. Imam osjećaj da nikog ne prepoznajem, a to je samo 10 godina pre mog dolaska u Tivat.
Zar su se stvarno tako brzo mjenjali?.. >:(

Većina ih je bila u MTRZ do 90-ih :)

Zadnji red, treci s desna, Balic Franjo (pbb ili pf, tada)

Evo kako 822 ulazi na sinhro-lift MTRZ SA-KO:

Sličnu je već postavio Marinero:

Evo je na suvom:

Na ove zadnje 4 fotografije mi se čini da je u pitanju podmornica 812.

Jeste 812 je u pitanju

Izvinjavam se što nisam naglasio ::)

Mali mandrac Arsenala sa cilindrima za podizanje potonulih objekata, u pozadini mulo 2 i DSM 514 i sb Jadran vezani na njemu.

Novi vlasnik je izdao i ovu malu brosuru vezanu za tek otvorenu muzejsku postavku o pokojnom Arsenalu. No comment vezano za pojedine djelove sadrzaja iste....

Evo i ostatka....

Mene je najviše iznerviralo ovo za osoblje :komp :komp :zid :zid ;)

MTRZ SA-KO, slikano krišom (po autorovom priznanju), pogled sa gradske rive na molo 1

Bravo, prelijepa slika. Ovo je fotografisano prije 1979, odnosno zemljotresa jer se vidi cuvena Zelena kuca u desnom uglu fotografije....
Inace, autor je izgleda stajao odmah pored onog cuvenog znaka koji je bio stavljen na Pinima i na kome su stajali prekrizeni fotoaparat, kamera i dvogled uz  natpise na nasem, engleskom i njemackom jeziku "Zabranjeno osmatranje, snimanje i fotografisanje" :)

 Obratite pažnju na dizalicu u pozadini. Ja lično nikad " Rodu" nisam video u ovakvom položaju. Ili montaža ili neki remont? Možda i to pomogne u utvrđivanju godine nastanka fotografije.

...i brod sovjetske RM (verovatno baza podmornica) u remontu.

Sliakno je 77' ili 78' sudeći po dizalici koja se još montira na vrhu mula 1. Inače cijenim da je fotografisano iz autobusa, jer je tu bila i autobuska stanica, pitaću autora.

Zapanjujući kvalitet fotografije od "Neretve" u remontu, očito neki 6x6 format, vjerovatno Hasselblad.
Juče sam prvi put obišao bivši Arsenal, dok je postojao nikad nijesam bio unutra. Sve skupa izgleda solidno, što neko reče: moglo je i daleko gore. Mank je dobio prostor, zgrade i eksponate na izvolte, prostor je raščistio, nabacio nekoliko pontona i to je moglo bi se reći sve od "investicije milenijuma". Sve je to uglavnom bilo tu i ranije. Ne izgleda loše, ali daleko je od spektakularnog, kako to kupac i prodavac Arsenala danas predstavljaju.   

Mala pomoc

Ova je definitivno zabetonirana. Ko bi rekao da će "obična" dizalica ovako završiti.
Mogla je proći i gore. Samo da je na vrijeme pituraju, inače joj nema spasa. ;)

Sovjetski brod baza i podmornica klase F na molu 1, 1975. g

Ista je već bila na ovom topiku, ali u crno -bijeloj rezoluciji.
Evo verzija u boji

"Barbara" 2007. g.  :(

"Mali Veseljak" pokojnog MTRZ Sa-KO :)

Pogled sa dizalice...
remorkeri, minolovac, patrolac, barkasa , Podgorka, ČM, RTop, Jadran, i VPBR  :( :( :(

Ostaci 88 flotile  :( :( :( :( :( :( :( :( :( :( :( :( :(
2007.  :zid :zid :zid :zid :zid :zid

Šmirglanje... :) :) :)

Da li je nesto od opreme,alata,dokova,liftova,dizalica,remorkera i drugog zavrsilo nakon likvidacije MRTZ u Bijeloj, i ako nije zasto nije?

 A zašto bi nešto završilo u JBB? Možda su i kupili nešto, ko zna? Prodaja je bila javna pa ko je bio zainteresovan? Ili grešim? A tada neka me neko ispravi.

Pogled sa mora na veliki dok i mulo I, jul 2006.

Evo još nekoliko.

Nadstrešnica sinhrolifta, januar 2007. Slijeva na desno P 832, "Podgorka" , jedan od RČ, i "Jadranka".

Da mozda iz kormilarnice  ARSENALA 1  ne mase Dusko Dule Maric??

Otkud "Podgorka" u CG.2007.

Pitaj one iz Cofisa.....

Epur si muove...

http://www.vijesti.me/vijesti/drzava-bi-trebala-da-zastiti-vojno-pomorsku-zaostavstinu-bivseg-arsenala-clanak-41619

Bravo Marinero sa drugovima!!! :klap :klap :klap

He, he, he, hvala jadrane, jos kad bi to rezultiralo i nekim konkretnim pomacima na bolje..... ;)

Jadno je ono što država zaštiti...

Cini se kao da je ovo bilo prije 100 godina, a slikano je prije samo 4....  :'(

Nema više, sad tu piške ovi bogati. Čuo sam da oni nikako nemogu zagaditi more
koliko god da piške. :-\

Ne mogu, njihova mokraća je čak i miomirisna tako da ih mi domoroci molimo da nas što više "mušćaju". ;D

:klap :klap :klap

Možda su bili obični brodograditelji, ali su ipak imali osjećaj da predvide budućnost. Jedan od transparenata na protestu protiv prodaje Arsenala Manku održanom januara 2006.

Evo jednog detalja iz "šporkoga" Arsenala. Sada su tu "superčiste" jahte i još moralno čistiji tajkuni....

Gospodina sa transparentom se sećam iz remonta.

Ja se sjećam sviju. Sumnjam da sada mogu tamo raditi i kao čistači.

Onda se Ćiro, sigurno sjećaš i dolazaka ovog pomoćnog broda RM Egipta....

Evo još par sličica za nostalgičare poput mene...

Zaboravio sam mulo III i na njemu RČ 304 i RČ 305 nakon prodaje Egipćanima.

Pridružujem se i ja pa da nostalgičarimo..... :klap :klap

Zaboravio si i PČ-175 i PČ-179 :udri

:)

Izvini Rade, ali tada su ih već bili preuzeli panduri a ja njih (mislim pandure) baš i ne volim puno... Idemo još malo nostalgije.

Trebalo bi je priložiti i tamo u temi o PČ.. ;)

Da ne izostavimo ni mulo II i RTOP 406 u prvom planu.

Mislim da i ovo tu spada...

Nekadašnji plutajući dokovi tivatskog Arsenala značajno unapredili poslovanje svojih novih vlasnika u Holandiji i Njemačkoj

IZ TIVATSKOG DOKA U NJEMAČKOJ  SE „RADJAJU“ NOVE MEGA-JAHTE

Dva plutajuća doka, ključni brodoremontni kapaciteti nekadašnjeg MTRZ „Sava Kovačević“ iz Tivta koje je, prodajući Arsenal, Vlada Crne Gore 2007-me godine prepustila kanadskom milijarderu Piteru Manku, već par godina izuzetno dobro služe svoje nove vlasnike u Holandiji i Njemačkoj kojima ih je Mank preprodao.
Dva plutajuća doka dio su  tehničke opreme ukupne procijenjene vrijednosti 5.476.975 eura koja je prilikom prodaje Arsenala predata Mankovoj kompaniji „Adriatic marinas“. Budući da mu dokovi nisu trebali u novom nautičkom centru „Porto Montenegro“ kojeg gradi na mjestu Arsenala, „Adriatic Marinas“ ih je ubrzo prodao.Veliki dok kapaciteta 12 hiljada tona u maju 2008 kupila je čuvena njemačka brodogradjevna korporacija „Lurssen Werft“, a mali dok kapaciteta 3.500 tona u junu 2009 preuzeo je novi vlasnik – malo holandsko brodogradilište „Reimerswaal“. Oba doka prodata su za ukupno blizu 5 miliona eura, dok je ukupna cijena koju je „Adriatic Marinas“ Vladi Crne Gore platio za imovinu Arsenala iznosila 3.264.168 eura.
»Mogu reći da su troškovi remonta i prilagodjavanja našim potrebama doka koga smo kupili 2008 u Tivtu bili mnogo veći od cijene koju smo za njega platili. Ipak, svaki euro koji smo u njega uložili do sada se pokazao kao izuzetno dobra investicija- naš »tivatski dok« je postao svojevrsna prekretnica u procesu reorganizacije i poboljšanja kapaciteta našeg brodogradilišta Lürssen – Kröger. Njegovim uvodjenjem u ekploataciju, duplirali smo raspoložive dokovske kapacitete u tom brodogradilištu, a produktivnost nam je značajno porasla.”- kazao je za “Vijesti” izvršni direktor “Lürssen – Krögera” Tim Groeter.
On iz razloga poslovne tajne nije želio da precizira iznos koji je čuveno njemačko brodogradilište uložilo u kupovinu i remont bivšeg Arsenalovog doka koji je generalno remontovan i prilagodjen njihovim potrebama. Naime, dok je nakon dolaska u teglju iz Crne Gore u ljeto 2008 u Rendsburg, detaljno opravljen a na njemu je dogradjen i poseban pokrivač koji omogućava da se dok potpuno zatvori i zaštiti od uticaja nepovoljnih vremenskih uslova. To je ključna osobina za ovaj tehnički plovni objekat jer se bivši tivatski dok u Njemačkoj sada koristi za izgradnju novih mega-jahti po kojima je, kao i po gradnji i remontu sofisticiranih ratnih brodova, “Lurssen” stekao svjetsku slavu. Prva jahta izgradjena u bivšem Arsenalovom doku, super-luksuzna 87-metarska “Phoenix 2”, iz njega je izašla već u februaru 2009-te, od kada se na njemu kontinuirano “radjaju” nove morske ljepotice ili remontuju već postojeće luksuzne jahte.
Drugi Arsenalov dok – mali kapaciteta 3.500 tona, danas je jedan od dva plutajuća doka malog holanskog brodogradilišta “Reimerswaal” koje se nalazi na ušću rijeke Šelde u blizini Vlisingena. Tehnički direktor Renco Veras kazao nam je da je ovaj dok koji su kupili u junu 2009-te, značajno unapredio i osavremenio njihove kapacitete, omogućavajući “Reimerswaalu”, osnovanom 1985, da agresivnije nastupi na tržištu remonta i rekonstrukcije trgovačkih brodova i specijalnih plovila do 7 hiljada tona deplasmana. Zahvaljujući doku koga su prije dvije godine kupili u Tivtu, Holandjani iz “Reimerswaala” su godinu kasnije nabavili još jedan sličan dok i potpuno obnovili svoje brodoremontne kapacitete, koji su od tada većinom, stalno popunjeni.

MINISTARSTVO ODBRANE: DOK NAM JE TERET

Ministarstvo odbrane Crne Gore koje je bilo titular imovine tivatskog Arsenala, smatra da je ustupanje dokova Mankovoj firmi »Adriatic Marinas« 2007, bilo ispravna odluka.
»Smatramo da je donesena pravilna odluka, jer i sada da nam neko pokloni plutajući dok, bilo bi apsolutno neracionalno imati ga u sastavu Mornarice VCG.  Izmedju ostalog nameću se pitanja lokacije doka, troškova instalacije i održavanja doka, a ključno koliko bi trebalo radnika stalno zaposliti koji bi obavljali održavanje i remont brodova Mornarice. VCG opet ne bi mogla pokriti sve specijalnosti, već bi morali angažovati druge firme za odredjene radove. Dakle, zadržavanje pokretnog doka i formiranje mini remontnog zavoda, sa stanovišta troškova apsolutno je neracionalno.”- odgovoreno je “Vijestima” na pitanje ko je i na osnovu koje procjene u ime Ministarstva odbrane Crne Gore u toku tenderske procedure za prodaju MTRZ "Sava Kovačević” Tivat, donio odluku da se kupcu MTRZ uz nepokretnu, preda i preko 5,4 miliona eura vrijednosti pokretne imovine MTRZ medju kojom i oba plutajuća doka, te da li je bilo logično da Ministarstvo odbrane za potrebe remonta plovila Mornarice VCG zadrži u vlasništvu crnogorske države makar manji plutajući dok i zašto to nije učinjeno.
“Kada je u pitanju pokretna imovina bivšeg MTRZ, koja je bila predmet tendera, postignut je dogovor koji dio opreme će preuzeti kupac, a koji će ostati u vlasništvu prodavca. Procjenu pokretne imovine uradio je ovlašćeni procjenjivač Agencije Crne Gore za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja. Odredjena oprema je predata kupcu, a na osnovu predaje imovine kupcu, značajno je povećana suma za socijalni program, koja je na kraju iznosila 15.100.000 eura. Kompletna suma je isplaćena radnicima MTRZ.”- objasnilo je Ministarstvo odbrane. Neobjašnjeno je medjutim, ostalo kako je na ovaj način poboljšan socijalni program koji je radnicima Arsenala Mank isplatio u julu 2007, a dokove koje mu je ustupila Vlada prodao je tek godinu ili dvije kasnije.


ŠTO JE SVE DOBIO MANK

Kupujući nepokretnosti Arsenala, Mank je 2007 uz 73 objekta na kopnu u zahvatu tivatskog vojnog brodogradilišta, ukupne površine 206.072 kvadrata i zgrade Doma Vojske površine 1.305 kvadrata, dobio i 174 stavke pokretne imovine Arsenala koje su u tom momentu procijenjene na 5.476.975 eura. Medju njima su bila oba plutajuća doka – veliki kapaciteta 12 hiljada tona i mali kapaciteta 3.500 tona, sinhro-lift kapaciteta 900 tona, oba remorkera, četiri peniše za naftu i ulje, niz raznih tokarskih strojeva, bušilica, rendisaljki, brusilica, cirkulara, glodalica, dizalica raznih kapaciteta, pumpi, kompresora, elektro-agregata, dizel-električnu centralu, rezervoare za naftu, ulje i komprimirani zrak, mašine za ručno savijanje lima, korpe za prenos ljudi i tereta, ultrazvučne aparate za mjerenje debljine limova, rentgen aparat za kontrolu varova, portafluks aparat za magnetno ispitivanje, više dinamometara i mikrometara, auto dizalica, protivpožarno vozilo i vatrogasna oprema.

S.L. 

Ma gde mi je onaj vodeni pištolj, da se ubijem ko siroče... ??? :'( :'(

Pa zar nije sva ta pokretna imovina bivseg Arsenala mogla da se izuzme prilikom prodaje istog, a da se proda samo nepokretna/zemljiste?
Manku za potrebe PM nije trebala, jeste da "nije trebala" ni CG ali su je mogli prodati i uzeti 5-6 miliona EUR.A Manka sigurno ne bi ostetili jer sama lokacija vrijedi vise od onoga sto je Mank platio.

to bi bio minimum domacinskog poslovanja..
ali.. gdje prestaje logika tu pocinje visestranacije

Jos nekoliko slicica iz pokojnog Arsenala.

"Slavutič" u Arsenalu, 2005 ili '06.
Bio je to jedan od redovnijih brodova kod "Toleta" tokom zadnjih godina...

Od napred ka pozadini RTOP 403, PN 26, VPBR 32 i na doku PR 41.

P 913, P 916, P 831.

Slijeva na desno VPBR 34, 33, 31 na mulu I.

Jedan od Toletovih klijenata....

Evo jos.

Aaaahhhhh!!!
Boli!!!!!

Je li bila ova???

Mislim da nije. A nisu bile sigurno ni ove....

Evo i za moga druga istoricara nesto istorijsko - posljednja novogradnja napravljena u pokojnom Arsenalu, jezerski putnicki brodic za Skadarsko jezero, proljece 2007.

Za istoriju vrijedno za brodogradnju...pa tamo se znalo napraviti i boljih škafa ;)

Slazem se druze, jeste grdan, ali je ipak zadnji koji je tu napravljen....

Kao zadnji, valjda je takav i trebao biti - da se vise ne gaje nikakve nade....

Zato je i vrijedan...
Uskoro će tamo opet "zaploviti" neki zaboravljeni brodovi i barke...
U stvari cijela jedna flota... ;)

Još jedna sa istorijskom važnošću - brodovi iz sastava SNMG 2 NATO u Mediteranu, španska fregata "Navarra" i italijanska "Maestrale" u Arsenalu, 31.mart 2007.

Iako je Arsenal jos imao svoje remorkere morala je Boka Sky doc na ispomoc :)

A koja radna atmosfera. Uskoro neće, a možda i nikad više tu kročiti radnička noga.
Samo tajkuni sa pijanim prifuknjačama-pratiljama i brdom zagušljivi mirisa.... ???

Halaib brod egipatske RM ulazi u luku pokojnog Save:

pristajanje:

Vezivanje na mulo 1:
(jetty one :P)

Isplovio je sa par SOPL-ova i dozom začuđenosti (...a vi ovo sve prodajete???)

Sa "Halaibom" su često dolazili i ovi... Ovdje su sa vec ukrcanim "Rubežima" na palubi, neposredno prije povratka u Egipat.

E... to su remorkeri...

Pa šta drugo normalan čovjek da pita.... ???

Oni nisu znali da je Arsenal propao, baš kao i mi što to nismo znali, pa su se zato čudili...
Sada znamo da je propao jer ga više nema.
Ali neki dalekovidi ljudi znali su to i prije nego je propao, pa su ga upropastili da propadne dok je još na vrijeme i dok je "procenat propasti" visok.
Oni koji uvjek vide daleko, iza horizonta, pa čak i dalje...u svjetlu budućnost, imaju za pravo reći nama nesnalazima, da je Arsenal propao, a ako se čudimo to je naše demokratsko pravo da budemo glupi...
Što generacije 100 godina stvaraše, za dan ........

Pravljenje riječne plutajuće, lutajuće mine u pogonima MTRZ
PLRM 1-A

U studiji "Vojnoindustrijski kompleks SFRJ"  (download na http://hrcak.srce.hr/17162) koju su uradili Simeon Kovačev , Zdenko Matijaščić , Josip Petrović , prikazana je i procjena vrijednosti pojedinih djelova toga kompleksa , među njima i MTRZ "Sava Kovačević" . Na stranicama numerisanim kao 179 i 180 (zapravo 53 i 54 jer je ovo izgleda fragment studije) ,ukupna vrijednost tivatskog Arsenala, računajući u nju objekte , alate i potraživanja - bez zemljišta i Doma JNA, bez akcijskog kapitala Arsenala u PTT, preduzeću Aerodromi CG, vodovodu itd , procjenjena je na meni nevjerovatnih 412.192.700 US$ . Ako se sjetimo da je cijele 88 i 89 US$ oscilirao između  dvije i 2,2 njemačke marke za jedan dolar, a da je jedna marka bila kupovno nešto jača nego danas jedan eur, ispada da je današnja vrijednost tadašnje imovine Arsenala blizu milijardu eur. Vjerovatno ima diskutanata koji relevantno mogu potvrditi ili negirati navode iz ove studije.

[attachment=1]

[attachment=2]

Brzinski sam pogledao studiju i imao bi niz primjedbi a i pitanja autorima. Osnovno što ću ovdje iznjeti je to da je vrijednost MTRZ "SaKo" Tivat enormno visoka u odnosu na druge remontne zavode i ustanove. U vrijednost Arsenala ušlo je svašta, između ostalog dom JNA, garnizona ambulanta, objekt za smještaj posada, stanovi zaposlenika i slično. Može se svakako diskutirati i o pojednim sumama (vrijednosti objekata i sl.). Ne znam kojom su se metodologijom služili ali bode u oči da se kod svih drugih objekta nisu koristili istom metodologijom. Siguran sam da je recimo vriijednost objekata BI u Zagrebu veća od vrijednosti objekata Arsenala, BI je također gradio stanove i sl. I drugi remontni zavodi su također gradili popratne objekte kao što su restorani, domovi, stanovi (npr. RZ Bregana koji je praktički i izgradio današnje istoimeno naselje).

Upravo čitam analizu i ....
koliko sam shvatio rađena je za potrebe sukcesije vojne imovine bivše SFRJ. Pošto je rađena za potrebe republike Hrvatske ne čudi me što su neki kapaciteti u njoj potcijenjeni, a neki van nje precijenjeni...
Sama metodika ove analize je totalno promašena i potpuno neozbiljna. Da li su autori obišli i jedno od ovih postrojenja prilikom procjene???
Koristiti podatke stare 30 godina (čija je relevantnost upitna),a poslije oduzimati 30% zbog starosti je blago rečeno pacerski >:(
šta je sa ratovima i napredkom tehnologije? Da li su ih uzimali u obzir? Vidim da su analizi podvrgnuta i neka preduzeća u BiH koja više ne postoje???

To su poznati problemi između osnovnih podataka i njihovog revalorizovanog iznosa danas. U procjenu tada nijesu ušla (neka) ulaganja u Opatovo, ambulanta, zagrada za podmorničare, penzionere, par kadrovskih stanova (red. br. 14), ali jesu stanovi uposlenih u Arsenalu, jer se tada nije pomišljalo na otkup društvenih stanova od strane korisnika, koji će uslijediti tri ili četiri godine kasnije. U procjeni naravno nema ni gradskog-građevinskog zemljišta, jer je ono od 1959. do 1992. moglo biti isključivo u društvenoj svojini, pa zato nije ni procjenjivano: zakon je zabranjivao promet takvim zemljištem, jer se nad njim moglo sticati samo tzv pravo korišćenja u skladu sa detaljnim prostornim  odnosno u slučaju vojske posebnim planovima. Akcijski kapital Arsenala u drugim preduzećima takođe nije procjenjen, jer je ova osnovna procjena,  kojom su se koristili autori studije, rađena prije nekih ozbiljnijih planova opšte privatizacije. Krajem 90-tih je Vlada RCG vršila identifikaciju vlasnika i udjela u društvenom kapitalu preduzeća, i tu je rađeno svašta. Recimo, vlasništvo Opštine Budva u kapitalu HTP Budvanska Rivijera je prvo procjenjeno na 42% (od nešto preko 186.000.000 dem), u novoj procjeni ubrzo nakon ove smanjeno na 12% a nakon treće isknjiženo i potpuno prepisano na Vladu RCG. Najvjerovatnije je to bio slučaj i sa akcijskim kapitalom Arsenala u drugim preduzećima , npr Aerodromima Crne Gore. Može sa sada sve sabirati i oduzimati drugačije, potraživanja Arsenala su prije prodaje vjerovatno prešla na Vladu koja je sve ostalo, skupa sa najvrijednijim dijelom imovine Arsenala - građevinskim zemljištem odnosno pravom na njegovo korišćenje (praktično svojinu nad njim, a tako se i prometuje) liferovala za nešto preko 3.000.000 eur.

Potpuno neozbiljno.

Upravo je ovaj pristup ono o čemu sam pisao. Na ovaj način sve se može 'dokazati' i 'potvrditi'.

Ja vam o ovome pojma nemam. Ali, valjda postoje neke metodologije po kojima se to radi. Naravno priznate u svijetu.
Metodologija X, Met. Y, i tako redom. Nemoze se nešto tako obrađivati po metodologiji tamo nekog Mitra za koju niko ni
čuo ni video.... ???

Negde oko 2004/2005, Arsenal i svu njegovu imovinu je jedna kvalifikovana vojno/civilna komisija procenila na nešto više od 170 miliona Evra.

Nažalost - ne postoje.

Postoje metodologije za kapitalizam. Postoje metodolige ja socijalizam sa državnim vlasništvom. Samo za samoupravljanje, svjetski unikum od sisme u kojem je sve bilo svačije i ničije, ne postoji metodologija. Niti je može biti jer je cio sustav bio toliko različit od svega svijetu poznatog da se nitko nije imao potrebe baktati.

