PALUBA

Francuska podmornica "Curie" (nazvana po bracnom paru Curie, poznatim fizicarima i kemicarima) jedini je brod tokom ISR koji se "proslavio" ratujuci protiv svoje domovine u sastavu, Francuskoj neprijateljske flote - Austro-Ugarske Ratne Mornarice.

Podmornica Curie (Q87) porinuta je sredinom 1912.g. a kompletirana 1914.g.
Spada u klasu podmornica tipa Brumaire (ukupno izgradjeno 16 jedinica).
[attachment=1]
Najosnovniji tehnicki podaci:

istisnina nadvodna/podvodna : 397t/551t
duljina/sirina : 52,15 m/5,42 m
gaz po pramcu/krmi : 2,9m/3,2m
maksimalna dubina ronjenja : 40 m
pogon : 2 diesel motora po 420 KS i 2 elektromotora po 330 KS
propeleri : 2 trokraka propelera po 1,5 m dijametra; lijevi okretan na lijevo, desni na desno
autonomija plovidbe : 1700 milja nad vodom pri 10 cv., i 84 milja pod vodom pri 5 cv.
torpedni aparati : 7 - 1 u pramci i po 3 bocna/palubna sa otklonom od osi podmornice; kalibar 450 mm
posada : ukupno 25 clanova


Ovako je izgledala podmornica nakon uvrstenja 1914.
[attachment=2]

Glavnom ratnom pozornicom za francusku flotu bilo je Sredozemno more, a jedini protivnik bila je ratna mornarica Austro-Ugarske koja je djelovala iskljucivo u Jadranskom moru.

Pocetkom rata doslo je i do prvog uspjeha potapanjem lake krstarice "Zenta" u blizini crnogorske obale, no zatim i do torpediranja francuskog drednota Jean Bart od U-12.

Vidjevsi uspjeh jedne druge francuske podmornice koja je nezamijeceno usla ranije u bokokotorski zaljev, glavnokomandujuci francuski admiral dao je dozvolu da francuska podmornica Curie prodre u bazu carske i kraljevske Mornarice u Puli i potopi linijske brodove na sidristu.

Komandant podmornice dobio je najsvjezije podatke o minskim poljima i mrezama za preprecivanje ulaza u luku.

Ujutro 17.12.1914. je Curie izisla iz svoje baze u teglju jedne krstarice i pod zastitom druge.

Sljedeceg dana u 0400 dosavsi u visinu Palagruze, krstarice su napustile podmornicu koja je nastavila na sjever.

Oko 2100 priblizili su se Istri i dalje polako nastavili u poluzaronjenom stanju pri pogonu elektromotora.

Devetnaestog u 0300 hitno su zaronili jer je  u neposrednoj blizini prosao razarac Satellit.

Cijeli taj dan komandant podmornice je kroz jedan od periskopa promatrao orijentire na obali i pozicije mreznih baraza.

20.12. u 0300 podmornica se priblizila mreznim zaprekama. Do XI mj. prolaz u luku je bio prakticki sasvim slobodan i bez zastite. Pocetkom XII mj. su postavljene dvije linije zastite, a dva dana do dolaska Curie pred luku i dopunska treca linija.

 


 

Racunajuci da je najlakse prodrijeti u neposrednoj blizini obale, komandant O'Byrne je naredio spustanje na 18 m.

Celicna uzad mreznih prepreka strugala je i skripala o trup podmornice dobrih 30 sekundi.

Prosavsi prvu zapreku s namjerom da se orijentira, komandant je naredio da se podigne na periskopsku dubinu i podigne nocni periskop tipa Carpentier. Tom prilikom pregorio je elektromotor za podizanje periskopa.   

Ostavsi bez mogucnosti orijentacije a time i daljnje akcije, naredio je da se podmornica vrati u otvoreno more.

Tom prilikom podmornica dubinskim kormilom zahvaca celicno uze koje se kida i zaplice o lijevu osovinu sto izbacuje iz pogona elektromotor.

Francuzi se oko pet sati pokusavaju izvuci iz teske situacije, baterije su sasvim potrosene, komprimiranog zraka skoro da i nema, nema se sto disati. Od nedostatka kisika ugiba maskota podmornice - pas Radij.

