PALUBA

Vojna istorija => Slavna oružja, orudja, avioni, brodovi... => Topic started by: Boro Prodanic on May 09, 2010, 04:06:22 pm

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info



Title: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on May 09, 2010, 04:06:22 pm
Mašina sudnjeg dana

Od kada su se ljudi organizovali u zajednice prepoznatljive po nekoj jedinstvenoj karakteristici – plemenskoj pripadnosti, jeziku, kulturi, kasnije naciji, jedna od glavnih težnji tih zajednica bila je na žalost, ratovanje protiv susednih zajednica. Prirodno je da je svaki ratni vođa težio da neprijatelju nanese što veće gubitke, uz što manje gubitke u redovima vlastite vojske. Ova težnja bila je pokretački motiv za „izmišljanje“ mnogih novih oružja, od kojih su neka u svojim epohama davala značajne prednosti onoj strani koja ih je posedovala. Gotovo svako oružje kasnije je prilagođeno i za civilnu upotrebu, pa su tako ratne intencije vrlo često bile lokomotiva ukupnog tehnološkog razvoja društva, ali nikada pre nego što nanesu nemerljive žrtve i razaranja. Svaki novi rat nosio je sa sobom nova oružja, sve snažnija i sve većeg dometa, ali ujedno i sve neselektivnija - u svakom novom ratu broj civilnih žrtava povećavao se i u procentualnom i apsolutnom pogledu.

Razvoj moderne nauke i tehnike u XIX i XX veku obezbedio je osnove za razvoj oružja neslućenih mogućnosti i snage, koja su donela svetu do tada nezapamćene patnje, bol, razaranja i milione mrtvih vojnika i još više ranjenih i mrtvih civila. Već više od sto godina, sa manjim ili većim intenzitetom, traje utakmica najvećih svetskih sila u iznalaženju sve većih i jačih oružja, koja mogu da nanesu sve veća i veća razaranja i uništenja protivničke žive sile, ratne i privredne infrastrukture.

Sa druge strane, u mitologijama i religijama mnogih živih i izumrlih naroda prisutan je mit o „sudnjem danu“, danu u kome će svet potpuno propasti. Pod ovim se podrazumeva uništenje ljudske vrste i civilizacije, kao i većine živih vrsta na planeti Zemlji. Neki mitovi podrazumevaju čak i uništenje same planete.

Većina ovih mitova uzrok „sudnjeg dana“ nalazi u volji više sile, Bogova koje je ljudska vrsta na neki način uvredila. Dobri primeri za ovo su Biblijska Sodoma i Gomora, gradovi nemorala koje je Bog spalio zbog nepoštovanja njegovih zakona, kao i uništenje zidina drevnog Jerihona strašnim zvukom Božjih truba. Međutim, sve ovo su male čarke prema Armagedonu, Biblijskom sudnjem danu u kome će se sile zla i sile dobra sukobiti u konačnom obračunu, rezultat kojega će biti propast ljudske civilizacije.

Međutim, ako malo bolje analiziramo sopstveno ponašanje po ovom pitanju, vrlo brzo ćemo zaključiti da ljudima nije potreban nikakav Armagedon, nikakve sile izvan njih samih da ratujući praktično bez prekida od kada se zapisuju ili pamte istorijski događaji, konačno sami naprave sopstveni „sudnji dan“. Neophodna sredstva ljudi već poseduju u više nego dovoljnoj količini – nuklearno naoružanje.

“Mašina sudnjeg dana”(doomsday machine) je hipotetički uređaj, najčešće oružje, koje može da u jednom potezu uništi sav život na našoj planeti ili čak da uništi i samu planetu Zemlju. Već stotinak godina ovakva mašina je tema knjiga sa naučno-fantastičnom tematikom, ali se pojavljuje i u ozbiljnim analizama i vojno – političkim diskusijama.

Termin “mašina sudnjeg dana” prvi su upotrebili strateški analitičar Herman Kahn i analitičar rizika Harold Brown 50-ih godina XX veka. Pod ovom sintagmom, podrazumevali su kompjuter povezan sa ogromnim skladištem hidrogenskih bombi, programiran tako da aktivira bombe u slučaju nuklearnog napada druge strane, i time uništi planetu.

Ni druga strana u najvećoj trci u naoružavanju nije bila imuna na ovakve ideje – sovjetski lider Nikita Hruščov ozbiljno je nameravao da gradi „mašinu sudnjeg dana“. U istočnoj verziji, mašina bi u stvari bila ogroman brod natovaren stotinama hidrogenskih bombi i usidren daleko od obala SSSR-a. Ukoliko bi u bilo kom trenutku detektori postavljeni na brod merenjem atmosferske radijacije otkrili da je Sovjetski Savez napadnut nuklearnim naoružanjem, sve bombe sa broda bi se automatski aktivirale. Srećom, sovjetski naučnici uspeli su da odgovore Hruščova od ove sulude zamisli. Međutim, on je 1961. ipak naredio izgradnju najveće nuklearne bombe na svetu, nazvane „Kralj svih bombi“, snage oko 100 megatona što je ekvivalent 100 miliona tona eksploziva TNT.

[attachment=1]
Najveći do sada zabeleženi nuklearni test izveli su takođe Sovjeti, smanjenom verzijom „Kralja svih bombi“, snage između 50 i 57 megatona – ni sami nisu bili sigurni u pravu snagu eksplozije.