Pozdrav Boro,
da li je u procjenu ušla vrijednost građevinskog zemljišta čiji je Arsenal bio korisnik?
Pravo korišćenja je vezivano za namjenu zemljišta, pa ako je Vlada donijela odluku o gašenju preduzeća onda se gasilo i pravo korišćenja dotadašnjeg imaoca tog prava na zemljištu, a usvajanjem novog prostornog akta o njegovoj prenamjeni - to zemljište je de facto i de iure postalo neizgrađeno građevinsko zemljište u državnoj svojini, ili kako se to zvalo "državna imovina RCG". Za prometovanje takve imovine bila je, na osnovu Zakona o građevinskom zemljištu, donesena posebna uredba, malo rogobatnog naziva ali, odprilike: Uredba o načinu i postupku prenosa prava na  građevinskom zemljištu u državnoj svojini (možda i doslovno tako) koja je propisivala javno (aukcijsko) nadmetanje prilikom takve prodaje, a ako ono propadne jer se nije javio više od jednog interesenta slijedi ponavljanje javnog nadmetanja pa tek nakon toga neposredna pogodba. Znači, Arsenal nije mogao biti prometovan sa građevinskim zemljištem, iako jeste. Cijena m2 u tom trenutku, a bilo je to vrijeme ekspanzije real estate biznisa makar ovdje, na takvoj lokaciji i sa planom koji je garantovao današnju namjenu - postigla bi vjerovatno 800-1000 eur/m2.

Nisam siguran Vlado, nisam bio u toj komisiji. Znam da je bio Dragiša Lekić, a on je tu blizu tebe, mada mogu ga i ja pitati telefonom.

Mislim da zemljište nije ušlo u tu sumu jer samo u Opatovu je ogroman kompleks koji bi po cenama koje ti navodiš vredeo možda i sam tih 170 miliona.

Hvala Boro,
i ja mislim da zemljište nije bilo obuhvaćeno procjenom, u stvari: skoro sam siguran, nego je kupcu uvaljeno (gratis) uz imovinu samog Arsenala.

[attachment=1]

Sjajna fotka buduceg direktora MTRZ! ;)

Misliš nekadašnjeg direktora Komara.  ;)

Da, ali u vrijeme kada je ovo slikano, bio je buduci direktor! ;)

Par fotografija sa mula I, slikano aprila 2007.

Za ljubitelje i postovaoce "starog, dobrog djeda Sava" evo jos par detalja, iz njegove posljednje faze ljeta gospodnjeg 2007.

Ova ce se svidjeti Bojanu....

Ova ce kiletazr podsjetiti na neka ljepsa vremena....

I za kraj, stara legenda u tuznom stanju.

A jadnica, "Barbara", skroz se ofucala.
Šta je sa njom bilo, jeli negde živa ?

ajde marinero postavi neku njenu noviju sliku... :'(

Hocu, koliko sutra cu poci u Bonice da je slikam.....
Oricareb, ovi u cijim je sada rukama tvrde da im treba cca 350 hiljada eura da je vrate u plovno stanje, pa ce vjerovatno zavrsiti kao nepokretni muzejski eksponat na suvom, uz P 821 i P 912 u bivsem Arsenalu.

Da se vratimo u nekima dalju, a nekima bližu prošlost.
Radovi na oplati patrolca...

Hvala, pa to je Ok. Dosta je i rintala. Na suvo u vječnost. :klap :klap

 Hvala ne, marinero!  Remont radim samo u "samoodbrani". Težak, prljav i nezahvalan posao. Samo kad nije bilo novogradnje na rekama sam dolazio u Bijelu (  :angel: dobro napisao???) i Tivat.

@marinero, ono na slici nije Komar.

Naravno, ovo je Komar.
Komar je preuzeo mjesto Direktora MTRZ "Sava Kovačević" u Tivtu za vrijeme NATO bombardovanja.

[attachment=1]

Nema greške, to je Komar, bivši direktor MTRZ "SaKo" Tivat. Ja sam rekao da nije Komar na slici koju je postavio Vlade021 (post 224),
a iza nje je Marinero napisao da je to budući direktor MTRZ.

Ma jasno k'o dan.  :D

Ja sam u to vrijeme kao klinac cesto dolazio sa POLARISOM :)

Evo slike sa nekog sastanka u MTRZ, ne znam kojim povodom i kada. Ako se ne varam, značiće jednom našem istaknutom članu pa je zato i postujem. Ujedno i veliki pozdrav za njega.

812, prvo plovilo na novom sinhro-liftu 1975/6 u Tivtu.
Centriranje prije podizanja...

"Jadran" i PS-11 u Tivtu

E, druze moj, puno Ti hvala na ovoj fotki, nikada je prije nisam vidio, a  znaci mi zaista puno! ;)

Sjajne fotke druže. :super

slika "malog" doka u Tivtu. Vidi se sovjetska podmornica u njemu...
datum: 07.05.1988.

mala ispravka: datum gore naveden se odnosi na ovu fotografiju...

Dugogodišnji direktor MTRZ T.Crnković

Ko če više popiti???  :)

http://www.vijesti.me/vijesti/pzp-porto-montenegro-je-igraliste-tajkune-clanak-65823

Evo i slike unutar priloženog članka. Prizor iz nekadašnjg Arsenala.
Grehota bi bilo ne priložiti je... ;)

[attachment=1]

 Uz ogradu da Arsenal treba Crnoj Gori,želim samo da pitam na kakvom dohodovnom principu je poslovao poslednjih godina pre gašenja, i šta je to proizvodio? Nemojte sada da me pogrešno shvatite, ovo pitam bez zlobe i zadnje namere. Da nije bilo " TOLETA" ,već odavno bi se " dohodak" Arsenala ugasio. Molim bez ljutnje. Želeo bi da nam neko iznese samo činjenice a ne lepe želje. "Šta bi bilo kad bi bilo!!!"

Pa i to sto je Tole radio u Arsenalu je spadalo u dohodak MTRZ, barem kada je u pitanju iznajmljivanje dokova Toletu itd. Inače,radilo se u Libiji, radilo se ovih pet RC klase Osa za Egipat, a bilo je u najavio jos poslova sa ratnim brodovima za strance, ali je sve to otišlo do djavola jer je Vlada u PG bila odlučna da firmu likvidira i pretvori je u plac za marinu i stanove za tržište.

 Dohodak bez zapošljavanja sopstvene radne snage. U Libiju se išlo na drugi način( Postavio stranicu pasoša ranije), preko "SDPR-A". A RČ za Egipat se radio preko " Kofisa".

Tačno,posrednici su uzimali svoje,ali je Arsenal ipak od toga zaradjivao. Imaj na umu da je samo predugovor za remont libijske raketne fregate F-213 "Al Gortabyah" tipa Koni koji je Arsenal potpisao neposredno prije nego što je 2006 raspisan tender za njegovu prodaju vrijedio 3,5 miliona eura. Taj brod trebao je biti prvi strani ratni brod koji nakon ukidanja sankcija UN 1995 dolazi na remont u Tivat, ali je zbog prodaje Arsenala to otpalo, pa su posao na kraju u Libiji završili Arsenalovi radnici i kooperanti, a sve preko firme "Arsenal Rem" i račun je na kraju dostigao skoro 8 miliona eura....

 Imam na umu. Nemoj da me teraš da jurcam po Forumu gde sam postavio stranicu pasoša sa udarenom vizom. Zato i mogu da pričam( bar smatram?) Pre toga, a posle "Cunamija" imao strašno negativno iskustvo sa remontom TČ I RTOP brodova. Nakon toga dolazim kao Kooperant preko "Toleta". Verujem da sam se kvalifikovao da pričam o Arsenalu? Trebalo je smaniti broj zaposlenih i ponuditi nove " Proizvode". Dokovanje Mega jahti i ostalo što ide uz to. A ostaviti mesta za remont i održavanje brodova Mornarice Crne Gore. Normalno uz maksimalno iskorištenje kapaciteta oba doka i Sinhro lifta. To je moje lično mišljenje. Nemojte se ljutiti.

Osnovno je u tome što su već od 1992 god pa dalje, nadležni zauzeli stav da se Mornarica kao takva "uguši", a sa
njom naravno i Arsenal. Ma samo da su se u Arsenalu proizvodili šljemovi za NATO armadu, pa bi se opstalo, ali neko je
naredio da se preko 100-godišnja firma ugasi i to je to.
Jedno je kad je zauzet stav da nešto mora opstati, onda se kopa i nogama i rukama da se nađe posla, a sasvim je drugo
kad te od samog početka guše na svaki način.
Posebna je tragedija što se sa ovim osakatila tehnička kultura i obrazovanje u Boki. Pogotovu kroz praksu. Mislim da tu više
nema oporavka.

Slažem se sa Ćirom....
Da je bilo političke volje, firma bi sigurno opstala jer je mogla imati konkurentnu ponudu, čak je negdje tamo 2005 napravljana i neka varijanta da se za potrebe vojnih programa zadrži dok i mulo I, a veliki mandrać pretvori u marinu, sa sinhro liftom i malim dokom u funkciji remonta mega jahti. Interesi političara koji su se ugradili, bili su medjutim takvi da je sve trebalo poravnati sa zemljom i na mjestu industrijskog preduzeća koje je hranilo stotine i hiljade ljudi, sada graditi stanove za bjelosvjetske tajkune. I tu nažalost, pomoći više nema, the end! ??? :zid

 Eto! Malo po malo, i dođosmo do suštine. Svima je jasno da nije bilo političke volje za očuvanjem takvog kapaciteta kao što je bio Arsenal.
 Činjenica je i to da je Arsenal bio dimenzioniran za neku drugu i mornaricu i zemlju. Samo restruktuiranjem(  :zid) se moglo dalje. Nemci su pametniji od nas, vas, svih!? Uzeli dokove i prave profit.  A sada je kasno za pametovanje! Ostaje nam samo da se ovako malo jedni drugima malo izjadamo i ukrstimo tastature( tipkovnice)

Dalo bi se o svemu ovome naširoko i naveliko razglabati. Ali čemu. Nema vajde.
Suštinski sve je rečeno u prethodna tri posta.
Kad čovjek sabere suma, sumarum, ispada da na Balkanu više ne vrijedi ni živjeti.
Sve se još uvijek ruši i razara. Šta god se prihvatiš, ispada da se ne isplati.  ???

Tole i Kofis.... Kada sam video ko je bio u ekipi, sve mi je bilo jasno.

Verovatno da Arsenal sam nije mogao da odradi te remonte, pošto im je bio prvi put, pa su morali da dodju "menadžeri".

 Ja sam onda radio na " Kilu"(sad se cene ne sećam, ali, koliko kg. zamenim pomnoženo sa cenom u evrima to mi je bila plata) Odlična je zarada bila pošto smo radili pokrov dvodna  i unutrašnji bok. Cele table od 12 000 smo stavljali. Onda dođe naš jedan kolega i kaže da im u " Kofisu" možda treba I motorista i da se raspitam malo za uslove. kad su mi rekli nisam se ni okrenuo pri napuštanju kancelarije. Hvala NE! Neko je već uzeo sebi a za ostale ???

Bila jednom čobanica, nosila krčag mlijeka i prosula ga...
I plakala...i plakala...

Inače, vezano za prethodno pomenute firme i kompanije uključujući i MTRZ, nemojte me , molim Vas vući za jezik...Molim Vas !!!
Mala digresija: januar 2007(možda sam i falio datum, naš kolega ima dokumentaciju sigurno pa i zna tačan datum): protest na Pinima, od prisutnih oko 500 ljudi: samo 74 radnika MTRZ. Lično brojao ja, i dva bivša radnika. Dalje:128 penzionera, nekoliko novinara, par slučajnih prolaznika , a ostalo špijuni i žbiri...

Podmornica izlazi sa remonta iz Arsenala...

http://www.youtube.com/watch?v=-HCM_byKoQM

Meni se čini, da je ovo već bilo negde na Palubi ...

Možda i jeste, Boga pitaj...

Od viška ne boli glava.

Pogled sa malod doka prema istoku, na veliki dok i mulo IV. Godina je 2003.

Nekoliko manjih slika trgovackih brodova na dokovima Arsenala u aranzmanu Toleta. Kilezr ce mozda nesto od ovoga i prepoznati....

Evo jos nekoliko.....

Platforma sinhrolifta.

Evo i nadstrešnica sinhrolifta i oko i pod njom sa lijeva na desno "Jadranka", P-832 i RTOP-403.

Zanimljivo, ja imam sliku ERMES-a ali u malom doku JBB :D :D

amatersko špijuniranje  ;)

delegacija jedne prijateljske i nesvrstane zemlje obilazi postrojenja MTRZ Sa-Ko. U ovom slučaju veliki dok u kojem se nalazi jedna od podmornica klase F (čini mi se)

Meni izgleda kao da je u pitanju neki od razarača u doku. A koji bi mogao biti ne znam. Možda klasa W?

Najvise i slici.

Potpukovnik skroz lijevo je Šljivić u malo malađim danima.

Jeste. U pitanju je 85/86.
Čovijek koji je ostavio dubok trag i u MTRZ i u 88 FP...

Emisija je bila veceras na RTS 1
http://www.rts.rs/page/tv/ci/story/17/%D0%A0%D0%A2%D0%A1+1/1136936/%D0%95%D0%BA%D1%81%D0%BA%D0%BB%D1%83%D0%B7%D0%B8%D0%B2%D0%BD%D0%BE%3A+%D0%90%D1%80%D1%81%D0%B5%D0%BD%D0%B0%D0%BB+%D0%BB%D1%83%D0%BA%D1%81%D1%83%D0%B7%D0%B0.html

Svi oni koji su bili pripadnici JRM, trebali bi vrlo lako prepoznati ovaj čuveni glavni ulaz.
Kroz njega sam mojih zadnjih 15 godina službe prošao na hiljade puta... ;)  
Sad više nisam siguran da li i postoji. ???

[attachment=1]

Hvala Ćiro za sliku! Kroz ova vrata sam prošao sigurno mnogo manje puta od tebe, ali sam se nasedeo u čekaonici s desne strane.

A eto, ja ajde rekoh i ovo da "okačim", možda ko i pogleda.  ;)

 Gledam juče onu emisiju Mire Adanje Polak i čudim se. Šta su uradili od MTRZ-a. Na sinhro Liftu bazen? Skoro da ništa nisam prepoznao. Doduše, ja sam samo oko godinu dana bio u Tivtu.

Ne postoji ali bakarna slova sa ulaza su sačuvana  ;)

Sve mi pogledamo. A može neko, da poslika i stavi ovde kako izgleda danas ?

jedna barkasa, 821 i 832 na sinhro-liftu MTRZ

Ne bih rekao da je ovo barkasa, prije da je PB 201....

Jos par slicica iz pokojnog Arsenala,predio oko i ispod nadstresnice sinhro lifta...

Za nostalgicare, neka se nadju i ove fotke....

I jos malo....

Potpuno si u pravu... Moja greška  :-[
Slikano je u jesen 2003, nakon par mijeseci legao je na dno kod sinhrolifta...

Evo kako to danas izgleda:

I dalje:

Još modernog:

I ono što je ostalo od starog:

I kako je to nekad bilo:

Nekad bilo u MTRZ Sava Kovačević, godina, sredina 90-tih.

Sektor Elektronike. Oformljen 1992 godine kao naslednik nekadašnjeg MEZ-a u okviru JRM u Lori.
Po obimu je bio nešto skučeniji, ali je preuzeo sve obaveze prema ostacima nekadašnje Mornarice.

[attachment=1]

Deo ljudstva sektora na slici.

S lijeva sjede:

Todorović Milan, kapetan, specijalista za radio i radio relejne uređaje. Prije Balkanskog cunamija bio na službi u jedinici veze u Sinju.

Ćiro, zatavnik, specijalista za KIS Stina Jadran. Prije Balkanskog cunamija bio na službi u MEZ-u u Splitu i objektu 182 u Žrnovnici.

Bjelica Ranko, major, specijalista za Sisteme za upravljanje Art-Raketnom vatrom. Prije Balkanskog cunamija bio na službi u objektu
181 u Žrnovnici.

S lijeva stoje:

Jolić Milan, inženjer, specijalista za komunikacije. Prije Balkanskog cunamoja radio u MTRZ Velimir Škorpik u Šibeniku.

Vujičić Drago, inženjer projektant. Prije Balkanskog cunamija radio u ETAS-u u Splitu.


Nažalost, nema više ni zavoda, ni sektora, a ekipa se razišla. Ali svi smo još živi. Pozdrav drugarima.. :klap :klap

 Ćiro, pričalo se da će SVIK Milčo Velinovski sa RTOP 404 u Sektor Elektronke. Ja sam otišao na Dunav,  ne znam da li je to realizovano? Vidim da ga ne spominješ kao člana ekipe.

Ne, taj drugar nikad nije bio u Sektoru elektronike.

Ali da iskoristim priliku pa da pomenem još neke od vojni lica:

Gačić Milan, - pukovnik, načelnik sektora, specijalista za podvodne sisteme,
Ignić Božo, - kapetan, specijalista za podvodne sisteme,
Aco (nemogu se sjetiti prezimena), - specijalista za podvodne sisteme,
Milić zastavnik, - specijalista za podvodne sisteme,
Rafailović Vidoje - Raf, - zastavnik, specijalista za radarske sisteme,
Đorđević Zoran, - kapetan, konstruktor Trupa za podmornice,
Bogdanović Zoran, -  kapetan, softverista za Stinu Jadran


Ma bilo ih je još, ali ko će se sad svih sjetiti. Dosta je bilo i lica iz građanstva.
I pored svih muka i nerazumijevanja, uspješno smo se nosili sa problemima.
A bilo je svakakvih problema, da ih i ne pominjem....

Hvala za ove slike. Pa ne izgleda loše, sredjeno je, najviše mi se svidja molo s dizalicom i palmama. Ovo su brzo izgradili, čini mi se pre 2 godine kada sam tamo prošao, da nije bilo još toga. Dali je to sve dostupno javnosti, može se slobodno prošetat ?

Objekat je u potpunosti "pacifizovan" turističke je namene i može da se prošeta po luci.E sad da li ima posebno zabranjenih zona gde mogu samo posebne "VIP" ličnosti da uđu kao na primer ostrvo-hotel "SV.Stefan" to ne znam.Možda neko od kolega koji su prošetali znaju to da nam kažu.

Moze se uci svugdje osim u privatna dvorista stanova koja su na nivou prvog sprata u ovim novoizgradjenim stambenim zgradama, i naravno, ne moze se uci u privatne stanove. Svuda ostalo moze, naravno, ko ima novca da to sebi dopusti. Npr. iznajmljivanje jedne lezaljke na otvorenom bazenu koji je napravljen na mjestu singro lifta kosta 30 eura, ležaljke-kreveta 60 eura dnevno, a iznajmljivanje posebne kabane cak 500 eura dnevno. :-X

Ih, pa ko bi strug'o podvodni deo lađa za sitnu lovu, kad se može ovoliko zaraditi i na ovaj način.
Jeb.. :rtfm sinhro lift, živjela radnička klasa.... ;D

Upozorenje gledaocima: Nije za mladje od 18 godina, one sa losim stomakom i one kojima ne prijaju laganja politicara na kilometre. Za one koji imaju problema sa zatvorom, ovo je idealan laksativ...

http://www.rts.rs/page/tv/sr/story/22/RTS+Satelit/1136938/Ekskluzivno%3A+Arsenal+luksuza.html

[attachment=1]

Sa sve dva Shershena u rashodu u pozadini. Odlicna! :super

Interesantan detalj je kamuflažna pitura na M-152.

Od kad je ova fotka?

U prvom plani je jedna BRM, iza nje jedna od podmornica klase Una, tri Šeršena u rashodu i krma 31 ili 32. Sa druge strane se vide tri patrolca tipa 171, krme dva LR-a, barkase, 153 i pokojni 152 i iza njih još jedan patrolac.

Orijentaciono, po mome, ovo bi mogla biti 1995/6 godina.

PRVA PETOLJETKA
Nema više gospode radnika, sad su svi nečija posluga
http://www.vijesti.me/vijesti/nema-vise-gospode-radnika-sad-su-svi-necija-posluga-clanak-98017

Kao zdravstveni radnik moram da primijetim veliku slicnost izmedju sudbine bivseg Asenala i sudbine "bivse" Vojne bolnice u Meljinama.

Sve je stari rekao!

I ovo:


Zato svi idemo u qu#$c.

 Jednu " Rodu" je " Tole" kupio i preneo u Novi Bečej. Poslikao sam tugu i jad i postaviću neki od sledećeih dana.

I krvavo su radili ali zadovoljni sto umesto za tudjina rade za svoju zemlju.
E tu je glavna razlika između truda i truda.

 " Roda" u Novom Bečeju, Brodogradilište MCI- Tole

 [attachment=1]
 [attachment=2]
 [attachment=3]
 [attachment=4]
 [attachment=5]

 Ljudi, ovo više ne sastavi ni " Elektronska reprezentacija Tokija s Okolinom :'( :zid"

 [attachment=1]
 [attachment=2]
 [attachment=3]
 [attachment=4]
 [attachment=5]

slucajno sam nasao na youtube, pa ako vec negde ima neka se brise! ali vredno je paznje!!!


http://www.youtube.com/watch?v=eNRJ7gZzfcA

Ko li je njih pustio da ovo snime. Svaka čast Krle, što si ovo iskopao.

Ovi se prošetali zavodom kao po Terazijama. Možda su došli nešto pazariti?

 :klap :klap :klap

Snimano negdje u zimu 2006/2007. Ima dosta scena remonta RČ-a za potrebe Egipta. Tužno je što se u mnogo scena u pozadini vide "lešinari" (trgovci metalom) koji su već tada počeli da kidišu na sekundarne sirovine dok su se privodili kraju posljednji remonti na vojnim i civilnim brodovima. Dosta tužne scene... :'(
Arsenal je tada bio samo sijenka onoga iz prošlosti
Čini mi se da ovi i nisu imali dozvolu da snime sve ovo ???

Nije im nitko ni dao dozvolu za snimanje; snimano je skrivenom kamerom u visini struka. Dozvolu za "kao razgovor" i razgledavanje su dobili.

Koje su srece, vise ne treba dolaziti u ronilackom odijelu...

 Za dozvolu neznam, čime se ni sizni nebuni valjda su nešto imali, a i Starešine su kool. Lepi snimci. A šta su to tako važno otkrili da im treba neka posebna dozvola? Uostalom i ja sam tu negde na remontu.

Imali ili nemali dozvolu ovo je za plakanje, ali nova vremena partnerstvo....
Kraj je najpoučniji  "tramonto di una flotta", kako su zaključili vjekovni prijatelji sa one strane Jadrana.

Ovo je snimljeno nakon razlaza Sr i CG.

Na 00:40 vide se (mislim prvi put na internetu) akustični i indukcioni protivtorpedni tegljeni mamci na VPBR-u.

 Bila je nečija fotografija s Pristana gde se isto vide.

Tramonto - ovde valjda "sumrak". A Italijani su nam "mustre bečke" - još malo pa će da zaplaču, kako ne bi! Baci dopo il tramonto.

Oduvek su celi Jadran zvali i smatrali kao "Mare nostrum" (u prevodu "Naše more").

Sad kad sa suprotne strane ne postoji skoro ništa ama baš ništa od bivše RM, možda i stvarno treba da ga tako preimenuju.

Malo OT, ali da ne pljucamo baš Talijane...

