PALUBA

Institut za pomorsku medicinu
Tekst iz kasnih 70-tih godina!!!

Institut za pomorsku medicinu je sanitetska operativna i istraživačka ustanova. Na specijalističkom nivou on obavlja preventivno medicinsku zaštitu svih jedinica i ustanova Ratne mornarice. Za oružasne snage Jugoslavije institut rješava sve zadatke iz oblasti pomorskih i podvodnih djelatnosti. Po svojoj problematici on surađuje sa svim civilnim strukturama.
Svoju aktivnost Institut razvija kroz nekoliko organizacijskih jedinica.
Sektor pomorske higijene i medicine rada u pomorstvu izučava životne i radne uvjete na brodovima i u jedinicama na kopnu, predlaže mjere i usmjerava aktivnosti u cilju smanjenja štetnosti, očuvanja zdravlja i podizanja opće, radne i borbene sposobnosti pripadnika Ratne mornarice.
Sektor podvodne medicine obezbjeđuje izvršavane podvodnih djelatnosti, rješavajući rutinske, operativne i istraživačke probleme patofiziologije, prevencije i terapije ronilačkih oboljenja. Ova jedinica Instituta dala je veliki doprinos razvoju našeg pomorničarstva i ronilaštva.
Stručne jedinice za epidemiologiju, mikrobiologiju i kemiju zaokružuju preventivno medicinske zadatke Instituta standardnim laboratorijskim i terenskim radom.
Institut je u okviru oružanih snaga Jugoslavije nosilac naučno istraživačkog rada u oblasti pomorske medicije. On je nastavni centar za usavršavanje i specijalizaciju vojnih i civilnih kadrova iz zemlje i inostranstva.
Suradnici Instituta svoje rezultate naučno istraživačkog rada objavili su u pet knjiga i brojnim domaćim i stranim stručnim publikacijama.


[attachment=1]Tlačenje rekompresione komore sa ronilačkim simulatorom

Funkcionalno ispitivanje srca i pluća na pokretnoj traci .
Testiranje osjetlivosti na neurotoksično djelovanje kisika po pritiskom.

Mjerenje intenziteta buke u motornom prostoru

U staklenkama su nama svima dobro poznate bakule-žohari. I time su se oni bavili, a oni iz Vojne bolnice ciklonizacijom trovali te, kako bi Dalmatinci rekli "baje".

@Pueblo bi nam mogao reći nešto više o IPM, a posebno o doktoru Gošović Stracimiru - bio je jedan od njegovih "pokusnih kunića".

Imam pitanje za sve ronioce, kao laiku ako neko može da pojasni za šta tačno služe rekompresione komore.
Dobro i sama reč dosta govori da se vrši rekompresija, ali kada se ona tačno primenjuje.

Pueblo je opet nešto lenj za pisanje, mada bi on ovaj odgovor dao mnogo kvalifikovanije od mene.

Ali evo, probaću ja:

Prilikom ronjenja na određenoj dubini uz korišćenje aparata na vazduh, ronioc diše vazduh na pritisku okoline - na 10 m dubine diše vazduh pod pritiskom od 1 bar, na 20 m dubine 2 bara i tako dalje. Vazduh se otapa u krvi ronica. Što se duže ostaje pod vodom, sve je veća količina gaosva otopljenih u krvi ronioca. Ako ronioc izranja brzinom prema tablicama (u praksi: sporije od najsporijih mehurića vazduha koji izdiše) otopljeni gasovi u krvi imaju vremena da se kroz pluća oslobode i izdahnu - i kad se izroni sve je u redu.

Problem nastaje ako se iz bilo kog razloga izroni brže od propisane maksimalne brzine izranjanja - tada otopljeni gasovi iz vazduha ostaju "zarobljeni" u krvi, na površini se naglo šire u mehuriće koji kolaju kroz krvotok i negde se zaglave - u mozgu, srcu, plućima, bilo kom organu, čime izazivaju prekid toka krvi, praktično infarkt tog organa. Ova pojava zove se "dekompresiona bolest" ili "kesonsk bolest" jer je primećena davno, kod ronjenja u prvim kesonima. Manifesuje se na više načina, u skladu sa stepenom bolesti - najblaži izaziva svrab na koži, posebno u pregibima ruku i nogu, a najteži izaziva paralizu, infarkt srca, mozga i pluća, i na kraju smrt.

