PALUBA

Protuminska odbrana

se može podeliti na aktivne i pasivne protuminske mjere.
Aktivni postupci su:
-razminiranje minolovkama
-lov mina
-intervencija ronilaca
-kontaminiranje
Pasivne mjere su:
-Konstruktivne protivminske mjere(zasnivanje,gradnja,projektiranje broda)
-Pasivne mjere smanjenja smanjenjem fizičkih polja broda u eksploataciji(demagnetisanje..)
-Protivminski postupci (izbor plovnih puteva...


Razminiranje minolovkama može biti
-razminiranje mehaničkim minolovkama
-razminiranje elektomagnetnim min.
-razminiranje akustičkim minolovkama
-kombinovano

Razminiranje mehaničkim  minolovkama

One su namjenjen za borbu protiv svih vrsta sidrenih mina. Mehaničke minolovke mogu biti jednokrake, dvokrake i spojne minolovke.
na koji način če se upotrebljavati zavisi od vrste protivminskog dejstva(pretraživanje,traženje,razminiranje), stepena zaštite minolovaca,
vrste taktičkog manevra minolovaca.[attachment=1]

Dvokraka
se sastoji od teglečeg konopa na kojem se na kraju nalazi dubinsko tjelo u obliku rešetke ,plovka ili krovnog zamaja, ono osigurava potrebnu dubinu zahvata i dva loveča konopa sa rezačima (mehničkim i eksplozivnim rezačima).Na kraju lovečih konopa nalaze se širinska tijela(zmaj, rešetka)koji šire krakove minolovke i dubinskim konopom je vezano za noseči plovak minolovke.
Dubina zahvata zavisi od brzine teglenja, dužini ispuštenog teglečeg konopa i dužini dbinskog konopa
Širina zahvata zavisi o dužini lovečih konopa.[attachment=2]

Jedkraka minolovka se razlikuje po tome što je ispušten samo jedan loveči konop. Upotrebljava se uglavnom kod razminiranja u stroju minolovaca gdje je potrebna največa zaštita minolovaca i svaki minolovac plovi u čistoj vodi.Na donjoj slici to je označeno brojem 1[attachment=3]
Dvokraka se uglavnom upoterebljava kod traženja i protivminskog pretraživanja i pretraživanja razminiranog minskog polja. Zaštita minolovaca je manja.

Spojna minolovka[attachment=4]
se najčešče upotrebljava pri provođenju brodova i pri uklanjanju mina sa plovnog puta[attachment=5]

Sastavni djelovi mehaničke minolovke.
Izgled krme minolovca[attachment=1]
Na krmi se nalaze na vinču namotani konopi (čelična užeta )minolovke. Večina opreme u ovom slučaju širinske i dubinske rešetke,plovci, i ostala oprema, krmeni valjak preko koga se ispuštaju konopi, sohe za manipilaciju sa plovcima i rešetkama.
[attachment=2]
Širinska i dubinska rešetka (zavisno kako se opremi sa lancima)(kod MDL-3 dubinski plovak i širinski zamaj)
Rešetke opremljena kao desna širinska[attachment=3]

i rešetka kao dubinska rešetka[attachment=4]

Širinski plovak[attachment=5]
Na gornjem djelu ima svjetlo za nočna dejstva i zastavicu za dejstva danju ladi lakšeg uočavanje i držanja stroja,na krmenom djelu su hidroplani koji se regulišu zavisno od brzine broda, na  njega se preko dubinskog konopa spaja širinska rešetka.

Mehanički rezači  [attachment=6]
Oni se motiraju na loveče konope, a u svakom slučaju neposredno ispred širinske rešetke(zmaja). Sječivo je od tungstena.

Eksplozivni rezači[attachment=7]
Montiraju se na loveče konope, kada konop mine upadne u utor povuče ga prema nazad aktivira eksplozivno pujenje i sjekač presjeca konop[attachment=8]
Višestruki eksplozivni rezač

Izgled  ispuštene minolovke[attachment=1][attachment=3]

Izgleda da sam pobrko slike pa dva puta tresnuo istu.
[attachment=1][attachment=2]
Izgled jednokrake i spojne minolovke.
Treba napomenuti da se na brodu nalaze dinamometri spojeni na konope tako da se može pratiti šta se dešava sa minolovkom.
Takođe se na krmi broda nalaze i rezači za slipovanje u slučaju nužde.[attachment=3]
još par sličica minolovca u akciji.[attachment=4][attachment=5][attachment=6]

Bravo ML, razmišljao sam o tome kako da iniciram stručne kadrove koji su nekada radili na minolovcima, pa da pokrenu novi topic o protivminskim dejstvima. Da jednostavno i jasno objasne širokom auditorijumu kako i na koji način se vodi borba protiv pojedinih tipova mina i da da ukažu na to kako su mine opasno i podmuklo oružje i kako je razminiranje veoma težak i opasan posao.
Ti si pogodio moje misli!
Ubaci još malo teksta da bi laicima bilo jasno, mada i ove slike kazuju dosta!

Osecam se ko na akademiji.
Svaka cast ljudi, ovo je prosto neverovatno.
Hvala vam. :super

ML, sve reči pohvala su malo. Hvala ti na trudu i molim te nastavi tako...  :klap :klap

Hvala svima na riječima podrške.
Na mehaničke minolovke bi napomenuo još, da se u novije vreme potpuno slične primjenju za razminiranje vučene helikopterima tako američka MK-102, razminiranje se vrši i brodovima brez posada.

Kod protivminskih dejstava treba pomenuti i polagače plovaka.To su minolovci ili popisni minolovci koji imaju opremu za označavanje.Plovak je konusna metalna posuda sa sidrom, kroz koju prolazi ovalni stubićedna od  koja može imati signalno svjetlo ili danju dvostruki  konus.
Jedna od primena kod razminiranja je prikazana na donjoj slici.[attachment=1]
Polagač 2 plovi iza stroja minolovaca i obara plovke, uz te plovke če posle okreta poviti čelni minolovac, polagač 1 kupi plovke posle prolaza čelnog minolovca i iste če polagati kada stroj uđe u naredni pojas.
Minsko polje je provizorno nacrtano sa pojasevima 1,2,3,.. U ovom slučaju je manevar vijuganja.

Mehaničke minolovke su ostale i ostat če u upotrebi u svim ratnim mornaricama.

Influentna minolovke
Pojavom magnetskih,indukcjonih i akustičkih mina početkom II svjetskog rata počeo je i razvoj protuminskih sistema splosobnih za razminiranje tih mina koje su mahom na dnu ležeče.
Rešenje ovog problema sastojalo se u tome da se proizvede magnetsko ili akustičko polje sličnih karakteristika kao i što ga proizvodi brod.

Magnetske i elektromagnetske minolovke.
Prvi pokušaji su bili sa magnetnim šipkama,ili namagnetisanim kablovima koji su tegljeni spojeni na spojnu ili divergentnu mehaničku minolovku.
Ubrzo se prešlo na dvotrupne splavove ispod kojih je obješen elektromagnet težine oko jedne tone

Opet sam brez veze pritisnuo post.
Takve odnosno slične splavove su upotrebljavale,njemačka,engleska i američka mornarica.
Po dva, tri splava su vezana  na rastojanju 30-40 m, teglio jih je minolovac na odstojanju 150m. magneti su napajani iz brodske centrale strujom od 40-120A, dejstvovali su stalnim i promenljivim magnetskim poljem.
Pošto su se pokazali nepraktični, uništavani su eksplozijom mine, nisu se mogli upotrebljavati po uzburkanom moru prelaazi se na kablovske minolovke.Nedostatak tih minolovki tzv pontonskih elektromagnetskih minolovki je mala širina zahvata i dubina zahvata.
Još da napomenem da su se posle II svetskog rata kod nas s uspjehom koristili sistemi koji su se sastojali od dva balvana na kuji su obešeni permanentni magneti.
Prve kablovske minolovke su se sastojale od dva plutajuča kabla (600 i 200m) na koje su pričvrčene elektrode. Jer nedostaje poprečna komponenta magnetskog polja moralo se razminirati unakrsno.
Ti su se nedostaci pokušali rešiti vučom sa dva minolovca kao spojne, krači kablovi su se spojili ukratko a strujni krug se preko mora(elektrolita)zatvarao sa elektroda dužih kablova.
Napajala se strujom od 3000A i kao takva neprikladna zaugradnju na manje minolovce.
Najbolje rešenje se našlo spajanjem kablova minolovke i strujni krug se zatvarao preko same minolovke.To su  bile petljaste minolovke sa širinskim plovcima,sa plivajučim ili kablovoma koji su visili na nosečim plovcima kabla.