[attachment=2]


Title: RE: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on May 09, 2010, 05:00:28 pm
Ajnštajnova čudovišta

Deveti maj se širom sveta slavi kao dan pobede nad fašizmom. Ali, proleća 1945. godine jedna od sila Osovine još uvijek nije kapitulirala. Japan će kapitulaciju potpisati tek krajem leta, nakon najgore moguće odmazde. Šestog i devetog augusta atomske bombe su pale na Hiroshimu i Nagasaki. Stravični simbol pečurke od tada preti samom opstanku čovečanstva.

Od otkrića radioaktivnosti do krvave primene atomske bombe prošlo je nepunih pedeset godina, jedva pola stoleća. Istorija atomske bombe uglavnom potpuno staje u tih pet decenija. Na samom kraju XIX veka Wilhelm Konrad Röntgen otkrio je nešto što je on nazvao "novom vrstom zraka"; radi se, naravno, o X-zracima. Prvog januara naredne godine Röntgen je objavio naučni rad o ovom fenomenu, koji će prvu primenu naći u medicini. Iako nije znao da objasni sam fenomen, njegovo će otkriće Röntgenu doneti svetsku slavu, te prvu Nobelovu nagradu za fiziku u njezinoj ukupnoj istoriji: među prvim laureatima 1901. bio je upravo Röntgen. Otkriće X-zraka izazvalo je pravu pomamu među fizičarima. Potaknut ovim otkrićem, Hernri Becquerel otkrit će fosforenciju uranijumovih soli, a zatim i nove, uranijumove zrake. Kad je Marie Sklodowska-Curie odlučila pisati doktorat, nije znala šta da uzme za temu dok joj muž Pierre Curie nije preporučio da se pozabavi istraživanjem uranijumovih zraka. Marie Curie biće, ustvari, prva koja će upotrebiti termin radioaktivnost. Pre kraja devetnaestog veka bračni par Curie otkrit će dva nova hemijska elementa; nazvat će ih polonijum i radijum. Od tog vremena rapidnom će se brzinom, kao na filmskoj traci, nizati nova otkrića i novi istraživači: alfa, beta i gama-zraci, neutroni, fisija, Ernest Rutherford, Hans Geiger, Frederic Joliot i Irene Curie-Joliot (kćerka Marie i Pierrea Curiea).

Projekt Manhattan

Ovaj digest uvod samo je bleda skica koja ukazuje na činjenicu da je otkriće atomske bombe ustvari neka vrsta nus-proizvoda velikog napretka fizike, koji se desio na kraju devetnaestog i početku dvadesetog stoleća. Kao u onim klišeiziranim vicevima o rasejanim profesorima, fizičari nisu previše razmišljali o mogućoj zloupotrebi atomske energije. A prva istraživanja u ovom pravcu zbila su se, ustvari, u nacističkoj Nemačkoj. Sam Bog zna šta bi se desilo da su se nacisti dokopali atomske bombe.

Američki projekat stvaranja atomskog oružja započeo je tek 1939. godine, nakon poznatog pisma koje je Albert Einstein uputio predsedniku Rooseveltu, pisma u kojem ga upozorava na potencijalno ogromnu moć atomskog oružja. U kolektivnoj svesti stanovnika globalnog sela upravo se Einstein smatra tvorcem atomske bombe, mada ne postoji jedan čovek kojem bi se ovo otkriće moglo pripisati.

Potaknut Einsteinovim pismom, Roosevelt pokreće takozvani „Projekt Manhattan“, čiji je cilj bilo stvaranje atomske bombe. Nakon šest godina, troška od dve milijarde dolara (što je današnjih dvadeset i šest milijardi), rada dve stotine hiljada ljudi u četrdeset laboratorija i fabrika, bomba je bila stvorena. Prva nuklearna proba zbila se 16. juna u mjestu Almogordo u Novom Meksiku. Bomba iskorišćena na probi zvala se Fat Boy (debeli dečko). No još pre testiranja Rooseveltov naslednik Harry Truman je, kažu, odlučio upotrebiti bombu protiv Japana. Razlozi koje istoričari obično navode jesu: prisiljavanje Japanaca na što bržu kapitulaciju da bi se sprečio dugogodišnji rat s potencijalno brojnim žrtvama, svojevrsno opravdanje za trošenje tolikog novca jer se valda mislilo da je novac uzalud potrošen ako se bomba praktično ne upotrebi (izračunato je da je izrada atomske bombe koštala tek neznatno manje od svog ostalog oružja upotrebljenog u Drugom svjetskom ratu: svih mina, granata i avionskih bombi iskorišćenih u četiri ratne godine) te napokon bes zbog Pearl Harbora - bila je to i svojevrsna osveta.

Šestog augusta 1945. američki bombarder B-29 bacio je bombu zvanu Little Boy (Mali dečak) na Hiroshimu. Procenjuje se da je na licu mesta poginulo između devedeset i sto četrdeset hiljada ljudi. Tačan broj nikada nije mogao da bude ustanovljen, jer su ljudi koji su bili blizu epicentra eksplozije doslovno dezintegrisani u molekule.

[attachment=1]
[attachment=2]
[attachment=3]
[attachment=4]
[attachment=5]
Tri dana kasnije, devetog augusta, na Nagasaki je bačena nova bomba (ovu su zvali Fat Man - Debeli čovek, Debeljko). Ona je odnela između šezdeset i osamdeset hiljada žrtava, tačan broj nikada nije utvrđen.

[attachment=6]
[attachment=7]
[attachment=8]
[attachment=9]
[attachment=10]
Nisam želeo da ovde postavim najjezivije slike razaranja ova dva grada, slike mrtve dece, žena, spaljena tela... I ovo što se može videti na prethodnim fotografijama dovoljno je da normalan ljudski um skrene pogled. Posledice trpe i današnji stanovnici oblasti u kojima su bombe eksplodirale - deformacije novorođene dece su "uobičajena" pojava u tim područjima, i biće još dugo, generacijama.

