PALUBA

Vojna istorija => Fortifikacija => Topic started by: MOTORISTA on April 04, 2010, 10:26:19 pm

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info



Title: Baterija Maksim Gorki I
Post by: MOTORISTA on April 04, 2010, 10:26:19 pm
Posle katastrofalnog rata sa japanom 1904-1905 godine, ruska carska vlada je odlučila da modernizuje obalnu odbranu Sevastopolja, izgradnjom dve velike nove baterije. Postojeće baterije sa oruđima kalibra 280 mm su građene između 1867 i 1878, tako da su 1905 godine bile totalno zastarele i nisu omogućavale efikasnu odbranu luke od modernih bojnih brodova. Stare obalne baterije su se nalazile na otvorenim položajima, i sve radnje oko punjenja i gađanja su izvođene ručno. Zbog toga je brzina paljbe iznosila 1 zrno na svaka dva minuta, što je bilo nedovoljno za borbu protiv novih bojnih brodova koji su imali brzinu paljbe od 2 zrna u minuti. Još jedan problem je bila koncentracija baterija na relativno uskom delu obale, od Tolstojevog rta do zaliva Karantin, odakle su branili ulaz u Sevastopolj. Ovaj položaj baterija je bio povoljan za odbranu luke od evropskih mornarica 1870, ali već 1900 godine su se pojavili novi i moćniji bojni brodovi, koji su svojim naoružanjem mogli da gađaju Sevastopolj iz reona Balaklave ili rta Fiolent sa daljine od 30 km i preko  masiva Mekenzi gore i rta Kerson. Stari sistem obalnih baterija je morao biti kompletno modernizovan i razmešten.

[attachment=1]
Generak Cezar Cui ( levo) i General Buinicki ( desno)

Da bi rešili ovaj problem, ruski stručnjak za fortifikaciju, General artiljerije Cezar Cui, predlaže konstruisanje prve baterije, koja bi se nalazila oko 5 km severno od Sevastopolja na strmim zapadnim liticamavisova Alkadar u blizini obalnog sela Ljubimovka.

Bateriju je konstruisao profesor Nikolajevske Inžinjerijske Akademije General N. Buinicki, koristeći Cuijev preliminarne planove. Istovremeno Buinicki je vodio veliku raspravu sa, ironije li, nemačkim ekspertom fon Saurerom, koji je ideju odbacivao kao besmislenu, jer je smatrao da su obalske baterije prošlost. Najzad, 1912 godine, projekat izgradnje je odobren i počelo je građenje ove baterije.

[attachment=2]
1. Glavni ulaz, 2. Ulaz, 3. Predvorje, 4.Glavni ulaz, 5. Svlačionica, 6-7. Kupatila, 8.Previjalište, 9. Ulaz iz luke Seli, 10. Recepcija, 11. Hirurgija, 12-13. Bolesničke sobe, 14. Soba za medicinsko osoblje, 15. Spavaonice, 16-17. Tankovi sa vodom, 18. Ventilatorsko odeljenje, 19. Prolaz do desne kupole ( kupola Br.2), 20. Elektro odeljenje, 21. Prostorija za pripremu municije, 22. Kupola Br.2, 23-24. Skladište, 25. Oružarnica za glavna oruđa, 26. Municijska komora, 27-28. Skladište, 29. Oružarnica za glavna oruđa, 30. Spavaonica, 31. Ventilatorsko odeljenje, 32. Elektro odeljenje, 33. Servisno odeljenje, 34. Akumulatorsko odeljenje, 35. Odeljenje za popravke, 36. Skladište, 37. Prolaz, 38. Oficirske prostorije, 39-40 Spavaonice, 41. Akumulatorsko odeljenje, 42. Telefonska centrala, 43-44. Spavaonice, 45. Pumpe, 46. Spavaonica, 47. Kompresorsko odeljenje, 48. Skladište, 49. Ventilatorsko odeljenje, 50. Prolaz do leve kupole ( kupola Br.1), 51. Ventilatorsko odeljenje, 52. Municijska komora, 53. Kupola Br.1, 54-55. Skladište, 56. Oružarnica za glavna oruđa, 57. Municijska komora, 58-59. Skladište, 60. Oružarnica za glavna oruđa, 61. Spavaonica, 62. Ventilatorsko odeljenje, 63. Rezervna prostorija, 64-66. Spavaonice, 67-68. Kuhinja i menza, 69. Ostava, 70. Toalet, 71. Predvorje, 72. Ulaz, 73. Soba za održavanje, 74. Vazdušni filteri, 75. Termoelektrana, 76. Prostorija transformatora, 77. Pritvor, 78. Predvorje, 79. Spavaonica, 80. Vazdušni filteri, 81. Ulaz za rezervne prostorije, 82-83. Vazdušni filteri, 84. Servisna prostorija.



Sam projekat je bio veoma napredan za svoje vreme. Čelične kupole su bile naoružane sa dva oruđa kalibra 305 mm i cevima dužine 52 kalibra. Kupole su imale mogućnost dejstva od 360° po pravcu i mogle su da gađaju ciljeve udaljene do 42 km. Sve operacije, počev od praćenja cilja, nišanjenja, pa do punjenja oruđa, je bio električni, pokretan pomoću 17 elektromotora. Takođe je postojala i mogućnost ručnog obavljanja ovih operacija u slučaju otkaza. Svaka kupola, mase 1360 t, je bila zaštićena oklopom debljine 406 mm, i samo su one bile vidljive na površini. Svi ostali uređaji i oprema baterije, kao što su: minicijske komore, električne centrale, prostorije namenjene posadi, su se nalazile pod zemljom u dvospratnim kazamatama sa zidovima debljine 4 m i dimenzija 130 sa 50 metara.