Takva je bila PEML na minolovcima 117  i na donjoj slici minolovka koje se upotrebljavala na minolovcima 151[attachment=1]
presek plivajučeg kabla[attachment=2], u sredini su vazdušne komore oko njih bakrene žice, izolacija i zaštita izolacije.
Za teglenje je služio tegleči konop na kraju koga su se nalazili širinski plovci, koji su petlji davali oblik.
Napajala se strujom sa minolovca uz mogučnost promene polariteta, oblika i vremena napajanja.
Treba napomenuti da promene polariteta u stroju minolovaca moraju biti sinhronizovane.
Vukle su se u kombinaciji sa akustičkim minolovkama.
Daljim razvojem inteligentnih mina velike ratne mornarice i pored lovaca mina razvijaju i elektromagnene minolovke odnosno da se tako izrazim inteligentnije minolovke koje se sve više približavaju potpisu broda protiv koga su namjenjene.
Uočivši da je nepravedno zanemaren taj aspekt ratovanja(minski rat) USA koja se u protivminskoj borbi oslanjao na snage drugih članica NATO alianse, počinje obsežna istraživanja radi unapređenja protuminske borbe, naročito posle iskustava u Persijskom zalivu, gdje su bile postavljene zastarjele mine, loše postavljene, velikim djelom neispravne i bez akumulatora uspjele su zaustaviti iskrcavanje na određenom mjestu i nanjele ozbiljna oštečenja Američkim brodovima.
Američka pontonska elektromagnetna minolovka MK-105 upotrebljivana kod razminiranja može biti vučena minolovcem ili helikopterom[attachment=3]
Na pontonu se nalazi generator, sa ispravljačem, upravlja se preko kabla koji je vezi sa minolovcem ili helikopterom.Ona krilca nisu ništa specijalno ona služe kod vuče helikopterom da vrše pritisak pontona prema dole.
Na donjoj slici vučenje sa helikopterom  za vreme napada na Irak 1991[attachment=4]
Vuče se obično u kombinaciji sa akustičkom minolovkom MK-104.

Razvojem inteligentnih mina koje pored zavojnica imaju i elktrode kao senzore koji su sposobni preko mikroprocesora da zaznavaju električna statička polja broda, kao i električna i magnetna polje niske frekvencije.
Statička polja broda nastaja aktivnom i pasivnom katodnom zaščitom ratnih i civilnih brodova
Primjer zapisa[attachment=1]mjereno 50m ispod broda.
Električnas i msgnetska polja niske frekvencije se generiraju iz izvora kao što su naizmenično napajanje broda,korodivnih struja koje su modulisane frekvencijom okretanja propelera...
Kod ovih tipova mina ne postiže se efekat razminiranjem minolovkama sa elektrodama kao i petljastim jer njima nedostaje taj spektar emisija.
Australci su razvili sistem AMAS za borbu protiv takvih mina[attachment=2]
koji se sastoji od permanentnih magneta, elektroda koje služe za simulaciju gore navedenih polja i napajaju se iz generatora u minolovki, a sam oblik simulacije diriguje sa broda prema zadanom potpisu brodova protiv kojih su mine postavljene, akustičke minolovke i plovka.
generator(prvo tijelo minolovke)[attachment=3]proizvodi dovoljnu jačinu struje kod brzine 6 čv[attachment=4]minolovka u brazdi minolovca.

Prvo jedna sličica, pripremanje širinske rešetke i plovka za ispuštanje na minolovcima tipa 151[attachment=1]
i jedno razmišljanje komandanta o pritivminskom zadatku.

[attachment=1]
pogrešno pritisnuo post

Akustičke minolovke

Služe za razminiranje mina sa akustičkim i u kombinaciji sa elektromagnetnom minolovkom za razminiranje akustičko-magetskim i indukcjonim paljbenim sistemom.
Možemo jih podjeliti u dvije kategorije
-mehaničke
-elektromehaničke minolovke.
U prvu vrstu spadaju minolovke koje za pogon iskorištavaju struju vožnje broda, odnosno vode oko minolovke.To su i bile prve akustičke minolovke. Nijemci su prvi upotrjebili akustičku minolovku GBT koja je imala cilindrično tjelo u kojem se nalazijo udarni mehanizam(generator buke) i osovina koja je bila spojena na propeler koji je pogonila struja vode.Za teglenje služi tegleči konop a potrebni uzgon daje noseči plovak.
Udarni mehanizam se sastojao od osovine s pločama i centrifugalnim prstenovima,koji zbog centrifugalne sile izbijaju van i udaraju u rezonator.
Drugi tip korišten od strane Engleza je tipična čegrtaljka. Više njih se je vezalo na loveči konop mehaničke minolovke i vuklo iza broda[attachment=1]
Pri teglenju kroz vodu šipke spojene u paru su velikom silom udarale jedna o drugu i proizvodile zvuk.
Elektromehaničke miolovke koriste elektromotor za pokretanje udarnog mehanizma prve predstavnice su Engleska Mark IV koja se je teglila bo boku broda.Okretanjem elektromotora preko radilice,zamašnjaka i klipnjače, čekič kreče napred nazad i udara o membranu.To stvara akustičko polje određene frekvencije i pritiska.
Slični sistemi se ugrađuju i u pramac broda .Sistem se nalazi u forpiku koji je naplavljen.[attachment=2][attachment=3] u njemu se nalazi oscilirajuča membrana.
Slična je i ruska BAT(ovakve su se nalazile na minolovcima ML-117, od milja nazvane krmače) koja ima membranu okrenutu prema dole, ima vlastitu plovnost i dosta jednostavno ju je upotrebljavati zjedno sa petljastom elektromagnetnom minolovkom.[attachment=4]
Akustičke minolovke stvaraju polja različitih frekvencija i potrebno je tegliti i po dvije za stvaranje što večeg spektra frekvencija.

A ja pomislio da i pivce za zivce ide u obaveznu pripremu za lov na mine. ;D ;D
Sto se tice prevremenog pritiskanja "post"-a, slobodno upotrebi "modify" da bi se vratio na istu poruku i dopunio je ako je potrebno.
@ML
Hteo bih da te pitam, jel postojala neka taktika za nase tadasnje protivpodmornicke helikoptere tipa Mi-14 da se koriste za razminiranje??
Znam da su bugari vezbali i (valjda) koristili ove helikoptere za razminiranje mora (pa cak i izgubili jedan ovakav helikopter pri vezbi razminiranja), pa me interesovalo jel bilo takvih pokusaja i kod nas.
Jos jednom, hvala na poducavanju :super

ML odličan tekst, svaka čast druže. :klap

Još dva predstavnika akustičkih minolovki:[attachment=1][attachment=2]Mk 6(b) ima električni motor koji koji pogoni črkiče koji udaraju u membrane i proizvude zvuk niske frekvencije(30-50Hz). Motorno pokretan mehanički oscilator ima dva čekiča po jedan sa svake strane.
Vuče se za brodom i frekvencija se podešava kontrolišuči broj okretaja elektromotora.Upravljačka kutija se nalazi na brodu.
Mk 4(v) tu isto motor pogoni čekič koji udara u membranu .Frekvencija se podešava sa broda, kontrolišuči brzinu kontrolor a brodu može da bira jačinu i frekvenciju zvuka zavisno od mina protiv kojih se djeluje.
Najčešče se koriste u sprezi sa elektromagnetnim minolovkama.
Upravljačka kutija na brodu ima izlaz za elektromagnetnu i za akustičku minolovku.Tu se profilira i struja koja prolazi kroz elektromagnetnu minolovku.[attachment=3]
Dalje če biti slikovni prikaz konfiguracije sistema elektromagnetna minolovka (sa elektrodama) i akustičkih minolovki. Kod petljastih minolovki je to jednostavnije i akustička minolovka se ispušta obično direktno po krmi minolovca.[attachment=4]

Trpe, druže moj, pivce ide posle obavljenog posla.  ;)

Nekako sam siguran da nije, nismo posjedovali opremu koja bi odgovarala za upotrebu pomoču helikoptera, a da se razmišljalo o njihovoj upoterebi to bi bilo u smislu pretraživanja pomoču sonara, ali ni zato nisu bili opremljeni, upotreba vezana za lov mina,znači da se nešto upotrjebi kao lovac mina je precizan navigacijski sustav.

Odlično, ML! Sveobuhvatno i jasno, svaka čast. Još par slika:

prilazak reonu protivminskog pretraživanja
[attachment=1]


spuštanje divergentne minolovke
[attachment=2]



obilježavanje minske prepreke
[attachment=3]

Lijepe slike.
Da nekaoko završimo klasične minolovce.
U svim sukobima su se upotrebljavale te protivminske snage i pored sve večeg bacanja težišta na lovce mina. Ukoliko je potreban agresivan pristup, ako je vreme bitno za obezbeđenje prolaza kroz minska polja.., još uvijek se poseže za sredstvima koji su upotrebljavali klasični minolovci.Lovci mina su relativno spori u svojim dejstvima i više se upotrebljavaju za konačno čiščenje minskih sredstava.
Za razliku od 80-90 godina i oni se redvno naoružavaju klasičnim minolovkama.
Sve mornarice pokazuju velik interes da obezbjede potpise polja svih ratnih brodova i pri razminiranju se simuliraju tačno takvi postipci,znači da se razminira ciljno.
Sve veča pažnja se poklanja smanjenju fizičkih polja brodova napose minolovaca. Povečava se njihova žilavost na podvodne eksplozije, trupovi se grade od kompozitne stakloplastike što omogučava asorbciju energije eksplozije.
Od 80 godina sve se više polaže pažnja na minolovce brez posada, koji su upravljani sa matičnog broda,odnosno sa obale. To su male jedinice dužine oko 20m, otporni na podvodne eksplozije, sa mogučnosti stvaranja akustičkog, magnetno-indukcijskog i električnim poljem ciljno prema podspisima brodova u korist kojih se vrši razminiranje.
Predstavnici su Njemački sistem Troika i Švedski sistem SAM 3. Ovi sistemi se stalno usavršavaju.