Naziv Mare nostrum su koristili Rimljani prvo za Tirensko more, a zatim za cijelo Sredozemno more. Naziv kao takav se ponovo počinje upotrebljavati sa usponom fašizma u Italiji.
Jadransko more se nazivalo u doba Rima Mare (H)Adiaticum ili Mare Supremum (Gornje more). Ime koje se najduže zadržavalo u kartografiji je Golfo di Venezia, cca do početka 19. st. Čak i naziv za pučinski dio Jadrana u nekim dijelovima Dalmacije je izveden iz Golfo---> Kulf.

Nije do pljuvanja nego do zbilje.

I u C.Gori zbog skorog ulaska u EU će u nedostatku svojih kapaciteta morati da plate čuvare svog mora.
A ja opet mislim koga drugog ako ne Talijane, najbliži su a i uvek im je ona suprotna strana Jadrana bila srcu bliska.

Pogled sa mora na Arsenal, maj 2007.

Drugar koji ima kucu izvan Arsenala a pored bivseg doma vojske rekao mi je da ovih dana gazde Porta zapocinju agresivnu kampanju agitovanja da i vlasnici kuca u tom delu njima prodaju imanja.
Izgleda da ce mic po mic da osvoje citav grad.

Taj im je prostor (iako su u pitanju privatne parcele) obecan jos 2006 kada im je prodat Arsenal. Drzava im je po njihovim zeljama nacrtala studiju lokacije koja obuhvata i ta privatna iman a sa sjeverne strane kompleksa Arsenala , izmedju ograde Arsenala i kompleksa Doma Vojske. Sve sto pozele su dobili, ali se ja sada nadam da ce ti ljudi cije su kuce i imanja Mankovci nameracili, znati da im iscijede pare. Jedna gdja koja zivi u Italiji je koliko cujem, vec glatko odbila Mankovu ponudu od 2 miliona za svoju staru dvospratnu kucu plus cca 3 hiljade kvadrata dvorista i trazi im 5 meleona... Neka trazi, svaka joj cast!

Prodaće im sigurno svi i ja se nadam za dobre pare.

Započela izgradnja druge faze marine Porto Montenegro vrijedna 20 miliona €.
Hidrograđevinska firma „Yu Briv“ iz Kotora počela je sa radovima na dogradnji marine "Porto Montengro". Kako je ranije saopšteno na tenderu za izgradnju druge faze marine pobijedila je crnogorska kompanija „Yu Briv“ koja će raditi na proširivanju postojećih i izgradnji novih gatova, po idejnom rešenju kompanije "Marina Projects" iz Velike Britanije.
Kako prenosi radio Tivat, u avatorijumu jugozapadno od glave mola 1, započelo se sa zabijanjem u morsko dno prvog od tri probna čelična stuba na kojima će se oslanjati dio nove operativne obale tivatske marine. Piloni, dugi skoro četrdeset metara, biće zabijeni u morsko dno do nailaska na čvrstu stjenovitu podlogu. U izvođenju ovih radova asistiraće i specijalno obučeni protivminski ronioci Pomorskog odreda Mornarice Vojske Crne Gore, zbog mogućnosti da se u slojevima mulja na dnu mora nalaze neeksplodirana ubojna sredstva.
Druga faza marine podrazumijeva proširivanje gatova 1 i 3, i izgradnju gata paralelnog sa gatom 4 i novog gata za snabdijevanje jahti gorivom. Završetak radova planiran je za proljeće 2014.godine. Završetkom druge faze kapacitet marine će sa sadašnjih 250 biti povećan na 470 vezova.
Pri kraju je izgradnja prvog sprata na Regent Hotels & Resorts u sklopu marine.

Iz sretnijih vremena...

Dok je oko njih sve obilovalo "vojnim tajnama" i jugoslovenskim i sovjetskim, ova dijeca su igrala kolo...
Niko na te vojne tajne nije obraćao pažnju jer se slavilo 100 godina od osnivanja Arsenala...
Godina je 1989, a datum 24.03.

Par godina ranije pod nastrešnicom sinhro lifta bila je jedna barkasa... U zgradi iza pravili su se pontonski kompleti M71...
Nermin je imao još 277 dana do kraja vojnog roka i to je, nakon popijena tri piva u kantini, svima stavio do znanja na jednom od nosećih stubova konstrukcije sinhro lifta...na visini dovoljnoj da dežurni moler ne može da prekreči taj zapis...
Na drugom stubu mornari Čedo i Lucio su ovjekovječili svoje drugarstvo iz JRM... Ne znam da li je drugarstvo ostalo, natpis su izbrisale kiše i viši moleri...

Amerikanac u Tivtu - USS "Preserver" ARS-8 u Arsenalu, druga polovina sedamdesetih...

Druže postaješ zaboravan  ;D
Ovog časnog starinu si već postovao i to orginalnu sliku koja nije "kropovana", na kojoj se vidi da je i krišom fotografisan...  ;)

Nije mi ni čudo, godine stižu i kako mi primorci kažemo, podoh i ja pomalo na ostiku... Praštajte!

Ovih zgrada sem jedne, više nema...
Neke su nestale ranije, neke kasnije... Baš kao što ćemo i svi mi jednog dana.
U radionu lijevo kroz vrata koja se vide na ovoj slici, a otvorena su, ulazili su radnici i materijal...na jedna druga vrata, koja se na ovoj slici ne vide izlazili su kompleti pontonskih mostova M71 iliti projekta 382...
U radionu desno ulazili su izraubovani i umorni motori brodova i podmornica kojima su radnici davali novi život. To je stara motorna radiona koja je renovirana '76.
Put je vodio na gore prema elektro, minskoj i art radioni. Stara i lijepa zgrada iz predratnog perioda negdje krajem 70-ih je ustupila mijesto modernijim halama i skladištima...

Uvaženom kolegi Marineru ću da dopunim njegov post:
Bilo je ljeto 1974-e, temperature nisu oscilovale kao danas (sem u glavama političara) i još uvijek su postojala sva četiri godišnja doba (bar u Boki)...
Amerikanci su se toga jula (a možda i griješim u mjesecima) čudili kako je iza "gvozdene zavijese" moguće čuti u bašti skromnoga hotela Mimoza blijede reprodukcije hitova kao što su: "Seasons in the Sun" ili "The Loco-Motion" i kako to da podoficiri i maldi poručnici sa petokrakom na šapkama plešu uz zvuke "mrskog im zapada"...
Za tih par dana popili su po koju i pokojoj su namignuli...
Kada su odlazili odnijeli su lijepe uspomene, baš kao i njihove kolege četri/pet decenija ranije. Broda više nema ali su oni iza sebe ostavili ovo:

Bravo mali! ;)

Nekoliko fotki trgovackih brodova koji su remontovani u Arsenalu, sa sajta kompanije "Tole".

I jos malo...

Aktuelni izgled pokojnog sinhrolifta jos pokojnijeg nesretnog Arsenala...

http://www.youtube.com/watch?v=1RF5SL2Y2DY

http://www.youtube.com/watch?v=zqIBU-mUjPM

Stiglo vrijeme da radnička klasa uživa svoga boga... ;D
Gricka semenke i gleda kako se munjeni bogatunu prže na suncu. Dosta su se oni kupali u znoju
lica svoga. Neka sada pate drugi.... :P

Zna li se koliko ima zaposlenih radnika u sadašnjem "turističkom raju" a koliko ih je pre jelo hleba od "Arsenala" ?

Zna se- sada ih ima cca 150 od cega ni 50 posto nije iz Tivta, a kada je Arsenal zatvoren u ljeto 2007, u njemu je radilo 480 ljudi plus kooperanti. U srecna vremena sredimom odamdesetih, broij radnika Arsenala isao je i do 1.200 plus jos oko hiljadu kooperanata....

Strašna razlika u brojkama pre i posle.

Mislim da o tome nije potreban ni jedan komentar.

Ne računajući firme koje su iz metalskog i drugih esnafa proizvodili repromaterijal opšte upotrebe koji je korišćen u radu.

Ja nikad nisam bio u boki a trebalo je .Bilo je lito 1990 i top ak 726 posli remonta se trebao vratiti na VPBR (neznam koji), radio se i remont rbu  bacača , a ja sam upućen na služenje vojnog roka.Tražio sam još kao regrut ,čak se i obraćao  nekim vojnim licima u mtrz Šibenik da završim kao mornar -artiljerac -ima li šta logičnije od toga?

Poslali su me  u Sombor.

Inače pišem ovo zbog  "boat Shova"  ti "shovovi" ,niču kao gljive poslje kiše ,možda bi bilo bolje reći kao guba.Sutra ,počinje u Šibeniku ,ali ne na poziciji NCP -raja ,već na Šibenskoj rivi ,di nema pontona -najvažnijeg ,malo je placa ,doduše pristupačnije je.Isto mi nije jasno zašto tu.To je pomodarstvo ,svaka selendra to organizira,neš ti novaca šta se okrene.Vjerojatno korist ima samo organizator.

Koliko sam shvatio ,sinhro lift postao je bazen?

Dobro si shvatio. Sve smo destregali..... :(

Ако су успели Пољацима да угасе бродоградилиште у Гдањску шта је тек остало за један ремонтни завод у Тивту? Све је то Запад урадио да би елиминисао конкуренцију својим предузећима.

Након распада државе и армије Арсенал није морао да буде војна лука, али је могао да се бави ремонтом цивилних бродова и да зарађује лепе паре. 

Nekadasnji izgled sinhro lifta pokojnog Arsenala.

Objekat Doma JNA u Tivtu, podigao ga je 1989 godine za svoju 100-tu godisnjicu pokojni Arsenal spiskajuci u taj velelepni objekat od mermera iz Karare, celika i stakla cca 8 miliona ondasnjih maraka. Danas je u ovoj zgradi smjestena uprava Porto Montenegra a namjeravaju je srusiti i na njenom mjestu podici luksuzne stanove za prodaju na trzistu.

Prekrasni snimci, "marinero", čestitam... :klap :klap

Početak radova na vadjenju potopljenog doka 1 Arsenala u Tivtu 1945. Pri povlačenju, dok su u novembru 1944 potopili Njemci.

http://www.vijesti.me/vijesti/arsenal-da-plati-cofisu-1-3-miliona-clanak-137634

Kako su se stvari odvijale oko ovog posla, nije ni čudo da je ovako na kraju i završilo.
Ma dobro da su se i ovako izvukli. Zavod je u završnom dijelu posla bio u potpunom
haosu.
Sticajem okolnosti u nekom smislu i ja sam prisustvovao završnom dijelu posla. Ostalo je
nekih nezavršeni poslova, kako se i u članku navodi, na zadnja tri broda. Kasnije sam kontaktiran
od strane nekih ljudi, da ne navodim imena, da bi bilo poželjno da idem u ekipi da se to završi u
Egiptu. S obzirom da sam već video kakvo je stanje po svemu kod zadnje isporuke, nije mi ni na
kraj pameti bilo da se prihvatim dijela toga posla. Ni za kakve pare ovoga svijeta....
Sretno im bilo... :marinero

[attachment=1]
[attachment=2]

Sjajno, solaris, hvala Ti!

[attachment=1]

[attachment=1]

Синхролифт кад је био нов.

A ja sam završio u mornarici jer sam na regrutaciji i usmeno i pismeno zamolio da me slučajno ne šalju u mornaricu. Varka je bila rizična, ali je u potpunosti uspela! Posle sam preko veze tražio da me ne šalju slučajno preko veze u Novi Sad, već da budem što dalje od kuće, na nekom brodu! Tako sam ostao na Vargeroli, u GMO.

Sinhro lift-danas.
link (http://www.purobeach.com/en/purobeach-porto-montenegro-concept-facts.html)

Више ми се свиђа овај стари.

Kaćo ne mogu se suzdržati, moram pitati.
Koliko košta običan espreso ovdje, normalno ako znaš ?

Sory za OT.

poz.

Iznajmljivanje jedne lezaljke kosta 35 eura, a za ostalo ti ne znam....

2,2 €

Videh letos da je marina Porto Montenegro puna jahti. Izgleda da posluje dobro, što mi je drago. A espresso ionako ne pijem, mnogo mi je draže da sam smućkam nes i dodam mleko, ili da zakuvam dobru domaću kafu, po kojoj pliva "flotacioni kajmak". Ako pijem kafu van kuće, ne ulazim u "ustanove" gde je dobra šolja kafe skuplja od 1EUR. Mislim da nema potrebe.

Катастрофа.

Ако будем нашао још коју слику стављам.

Торпедо, то и нису цене за обичан свет, већ за богате чике и тете са јахтама у својини од 20+ метара.

Malo je sto u Porto Montenegru cijenama prilagodjeno nasem dzepu mada ima izuzetaka - recimo picerija "Al posto giusto" koja ima odlicnu ponudu i sasvim korektne cijene ili mali lokal nazvan "AM-PM"....  Sve ostalo je prilicno skupo, odnosno prilagodjeno standardu ljudi koji sebi mogu prisustiti jahtu od 20+ metara, mercedes S klasu na kopnu i stan gdje je prosjecna cijena kvadrata 8.000 eura....

То су пренадуване цене. Нећу да дискутујем о тим ''чикама и тетама''.

Па и у центру Београда се лако може налетети на капућино за 200 динара, што је мање од 2,2 Е, али је и даље много за 30 грама текућине, једну течну унцу, или слично. Ја таква места заобилазим, наравно.

Арсенал пред гашење.
[attachment=1]

[attachment=1]

Navoz ispod čamčarske radione, a na njemu sa lijeve strane jedan DTM i školski brod NAUTIČAR kotorske Nautike. U pozadini na mulu IV vezan je neki od trampera Jugooceanije Kotor, ali se ne može iz ovog ugla identifikovati tačno koji....

 Super slika, bravo !

Pogled na Arsenal 2004 godine, foto Anton Markovic. U pitanju je preslikana fotografija, pa ne zamjerite na odbljesku koji se nije mogao izbjeci.

Brod je "Kordun" - sezdesete godine.

JBT u razgovoru sa prvim posleratnim direktorom Arsenala u Tivtu.
lokacija : Brodoželjezna radionica u tivatskom Arsenalu
izvor : digitalna foto arhiva MIJ

Nalov je tipa Bože mi ti pomozi... i nema nikakve veze sa tekstom ispod njega, ali ajde, barem znamo kada je gradjena upravna zgrada pokojnog Arsenala.

Nisam neki stručnjak za prepoznavanje detalja ali Podgorka nije mogla 2007 godine u Tivtu na remontu.Očito je podatak prepisan iz nekog nedovoljno pouzdanog časopisa.

Pet punih godina prolazio sam kroz taj ulaz.Do jedrarske radione bio je vez odreda pomočnih brodova a u zelenoj zgradi komanda.

Jeste, mogla je i bila je jer je nesretni Arsenal radio za MCG dok god je mogao 2007, cak i nakon momenta kada je 1.jula formalno predat novom vlasniku Piteru Manku. Gledalo se tada da se iskoriste sve mogucnosti i radnici da se koliko-toliko srede neki plovni objekti MCG...

Nije ulaz ali je blizu...  ;)
Parking je u pitanju...

Tivat i Nikšić su već dugo povezani (@ marinero  ;) )

Ljepa slika za nas koji se radi sjecamo proslosti. Po voznom parku zaposlenika RTZ-a vidi se , da plate nisu bile loše. ;)

Da, na zalost, posebno nesto intenzivno u posljednjih desetak godina...... ;D ;D ;D

  E to sam baš gledao i ja. Mada nije vidjet zapadnih auta, osim jednog Austina iz IMV i jedan hatchback koji ne znam šta je. Ali ima nekoliko tristaća, koji je važio za "YU Mercedes", kojeg su mnogi mogli navodno samo zamišljati. Pa vidim Ladu, Škode, Z101, prilično malo je fičeka. Ipak solidan vozni park za ona vremena. Rane 70-te ?

  U tristaću sam sjedeo prvi put prošle godine i bio oduševljen, mada sam naviknut najnovijih zapadnih auta. I prvi put sam pomislio kakav je to komforan auto tada bio.

Bitno je da je nešto zapisano i da se artija nije raspala godinama.

Kada su se spremale čuvene "arsenalske tripe", menza je bila punija nego kada su se dijelili stanovi...
I dan danas mnogi bivši radnici sjećaju se tog "gurmanluka" za proletarijat, koji je itekako prijao u pauzi remonta mnogih podmornica i brodova.
Ova slika ovjekovječuje jedan od tih momenata...

Postoji još i danas taj restoran? To je bio restoran u vlastništvu VU -ja (vojno ugostiteljske ustoanove) ?

Ne postoji.Bio je u prizemlju upravne zgrade koja je porusena 2008 godine. Sada je na tom mjestu niz butika sa ultraskupim krpicama i glupim prodavacicama koje zaradjuju 200 eura mjeseco a poprijeko gledaju svu domacu "sirotinju" koja nema para (ni nedostatka mozga) da plati kupace gace 400 eura, ali zato sve kao leptirici, obigravaju oko stranih bogatuna sumnjivog ukusa.....Kokoske! >:(

 :klap

Ne može se tu ništa. Nikad se nismo tako nizko spustili - ponos (raditi za 200 eur?! :udri kao što je to situacija danas.
Kao i sve ostalo izgleda i arzenal u Tivtu smetao je strancima - psima rata i love.  Tamo se vršile kvalitetne popravke - usluge i vjerovatno po razumnim cjenama. Koliko znam SAVA KOVAČEVIČ nije bio izključivo za potrebe JRM nego i za strane mornarice (SSSR, LIBIJA...)

Иста фотографија само већа резолуција. Модератор нек обрише претходну.[attachment=1]

Pouzdano znam, jer sam dobar sa svim penzionerima OZNE i DB-a da je lik u 28 redu, sedmi iza žene koja se zamislila, osmi iza najzgodnije dame na ovoj fotografiji, prvi iza 13-og u redu za stan na bodovnoj listi, četvrti na takmičenju iz radničkih igara, drugi do treći na republičkom nivou, priželjkivao da se vrati stari sistem: bez komesara, sam za sebe radi i zaradi, koliko para toliko muzike i ostale himne...

Često ga sretnem...žali za starim vremenima kada je imao vremena i slobode da bude oportunista...
Sada nema vremena ni za sebe, a kamoli za unuke
O slobodi da ne pričam...
Na slici je sastanak radničkog savjeta...

Sve što nam pod ruku dođe, a napravljeno je od metala, danas uzimamo kao nešto što se podrazumijeva...
Nekada to nije bilo tako i bili smo zahvalni onima koji to naprave svojim rukama da bismo mi to koristili.
Možda je to zato što se sada sve pravi "tamo negdje" hiljade kilometara od nas...
Razmišljam da sličan buket ovih dana pošaljem u Kinu, mada njihova roba mi se često kvari tako da...
Marinero će prepoznati zgradu ispred koje se ovo odigrava, a i uniforme jer koliko ga znam lijepo pijeva  ;)

Sve sličnosti sa NASA-om su slučajne...
MTRZ SA-KO krajem 80-ih godina

Kakva NASA. To je imao malo bolji hotel u Dalmaciji.

 ;D ;D ;D

Nije baš tako...
Ovaj sistem je omogućavao napajanje strujom u trajanju od 7 dana svih postrojenja: 2 dana komplet uključujući i menzu (a da prvi dan za ručak bude pasulj, a drugi tripice) i 7 dana sve ostale vitalne objekte
Koštao je "boga oca"... otprilike jedno osrednje radničko odmaralište na primorju...
Nije ni čudo kada ga je projektovala domaća firma, Simens je imao jeftiniju ponudu...
Pare su donijeli sovijetski i libijski brodovi i podmornice, a one koje su preostale od ovog sistema uplaćene su na račun MTRZ "Velimir Škorpik", za plate njihovim radnicima...  ;)

Maj 2008, upravna zgrada je vec polusrusena, najstarije radione iz doba Austro-Ugarske ispred mula 1 sravnjene sa zemljom,a bager upravo rusi mostic koji plovni dok spaja sa obalom da bi dok bio odvucen na remont u Bijelu, prije nego sto ga preuzme novi vlasnik iz Njemacke. Tada je na ovom dijelu Arsenala, kao sto se da vidjeti, bilo puno zelenila, borova, javora,palmi, cak i drvored oleandara, a sve je to novi vlasnik Piter Mank posjekao i sad sve to "mnogo ljepse" izgleda u betonu i stanovima za prodaju na trzistu! >:( :(

Mudri novi vlasnici Arsenala su rekonstruisali stari objekat pilane, podignut jos za vrijeme Austro-Ugarske. Promijenili su na zgradi i krov, ali su se tek onda sjetili da su prethodno zaboravili da u pilanu -danasnji muzej, vrate ove stare masine firme Kirchner sa kraja 19.stoljeca, a koje su iz zgrade izvadjene kada je skinut stari krov i koje su jedino tim putem mogle ponovno biti vracene na mjesto gdje su stajale i radile skoro 120 godina. E, zbog te 'sitne greske" ovaj dio tehnoloske i istorijske bastine najvjerovatnije ce zavrsiti tamo gdje i vecina dobrog starog Arsenala - na deponiji starog zeljeza! Bravo majstori! >:( :( :'(

Škorpik je uvik uskaka kad je bilo Tivtu gusto. ;D

upravo suprotno dragi kolega. Po informacijama koje ja imam u planu je njihovo rastavljanje i vraćanje u funkciju eksponata  ;)

Nije sve izgubljeno, evo na primjer ova fotografija će ostati.
Snimio ju je dopisnik Fronta i pasionirani fotograf, veliki zaljubljenik u more. Koliko znam i poslednji komandant JRM. ;)
Ovome momku je ostalo još "sitno" do skidanja, a njemu se ne ide doma.
Zaljubio se, da li u more ili u neku lokalnu djevojku, nikada nećemo saznati...

Ako je tako, casticu Te sa tri boce WD40 spreja, trebace Ti da razmrdas one od ruzine zapekle sarafe! ;)

Kirchner je njemačka marka...
Ruzina ne može ništa tome ;)

Ehhhh......pa sretćan ti rođendan.....

Izložba povodom jubileja

Tivat: Obilježeno 125 godina Arsenala

[attachment=1]

Više od 100 posjetilaca se prisjetilo firme koja je hranila nekoliko hiljada bokeških porodica i duže od jednog stoljeća bila okosnica razvoja Tivta


Tivatski zaliv opet je sinoć bio prekriven sivim siluetama desetina ratnih brodova, oživjele su na trenutak prepoznatljive plave radne uniforme stotina Arsenalaca, a sa starih fotografija osmjehivali su se čuveni meštri koji već odavno nijesu među nama.

To je bilo više nego dovoljno da se skoro 100 posjetilaca izložbe posvećene 125-oj godišnjici osnivanja Arsenala, neki i uz velike i neskrivene emocije, prisjete firme koja je hranila nekoliko hiljada bokeških porodica i duže od jednog stoljeća bila okosnica razvoja Tivta.
Arsenal je osnovan 1889. godine, 2007. se preselio u istoriju, sa čime se brojni Tivćani i danas teško mire, a njegovo mjesto zauzeo je nautički centar Porto Montenegro.

Zbirka pomorskog nasljeđa Porto Montenegro priredila je tim povodom, multimedijalnu izložbu fotografija, dokumenata, alata i opreme iz bivšeg vojnog brodogradilišta, a koju je otvorio ambasador Austrije u Crnoj Gori, dr Johan Frelih.