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=5]

Prema projektnim specifikacijama, municija je do baterija trebala da bude dopremana podzemnom železnicom sa specijalnim elektrolokomotivama. Takođe je planiran 650 m dugačak podzemni prolaz koji bi spajao bateriju sa komandno-komunikacionim centrom. Građenje baterije je nastavljeno do početka I Svetskog Rata, ali nije bilo dovršeno. Komanda Crnomorske flote je sigurno bila razočarana što baterija nije bila spreman za dejstvo četiri meseca kasnije, kada se pred Sevastopoljem pojavio bojni krstaš Geben i bombardovao luku. Tokom 1915 godine dolazi do prekida radova, jer sukupole namenjene ovoj bateriji, pravljene u čeličani u Sankt Peterburgu, preuzete i postavljene za odbranu Baltičkog mora.

[attachment=6]

[attachment=7]

Tokom 1917 godine krov, temelji kupola i zidovi baterije su bili dovršeni, 40% čeličnih vrata se nalazilo ugrađeno na svom mestu, takođe je završena i 6,5 km dugačka servisna pruga koja je povezivala bateriju sa železničkom stanicom Mekenzi Gora na glavnoj Krimskoj pruzi. Voda za bateriju je bila obezbeđena kopanjem dva arteška bunara i sa tri velika rezervoara konstruisana ispod poda baterije. Čeličana u Sankt Petersburgu je razvila kranove sposobne da podignu teret od 100 t i počela konstruisanje novih kupola. Ipak ništa od ove opreme nije bilo ugrađeno, a komandno-komunikacioni centar se nije nalazio ni na papiru.

[attachment=8]

Posle nemirnih godina revolucije i civilnog rata, gradnja baterije je nastavljena tek 1928 godine. Do 1934 godine, baterija je bila uglavnom završena. Masivni montažni delovi konstrukcije su skinuti sa vagona i motirani pomoću baterijskog 75-o tonskog krana, koji je imao svoje betonsko sklonište. Baterija je opremljena topovima ( tri oruđa sa fabričkim brojevima 142, 145 i 158) vojnog resora sa slovnom oznakom SA i jednim oruđem ( fabrički broj 149) mornaričkog resora sa slovnom oznakom MA, kalibra 305 mm iz 1913 godine, napravljenim u Sakt Petersburgu za nove carske bojne brodove. Oruđa su bila modernizovana ugradnjom savremenih optičkih daljinomera i automatske stanice za kontrolu vatre „Barikada“. Topovske kupole Mb-2-12 su bile identične kupolama baterija Crvena Gora i Ino, koje su branile prilaz Lenjingradu s mora. Komandni centar, ukopan 37 m duboko, je dovršen tokom 1936 godine, a zajedno sa njim i mreža od 6 osmatračnica. Ova mreža osmatračnica je bila neophodna zbog velikog dometa oruđa. Oruđa su mogla da dobace čak do Nikolajevke ( sa maksimalnim barutnim punjenjem), tako da je baterija kontrolisala područje površine oko 5000 km2. Protivavionska odbrana je osigurana pomoću 3 baterije protivavionske artiljerije i 4 protivavionska mitraljeza ( jedan DŠK i tri M-4). Istovremeno je 5 teških mitraljeza, smeštenih u bunkere, osiguravalo bateriju od kopnenog napada. Jedna od mana projekta je bila i ta što kupole, ulazi u bateriju i komandni centar nisu imali puškarnice za zaštitu od pešadije. Sam komandni centar je bio zaštićen gvozdeno betonskim blokom dimenzija 15 sa 16 metara i debljine 3,5 metara.

[attachment=9]
Komandni centar ( levo) i daljinomer ( desno)

Okolo komandnog centra se nalazio oklop debljine 305 do 406 mm, sa četiri otvora za osmatranje i optičkim vizirom komandanta baterije tipa „PKB“. Ovaj vizir je kasnije zamenjen vizirom „VBK-1“. Na 50 metara od komandnog centra se nalazila daljinomerska stanica sa stereoskopskim daljinomerom firme „Cajs“ baze 10 m i daljinomerom „ST-5“ baze 5 m, koji su bili zaštićeni oklopom debljine 30 mm. Isturene osmatračnice su bile opremljene stereoskopskim daljinomerima „DM-6“ baze 6 m, a za noćna gađanja su bile predviđene i dve reflektorske stanice sa reflektorima „3-15-4“. Struju potrebnu za autonomni rad baterije su osiguravala dva dizel agregata „6BK-43“ snage 370 kw i nekoliko transformatora različitie snage. Takođe su postojale i akumulatorske baterije za slučaj prekida rada generatora. Protivhemijska zaštita i normalno funkcionisanje baterije u uslovima hemijskog napada je bila ostvarena sa nekoliko osmostrukih grupa filtera „FP-100“ sa aktivnim ugljem. Dovod vazduha do svake grupe filtera je bio rešen sa dva dovoda, što je smanjivalo mogućnost gušenja posade ukoliko je jedan otvor bio začepljen ili uništen u napadu. Veza sa komandom Crnomorske Flote, komandom baterija i drugim baterijama je omogućena telefonskom centralom, kao i radio stanicama tipa“Škval“, „Buhta“, „Reid“, „5AK-1“ i „6PK“. Unutrašnja komunikacija izmeđi borbenih odeljenja je bila ostvarena telefonima sličnim kao na brodovima. Ona postaje poznata kao baterija Br.30 Maksim Gorki I. U novembru 1937 godine, za komandira baterije postavljen je kapetan-lajtnant Sovjetske mornarice Aleksandar Georgi Aleksandrovič

[attachment=10]