Sistem troika
Je teledirigovani minolovac,brez posade namjenjen za razminirabje na dnu ležečih nekontaktnih i sidrenih mina, na dubinama 6-45m.
opremljeni su influentnim minolokama,trup broda je cilindričnog oblika obložen metalom koji stvara magnetno polje. U trupu se nalazi imaitator šumova,primopredajna stanica i uređaji za daljinsko upravljanje. prvi sličan minolovac su Amerikanci primjenili u vjetnamskom ratu za razminiranje rijeka.[attachment=1]


Dužin: 25 m
Displacement: 99 t
Propulzija: Schottel Z-drive
Max brzina: 9-10 kn

Sistem SAM 3
Teledirigovani minolovci, opremljeni influentnim minolovkama. lako prenosivi, rastavljeni u kontejneru. 2008 su u finskom arhipelagu odlično podnjeli bliske eksplozije mina.Sistem se nalazi u naoružanju više mornarica, uspešno je korišten 1991 u persiskom zalivu.Odjednom se može upravljati po četiri minolovca koja rasporedom i influentnim poljima vjerno kopiraju podpis broda[attachment=3]
 

širina 6.7 m, gaz 1.2 m,dužina14.4 m
deplasman14 t
krstareča brzina 8 kt (15 kph), Max daljina plovljenja 300 milja sa8 čvorova, max brzina12 kt (22 kph)
snaga 280 kW
broj mašina 2
 [attachment=2]

ispitivanje, na you tubu se nalizi film SAM 3

Lovci mina
Lov mina je aktivan odnos prema mini.Minolovac je prinuđen da prolazi preko mine što uvjek predstavlja rizik, osim toga pojavljuju se mine koje koje su osetljive na druga polja (hidrodinamičko, gravitacjono).
Osnovni zadatak lovca mina je odkrivanje morskih mina pojedinačno, na određenom plovnom putu ili ruti razminiranja.
Nakon odkrivanja mine i njene indentifikacije, zadatak lovca mina je tačno određivanje pozicije i označavanje mine. Uništavanju može pristupiti sam lovac mina ili se može izvršiti kasnije drugim brodom.
Osnovni uređaj za odkrivanje mina le na lovcu protivminski sonar.Protivminski sonar  namjenjen je odkrivanju podvodnih predmeta na malim udaljenostima( 500m). On emituje  ultrazvučni snop  na višim frekvencijama(150-500hz) i njegov rad ima dva režima, režim pretraživanja kada brod lagano vozi u ruti pretraživanja i režim indentifikacije, kada naiđe brod na verovatnu minu on se održava na poziciji dinamičkim pozicjoniranjem.Sonar se prekopčava na drugi režim na indentifikaciju.  povišenom frekvencijim i uskim snopom nastoji rješiti dilemu jeste mina,nije mina. Tada se indentifikacija mine nastavlja specijalnim podvodnim vozilom, koje je opremljeno kameram,reflektorom, sonar malog dometa i visoke rezolucije slike.[attachment=1]
Uništavanje mina se može obaviti na više načina ipak je najučestaliji postupak da podvodno vozilo postavi eksplozivno sredstvo, koje se po dizanju podvodnog vozila na brod aktivira pomoču žice.
Lovac mina je kategorija broda koja mora imati dobra manevarska svojstva i mogučnost zadržavanja na istoj poziciji dinamički sa specijalnim pomočnim propulzorima.
Preciznost navigacijskih sustava mora zadovoljiti tačnost  10m.
Algoritam postupupaka lovca mina:[attachment=2]
Postupak lovca mina je dug i spor ako se želi postiči velika sigurnost raščiščavanja minskog polja, a preduslov je i da protivnik ne brani minsko polje, odnosno mora biti osigurana prevlast na moru i u vazduhu u rejonima dejstva.

Pošto se algoritam postupaka baš ne vidi najbolje dati ču ga još iz dva dela[attachment=1][attachment=2]

U par filmova, video sam, kako posada broda puca puškom/mitraljezom/topom na plutajuće (ploveće) mine i njih raznese.
Dali je u pitanju Hollywoodski trik ili to zaista funcionira?
Pošto znam, da se artilerijska granata malo teže aktivira pucanjem u nju.



Hvala
LPB

Plutajuće i mine koje su isplivale kao rezultat dejstva minolovkom se uništavaju topovima, retko se gađaju lakim naoružanjem. Najefikasniji način je da se na minu postavi eksplozivno punjenje koje se zatim aktivira.

Bilo je predviđeno da se uništavaju brodskim PA  topovima 20mm ili kao što motorista kaže postavljanjem eksploziva(najsigurnije).
Pošto sam imao dosta gađanja sa PA topovima na ciljeve na moru, mogu reči da je poprilično upitno iz koliko bi se rafala uspjela pogoditi meta, verovatno bi otišlo pola BK, malo šale , gdje manji dio pluta i ostati na sigurnoj razdaljini.

A koliko je sigurno postavlanje eksplozivnog punjenja? Ako uzmemo da more nije baš "šajba"? To se radi sa gumenjakom ili kako?
Hvala unapred.
LPB

Slčno teledirigovanim minolovcima razvijaju se od 90 godina, naročito u američkoj  mornarici, vođeni lovci mina (AN/WLD-1)koji su predviđeni za ugradnju na razarače.Razlozi nisu potpuno isti, ovde je glavni razlog ugradnje zaštita borbenih grupa i  pojedinačnih brodova. Vođenim lovcima se obezbeđuje zaštita brodova u odsutnosti drugih protivminskih snaga.
Na njima se nalazi sonar koji je prvo razvijen za upotrebu iz helikoptera MH-53e i MH-60s.(AN/AQS-20/X).Lovac ima avtonomiju od 24 sata bez punjenja goriva, ima dizel motor.
Podatki se prosleđuju na brod u podsistem koji obrađuje podatke vrši ispis,snimanje i provodi analizu.
Sistem ima u upoterebi dva sonara prvi okrenut snopom prema dolje koji služi za otkrivanje na dnu ležečih i bliskih sidrenih mina i njihovu identifikaciju i drugi sonar koji pokriva veči prostor pred  lovcem i služi za otkrivanje i indentifikaciju sidrenih mina.[attachment=1]

Tendencije razvoja protivminskih sistema u Američkoj mornarici.
Amerikanci su u ratnim operacijama, što sam več napisao dobro osjetili moč minskog oružja.
To oružje je relativno jeftino i dobavljivo, ne zahtjevaju posebno kompliciran sistem za njihovo postavljanje.
Prilikom agresije na Irak američke i engleske pomorske snage su se poprilično angažovale za otvaranje nekoliko koridora do Iračkih luka. Treba napomenuti da su Iračani miniranje izvršili dosta nestručno, praktično su pobacali mine u more sa svih vrsta brodova(ribarica, večih čamaca..) dosta i u neispravnom stanju..
Od 50 g. za gubitke i oštečenja brodova su u 200% slučajeva više nego od svih ostalih oružja zaslužne pomorske mine.
15 brodova je stradalo na minama,1 od projektila-rakete,1 od torpeda,2 od napada avijacije i jedan djelovanjem terorista.Zadnja dva teško oštečena broda u Perzijskom zalivi su USS Tripoli i USS Princenton nailaskom na mine.
Američke čisto protivminske snage raspolažu sa 14 lovaca mina (klasa Avenger, 12 obalnih minolovaca (Osprey) i dva skvadrona helikoptera MH-53E.
Sve više razvijaju modularne sisteme za protivminsku borbu kao što je AN/WLD-1(V)koje ugrađuje na razarače (klase DDG-51).
Nova koncepcija je da LCS-litoralni borbeni brod , sve više u budučnosti preuzima  funkciju sadašnjih protivminskih snaga građenih za protivminsko ratovanje.[attachment=1]LCS-2, izlazak iz doka.
LCS bi trebao da postane okosnica pomorskih snaga i zavisno od paketa kojim bude opremljen je predviđen za ratovanje brod-brod,protivpodmorničko i minsko-protivminsko ratovanje.
Paket za protuminsko djelovanje uključuje sisteme za otkrivanje, indentifikaciju i uništavanje mina.
Na brodu bi se nalazili helikopteri MH-60S opremljeni sa laserskim sistemom za detekciju mina (Airborne Laser Mine Detection Sistem)ALMDS.
oni če izvoditi brzu i širokopojasnu pretragu protiv plutajučih i plitko postavljenim sidrenim minama. Za uništavanje mina je opremljen topom velike brzine paljbe i preciznosti.Topovi ispaljuju dubokopenetrirajuče granate. Duboko ležeče usidrene i na dnu ležeče mine uništava sa eksplozivnim ronilačkim vozilom vođenim preko kabla, a ispaljuje ga u niskom letu. Predviđeno je da dio helikoptera traži mine, a dio je predviđen za uništavanje.
Opremu predstavljaju i akustičko indukcjona plovila  koja se mogu tegliti helikopterom (predstavljeno kod minolovki).
Dalje u paket spadaju bespilotne podvodne ronilice, površinska plovila brez posade i AN/WLD-1 sistem.(vozilo RMV koje vuče sonar) Te se ronilice delotvornije od helikoptera čija su dejstva pri vučenju sonara limitirana na 2 sata uz  lebdenje na 30m visine, što dodatno otežava dejstva.
Kroz vijeme ovako opremljeni brodovi bi morali postati okostnica protivminskih snaga i potpuno istisnuti sadašnje namjenske protivminske snage.
Njihovim uvođenjemu naoružanje sadašnje snage protivminske odbrane če se postepeno smanjivati i rashodovati.