“Prije tačno 125 godina Komanda Ratne mornarice Austrougarske je naložila početak izgradnje pomorskog Arsenala u Tivtu u Boki Kotorskoj, nove austrijske mornaričke baze u Jadranskom moru. Bila je to filijala pomorskog Arsenala u Puli i najjužnije uporište Austrougarske monarhije. Pojekat Arsenala u Tivtu je donio poslove i novu perspektivu stanovnicima Boke. Ovo je zapravo izložba naše zajedničke pomorske prošlosti i Crna Gora treba da bude ponosna što ima ovakvu pomorsku prošlost”, kazao je ambasador Frelih, podsjećajući na ulogu brojnih naših ljudi u razvoju austrijske mornarice koja je preko pet vjekova bila pomorska država jer je kontrolisala makar jedan dio istočne obale Jadrana, a pred Prvi svjetski rat Ratna mornarica Austrougarske je bila sedma vojno-pomorska sila svijeta.

Na nedavni dio istorije kada se i u Tivtu proizvodio ili remontovao dio te sile, podsjetili su brojni eksponati na izložbi, od kojih je neke, poput vrijednih starih nacrta i planova širenja Arsenala iz vremena Kraljevine Jugoslavijue, javnost vidjela po prvi put.
Fotografije iz Arsenalovih radionica i modeli brojnih komlikovanih sredstava ratne tehnike koja su se u Tivtu proizvodila za vrijeme SFRJ, posjetiocima izložbe, naviklima na pustoš u industrijskoj privredi današnje Crne Gore, više su nalikovale na scene iz naučno-fantastičlnih filmova, nego na tivatsku stvarnost od prije samo 20-tak godina.

[attachment=2]

Iako svega toga više nema, jer je 2007. prednost data turizmu i uslužnim djelatnostima kroz razvoj luksuzne martine i nautičkog centra Porto Montenegro, gradonačenik Dragan Kankaraš smatra da kompanija koja je hranila i gradila Tivat i dalje živi:
“Ako bi neko i rekao da Arsenal više ne postoji, ja bih istakao da nije tako. Porto Montenegro je nastao na temeljima Arsenala i zato hvala organizatoru i autorima izložbe što nas još jedanput podsjećaju što je značio Arsenal ovom gradu.”

[attachment=3]

Otvaranju zaista bogate i impresivne izložbe, pored ambasadora Freliha, prisustvovao je i njemački ambasador, dr Pius Fišer, počasni konzul Mađarske, Ćaba Mađar, predsjednik Upravnog odbora Bokeljske mornarice 809 Nikola Ciko, više bivših direktora Arsenala, nekadašnjih čelnika Ratne mornarice i brojni bivši radnici tivatskog vojnog brodogradilišta.
Njima je autor postavke Dražen Jovanović kazao da je istorija Arsenala istovremeno i neodvojivi dio istorije razvoja grada Tivta.

Koautor kizložbe Anton Gula-Marković iz Foto, kino i video kluba „Mladost“ naglasio da pored fotografija iz njihove arhive jer su duže od 50 godina pratili dešavanja i razvoj u Arsenalu, čine i fotografije i dokumenti iz privatnih kolekcija koji su sakupljani u zadnje dvije godine.

[attachment=4]

izvor : vijesti.me (http://www.vijesti.me/vijesti/tivat-obiljezeno-125-godina-arsenala-clanak-189287)

Ova u žutoj jaketi i ovaj u plavim pantalonama su mi sumnjivi uz mnogih razloga.
Siguran sam da nisu nikada vidjeli uživo ovo:

Da bi svima bilo jasno, sovjetska podmornica pr.641, (NATO Foxtrot) u remontu.

libijska ;)

Цилиндри за вађење потонулих објеката. [attachment=1] Завршили у Хрватској након продаје Арсенала.

Ne svi, dva su jos tu - kupio ih je YU Briv i evo ih vezani u Lipcima.

Прочитао сам у ''Вијестима'' да су продати, али добро ако ти тако кажеш.

Pa cujes sto ti kazem - prodata su dva u HR,a dva preostala je naknadno kupio Yu Briv. U cemu je spor ?

Ma te "Vijesti" su žuta štampa...vjeruj onom štp ti marinero kaže ;)

Jedan stariji video uradak ,pretpostavljam da je već bio postavljen ;

https://www.youtube.com/watch?v=-HCM_byKoQM

Да ли је била ова фотографија? [attachment=1]

Jeste, i ta je moja. Gdje si je "drpio" ? ;D

Drpio je sa sajta Vijesti.

E, odatle slobodno kradi! Kao Robin Hood! ;) ;D :klap

Zapamti... Imam tvoje odobrenje. :)

Inace Ciro se isto cudio odakle sam iskopao onoliko fotografije shershena.

Vidim da se na Palubi cesto dogodi da se fotografija ponovi. Izvori polako presusuju. Za Arsenal ponekad dobijem koju sliku mejlom itd. U poslednje vreme eto stalno nalecem na tvoje fotografije neznajuci da su tvoje.

Nema veze, samo Ti kaci!

Да ли је била тамова дизалица? [attachment=1]

Jeste torpedo, i to sam ja slikao septembra 2005, pred isplovljavanje VPBR 34 za Brindizi..... Ova dizalica danas je u firmi "Tehnomarine" Tivat i dize i spusta u more manje jahte i glisere, kao i motore i djelove na vecima jahtama.

Гледао сам тему, али ми је промакла. Извињавам се ако се слике понављају.

Иначе дизалица ми је позната са фотографије где се укрцавају торпеда на П-831 у Арсеналу 90-тих.

Сад сам прегледао целу тему и нисам нашао дизалицу. Мора да је постављена негде другде.

Још једна дизалица. [attachment=1]

Ovo je bilo za 308...AD 2005... ;)

Da li si ti napravio ovu fotografiju?

308 je raketni camac je l da?

Адмирал флоте Совјетског савеза Горшков у Арсеналу. [attachment=1]

ЈРМ подморница. [attachment=2]

Руски брод Волга.  [attachment=3]

Совјетска подморница на ремонту у МТРЗ СаКо. Фотографија настала 1982. године. [attachment=1]

Совјетски официри на палуби брода Волга у Арсеналу. [attachment=1] Заборавио сам да ставим у претпрошли пост.

Da li još uvek stoji saobraćajni znak za parking u Tivtu? :)
Fotograf je stajao pored ograde MTRZ-a, kod kapije "za bekstvo"

Посада совјетске подморнице  "Магаданский Комсомолец" пред полазак из Тивта након ремонта 1982. Мислим да је то она подморница коју сам поставио горе. [attachment=1]

Ево података о ремонту совјетских подморница Проект 641 (Фокстрот по на НАТО кодификацији) у Арсеналу.

Б-41
обављен средњи ремонт 1985 године.

Б-6
обављен ремонт у периоду од 28 априла до 31 маја 1979 године.

Б-36
ремонт завршен 02.08.1980.

Б-116
средњи ремонт обављен у периоду од маја до новембра 1982.

Б-169
средњи ремонт 1975-1976.

Б-98, касније Вук у саставу Пољске ратне морнарице
ремонт завршен 1.9.1980.

Б-26 Јарославскиј комсомолец
средњи ремонт обављен у периоду од маја до новембра 1984 год.

Б-40
упловила у МТРЗ у децембру 1981, ремонт започет у јануару 1982, а завршен у мају.

Б-413
1988 била на ремонту.

Толико о подморницама Проект 641. Ако неко зна да ли су биле подморнице неког другог типа нек каже па да потражим. [attachment=1]

Поздрав.

Ja se sećam, još nisam ni u školu pošao, oko 1971., kad je u površinskoj vožnji zalivom prodrndala neka prilično zarđala podmornica, u pravcu Tivta.

Можда је руска.

Иначе да не буде забуне подморница са слике Б-840 је наведена у табели као Б-40 што јој је био првобитан назив. Касније је промењен у Б-840.

Zanimljivi podaci torpedo. Jel Arsenal još šta remontovao za sovjetsku RM?

http://www.deepstorm.ru/DeepStorm.files/45-92/dts/641/B-41/B-41.htm ova je bila dva puta

http://www.deepstorm.ru/DeepStorm.files/45-92/dts/641/B-98/B-98.htm

Za SSSR ne znam da je radio jos nesto. Nisam uspeo da nadjem na internetu. Mozda postoji u nekoj od knjiga o MTRZ SAKO ili neko od clanova foruma zna.

Znam da je Arsenal remontovao libijske podmornice klase Foxtrot. Ima snimak jedne na jutjubu kako napusta Boku nakon remonta.

Pretrazivao sam istoriju sovjetskih dizelelektricnih podmornica i nisam nasao da je neka druga klasa dolazila na remont. Modernizovana varijanta proekt 641B je uplovljavala u Rijeku, ali nije svracala na remont u Tivat. Izgleda da su radnici u Arsenalu, pored domacih podmornica, najvise bili specijalizovani za Foxtrot.

Inace podmornice su dolazile u Tivat nakon misija u Sredozemnom moru pa bi se nakon remonta vracale na iste ili nazad za SSSR.

  Ovo mi je interesantno. U Rijeku  ? Jel na remont u bdg 3. maj ?

Ili šta bi SSSR podm. radila u Rijeki ?  Ili možda malo "slušat Taljane" ?  U bdg. 2. Oktobar u Izoli bili su uvek neki ruski teretni brodovi na remontu u 70-im i 80-im. Navodno je bio ugovor kao kompenzacija za nabavljen dok iz SSSR remont njihovih brodova. Ali ljudi su uvek pričali, da rade i špijunažu, sad dali je istina ili ne, ne znam. Možda je samo mašta ali ovi su brodovi imali, barem je tako izgledalo, nadprosječno mnogo različitih antena. Mada smisla bi i imalo, bio je još hladni rat, a u IT preko Tršćanskog zaljeva NATO baza Aviano...

Није ишла на ремонт. Трећи мај није војно постројење.

Поједине подморнице су свраћале у Тиват и у Дубровник. Пише све на сајту који је поставио Жељко11.

Galebe zaboravio sam da vam kazem da je jedna navracala i do Splita. Ne na remont vec u posetu.

Izvinjavam se ako sam izasao iz teme.

Jeste -brodove baze podmornica klase "Ugra" i "Don" (NATO kodifikacija).
Kumbore, sigurno tu podmornicu nisi vidio prije 1974 jer je tada te usvojena izmjena Zakona o pomorskoj i unutrasnjoj plovidbi SFRJ koja je omogucila remont stranih ratnih brodova u nasim brodgradilistima, Inace, koliko je meni poznato, niti jedna sovjestka podmornica u SFRJ nikada nije remontovana nigdje drugo osim u Arsenalu u Tivtu. Taj "Foxtrot" koga pominjete u Rijeci, je mozda bio samo u sluzbenoj posjeti JRM, nikako na remontu u Lencu....

Kad smo se vec dotakli ove price o stranim klijentima Arsenala,valja napomenuti da je MTRZ SAKO za Libiju, sto u Tivtu, sto u Tripoliju a sto u Homsu, remontovao i raketne camce tipa "Combatante", raketnu korvetu klase "Nanuschka", rakete fregate klase "Koni", transportne brodove tipa "Ibn Ouf", par remorkera i naravno, nekoliko libijskih podmornica tipa "Foxtrot".
Za Egipcane je radjen remont raketnih camaca tipa"Osa" koje smo im prodali,a licno je ranije u Toivtu ra[eno i sa jednim bropjem patrolnih camaca tipa 131 i Krajevica prije nego sto su oni kao polovni iz sastava JRM, bili prodavani stranim RM, od Indonezije do Bangladesa.

Направио сам грешку.

Магадански комсомолец није подморница већ брод база за подморнице о којима је Маринеро сада писао. Не познајем руски језик баш најбоље па сам зато нетачно написао.

Раније поменути борд ''Волга'' је из класе Угра, а ''Магаданскиј комсомолец'' је Дон.

Да ли је ово у МТРЗ у Тивту или у Шибенику? [attachment=1]

MTRZ SAKO, stari dok koji je kasnije zavrsio u Sibeniku.....

Taj dok me je bunio. Hvala ti Marinero.

Jedan novinski zapis par mjeseci poslije zavrsetka Drugog svjetskog rata...

„Pobjeda", br. 33, str. 4, 01.07.1945.g.
Primjeran rad Arsenala u Tivtu
Radnici Arsenala dali su u korist države 52.203 radnih dana
Oslobođenjem Tivta, naša vojska je zatekla Pomorski arsenal u vrlo lošem stanju. Njemačka soldateska i u ovom kraju naše zemlje pokazala je svoje varvarstvo. Radionice raznih otsjeka Arsenala pretvorene su bile u hrpe željeza i srušenih krovova, a luka, bila je puna potopljenih brodova. Čitav bokeljski zaliv od Oštre do Tivta Njemci su bili zasijali minama da bi onemogućili svaku plovidbu željeznim brodovima po Boki. Čišćenje svega toga oduzelo je mnogo truda. Mobilisanjem u Armiju otišlo je mnogo naših pomorskih stručnjaka, te je i tim bilo otežano osposobljavanje tivatske luke i tivatskog Arsenala. Od razlupanih djelova mašina često puta vrijedne ruke naših radnika kombinovale su razne djelove, a ponekad i čitave mašine. Zato je bila potrebna umješnost i neumorni rad.


Udarničkim radom dovedene su mašine u ispravno stanje, te je tako od njih 224 preko 80 % osposobljeno za rad. Pored tehničkog rada, radništvo Arsenala koraknulo je u kulturno-prosvjetnom polju naprijed i slobodno se može reći da ni na tom polju ne zaostaju sa sličnim ustanovama u našoj zemlji.
Šestoga juna ove godine održana je sindikalna konferencija u Radničkom domu. Na zboru je bilo oko 700 članova, koji su zaposleni u Arsenalu. U toku dnevnog reda, pored ostalih pitanja, bilo je postavljeno i pitanje prekovremenog rada u korist države. Radnici su jednoglasno pristali da svi prekovremeni časovi, kao i rad nedjeljom od pet časova, idu u korist države. Na taj način radnici su radili za državu 52,203 sata u toku prošlog mjeseca. Isto tako radnici su izrazili želju da žele ubuduće raditi devet časova, time da im se plati samo osam časova, a deveti čas da ide za državu. Stalni dnevni rad od oko 700 časova rada ponikao je iz njihove svijesti. Značajnost toga, tim je veća, jer su većinom ti radnici oženjeni ili su članovi porodica, čija je zarada jedini imetak. Ta odluka radnika i namještenika u Tivtu pruža nesebičan primjer požrtvovanosti, kao i odanosti prema najvišim – zajedničkim ciljevima.

„Pobjeda", br. 41, str. 3, 05.07.1947.g.

Organizacija rada i uvođenje radnih normi u Arsenalu u Tivtu treba da posluži za primjer svim preduzećima naše Republike
Već od prvih dana oformljenja sindikalne organizacije brodogradilišnih radnika u Tivtu radni kolektiv je pokazao mnogo volje i ljubavi za rad uloživši maksimum napora da što prije osposobi brodogradilište, koje je bilo samo gomila ruševina, čije je mašine i instalaciju uništio okupator. Trebalo je mnogo muke probiti se kroz razlupane mašine a kamoli osposobiti ih i staviti džinovski mehanizam u pokret. U toj borbi za obnovu preduzeća radnici su pokazali visoku klasnu svijest dajući desetine hiljada dobrovoljnih radnih sati i radeći neumorno na osposobljavanju brodogradilišta.  Osposobljene su mašine, izvađeni dokovi i brodovi iz mora, popravljeni i spušteni u saobraćaj. Tako su volja, snaga i vještina radnih ruku malo po malo pobijedili sve teškoće koje su stajale na puru radnom kolektivu u borbi za osposobljenje brodogradilišta za njegove važne zadaće. Od gomile ruševina kroz tri perioda takmičenja vrijedne ruke radnog kolektiva stvorile su danas moderno preduzeće u kome se vrše najkomplikovaniji i najprecizniji radovi. Usavršavanje mašina djelo je najvrijednijih sinova radnog kolektiva – novatora. Za takav samoprijegorni i požrtvovani rad, za zasluge na polju povećanja proizvodnje radni kolektiv brodogradilišnih radnika postaje i po treći put dobitnik prelazne zastavice Glavnog odbora Jedinstvenih sindikata Crne Gore kao znak velikog priznanja u borbi za obnovu i izgradnju zemlje. Time su radnici brodogradilišta uspjeli da kroz sva takmičenja zadrže počasno ime najboljeg radnog kolektiva.

...
U cilju što boljeg otklanjanja neodstataka iz prošlosti i da bi se ovo takmičenje oplodilo stečenim iskustvom, kolektiv i uprava Arsenala organizovali su Biro za norme. Da bi birou bio olakšan posao za što bolje uspjehe, zadužen je u svakoj radionici, otsjeku i tako dalje po jedan drug sa tim radom. Taj biro izdaje svakodnevni pregled rada po normama. Grafikoni daju potpuno jasan pregled radova obuhvaćenih normama u procentima. Osim toga u svakoj radionici postoji njen grafikon iz kojega se vidi kretanje i razvitak norma, a isto tako bilježi se norma pojedinca za koliko je procenata prevazišao.
Na taj način je dobro organizovana kontrola i evidencija rada pojedinaca i čitavog kolektiva, što do sada – a kod nekih kolektiva još ni danas – nije sprovedeno, a što pretstavlja krupan propust sindikalnih kolektiva u prošlosti, jer se time gubi kontrola toka takmičenja i što se komisija za takmičenje umjesto da postane živi i radni organ za pravilno sprovođenje takmičenja i prikupljanja i blagovremenog dostavljanja izvještaja o postignutim rezultatima – pretvara u mrtvo tijelo. Taj nedostatak moraju odstraniti naše sindikalne organizacije.
...
A da bi naši kolektivi u snažno zatalasanoj borbi za ispunjenje Plana mogli sa sigurnošću ostvariti svoje proizvodne zadatke, apsolutno je nužno da se prihvate organizovanja rada brodogradilišnih radnika u Tivtu, dodajući tome još i uvođenje prelazne zastavice radnog kolektiva po ugledu na kolektive u Lepetanima i Perastu.

„Pobjeda", br. 161, str. 4, 08.07.1950.g.
Još jedno pomorsko- brodarsko društvo
U Tivtu je održana osnivačka skupština pomorsko-brodarskog društva „Arsenal". Pored članova, skupštini je prisustvovao i delegat Glavnog odbora Narodne tehnike Crne Gore Ivo Glibota. Referat o značaju i zadacima pomorskog brodarstva podnio je Jozo Nikolić. U društvo je već do sada učlanjeno oko 100 članova, većinom mladih radnika iz brodoremontnog zavoda u Tivtu. Broj ženske omladine, obuhvaćene u društvu, je zadovoljavajući. Kod članova vlada veliko interesovanje, naročito za jedrenje, gradnju modela, veslanje itd. Uskoro će društvo povećati plovni park sa još pet jedrilica raznih tipova kao što su „L 5", „Jola slobodne građe" itd. ...

Jadranka na navozu sinhrolifta bivšeg MTRZ

 http://www.vijesti.me/forum/destruktivna-stvar-796618

Destruktivna stvar

Žalim što je Premijer Crnu Goru od države PONOSNIH RADNIKA- PROIZVOĐAČA i zemlje FABRIKA i INDUSTRIJE, pretvorio u vilajet UCIJENJENIH SLUGA, PROSJAKA, NAPLATNIH PARKIRALIŠTA, STANOVA ZA PRODAJU NA TRŽIŠTU i FENSI-ŠMENSI MJESTA ZA PROVODE Premijera, njegove ekipe i strateških partnera

Zašto nerviram premijera i njegove "strateške investitore"

Osjećam se počastvovano što je Premijer Milo Đukanović na Miločerskom razvojnom forumu, mene i moje tekstove u Vijestima o Arsenalu, Porto Montenegru i Qatari Diaru označio kao glavni problem inače, izuzetno uspješne ekonomije Crne Gore pod njegovom upravom. Ni slova ne reče Premijer o KAP-u, štrajkovima, padu državnih garancija, stečajevima. Neki mediji koji ne vide opšte blagostanje u Crnoj Gori, glavni su izvor problema - kako reče, “unutrašnje destrukcije“ koja Premijeru rastjeruje renomirane investitore.

I dok se on tako žestoko i uspješno nosi sa zlim novinarima, četnicima iz Beograda, svjetskom ekonomskom krizom, Sunčevim pjegama, crnim rupama u univerzumu i ostalim pošastima koje pokušavaju da mu rastjeraju investitore, problem je što se neko usudi da se pita i piše da li je baš moralo biti ovako kako je Premijer napravio da bude i da li je baš sve tako kako on želi da prikaže da jeste.

Odmah priznajem - kriv sam što žalim za Arsenalom i pored ovakvog Porto Montenegra kojim se Premijer diči. Žalim za najkompleksnijim, najskupljim i najstarijim INDUSTRIJSKIM PREDUZEĆEM u Crnoj Gori koje je zapošljavalo 490 radnika i par stotina kooperanata u doba kada ga je Premijer zatvorio, za firmom koje je POSLOVALA POZITIVNO u vrijeme kada joj je On zakucavao posljednji ekser u mrtvački sanduk, koja je imala milionski vrijedne poslove u inostranstvu onda kada je On prodao za otprilike toliki iznos kao građevinski plac Piteru Manku.

Žalim i što je račun za remont posljednjeg sovjetskog ratnog broda u Arsenalu iznosio 32 miliona dolara, a Premijerova Vlada je od ostataka tog novca koje su Rusi ostali dužni Asenalu, prije nekoliko godina od Moskve kupovala školsku opremu, traktore i opremu za TE „Pljevlja“. Žalim i zbog toga što moj standard danas ne iznosi ni 30 odsto standarda kojeg su imali moji roditelji 1990. kada se pojavio mlad, lijep i pamentan On i usrećio CG ekonomiju i njene građane, po modelu spaljene zemlje. Smeta mi što smo umjesto državne  fime koja je poštovala zakon i plaćala sve dadžbine, dobili povlašćenog investitora koji krši zakone, planske dokumente, nepoštuje preuzete obaveze, mulja sa preprodajom struje bez licence i izvlači dobit u inostranstvo.

Žalim za vremenom kada je Tivat, prevashodno zahvaljujući Arsenalu, bio druga opština u SFRJ u dohotku per capita, osmah nakon slovenačkog Velenja i žalim za propuštenom prilikom da se sačuva firma sa tradicijom dugom 120 godina, koja je osim brodoremonta, bila i PROIZVOĐAČ koji je pravio patrolne čamce, drvene barke, topove, morske mine, protivgradne i rakete za osvjetljavanje, višecjevni bacač raketa, pontonske mostove.... To se prije dolaska na vlast Premijera, nalazilo na  impozantnom spisku PROIZVODA što su se pravili u Crnoj Gori, zemlji gdje je sada najkompleksnija roba što je njene fabrike prave, aluminijski ingot, svježe posječeni drveni trupac, boca piva, rakije i vina.

Žalim što je Premijer Crnu Goru od države PONOSNIH RADNIKA- PROIZVOĐAČA i zemlje FABRIKA i INDUSTRIJE, pretvorio u vilajet UCIJENJENIH SLUGA, PROSJAKA, NAPLATNIH PARKIRALIŠTA, STANOVA ZA PRODAJU NA TRŽIŠTU i FENSI-ŠMENSI MJESTA ZA PROVODE Premijera, njegove ekipe i strateških partnera.

A mogao je, On baš, na primjeru Porto Montenegra drugačije  - natjerati Manka da marinu i stanove za prodaju na tržištu radi kao pravu greenfield investiciju - na pustim kamenim hridima i makiji Luštice kao što to sada radi Orascom, a ne da uništi Arsenal da bi svom partneru na srebrnom poslužavniku servirao najvrijednije - obalnu infrastrukturu građenu duže od vijeka.