Nakon razaranja ova dva grada, Japan je bezuslovno kapitulirao.


Title: RE: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on May 09, 2010, 05:26:02 pm
Hladni rat

Nemoguće je uopšte nabrojati dugoročne posledice atomske eksplozije. Kao da trenutna razorna moć sama po sebi nije dovoljno grozna. Ne postoje reči kojima se može opisati destruktivnost atomske bombe, nešto što je u stanju da u jednom jedinom trenu izbriše toliko života izmiče dijapazonu ljudske imaginacije.

Samo četiri godine Amerikanci su jedini imali atomsku bombu. Dvadeset devetog augusta 1949. Sovjetski Savez je izveo svoju prvu nuklearnu probu. Godine 1951. Amerikanci su stvorili takozvanu hidrogensku bombu, hiljadu puta moćniju od atomske, istinsko oružje sudnjeg dana. Rusi su ih ubrzo sledili.

[attachment=1]
Da, već pedesetak godina čovečanstvo ima moć da samo sebe uništi, i kao da to nije dovoljno, javno ili tajno, sve to vreme traje trka u pronalaženju sve sofisticiranijih i moćnijih sredstava za sopstveno samoubistvo. Smak sveta ne zavisi samo od izbegavanja prirodnih katastrofa, raznih meteora ili, rekli bi religiozni, Božjeg gneva; čovečanstvo sad ima sredstvo za samouništenje, za kolektivno (samo)ubistvo.

Mnogi misle da je za vreme kubanske krize nuklearni rat visio u vazduhu, i stvarno jeste, nedostajalo je samo da neko izgubi živce i prvi krene. Nedavno snimljeni film "13 dana" sa Kevinom Costnerom samo je jedna umetnička obrada tog neuralgičnog istorijskog trenutka.

Ameriku i SSSR u izgradnji atomske bombe sledili su Velika Britanija, Francuska i Kina. Stalne članice Saveta bezbednosti UN-a ustvari su one zemlje koje zvanično poseduju atomsko oružje. Indija, Pakistan i Izrael takođe imaju atomsko oružje, danas verovatno i Severna Koreja, možda Južnoafrička Republika i Južna Koreja, vrlo brzo možda i Iran.

U vreme takozvanog hladnog rata tvrdilo se da Zemlju od nuklearne katastrofe spašava samo tzv. ravnoteža straha. Kao biva: SAD se boje SSSR-a, a SSSR se boji SAD-a. Nemački pisac bestselera Simmel uporedio je SAD i SSSR sa dva dečaka koji stolje do kolena u benzinu i svađaju se ko ima više upaljača, pritom isprobavajući svaki svoje igračke.

Ne postoji rat u kojem je moguće pobediti

Svoj glas protiv ove opasnosti za ljudski rod, prvi su digli intelektualci i umetnici. Pisac Martin Amis ironično rezonuje o nuklearnom oružju: „Šta je jedina provokacija koja bi mogla prouzrokovati upotrebu nuklearnog oružja? Nuklearno oružje. Šta je prioritetna meta nuklearnog oružja? Nuklearno oružje. Koja je jedina poznata odbrana protiv nuklearnog oružja? Nuklearno oružje. Kako sprečiti upotrebu nuklearnog oružja? Pretnjom nuklearnim oružjem. Da, ne možemo se rešiti nuklearnog oružja zbog nuklearnog oružja.“ Amisova maestralna duhovitost izvanredno iskazuje sav apsurd postojanja nuklearnog naoružanja.

Što se tiče muzike, vredi spomenuti Stingovu pesmu Russians i pesme grupe U2 The Unforgettable Fire i Seconds. U svojoj pesmi (inače napisanoj na muziku Prokofjeva) Sting kaže da on ne pada ni na Hruščovljeve pretnje ni na Reaganova obećanja odbrane, ono što njega teši jeste činjenica da i Rusi vole svoje decu. Ova divna pesma sadrži prelepe stihove koji se ne odnose samo na Ruse i Amerikance: We share the same biology/regardless of ideology (delimo istu biologiju/bez obzira na ideologiju), te misao koja vredi za svaki rat, ne samo potencijalni nuklearni: There's no such thing as a winable war (ne postoji rat u kojem je moguće pobediti).

Pesma The Unforgettable Fire inspirisana je japanskom izložbom o žrtvama Hiroshime. Plamena pečurka bila je, jeste i treba uvek da bude nezaboravna vatra. Mora se zapamtiti da se ne bi ponovila. Ako se ponovi, svi se možemo samo oprostiti jedni s drugima. Pesma kaže: It takes seconds to say goodbye! (potrebne su sekunde za reći zbogom).

[attachment=2]
Kao da je važno ko može Zemlju da uništi 14 a ko SAMO 9 puta? Nama što ovde živimo, previše je i samo jednom!

Hladni rat je trajao gotovo 40 godina, držao ljude u strahu, ponekad dovodio i do pojava masovne histerije, i konačno "završio", barem zvanično, raspadom SSSR-a 1991. godine. Međutim, da li stvarno jeste završio? Pitanje toliko teško da je na njega nemoguće dati jednoznačan odgovor. Da li je svet sigurniji ako postoji samo jedna supersila, koja može vojno da deluje i bez saglasnosti Saveta bezbednosti UN? Zar to onda ne podseća na situaciju iz 1939. godine, kada je Društvo naroda bilo skup impotentnih političara koje baš niko nije slušao? Da li je svet sigurniji ako se "Atomski klub" širi na Severnu Koreju, verovatno Južnoafričku Republiku i Južnu Koreju, Izrael, potencijalno Iran? Šta ako se teroristi bilo koje provenijencije dokopaju samo jedne atomske bombe?