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: MOTORISTA on April 05, 2010, 02:47:56 pm
Do početka rata Sevastopolj je dobio još jednu identičnu obalsku bateriju, koja je pokrivala morske prilaze sa juga. Ona je bila konstruisana na rtu Herson i postaje poznata kao baterija Br.35 Maksim Gorki II. Obe baterije su bile deo Prve Izdvojene Artiljerijske divizije Komande Obalne Odbrane Crnomorske flote, namenjene za dejstva, isključivo, protiv neprijateljskih kapitalnih brodova. Baterija Br.30 je pokrivala severni sektor, a baterija Br.35 južni sektor od rta Herson do rta Fiolent. Kada su nemačke trupe probile sovjetsku odbranu kod Perekopa i prodrle na Krim, obe baterije su postale ključni objekti za odbranu Sevastopolja od neprijateljskog napada s kopna. Kako se baterija Br.35 nalazila isuviše južno od mesta glavnog nemačkog napada, ona je mogla da gađa samo neprijateljske jedinice koje su se nalazile u okolini železničke stanice Mekenzijeva Gora, zbog toga je glavni teret odbrane pao na bateriju Br.30.

[attachment=1]

Baterija Br.30 je prvi put otvorila vatru na neprijatelja 1 novemba 1941 godine, kada je gađala jedinice kampfgruppeZiegler iz sastava 132 Pešadijske Divizije. Ova jedinica se okupljala kako bi izvršila napad na položaje 8 Mornaričke Brigade, ali je posle 68 ispaljenih projektila bila uništena i rastrojena, tako da je dalji napad obustavljen.

2 novembra baterija Br.30 otvara vatru na nemačku motorizovanu kolonu u pokretu između Baščisaraja i Alma-Tarčana. Udarni talasi i fragmenti teških zrna uništavaju oko 40 kamiona i nekoliko tenkova.

3 novembra, nemačka pešadija u pratnji tenkova napada sektor Duvankoj i pokušava da se probije u Belbečku dolinu. Otpor joj pružaju 17 i ostatci 16 Mornaričkog bataljona, kao i kadeti iz Akademije Obalne Odbrane. Baterija im pruža podršku i posle njenog dejstva po pešadiji i artiljeriji u okolini Baščisaraja nemci obustavljaju napad i povlače se na početne položaje.

[attachment=2]

4 novembra u 14:36 baterija Br.30 ispaljuje 19 trenutnih zrna na nemačku pešadiju i minobacačke baterije. U 16:35 ispaljuje 6 zrna na nemačke tenkove koji su se spremali za napad iz Koba-Jiga uvale. U 19:10 ispaljuje 20 zrna na put Sevastopolj-Baščisaraj, na nemački bataljon koji je tom prilikom pretrpeo velike gubitke. U 22:00 otvara vatru na nemačke vozove koji su iskrcavali pojačanja u železničkim stanicama Alma i Bjuk-Suren.

6 novembra gađa nemačke trupe koje su napadale sektor Aranči-Mamašaj.

8 novembra baterija podržava kontra napad 7 Mornaričke brigade, gađajući neprijatelja trenutnim granatama.

http://www.youtube.com/watch?v=l56zTiVMV7I

Analiza komande Prve Artiljerijske divizije je zaključila da je baterija Br.30 često korištena preterano u borbama, uglavnom da bi kompenzovala slab učinak artiljerije Primorske Armije koja je sporo izlazila na svoje položaje i imala manjak oruđa i municije. Ova analiza je takođe pokazala da je 54% dejstva baterije izvedeno bez dodatne korekcije, što je dovelo do bespotrebnog rasipanja municije. Posle 15 novembra baterija je manje korištena, ali sa mnogo jačom kontrolom i korekcijom vatre, što je povećalo njenu efikasnost. Takođe za potrebe korekcije vatre je napravljeno 20 osmatračnica, a čak su osmatrači, snabdeveni radio uređajima, spuštani padobranima u nemačku pozadinu odakle su navodili vatru na neprijateljske rezerve, komunikacione centre, skladišta, rejone okupljanja jedinica, i trnsporte trupa i zaliha. Baterija je tokom prve nemačke ofanzive ispalila ukupno 517 projektila na neprijatelja.

Nemački obaveštajci su još pre prve ofanzive znali za postojanje ove baterije i konstantno su pokušavali da je nađu i unište. Ovo je, međutim, pretstavljalo veoma težak zadatak, jer je baterija bila maskirana mrežama, a u njena okolina je bila maskirana drvećem i žbunjem napravljenim od metala. Nemačkim bombarderima su posao kvarile i 4 protivavionske baterije sa najboljim posadama u Sevastopolju.
Jedini problem tehničke prirode se javio, 16 novembra, na kupoli broj 1 jer je usled konstantne vatre došlo do kvara levog topa. Taj problem je rešen prostom zamenom delova koji su donešeni iz skladišta Akademije Obalne Odbrane.