Mogao je Premijer poštedjeti Arsenal, te dobiti u dijelu njegovih kapaciteta, željeni servisni centar za jahte zbog kojeg On sada namjerava da uništi brodogradilište Bijela. Mogli su se u Tivtu i Boki i dalje školovati i zapošljavati inženjeri, ekonomisti, pravnici, vrhunski majstori i zanatlije, a ne kao danas da je ovdašnja mladost osuđena na „krpu i metlu“  - poslove stražara, čistača, sobarica i konobara u Porto Montenegru, jer su sve vrijednije menažerske pozicije zauzeli kadrovi od Podgorice, Nikšića, Beograda, preko Londona i Kejptauna, do Toronta i Sidneja. Mogao je tako „ubiti i geopolitičku muvu“, pa bi imao i nešto ozbiljno ponuditi partnerima iz NATO.

Umjesto što je u Porto Montenegro dobio najveće rusko naselje na Jadranu, mogao se Premijer možda danas hvaliti da je Tivat poput Rote u Španiji, baza ratnih brodova SAD koji su dio interkontinentalnog balističkog raketnog štita i ne bi morao „grebati“ na  vrata NATO-a da ga puste unutra i tako sačuvaju postojanje države koju on vodi. Ovako, ostalo je pljuvanje po Arsenalu kao „crnoj ekološkoj tački“ Jadrana zbog 8.400 kubika grita i teškim metalima zagađenog sedimenta na dnu mora, a koji se i dan-danas, sedam godina nakon što je Premijer uspješno zatvorio tu „crnu tačku“ nalaze na istom tom mjestu - na dnu akvatorijuma blještave Mankove marine. Žalim i što moj Premijer, vrsni ekonomista momišićke škole, kada je već odlučio da uništi Arsenal, nije svom omiljenom poslovnom partneru rekao:

OK, čika Peter, evo tebi cijeli Arsenal, zemlja, zgrade, oprema i mašine, sve što vidiš. Nosi, prodaj, sruši, rasturi, radi što hoćeš i sve to dobijaš za džabe. Daćeš zauzvrat, državi Crnoj Gori nepromjenljiv vlasnički udio od recimo, 34 odsto u tvojoj kompaniji Adriatic Marinas, pa će i nama u državnu kasu, srazmjerno kapati od uspjeha Porto Montenegra.“

Ovako, Premijer je sve to trsio za simboličnu cifru, a država Crna Gora nije došla u situaciju da i sama osjeti blagodeti “podsticajnog investicionog ambijenta“ koji je za zaradu svojih poslovnih partnera kreirao Premijer, pa da i njoj malo kapne od prodaje goriva oslobođenog carine i PDV-a, stanova čiju gradnju unapred finansiraju njihovi kupci, rente poslovnih prostora, iznajmljivanja vezova. Patriota Premijer ni ne pomišlja da država kao vlasnik brodogradilišta Bijela uloži u njega i napravi remontni centar za jahte, već i to servira Manku sa istom spin pričom koju je 2005-2006. imao za Arsenal.

Para imamo, pa prošle smo godine iz cuga platili 100 i kusur miliona garancija za Premijerovog partnera u KAP-u, neki dan smo dali 5 miliona za njegov „brend“ Pobjedu! Arsenal koji je osnovan 1889. i Bijela koja posluje od 1927. nisu, je li, brendovi koje je trebalo sačuvati, a KAP i Pobjeda jesu, kao i Premijerova obiteljska Prva banka „osnovana 1901“. Izvinjavam se Premijeru, ali ja ću se toga sjećati i dalje, ma kako to „destruktivno“ djelovalo.

@marinero, cestitam na tekstu, djelu slobodnog novinarsta koje jos u rudimentima (valjda iz tog naziva potjece i prezime Rudan) pronalazimo na ovim prostorima. 

 ;)

Koji je ovo stroj. Vjerovatno još iz Kraljevine SHS. Jeli je još u upotrebi ?

Statra bušilica, vjerovatno nije više u upotrebi....  :'(

Molim pomoc pod hitno. U Crnoj gori sam i htio bi posjetiti  P-821 i muzej u Portomontenegru. Bio sam danas tamo ali zakasnio sam, na vratima je radno vreme 9. do 18. i nedjelja zatvoreno. Nista ne pise za praznike. A samo sam jos sutra i preksutra tu - 1. i 2.  05. Dali radi muzej za praznike ?  :help

Rade za praznike. Ipak čuvaj se osoblja u tom sumnjivom muzeju, pogotovo onog lika sa velikim nosom...zna da bude jako neugodan...
Ko ne zna broj peniša u JKRM ili bar imena svih brodova koje je potopio Von Trapp osuđen je na njegovu dugačku i tešku priču.
Onima koji baš ništa ne znaju ponekada zna da skuva kafu i uvede ih u svoj mračni brlog, koji samo on i iz samo njemu znanih razloga zove kancelarijom i tu počinje pravo mučenje...
Mada je u duši "duša od čovjeka"...tako bar tvrde djevojke uzrasta od 20-e do 26-e godine. Kažu da im se sviđa "njegova podmornica"...
Ja, kad god mogu, izbjegavam da idem tamo, uvijek ga sretnem....  ;)

  Aaaaaaaa mali, puno ti hvala, osrecio si me. Da sam vec jucer vidio ovo, bolje bih spavao.

Čekao sam taj dan, kad dodjem u Tivat i udjem u P-821. Onda napokon, 26.04. odlazak za Crnu goru. Kad sam prošli put tu bio, još nije bilo Portomontenegra. I onda 30.04. bio na Lovćenu, pa u Kotoru.....kako sam i mozak stavio potpuno na odmor, nisam računao, da bih trebao ići prvo u Tivat, pa onda u Kotor. I tako došli mi posle 18. kod muzeja, kad je već zatvoren bio i odmah mala panika: samo imam još 2 dana, a to so praznici, dali će raditi ??? Ne bih si oprostio, da sam bio dole a ne vidio muzeja i 821. Ali barem sam vidio "Heroja" onakvog, u živo, ispred mene, onog mirnog, tihog večera u Tivtu. I da vam kažem: to treba vidjet u živo. Vidio sam mnogo slika ali barem meni je sasvim drugi utisak ostavilo, kad sam stajao ispred njega i onda kad sam ulazio. Znao sam već, i na Palubi sam rekao:  mogli smo, znali smo, mnogo smo toga izgradili, proizvodili u ondašnjoj zemlji. Ali kad sam bio u Heroju, kad sam gledao to "čudo", napravljeno već 60-ih godina, u domaćem brodogradilištu, kako da kažem ?........radovao se i istovremeno i  :zid, kad se zna šta smo, gde smo sad.
     Na večer pitao na "Palubi" i ujutro vidoh odgovor od "maloga", koji me jako obradovao. U subotu obilazio muzej i 821 unutra. Mali od palube je bio meni i ženi dragi ugostitelj, baš ugodno i ja mu se na ovom mjestu još jednom zahvaljujem.
   A moja mala pohvala za sve, koji su doprinjeli, da 821 tamo stoji i da ga mogu ljudi vidjeti. Ovo je dosta vrijedno. A i muzej je lijep, može i da se nadopuni zbirka ali je već ovako vrlo dobro.

Živ je Heroj (i) Sava...umro nije.... ;)

Jedna interesantna vest iz današnjih novina:

OPŠTINA TIVAT REKONSTRUIŠE SIMBOL NEKADAŠNJEG „ARSENALA”
Brodić „Barbara”„Barbara” uskoro na suvom vezuBrodić „Barbara” je oldtajmer sagrađen 1926. godine u Njemačkoj i biće u društvu podmornica P-821 „Heroj” i P-912 „Una” na platou Zbirke pomorskog nasleđaTI­VAT - Bar­ka­sa „Bar­ba­ra” ko­ja je de­ce­ni­ja­ma pre­vo­zi­la rad­ni­ke Ar­se­na­la ši­rom Bo­ke, usko­ro će se na­ći na tzv.su­vom ve­zu, na pla­tou is­pred Zbir­ke po­mor­skog na­sle­đa. Bro­dić star de­vet de­ce­ni­ja bi­će u dru­štvu pod­mor­ni­ca P-821 „He­roj” i P-912 „Una”. „Bar­ba­ra” je old­taj­mer sa­gra­đen 1926. go­di­ne u Nje­mač­koj i je­dan je od sim­bo­la ne­ka­da­šnjeg ti­vat­skog Ar­se­na­la. Op­šti­na Ti­vat, ko­joj ovaj bro­dić sa bo­ga­tom isto­ri­jom pri­pa­da, opre­di­je­li­la je 17.000 eura za kon­zer­va­ci­ju „Bar­ba­re” BM 58 pri­je nje­nog iz­la­ga­nja u Por­to Mon­te­ne­gru.
Op­šti­na Ti­vat je „Bar­ba­ru” do­bi­la 2007. go­di­ne na po­klon od Mi­ni­star­stva od­bra­ne ka­da je Ar­se­nal pro­dat. U po­čet­ku je po­sto­ja­la ide­ja da se bar­ka­ ob­no­vi i sta­vi u funk­ci­ju od­vi­ja­nja brod­skog sa­o­bra­ća­ja ti­vat­skim za­li­vom. Me­đu­tim, ka­sni­je je pro­cje­nje­no da bi taj po­sao, kao i odr­ža­va­nje plo­vi­la bi­lo ve­o­ma sku­po pa se od te na­mje­re od­u­sta­lo.
U Op­šti­ni ra­ču­na­ju da bi brod mo­gao bi­ti kon­zer­vi­ran i za­šti­ćen od da­ljeg pro­pa­da­nja do po­čet­ka ma­ja, na­kon če­ga bi od­mah iz ma­ri­ne „Na­var” u Bo­ni­ći­ma, gdje se sa­da na­la­zi, bio pre­ba­čen u Por­to Mon­te­ne­gro.
Ugo­vor o iz­vo­đe­nju ra­do­va kon­zer­vi­ra­nja mo­tor­ne bar­ka­se Op­šti­na Ti­vat pot­pi­sa­la je upra­vo sa pred­u­ze­ćem „Na­var“.
Ugo­vor je sa­či­njen na osno­vu ten­der­ske do­ku­men­ta­ci­je u ko­joj su na­ve­de­ni ra­do­vi ko­je je neo­p­hod­no ura­di­ti to­kom tog po­sla. Pred­vi­đe­na je za­šti­ta i kon­zer­vi­ra­nje unu­tra­šnjo­sti bro­da, mo­tor­nog pro­sto­ra, ka­bi­ne, ko­mand­nog mo­sta, a spo­lja­šnjost bro­da sre­di­će se ta­ko da iz­gle­da kao i pro­te­klih de­ce­ni­ja ka­da je bi­la u funk­ci­ji.
Ugo­vor je pot­pi­san 29. sep­tem­bra, a iz­vo­đač se ugo­vo­rom oba­ve­zao da ra­do­ve iz­ve­de za 30 da­na.
Ž.K.

http://www.dan.co.me/

Dobro je, preživeće.

Super je to ali mislim da brod treba da plovi...

Pise fino konzervacija,.. valjda podrazumjeva da se moze pokrenuti..
Barbara, Barbara, koliko puta sam preso za Kamenae s njom

Mislim da ce to bit samo povrsinsko pituravanje i sminkanje za slikavanje,nista vise od toga.Nikad vise ona nece u more :marinero

Pa i neće. Biće očišćena, pripremljena i izvučena na suvo pored podmornica.

Današnja vest o Barbari:

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Regioni&clanak=514503&datum=2015-10-15&naslov=Manja%20%B9teta%20na%20%26%238222%3BBarbari%26%238221%3B

Ovdje ima i fotografija.

http://www.vijesti.me/vijesti/pozar-u-brodogradlistu-u-bonicima-barbara-nije-pretrpjela-vecu-stetu-jahte-spasene-855749

Inače, juče je u 76-toj godini života u Tivtu preminuo bivši dugogodišnji direktor MTRZ SAKO, mt pukovnik u penziji Stanislav -Cale Jovanović. Bio je dobar čovjek! Počivao u miru! :-[

Da, vremena neumitno prolaze, jedan od onih koji su obiljezili zlatno doba RZ SA-KO Tivat, kao tada mladom starjesini, otisao je ejdan iz plejade asova, koji je znao kako u onim vremenima. Plemenit i predan poslu, takvog sam ga dozvio kao mlad stajesina, za boravka broda u Tivtu.

Cale Jovanović je bio direktor MTRZ do 1999. godine. Tada je naprasno smenjen jer nije odgovarao tadašnjem vojnom rukovodstvu. Zapravo, smenili su ga zato što nije imao odobren plan raseljavanja MTRZ i nije hteo da krene u avanturu raseljavanja zavoda u toku bombardovanja. Time je praktično, odbio naređenje pretpostavljenje komande  - i to ga je koštalo položaja.
Na položaju direktora zavoda zamenio ga je puk Milan Komar, bivši podmorničar.

Često sam sarađivao i radio sa njim, uvek sa velikim zadovoljstvom.
Naš uvaženi član, Mali od palube je Caletov sin. Najiskrenije saučešće Dražene!

Iskreno sožalje Dražene/Mali od palube.

Moje saučešće Mali od palube.

Saučešće Malom od Palube,porodici i prijateljima.

Saucesce porodici pok. Caleta Jovanovica.

Iskreno saučešće porodici preminulog.

Iskrena sućut Malom od palube i obitelji.

Saucesce porodici pokojnog Caleta Jovanovica.

Iskrena sućut obitelji pokojnog.

hvala svima

više je vjerovao starim Arsenalskim stražarima nego 7-om bataljonu...
Epilog je poznat....
                                                                                                    

da ne bi tema prešla u "In Memoriam" evo nekoliko zaslušnih za zlatno doba Tivta i MTRZ SA-KO:
nedostaje naravno na ovoj fotki Ufa Mihajlović...i Crnković...
Ko ih se sjeća srećan je....

Onaj  MTS kapetan drugi sa desne, več je bio malo posiveo a za svoje godine imao je nizki čin.
Imače ljepa fotografija. Kada je bila snimljena?

I moje saučešće Dražen. 
   Gore piše "zlatno doba" MRTZ...ovo je već istorija i na žalost kako i mnogo drugih stvari neponoviva prošlost. Ali uvjerio sam se ove godine u Tivtu koliko je dragocjena zbirka arsenala i da je naš Mali od Palube pravi čuvar arsenalove tehničko kulturne baštine.

Ne prepoznajem ljude sa slike!

Zna li neko, ako je poslje cunamija radio u MTRZ SAKO MTS potpukovnik Popović. Prije je radio u RZ Velimir Škorpik Šibenik.

Pa ova fotografija pokazuje kontrast u godinama starosti oficira na njoj. Dok je već navedeni kapetan po izgledu dosta star za čin koji nosi
dotle je s desne strane rekao bih dosta mlad MT potpukovnik. Srednja vrijednost, za šalu, svih na slici bi bila negdje MT major. Za tog
kapetana pretpostavljam da je možda bio podoficir pa se je kasnije doškolovao i stekao višu ili visoku stručnu spremu pa je bio uz dodatno
vojno doškolovanje preveden u oficirski čin, ali je onda sporije napredovao. To je samo moja pretpostavka.

Godina je 1964.
"Sava" na doku tivatskog Arsenala:

Koliko vremena je tada SAVA bila u remontu? Te godine SAKO je več bio spreman u majstorima i alatu da vrši ovakve remonte?

Имам питање везано за структуру МТРЗ САКО у периоду од 1945 до 2008. године:

Каква је била правна форма овог предузећа? Да ли је било организовано као ОУР, СОУР, АД, ДОО или нешто сасвим другачије? Знам да је било у друштвеној својини до приватизације. Друга ствар која ме интересује јесте како су бирани управници/директори? Да ли су то морали да буду цивили или су могла да буду и војна лица?

MRTZ SAKO je bio vojna ustanova - pravno lice sa ograničenim pravnim subjekltivitetom jer je o bitnim pitanjima njegovog vošenja odlučivalo Ministarstvo odbrane - Savezni sekretarijat za narodnu odbranu (rukovođenje, raspodjela dobiti i sl). Na čelu MTRZ tako je uvijek bilo profesionalno vojno lice (najčešće pukovnik mornaričko tehničke službe) i koliko ja znam, nikada ga nije vodio civil. Izuzetak su zadnjih par godina kada je MTRZ pred privatizaciju (čitaj rasprodaju i uništenje), ciljano iz VU transformisan u d.o.o. sa državom kao isključivim vlasnikom. Tada je dobio i Odbor direktora na člijem je čelu bio civil, dok je poziciju izvršnog direktora i dalje držalo aktivno vojno lice.

Srećna vremena:

Malo ljudi zna čak i onih koji su opsluživali ove 20mm topove da su se radili u Tivtu.

Sistem "Svitac" rađen je u saradnji sa Brodarskim Institutom iz Zagreba.
To je sistem za osvjetljavanje na moru u noćnim uslovima, koji bi sada jako dobro došao mornaricama sjevernog Sredozemlja obzirom na količinu imigranata.
U drugoj polovini 90-ih razvijena je i njegova "kopnena verzija" koja se završila samo na prototipu.
Sistem je imao električno paljenje.
Mislim da Rade može reći više o ovome.
na slikama lanser i kutija za paljenje/startovanje.

Ne treba sada na sredozemlju sistem svitac. Koriste se sprave za nočno gledanje i termovizija i dronovi i satelitske snimke i osmatrački avioni. Sve je ko na dlanu.

Normativi remonta iz 1985. godine

[attachment=1]