Koliko mnogo veoma teških pitanja bez odgovora, a čovečanstvo još uvek nema rezervnu planetu na kojoj bi preživelo!


Title: RE: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on May 09, 2010, 07:24:51 pm
Već je navedeno, kod definicije "mašine sudnjeg dana", da je to najčešće oružje, ali nikako nije samo oružje. Ljudi su sposobni da sami sebe unište na mnogo načina. Članak gospodina Nikole Radovića govori o nekima od tih načina, te ga prenosim uz minimalne intervencije.

Šest minuta do ponoći: Svi scenariji sudnjeg dana

Ne znam kako će izgledati treći, ali u četvrtom svetskom ratu glavno oružje biće - kamenje, siguran je veliki Albert Einstein.

Sat sudnjeg dana namešten je ovaj četvrtak na šest minuta do ponoći. Nakon atomske kataklizme u Japanu 1945., fizičari koji su radili na izradi atomske bombe (projekt Manhattan) pokrenuli su časopis Bulletin of the Atomic Scientists. Osnovni cilj časopisa je upozoravati svet na opasnosti koje donose nuklearno naoružanje i oružja masovnog uništenja. Još 1947. u časopisu je na naslovnici predstavljen “sat sudnjeg dana”, pokazujući koliko su ljudi blizu totalnom uništenju. Kazaljka je tada pokazivala sedam minuta do ponoći, odnosno do smaka sveta. Sat je u 64-godišnjoj istoriji pomeren 18 puta, a 2007. bio je, zbog nuklearnog naoružavanja Severne Koreje, samo na pet minuta do kraja sveta. Ljude, osim ratnog arsenala, danas brinu i sve vidljivije klimatske promene, teroristički napadi i ostale pošasti. Sat zato danas “kuca” u skladu s novim vremenom.

Na satu 2010. čitamo 23:54, a umereni optimizam dugujemo smanjenju nuklearnog naoružanja u svetu prvi put nakon Hiroshime i Nagasakija.

Takođe se nazire pokušaj razvijenih i zemalja u razvoju da napokon smanje emisije štetnih gasova u atmosferu - ističe Bulletin of Atomic Scientists, u kojem je danas čak 19 nobelovaca. Sat je najbliže ponoći, na samo dve minute, bio 1953. nakon što su SAD i SSSR testirali i povećali nuklearni arsenal.

Borba za vodu i hranu

Kako god nam to neugodno zvučalo, ljudi se u svetu sisara lako mogu uporediti sa skakavcima u svetu insekata. Roj skakavaca proždret će sve na putu, a umret će nakon što nestane hrane. Svetska populacija ljudi povećava se svake minute, a ratovi za naftu te sutra za vodu i ostale resurse bit će surovi i dugi. Skakavci ipak prežive jer polažu jaja iz kojih će se izleći novi primerci nakon što uslovi postanu povoljniji, no jedini spas za ljude je da promene populacionu politiku i uspore rast svoje populacije.

Oružje sudnjeg dana

Debela Berta iz Prvog ili V2 rakete iz Drugog svetskog rata ne mogu se uporediti, na primer, sa kataklizmičkim scenarijem, u kojem je napravljena još razornija fuzijska bomba. Nakon eksplozije Zemlja bi mogla izgledati poput umiruće zvezde. Ratni naučni inovatori razmišljaju i o gravitacijskom oružju koje bi moglo zaustaviti rotaciju planete, a time i život na Zemlji. Iako je većina ovakvih oružja još naučna fantastika, dovoljno je prisetiti se da su ljudi još u prošlom veku ratovali konjicom, a danas gađaju jedni druge preko kontinenata.

Biološko oružje

U pandemiji 1340. kuga ili „crna smrt” pokosila je oko 75 miliona ljudi. Španska gripa je 1918. ubila čak 100 miliona ljudi, a ebola ubija 90 posto zaraženih ljudi. Ipak, najveća opasnost ne dolazi od prirodnih supervirusa nego iz laboratorija koji eksperimentišu biološkim oružjem, koje bi moglo biti 100 posto efikasno u ratu, ali i u miru jer su nezgode u laboratorijama česte te mogu lako i slučajno dovesti do širenja bolesti.

Totalni nuklearni rat

Ako iz nekog suludog razloga dođe do nuklearnog rata, termonuklearno razaranje bilo bi toliko jako da bi se čovečanstvo u minutu vratilo u kameno doba. U sledećih nekoliko meseci oni koji nisu bili "dezintegrisani" katastrofom proživeli bi nezamislivu nuklearnu zimu, a zbog radijacije, otrovnih kiša i gladi pojavile bi se nove smrtonosne bolesti. Odgoditi najgore mogli bi samo oni u dubokim atomskim bunkerima, ali samo na 24 meseca, nakon čega bi i oni umrli.

Svakog trenutka možemo da očekujemo sudnji dan, velike ratove, poplave, kugu, ekološku katastrofu, invaziju vanzemaljaca, pčele ubojice, razne smrtonosne zaraze - totalnu katastrofu.Neminovno je da će se to dogoditi jer ljudi seku šume, ubijaju životinje, uništavaju prirodnu sredinu a potom uvide šta su učinili i postaju paranoični. Ono što mi radimo drugim životinjskim vrstama može neko (ili nešto) uskoro da uradi nama. Zbog nesigurnosti koju osećamo ubeđeni smo da je kraj civilizacije blizu, ali trudimo se da to zaboravimo, da se bavimo nevažnim stvarima da bismo zavarali svoje misli. Međutim, i dalje osećamo da nas smrt progoni a njena senka nas neprestano prati. Znamo da ćemo umreti i to nas plaši. Baš kao i kad se rađa, čovek i umire sam.