More zbilja nije uvjek ogledalo, ali nas su učili da se eksploziv postavlja iz čamca, na više slika iz II svjetskog rata moguče je videti čamac kraj sidrene mine koji izvodi tu operaciju, a mislim da ima i slika i razminiranja u Jadranu.Kada naletim stavit ču je gore. Obično sidrena mina kod isplivavanja na površinu postaje brezopasna radi toga što se otvore kontakti hidrostatskog osigurača pa se prekine paljbeni krug.
Logika bi govorila da se to radi iz gumenjaka ali oni nesrečnici posle rata nisu jih imali.

Poslije rata poginula su dvojica iz kraljevske mornarice kojima je minerstvo bila specijalnost. Poručnik Pokrajac i nekadašnji narednik Ugrinić.

Hvala ML na pojašnjenju.
LPB

Vođeni lovac mina AN/WLD-1(V)
S obzirom na važnost koja mu se pridaje još nekoliko objašnjenja za gore pomenuti sistem traženja mina.[attachment=1]
Van broda su sledeče komponente vođeno vozilo:
 RMV(Remote Minehunting Vehicle) dužine 23 stope, visina od dna do vrha jarbola 22stope,težina 12,850 lbs,pogon je Cummins dizel motor koji "diše" preko šnorkela.
 VDS(Varable Depth Sonar) AN/AQS-20, koji ima bočno gledajuči sonar SLS(Side looking sonar) GFS(gap filler sonar),napred  gledajuči sonar i EOID elektrooptički senzor za elektrooptičku identifikaciju koji daje na monitoru sliku visoke rezolucije.

Nakon uključenja računara i spuštanja komponenti u vodu RMV tegli sonar po več unapred predviđenoj ruti na sigurnoj daljini od broda[attachment=2]
Podaci se obrađuju,bilježe i šalju radio putem na brod u stvarnom vremenu.
Izgled na ekranu SLS/GFS pretraživanja[attachment=3]
Kada se pronalazi sumljivi objekat za koji se tačno ne zna šta je prelazi se na identifikaciju sa EOID, ponovo se izvrše dva prijelaza i objekat je identificiran u ovom slučaju na dnu ležeča mina.

Osnovni problem koji se ispostavljo kod ovog sistema je kako posle prolaza dovesti VDS tačno iznad sumljivog objekta sa greškom 1 metra, [attachment=1]
Na slici dolje se vidi zahvat SLS/GFS sonara koji zavisno od udaljenosti od morskog dna iznosi stotinjak metara dok zahvat EOID-a iznosi svega nekoliko metara osnovni problem je kada na ekranu operater obilježi sumnljiv predmet ponovo dovesti VDS tačno na poziciju za identifikaciju sa EOID-om.
Navigacijska greška samog RMV koji se koristi GPS-om iznosi 10 m, tu je i greška u relativnij poziciji između RMV i VDS-a, dok je sama tačnost određene pozicije VDS-sumljivi objekat u okviru jedne stope. Znači kad bi se sve pretvorilo u geografske kordidate i navigacija vodila preko geografskim kordinata greška bi bila prevelika i verovatno sumnljivi predmet ne bi došao u snop EOID i ne bi bila izvršena indentifikacija. Zbog toga se u ponovni prolaz radi indentifikacije . [attachment=2]
Rešenje je da se pozicija ne prevodi u geografske kordinate, več da se vodi prema relativno određenoj poziciji sa VDS-a. Preko programa Kolman filer sotware u kombinaciji sa inercjalnim senzorima i  dopler mjeračem brzine koji se nalaze na VDS-u , može se VDS dovesti u tačnu poziciju sa odstupanem jedne stope i uspješno izvršiti prepoznavanje sumljivog objekta.[attachment=3]
U tački 1 dobija signala koji malo kasnije razvrstava kao sumljivi objekt, operator na brodu zahtjeva identifikaciju  računar proračunava sve elemente, vodene struje, ispust teglečeg konopa,brzinu i druge parametre i tački 2 počinje okret pri 3 ispravlja kurs i plovi prema objektu, ovaj ravni dio mora biti dovoljne dužine da se konop za teglenje izravna min oko dvije dužine konopa. Izvodi manevar osmice tako da dvaput
Prolazi iznad objekta za identifikaciju i napokon u tački osam nastavlja sa traženjem u pojasevima gdje je i stao.
Sistem je odlično obavio testiranja.

Volijo bih da neko od posade bivših naših lovaca mina nešto napiše o sonarima ugrađenim na te brodove(PMS-193M, TSM 2022), nešto je nakratko bilo napisano u topicu o LM 153. Siguran sam da na forumu ima stručnjaka koji su posluživali tu opremu.

Obečao sam da ču postaviti slike postavljanja eksploziva, one posle drugog svetskog rata još tražim, ali evo jedne iz JRM.

Hvala.
Treba imati "Cohones" za tako nešto.

LPB

ML, mislim da se na ovoj slici nalazi školska mina, po boji i po tome što nema "rogove". U svakom slučaju, slika je super!

Mina je školska, zato su momci onako hladnokrvni.

Nemački lovac mina uništava neeksplodirana ubojna sredstva zaostala iz DSR-a. Vidi se dejstvo ronilice i lakih ronioca.

http://www.youtube.com/watch?v=-KOKVNy5I38

Ovakvu sličnu opremu smo imali i mi na našim minolovcima.

O čemu se radi: na otkrivenu minu ili bombu se šalje ronilica na daljinsko upravljanje, koja je opremljena specijalnom municijom - minama. Operator dovede ronilicu do pronađene mine koji treba uništit i otkači specijalnu municiju sa ronilice. Ronilica se zatim udaljava, a specijalna municija aktivira daljinski ili satnim upaljačem i na taj način aktivira i onesposobljava pronađenu minu.

Naši minolovci su bili opremljeni sa francuskim daljinski upravljanim ronilicama PAP-104, koji su u svom kompletu imali specijalne mine za uništavanje pronađenih eksplozivnih naprava, morskih mina, bombi i sl. Na ronilicu je bila ugrađena TV kamera a operator je sa njom upravljao sa broda.

Uništavanje plutajučih mina.

Njemci su razvili sistem za hvatanje i uništavanje plutajučih mina inovativnim načinom. Sistem je razvijan oko 2000g.
Plutajuče mine se mogu pojaviti kao posledica otkidanja sa sidra, biti namjerno položene kao lutajuče mine ili prilikom razminiranja kada je podrezan sidreni konop.
Mogu  biti postavljene i od strane terorista gdje nisu cilj vojni več i civilni brodovi.
Ovaj sistem je pogodan kako za vojnu upotrebu, tako i za specijalno obučen  nevojni personal .
Sistem se sastoji od broda , vozila koje je dvodjelno, prvi dio je vozilo a drugi dio je dio za lov i uništenje mine.
Dio za lovljenje ima 320m mreže, visine 1,2 m. Mreža ima tekstilno sidro(zavlačno) i kuku, bubanj za namotavanje mreže i eksploziv za uništavanje mine sa daljinskim upravljanjem i elektronski modul koji nadzire funkcije.
Vozilo ima električni pogonski motor i GPS-om poduprtu navigaciju i vođenje.[attachment=1]