Prije tačno 130 godina u Tivtu se rodilo preduzeće koje je presudno oblikovalo modernu istoriju tog grada
      ARSENAL I DALJE  ŽIVI U SRCIMA TIVĆANA
Reski i prodorni zvuk velike sirene na komprimirani vazduh, postavljene na cjevarskoj radioni vojnog brodogradilišta Arsenal, svakog jutra tačno u 6 sati, decenijama je budio Tivćane. Zvuk koji svi stanovnici tog grada stariji od trideset godina i danas besprekormo pamte, teško se riječima može opisati, ali o njegovoj snazi možda najbolje govori to što je za oglašavanje sirene korišten čitav jedna elektromotorni kompresor što joj je obezbjeđivao nepohodan vazduh pod visokim pritiskom da njime sirena „pročisti svoje glasne žice“.                  
„Arsenao fišća, šest je ura i vrijeme je za dizat se iz koćete!“- mrmljali bi sebi u bradu brojni Tivćani, ne samo oni koji su od tog trenutka imali samo 25 minuta da se spreme, izađu iz kuće i prođu kroz veliku metalnu kapiju vojnog brodogradilišta, ovjere svoj dolazak na posao kod uvijek budnih bezbjednjaka i stražara, i najkasnije u 6 sati i 27 minuta, nađu se na svojim radnim mjestima. Naime, ako se zaposleni nije zatekao uz svoju mašinu ili u kancelariji tačno u 6.30 časova kada se oglašavao posljednji od četiri jutarnja fišća Arsenalske sirene, za taj su dan on ili ona gubili uobičajenu novčanu stimulaciju, odnosno umanjivala im se plata koju su Arsenalci inače, dobijali svakog devetog dana u mjesecu.                     
Decenijama je svaki radni dan u Tivtu počinjao tako oglašavanjem sirene Mornaričko-tehničkog remontnog zavoda „Sava Kovačević“ kako je zvanično od Drugog svjetskog rata naovamo bilo ime Arsenala – najvećeg ovdašnjeg privrednog kolektiva. Na ulice bi taj prepoznatljivi zvuk prizvao kolone sa stotinama radnika od kojih je većina bila u prepoznatljivim tamno-plavim trližima – radnim uniformama. Neko automobilom, dobar dio njih biciklima, a mnogi pješke stizali su na obalu Tivta gdje se na prostoru od gradske rive Pine do Seljanova, smjestilo veliko vojno remontno brodogradilište. Iz okolnih mjesta pristizali su bijeloplavi Arsenalovi radnički autobusi marke TAM, puni vještih i nadaleko poznatih meštara – brodograditelja, cjevara, mehaničara, hidrauličara, tokara, alatničara, električara, varilaca, jedrara, čamčara....                                     Dok je sirena u međuvremenu još dva puta pozivala radnike na posao u 6.15 i 6.25 pred samo zatvaranje kapija, radnici su na posao pristizali i morskim putem iz zapadnog dijela zaliva Boke Kotorske – od Risna odakle je Arsenalova motorna barkasa BM-58, popularna „Barbara“ svakog jutra kretala tačno u 5.15 časova. Za njenim kormilom nekoliko decenija bile su dvije generacije pomoraca is risanske porodice Mariće, otac Branko i sin Duško koji su ovim malim metalnim brodićem svakog jutra vozili na posao radnike Arsenala iz Risna, Morinja, Perasta, Kamenara i Opatova. “Barbara” i njeni putnici su u Arsenal, nevezano za vremenske prilike ili neprilike u zalivu Boke, decenijama stizali tačno u 6.20 sati – na vrijeme da par desetina radnika koji su ovim brodićem putovali na posao, ne zakasni na svoja radna mjesta.         
Radni dan bi počeo, u halama i radionama zabrujale bi na desetine raznih mašina i opreme, radnici u plavim trližima razmiljeli se po brojnim ratnim ili pomoćnim brodovima što su remontovani na dokovima ili uz operativnu obalu MTRZ-a, dok bi u Arsenalovom pogonu pirotehnike na Opatovu krenula nova tura opasnih poslova sa preradom raznih eksplozivnih smjesa i pirotehnike, te remontom artiljerijske municije ili sa proizvodnjom niza novih sredstava naoružanja i ratne tehnike, odnosno na  daleko pozanatih, Arsenalovih protivgradnih raketa…Bio bi to još jedan uobičajeni, miran i dobar dan u malenom gradiću Tivtu koji je tako decenijama spokojno živio u najvećoj mjeri oslonjen na svoje najveće i najmoćnije preduzeće- Arsenal.    
U godinama njegovog zenita oko 1.500 Arsenalovih stalnih radnika i najmanje još toliko kooperatana, svakodnevno su  odlazili zarađivati hljeb iza visoke kamene i betonske ograde vojnog brodogradilišta, a njihova primanja bila su tolika da se niko od ostalih tivatskih radnika, zaposlenih u civilnim turističkim preduzečima “Mimoza” “Primorje” i “Putnik”, trgovačkim “Mješovito” i “Napredak”, poljoprivrednom dobru “Boka”, fabrici građevinskog materijala “Račica”, čak i onih koji su radili na Aerodromu Tivat, sa njima nije mogao mjeriti.       
Svakog 9. u mjesecu Tivat i cijela Boka bi dodatno živnuli jer su Arsenalci tada primali platu od koje se u sedamdesetim i osamdesetim godima prošlog vijeka, moglo vrlo pristojno živjeti. Osim za potrebe domaće, Jugoslovenske Ratne Mornarice JRM, Arsenal je tada naime, radio i za Ratne mornarice SSSR-a i Libije koje su “masno” plaćale umijeće tivatskih meštara i inženjera. Iako je savezni Selretarijat za narodnu odbranu SFRJ kome je MTRZ kao vojno-dohodovna ustanova bio direktno potčinjen, raspolagao novcem koji je Arsenal zarađivao i usmjeravao ga tamo gdje je smatrao najpotrebnijim za jedinstveni jugoslovenski sistem odbrane, Tivat je tih godina najviše zahvajujući Arsenalu, bio druga opština u cijeloj velikoj Jugoslaviji po dohotku per capita stanovnika, odmah nakon superrazvijenog slovenačkog Velenja. Trinaesta plata, obilato nagrađen prekovremeni rad i mogućnost da sebi i svojoj familiji obezbijede pristojnu eguzistenciju, Arsenal su činili najpoželjnijim poslodavcem ne samo u Tivtu, već i dobrom dijelu Crne Gore odakle se mlađe stanovništvo masovno doseljavalo u mali bokeljski gradić, nastojeći da izuči neki zanat i ubaci se u plavu uniformu sa amblemom MTRZ-a.          
Višak dobiti koju nije uzeo SSNO ili nije potrošena u razvoj i modernizaviju njegovih za to vrijeme prilično impredivnih kapaciteta, Arsenal je usmjeravao u lokalnu zajednicu, gradeći stanove za svoje radnike, infrastrukturno uređujući djelove grada, pomažući lokalna sportska i kulturno-umjetnilka društva ili gradeći velelepne objekte kakav je  Dom JNA na Seljanovu, sav u mermeru i staklu,  sagrađen i svečano otvoren 1989., da se na taj način proslavi 100.godišnjica Arsenala. Grad Tivat spokojno je rastao i razvijao se sa svojim najvećim preduzećem….         
A sve je počelo krajem 19. stoljeća kada je komanda Carske i Kraljevske Ratne Mornarice (K.u.K. Kriegsmarine) Austro-Ugarske, uvidjela geostrateški značaj i pogodnost zaliva Boke Kotorske kao vojno-pomorske baze iz koje se lako mogu kontrolisati čitav južni Jadran i Otrantski tjesnac. Prilikom velikih manevara K.u.K. flote na južnom Jadranu, u Boku je 1886. uplovila eskadra ratnih brodova na kojima je bio i tadašnji komadant austro-ugarske Mornarice, admiral Maksimilijan Daublebski fon Šternek. On je odmah uvidio pogodnost Boke za baziranje većeg broja brodova, ali i Tivta kao lokacije u kojem se može izgraditi Pomorski arsenal  -  mjesto gdje će se ti brodovi održavati, opremati i snabdijevati. Šternek je o tome napravio elaborat i sa njime upoznao Vladu u Beču koja je odobrila njegov ambiciozni plan, pa se postepeno krenulo u kupovinu potrebnog zemljišta na obali Tivta. Na poziv tadašnjeg predsjednika Opštine , kapetana Marka Filipova Krstovića, 24.marta 1889. sazvano je Opštinsko vijeće Tivta koje je odlučilo da se K.u.K. Kriegsmarine pokloni dio opštinske zemlje između rtova Pakovo i Seljanovo radi izgradnje pomorskog Arsenala kako bi u novom brodogradilištu, stoji u odluci, “domaći čovjek dobio koricu kruha”. Ugovor o donaciji sa Mornaricom potpisan je na palubi torpedne krsterice “Kaiser Franz Joseph I” kada je predstavniku Mornarice i naglašeno da “svi mještani treba da imaju prvenstvo kod prijema na rad” u novom brodogradilištu. Radovi na nivelisanju zemljišta između Pina i Seljanova su već bili krenuli, a aprila 1889. bogati bokeljski brodovlasnik i rudarski magnat, admiral Bokelsjke mornarice, konte Anton Luković koji je živio i radio u Kardifu u Velikoj Britaniji, preko svog opunomoćenika Vićenca Verone iz Perasta, pred notarom u Kotoru Đovanijem Đinijom, sa predstavnicima  lokalne Vojno-građevinske direkcije austro-ugarske vojske, sklapa ugovor o donaciji kojom Luković poklanja Mornarici svoje značajne posjede u Tivtu, želeći i sam na taj način pomoći izgradnji Arsenala i zapošljavanju lokalnog stanovništva.                      U ljeto 1889. posebni odjel (Distacamento) glavnog Pomorskog arsenala K.u.K. Kriegsmarine iz Pule, počinje izgradnju Arsenala u Tivtu. Na terenu je šezdestak radnika – pretežno zidara i drvodjelja koji podižu privremeno drveno pristanište na mjestu današnjeg mula 1, drvene barake za radnike i zanatlije, natkriveni prostor za ugalj koji je korišten kao gorivo na brodovima, te skladišta za drugi mornarici potreban materijal. Uređuje se i prvi mali navoz sa ručnim vitlom za izvlačenje brodova iz mora radi popravke. Prvi brod na njega je izvučen krajem 1889. što se smatra i zvaničnim početkom rada novog brodogradilišta koje je tada nosilo  službeni naziv “Seearsenal Pola- Filiale Teodo”.                   
Poslovi u tivatskom Arsenalu počinju skromno – kovači ovdje izrađuju jednostavnije djelove brodske opreme, alate i pomagala za zanatlije drugih specijalnosti, dok brodotesari i stolari izrađuju jarbole, vesla i druge djelove brodske opreme. Domaće radnike kojih postepeno biva sve više, obučavaju poslovođe i predradnici-majstori koji su dovedeni iz Arsenala u Puli. Za njih su na lokalitetu koje je prethodno poklonio konte Luković, sagrađene stambene barake koje i danas postoje, a to mjesto sada se zvanično u Tivtu naziva Lukoviča barake, dok se ulica što se nalazi na mjestu pješačke staze kojom su Puljani iz baraka krajem 19. i početkom 20.vijeka, svakodnevo odlazili do obale na posao u Arsenalu i vraćali se, dana su Tivtu zvanično zove Istarska ulica u spomen na Istrijane - prve majstore i predradnike ovdašnjeg Arsenala.         
Novo brodogradilište na obali Tivatskog zaliva polako raste, podižu se nove radionice i pogoni, drugi navoz, 1898.godine Arsenal dobija upravnu zgradu i meteorološku stanicu, a dvije godine kasnije čitav kompleks ograđen je visokim kamenim zidom. Treći navoz koji je mogao primiti brodove do 300 tona težine i pored njega natkriveni prostor za brodograditelje u željezu, podignuti su 1912.godine, radionice dobijaju sve više modernih alata i opreme, pa tivatski Arsenal pred Prvi svjetski rat potpuno preuzima remontne poslove na svim manjim ratnim brodovima u Boki poput torpiljarki, kao i pomoćnim plovilima poput remorkera, tendera, peniša i sličnog. Djelimično se remontuju i drugi veći ratni brodovi.                   
Početkom Prvog svjetskog rata tivatski Arsenal našao se u dometu topova koje su Francuzi i Crnogiorci izvukli na vrh Lovćena i odatle njima gađali austro-ugarske položaje i postrojenja u Boki. Jedna od granata čak pogađa istočnu kapiju Arsenala, pa se ubrzo donosi odluka da se dio radiona iz Tivta privremeno preseli u Đenoviće, van dometa neprojateljske artiljerije, te tamo nastave poslovi na održavanju austro-ugarskih brodova, ali i njemačkih podmornica koje su u Boku počele dolaziti od maja 1915. Vrata željezne kapija koja su  pogodila granata Crnogoraca sa Lovćena, dobila su metalnu zakrpu i ostala su na svom mjestu sve dok Vlada Crne Gore 2007. nije prodala Arsenal Piteru Manku, a on ga srušio i vrata sa zakrpom od istorijskog pogotka granate, na kraju nebrigom naše države nisu sačuvana, već su isječena i pretopljena u staro željezo….                                 Poslije proboja lovćenskog fronta i kapitulacije Kraljevine Crne Gore u Prvom svjetskom ratu, stanje se u Tivtu normalizuje i Arsenal nastavlja da ubrzano raste zbog ratnih potreba Austro-Ugara i Njemaca. Početkom 1916. Arsenal dobija prvu električnu centralu za koju je oprema dopremljena iz Njemačke, grade se nova velika mašinska i kotlarska radiona te velika livnica. Iz Pule je odmah potom u Tivat dopremljen je jedan veći plutajući dok i na taj način Arsenal u kome tada radi oko 300 radnika, postaje značajna remontna baza sposobna da izvodi složene, kompletne remontne radove čak i na većim ratnim brodovima.                
Po završetku rata i kapitulacijom Austro-Ugarske, Arsenal i dio austrougarskih brodova koji su se ovdje zatekli dospijevaju u ruke saveznika. Arsenal i brodove u njemu od 1918. do 1921. kontrolišu Francuzi koji tivatsko brodogradilište u kojem je tada oko 600 radnika, koriste za svoje potrebe. Itaijani postepeno odavde odvlače ključne djelove opreme i postrojenja, poput Arsenalovog plutajućeg doka koji je otegljen u Trst. I drugi saveznici daju doprinos haranju onoga što se od Austro-Ugarske zateklo u Tivtu i na što je pravo polagala novoosnovana jugoslovenska država. Tako je, kada je u Tivat Kada je 2.decembra 1918. sa Krfa doplovio komandni brod flotile američkih lovaca podmornica USS „Leonidas“ AD-7,  i ovdje pristao radi krcanja uglja, njegova posada ušla u Arsenal. Pod opravdanjem da sakupljaju uspomene, američki mornari su sa austrougarskih razarača i torpiljarki u luci Arsenala uzeli zastave, hronometre, barometre, pištolje, puške, pribor za jelo, hranu i druge predmete. Na toriljarki Tb 87 ušli su u oficirske prostorije i otvarali ormare, a na pomoćnom brodu „Cyclop“ uzeli su cijeli oficirski pribor za jelo. Iz Arsenala su uzeli i telefonske kablove, a takođe su provalili i u neke magazine. Osim mornara, „uspomene“i „suvenire“ tada su sakupljali i neki američki oficiri sa „Leonidasa“. Komandant jugoslovenske flote u Boki kontraadmiral Artur Katineli je protestovao kod američkih oficira i komandanta savezničkih pomorskih snaga, kontraadmirala Kobea. Nešto ukradenih predmeta je vraćeno, ali su međusobni odnosi bili poremećeni.               
Na svečanosti 4.marta 1921 godine. predstavnik Ratne mornarice Francuske, kapetan bojnog broda Blank, službeno predaje Arsenal u Tivtu i manji dio zarobljenih austrougarskih brodova, predstavnicima Kraljevske mornarice Jugsolaveije, predvoženim kapetanom bojnog broda Miroslavom Grundom. Tivatsko vojno brodogradilište tada je bilo jedini kapacitet tog tipa na Jadranu u rukama Jugoslovena, pa su Tivat i Boka narednih dvadesetak godina prerasli u glavnu pomorsku bazu Kraljevske mornarice. Uz ulaganja nove države i ratne reparacije koje je ona dobijala od  Njemačke, Arsenal se obnavlja, modernizuje i širi: adpatirani su prostori za smještaj stolarske, bakrokovačke i elektro radionice, urešena su skladišta uglja, električna centrala ojačana ugradnjom  većih dizel-agregata, sagrađen je veliki hangar u kome su smještene tokarska i mehaničarska radiona, napravljena je nova livnica, cjevarska i brodoželjezna radiona, a sve su dobile novu i modernu opremu- većinom iz njemačkih ratnih reparacija. Godine 1921. u Tivtu se pod okriljem Arsenala osniva čuvena Mornaričko-zanatlijska škola koja je svake godine upisivala po 40 učenika što su ovdje osposobljavani za majstore raznih profila stručnosti. Godine 1924. Arsenal je iz Njemačke dobio i novi plutajuči dok od 1.700 tona nosivosti, a godinu kasnije pod njegovim okriljem osnovan je Odsjek za remont za oružja i municije u Lepetanima i na Opatovu.                                 
Tivatski majstori, pojačani inženjerima i majstorima koji su u Arseal došli iz Pule i Rijeke koje su po završetku Prvog svjetskog rata pripale Italiji, pokazuju da su spremni i za najteže izazove. Tako 1927. Arsenal završava obiman i komplikovan posao remonta, rekonstrucije i modernizacije stare lake krstrice “Niobe” koju je Jugoslavija godinu prije kupila u Njemačkoj i koja, ubrzo pretvorena u protivavionsku krtsricu pod imenom “Dalmacija”, biva uvedena u operativnu upotrebu Krakjevske mornarice. Iste godine nabavljeni su i prvi aparati za elektrolučnio zavarivanje u Arsenalu koji se oprema i novim plovnim dizalicama od 15 i 40 tona nosivosti te pokretnom kopenom dizalicom od 6 tona. Uspješno su završeni i složeni radovi na rekonstrukciji trgovačkog broda “Solun” koji je pretvoren u matični brod za podmornice pod imenom “Hvar”, a  Arsenal preuzima na održavanje i četiri nove podmornice koje Kraljevska mornarica Jugoslavije kupuje u Velikoj Britaniji i Francuskoj. Godine 1928. u Arsenalu ima 650 zaposlenih od kojih je 15 inženjera i 10 tehničkih poslovođa,  a godinu kasnije tivatsko brodogradilište  dobija i drugi, još veći plovni dok nosivosti 7.000 tona. Nabavljen je i ronilački remorker sa 12 kompleta teških ronilačkih odijela pa je u Arsenalu osnovana i ekipa za izvođenje spasilačkih radova na moru, podvodnih radova na brodovimai hidrograđevinskih radova na obali i gatovima.                                    
Od 1930. u Arsenalu je počela samostalna izgradnja manjih drvenih brodova- kutera i motornih čamaca, pa je u tu svrhu čamčarska radiona opremljena sa tzv. traserskom salom. Godinu kasnije Arsenalu je povjeren i vrlo komplikovan posao remonta i potpune obnove jednog od najvećih jugoslovenskih putničkih parobroda – “Karađorđe” koji je teško ošrećen u sudaru sa italijanskim brodom “Francesco Morossini” u Dalmaciji, a od 1932. tivatsko brodogradilište preizima na održavanje i najmoderniji i najveći jugoslovenski ratni brod – novosagrađeni razarač Dubrovnik”. Gradi se nova, druga po redu električna centrala i velika nova brodoželjezna radiona, a1934. Arsenal uspješno završava i tzv. veliki remont podmornice “Hrabri” pri čemu uspostavlja svoju specijalizaciju za održavanje podmornica po kojoj će biti poznat narednih nekoliko decenija.                                     
Uz dva osnovna - mašinski i brodograđevni biro, u Arsenalu tada djeluju i maritimni, hemijski, ekonomski i skladišni odsjeci, te odsjek za municiju i konstrukcioni biro, osnivaju se nove radionice jedrarsko-užetarska, elektrotehnička, kisikana, alatnica i finomehanika, a konstruktori Arsenala razrađuju čitav niz novih projekata – od rekonstrukcije postojećih ili gradnje novih ratnih i pompčnih brodova i raznovsrnih manjih plovila, do izrade autobuskih karoserija na kamionskim šasijama. Do pred Drugi svjetski rat Arsenal se razvio u remontno brodogradilište sa preko 1.560 radnika, a u kome su se mogle obaviti svi podvodni i nadvodni radovi na brodovima manje i srednje veličine, remontovati svi glavni i pomoćni motori osim turbina, te popraviti kotlovi, elektroagregati i slično, dok su se u Lepetanima i na Opatovu mogli raditi svi remontni radovi na artiljerskom naoružanju manjeg i srednjeg kalibra i raznim vrstama podvodnog oružja. Kao tehnološki veoma značajni i kompleksni poslovi koje je Arsenal tih godina odraduio, izdvajaju se izrada novog tzv.lakog trupa za podmornicu “Nebojša” i novih sapnica za glavne parne turbine razarača “Dubrovnik”. Posao odrađen na “Dubrovniku”  bio je tada i za evropske okvire,pavi tehnološki poduhvat.                     
Na početku Drugog svjetskog rata, Arsenal su u aprilu 1941. bombardovali italijanski avioni ali mu nisu nanijeli veća oštećenja. Do kraja rata njime upravljaju Italijani, pa Njemci koji pri povlačenju iz Boke, temeljito razaraju Arsenal i potapaju oba plovna doka i sve brodove koji su se u njemu tada zatekli. Njemci su minirali i sve objekte Arsenala na obali , ali su hrabre i požrtvovane grupe radnika pokidale električne kablove i time sriječile neprijatelja da prije povlaćenja iz Tivta, sve digne u vazduh. Tokom rata, poginuo je ukupno 121 radnik Arsenala koji su pravili razne sabotaže ili su bili pripadnici partizanskog pokreta, a njih 256 bilo je zatočeno u raznim fašističkim logorima. Po oslobođenju Tivta 21. novembra 1944. odmah kreću i brojne dobrovoljačke akcije radnika Arsenala u obnovi razorenog i porušenog brodogradilišta i vađenju potonulih brodova iz akvatorijuma Arsenala. Nakon dvomjesečnog skoro danonoćnog rada, Arsenal je rašćišćen i djelimično osposobljen za rad, iz mora je izvađen dok od 1.700 tona i dvije dizalice a postepeno se obnavljaju radionice, te broj radnika raste sa samo 197 koliko ih je bilo u decembru 1944. na 576 u aprilu 1945. Počinju i remonri prvih brodova pa ih je pet popravljeno na vrijeme da učestvuju u Prvomajskom defileu 1945. u Tivatskom zalivu. Tri od tih brodova dobili su imena “Udarnik”, “Sloboda” i “Drug”.                     Narednih godina Arsenal kao glavna remontna baza nove, socijalističke Jugoslovenske Ratne Mornarice, je mjesto gdje se “u život vraćaju” mnogi stari brodovi Kraljevske Mornarice, poput školskog broda, jedrenjaka “Jadran” koji je u formi ogoljenog trupa bez jarbola, dotegljen nakon rata u Tivat iz Venecije gdje su ga Njemci i Italijani pretvorili u most na jednom od venecijanskih kanala. Iako originalne tehničke dokumentacije nije bilo, ogromnim zalaganjem inženjera i radnika Arsela,a te posebno uz sjećanja čuvenog maranguna – stolara Josipa Nikolića iz Donje Lastve koji je na “Jadranu” plovio Atlantikom i radio na tom brodu u Arsenalu prije rata, “Jadran” je u Tivtu od 1947. do 1949.  obnovljen i vraćen u originalno stanje.  Već 1950. Arsenal dostiže proizvodni i tehnički nivo koji je imao prije rata, nakon čega slijedi ubrzani razvoj i osvajanje novih proizvodnih i remontnih programa – od remonta benzinskih motora “Packard” sa torpednih čamaca tipa “Higgins” kakvih je jRM u jednom razdoblju imala čak oko 100, preko rekonstrukcija patrolnih brodova, minolovaca i minopolagača, do generalnih remonta dva britanska razarača “Kempenfelt” i “Wager” koji postaju razarači JRM pod imenima “Kotor” i “Pula”.
Godina 1953. je simbolična jer Tivat tada ostaje bez željeznice koju je ovaj grad imao u obliku malih vagoneta što su se, vučeni malim dizel-lokomotivama kretali po internim tračnicama unutar Arsenala, prevozeći materijal i radnike. Tračnice se skidaju i njih zamjenjuju nove, motorne karete, a slijedi i gradnja čitavog niza novih i modernih radionica i postavljenje portalnih dizalica na operativnoj obali. Od 1965. Arsenal pokreće vlastitu proizvodnju novih sredstava ratne tehnike i naoružanja, jer tada u Artiljerijskom pogonu Lepetane kreće proizvodnja osvjetljavajućih raketa “svitac”.                      
Tivatski Arsenal krajem šezdesetih zapada u izvjessnu poslovnu krizu jer je JRM u međuvremenu u Šibeniku otvorila i svoj drugi remontni zavod kojem je povjerila održavanje većine svojih modernih novih brodova – raketnih i torpednih čamaca sovjetske proizvodnje. Arsenal tada svoja vrata u većoj mjerii otvara trgovačkoj mornarici i privredi što za posljedicu ima i pojačane aktivnosti njegovog konstrukcionog biroa i projektanata, jer ti poslovi zahtijevaju kompletan inženjering. Arsenal razvija nove proizvodne programe i započinje izradu aluminijumskih sklopivih pontonskih desantnih mostova za potrebe cijele JNA, konstruiše i proizvodi nekoliko tipova sopstvenih protivgradnih raketa, a po vlastitm projektu Arsenal gradi i dva tipa jezerskih patrolnih čamaca za JRM i mornaricu Tanzanije.U saradanji sa Brodarskim institutom u Zagrebu i drugum institutima JNA, razvija se i u Tivtu proizvodi čitav niz novih stedstava ratne tehnike i naoružanja: višecijevni raketni lanser “plamen”, diverzantske podvodne mine, akustićno-indukciona na dnu ležeća protibrodska mina, mina-priljepka, protivdiverzantska ručna bomba, lutajuća riječna mina, jednocijevni i četvorocijevni protivavionski topovi kalibra 20 mm…                                    
Po stvaranju neophodnih zakonskih pretpostavki, Arsenal od 1974. počinje da radi i za strane ratne mornarice i ostvaruje izvanredne devizne prihode. Od tada pa do 1992. u Tivtu je remontovano nekoliko desetina podmornica tipa “Foxtrot” mornarica SSSR-a i Libije, kao i više velikih sovjetskih matičnih brodova za podmornice tipa “Don” i “Ugra”, te jedan pomoćni brod RM SAD. Koliko su to bili unosni posloavi, pokazuje i podatak da je račun za remont poslednjeg sovjetskog broda koji je iz Tivta isplovio 1992 kada se SFRJ već bila raspala u ratu, iznosio čak 25 miliona konvertibilnih dolara….                           
U tom periodu razvoja nabavljena su dva nova moderna plutajuća doka – veliki, nosivosti 12.500 tona 1976. godine iz SSSR-a i manji, nosivosti 3.500 tona 1981. iz brodogradilišta u Trogiru, napravljen je i opremljen čitav niz novih modernih radionica, laboratorija, ispitnih stanica, infrastrukture kao i moderni sinhro-lift za podizanje iz mora brodova i podmornica teških do 1.00o tona. Svoju stogodišnjicu 1989. MTRZ je pored ostaloga, obilježio otvaranjem reprezentativnog, više od deset miliona dolara  vrijednog zdanja Doma JNA u Tivtu koji je Arsenal sagradio i opremio sopstvenim novcem. Velika mermerno-staklena i potpuno klimatizovana zgrada upečatljivog dizajna, opremljena je tadašnjom posljednjom riječi tehnike, a ima veliku multifunkcionalnu dvoranu sa preko 600 mjesta, restoran, garderobu, otvoreni amfiteatar, automatsku kuglanu, biblioteku, učionice, prostorije za stoni tenis i bilijar, te čitav kompleks otborenih sportskih terena. Koliko je ta zgrada reprezentativna, govori i to što ju je novi vlasnik Aesenala, kompanija Adriatic Marinas kojoj je Vlada 2007. za 3,26 miliona eura prodala tivatsko vojno brodogradilište i 60 odsto njegove pokretne imovine, i dan-danas skoristi kao svoje korporativno sjedište i upravnu zgradu u kojoj radi menadžment Adriatic Marinasa, održava sastanke i prima svoje istaknute strane poslovne partnere…               
Kriza izazvana ratovima u bivšoj SFRJ i sankcijama UN prema Srbiji i Crnoj Gori skoro da je nekada moćni Arsenal devedesetih bacila na koljena, ali je MTRZ opet početkom 21.vijeka bio na uzlaznoj putanji. Otvoreno je inostrano radilište pa su desetine radnika Arsenala odlazile u Libiju gdje su u Tripoliju i Bengaziju remontovali čitav niz libijskih ratnih brodova i podmornica i opet zarađivali značajan novac, a u Tivtu je generalno remontovano i rekonstruisano pet raketnih čamaca tipa “Osa” koje je SCG prodala Egiptu kao i sedam mobilnih obalnih protivbrodskih raketnih sistema “Rubež” koji su takođe prodati Egipćanima. Paralelno, radilo se i na remontima stranih trgovačkih brodova, pa je budućnost tivatskih brodograditelja opet izgledala prilično ružičasto i izvjesno. Sve je međutim, prekinula iznenadna odluka Vlade Crne Gore da Arsenal zatvori i proda kanadskom multimilijarderu Piteru Manku, kao već u najvećoj mjeri gotovu marinu za mega jahte te plac za gradnju luksuznih stanova za prodaju na tržištu.To nisu mogli spriječiti ni brojni štrajkovi radnika, ni protesti tokom kojih je na ulice Tivta, braneći Arsenal, izašlo više ljudi neko što je u tom gradu prije toga protestovalo u zadnjih 100 godina.      Posljednja stranica bogate istorije tivatske vojne brodogradnje ispisana je 1.jula 2007. kada je Arsenal preuzeo novi, privatni vlasnik  -kompanija Adriatic Marinas, a preko njegove kapije zauvijek su uz otpremnine, otišla posljednjja 472 radnika koji su dobili otkaze. Nekadašnji gigant i bez konkurencije, najkompleksnije industrijsko preduzeće u Crnoj Gori -Arsenal, ubrzo je sravnjeno sa zemljom i osim par objekata poput nadstrešnice sinhrolifta i stare austrougarske pilane koja je pretvorena u muzej, gotovo ništa više ne ovom dijelu obale Tivta ne govori o bogatoj tradiciji vojne bodogradnje u Tivtu, dužoj od jednog vijeka. Umjesto razarača I podmornica, dada se ovdje ljuljuškaju megajahte, a umjesto inženjera, vrsnih majstora I zanatlija, traže se konobari, recepcioneri, sobarice i zabavljačice bogatih klijenata.
https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/arsenal-i-dalje-zivi-u-srcima-tivcana
                        

   :klap :klap :klap

  Hvala. Nisam na FB mogao da pročitam .
 