Da li je to breme isuviše teško za naša pleća? Nestaćemo kao i sve životinje koje smo nemilosrdno ubijali! Naši potomci će nas se jedno vreme sećati, ali ubrzo će i oni zaboraviti da smo ikada postojali. U nama urla glas da to nije istina, da smo potrebni ovom svetu - važni! Razlikujem se od ostalih i neću izdahnuti sam u svom sobičku ili na pešačkom prelazu, za radnim stolom, nisam sam... pomislio je svako od nas! Svako je glavni junak priče koja se zove sopstveni život, i treba verovati da posle nje nema ničega više! To je glavni razlog zbog čega svaki čovek bilo koje rase ili narodnosti veruje da je to poslednja generacija koja je živela pre sudnjeg dana i - da smo upravo mi predodređeni da živimo u vreme kada će se odigrati konačni kraj. Mi smo ti koji će „odjahati“ u plamteću zonu sumraka (pretpostavljamo nuklearnu). Ali, svi smo do sada grešili. Objavljeno je čak 754.456 knjiga koje predviđaju kraj sveta a za tri četvrtine njih možemo da kažemo da su zastarele. Nesreće koje su u njima predviđene već su se dogodile - ratovi, glad, poplave, komete, kuga... Ljude bi to samo nakratko zaustavilo, pogodilo i potreslo, da bi potom još žustrije počeli da prave nuklearne bombe, da seku šume, odlaze u udaljene galaksije, ali i da proizvode smrtonosne viruse. To naravno dovodi do neminovnog kraja koji je sve izvesniji. Zato potražite svoje sklonište, ovo je KRAJ!

Smrtonosni mikrobi

Do sudnjeg dana, bar prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, neće doći pojavom neke opake bolesti već usled postupnog uništavanja čovekovog imunološkog sistema. Prekomerna upotreba antibiotika sve više jača otpornost virusa. Potencijalna bakterija verovatno bi se hranila sredstvima kojima bismo pokušali da je ubijemo. Sa razvojem globalizacije zaraze se šire munjevitom brzinom (što se nedavno i desilo sa SARS-om koji se pojavio na tri kontinenta za veoma kratko vreme i zarazio nekoliko hiljada ljudi) i sa „meksičkim“ ili „svinjskim“ gripom. U ovom "ratu" u blagoj prednosti su mikrobi koji su naši najveći neprijatelji i poraziće nas ukoliko mi, „homo sapiensi“, ne naučimo da živimo na način koji njima ne pruža tako velike mogućnosti da se razmahnu.

Kraj prema proročanstvu

Prema Knjizi Otkrovenja kraj sveta će nastupiti kada se žena koja je skrivena od sunca (prostituka iz Vavilona) pojavi kao crveni zmaj i kada se ta zver uzdigne iz svog groba i donese sudnji dan. Prema proročanstvima koja se nalaze u Bibliji sudnji dan je izvestan. Čak i prema predviđanjima Nostradamusa koji je jedino pogrešio u tome da se Vavilon nalazi na današnjoj teritoriji Iraka. Jedino hrišćanski teolozi kažu da do kraja sveta neće doći sve dok se ne izgradi crkva na planini iznad Jerusalima koju su uništili Rimljani. Ali, niko iz jerusalemskog Zavoda za izgradnju grada nema nameru da obnovi ovu crkvu.

Zabuna kao početak kraja

Ne tako davno, 6. juna 2002. godine, vojni sateliti SAD detektovali su eksploziju iznad Sredozemnog mora snažnu kao ona koja je razorila Hirošimu. General major Sajmon P. Vorden koji je istražio ceo slučaj kaže da u slučaju da je na toj paraleli došlo do takve eksplozije samo nekoliko sati ranije - to bi bilo tačno iznad Kašmira i bilo bi protumačeno kao početak nuklearnog napada susedne države što bi verovatno izazvalo nuklearni rat dve najmlađe atomske velesile: Indije i Pakistana. “Svi mi znamo za velike asteroide koji su doveli do izumiranja dinosaurusa pre više hiljada ili miliona godina, no njih ostavimo za filmove. Treba da nas brinu oni manji asteroidi koji bi mogli da podstaknu nekog nervoznog generala da pritisne dugme za lansiranje nukleanog oružja. Nastao bi opšti haos“.

Kada se sunce ugasi

Pitanje je samo kada će svemu doći kraj. Ako naša vrsta uspe da prebrodi sve izazove koji su stavljeni pred nas, za nekih 4 milijarde godina sve će se završtiti. Tada će Sunce prestati da emituje toplotu i ugasiće se. Tako će naša planeta postati samo stena bez uslova za život ljudskih bića. Životni vek jedne zvezde zavisi od njene mase - što je zvezda veća, brže će umreti; što joj je veća masa, veća je i temperatura na njoj a to dovodi do toga da će brže potrošiti svoje gorivo. Naše Sunce će potrošiti svoje zalihe vodonika za oko 4 milijarde godina. Kada se to bude desilo, njegovo jezgro će se urušiti usled sopstvene gravitacije, atmosfera će postati nestabilna, Sunce će se proširiti i postati crveni džin koji će progutati okolne planete i prosto spržiti našu Zemlju. To će uništiti svaki oblik života na našoj planeti. Sledeća faza bi trajala još milijardu godina pošto bi Sunce i dalje bilo dovoljno toplo da pretvori sav helijum u svojoj atmosferi u ugljenik. Na kraju bi postalo beli dijamant veličine Zemlje.