[attachment=3]
Komandant baterije Aleksandar ( levo) i komesar baterije Solovjev ( desno)

Svojom vatrom baterija Br.30 je za nemce pretstavljala veliku prepreku. Zbog nemogućnosti njenog uništenja sa daljine, oni su izmenili plan svoje nove ofanzive. Tim novim planom je bilo predviđeno da  jedan od pravaca napada bude duž doline reke Belbek i Mekenzijevog visa sa jednim jedinim ciljem, a to je neutralisanje baterije koja im je nanela silne gubitke. Ovaj zadatak je poveren nemačkoj 22 Pešadijskoj diviziji i rumunskom motorizovanom puku, koji su na početku ofanzive napali sovjetski 90 Streljački puk i 8 Mornaričku brigadu. Na početku je sve krenulo po nemce kako se samo poželeti može. Nemci su probili sovjetsku odbranu i naneli ogromne gubitke 8 Mornaričkoj brigadi i 151 Konjčkom i 773 Streljačkom puku. Već 24 decembra 4 nemačka bataljona, uz podršku tenkova su se približila komandnom mestu baterije, tako da je njen komandir Aleksandar bio primoran da od ljudstva baterije oformi dve čete za zaštitu desnog krila baterije. Kako su se nemci sve više približavali baterija je počela da vrši neposredno gađanje, kako bi izbegla uništenje. Ovo najbolje opisuje jedan od preživelih branioca D.Piskunov: „Sa nemačkim tenkovima koji su gađali komandni centar sa udaljenosti od oko 300 m, situacija je postala veoma neprijatna. Gotovo istog trenutka se zemlja zatresla i čuli smo stravičnu eksploziju. Ja sam ispuzao iz rova i video da nema nemačkog tenka koji je do malopre bio ispred nas. Ničeg nije bilo. Samo su zemlja i neprepoznatljivi ostatci padali a zemlju. Kasnije nam je rečeno da je Aleksandrova baterija otvorila vatru “. Sledećeg dana sovjetska Mornarička pešadija je izvela kontranapad na nemce koji su se ukopavali u blizini komandnog mesta i vratila ih na polazne položaje.

Za svega dva meseca baterija Br.30 je ispalila 1283 zrna. Tui se javio problem, jer je prema tehničkom uputstvu životni vek cevi iznosio 300 zrna pre zamene. Iako je u većini slučajeva korišteno manje barutno punjenje, do početka 1942 godine, cevi baterije su bile sasvim istrošene, a preciznost paljbe je dramatično opadala. Posada je u januaru 1942 godine uspela da izvuče rezervne cevi iz skladišta i da ih dopremi do baterije. Prema istom tehničkom uputstvu, cevi baterije su trebale da budu zamenjene pomoću 75-o tonskog krana i za taj posao je bilo potrebno 60 dana. Međutim posada baterije je, uz pomoć stručnjaka iz lenjingradske čeličane ( koji su i napravili topove i kule) i radnika 1127 remontnog preduzeća Crnomorske flote uspeli da ovaj posao obave za 16 dana, koristeći manje dizalice i čekrke. Ceo posao oko zamene cevi su obavljali noću, s obzirom da je linija fronta bila udaljena 1,5 km od njih.

U maju 1942 godine nemci pokreću još jednu ofanzivu na Sevastopolj, s nadom da će ovna biti odlučujuća. Kako je bio svestan uloge koju baterija Br.30 ima u odbrani Sevastopolja, komandant nemačke 11 Armije General fon Manštajn je dovukao moćnu opsadnu artiljeriju koja se sastojala od poljskih topova kalibra do 180 mm, jednog bataljona merzera kalibra 210 mm, dva bataljona haubica kalibra 240 mm, 4 baterije haubica od 280 mm, baterije merzera od 356 mm, 624-i bataljon naoružan sa 6 merzra M11 (https://www.paluba.info/smf/slavna-oruzja-orudja-avioni-brodovi/merzer-skoda-30-5-cm-m-11/) kalibra 305 mm i 9 merzera M18 kalibra 280 mm, bateiju haubica kalibra 420 mm, bateriju merzera „Gamma“ iz Prvog Svetskog Rata kalibra 420 mm, kao i železničku bateriju sa oruđima kalibra 280 mm.
Osim ovih oruđa, nemci na front dovlače i dva samohodna merzera kalibra 615 mm tipa Karl, „Thor“ i „Odin“, kao i železnički super top kalibra 800 "Dora" (https://www.paluba.info/smf/slavna-oruzja-orudja-avioni-brodovi/dora-800-mm-najveci-top-ikad/). Merzeri tipa Karl su se kretali na gusenicama i ispaljivali su projektile kalibra 615 mm, težine 2200 kg koji su bili namenski pravljeni za probijanje armiranobetonskih zidova debljine do 3,5 m ili oklopa debljine do 450 mm. Oba ova oruđa su ušla u udžbenike kao najteža i najveća samohodna oruđa ikada napravljena. Zbog jakog trzaja ovih oruđa, gusenice su im služile samo za dolazak do položaja, položaji su morali unapred da budu pripremljeni, a onda je posada spuštala ova čudovišta kako bi trupom nalegli na zemlju i time kompenzovali jak trzaj. Mala početna brzina zrna je omogućavala praćenje njihovog leta kroz vazduh i impresionirani nemački vojnici su im odmah dali nadimak „leteći kovčezi“, dok su ih Sovjetski vojnici zvali „koferi“.

[attachment=4]

[attachment=5]

[attachment=6]


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: MOTORISTA on April 06, 2010, 12:54:33 pm
Nemcima kao da sva ova artiljerija nije bila dovoljna, tako da su na krim dovukli i najveće čudovište iz svog arsenala, železnički top „Dora“ koji je ispaljivao projektile kalibra 800 mm. To je bio, i još uvek je, najveći železnički top ikada napravljen. Celokupan top se sastojao od 106 delova, koje je, razmontirane naravno, prenosilo 5 vozova. Imala je cev dužine 32,5 m, a njena visina na položaju je bila kao od trospratne kuće. Ovo čudovište od topa je opsluživala posada od 1500 ljudi, čiji je broj narastao na 4370 kada su uračunati i stručnjaci za njeno održavanje, transport, PVO zaštitu...tako da je postavljanje General-Majora artiljerije Zukerorta za njenog komandanta, bio jedini logičan izbor. Posle vazdušnog izviđanja, koje je sproveo lično Zukerort, pažljivo je odabran njen položaj, 2 km od Baščisaraja, i počelo se sa neophodnim pripremama za njen vatreni položaj. Ove pripreme su trajale više od mesec dana. Dora je ispaljivala projketile mase 4 do 7 tona koje su bile namenjene probijanju oklopa debljine do 1 m ili probijanju armiranobetonskih prepreka debljine do 8 m. Sam top je bio namenjen probijanju francuske Mažino linije, ali kako nije bio završen u maju 1940 godine, svoje vatreno krštenje je dobio na Krimu 1942 godine. 26 maja 1942 godine, top je najzad postavljen na četiri paralelna koloseka izgrađena na njegovom vatrenom položaju. Gebels je planirao da od Dorinog „debitantskog nastupa“ napravi šou predstavu o snazi i moći Vermahta, tako da se masa reportera okupla i nestrpljivo iščekivala njeno prvo dejstvo.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