 Istine radi . Ako smem ?
 U Libiju se išlo preko privatne firme " Cofis" . A remonte je radila privatna firma " Tole" .
 
 S poštovanjem

Radnici Arsenala su svojevremeno u Libiji radili posredstvom Yugoimporta, a kasnije, nakon T11, preko privatne firme Pecić Vasilija - Arsenal. Zapravo i Pecić je svoje usluge izvozio preko Yugoimporta.
Tole je bio kooperant za brodograđevne radove.

Cofis je imao ugovor sa MTRZ za remont RČ, a remont SOPL-ova je najvećim delom radio Kosmos iz Banja Luke, takođe u MTRZ, koristeći delom njihove radionice.
Bolje rečeno: RČ je većinski radio MTRZ, SOPL-ove Kosmos, ali bilo je tu puno podizvođača,jer ni MTRZ ni Kosmos nisu svojim stručnim kadrom mogli pokriti sve specifične poslove.

Radnici MTRZ preko Cofis su boravili u Egiptu da završe remont RČ i pružali su određene usluge održavanja RČ pet godina, nakon isporuke (toliko je trajao ugovor o održavanju).

Tole je nešto malo radio i u Egiptu, ali nevezano za RČ.

 Nisam hteo da imenujem . Da. Zvanično se išlo preko Yugoimporta. Ali je dotični G-din određivao ko , kada i za koliko. Na kraju sam jedva pasoš iščupao . No to je već neka druga priča.
 Rč su mahom radile bivše starešine . Znam jer sam bio u igri i za to. Tole je uzeo dokove i sve što mu je bilo potrebno u zakup. Znači bili su nosioci remonta ( radio godinama za nih ) . To što je bio pokušaj radova u Egiptu nema veze ni sa Cofisom  ni sa Yugoiportom. Neuspešan pokušaj da kažem i to. Sada se pod drugim imenom kompanija nalazi u Novom Bečeju. Na temi o Rečnoj brodogradnji ima fotografija odande. A G-din je uzeo brodogradilište Apatin. Šta će tamo da se dešava ??? Za sada nemam informacije. A i Bečej je bio na prodaju 30 . 12. . Još nisam saznao ko je i da li je neko kupio.
 
 S poštovanjem

Mislim da si nesto pobrkao. Radi se o primarno sistemu toplotnih mamaca za obranu broda od toplinom navodjenih raketa iz zraka i sa mora. Naravno da isti kada se lansiraju razvijaju i svjetlost u tamnoj noci pogotovo.
Nesto slicno kao oni mamci  - disperzeri za MIGove JNA 90.ih.

Osvjetljavanje na moru uz reflektore i rucna sredstva signalne pistolje ( onda), "danas" termoviziju, ovakvim sustavima bilo bi neprekaticno.

Ima li negdje presjek te rakete Svitac? Postojao je i neki drugi sustav za ometanje, bez cijevi, svedski Barakuda?

Svitac nije raketa za ometanje, nego za osvetljavanje.

Bacač mamaca Barricade.

Imali smo palisade, u koje su spadale barikade i stokade?

Palisade su bili na 31, 32 i RČ. Barricade su bili na 33, 34 i na RTop. Koliko je meni poznato Stockade nismo imali.

Ево једне вести везане за Арсенал. Боље упућени могу рећи да ли ово пије воду или је нереално.
https://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2020&mm=06&dd=07&nav_id=1692536


Kadrovi bivšeg Arsenala oživljavaju brodogradnju u Srbiji

 Apatin, Tivat -- Bivši direktor tivatskog Arsenala kupio je brodogradilište u Apatinu i obnavlja ga sa grupom radnika iz Boke, pišu podgoričke Vijesti.

Izvor: Vijesti nedelja, 7.06.2020. | 15:33 -> 16:25

Kompanija "Arsenal Rem" iz Kraljeva bivšeg tehničkog direktora vojnog brodogradilišta Arsenal u Tivtu, mornaričko-tehničkog pukovnika u penziji Vasilija Pecića, i za koju radi jedan broj bivših inženjera i iskusnih majstora tivatskog Arsenala, dobiće podršku Vlade Srbije da obnovi i razvije brodogradnju u toj državi.

To je obećala premijerka Srbije Ana Brnabić koja je nedavno posetila Apatin i tamošnje brodogradilište na reci Dunav, a čiji je "Arsenal-Rem" vlasnik od prošle godine.

"Brodogradilište u Apatinu je dokaz koliko su važne domaće investicije. Od avgusta 2019. konačno smo imali jako dobru privatizaciju i zahvalila bih kompaniji ‘Arsenal Rem’ iz Kraljeva i celom timu i porodici Pecić, jer su pokazali ne samo interesovanje, već i hrabrost da uđu u ovako ambiciozan projekat”, rekla je Brnabićeva.

Kompanija "Arsenal Rem" Kraljevo, a koja ima i istoimenu crnogorsku kćerku kompaniju u Tivtu, za 2,1 miliona evra je lane kupila Brodogradilište Apatin koje je nakon niza neuspjelih privatizacija završilo u stečaju. U nabavku nove opreme za brodogradilište firma je u međuvremenu uložila 800.000 evra.

"Kada već nismo uspeli da spasimo brodogradnju u Tivtu i Crnoj Gori, bar da Tivćani probaju da spasu brodogradnju u Srbiji”, komentarisao je Pecić ovaj poslovni potez za Vijesti.

On je proteklih desetak godina, od kada je zatvoren Arsenal u Tivtu i Jadransko brodogradlište Bijela, nastojao da preko svojih firmi iz Kraljeva i Tivta održi kontinuitet brodograđevne i brodoremonte delatnosti u Boki koja ima viševekovnu tradiciju, a ukazivao je na to da za to nije bilo razumijevanja kod crnogorske Vlade. Svi Pecićevi predlozi da se makar deo kapaciteta Arsenala ili Bijele sačuva i nastavi brodograđevna delatnost su odbijeni sa obrazloženjem, kako je rečeno, da budućnost Boke i Crne Gore nije u industriji, već dominantno u turizmu.

Dobrim majstorima plate i do 1.200 evra

Apatinsko brodogradilište bilo je najveće rečno brodogradilište u bivšoj Jugoslaviji, i drugo po veličini u Evropi. Osnovano je pre tačno 100 godina i bilo je sa 800 radnika najveći poslodavac u tom vojvođanskom gradu i jedan od najuspješnijih izvoznih kolektiva u Srbiji.

Raspolaže tehničkim kapacitetima koji su omogućavali da se u njemu grade rečni, ali i morski brodovi različitog tipa i namena - od tankera i balk kerijera, preko tegljača, potiskivača, barži, plovnih bagera i plovila za naftnu i ofšor industriju, dužine do 135 metara i veličline do 6.000 tona deplasmana. Sagradilo je više od 400 brodova.

Gotovo potpuno ekonomski uništeno brodogradilište, ali koje je sačuvalo glavne tehničke resurese - među kojima i sinhrolift, Pecić je proteklih meseci počeo da vraća u život.

Trenutno u brodogradilištu radi 20 stalnih radnika, ponovno su počeli remonti rečnih brodova i plovila, ali su planovi "Arsenal Rema” ozbiljniji, pa je tako Pecić već sklopio sporazum o saradnji sa Srednjom tehničkom školom u Apatinu gde će biti uveden sistem dualnog obrazovanja mladih za deficitarna zanimanja u brodogradilištu, prvenstveno zavarivače i brodomontere. Ta kompanija je zavarivačima ponudila početnu platu od 600 evra, ali ona zavisno od njihove veštine i toga da li mogu da vare prohrom, aluminijum i slične lake ili legirane metale, iznosi i do 1.200 evra.

Исто то само мало другачије ..

https://www.bokanews.me/featured/kako-kadrovi-bivseg-arsenala-dizu-iz-mrtvih-srpsku-brodogradnju/

Kako kadrovi bivšeg Arsenala „dižu iz mrtvih“ srpsku brodogradnju
Boka News -
7-9 minutes

Kompanija „Arsenal-Rem“ iz Kraljeva kojoj je na čelu bivši tehnički direktor vojnog brodogradilišta Arsenal u Tivtu, mornaričko-tehnički pukovnik u penziji Vasilije Pecić, i za koju radi jedan broj bivših inženjera i iskusnih majstora Arsenala, dobiće punu podršku Vlade Srbije u svojim nastojanjima da revitalizuje brodogradnju u toj državi.

To je istakla premijerka Srbije Ana Brnabić koja je minulog vikenda posjetila Apatin i tamošnje brodogradilište na rijeci Dunav, a čiji je n“Arsenal-Rem“ vlasnik od prošle godine.

„Brodogradilište u Apatinu je dokaz koliko su važne domaće investicije. Od avgusta 2019. konačno smo imali jako dobru privatizaciju i zahvalila bih kompaniji “Arsenal Rem” iz Kraljeva i cijelom timu i porodici Pecić, jer su pokazali ne samo interesovanje, već i hrabrost da uđu u ovako ambiciozan projekat”- rekla je Brnabićeva koja je minulog vikenda obišla brodogradlište u Aatinu i upoznala se sa planovima njegovog novog vlasnika. Ona je Peciću i njegovoj kompaniji poručila da će “imati podršku Vlade Srbije i lokalne samouprave” u svojim nastojanjima i ambicioznim planovima da obnove proizvodnju u tom brodogradilištu koje je nekada zapošljavalo i do 800 ljudi.

“Ovo je ogroman resurs i ogroman potencijal. Nažalost brodogradilište Apatin je potpuno uništeno, ne samo zbog nesrećnih decenija ratova i sukoba na ovim prostorima, već i nakon 2000. godine uslijed više nego problematičnih privatizacija”- podsjetila je Brnabićeva, dodajući da je novi vlansik brodogradilišta odlučan da brodogradnji koja u Srbiji ima dugu tradiciju, vrati dio starog sjaja i uspjeha.

Kompanija „Arsenal Rem“ Kraljevo, a koja ima i istoimenu crmogorsku kćerku-kompaniju u Tivtu, vlasništvo bivšeg tehničkog direktora tivatskog Arsenala Vasilija Pecića, je za 2,1 milona eura lani kupila Brodogradilište Apatin i u međuvrenu u njega uložila 800.000 eura.  Inače, brodogradilište je nakon niza neuspjelih privatizacija proteklih godina, završilo u stečaju. Apatinsko brodogradilište bilo je najveće riječno brodogradilište u bivšoj Jugoslaviji, i drugo je po veličini riječno brodogradilište u Evropi. Osnovano prije talno 100 godina, brodograiulište Apatin bilo je najveći poslodavac u tom vojvođanskom gradu i jedna od najuspješnijih izvoznih kolektiva u Srbiji, a  raspolaže tehničkim kapacitetima koji su omogućavali da se u njemu grade riječni, ali i morski brodovi različitog tipa i namjena – od tankera i balk kerijera, preko tegljača, potiskivača, barži, plovnih bagera i plovila za naftnu i off shore industriju, dužine do 135 metara i veličline do 6.000 tona deplasmana. Apatinsko brodogradilište je tokom svoje istorije sagradilo više od 400 brodova koji su plovili rijekama širom Evrope, ali i mnogim svjetskim morima jer su izvoženi u više evropskih i država Bliskog i Srednjeg Istoka.
Brnabicka u brodogradilistu Apatin

Smješteno na parceli površine 9 hektara uz rukavac na lijevoj obali Dunava, apatinsko brodogradilište ima šest zatvorenih hala za izgradnju  remont brodova, sinhro lift nosivosti 1.500 tona za brzu manipulaciju prilikom podizanja i porinuća brodova u vodu, dva otvorena navoza za remont i izgradnju brodova, halu za izgradnju aluminijumskih brodova, halu pripreme i radionice za obradu metala, brodomontersku, bravarsku, mehaničarsku, motornu, cjevarsku, elektro radionicu, stolarsku i radionice za pjeskarenje i bojadisanje.

Gotovo potpuno ekonomski uništeno brodogradilište ali koje je sačuvalo svoje glavne tehničke resurese – među kojima i sinhrolift, nakon kupovine, Pecić je proteklih mjeseci već počeo polako vraćati u život. Trenutno u brodogradilištu radi 20 stalnih radnika, ponovno su počeli remonti riječnih brodova i plovila, ali su planovi Arsenal-Rema mnogo ozbiljniji, pa je tako Pecić već sklopio sporazum o poslovno-tehničkoj saradnji sa Srednjom tehničkom školom u Apatinu gdje će biti uveden sistem dualnog obrazovanja mladih za deficitarna zanimanja u brodogradilištu – prvenstveno zavarivače i brodomontere. „Arsenal-Rem“ je zavarivačima ponudio početnu platu od 600 eura, ali ona zavisno od njihove vještine i toga da li mogu variti prohrom, aluminijum i slične lake ili legirane metale, iznosi i do 1.200 eura.
Detalj iz brodogradiliista Apatin – www.shipyardapatin.com,

„Kada već nismo uspjeli da spasimo brodogradnju u Tivtu i Crnoj Gori, bar da Tivćani probaju da spasu brodogradnju u Srbiji“-prokomentarisao je ovaj svoj poslovni potez Vasilije Pecić.

On je naime, proteklih desetak godina od kada je zatvoren Arsenal u Tivtu i Jadransko brodogradlište Bijela nastojao da preko svojih firmi iz Kraljeva i Tivta održi kontinuitet brodograđevne i brodoremonte djelatnosti u Boki koja ima viševjekovnu tradiciju, ali za to nije bilo razumijevanja kod crnogorske Vlade. Svi Pecićevi predlozi da se makar dio kapaciteta Arsenala ili Bijele sačuva i nastavi brodograđevna djelatnost su odbijeni sa obr azloženjem da budulnost Boke i Crne Ghore nije u industriji, već u turizmu. To je urađeno uprkos tome što je bilo prostora na tržištu da makar jedna brodogradilišna kompanija u Boki nastavi da živi i dobro zarađuje, pogotovo u domenu ratne brodogradnje. „Arsenal-Rem“ naime, proteklih je godina uspješno poslovao i remontovao u inostranstvu ratne brodove i podmornice Libije, Kenije i još nekih država, a lani je ta firma završila i obiman posao rekonstrukcije i modernizacije raketne topovnjače RTOP-405 Mornarice Vojske Crne Gore koaj je pretvorena u patroni brod P-105 „Durmitor“, a što je koštalo oko milion ipo eura. „Arsenal-Rem“ i njegovi radnici i inženjeri predvođeni Pecićem su proteklih godina uradili i niz drugih manje ili više komplikovanih poslova na održavanju ili remotorizaciji drugih brodova i plovila Mornarice VCG, ali u državnom vrhu nije bilo razumijevanja za njihova upozorenja da se u Crnoj Gori mora sačuvati tehnički i kadrovski nukleus brodogradnje, makar i zbog samo crnogorskih potreba za tim uslugama. Naime, nakon prodaje sva četiri plutajuća doka iz Arsenala i Bijele i uništenja sinhro-lifta Tivtu, u Crnoj Gori više ne postoji tehnička mogučnost da se dokuje bilo koji veći ovdašnji brod, pa Mornarica VCG, kao ni kompanija Pomorski saobraćaj Kamenari ili drugi brodari koji imaju veća turističko-izletnička plovila, više nemaju gdje u svojoj državi da obave dokovanja u druge ozbiljnije remontne zahtjeve na svojim brodovima. Istovremeno, „Arsenal-Rem“ je imao stabilan niz poslova u inostranstvu koji su mu i omogućili da uše u do sada svoj najambiciozniji poslovni poduhvat – kupovinu posrnulog, ali nekada veoma uspješnog brodogradilišta u Apatinu za koje Pecić ima i veoma interesantne planove i već obezbijeđene poslove, kako u remontu, tako i u novogradnji brodova za domaće i strane naručioce, odnosno proizvodnji brodske opreme.

Crnogorski državni zvaničnici, nakon katarstrofalnih posljedica koronavirusa na ovdašnju turističku privredu, sada su „pomijenili ploču“ i počeli govoriti o potrebi restrukturiranja naše privrede u pravcu većeg udjela industrije i proizvodnje, jer su shvatili da je strategija oslanjanja države samo na turizam i usluge, bila potpuni ekonomski promašaj. Za brodogradnju kasno, jer su oni koji su bili zainteresovani da je razvijaju u Crnoj Gori poput „Arsenal-Rema“, u međuvremenu svoje poslovne planove preusmjerili na Srbiju koja je za njih imala više razumijevanja.

Bravo za Pecić Vasilija!

 
   :zid :zid :zid
  novinarsko lupetanje. Nijedan remont nije urađen bez majstora iz Srpskih brodogradilišta. Bili smo okosnica " crnogorske brodogradnje " godinama . Dok sami sebe nisu ugasili iz samo nima znanih razloga. O kojima sada neću pričati.

 s poštovanjem .
 Srpski brodograditelj.   

Milane, nema potrebe za vrijeđanjem. Mislim da Ti takav odnos ne priliči, pogotovo ne prema autoru ovog teksta. Naime i sam dobro znaš da su svaki ozbiljniji zahvat u mehaničarskom, elektro, hidrauličnom ili mašinskom domenu na remontovanim brodovima u MTRZ SAKO gdje si radio kao jedan od ljudi angažovanih od strane kooperative, obavljali radnici Arsemala, a ne kooperativa. MTRZ kao vojni remontni zavod NIKAD nije imao jake i brojne brodograditelje u čeliku jer na ratnim brodovima zbog njjhovih malih dimenzija i većeg opšteg kvaliteta primijenjenih čelika ili lakih metala, nije ni bilo potrebe za čestim mijenjanjem limova i zahvatima koje rade brodograditelji u čeliku i brodomonteri u brodogradilištima kakva rade prvenstveno za trgovačku mornaricu. Što se antikorozivne zaštite metala tiče, to je u MTRZ SAKO i u njegovo najbolje vrijeme krajem osamdesetih, radila kooperacija - prvenstveno firma "Antikor", ali ne zbog toga što lokalna radna snaga to nije znala da radi, već jednostavno jer to nije htjela kada je već mogla obavljati druge, komplikovanije i značajno bolje plaćene poslove.

 Sad tek vidim ko je pisao tekst.
 Izvini.
 Znaš da je to meni kao crvena krpa biku .
 Nije lično.

https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/499923/podmornica-koja-je-umalo-zapocela-treci-svjetski-rat-zavrsila-u-tivtu

Podmornica koja je umalo započela treći svjetski rat završila u Tivtu
Sunčani, ljetnji dan i mirna površina Tivatskog zaliva dočekali su tog 2. avgusta 1980. godine sovjetsku podmornicu B-36 koja je pod komandom kapetana fregate P.V. Dolmatova uplovila u Boku Kotorsku.

Dizel-električna podmornica tipa 641 ili klase Foxtrot kako je ovu vrstu sovjetskih podvodnih ratnih brodova označavao NATO, došla je u Boku na remont i odmor posade, prije nego što B-36 bude nastavila svoju višemjesečnu misiju u okviru sovjetske Pete eskadre na Mediteranu, te kasnije uplovila u Crno more i došla u svoju novu bazu Sevastopolj na Krimu. Avgustovska vrelina i sunčani zraci što su pekli crno ofarbanu spoljašnjost podmornice dok se ona u površinskoj vožnji, lagano približavala vojnom brodogradilištu Arsenal u Tivtu, bili su neuobičajena novost za na arktičku hladnoću naviknute oficire i mornare sa B-36.
Ta podmornica, naime, čitavu svoju dotadašnju 21-godišnju službu u Ratnoj mornarici SSSR-a, provela je na dalekom i hladnom sjeveru kao dio 69. brigade podmornica sovjetske Sjeverne flote, sa bazom u gradiću Gadžijevo, u blizini sovjetsko-norvešle granice na poluostrvu Kola na Barencovom moru. Za ljude koji su službovali na B-36, odlasci u toplija, južna mora bili su izvanredna rijetkost, a njihov dolazak sa podmornicom u Tivat u avgustu 1980, po vrelini okruženja, tirkiznom plavetnilu mora, palmama i borovima na obali kraj koje su prolazili, nosio je reminiscenciju na jedan raniji, mnogo tajanstveniji i potencijalno po čitavu civilizaciju sudbonosniji odlazak B-36 u topla mora....
Konvoj išao prema Kubi

Prvog oktobra 1962. u Gadžijevu je vladala neuobičajena živost - započinjala je tajna vojno-pomorska operacija nazvana “Kama“ u kojoj je učestvovala kompletna 69. brigada podmornica. Zajedno sa junakinjom naše priče, podmornicom B-36 na čijem je tornju bio isposan taktički broj 911, tog su dana na dugačak put sa sjevera SSSR-a, prema dalekom Karipskom moru i Kubi, krenule još tri identične dizel električne podmornice klase Foxtrot: B-4, B-59 i B-130. Njihov zadatak bio je da stignu do za Sovjete tada prijateljske Kube pod režimom Fidela Kastra, kao prethodnica ukupno sedam drugih podmornica naoružanih nuklearnim balističkim projektilima, a koje je SSSR-namjeravao da stalno bazira u luci Mariel na tom velikom karipskom ostrvu.

Sve to bio je samo djelić tada mnogo veće i ambicioznije sovjetske vojne operacije pod nazivom „Anadyr“, a koja je za cilj imala uspostavljanje stalnog sovjetskog vojnog prisustva na Kubi i instaliranje na tom ostrvu, “na pragu neprijateljske, kapitalističke Amerike“, sovjetskih strategijskih raketa srednjeg dometa sa nuklearnim bojevim glavama. Pored ostalog, operacija “Anadyr“ podrazumijevala je i prebacivanje na Kubu sovjetskih bombardera srednjeg dometa, te čitave jedne mehanizovane pješadijske divizije koja bi u slučaju potrebe, odatle relaativno lako i brzo mogla da izvrši desant na obalu SAD na Floridi.
Ukupno je oko 60.000 sovjetskih vojnika sa punom ratnom opremom i sa ukupno tridesetak nuklearnih bojevih glava za rakete i avionske bombe na raspolaganju, trebalo biti prebačeno u ranu jesen 1962.godine na Kubu u operaciji koju je osmislio sovjetski general Anatolij Gribkov, a lično odobrio tadašnji lider SSSR-a Nikita Hruščov.