Super inteligentni roboti

Možda vam ovo ime nije poznato ali Hugo de Garis je čovek koji trenutno predstavlja najveću pretnju za opstanak ljudske rase. Njegov naučni rad otkriva ranjivost ljudskog roda jer De Garis radi na razvoju veštačke inteligencije koja predstavlja potencijalnu pretnju za čoveka. On vrlo brzo napreduje u svojim istraživanjima super robota čija će inteligencija biti izvan ljudskog poimanja. Ovi hiperinteligentni roboti - zvani artilekti - mogli bi da pokore ljudski rod i zavladaju našom planetom. Sam De Garis priznaje: „Artilekti će biti poput bogova - besmrtni. Imaće neogranièenu memoriju a njihovu inteligenciju čovek neće moæi da dokuči.“ Možda ovo zvuči neverovatno ali tehnologija je toliko napredovala da pruža mogućnosti razvoja veštačke inteligencije milion puta brže nego što je to bio slučaj sa ljudskom inteligencijom, tako da je samo pitanje vremena kada će se pojaviti prvi potpuno funkcionalni artilekt.

Murov zakon o kompjuterima kaže da se elektronske performanse čipova dupliraju svakih osamnaest meseci, a taj tempo se neće promeniti do 2020. godine. To znači da artilekt može da ima inteligenciju koja je hiljadu milijardi puta veća od najinteligentnijeg ljudskog bića. Moguće je da smo mi poslednja generacija ljudi koji se još uvek ne pitaju kako da kontrolišu kompjutere koji su intelektualno superiorniji od nas.

Kevin Vorvik, profesor kibernetike, nauke koja radi na sjedinjavanju prirodne i veštačke inteligencije, na univerzitetu Ridingu kaže da će mašine za 20-30 godina biti mnogo inteligentnije od ljudi i taj napredak opisuje kao „veliku pretnju“. „Ljudskoj vrsti preti kraj“, kaže Vorvik.

De Garis se ne obazire na moralno problematičnu pozadinu stvaranja hiperinteligentne mašine, iako priznaje da bi artilekti bili nepredvidljivi. „Ne možemo biti sigurni da artilekti neće doći do saznanja da je ljudska vrsta u stvari samo običan korov koji treba iskoreniti, što će oni, naravno, sa lakoćom moći i da učine." Međutim, Garis smatra da je to rizik koji moramo da prihvatimo da bismo došli do univerzalne evolucije. „Smatram da bi za čovečanstvo bilo loše da se evolucioni proces zaustavi na jednostavnoj ljudskoj inteligenciji. Naši život je isuviše kratak u odnosu na univerzum u kojem su zvezde koje postoje milijardu godina.“

Planeta

Dugo se nagađa da se u našem solarnom sistemu nalazi i deseta planeta, ali mnogi moćnici žele da to ostane daleko od javnosti. Možda zato što je ona potencijalni pokretač našeg sudnjeg dana. Obični smrtnici doživljavaju je kao običnu planetu ali ona to, sasvim sigurno, nije. Ova planeta je mali braon patuljak, zvezda koja se ugasila a četiri puta je veća od zemlje. Kako je ovo nebesko telo moglo tako dugo da ostane neprimećeno? Po jednoj teoriji, ova planeta stalno ubrzava kretanje - zbog gravitacije - kada se nađe u blizini druge planete. Inače se kreće veoma sporo i na bezbednoj udaljenosti od Zemlje. Ukoliko bi se ovo nebesko telo samo približilo Zemlji, uništilo bi našu planetu. U tom slučaju Zemlja bi prestala da se okreće oko svoje ose. Kada bi se to dogodilo, nastali bi veliki zemljotresi, vulkanske erupcije, pokrenuli bi se cunamiji i uragani... Samo 10 posto svetskog stanovništa bi preživelo ovakav haos.

Dr Džon Marej, istraživač na Otvorenom univerzitetu na odeljenju za planetarne nauke, tvrdi da je locirao položaj planete i da se ona nalazi na 500 miliona kilometara od Zemlje. Usprkos skepticima, dr Majer nastavlja svoje istraživanje iako je verovatnoća za postojanjem desete planete u kosmosu 1:1700.

Udar meteora

Još jedan razlog našem sudnjem danu možda je već na putu ka Zemlji, jureći brzinom od oko 3.000 kilometara na sat. Poslednjih nekoliko godina popularne su teorije (i loši filmovi) o udarima meteora u planetu Zemlju. Takva predviđanja su dovoljna da uteraju strah čak i u srca najoptimističnijih ljudi.

Ako, recimo, meteor prečnika od samo deset metara uleti u Zemljinu atmosferu brzinom od najmanje 20 kilometara u sekundi izazvaće sudar sa površinom Zemlje i proizvesti eksploziju koja je jednaka eksploziji bombe bačene na Hirošimu. Čak bi i manji meteor, veličine kombija, uništio veći grad.

Godine 1994. svemirski teleskop Habl dočarao nam je slike udara meteora na površinu planete Jupiter. Eksplozija je bila jaka kao da je odjednom eksplodiralo sve nuklearno oružje na Zemlji. Vatrena lopta koja je nastala tom prilikom izgubila se negde u svemiru. Ako bi se to dogodilo na Zemlji, posledice bi bile katastrofalne. Oblak prašine koji bi tom prilikom nastao, zaklonio bi sunčeve zrake i prouzrokovao otrovne kiše na celoj planeti. Ozonski omotač bi takođe bio uništen, vulkani bi se pokrenuli i nastupila bi nuklearna zima. Život na Zemlji bi se ugasio.