Na brodu se nalazi optronic sesor MSP 500 koji može otkriti plutajuču minu na razdalji preko 1000m i vršiti mjerenja pozicije mine.
Kada brod indentifikuje minu spušta u vodu i avtomatski ide prema mini.Prije spuštanja mu se unose podaci ; pozicija mine, vjetar,struje i poziciju za prihvat nakon izvršenog zadatka.
Brzina vozila je 6čv, podaci o poziciji vozila radio vezom dolaze na brod.Kada se približi mini na 50m tekstilno sidro se aktivira i povlači za sobom mrežu namotanu na bubnju djela za lov i uništenje mine.Mreže ima plutajuči i toneči konop tako da stoji verttikalno u vodi.
Vozilo napravi krug diametra 100m,mina se nalazi u centru kruga, kada mreža stigne do početnog kraja kači se za kuku mreža se zatvara , vozilo se odvaja od  djela za lov i uništenje i vrača avtomatski na brod, drugi dio počinje namotavati mrežu i namotava je sve dok ne dođe u knotakt s minom. I eksploziv za uništavanje se aktivira daljinski.
Ispitivanja su dalaa dobre rezultate.[attachment=2][attachment=3][attachment=4]

[attachment=1][attachment=2]

Čišćenje slovenačkog mora od mina

Tokom 1997-2000g izvedene su akcije čišćenja mora od zaostalih minsko eksplozivnih sredstava (MES) (Morski konjiček 97, Divex Compos 97, Divex 98, Poseidon-99 i Poseidon 2000). Te akcije su izvedene u Slovensko-američkoj saradnji.
Akcije su bile logistički i organizacijsko vrlo zahtjevne jer je u njima sudjelovalo mnogo ljudi iz raznih organizacija.
Sastojala se od tri aspkta :
- pretraživanje morskog dna sonarom, naročito mogučih pozicija MES.
- odstranjivanje MES iz mora.
- Uništenje MES.

Problem MES postoji od završetka II SR. Posle rata je područje razminirano na razne načine i postalo je sigurno za plovidbu. 80 godina povečao se je broj MES koji su ribari našli u moru. Mine su bile raznog porekla, italijanske, njemačke i angloameričke; težke od 50-200kg.
Posle osamostaljenja Slovenske države problem je postao i veči radi drukčije tehnologije ribolova u slovenačkom moru i broj MES se je još povečao. U prve tri akcije je nađeno 8 mina. Sve mine su nađene u blizini naseljenih predjela, na morskim putevima i rejonima ribolova.
U četvrtoj akciji Poseidon-99 nađene su 4 mine, dvije na dnu ležeče LBMIII 987 i dvije sidrene EMC 300 (mine su njemačkog porijekla).

[attachment=1]
[attachment=2]
U akciju su primjenjeni inovativni zahvati prebacivanja mina do obale i to sa padobranima dok su mine bile 2-3 m ispod mora (padobran inače služi roniocima za dizanje i prevoz teških predmeta ispod mora).

[attachment=3]
Američki ronioci pirotehniki su avionsku minu LBM III 987, onesposobili na dnu upotrebom linearnog kumulativnog naboja(shape charge). Linearni kumulativni naboj se namjesti na mjesto gdje su vitalni dijelovi mine, koji bi se mogli aktivirati prilikom micanja. On probije okučje mine i uništi njenu unutrašnjost (mehanizme, električne veze). Postavlja se na djelu gdje nema eksploziva. Probijanjem okučja u minu ulazi morska voda i dodatno uništi pojedine djelove mine. Ovakvo uništavanje je propisano u državama članicama NATA. Izvodi se radi zaštite flore i faune u tom djelu mora.
Večinu zadataka pod vodom su obavili slovenački ronioci.
Tri mine su prevezene specijalnim vozilom civilne zaštite UNIMOG na poligon za uništenje; jedna je uništena eksplozijom, a dvije su uništene spaljivanjem sadržaja.
Saradnja sa američkom vojskom je bila koristna posebno u djelu pretraživanja i otkrivanja MES.
Mora se naglasiti da se obzirom na dugogodišnje iskustvo pripadnika CZ, formiralo mišljenje da su pripadnici slovenačke CZ dovoljno stručno osposobljeni za dizanje MES iz mora, prevoz i uništenje tako da nije potrebna pomoč američke vojske na tom području.
Isto se pokazala potreba da se takve akcije nastave.

Još par sličica vezanih na prethodnu temu.[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Razminiranje divergentnim i spojnim minolovkama IISR Mediteran
http://www.youtube.com/watch?v=f2fAYwtsJwY

Odličan snimak ML, na njemu se vide minolovci klase RD od kojih je 7 komada posle rata bilo u naoružanju JRM kao tip 301 (https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=2896.0).

 :klap :klap :klap

Nekoliko interesantnih minolovaca. Italijani se nikad nisu bojali inovacija.
Minolovac sa alternativnim pogonom na jedra dragamine D-1, eksperimentalni porinut 1938g u brodogradilištu Cantieri Navali di Riuniti Anconom, potopljen 1943g.
Inspirisan je ribarskim kočama.[attachment=1]
Radili su i na sistemima za razminiranje magnetskih mina sa jakim elektromagnetima ugrađenim u trupu broda. Elektromagneti su stvarali jako magnetno polje ispred broda i trebali su aktivirati minu prije nailaska broda. Vjerovatno su imali i promijenu polariteta. Dno tih brodova je trebalo biti ojačano. Postoje tri projekta.Šta je od ovoga ostvareno, nemam nekih podataka osim da je postojao jedan eksperimentalni DM (Dragamine magnetico). To su trebali biti brodovi od 55m dužine.[attachment=2][attachment=3][attachment=4].

Imam pitanje za te rezače..kako uništi upaljački mehanizam na mini LMB i EMC kada je isti unutar mine tj. obavijen je eksplozivom?

@Cetina, nije mi jasno o čemu govoriš, ni u jednoj mini paljbeni sistem nije umješten u eksploziv, odnosno kako si napisao obavijen eksplozivom.

Lov mina sa ronilicom PAP-104.

[attachment=1]

Divergentna minolovka ???

[attachment=1]

Plovak desne širinske rešetke za minolovku. Koristi se kod Mehaničke Divergentne Lovke ( MDL) ili Petljaste ElektroMagnetne Lovke ( PEML).

 :super :super Hvala Motorista.  :super :super

E pa tek sad to vidim, kad je paluba velika, ono je plovak od MDL-3 širinski( mehanička divergentna lovka). Ovaj plovak se koristi isključivo za MDL-3,za PEML su bili širinski plovci kao dole na slici, prilažem i sliku akustičke batne minolovke.
Širinski plovak PEML-a[attachment=1]
Akustička batna minolovka[attachment=2]
Ove minolovke su bile u naoružanju JRM.
A sad još zašto se plovci ne mogu mijenjati. Svaki je konfiguriran za određenu minolovku, čak se mora i podešavat obzirom na brzinu, dubinu i širinu zahvata.

Sjajno ML. :super :super :super

Ima li ko slike Akustične Klipne Minolovke i Akustične Eksplozivne Minolovke?

Ovo je u Pomorskoj enciklopediji. Dvije slike su več postavljene (druga i četvrta), a dvije nisu, barem koliko ja vidim.

U kategoriju akustičkih minolovki se gore potkrala teledirigovana ronilica, ona ne spada u minolovke, oprema je lovca mina za identifikaciju i postavljanje eksplozivnog punjenja za uništenje mine(otkrivene sonarom).

Hvala ML, prva slika me neodoljivo potseća na jedan od brodova klase 151.

Neka moderator briše sliku(ronilicu).

[attachment=1]
Ima kod  @Minolovca svega.

Ako se dobro sećam, na minolovcima iz serije 151-161 batna minolovka nalazila se sa strane iza nadgrađa (komandog mosta)., odnosno ovde gde se na maketi nalazi MDL. Možda sam nešto pobrkao, bio sam malen  :-\

Na levom boku se, prema rečima Helje Hasana, nalazila batna minolovka. Dok sam ja boravio na 152, AEL-1 se nalazila u na levom boku, između PEML i MDL.

Tako je na levom boku je bila i na 153. Dobro sam se setio...

Karakteristike nekih minolovaca (do 1980.g)

[attachment=1]

To je to. Hvala ML. :super :super :super

Aktivni postupci protuminske obrane

Pasivne protuminske mjere

Nadam se da to spada tu.

Noseči plovak Nemačke minolovke

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]

[attachment=1]
[attachment=2]

Nemačka akustična minolovka GBT (MAL)

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]

LPB

"Hrvatski vojnik" Zagreb
http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/2442009/mine.asp

Novi pristupi protuminskoj borbi
 
Američka ratna mornarica namjerava protuminsku borbu prepustiti svojim novim Littoral Combat Ship brodovima, tj. helikopterima i besposadnim plovilima smještenim na njima Morske mine su se prvi put rabile kao oružje u I. svjetskom ratu te su trajno promijenile dotadašnju strategiju ratovanja na moru. Od početka prošlog stoljeća uporaba morskih mina se brzo širila, pa je u konačnom zbroju više brodova potopljeno uporabom mina nego svim drugim oružjaem. Tako su npr. u II. svjetskom ratu savezničke snage izgubile oko 650 brodova zbog djelovanja morskih mina. Brodovi USS Samuel B. Roberts i USS Tripoli tijekom Zaljevskog rata oštećeni su jednostavnom kontaktnom morskom minom kojoj je cijena bila manja od 1500 američkih dolara, dok su troškovi remonta tih brodova, ne računajući razdoblje provedeno izvan službe, iznosili milijune dolara (USS Samuel B. Roberts 96 milijuna dolara, a USS Tripoli 3,5 milijuna dolara).