Najzad 5 juna u 5:35Dora ispaljuje svoj prvi projektil na Severnu stranu Sevastopolja. Za ovim sledi još 8 projektila, od kojih je 5 ispaljeno na bateriju Br.30. Stubovi dima visoki 150 m su se dizali posle pada njenih zrna, ali nijedno od njih nije palo ni blizu kupola baterije, najbliži pogodak je bio na udaljenosti od 500 m. Ipak se nišanjenje sa ovim čudovištem pokazalo kao preveliki zalogaj na 30 km daljine. Stoga se nemci okreću mnogo primamljivijim metama za nju u samoj luci Sevastopolja, ali ni tu ne postižu spektakularne rezultate kojima su se nadali. Za ovo je kriva mala količina eksploziva koju su zrna nosila u sebi.

Većina sovjetskih izveštaja iz rata ne pominje Doru uopšte, što je dovelo do posleratnog pominjanja čudovišta kao neke vrste ratne legende.Neki izvori napominju da su sovjeti ipak znali za njeno postojanje i da su izviđali njene položaje. Takođe se navodi da su je u par navrata bombardovali i uspeli da unište njen voz sa agregatom, nekoliko platformi za njeno održavanje, kao i specijalne klimatizovane vagone za prevoz municije. S druge strane ni u jednom jedinom nemačkom izveštaju se ne navodi da je došlo do bilo kakvih vazdušnih napada na oruđe. Kako bilo, Dora je na Sevastopolj ispalila ukupno 48 projektila do pada grada, a zatim je rasklopljena i prebačena na Lenjingradski front.

Zapravo najveću pretnju bateriji Br.30 su pretstavljali merzeri Thor i Odin. Posle privih preciznih pogodaka u okolini baterije, njen komandir Aleksandar je javio komandi da nemci koriste nepoznata oruđa velike moći. Komanda je ovaj njegov izveštaj odbacila kao izmišljotinu, sve dok nije pronađena jedna neeksplodirana granata, koja je fotografisana i izmerena, a zatim sa novim izveštajem poslata komandi Crnomorske flote. Tek tada se komanda uverila u istinitost njegovoh prethodnih navoda. U poređenju sa Dorom, Thor i Odin su gađali sa mnogo manje daljine, oko 3,5 km, ali su bili daleko precizniji i efikasniji od nje. Nemci su 6 juna 1942 godine uspeli da pogode blizinu prve kupole, tako da je udarni talas rastresao dve oklopne na njoj, što joj je onemogućilo kretanje po pravcu. Sledećeg dana još dva projektila pogađaju neposrednu blizinu kupole 1, tako da su joj naneta nova oštećenja. Jedno od ovih zrna je probilo armiranobetonski pokrov i oštetilo filtere protiv bojnih otrova. Posle ovoga je bilo nužno pronaći merzere što pre, tako da je Aleksandar naredio svojim osmatračima da se popnu na Alkadarske visove i sakupe ptrebne podatke da bi se izvršilo kontrabatiranje.

[attachment=4]
Neeksplodirano zrno merzera tipa Karl

I pored odlične nemaćke taktike kamufiranja dejstva ovih oruđa, kao što je upotreba posebnih maskirajućih mreža, otvaranje vatre u sadejstvu sa drugim opsadnim oruđima, postavljanje oruđa iza brda, Aleksandrovi izviđači su ih našli. Oruđa je odao karakterističan bljesak prilikom ispaljivanja projektila, kao i karakterističan zvuk paljbe koji je zvučao, kako je to objasnio jedan od izviđača: „Kao kada neko pročišćava grlo“. Uskoro je postavljena scena za artiljerijski dvoboj čudovišta. Između 6 i 14 juna merzeri su ispalili 172 protivbetonske i 25 trenutnih projektila, ali ni jedna od njih nije pogodila kupole. Prema nekim proračunima, čak 40% projektila nije detoniralo ili se raspalo pri udaru o zemlju. Jedno od neeksplodiranih zrna je preneto do Arsenala u dolini Suharnaja na analizu. To zrno je preživelo eksploziju arsenala pri padu tvrđave, tako da je delaborisano tek 1957 godine. Luftvafe je takođe bila veoma aktivna protiv baterije Br.30 i napravila oko 600 borbenih letova gađajući je sa bombama mase do 1 tone. Međutim ni ona nije postigla nikakav rezultat jer su utvrđenja baterije bila otporna na bombe ove mase.