U 7.15 h, 30. juna 1908. godine, došlo je do eksplozije na visini od oko 25.000 kilometara iznad Tunguske u Sibiru, a čula se u krugu od 1.000 kilometara. Mnogi naučnici smatraju da je to bio udar meteorita.

Ukoliko bi se isto to danas dogodilo iznad nekog grada, recimo iznad Njujorka, nastradalo bi pola miliona ljudi a posledice bi se osećale i nakon više decenija. U okolini naše planete kreće se milion meteora koji su veličine od oko 50 metara i pitanje je kada će neki naleteti na Zemlju.

Nanotehnologija

Sudnji dan može da izazove i nanotehnologija koja može da izazove sive kaše. Možda sudnji dan i ne bude propraćen velikim „vatrometom“, veæ će se Zemlja utopiti u sivu kašu koju će činiti trilioni robota mikroskopske veličine koji će se besciljno samo-razmnožavati, lebdeći vasionom. Najviše plaši to što bi to moglo da se desi u roku od pet dana. Bez obzira na to što nanotehnologija može da koristi čoveku u medicini i drugim naukama, neki nanoroboti predstavljaju istinsku pretnju za budućnost čovečanstva.

Nanotehnologija može da stvori robote osam hiljada puta tanje od vlasi. Ova nauka bavi se atomima i molekulima. Zbog kompleksnosti stvaranja majušnog robota, najpraktičniji način za njegovu proizvodnju jeste da se napravi nanorobot koji je sposoban da reprodukuje samoga sebe. Nekontrolisano razmnožavanje samo jednog ovakvog robota može da uništi planetu! Nanorobot, koji je dizajniran da iz obične (bilo koje) organske materije napravi svog dvojnika, može da počne da se ponaša kao virus uništavajući sve oko sebe.

Ovo ne znači da bi se stvorila superiorna inteligencija, već samostalno i neprekidno stvaranje klonova nanorobota. Račun je jednostavan: ako prvi nanorobot uspe da napravi svoju kopiju za manje od 18 minuta, ta dva robota će već za sledećih 18 minuta napraviti svoje nove kopije. Nakon samo 10 sati imali bismo 68 miliona nanorobota. Za manje od 24 sata ovi roboti nastali od jednog atoma težili bi jednu tonu. Za 48 sati njihova ukupna težina bila bi veća od težine Zemljine kugle, a za narednih 4 sata njihova masa bi bila veća od mase čitavog Sunčevog sistema - sa svim njegovim planetama.

Kataklizme koje prouzrokuje čovek

Želite da napravite pokolj a da ne uprljate ruke? Evo, načina... Najbolji scenario za sudnji dan je biološki napad. Zašto? Svako ima pristup Internetu i lako može da iščačka podatke koji bi jednu zemlju bacili na kolena. Ukoliko bi ta osoba bila član neke terorističke organizacije, posledice bi bile katastrofalne. Sastojci potrebni za spravljanje biološkog oružja mogu se kupiti putem Interneta, a na istin način može se doći i do „recepta“. Kao što se pokazalo u vezi sa SARS-om, virus može brzo i neprimećeno da se širi od svog žarišta za svega nekoliko dana po celoj planeti. Da je lako nekome preneti virus, pokazao je i slučaj sa antraksom u njujorškoj pošti.

U IV veku kuga je usmrtila preko 40 miliona ljudi širom Kine i Evrope. Bakterija Jersinija Pestis brzo se reprodukuje i od jedne nastane milijarda za samo 10 sati. To znači da bi bio dovoljan samo jedan dan da se uništi život na nekom kontinentu. Naravno, postoje prevencije i lekovi ali veliku epidemiju ponekad ni medicina naprednije zemlje ne može da zaustavi.

Naučnici na CSIRO institutu u Kanberi prilikom pokušaja da obuzdaju nekontrolisano razmnožavanje miševa stvorili su još jedno oružje koje priželjkuje svaki terorista. Umesto da naprave kontraceptivnu vakcinu „mausepox“ za miševe, nastali proizvod oslabio je imunitet ovih životinja i one su poumirale u roku od devet dana.

Bopal

Velika eksplozija 3. decembra 1984. godine, u hemijskoj fabrici u Bopalu u Indiji usmrtila je 3.828 ljudi. Oko sat vremena posle ponoći 40 tona metil-izocijanat gasa (hemikalije koja se često koristi za spravljanje pesticida, poznatija kao MIC) slučajno je pomešano sa velikom količinom vode. MIC i voda ne smeju da se mešaju tako da je došlo do eksplozije usled koje je nastao otrovni oblak koji je pokrio površinu od 25 km iznad Bopala. Tom prilikom nastradalo je nekoliko hiljada nedužnih ljudi. Po nezvaničnim podacima, broj umrlih premašio je 8.000 a oko pola miliona ljudi dugo nakon toga osećalo je posledice ove eksplozije.