Kada se primeti da je ronioc dobio dekompresionu bolest, stavlja se u rekompresionu komoru ili baro komoru, ako je bez svesti obavezno sa pratiocem. U komori se pritisak povećava nešto iznad pritiska dubine na kojoj je ronioc ronio, pa se veoma polako spušta do atmosferskog, što omogućava gasovima da se kroz pluća oslobode iz krvi i time ronioc izleči. Stepen izlečenja zavisi od stepena dekompresione bolesti, od brzine ulaska u komoru i od fizičke konstitucije ronioca. Ponekad ni komora ne pomogne, dakle nesrećnik zaroni zauvek.

Srećom samo sam jednom probao najblaži oblik - kožni, pri izronu sa 45 metara dubine u Bakarskim vratima, vratio se sa kolegom na 6 m dubine, propisno odradio dekompresione zastanke (što sam pri prvom izronu preskočio jer nisam više imao vazduha) sa novom bocom, i ostala mi je samo ružna uspomena i navika da uvek izranjam sa dovoljno vazduha za barem još 10-15 minuta ronjenja.

Inače, komore služe i za redovne preglede kandidata za ronioce, sistematske preglede ronioca, podmorničara, kojom prilikom se u njima "roni" do 30 metara dubine, odnosno pritisak se podiže na 3 bara.

Postoje i avio baro komore, u kojima se održava pod-pritisak, za ispitivanja reakcija pilota, ali o tome bi npr Dexy mogao koju reč više.

U IPM u Slitu je dr Gošović, kao pionir podvodne medicine u SFRJ na diverzantima ispitivao uticaj pojedinoih gasnih mešavina na određenim dubinama i takve stvari, za to čekamo Puebla.

Druže, ako nešto još nije jasno, pitaj, tu sam!

Boro, zaboravio si napomenuti: kod savremenih metoda lečenja nekih bolesti poslednjih godina se sa velikim uspehom koriste baro komore. Naprimer, razna gangrenozna stanja, rane koje uporno ne zarastaju, rehabilitacija bolesnika posle teških operacija, i još mnoge druge bolesti, sve se to danas uspešno tretira u baro komorama takozvanom hiperbaričnom oksigenizacijom. 

Bolesnici se ''spuste'' na 15 metara, odnosno, unutar komore se podiže pritisak do 1,5 at i na tom pritisku pacijenti udišu čisti kiseonik, koji zbog visokog vanjskog pritiska stiže do svakog organa u telu ne samo putem krvotoka, već i putem plazme. Upravo zbog toga ovaj način terapije se koristi najviše kod bolesti gde su oštećeni mikronski kapilari. U ovakvim situacijama svaki pojedinačni tretman u baro komori traje sat vremena, a dužinu terapije određuje lekar u zavisnosti od stanja pacijenta.
 

Lovac, u pravu si.

Izvinjavam se čitaocima, znam za lečenje kiseonikom pod povišenim pritiskom odavna - u Puli je to planirao i na kraju 1992/3 i izveo Campi (zastavnik Vađunec) sa još nekim kolegama, ali sam se u odgovoru Brokeru fokusirao na upotrebu barokomora za potrebe ronioca.

Sa Lovčevom dopunom, odgovor je kompletan.

U suvremenoj medicini sve se to liječi bacanjem bolesnika s krova bolnice.

Imam još jedno pitanje. Ne daj Bože desi se takva sutuacija da nema komore u blizini, (siguran sam da će da zvuči smešno, rekoh da sam laik), da li je onda u opciji da se roniocu koji je recimo izronio naglo zbog nedostatka kiseonika stavi nova boca i vrati na dubinu gde je bio (sa pratiocem), te da to ponovi ali sa propisanim zastancima.

Ili jednostavnije da pitam, šta se radi kada nema komore?