O'Byrneu je jasno da je kraj blizu; unistavaju tajne dokumente, karte, brodski dnevnik. Spaliti ne mogu; kisika nema - sibice ne gore.

U cijelom tom dugotrajnom naprezanju tako velikog broda, mornari na brodovima i obalskoj stanici primijetili su da se nesto krupno desava pod morem i imali su vremena pripremiti se.

Podmornica je ispustila 2 plutace za kontakt koje su mornari smatrali minijaturnim minama i unistili su ih gadjanjem iz osobnog naoruzanja.

Nemajuci drugog izlaza, naredjeno je pirenje tankova; kada se pokazao pramac podmornice, otkriva se uraganska vatra  s torpednog broda Magnet, torpednog camca Tb63, obalne baterije Punta Cristo.

Tom su prilikom ubijena tri clana posade; 23 su zarobljena.

O'Byrne je krajem 1916. zamijenjen i pusten iz zarobljenistva te je uskoro umro od dobijene teske upale pluca. Ostali zarobljenici su docekali kraj rata u zarobljenistvu.

Curie je imala nastavak svoje sudbine.

O tome jednom drugom prilikom.

U momentu potapljanja Curie, A-U RM  je imala 6 manjih podmornica, a narucene njemacke podmornice ostale su u Njemackoj.

Izvrsena vanjska ispitivanja podmornice, koja se nalazila na dubini od 39 m, pokazala su da ostecenja nisu prevelika i da bi se podmornicu isplatilo popraviti.

Vec su 27.12.1914. poceli radovi na podizanju, a 2.2.1915. podmornica je bila u doku.

Pronadjeno je mnogo materijala koji se nije stigao unistiti (karte, fotografije, dnevnici, razni zapisi  -  od posebnog interesa bile su biljeske komandanta o svim neispravnostima na brodu).

(Cak su iskoristene i francuske konzerve; francusko nepce bilo je istancanije od domaceg; u zarobljenistvu u Grazu su se Francuzi stalno bunili na kvalitetu hrane.....)

Izvrsena je masa poboljsanja (postavljen 37 mm top na palubi - Curie nije imala takovo naoruzanje, postavljene nove baterije, radio stanica i jarbol za bolju komunikaciju - Curie je imala radio stanicu koja je mogla samo primati, a ne i slati poruke, s torpednim aparatima nije se postigao osobiti rezultat; model Dzeveckog koji je od prije bio ugradjen bio je vrlo neprecizan.....   



Remont je trajao pet mjeseci  i kostao je 655.000 kruna. Ukljucena u sastav RM 01.6.1915.

Izvana nije bilo nikakvih bitnih promjena na konstrukciji.

[attachment=1]
[attachment=2]
 

S dizel-motorima je u prvo vrijeme bilo stalnih problema; pecetkom kolovoza 1915. podmornica je postavljena u dok; ujedno su ugradjeni novi Zeissovi periskopi.
Njena nova boja bila je sivo-modra, a oznaka U 14.

Prvi komandant podmornice bio je Otto Zeidler od Vi-X 1915. kada je predana novom zapovjedniku Georgu von Trappu (do I 1918.).

[attachment=1]

Vec od ranije zaljubljenik u podmornice i majstor zanata (sa U5, 3 potopljena broda), sa sobom je uzeo kompletnu posadu sa prijasnje podmornice. Ukupno 28 clanova, 7 nacionalnosti, sve strucnjaci po pojedinim specijalnostima.

Novi komandant uocio je mnogo nedostataka, cak i vise nego na U-5. Sto se prostora tice - tu je bio nevidjeni komfor.

Krajem X/1915 podmornica je kod obale Albanije upala u zestoku oluju koja je ostetila kormilo i pomela sve sa palube.

Opet dok i popravak, komandant predlaze ugradnju kioska po uzoru na njemacke podmornice. Poslije popravka na probnoj voznji u sudaru s remorkerom - savinut periskop.

Sa zamjenom periskopa zamijenjen je i top - sada kalibra 47 mm. 