Jedna od najzahtjevnijih vojnih operacija tijekom rata u Iraku 2003. bila je operacija otvaranja pristupa luci Umm Qasr i njezino osiguranje. Iako nije bilo nikakve prijetnje iz zraka ili s mora iračke od ratne mornarice, na umu koalicijskih snaga bili su prije svega gubici pretrpljeni u Zaljevskom ratu 1990. i 1991. godine. Tada su zbog djelovanja morskih mina znatno oštećene američka fregata klase Oliver Hazard Perry USS Samuel B. Roberts (FFG 58), krstarica klase Ticonderoga USS Princeton (CG 59) i desantno-transportni brod (nosač helikoptera) klase Iwo Jima USS Tripoli. Zbog toga neugodnog iskustva okupljene su velike snage za protuminsku borbu koje su trebale koalicijskim snagama osigurati pristup u jedinu iračku luku. Unatoč tome što je pretraživanjem luke otkriven vrlo malen broj postavljenih mina (samo šest), zbog sumnji da ih ima mnogo više otvaranje luke Umm Qasr odgođeno je za 36 sati. No, moglo je biti mnogo gore. Tijekom Zaljevskog rata iračke su snage u priobalnim kuvajtskim vodama položile deset minskih polja s oko 1300 morskih mina različite vrste.

U rujnu 2007. američka je ratna mornarica prvi put prikazala protuminsku opremu namijenjenu uporabi na prvom Littoral Combat Shipu (LCS-1) USS Freedom. To je revolucionarno novi pristup protuminskoj borbi, ne samo za američku ratnu mornaricu već i za sve ostale mornarice. LCS-ov protuminski borbeni modul potpuno je novi pristup ovom problemu koji bi mogao, ako se pokaže učinkovitim, dovesti do eliminacije potrebe za uporabom namjenskih protuminskih brodova i ronilaca. Iako razvijeni isključivo za uporabu s LCS-a, ovi bi se protuminski sustavi, ili njihove izvedenice, lako mogli naći i na drugim ratnim brodovima. Naravno, pod uvjetom da se pokažu dovoljno učinkovitima.

Zadnjih deset godina traje intenzivan razvoj šest novih protuminskih sustava namijenjenih uporabi s LCS-a. Ti sustavi su Taytheonov AN/AQS-20A Sonar Mine Detecting Set (SMDS) i AN/AQS-235 Airborne Mine Neutralization System (AMNS), Northrop Grummanov AN/AES-1 Airborne Laser Mine Detection System (ALMDS) i AN/AWS-2 Rapid Airborne Mine Clerance System (RAMICS), EDO Corporationov (sata ITT) AN/ALQ-220 Organic Airborne and Surface Influence Sweep (OASIS) i Lockheed Martinov AN/WLD-1 Remote Minehunting System (RMS).

No, razvoj tako velikog broja različitih sustava (različitih proizvođača) doveo je do sve veće sumnje u sposobnost američke ratne mornarice da uspješno integrira nove programe u sustav sposoban za operativno djelovanja, i da to uspješno dovrši prije ulaska LCS-a u operativnu uporabu. Proračunska ograničenje i kašnjenja u gradnji dva LCS-ova prototipa Freedom i Independence (LCS-2), od kojih je ovaj drugi još u gradnji, samo su dodatno povećali broj pitanja i sumnjivaca koji tvrde da je cijeli program razvoja LCS-a preambiciozan.

Povrh toga, u listopadu 2007. US Government Accountability Office (GAO) objavio je nimalo ohrabrujuću vijest da se smanjuju obavještajne pripreme za mapiranje globalnih minskih polja. A upravo je postupak iscrtavanja minskih polja esencijalan za uspješno djelovanje LCS-ova koji moraju po svaku cijenu ostati izvan opasnih zona.

Popuna praznine

Novi protuminski sustavi namijenjeni uporabi na LCS-ima moraju popuniti prazninu u otkrivanju minskih polja koju sada obavljajuju klasični protuminski brodovi. Vremena za njihov razvoj ima sve manje jer bi prvi LCS u operativnu uporabu trebao ući već tijekom proračunske godine 2011. (FY11). Zbog toga bi svako kašnjenje u njihovu razvoju dovelo ili do odgode uvođenja LCS-a u operativnu uporabu, ili bi brodovi imali bitno smanjene mogućnosti borbenog djelovanja.

AQS-20A SMDS tvrtke Raytheon sastoji se od standardnog sustava za otkrivanje i klasifikaciju mina iz zraka. Njegov je razvoj započeo 2000. godine. On omogućava otkrivanje, precizno određivanje položaja i klasifikaciju na dnu ležećih mina u plitkim vodama, te zaronjenih i plutajućih mina u dubokim vodama. Za njega je Raytheon razvio novi sustav senzora koje vuče helikopter. Jedna je od odlika tog sustava što može djelovati na različitim dubinama. Druga je posebno razvijen hardver i softver (posebni algoritmi), koji zajedno
omogućavaju otkrivanje i klasifikaciju mina u realnom vremenu. Sastavni dio sustava AQS-20A čini pet različitih sonarskih podsustava koji osiguravaju motrenje podmorja u svih 306 stupnjeva. Jedan je sonar namijenjen otkrikvanju mina u smjeru plovidbe, drugi je sonar za pretragu šireg područja (može se zamijeniti elektrooptičkim senzorom kako bi operater vidio videosliku otkrivenog objekta u visokoj rezoluciji), bočno motreći sonari na lijevoj i desnoj strani, a sonar za precizno mjerenje udaljenosti. Elektrooptički sustav proizvod je tvrtke Arete Associates, te operateru pruža trodimenzionalnu sliku visoke rezolucije. Slika se s ronilice prenosi do operatera preko optičkog kabela, koji ujedno služi za vuču.

Po do sada spomenutom vidi se da će u skoroj budućnosti američka ratna mornarica veliki dio zadaća otkrivanja morskih mina prepustiti helikopterima. Do 2015. ta će zadaća biti na "plećima" samo jednog helikoptera - Sikorsky MH-60S. Međutim, evaluacijska sustava AQS-20A obavit će se na znatno većem helikopteru MH-53E Sea Dragon, a tek potom (ako sve bude u redu) i na MH-60S.

Trenutno američka ratna mornarica traži odobrene novca za kupnju 20 AQS-20A kako bi započela maloserijska proizvodnja. U veljači 2008. mornarica je naručila tri sustava za neutralizaciju mina AN/AQ-235 AMNS, a koji će djelovati zajedno sa sustavima AQS-20A.

Ako AMNS uspješno prođe prvi dio testiranja koja su usmjerena na ispitivanje mogućnosti integracije u helikoptere, započet će prva testiranja na moru. Originalni planovi predviđaju početak testiranja na moru s uporabom pravih mina sredinom ove godine, a početak operacionalne evaluacije već početkom FY10. Iako je izvorno predviđeno da tijekom djelovanja AMNS bude direktno spojen na AQS-20A, njegova mu modularnost omogućava da se brzo prilagodi uporabi i s drugim sustavima i/ili platformama.

Tijekom djelovanja AMNS za uništavanje mina rabi daljinski upravljiv sustav Archerfish. Archerfish proizvodi BAE Systems. Četiri Archerfisha nalaze se u LHS (launch and handling system) sustavu, koji je oblikom sličan lakom torpedu, te prilagođen uporabi na helikopteru MH-60S. Kad se jednom nađe u vodi, Archerfish rabi svoj sonar kako bi otkrio cilj, čiju sliku šalje na MH-60S kako bi operater indentificirao minu. Tek nakon toga operater ispaljuje probojnu bojnu glavu i čeka potvrdu da je mina (ili neki drugi cilj) uništena. Archerfish može postići vršnu brzinu od šest čvorova. Zanimljivo je da će tijekom uništavanja mine zbog snage eksplozije doći i do uništenja Archerfisha.

Američka ratna mornarica naručila je AMNS sustav još 1998. godine, unutar inicijalnog programa koji je tada vodio Lockheed Martin. Izvorni AQS-232 rabio je daljinski upravlji sustav za neutralizaciju mina SeaFox tvrtke Atlas Electronik. Međutim, 2002. godine američka je ratna mornarica zatražila ponude za manji sustav od AQS-232, kako bi ga se moglo rabiti na helikopteru MH-60S umjesto na znatno većem MH-53E Sea Dragonu, za koji je AQS-232 prvobitno projektiran.