[attachment=5]
Komandant baterije Aleksandar tokom borbi ( isečak iz sovjetskog dokumentarca)

Između 15 i 17 juna, nemački 213 pešadijski puk, 1 i 2 bataljon 132 pionirskog puka i 1 bataljon 173 pionirskog puka su krenuli da opkoljavaju bateriju. Posle silnog bombardovanja linija veze sa sevastopoljem je bila prekinuta, a već sledećeg dana su i sve radio veze prekinute jer su sve antene radio uređaja bile uništene. Istovremeno su se radio stanice sa unutrašnjim antenama pokazale kao neupotrebljive. Shvatajući važnost baterije Br.30 u odbrani Sevastopolja, nemci polako u borbu ubacuju i tenkove kao podršku svojoj pešadiji. Bukvalno pužući kroz sovjetsku odbranu, nemci polako ali sigurno krče sebi put do baterije, usput uništavajući mitraljeska gnezda, eliminišući snajperiste i odbijajući sa uspehom sve protivnapade branilaca. Teško bombardovanje kojem je bila izložena baterija je umnogome olakšala ovaj posao jer je uništen veliki deo miraljeskih gnezda, rovova, bodljikave žice i minskih polja.
 
17 juna baterija je bila kompletno okružena sa nemcima, a već sledećeg dana je ispalila svoje poslednje granate. Čak su ispaljena i puna zrna koja su pre rata služila za vežbu posade. Jednim od tih zrna je otkinuta kupola sa jednog nemačkog tenka koji je podržavao svoju pešadiju sa kolhoza Sofija Petrovska. Kada su i ova zrna potrošena, baterija je gađala neprijatelja sa barutnim punjenjima. U cevi su stavljane po tri kese sa 70 kg baruta. Ova količina baruta je stvarala jak udar i mlaz temperature oko 1000°C, što je bilo više nego dovoljno da uništi ili onesposobi neprijateljsku živu silu. I pored svega ovoga sudbina baterije Br.30 je bila zapečaćena. Nemci su već jurišali severnom stranom litica i zauzeli bastion Mihajlovskog koji se nalazio u pozadini baterije. Oko 200 artiljeraca, marinaca i vojnika 95 Streljačke Divizije se nalazilo u prostorijama baterije, koje su nemci blokirali. Na svim izlazima su postavili mitraljeze i tako im onemogućili izlaz. Istovremeno su nemačka pešadija i pioniri najzad stigli do kupola i uspeli da u njih ubace ručne granate.

[attachment=6]

[attachment=7]

U početku je Aleksandar planirao da izvrši proboj iz baterije u tri grupe, s tim što bi zadnja grupe pre napuštanja uništila svu opremu. Međutim ova prva grupa je desetkovana mitraljeskom vatrom prilikom proboja, tako da se samo nekoliko ljudi probilo do Sevastopolja sa očajničkim pozivom za pomoć bateriji. Uprkos ovome nemci su uspeli da odbiju sve kontranapade sovjeta i zadržali su bateriju u svom obruču. Kako je uvideo da proboj druge i treće grupe nije moguć Aleksander 21 juna naređuje da se dignu u vazduh kupole, dizel agregati, elektrana i da se unište uređaji za kontrolu vatre.

U međuvremenu su nemački pioniri našli otvore za dizel motore, pokušali da ih začepe, a zatim niz njih sipali benzin i upalili ga. Ubrzo su se prostorije ispunile dimomi plamenom, ali su uspomoć ventilacionog sistema i zatvaranjem čeličnih vrata branioci uspeli da obuzdaju i ovu pretnju. Na kraju je Aleksandar naredio preživelima da napuste bateriju i pridruže se partizanima koji su se već borili na obroncima Krimskih planina, jer je severna strana Sevastopolja već bila zauzeta.


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: MOTORISTA on April 06, 2010, 05:21:50 pm
Kako su svi podzemni prolazi bili zauzeti ili blokirani, Aleksandar i nekolicina artiljeraca nisu mogli da se dokopaju baterija, tako da su komandni centar napustili kroz odvod za vodu i pokušali da se dokopaju planina. Već sledećeg dana Aleksandrova grupa je stigla do sela Duvankoj kada je zarobljena. On i njegovi ljudi su bili obučeni u civilnu odeću, tako da nemci nisu ni znali koga imaju u rukama. Ali, kao što to obično biva, jedan od seljana ga je prepoznao i odao nemcima njegov pravi identitet. Čim su nemci saznali ko je on odveli su ga u zatvor u Simferopolju, gde je ispitivan i na kraju streljan. Sam razlog streljanja je,u neku ruku, postao legenda. Prema jednoj je streljan zbog toga što nije hteo da oda nemcima informacijeu vezi svoje baterije, a prema drugoj jer je otkriveno da je on jedan od potomaka nemačkih naseljenika iz XVIII veka u Ukrajini. Kada su nemci saznali ovu informaciju, navodno, su mu ponudili da pređe na njihovu stranu, ali je on to odbio i zbog toga platio glavom. Kako bilo on je najverovatnije streljan zbog svoje uloge u celoj opsadi i osvete zbog ogromnih gubitaka koje je naneo nemcima. Nemci takođe nikada nisu uspeli da zarobe ratnu zastavu baterije Br.30 i veruje se da je ona ili uništena od strane posade, ili je sakrivena ( uzidana) u zidove baterije i da se još uvek tamo nalazi. Nepostojanje ratne zastave je često navođeno kao jedan od razloga što Aleksandar nije ni posmrtno odlikovan ordenom heroja SSSR-a, mada je to verovatno bila Staljinova odluka, jer je bio nezadovoljan kakose opsada Sevastopolja završila.

[attachment=1]

[attachment=2]

Nemci 26 juna počinju da čiste i poslednje zaostale džepove otpora u bateriji. U pokušajima da savladaju ovaj otpor očajnih branilaca, koristili su ručne bombe i plamenobacače kako bi ih neutralisali. Ovi poslednji branioci su nastavili da se bore u totalnom mraku, da bi 7 dana kasnije nemci uspeli da opkole i zarobe poslednjih 40 izranjavljenih branioca, koliko ih je ostalo od početne posade koja je brojala 200 ljudi.