[attachment=2]


 

Pocetkom 1916. sudjeluje u vise akcija u juznom Jadranu; ni jedno od torpeda ne pogadja cilj.
U 2/1916 u blizini Draca izlozena napadu dubinskim bombama gdje je tesko ostecena, ispustala gorivo iz oba tanka. Sljedecih dana Saveznici potvrdili potonuce austrijske podmornice. Unatoc ostecenjima, 15.2.1916. U-14 stigla u Pulu na kapitalni remont i modernizaciju.

Vidjelo se da s takvom podmornicom nema nikakvih izgleda na uspjeh, pa se krenulo na modernizaciju velikog stila.

U doku je od podmornice ostao prakticki samo kostur.

Skinuti su motori, elektromotori, baterije, mali komandni most zamijenjen je mostom po ugledu na njemacke podmornice, zamijenjena su torpeda, instrumentacija...... 

Mjeseci su prolazili, podmornica je dobivala svoj novi konacni izgled, ali.....

Von Trapp je, rukovodeci se kvalitetom njemackog topa od 88 mm kojeg su imale njemacke podmornice  trazio da se ugradi bas taj, a ne 75 mm Skodin.

[attachment=1]

[attachment=2]

Taj zahtjev izazvao je rijetko negodovanje kod pomocnika admirala Hausa po artiljerijskim pitanjima (kbb ......zvanog Veliki Inkvizitor). Tek svojim velikim umijecem von Trapp uspio ga je odobrovoljiti i dobiti njegovu suglasnost za ugradnju, ne spominjuci i razgovore sa samim admiralom Hausom (tada vec bolujucim od upale pluca, od koje je i umro pola godine kasnije).

Ipak imajuci malo vremena, von Trapp salje 23.2.1917.g. razglednicu s U-14 svome sinu (razglednica sa ranijim izgledom podmornice):

[attachment=3]

Jos jedna fotografija prije velikog remonta

[attachment=4]

Prilikom ranijeg pregleda palubnih torpeda

[attachment=5]

(Ujedno prilazem fotografiju Curie u doku nakon podizanja sa dna - oko lijeve osovine vidi se celicna sajla nosaca protupodmornicke mreze)

[attachment=6]








 

Vrijeme ide i podmornica SM U-14 je odmah pocetkom nove godine 1917. spustena u vodu i sljedecih se mjeseci vrse ispitivanja.

24.3.1917. se sudarila oko Briona s parobrodom Primero - opet dok na dvadesetak dana; opet nova ispitivanja.

Na kraju - von Trapp prezadovoljan izgledom, svim poboljsanjima i novim karakteristikama podmornice.

[attachment=1]

Dislocirana 21/22.4.1917. iz Pule u Kotor. Maritimna svojstva podmornice bila su izvrsna, jedino sama izvedba (novih 533 mm torpeda), unatoc samoj genijalnosti samog rjesenja - nije bila najbolja. Operirala je u Jonskom i dalje u Sredozemnom moru.

U periodu od 28.4.-23.19.1917.g. pod komandiranjem v. Trappa potopila je 11 brodova sa tonazom oko 48.000t.
Potopljen je 29.8.1917. i parobrod Milazzo jedan od najvecih parobroda (11.477 t) i svakako najmoderniji za transport ugljena. U tom je svom posljednjem putu imao preko 10.000 t tereta; celicni lomovi, bakar, secer i tekstil). Wall Street je pisao o gubitku vrijednog tereta bakra.

[attachment=2]
[attachment=3]

U sijecnju 1918. dosao je drugi komandant, pa jos jedan na U-14; ni jedan nije imao rezultate ranijeg komandanta.











 

Nakon zavrsetka ISR, U-14 je vracena Francuskoj; otpisana je 1928. i izrezana godinu dana kasnije.

Na fotografiji se vide francuski mornari koji su uz francusku zastavu bojom napisali staro ime na novom komandnom mostu (sve francuske podmornice imale su svoja imena na mjedenim plocama).

[attachment=1]

Šta se desilo sa von Trappom, zašto je početkom 1918. došao drugi, a posle njega i treći komandant?

Vjerojatno je posrijedi rotacija kadrova, u smislu v. Trappa. U 5/1918. postao je komandant ratne luke Kotor; raspad A-U monarhije tesko je primio; nakon pripojenja Austrije Njemackoj sa mnogobrojnom familijom i drugom suprugom (prva je umrla od sarlaha) odselio se u SAD.
Jos u Austriji osnovao je ranih tridesetih kor u kojem su on i djeca pjevali.