Tegljeni AQS-20A SMDS i AMNS trebali su u operativnu uporabu ući tijekom proračunske godine 2010. U odnosu na stare klasične sustave, oni donose znatne prednosti. Prije svega povećanu sigurnost jer ne zahtijevaju prisutnost ljudi u minskom polju ili u njegovoj blizini. Osim toga znatno je povećana brzina djelovanja, posebice u odnosu na klasične protuminske sustave na brodovima. Tako MH-60S može tegliti ove sustave brzinom od 20 čvorova, ili četiri puta brže od tradicionalnih sustava. Povrh toga, tijekom djelovanja MH-60S nije u vodi te je zaštićen od posljedica eksplozije mine.

Lasersko rješenje

Northrop Grummanov ALMDS nudi uporabu lasera koje je razvio Raytheon. Laser se rabi za otkrivanje, klasifikaciju i precizno pozicioniranje mina u plitkim vodama ili ako se mine nalaze neposredno ispod površine mora, do najveće dubine od 15 metara.


Američka je ratna mornarica prvobitno planirala početak testova integracije sustava ALMDS i helikoptera MH-60S u prosincu 2008. Prema izjavama američke mornarice, završna tehnička evaluacija započela je u veljači 2009. Dva maloserijska ALMDS-a već su isporučena mornarici radi testiranja i evaluacije. U međuvremenu su naručena dodatna tri sustava. Ako sve prođe prema planovima, završna operativna evaluacija započet će do kraja proračunske godine 2009. Northrop Grumman je već 2005. dobio 124,5 milijuna dolara za pripremu proizvodnje. ALMDS je prošao dvije faze testiranja na kopnu, nakon kojih je Northrop Grumman u ožujku 2008. dobio dodatnih 24,9 milijuna dolara za pokretanje maloserijske proizvodnje.

ALMDS je razvijen kako bi osigurao zaštitu brodova tijekom djelovanja u priobalnim vodama ili u tjesnacima. Njegova se namjena potencijalno može proširiti na otkrivanje podmornica, ali i površinskih ciljeva. Najavljuje se i mogućnost da ALMDS rabi i američka oblana straža. Po najavama iz US Naval Sea Systems Command (NAVSEA), razmatra se mogućnost integracije ALMDS-a u patrolne avione P-3C Orion i u najnovije patrolne avione P-8A Poseidon.

Kako bi otkrio, locirao i klasificirao plutajuće ili plitko zaronjene mine, ALMDS rabi Light Detection and Ranging (LIDAR) sustav. LIDAR rabi plavo-zeleni laser kako bi otkrio, ali i klasificirao mine. Čak se i trodimenzionalna slika mine osigurava uporabom lasera. Slika se u realnom vremenu prenosi operateru u helikopteru, u ovom slučaju MH-60S. Na taj se način znatno smanjuje vrijeme djelovanja jer više neće biti potrebno rabiti daljinski upravljive ronilice ili čak ronioce da se obavi klasifikacija mine. ALMDS se nosi na BRU-14 Bomb Rack Unit na lijevom boku MH-60S. Kako bi generirao sliku, ALMDS rabi kretanje helikoptera.

Tijekom djelovanja LIDAR sustav je povezan sa sustavom za uništavanje mina RAMICS. Glavni dio sustava je automatski top Mk 44 Bushmaster II kalibra 30 mm, koji je prilagođen za ispaljivanje posebnih probojnih granata Mk 258 Mod I. Navođenje paljbe obavlja se pomoću ALMD-ova plavo-zelenog lasera. Pod kutom ulaska u vodu od 45 stupnjeva, penetrator granate Mk 258 Mod I stvara efekt superkavitacije kako bi zadržao brzinu i preciznost. Sam penetrator nema eksplozivnog punjenja već se mina uništava tako što tijekom proboja penetrator aktivira eksploziv u mini. Na taj način mina uništi sama sebe. Kako bi se osigurala preciznost za top Mk 44, moralo se razviti posebne algoritme za izračunavanje putanje granata kroz zrak i nakon ulaska u vodu, što je bilo znatno složenije. Prvo testiranje zajedničkog djelovanja RAMICS sustava i topa Mk 44 obavljeno je tijekom 2008. godine. Testiranje je obavljeno u Naval Surface Warfare Centeru u Indiani, tako da su cjelokupni sustav smjestili na visoki kran iznad mora. Prvo testiranje kompletnog RAMICS sustava (zajedno s topom) na helikopteru MH-60S planirano je za ovu godinu. Tek nakon toga moći će se donijeti odluka o početku serijske proizvodnje ALMDS i RAMICS sustava. Po sadašnjim planovima, prva sredstva za pripremu serijske proizvodnje trebala bi se odobriti iz proračuna za FY10.

Zadnja crta obrane

Iako se od prije opisanih sustava očekuje visok stupanj učinkovitosti, ipak je moguće da neće otkriti i neutralizirati sve mine. Zbog toga će brodovi dobiti i OASIS sustav, koji je još 2002. ravzila tvrtka EDO Corporation. Nakon serije demonstracija mogućnosti, 2008. godine je otkriveno da su neki elementi sustava podložni koroziji. Nakon toga je proveden redizajn prototipa, te su testiranja nastavljena 24. studenog prošle godine. Sam OASIS nije ni jednostavan ni malen sustav, a u osnovi je sličan vučenim ometačima koje rabe borbeni avioni. Tako je dužina tegljenog tijela 304,8 cm, a masa mu je veća od 400 kg. Usprkos tome, ako se rabi na helikopteru, MH-60S može djelovati pri brzini od čak 40 čvorova. Tako je projektiran da može zadržati pravac i dubinu ronjenja bez obzira na manevre helikoptera. Pritom može ili zadržati konstantnu dubinu ili konstantnu udaljenost od morskog dna, rabeći pritom senzore tlaka. Teglejno tijelo nosi sustave za magnetsko i akustičko djelovanje koji ometaju magnetske i akustičke upaljače na zaronjenim (sidrenim) ili na dnu ležećim minama. Iako je prvotno planirano da maloserijska proizvodnja OASIS sustava započne u proračunskoj godini 2010., prvi potpuni prototip bit će dostupan za testiranje tek krajem ove godine.

Poluuronjeni sustavi igrat će kričtičnu ulogu u budućim autonomnim podvodnim izvidničkim operacijama, koje ne moraju uvijek biti protuminske. Površinska i podvodna komponenta LCS-ovih protuminskih mogućnosti bit će dopunjena i Remote Minehunting Systemom (RMS), te s Battlespace Preparation Autonomous Undersea Vehicle (BPAUV). Razmatra se i mogućnost naknadnog uključivanja još nekih besposadnih autonomnih plovila i ronilica.

RMS može obuhvatiti više protuminskih sustava uključujući već prije opisani AQS-20A SMDS. Uz LCS-e, RMS bi se trebao rabiti i na razaračima klase Arleigh Burke (od DDG-96 do DDG-101). No, RMS se trenutno priprema za operativna testiranja koja bi trebalo obaviti protuminski dio posade USS Freedoma. RMS se sastoji od pet podsustava. U nosnom modulu nalazi se sonar čija je primarna namjena otkrivanje i izbjegavanje objekata. Tu je i eletkronički podsustav namijenjen procesiranju podataka i komunikaciji u realnom vremenu s matičnim plovilom. Modul s gorivom zaprima 718 litara brodskog dizela ili zrakoplovnog goriva JP-5. Sve to pokreće dizelmotor Cummins snage 370 KS. Tu je i sustav za porinuće i podizanje natrag na palubu matičnog broda. U vodi RMS je plovilo dužine sedam metara, koje plovi, ili, bolje rečeno, roni neposredno ispod površine vode. Jedini dio koji je vidljiv iznad vode jest hidrodinamički oblikovan šnorkel, koji dovodi svjež zrak do motora i izbacuje ispušne plinove. Povrh toga, šnorkel je iskorišten i za postavljanje antena navigacijskog (GPS) i komunikacijskog sustava. Za porinuće i vađenje RMS-a iz mora rabi se hidraulički sustav koji je nalik sustavima za spuštanje čamaca za spašavanje. Hidraulički se sustav prvo pomakne s palube tako da RMS udalji nekih 4,5 metara od boka broda. Potom se plovilo pomoću čeličnih užadi spušta u vodu.

Nakon spuštanja u vodu plovilo mora uspostaviti dvosmjernu komunikaciju s matičnim brodom, koja se nerpestance održava sve do povratka plovila na matični brod. Potom se rabe dva komunikacijska moda. Jedan se rabi za upravljanje plovilom, a drugi (protoka 3,1 Mb/s) za prijenos podataka u realnom vremenu sa sonara i videosustava. Međutim, ovaj protok podataka može se održavati samo ako je plovilo u vidokrugu. Ako izađe iz vidokruga, protok podataka se smanjuje na samo 64 kb/s. To je dostatno da se nastavi upravljanje plovilom, prijenos slike u realnom vremenu te fragmenti sonarne slike. Za upravljanje RMS-om dovoljna je zapovjedno-nadzorna konzola AN/UYO-70 koja je nadograđena softverom Mine Warfare Environmental Decision Aids Library (MEDAL). MEDAL omogućava da se cijela misija RMS-a isplanira unaprijed te njeno automatizirano odvijanje od trenutka porinuća do povratka na matični brod. Naravno, operater u svakom trenutku može preuzeti nadzor nad plovilom te upravljati njime preko datalinka.