[attachment=3]

[attachment=4]

Poslednjih dana rata Sovjeti su uspeli da zarobe tajna nemačka dokumenta u kojima su našli sijaset planova, skica i proračuna vezanih za razna čudovišna oružja, kao što su monstrum topovi i rakete. Međutim ono što ih je zaprepastilo bilo je da su našli dokumenta sa opisom i detaljnim skicama vezanim za bateriju Br.30, koju su nemački inžinjeri napravili po padu Sevastopolja. Originalna dokumenta su sadržavala proračune vezane za mogućnost preživljavanja, grafičke prikaze stanja cevi oruđa baterije, analize barutnih punjenja, itd. U zaključku nemački stručnjaci ocenjuju tvrđavu ( kako su oni nazivali bateriju Br.30), kao remek delo vojne inžinjerije i procenjuju da je baterija sa svojim resursima i umešnim vođenjem mogla da prolongira pad Sevastopolja za više od 6 meseci.

[attachment=5]

[attachment=6]

[attachment=7]

[attachment=8]

[attachment=9]

[attachment=10]


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: MOTORISTA on April 06, 2010, 05:33:38 pm
POSLE RATA

[attachment=1]

[attachment=2]

Po završetku rata sovjetski stručnjaci su sproveli svoje istraživanje ostataka baterije Br.30 i na svoje zaprepaštenje ustanovili da je gro podzemnih prostorija ostalo netaknuto. Od opreme su uništene kupole, mehanizmi i sistem za upravljanje vatrom. Zbog svega toga je odlučeno da se baterija obnovi i modernizuje. Modernizacija se ogledala u ugradnji trocevnih kupola Mb-3-12FM sa bojnog broda Frunze ( ex-Poltava), dok je komandni centar opremljen najsavremenijim sistemom za upravljanje vatrom tog doba „Obala-30“. Ovaj sistem se sastojao od radara, IC uređaja i najsavremenijih elektronskih i optičkih daljinomera. Sa ovom novom opremom baterija je bila sposobna da gađa površinske ciljeve koji su se kretali brzinom do 60 čv. Prema tadašnjim specifikacijama, baterija je mogla da izdrži udat taktičkog nuklearnog oružja, 10 sati konstantnog napada hemijskim oružjem, kao i bombardovanje sa probojnim zrnima težine do dve tone.

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=5]

Baterija je poslednji put dejstvovala 1958 godine, prilikom snimanja filma „Vatra na moru“. Topovi su tada ispalili ćorke u pravci visova Mekenzi, rezultat ove vatre je bilo nekoliko stotina polupanih prozora i nekoliko razrušenih krovova na kućama u njenoj blizini. Tokom 1997 godine, 6 godina posle proglašenja Ukrajinske nezavisnosti, posada baterije Br.30 je prebačena na Kavkasku obalu. Kod baterije je ostao samo stražarski vod Ruske Crnomorske flote. Prema nekim podatcima baterija Br.30 i danas može biti spreman za dejstvo u roku od 72 sata, dok drugi izvori navode da je ipak potrebno malo više vremena, oko mesec dana. Baterija Br.30 danas pretstavlja poslednju obalsku bateriju sa topovima kalibra 305 mm na teritoriji bivšeg SSSR-a koja može da se vrati u 100% operativno stanje. Sve ostale baterije sa topovima kalibra 305 mm kao što su Crvena Gora kod St. Petersburga i baterija Vorošilova kod Vladivovstoka nisu preživele. Baterija je zvanično iznajmljena Ruskoj Crnomorskoj floti, ali posle isteka iznajmljivanja 2017 godine, postoji mogućnost da ona bude uništena. S druge strane pojavio se i tračak nade za bateriju Br.30, naime novi ukrajinski predsednik Viktor Janukovič, koji je na vlast došao zahvaljujući glasovima pro-ruski orijentisanog stanovništva iz istočne Ukrajine, obećao je da će produžiti ugovor o iznajmljivanju Sevastopoljske luke Ruskoj Crnomorskoj floti. Ovaj njegov potez bi mogao da produži život ove baterije duboko u 21 vek.

[attachment=6]

[attachment=7]

[attachment=8]

[attachment=9]

[attachment=10]


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: MOTORISTA on April 14, 2010, 12:24:12 pm
TT Karakteristike kupola Mb-2-12 i Mb-3-12FM

-Mb-2-12Mb-3-12MF
Broj cevi po kupoli23
Broj zrna po jednoj cevi200180
Broj zrna po kupoli400540
Broj punjenja po cevi12001125
Elevacija cevi  -1/+35°-3/+40°
Dejstvo po pravcu360°+185/-185°
Brzina elevacije ručna0,8-1°/sec0,4°/sec
Brzina elevacije električna0,012-5°/sec 1-6°/sec
Brzina po prevcu ručna0,375-0,43%/sec0,3°/sec
Brzina po pravcu elek.0,012-5°/sec0,5-3°/sec
Prednji oklop 305 mm203 mm
Oklop stranica 305 mm203 mm
Zadnji oklop i oklop vrata305 mm 305 mm
Oklop pokrova 203 mm175 mm
Prednja unutrašnja pregrada254 mm330 mm
Zadnja unutrašnja pregrada102 mm330 mm
Pregrade između oruđa 25 mm18 mm
Ugao punjenja oruđa0-14,5°
Posada kupole54 člana71 član