U SAD su bili poznati kao The Trapp singers (The Trapp Lodge).

[attachment=1]
[attachment=2]

Umro je u Vermontu, SAD, 30.5.1947. od raka pluca (tada je ogromna vecina dugotrajno ukrcanih oficira bolovala (i umirala) od bolesti pluca i posljedica - upala pluca, TBC i ostalih bolesti vezanih na disne puteve).

Fenomenalan prilog, Jadran2!  :klap :klap

Hvala jadrane, zaista interesantan čovek kao i cela ova priča oko podmornice Curie.

mozda nekoga ovo zainteresira - covjek visokih etickih vrijednosti

http://www.amazon.co.uk/gp/reader/0803246676/ref=sib_rdr_zmin?p=S001&j=1#reader-page

Sjajan tekst Jadrane ... ništa manje nije za očekivati od stručnjaka poput tebe  :super

Malo ljudi zna da je snimljen i film o von Trappu i njegovoj porodici, The Sound of Music. Von Trappa glumi Kristofer Plamer, a njegovu drugu ženu Džuli Endrjuz.

Skidam kapu jadrane. :klap :klap

Pronašao sam i knjigu i stavio je u virtuelnu biblioteku (https://www.paluba.info/smf/mornarica/to-the-last-salute-memories-of-an-austrian-u-boat-commander/new/#new).

Vrlo poznat film iz pedestih: "Moje pesmi,moje sanje" o familiji koje je bježala od nacista iz Austrije. Iz tog filma je i poznata pjesma "Edelwais"koja se i danas vrti na radio stanicama.  

Nisam odoleo a da ne postavim film u multimedijateku:
Moje pesme, moji snovi (The Sound of Music) (https://www.paluba.info/smf/multimedijateka/moje-pesme-moji-snovi-%28the-sound-of-music%29/new/#new)
Još jednom bravo za jadrana koji je pokrenuo ovu izuzetnu temu  :klap :klap :klap

Svima koji su procitali i osvrnuli se na napisano - zahvaljujem !!!

Uvijek se nadju mornaricke teme koje se mogu slicno obraditi; pogotovo ako iz ljudi koji su ucestvovali u dogadjajima - isijava osobita ljubav prema pozivu.

((mislim da sam u jednom prosirenom odgovoru na kvizu postavio reklamni plakat za taj film; bilo je to oko "Leona Gambette" -- nisam siguran da li se to moglo povezati u tom kontekstu))


U svakom slucaju, pokusati cu nalaziti po koju zanimljivu temu.

Dexy, bravo za trud.

Sada cu poslusati i citati.....

Prilazem sledece....