Brok, napiao sam da sam ja upravo to uradio, ali to nije preporučljivo kod težih oblika dekompresione bolesti. Komora ima sa starne malu komoru kroz koju se mogu unutra dostaviti lekovi, hrana, a pratioc može biti doktro (znam vrlo malo doktora koji su ujedno i ronioci da bi te mogli pratiti u vodu, a dati injekciju pod vodom -  :()

U praksi, ako komora nije dovoljno blizu, epilog je smrt ronioca. Hajde letos malo obrati pažnju na članke u novinama, svake godine na Jadranu pogine nekoliko ronioca, ponekad i u grupama. U Hurgadi ili Šarm el Šeiku, nisam više siguran, prošle godine poginula je grupa od 5-6 Rusa...

Iz tog razloga su ronilačke barkase JRM imale na sebi prenosne baro-komore u koje bi ubacili ronioca odmah po izranjanju, a onda komora iz luke u helikopter ili avion i za Split, Gošoviću, ili u Pulu ako je bliže.

Vreme je ovde presudan faktor - kod težih oblika dekompresione bolesti blizina komore doslovno znači život ili smrt, i to gadna smrt, ili barem težak invaliditet. Nekoliko mojih prijatelja je tako zauvek zaronilo u plavo...

Sve lepo piše.
Izvini Boro, nešto se čudno dešava ovih dana sa mnom. :angel:

Hvala na odgovorima. :)

Kada nema komore u blizini ( a obicno je nema, mislim na sadasnju situaciju u hr ) uvijek mozes obaviti rekompresiju u vodi. Ako propopust u deko rezimu nije bio prevelik. Kod velikog propusta uvijek riskiras da nesto podje po zlu kada si u vodi, gubitak svijesti, grcevi, podhladjivanje..ali tada treba odvagnuti sto je vece zlo. Ako imas dosta plina,zraka i kisika sa sobom ja bi uvijek radije izabrao rekompresiju u vodi nego voznju par sati do prve komore ali ako to ne radi onda ti nema druge. Ja sam jednom imao problem uzrokovan agresivnijim profilom ronjenjana na 93 metra i alkoholom nakon ronjenja ( sto se ne preporuca). Bol u desnom koljenu  par sati nakon ronjenja. Vratio sam se u more na 10 metara na kisik i bol je prestala nakon 5 minuta. Osjetno olaksanje. Nakon cca 45 min sve je bilo ok. Ako nije puno vremena proslo od pojavljivanja problema do rekompresije obicno bol nestaje nakon par minuta.
Jednom prilikom sam tretirao ronioca u komori,libijca koji je tukao ribu i u 14:00 izronio vozio se 700 km do nase komore( niti jedan komora u libiji u tih 700 km nije bila u funkciji) i usao u komoru u 8 ujutro drugi dan...drzazli smo ga 6 sati u komori i na kraju je sve bilo ok. 95% boli je nestalo u sat vremena. Ostala bol u ruci koja je prosla nakon 6 sata.
Komore nisu neka filozofija ( bar ne u usa) cijena jedne je oko 30000.00 $ sto je cijena jednog auta srednje klase. A kod nas da ju imas moras imati 3 smjene doktora, neuro kirurga i ko zna koga. Rukovanje komorom je prava stvar sto se radi u skoli za profesionalnog ronioca tako da nakon 3 dana znas vec sve tablice napamet. A sto je najbitnije moze spasiti nekome glavu.
Tako da vracanjem na veci pritisak u moru radis isto sto u komori samo sto si u komori u kontroliranim uvijetima.

@Damac, hvala na vrlo kvalitetnoj dopuni!   :)

Ako smijem dodati par stvari. Ronilački tečaj sam uspješno završio prošlog ljeta, u kontekstu nekih nedoživljenih izazova koji me drže daleko od ove naše tužne stvarnosti. I - kako je tečaj bio jedan na jedan (jedan učenik i jedan instruktor) nešto se i naučilo. Među ostalim i to da danas - sve i da imaš prenosnu komoru u vlasništvu - istu NE SMIJEŠ upotrebiti. Već unesrećenom dati čisti kisik i čekati da dođe liječnik i odgovarajuća stručna pomoć. Na moje pitanje, bil' svejedno unesrećenog mimo aktualnih pravila i propisa ugurao u komoru i "vratio" ga na određenu dubinu, dobio sam negativan odgovor ... U tom slučaju odgovaraš ako što pođe po zlu. U slučaju kad postupiš po pravilima, ne odgovaraš (naravno, ako je sve ostalo bilo po propisima, oprema, postupci i sl.).