Veći dio tih efektiva Sovjeti su trgovačkim i ratnim brodovima uspjeli da prebace na Kubu i započnu instaliranje raketa sa nuklearnim bojevim glavama, a koje su sa ove pozicije i relativne blizine, bile smrtonosna prijetnja za čitavu istočnu obalu SAD.
Prvo iskoristite nuklearno oružje, a onda razmišljajte šta poslije

Kombinacijom obavještajnog rada i snimcima koje su špijunskim letovima nad Kubom napravili njihovi izviđački avioni tipa U-2, Amerikanci su razotkrili sovjetske planove i započelo je ono što je kasnije u istoriji ostalo zabilježeno kao “Kubanska raketna kriza“ - trinaest oktobarskih dana 1962. u toku kojih je izbijanje Trećeg svjetskog rata koji bi bio nuklearni, visilo u vazduhu.

Pored punih sastava svojih posada, četiri Foxtrota koja su početkom oktobra isplovila iz Gadžijeva, ukrcala su i dodatni štabni, kao i personal za buduću kopnenu radio-stanicu velikog dometa koja se imala postaviti u Marielu, kao i niz drugih potrepština za dugačak put i komplikovanu misiju. Podmornice su naravno, ponijele i pune borbene komplete od po 22 torpeda svaka, a među njima je na svaku bio ukrcan i po jedan tada novi sovjetski torpedo sa nuklearnom bojevom glavom. Riječ je bila o torpedu tipa T-5 sa bojevom glavom snage 15 kilotona - malo manje nego atomske bombe koju su Amerikanci krajem Drugog svjetskog rata bacili na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki.
Komadantima podmornica, načelnik štaba sovjetske Sjeverne flote admiral Rasoka je usmeno kazao da “specijalno oružje“ kako su nazivali nuklearni topredo, mogu koristiti u tri slučaja: ako podmonica bude napadnuta i oštećena dok je u podvodnoj vožnji, u istom slučaju ako bude prisiljena da izroni i u trećoj varijanti, po isključivoj naredbi vrhovne komande u Moskvi. “Predlažem vam, drugovi, da prvo iskoristite nuklearno oružje, a onda da razmišljete što da radite poslije toga“, navodno je koamdantima podmornica, rekao admiral Rasoka.

Komandant 69. brigade podmornica bio je kapetan 1. ranga Vasiliji Agafonov, a načelnik Štaba kapetan 2. ranga Vasilij Arhipov. Ovaj oficir je inače, u ljeto 1961. preživio ozbiljan incident sa curenjem radijacije na jednoj od prvih sovjetskih nuklearrnih podmornica K-19, što je kasnije, kako se pokazalo, učinilo da Arhipov pod kritičnim okolnostima koje će 69. brigada doživjeti u Sargaškom moru, zadrži hladnokrvnost i spriječi komandanta podmornice na kojoj je plovio, da ispali nuklerani torpedo na američku flotu.Za komadante četiri Foxtrota sa specijalnom misijom, postavljeni su neki od najboljih tadašnjih sovjetskih podmorničara, pa je zapovjednik B-36 bio kapetan 2. ranga Aleksandar Dubivko. On i njegove kolege prije isplovljavanja podmornica 1. oktobra u 4 sata ujutro iz Gadžijeva dobili su strogo povjerljive, zapečaćene koverte sa naređenjima, a koje su smjeli otvoriti tek kada podmornice uđu u Barencovo more. Sa pravom prirodom svoje misije i onome što je stajalo u naređenju, komadanti podmornica su posade mogli upoznati tek pošto podmornice obiđu Norvešku i uđu u Atlantski okean.
Komanda u Moskvi je računala na oluje

Uslijedilo je skoro punih 20 dana vrlo teške plovidbe po nemirnom i na momente, olujnom Atlantiku, pri čemu je od najveće važnosti bilo da neprijatelj - Amerikanci i NATO pakt, ne otkriju prisustvo i namjere sovjetskih podmornica. Da bi postigli naredbama zahtijevani tempo, komadanti su bili prinuđeni da većinom plove na površini, vozeći na dizel motorima, što je bilo veoma neugodno za posade jer su većinom plovili po vrlo teškom i olujnom moru. Komanda u Moskvi je naime, računala upravo na kasnooktobarske oluje da dodatno pomognu u sakrivanju podmornica, ali je B-36 u jednom od tih nevremena, ipak pretprjela oštećenja na pokopcu svog sistema za lansiranje hidroakustičkih mamaca koje bi trebale zbuniti neprijeteljske protivpodmorničke snage.
Zbog tog oštećenja B-36 skoro do kraja misije nje mogla zaroniti dublje od 70 metara – četiri puta manje od svoje uobičajene maksimalne dubine ronjenja od 280 metara. Tokom putovanja, brodski ljekar na B-36, kapetan medicinske struke Buinevič, morao je operisati višeg operatera sonarnog sistema podmornice, potporučnika Pankova koji je dobio napad slijepog crijeva. Operacija je uspješno izvedena u improvizovanim uslovima u jednom od manjih prostora podmornice koji je prethodno potpuno dezinfikovan medicinskim alkoholom, tokom podvodne plovidbe, brznom od 3 čvora, dok je na površini okeana bjesnila oluja. Zbog toga je tokom jednog od narednih dana, uprkos orkanskom nevremenu koje je trajalo duže od 24 sata, podmornica morala ploviti na površini gdje je postizala veću brzinu nego pod vodom, kako bi nadoknadila vrijeme izgubljeno radi hirurške intervencije nad Pankovim.

“Valovi su ogromni, visine preko 20 metara, oko 150 do 200 metara udaljeni jedan od drugog. Kada bi dopjela na vrh talasa, podmorinca se naginjala i do 50 stepeni sa jednog na drugi bok. Ipak, svi mehanizmi i akumulatorske baterije za koje smo strijepili da će se iz njih prosuti elektrolitska kiselina, prošli su ovaj izuzetno teški test bez problema. U tom smo se trenucima sa zahvalnošćuu i poštovanjem sjetili konstruktora i graditelja podmornica ovog tipa iz lenjingradskog brodogradilišta, kojima smo iskerno zahvalni što su napravili ovako dobar brod sposoban da izdrži i ovakvu 24-satnu torturu na moru jačine 10-11 bofora“, zapisao je u svom dnevniku zapovjednik Dubivko.
Uz mnogo muke da zadrže neophodnu brzinu kako bi u rejon dejsta u Sargaskom moru nadomak Kube stigle do zacrtanog datuma, podmornice grupe “Kama“ su ipak 20. oktobra uspjele da se u previšenom roku domognu pozicija u Sargaškom moru na kojima im je, po u međuvremenu primljenim izmijenim naređenjima, naloženo da do daljnjeg patroliraju. Po potrebi, podmornice su trebale da zaštite sovjetske transportne brodove koji su na Kubu, uprkos objavljenoj namjeri Amerikanaca da će to spriječiti, pevozile dalja sovojetska vojna pojačanja.
Kenedi poslao američke ratne brodove

Posljednji dio njihovog puta u vrelom, tropskom moru za koji „Foxtroti“, dizajnirani da operišu prije svega u hladnim sjevernoeproskim morima, nisu bile prilagođene, bio je pravi pakao za posade. U ionako skučenoj i slabo provjetrenoj unutrašnjosti podmornica, temperatura je bila nepodnošljivo visoka, ljudi su padali u nesvjest, a vladala je i oskudica pitke vode koja je bila ograničena na samo po 250 mililitara dnevno po čovjeku. U takvim okolnostima sovjetski podmorničari suočili su se sa ogromnom operacijom pomorske blokade - karantina Kube koji je od 22. oktobra uveden po naređenju američkog predsjednika Džona Ficdžeralda Kenedija.
Riskantni potez Kenedija da pošalje američke ratne brodove da presretnu i zaustave sva sovjetska plovila koja su se kretala ka Kubi i zabrane daljji prolaz onima koji nose naoružanje, svijet je u posljednjoj sedmici oktobra 1962, doveo na ivicu Trećeg svjetskog rata.... I dok su se nad njima nadvilo skoro 200 američkih ratnih brodova - od nosača aviona, do krstarica i razarača, a nebo nad Sargaškim morem nadlijetale stotine američkih protivpodmorničkih i izviđačkih aviona, sovjetski podmorničari u četiri zaronjena Foxtrota preživljavali u najteže trenutke u svojim životima. Prilike za izronjavanje gotovo da više nije bilo, a time ni mogućnosti da se uspostavi radio-veza sa Moskvom, dobiju naređenja i uopšte sazna što se dešava. Komandantima sovjetskih podmornica, progonjenim od američkih protivpodmorničkih snaga, pod konstantnim “pingovanjem“ neprijateljskih sonara i uz sve učestalije i bliže podvodne eksplozije oko njih, sa oskudnim informacijama o tome što se zapravo dešava a koje su prikupljene povremenim osluškivanjem američkog radio-saobraćaja, činilo se da je rat već počeo. Njihovi potčinjeni bili su iznureni, umorni i na rubu nerava....

“Već četiri dana Amerikanci nam ne dozvoljavaju da se podignemo čak ni na periskopsku dubinu. Glava mi puca od smrdljivog i zagušljivog vazduha u podmornici koji je pun ugljen-dioksida. Danas su nam se opet trojica mornara onesvijestila od vreline. Plovimo pod vodom sa rizikom da, ako se nešto nepredviđeno dogodi, propadnemo do dna Atlantika koje je ovdje šest hiljada metara ispod nas. Hemijska regeneracija vazduha u podmornici vrlo slabo radi, nivo ugljen-dioksida konstantno raste, a struja u našim akumulatorskim baterijama je na izmaku. Oni članovi posade koji trenutno nisu u služni, nepomično sjede i ćuteći zure u jednu tačku. Temperatura u većem dijelu podmornice je 50 stepeni Celzijusa - u mašinskom odjeljenju čak 61 stepen...“, zapisao je tada u svom privatnom dnevniku jedan od sovjetskih oficira.

Osoblje se moralo rotirati na dužnosti svakih 15 do 20 minuta, jer su iznureni ljudi bukvalno padali u nesvjest dok su bili na svojim borbenim stanicama. Niko nije ništa jeo danima, osim po malo voćnog kompota sa kojim su ujedno i gasili žeđ jer je voda bila ograničena na jednu šolju po čovjeku dnevno. Ljudi su do tada već izgubili i trećinu svoje težine, a zbog nemogućnosti da se istuširaju mnogi su dobili osip po koži.
Naređenje da se torpeda pripreme za ispaljivanje

B-36 koja se danima uspješno izbjegavala neprijatelja, dva puta se čak krijući ispod trgovačkih brodova koji su plovili tim rejonom, napokon se našla u području kojim su patrolirala tri američka razarača, aktivno tragajući za sovjetskom podmornicom svojim sonarima. Nivo energije u baterijama podmornice rapidno se smanjivao dok je ona manevrisala pod vodom trudeći se da se sakriije od progonitelja. U jednom momentu, hidroakusitiči uređaj na B-36 registrovao je šum visoke frekvencije koji im se rapidno približavao po krmi, dolazeći iz smjera odakle su se čuli propeleri jednog od razarača-njihovih progonitelja zvuk je bio odgovarajući onom koji emituje ispaljeni protivpodmornički torpedo, dok juri ka svojoj meti, pa je Dubivko preduzeo hitan manevar izbjegavanja. Potom su čuli jak udarac i intenzivan zvuk škripanja nečega što se jezivo „češalo“ o vrh tornja podmornice. Zaključivši da ga je jedan od razarača namjerno udario pramcem dok je podmornica bila blizu površine mora, Dubivko je naredio da se torpeda pripreme za ispaljivanje...
Napeto je iščekivao sljedeći potez neprijatelja, nadajuči se da će američki razarač za kojeg je smatrao da ga je prvi napao, doći u povoljan položaj da mu uzvrati torpedom. Spletom srećnih okolnosti, to se ipak nije desilo jer su Amerikanci postupali vrlo oprezno, pokušavajući da sovjetsku podmornicu samo drže u defanzivi pod vodom do momenta kada bi ona potrošila svu rasposloživu električnu energiju u baterijama i bila prisiljena da izroni. To se na kraju i desilo i B-36 je nakon punih 35 sati igre “mačke i miša“ sa neprijateljem iznad nje koga nije mogla vidjeti, skoro sasvim praznih baterija, na kraju morala da 31. oktobra izroni kako bi se unutrašnjost podmornice u kojoj se nakupio vodonik što je isparavao niz baterija provjetrila a dizel-motori mogli ponovno da pripune akumulatore.

Na površini su ih dočekali Amerikanci, a B-36 je u tom trenutku postala treća i posljednja otkrivena podmornica iz grupe “Kama“. Američka mornarica naime, sličnim je manevrima progona i psihološkog dejstva bacanjem u more manjih eksplozivnih naboja čija bi detonacija sovjetskim podmorničarima djelovala kao udaljena eksplozija dubinske bombe, prethodnih dana već do granice fizičke izdržljivosti ljudi i ispražnjenosti baterija, dovela podmornice B-130 i B-59. Komandant ove druge koja je prva otkrivena i natjerana da izroni 27. oktobra, kapetan 2. ranga Valentin Savicki, nakon 18-časovnog progona od strane čak 14 brodova i više helikoptera i aviona, dopao je na rub nervnog sloma i naredio da se torpedo sa nuklearnom bojevom glavom pripremi za ispaljivanje na obližnji američki nosač aviona “Randolph“. Hladnokrvna i izuzetno razumna intervencija ukracnog načlnika Štaba 69. brigade, Vasilija Arhipova međutim, prizvala je Savickog pameti i on je na sreću, odustao od upotrebe nuklearnog oružja.
Podigli smo vojnopomorsku zastavu SSSR-a

Kada je izronila, na površini Atlantika, podmornicu B-36 dočekala su tri američka razarača, među kojima i njen najodlučniji progonitelj - razarač “Charles P. Cecil“. Sovjetski podmorničari tek tada su na vrhu tornja mogli vidjeti i štetu koju su pretrpjeli u navodnom namjernom udaru protivničkog broda u njihovu podmornicu - nešto je presjeklo dio komunikacionih i antena radio-goniometra. Kasnije se ispostavilo da je to bila čelična sajla od modernog, tegljenog sonara sa jednog od američkih razarača koji su progonili B-36 i koja se očešala pri vrhu tornja dok je podmornica bila relativno blizu površine mora.
"Podigli smo vojnopomorsku zastavu SSSR-a i identifikovali se radio-vezom. Oko nas su bila tri razarača, a periodično su nas nadlijetala i dva protivpodmornička helikoptera koji su bacali manje eksplozivne naprave u more, povremeno spuštali svoje sonare u vodu, a njihova posada nas je provokativno fotografisala i snimala kamerom. Sa jednog od neprijateljskih razarača Morzeovom azbukom, na ruskom jeziku nam je signalizirano: „Treba li vam pomoć?“ Na isti način sam im odgovorio: „Ne treba nam nikakva pomoć. Zadržite se dalje od mene i ne ometajte moje operacije!“ Moram biti pravedan prema neprijatelju i reći da nas američki razarač potom nije više uznemiravao, ali nas nije ni ostavio na miru. Plovio je u paralelnom kursu sa nama držeći se na udaljenosti od 50 do 150 metara - nisu odlazili dalje od toga, vjerovatno znajući da su tako blizu, sigurni jer se glava torpeda ne može aktivirati toliko blizu podmornice koja bi ga eventualno ispalila. Topovi na razaraču bili su posjednuti i njihove cijevi su ciljale u nas, tako da je situacija bila prilično napeta. U daljini smo mogli vidjeti avione i helikoptere kao uzlijeću sa jednog američkog nosača aviona, a presreli smo i radio- poruku u kojoj je lično američki preedsjednik Kenedi, čestitao komandantu razarača koji nas je pratio, na postignutom uspjehu i naredio mu da nas po svaku cijenu, spriječi da ponovno zaronimo i pobjegnemo im“, opisao je Dubivko u svom dnevniku ovaj događaj, ističući da su ipak, u tom momentu osjetili i veliko olakšanje, spoznajući iz komunikacije koju su međusobno imali američki brodovi i vazduhoplovi, da rat ipak (još) nije počeo.

Njegova posada je, dok je podmornica morala ostati na površini da bi radom dizel motora, napunila baterije, iskoristila priliku da popravi oštećeni poklopac sistema za lansiranje hidroakustičkih mamaca. Time je B-36 ponovno bila osposobljena da se spusti na maksimalnu dubinu ronjenja, a što joj je olakšalo da već narednog dana, iskoristi trenutak nepažnje Amerikanaca, naglo zaroni i uz pomoć već pripremljenog posebnog „pinga“ iz svog sonara, nakratko „zaslijepi“ sonar „Cecila“. Zaronivši bukvalno ispod tog razarača, sovjetska podmornica je punom snagom svojih elektromotora, za kratko vrijeme sišla na dubinu od 200 metara i uz par Dubivkovih vještih manevara, uspjela da umakne Amerikancima. B-36 potom je u rejonu koji joj je bio dodijeljen za patroliranje, ostala još pune dvije nedjelje tokom kojih je Amerikanci više nisu uspjeli otkrili, da bi se, nakon mnogo peripetija i mehaničkih kvarova, čak i ostanka bez goriva nadomak Norveške, krajem decembra, posljednja od četiri podmornice-učesnice operacije “Kama“, vratila u svoju bazu na sjeveru SSSR-a.
Umjesto herojskog dočeka, proglasili ratni poraz

Umjesto herojskog dočeka kakav su nesumnjivo zasluživali jer su poslati u gotovo samoubilačku misiju sa klasičnim, dizel-električnim, a ne podmornicama na nuklearni pogon koje bi se jedine u takvim teškim okolnostima mogle izgledno nositi sa protivničkim snagama, komandanti podmornica iz operacije “Kama“ i njihove posade bili su izloženi nipodaštavanju od strane svojih pretpostavljenih i sovjetskih političkih lidera koji su smatrali da je istjerivanje od strane Amerikanaca na površinu mora tri od poslate četiri podmornice, bio praktično ratni poraz Sovjeta.

Jedini koji je stao u njihovu odbranu bio je sam komandant Ratne mornarice SSSR-a, admiral flote Sergej Gorškov koji je istražnim komisijama preporučio da ne kažnjavaju komandante podmornica „jer su oni najbolje znali kako da postupaju pod tim izuzetno teškim okolnostima u kojima su morali djelovati“.
Podmornica B-36 je nakon ove istorijske misije kod Kube, nastavila službovati u sovjetskoj Sjevernoj floti narednih 18 godina, da bi u ljeto 1980. bila upućena na Mediteran. Početkom avgusta stigla je u Tivat, na veći remont u ovdašnji Mornaričko-tehnički remontni zaviod “Sava Kovačević. Tivatski zavod, poznatiji kao Arsenal, naime, još od 1974. remontovao je podmornice i pomoćne ratne brodove sovjetske Mornarice, posebno plovila koja su dejstvovala u sklopu mediteranske, tzv. Pete eskadre RM SSSR-a. Do tada je u Tivtu već bilo remontovano nekoliko identičnih podmornica tipa 641, ali je B-36 u avgustu 1980. u Tivat došla kao daleko najslavnija među njima - ovjenčana oreolom jedne od rijetkih sovjetskih podmornica koje su se „preko nišana gledale“ sa Amerikancima do mjere da je mogla zamalo započeti Treći svjetski rat. Nakon remonta u Tivtu, B-36 je u krajem 1980. isplovila iz Boke, i u sastavu Pete eskadre obavljala zadatke po Mediteranu, da bi novembra 1981. ta podmornica zvanično bila uvrštena u 153. podmorničku brigadu u sastavu Crnomorske flote RM SSSR-a, sa bazom u Sevastopolju na Krimu.

Do 24. avgusta 1993. kada je formalno ispisana iz Flotne liste i rashodovana, B-36 je nastavila službovati u Crnomorskoj floti, pri čemu je obavila niz misija u Crnom moru, te pet dužih borbenih krstarenja vodama Mediterana. Ova podmornica je do kraja svoje sadržajne karijere dobila nekoliko nagrada za najbolju podmorničku jedinicu Crnomorske flote, dobila više priznanja za najbolja torpedna dejstva i podvodno polaganje mina u floti, a 1990. vremešna B-36 je čak osvojila i Trofej komandanta sovjetske Mornarice za najbolji torpedni napad na površinski ratni brod. Tokom njene karijere, na B-36 su u julu 1985. snimljene i scene sovjetskog igranog filma o podmornicama pod nazivom „Pažnja u svim odsjecima“, a godine 1986. na ovoj podmornici desile su se i dvije nesreće. Prvo je 14. marta dok je podmornica bila na vezu u Sevastopolju, nepažnjom posade, došlo do eksplozije jednog od torpeda u njenom pramčanom torpednom odsjeku u kojoj na sreću, nije bilo žrtava, ali je podmornica teže oštećena. Samo što su najneophodnije popravke završene, na B-36 je tokom izvođenja jedne vježbe 16. aprila, izbio požar u 4. odsjeku koji je gašen više sati i u kojem je komandir elektro-odjeljenja, potporučnik Emek Turgenbajev, izgubio život.

Veteran svjetskih mora i obračuna sa Amerikacina koji je umalo doveo do Trećeg svjetskog rata, podmornica B-36 je nakon čak 35 godina aktivne službe, isječena u staro gvožđe 1994. u rezalištu brodova Inkerman blizu Sevastopolja. Inače, osim ove, u tivatskom Arsenalu je u periodu od 1974. do 1992. remontovano petnaestak podmornica tipa „Foxtrot“ sovjetske, ali i Ratne mornarice Libije.
Foxtrot građen od 1958. do 1979. godine

Podmornice tipa 641 (Foxtrot) konstruisane su krajem pedesetih godina prošlog vijeka i bile su najmodernije sovjetske dizel-električne podmornice prije nego što je RM SSSR-a počela gradnju podmornica na nuklerani pogon.

Ukupno je od 1958. do 1979. izgrađeno čak 75 ovakvih podmornica za ratne mornarice SSSR-a, Indije, Libije, Kube i Poljske. Podmornice su bile duge 91,3 metra, široke 7,5, a gaz im je iznosio 5,1 metar. Imale su nadvodni deplasman od 1.952 tone, odnosno 2.550 tona pod vodom, opsluživalo ih je po 70 ljudi posade (od čega 12 oficira), i imale su autonomiju od 90 dana. Postizale su maksimalnu brzinu od 17 čvorova nad vodom i 16 čvorova u ronjenju, a pogonila su ih tri dizel motora snage po 2.000 konja, odnosno jedan elektromotor snage 2.700 i dva elektromotora snage po 1.350 konja.

Akcioni radijus na površini im je bio čak 30.000 nautičkih milja, a pod vodom su ekonomskom brzinom prije pražnjenja baterija, mogle preći maksimalno 400 milja. Podmornice tipa Foxtrot bile su naoružane sa po 10 torpednih cijevi kalibra 533 mm (šest na prmacu i četiri na krmi), a nosile su bojevi komplet od 22 torpeda ili alternativno, 32 morske mine.

Zna li se gdje je zavrsila arhiva MTRZ SAKO? Da li je negdje spremljeno po ps-u ili je otislo u raspasoj? Pitam iz razloga jer je tu sigurno bilo zanimljive građe za autore i istrazivace?

Брод пловећа база "Волга" на ремонту у МТРЗ.

[attachment=1]

Још један.

[attachment=1]

Совјетски бродови "Бородино" и "Гангут" у МТРЗ-у.

[attachment=1]

Тендер 'Снажни' у арсеналу у Тивту на поправци (1922).

[attachment=1]

Posljednji u MTRZ SA-KO sagrađeni novi plovni objekat: jezerski izletnički brodić za jednog privatnog naručioca sa Virpazara. I danas plovi Skadarskim jezerom. Slikan 2007,. za vrijeme gradnje na mulu 1 Arsenala.