PODVODNI VITEZ KOJI JE VOLIO MUZIKU

Duboko u mračnim vodama južnog Jadrana mala austro-ugarska podmornica U-5 oprezno je manevrisala te noći 26.aprila 1915 godine, trudeći se da se primakne svom cilju – velikom francuskom oklopnom krstašu „Leon Gambetta“ koji je patrolirao Otrantom. Jedna od prvih borbeno upotrebljivih podmornica na svijetu, U-5 je pripadala tipu „Holland“ koji je razvio čuveni američki konstruktor Džon P. Holand. Mala i nesigurna podmornica od samo 273 tone deplasmana, duga 32 metra, jedno od eksperimentalnih preteča kasnijih većih i mnogo moćnijih austro-ugarskih podvodnih plovila, u tišini se približavala svojoj žrtvi – ogromnom francuskom ratnom brodu od čak 12.500 tona. Francuzi nisu ništa primijetili dok se 19-člana posada U-5 pod komandom poručnika bojnog broda Georga fon Trepa (Georg von Trapp), grozničavo pripremala za napad. Kad se austro-ugarska podmornica približila na samo 500 metara od ogromnog trupa francuskog krstaša koji je mirno sjekao tamnu površinu mora južnog Jadrana, ponoć je već prošla – Trep je gledajući cilj kroz periskop precizno nanišanio i već narednog trenutka dva torpeda ispaljena sa U-5 hitala su ka „Leonu Gambetti“. Dvije strahovite eksplozije potresle su francuski brod razorivši mu vitalne djelove – kotlarnicu i strojarnicu pa je „Leon Gambetta“ potonuo za samo 15-tak minuta odnoseći sa sobom na dno Jadrana 684 članova posade. Bio je to najteži gubitak francuske mornarice u Prvom svjetskom ratu na Jadranu, a za mladog austrougarskog podmorničara dogadjaj koji ga je proslavio i učinio nacionalnim herojem – nedugo pošto se U-5 vratila u bazu, Trep je odlikovan kao i svi članovi njegove multinacionalne austrijsko-madjarsko-češko-slovačko-poljsko-italijansko-hrvatske posade.
U narednom periodu uslijedili su brojni drugi uspjesi mladog i vještog austro-ugarskog podmorničara, pa je Trep pored ostaloga sa svojom U-5 potopio veliki italijanski putnički brod „Principe Umberto“ koji je na front prevozio 2 hiljade italijanskih vojnika, kod Palagruže je uništio italijansku podmornicu „Nereide“, a u blizini Drača zaplijenio je veliki grčki teretni brod „Cefaloina“. Oktobra 1915 Trepu je povjerena komanda nad najmodernijom podmornicom u austro-ugarskoj floti, U-14, zarobljenom bivšom francuskom podmornicom „Curie“. Iako je to bio daleko moderniji brod od njegove U-5, Trep nije bio nimalo impresioniran bivšom francuskom podmornicom. Često se naime, žalio na tehničke nedostatke U-14 tvrdeći:
„Čak bi i moja baba napravila bolju podmornicu!“
To ga medjutim, nije spriječilo da vrlo efikasno nastavi sa uništavanjem protivničkih plovila pa je u svoj konto sa U-14 upisao i potapanje italijanskog teretnjaka „Milazzo“ od 11.480 tona, najvećeg savezničkog trgovačkog broda koga su tokom rata uništili Austro-Ugari. Potapanje „Leona Gambette“ ipak je bio najveći uspjeh u izuzetno bogatoj Trepovoj ratnoj karijeri koja je vrhunac doživjela u maju 1918 kada ga je car Franc Jozef I odlikovao najvišim austro-ugarskim vojnim odlikovanjem, viteškim Krstom reda carice Marije Terezije i dodijelio mu titulu barona. Unapredjen u čin kapetana korvete, Trep je postavljen za komadanta austro-ugarske podmorničke baze u Boki Kotorskoj odakle je većina austro-ugarskih, ali i njemačkih podmornica tokom Prvog svjetskog rata kretala u svoje borbene patrole po Jadranu i Mediteranu. Kada je rat završio, Trep je sa ukupno 19 borbenih patrola tokom kojih je potopio 12 trgovačkih brodova, 1 oklopni krstaš i jednu podmornicu sa ukupno 58.494 tone, bio najbolji i najuspješniji austro-ugarski podmornički as.
Rodjen 1880 godine u Zadru u porodici austro-ugarskog pomorskog oficira, Trep je sa 14 godina stupio u mornaricu upisavši se na Vojno-pomorsku akademiju u Rijeci. Kao mladi podoficir 1900 godine služio je na austro-ugarskoj oklopnoj krstarici „Kaiserin und Konigin Maria Theresia“ i naročito se istakao prilikom intervencije tog broda u tzv. „Bokserskom ustanku“ u Kini zbog čega je prvi put odlikovan. Uprkos brojnim opasnostima koje ga je pratilo kao tada novu tehničku granu na počecima razvoja, fasciniran podmorničarstvom, Trep je 1908 stupio u austro-ugarsku podmorničku flotilu. Dvije godine kasnije dobija i komandu nad svojom prvom podmornicom U-6 izgradjenom 1910 u Rijeci kada upoznaje nakon mora, drugu najveću ljubav svog života – buduću suprugu Agatu Vajthed, unukom poznatog britanskog industrijalca Roberta Vajtheda. Trepov tast je čovjek koji je iz osnovne zamisli mladog hrvatskog pomorskog oficira Ivana Blaža Vučića-Lupisa, razvio tada novo oružje – torpedo i u Rijeci osnovao prvu fabriku na svijetu za proizvodnju tog moćnog pomorskog oružja.