Također, netko bi na Palubi mogao znati slučaj iz doba JRM kad su negdje u dubinama CG ronili dva ili više ronioca, a jedan je bio sin od nekog vrlo visokog vojnog lica iz Bgd. Zavraga, upravo se tom sinu dogodila nevolja da strada pri ronjenju. Navodno, pobojavši se za posljedice koje bi mogle nastati od strane njegovog visokovojnopozicioniranog oca, netko vrlo mudar aktivirao je helikopter (vjerojatno Mi8) i unesrećenog su povezli na VMA (u Bgd). Navodno je ozljeđeni u vrlo velikim bolovima tijekom leta i preminuo, obzirom da su ga umjesto na veći pritisak znalci - očito nesvjesno - "podigli" na veći pritisak ... Što je kasnije bilo, nemam pojma, no vjerojatno je bilo svega ... Danas - a vjerojatno i nekad - ovisno o dubini, vremenu i broju dnevnih urona pravila zabranjuju letenje zrakoplovom, pa čak i penjanje na planinu.

Glede dr. Stracinira Gošovića - istinskog pionira ronilaštva na ovim prostorima - njegovu knjigu Ronjenje u sigurnost držim ondašnjom domaćom biblijom ronilaštva. Moj pokojni je brat (umro 1980. od melanoma) - kao civil - od njega tražio i dobio susretljive savjete glede ronjenja i njegovog zdravstvenog problema. Mislim da i danas osoba istog prezimena obnaša neku dužnost glede ronjenja u HRMu.

No, današnja je oprema - govoreći o sportskom ronjenju - toliko napredovala i postala pristupačna, da za neku ozbiljniju ozljedu u ronjenju trebate učiniti grubi previd, ili jednostavno biti neozbiljni. U nas u tome - barem proteklih godina - prednjače Česi (zamalo već i do viceva na taj račun).   

[attachment=1][attachment=2]

Ova dekompresijska prijenosna barokomora, teleskopska, je isto iz Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu ili?

Da,isto je iz muzeja u Splitu.

Znači postav muzeja je malom izmijenjen i dopunjen. Kakvo je stanje s čistoćom i urednošću muzeja. Zadnji put kad sam bio (Noć muzeja) pojedine makete su bile pune prašine i izložene bez ikakvog natpisa (Dvainka).

Ova barokomora je korištena u Institutu pomorske medicine ili je bila na nekom od brodova (ronilačke barkase, "Spasilac", ...)?

Neznam kako je bilo prije sa čistočom i urednošću muzeja,ali sve je čisto i uredno,iako rade neke sitne građevinske radove u muzeju i ja sam primjetio da na nekim eksponatima nema natpisa kao i sada na maketi "Dvainke".Što se tiče barokomore neznam gdje je korištena,ali se mogu raspitat.

Da, upravo to, puna je prašine, uopće ovih par maketa izloženih na nekakvom metalnom ormariću kao da su nabacane bezveze.
Neki dijelovi muzeja su mi dobro posloženi, a neki kao da su zbrda-zdola nabacani. Šteta, muzej ima stvarno dosta dobrog materijala i trebalo bi malo poraditi na njegovoj kvalitetnijoj i suvremenijoj prezentaciji.

Da se vratimo na temu, institut još uvijek postoji i djeluje kao Zavod za pomorsku medicinu u sastavu Vojno-zdravstvenog središta Zapovjedništva za potporu. Ravnatelj Zavoda je brigadir Nadan Petri, doktor medicine, specijalist medicine rada, profesor splitskog Medicinskog fakulteta i član NATO-ove radne skupina za medicinu ronjenja (od 2006.).

[attachment=1]

Nešto malo starijeg datuma!