TT karakteristike oruđa Obuhovski 12“/52 Obr.1907

Masa oruđa:49,9 t
Kalibar oruđa:305 mm
Dužina cevi:52 kalibra ( 14,42 m)
Dužina celog oruđa:15,85 m
Dužina ižljebljenog dela cevi:12,912 m
Broj žljebova:72
Dimenzije žljebova:2x9 mm
Širina polja:4,3 mm
Ugao uvijanja žljebova:konstantni desni 1/30 ( zrno napravi puni krug na svakih 762 mm)
Zapremina barutne komore:224,6 dm3
Radni pritisak oruđa:2700 kg/ cm2
Brzina zrna na ustima cevi:
Trenutno/probojno zrno Obr.1911 mase 470,9 kg: 762 m/s
Trentno zrno Obr.1928 mase 314 kg: 950 m/s
Domet oruđa sa trenutnim/probojnim zrnom Obr.1911 mase 470,9 kg, pri elevaciji od:
20° 20670 m
25° 24620 m
40° 28710 m
48° 29340 m
Sa trenutnim zrnom Obr.1911 mase 446,6 kg pri elevaciji od:
25° 24510 m
Sa trenutnim zrnom Obr.1928 mase 314 kg pri elevaciji od:
25° 34020 m
40° 44080 m
50° 45980 m
Probojnost oruđa sa probojnim zrnom Obr.1911 mase 470,9 kg na daljini od:
10000 jardi ( 9140 m) 352 mm
20000 jardi ( 18280 m) 207 mm
30000 jardi ( 27430 m) 127 mm


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: MOTORISTA on April 16, 2010, 10:35:36 pm
http://www.youtube.com/watch?v=-8JpoFLIxTA

http://www.youtube.com/watch?v=6DpkLrX92KM


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: nyupnik on April 17, 2010, 03:43:20 am
Jako dobar prilog. Enciklopedijska kvaliteta.


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: MOTORISTA on April 26, 2010, 07:49:53 am
Poseta komande Crnomorske flote bateriji
[attachment=1]

Centrala
[attachment=2]

Još jedno neeksplodirano zrno oruđa tipa Karl
[attachment=3]

Rumunski kralj Mihail obilazi ostatke baterije Br.30, 2 avgusta 1942 godine
[attachment=4]


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: MOTORISTA on March 24, 2011, 11:55:12 pm
[attachment=1]

[attachment=2]


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: Bozo13 on March 25, 2011, 11:45:05 am
Na zadnjoj slici je Stereoscopic rangefinders za korekturu vatre ili šta treče?

LPB


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: trpe grozni on March 25, 2011, 12:50:45 pm
Nekako mi preveliko izgleda za to, usporedjujuci sa betonskim stubicima ispred.


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: vathra on March 25, 2011, 01:13:39 pm
Nekako mi preveliko izgleda za to, usporedjujuci sa betonskim stubicima ispred.
На слици је вероватно даљиномер, мада је чудно зашто има два иста уређаја.

Што се тиче ширине, није превелик, за велике даљине треба велика основа. Амерички ББ су имали основу ширине 8 метара.
http://www.navweaps.com/index_tech/tech-078.htm


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: jadran2 on March 25, 2011, 01:44:31 pm
Izgled originalnog telemetra baterije 30, (Maksim Gorki I)

[attachment=1]
[attachment=2]


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: Dreadnought on October 10, 2011, 03:56:56 pm
Baterija Maksim Gorki I br. 30 nakon zarobljavanja od strane nemaca.


[attachment=1]


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: MOTORISTA on February 21, 2013, 10:50:01 am
Baterija danas.

[attachment=1]

[attachment=2]

[attachment=3]

[attachment=4]

[attachment=5]

Još slika unutrašnjosti: Ovde (http://englishrussia.com/2012/05/10/the-30th-turret-battery-or-fort-maxim-gorky-i/)


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: kumbor on February 21, 2013, 11:29:25 am
Uređaj na slikama s prve strane i jeste pramčani optički daljinomer ruskih drednota. Moguće je da je mehanika i optika Cajsova, jer su pojedini elementi isporučeni pre 1941. Na francuskim BB osnova daljinomera je bila 12 metara, kod Yamata i celih 15, a uobičajeni Cajsovi daljinomeri Kriegsmarine za kalibre 203mm i veće bili su osnove 10,5m i izuzetnog kvaliteta. Dobro očuvana baterija. U slučaju nužde jedini problem može biti stanje artiljerijskih zrna 305mm. Već dugo se ne prave, mora se u određenim vremenskim razmacima menjati barut i proveravati/menjati upaljače. Ovi topovi bili su veoma precizni i dalekometni. I danas bi udar savremene razorne granate ovog tipa sa trenutnim upaljačem bio koban za svaki brod ispod 2000 tona, tim pre što nijedna pregrada ne bi mogla da je zaustavi. Nema više oklopa.


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: MOTORISTA on August 01, 2015, 06:38:46 pm
[attachment=1]


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: MOTORISTA on September 02, 2016, 08:43:57 am
https://youtu.be/6gyr2BAMvIM


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: MOTORISTA on May 24, 2018, 08:19:37 pm
https://youtu.be/SaekR2nk1t8


Title: Re: Baterija Maksim Gorki I
Post by: kumbor on May 24, 2018, 08:36:42 pm
https://youtu.be/6gyr2BAMvIM

Троцевна купола 305мм/52, мод.1907, очигледно скинута са ББ "Полтава" или неког од три црноморска дреднота. Тај топ је био одлично оружје, далекометно, поуздано и прецизно, са одличном муницијом. Једна или две батерије и даље постоје, конзервиране. Последње вежбовно гађање било је мислим 1997. године. О томе сам коментарисао мало изнад.

Немачки тешки мерзер 600мм на гусеничној шасији - "Карл" видео сам приликом посете музеју у Кубинци 2004. године.

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info