Igrom sudbine, Agata je prilikom porinuća, krstila Trepovu podmornicu U-5, a njih dvoje upoznali su se nešto ranije na jednom balu i zaljubili se na prvi pogled. Ubrzo su se vjenčali i izrodili čak sedmoro djece. Po završetku Prvog svjetskog rata i nakon što je Austrija izgubila izlaz na more, Trep se sa porodicom preselio u Salcburg. Nakon što je izgubio svoju karijeru mornaričkog oficira, Trep je 1922 ostao i bez voljene životne saputnice jer je supruga Agata umrla tokom epidemije šarlaha. Bivši podmornički as sada je sam podizao sedmoro djece, pa je morao zatražiti pomoć brojnih guvernatni koje su se smjenjivale u porodičnom domu Trepovih. Na kraju je jedna od njih, mlada Marija Augusta Kučera osvojila ranjeno srce iskusnog pomorskog vuka, pa se Trep njome oženio 1927 i nedugo potom dobio još troje djece.
Desetoro mališana bilo je vrlo nadareno za muziku, naslijedjujuči očev talenat jer je i sam Trep bio veoma dobar violinista, a svirao je i gitaru i mandolinu. Podučavana od strane roditelja, djeca su postala odličan i veoma poznati hor koji je pjevao madrigale, renesansu, muziku baroka i popularne napjeve širom Austrije i Evrope. Porodični hor Trepovih koji je nakon ekonomskog kolapsa u Evropi 1933 i propasti njihove uštedjevine u bankama, postao i glavni izvor egzistencije cijele familije, čak je 1936 osvojio prvo mjesto na muzičkom festivalu u Salcburgu. Dvije godine kasnije, Austrija je anšlusom pripojena njemačkom Trećem Rajhu, a Trep je dobio „ponudu koja se ne odbija“ da se kao iskusni podmorničar ponovno aktivira i na visokom položaju u njemačkoj Ratnoj mornarici, pomogne u ustanovljanju tada još uvijek tajne, nove njemačke podmorničke flotile. Zgrožen politikom nacista koja je kršila sve principe u koje je vjerovao, proslavljeni austrijski ratni heroj je to medjutim, glatko odbio:
„Ja sam se na vjernost zakleo samo jednom caru.“- prezrivo je odgovorio Trep koji je, veoma hrabro za prilike koje su tada vladale u Austriji, odbio i poziv da 1938 sa horom svoje djece, nastupi na rodjendanskoj zabavi njemačkog nacističkog kancelara Adolfa Hitlera. Čak je direktno odbio i naredbu Gestapoa da na svojoj kući istakne njemačku zastavu sa kukastim krstom:
„Mnogo ljepše izgledalo bi da na jarbol za zastavu postavim neki od mojih persijskih tepiha.“-prkosno je odgovorio Trep.
 Znajući da za njega i djecu nakon toga u Austriji i Njemačkoj nema budućnosti, Trep je sa familijom par mjeseci kasnije napustio doimovinu i preko Italije i Velike Britanije, emigrirao se u SAD. Trepovi su se početkom 1940 preselili u gradić Stouv u američkoj saveznoj državi Vermont gdje su kupili farmu. Deset godina kasnije, ovo imanje pretvorili su u hotelski i kompleks apartmana nazvan „Trapp family Lodge“ koji je postao nova egzistencijalna osnova za porodicu. Čuveni porodični hor Trepovih prestao je sa turnejama 1955 jer je većina djece željela da životnu karijeru gradi u drugim društvenim djelatnostima. Osnivač hora i glava familije, kapetan fregate, baron Georg fon Trep, umro je daleko od mora koga je toliko volio, u Vermontu 1947 godine od raka pluća. Kasnija istraživanja pokazala su da je proslavljeni podmorničar, poput mnogih svojih kolega iz Prvog svjetskog rata, bio „kolateralna šteta“ – naime, prve podmornice imale su benzinske motore i lošu ventilaciju zbog kojih su izduvni gasovi često dospijevali u unutrašnojst broda, pa je mnogo podmorničara kasnije bolovalo i umiralo od teških posljedica dugotrajnog udisanja otrovnih gasova i isparenja.
Nekadašnji zapovjednik podmorničke baze u Boki je i prvi podmorničar na svijetu po čijoj je nesvakidašnjoj životnoj priči snimljen i jedan visokobudžetni holivudski film – ostvarenje „Moje pjesme, moji snovi“ (The Sound of Music) iz 1965 u režji Roberta Vajsa. Film o podmorničaru koga je sudbina grubo lomila, ali ga nije porazila, sa Kristoferom Plamerom i Džuli Endrjus u glavnim ulogama, okitio se sa čak pet Oskara.
Trepova kćerka Marija objavila je knjigu „Priča o pjevačima porodice Trep“, a u Njemačkoj su o ovoj čuvenoj porodici snimljena dva filma i to „Die Trapp-Familie” (1956) i “Die Trapp-Familie in Amerika” (1958).
Sam fon Trep prije smrti napisao je i u SAD objavio svoje memoare pod nazivom “Posljednji pozdrav – sjećanja jednog austro-ugarskog podmorničkog komadanta”.
S.L.