RMS se može rabiti za više različitih zadaća. Ako se rabi u protuminskoj borbi, onda je (za sada) opremljen AQS-20A sustavom te pripadajućim kablom dužine 6096 m. RMS će se rabiti i za zadaće nadzora i zaštite određenog područja, priobalnog patroliranja i izviđanja, danju i noću, bez obzira na vremenske uvjete.

 
Lockheed Martin je maloserijsku proizvodnju pokrenuo 2005. godine, a prvi je RMS američkoj ratnoj mornarici isporučen u travnju 2007. Prvotno je planirano da se operativna testiranja obave na razaraču USS Bainbridge, ali su ona morala biti otkazana jer je razarač poslan u borbenu zadaću. Kako je jedino Bainbridge opremljen za evaluaciju RMS-a, cijeli je proces zastao do isporuke prvog LCS-a.

Priprema za bitku

Battlespace Preparation Autonomous Undersea Vehicle (BPAUV) manje je važan dio protuminskog arsenala LCS-a. No, on će omogućiti snimanje i mapiranje dna mora koje će imati širu primjenu. BPAUV je baziran na Bluefin-21 ronilici tvrtke Bluefin Robotics. U suradnji s Office of Naval Research (ONR), Bluefin je prilagodio BPAUV za uprabu s LCS-a. BPAUV će moći prikupljati podatke do dubine od 200 m s mogućnošću 18 sati snimanja. Pritom će imati rezoluciju od 7,5 do najviše 10 cm.

Hydroidov REMUS 100 (Remote Environmental Monitoring Units) još je jedan manje bitan i jeftin sustav koji će se rabiti za protuminsku borbu, ponajviše za njihovo otkrivanje. REMUS 100 može djelovati sve do dubine od 100 m. U njegovu su razvoju sudjelovali i National Oceanographic and Atmospheric Administration (NOAA) i National Undersea Research Program (NURP) kako bi ga rabili za nadgledanje i mapiranje priobalnih i oceanskih voda. REMUS 100 je kupilo nekoliko europskih i azijskih ratnih mornarica.

Najveća opasnost za opstanak i daljnji razvoj ovih sustava dolazi iz nesigurne budućnosti LCS brodova. Zbog velikog rasta troškova razvoja i gradnje, ali i zbog duboke recesije u Sjedinjenim Američkim Državama, trenutni su planovi gradnje LCS-a smanjeni su s početnih 55 na samo sedam. Usprkos tome program se, doduše usporeno, i dalje nastavlja. USS Freedom je preuzet u studenom 2008., a primopredaja USS Independencea očekuje se tijekom ove godine. Američka ratna mornarica je objavila zahtjev za ponude za slijedeća tri do pet LCS-a, a Kongres je odobrio dodatnih 900 milijuna dolara za FY09.

Iako se to još ne spominje, smanjenje izgradnje LCS-a ugrožava plan zamjene 14 oceanskih lovaca mina klase Avenger, jedinih protuminskih brodova u američkoj ratnoj mornarici. Nakon otpisa 12 lovaca mina klase Osprey tijekom 2006. i 2007. američka ratna mornarica je prvo namjeravala kombinirati snage LCS-a, s brodovima klase Avenger. Potom, kako bi rastao broj operativnih LCS-a tako bi postupno otpisivala i lovce mina klase Avenger. Prvi brod klase Avenger preuzet je još u rujnu 1987., a zadnji u studenom 1994. Zbog toga je njihov otpis planiran u razdoblju od 2016. do 2024., nakon što bi u operativnoj uporabi proveli oko 30 godina.

 

Nisam našao nikakvih dodatnih podataka o ovom sistemu koji se koristio u JRM, pa ako bi netko znao više ;

[attachment=1]

Iz doba PSR-a.

[attachment=1]

Jugoslovenska verzija PAP-104, POVIUM - Podvodno vozilo za indentifikaciju i uništavanje mina.

[attachment=1]

Dužina: 3,54 m
Širina: 1,66 m
Dubina ronjenja: 110 m
Masa: 1.200 kg
Masa korisnog tereta: 50 kg
Autonomnost: 4x20 min.
Najveća brzina: 5 čv
Radijus upotrebe oko broda: 40 do 300 m
Dužina kabla: 800 m

Nosiooc razvoja je bio Brodarski institut iz Zagreba, a ronilice su bile namenjenje za novu klasu lovaca mina o kojoj se razmišljalo u tom trenutku. U Zrakoplovnom Zavodu Zmaj su proizvedena dva prototipa, Model I ( funkcionalna maketa) i Model II ( funkcionalni prototip). Sa Modelom II su vršena i ispitivanja u bazenu. Razvoj je stao 1991. godine.

Nisam to nikada video, ali znam da su minolovci Tipa 117 iz 1. odreda 17.pdm u Pločama bili opremljeni daljinski upravljanim ronilicama sa kamerama SSSR porekla. Mislim da su to te. Kako su mi pričali, sistem je bio neefikasan, i po opremanju 151-161 sa PAP-104, 1. odred je rasformiran, pa su i ove ronilice izbačene iz upotrebe.

Oprema na minolovcima tipa 117 je potpuno nešto drugo od PAP-a. Gore je sliku jedne kamere postavio @Jester. Inače brod je imao tri kamere, koje su se teglile po krmi broda, a upravljale su se iz operativne sale, sa televizijom i sistemom za upravljanje.
Operativna sala je smještena u bivšem salonu starješina i kabini komandanta. Sistem je bio jako nefikasan, malog zahvata  30m i neotporan na dejstvo pod vodom.  To su izvikane IT.3 kamere.
A za POVIUM nikad čuo. Kod tih podvodnih vozila, koja služe za indentifikaciju, označavanje i uništavanje mina, a kod sidrenih za podsjecanje konopa eksplozivnim rezačem nije itno samo vozilo več kompletna elektronika od zahtjevnih sonara dalje, koja je teško, odnosno nikako nije mogla biti domaće proizvodnje. Ne vidim nikakve svrhe za razvijanje tog projekta, kad su na tržištu bili dostupni uspješni modeli.

Minolovci "francuzi", dobili su Plessey sonar, mislim tipa 193, za ono vreme jedan od vrhunskih. PAP-104 su bili veliki izvozni uspeh 80ih godina. Bokeljci tipa M-117 imali su složen i neefikasan sovjetski sistem. Bio je to prvi sovjetski pokušaj razvoja lovca mina dostupan za izvoz. Neuspešan. Danas Rusija i dalje ima vrlo brojnu flotu minolovaca, u skladu sa velikim značajem koji se u ruskoj  RM pridaje minskoj (i protivminskoj) borbi. Danas u mnogim starim RM Evrope broj ML/LM preti da padne ispod kritične granice.

Evo primerka PAP-104 spasenog iz Lepetana, gde je ležao u travi nekolike godine, za Muzej pomorskog nasljeđa.

POVIUM – podvodno vozilo za otkrivanje,
identifikaciju i uništavanje mina
Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća u BI-Zagreb razvijen je prototip autonomnog
podvodnog vozila za otkrivanje, identifikaciju i uništavanje podvodnih
mina. Zbog toga je vozilo bilo opremljeno sonarom, TV-kamerom s osvjetljivačem,
žiro-kompasom i pogonskim uređajem za brzinu do 5 čv. Vozilom se
upravljalo putem signalnog kabla dužine 800 m na temelju podataka i slike
dobivene na TV-monitoru prijenosnog (portabl) upravljačkog pulta,
„ smještenog na palubi ili unutar minskog operativnog centra (MOC)
protuminskog broda. Vozilo dužine 3,5 m, istisnine 1,2 tone moglo se s
tempiranom eksplozivnom napravom (bombom) spustiti na dubinu do 110 m.
Uz otkrivenu morsku minu položila bi se eksplozivna naprava koja bi
eksplodirala po povratku vozila na brod. Na čelu tima za razvoj bili su MT
pukovnici Dragan Milisavljević, dipl. ing., i Davorin Kajić, dipl. ing. Na izradi
prototipa uz prototipnu radionicu Brodarskog instituta surađivali su i poduzeće
Zmaj iz Velike Gorice i RIZ Zagreb. Trup od aluminijske legure izradila je
Tvornica parnih kotlova (TPK) Zagreb. Preliminarna hidrodinamička ispitivanja
i brojne demonstracije upravljanja POVIUM-om u sve tri ravni obavljene su u
bazenu BI-ja dimenzija 276 x 12 x 6 m, a da pritom nisu dotaknuti ni dno niti
rubovi bazena, što je već samo po sebi bilo dovoljno atraktivno.
A. Korbar: BRODARSKI INSTITUT ZAGREB [attachment=1]
Znači bilo je toga, ali ne vjerujem da je projekat daleko odmakao i da se isplatio.

https://youtu.be/6nZnkRCVszE