Dexy je za pronalaženje i uvrštenje knjige zaslužio Viteški križ s zlatnim sidrom. Hvala Dexy!

Mali offtopic, koga put odnese u SAD, konkretnije u Vermont, može da svrati do porodičnog hotela Von Trapp Lodge, koji još uvek postoji.
Link: http://www.trappfamily.com/

fotografija ostecene podmornice u pulskom plivajucem doku

[attachment=1]

[attachment=1]

[attachment=1]
[attachment=2]

Ustvari je na ploci doslo do grube greske - prezime drugog oficira je Pierre Chailley; eto, desava se.

prije Pule

[attachment=1]

Iz HV br. 37, 93 g.

Autor : Zvonimir Freivogel

[attachment=1]

[attachment=2]

poz.

nekoliko fotografija (sa U-Boat laboratoriuma):

[attachment=1]
najvjerojatnije dok "F"
[attachment=2]
[attachment=3]

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]

Musical i film su zapravo bez veze, premda je glazba klasika. Inace "The Trapp Family Lodge" znaci "Trappova koliba" ili "lovacka kuca", a tako je nazvan hotel koji je sagradjen dugo poslije njegove smrti, 1980., nakon sto je izgorila prva vila "Cor unum" (jedno srce) s malim svratistem. Inace je G. v. Trapp predao zapovjednistvo nad Ub.14 dne 13. januara 1918., jer je podmornica bila na popravku od 12.11.1917. do kraja srpnja 1918. On je tada postao zapovjednik c. i kr. podmornicke postaje u Boki, od 1.5.1918. u cinu kapetana korvete. Inace je po mjestu rodjenja (Zadar) poslije rata postao Talijan (!), sto je bilo od koristi kad je poslije prikljucenja Austrije Njemackoj (Anschluss) trebao napustiti domovinu, nakon sto nije htio sluziti u Hitlerovoj mornarici i nije dozvolio da mu njegova obitelj pjeva u cast. Da nije bio "Talijan", lose bi prosao, ovako je mogao otici. A cijela ona prica u filmu o opaticama koje ga skrivaju itd. je cisti Hollywood. Pozdrav!

Jedna manja i ne baš kvalitetna fotografija. Prema zastavi ovo je posle uvođenja u sastav KuK kriegsmarine.

[attachment=1]

Prvi dodir s morem.
[attachment=1]

Spomen-ploca koju je snimio Brodarski
[attachment=1]
ima nazalost grubu gresku kod prezimena
[attachment=2]

prije i posle rata[attachment=1][attachment=2]

Fotografiju poginulog kormilara nisam uspio pronaci. I tu je ime napisano proizvoljno  :(

LEBON Marie Ange Julien

[attachment=1]
[attachment=2]

Svečanost u Tulonu, dest godina poslije, na obali se vide podmornice O'Byrne ( nazvana po zapovjedniku  podm.Curie, koji je umro u austrijskom zatočeništvu 1917g), Curie i italijanski razarač Medici, koji je donio relikvije iz Pule(mislim da je dio mreže u koju se podmornica zapetljala) koje su predane podmornici Curie.
Uz prisustvo visokih francuskih i italijanskih predstavnika  uručena je udovici zapovjednika O'Byrna
Zlatna medalja za hrabrost, kojom ga je odlikovao kralja Italije.[attachment=1][attachment=2][attachment=3]

Komandant
[attachment=1]
Irsko prezime, rodjen u Francuskoj.
Buduci tesko bolestan, pusten je iz zarobljenistva kuci te je nedugo zatim umro 1917.g..
((Né le 20 février 1878 à Rabastens (Tarn) au château de Saint-Géry - Décédé le 21 mars 1917 - inhumé à Rabastens (Tarn)).

Još jedna slika.[attachment=1]

Vidim dva razlicita podatka u vezi francuskog zapovjednika podmornice. Da li je umro u zarobljenistvu ili pak na slobodi?

Tačan podatak je postavio@Jadran
O'BYRNE John Joseph Gabriel
 
Né le 20 février 1878 à Rabastens (Tarn) au château de Saint-Géry - Décédé le 21 mars 1917 - inhumé à Rabastens (Tarn)

Potonuće od "Curie " - umjetnik Alex Kircher.

Potonuće od "Curie " - umjetnik Willy Stöwer .

Spisak brodova koje je potopila Curie/SMU-14

datum	ime broda	deplasman	država
28.04.1917	Teakwood	5,315	V.Britanija
03.05.1917	Antonio Sciesa	1,905	Italija
05.07.1917	Marionga Goulandris	3,191	Grčka
23.08.1917	Constance	2,469	Francuska
24.08.1917	Kilwinning	3,071	V.Britanija
26.08.1917	Titian	4,170	V.Britanija
28.08.1917	Nairn	3,627	V.Britanija
29.08.1917	Milazzo	11,477	Italija
19.10.1917	Elsiston	2,908	V.Britanija
19.10.1917	Good Hope	3,618	V.Britanija
23.10.1917	Capo Di Monte	5,902	Italija

Detalj, sada vec, sa SMU-14 nakon osnovnih popravaka.
[attachment=1]

Plovidba u krugu - "Curie" > SMU14 > "Curie"

[attachment=1]

ali, kao SMU14 - najuspjesnija.

Sheme podmornicu "Curie" (SMU 14) iz francuske knjige "Sous-marin en France".

Krmi.

Središnji dio.

Bow.

[attachment=1]

Podmornica S.M. "U14" topništvo vatra uništava brod (Slika J.Seitsa).

Fotografija vec postavljena; ova je sken razglednice; mali remorker s lijeva bi, po pokusaju odgonetavanja slova, mogao biti Lario; iako ga ne nalazim na popisu Oceanie.
[attachment=1]

Remorker u prvom planu je     LORIS. Rekviriran je pocetkom rata od poznate trscanske firme Tripcovich i stalno je bio baziran u Sibeniku.

Launched:    20/11/1907
Completed:    1907
Builder:    Hepple & Co, South Shields
Yard Number:    579
Dimensions:    30grt (14×3×2 m)
Engines:    68 IHP
Engines By:    
Propulsion:    1 x Screw
Construction:    Steel
Reg Number:    
   
History:    
1907    D Tripcovich & Ci, Soc Anon di Navigazione, Rimorchi e Salvataggi, Trieste, Italy

Vec bilo postavljeno u drugoj varijanti.
[attachment=1]

Evo jos jednom SMU14 nakon finalnog remonta.
[attachment=1]

Vezana uz?

[attachment=1]

[attachment=1]

Odlično!!!

Hvala ML. :super

Prve vožnje kao SM U 14
Na kormilu je vidljiv nadpis 14.[attachment=1]
Momenat uplovljenja, štitnici hidroplana su izbačeni.
[attachment=2]

Opušteni trenuci, krstrenje Sredozemljem sa SM U 14.[attachment=1][attachment=2]

Još uvek pod francuskom zastavom.

[attachment=1]

Jedna fotografija napravljena tokom vađenja podmornice.

[attachment=1]

Ukrcavanje provijanta.

[attachment=1]

Visoki posjet.
[attachment=1]

Ista ta samo kolorizovana.

[attachment=1]

Još jedna sa budućom SMU-14 u doku.

[attachment=1]