Černobil

Nuklearni sudnji dan, ako do njega ikada dođe, verovatno će biti posledica čovekove greške a ne upotrebe nuklearnog oružja. U 1.24 h, 26. aprila 1985. godine, u Černobilskoj atomskoj centrali došlo je do eksplozije. Eksplozija je kilometar uvis izbacila nuklearne otpatke i otrovni gas. Kablovi za dovod goriva u reaktor odbačeni su čitav kilometar od centrale i prouzrokovali su požar koji je još više proširio nastalu radijaciju. Preko 300.000 ljudi evakuisano je iz bliže okoline elektrane, a radioaktivne padavine zabeležene su čak i u SAD. Eksplozija je usmrtila samo dva čoveka, ali još 29 radnika u Černobilu podleglo je povredama za samo nekoliko dana. Međutim, stvarne posledice ove tragedije još dugo nećemo moći da utvrdimo. Veruje se da su radioaktivne kiše koje su padale nakon eksplozije prouzrokovale mnoga oboljenja od raka širom sveta.

Napravite svoju nuklearnu bombu!

Bomba se može napraviti i od plutonijuma ali za pravu nuklearnu bombu potreban je uranijum ili njegove rude. Iako su nalazišta uranijuma retka, 23 zemlje vrše njegovo iskopavanje - dakle, ašov i kramp u ruke i na posao. Najrasprostranjenija ruda uranijuma je izotop 238 ali za bombu je potreban izotop 235. Da biste obogatili ovaj uranijum treba da izgradite nuklearnu elektranu. To je glavni razlog zašto je Izrael bombardovao iračku nuklearnu elektranu u Tuvaiti 1984. godine, da bi onemogućio Sadama Huseina da obogati uranijum koji je iskopan u Iraku.

E, stvar sada postaje stvarno komplikovana. Minimalna količina uranijuma koja je potrebna da bi se izazvala lančana reakcija i nuklearna eksplozija je oko 4 kilograma. Osim toga, treba vam i omotač od berilijuma koji će obezbediti povećanje fizije i jaču eksploziju. Sa 4 kilograma uranijuma možete da izazovete eksploziju koja je ekvivalentna eksploziji 20.000 tona TNT-a. Izrada bombe mora biti veoma precizna ali to u današnje vreme nije nikakav problem jer je takva oprema lako dostupna. Ako još dodate tritijum, deuterijum i tricijum, izotope vodonika, možete da proizvedete i do 10 puta jaču eksploziju. Ovakvim oružjem raspolažu sve velike sile. Ako samo nekoliko ovakvih naprava eksplodira širom naše planete, Zemlja će pripasti bubašvabama. Eto! Sada ste i vi nuklearna sila, i niko više ne može da vas omalovažava!

Istorijat odbrojavanja do sudnjeg dana

1947 - Sedam minuta do ponoći - Crtež sata na kojem je označeno vreme do Armagedona je prvi put viđen u nekim novinama. Sedam minuta? Dosta opasno.

1949 - Tri minuta do ponoći - SSSR je izvršio svoju prvu nuklearnu probu.

1953 - Dva minuta do ponoći - SAD testira hidrogensku bombu, potom to radi i SSSR.

1963 - Dvanaest minuta do ponoći - SAD i SSSR potpisale sporazum o zabrani testiranja nuklearnog oružja.

1968 - Sedam minuta do ponoći - Francuska i Kina takođe postaju nuklearne sile, ratovi besne na Bliskom istoku, na indijskom podkontinentu, Vijetnamu. Ceo svet se ubrzano naoružava.

1969 - Deset minuta do ponoći - SAD potpisuju sporazum o neširenju nuklearnog oružja.

1972 - Dvanaest minuta do ponoći - SAD i SSSR potpisuju sporazum o strateškom limitiranju nuklearnog oružja (SALT1) i sporazum o ograničavanju balističkih raketa.

1974 - Devet minuta do ponoći - SALT pregovori su u ćorsokaku, Indija postaje nuklearna sila.

1980 - Sedam minuta do ponoći - Ćorsokak u pregovorima o razoružanju izmeđ SAD i SSSR, pojačavanje nacionalističkih ratova, terorističkih akcija, povećava se razlika između bogatih i siromašnih zemalja.

1981 - Četiri minuta do ponoći - Obe supersile povećavaju svoj nuklearni arsenal. Terorističke akcije, ugrožavanje ljudskih prava, konflikti u Avganistanu, Poljskoj i Južnoafričkoj Republici doprineli su sveopštoj tenziji.

1984 - Tri minuta do ponoći - Trka u naoružavanju se ubrzava. Pregovori o kontroli naoružanja su svedeni na nivo propagande.

1988 - Šest minuta do ponoći - SAD i SSSR su potpisale sporazum o eliminisanju nuklearnih raketa srednjeg dometa.

1990 - Deset minuta do ponoći - Počela su demokratska kretanja u istočnoj Evropi.

1995 - Četrnaest minuta do ponoći - Količina oružja se ne povećava, ali se i dalje izdvajaju znatna sredstva za vojsku kao u vreme Hladnog rata. Loše čuvana ruska nuklearna postrojenja ulivaju strah.

1998 - Devet minuta do ponoći - Indija i Pakistan javno vrše nuklearne probe. SAD i Rusija se ne slažu oko potrebnih zaliha nuklearnog naoružanja.

2002 - Invazija SAD na Irak protivno međunarodnim pravnim normama čini Severnu Koreju još paranoičnijom. Zato ona ubrzava svoj nuklearni program.

... bivši ministar odbrane Rusije Aleksandar Lebed kaže da je između 80 i 120 atomskih bombi veličine aktovke „izgubljeno“. U SAD se godišnje obavi tri miliona transporta nuklearnih materija. Arapske novine „Al-Vatan Al-Arabi“ tvrde da je Al Kaida kupila nuklealni materijal od uzbekistanske mafije za 30 miliona dolara. Dve tone opijuma mogu vam obezbediti 20 nuklearnih bombi iz bivšeg SSSR-a. Šta donosi budućnost, verovatno svakoga interesuje, ali je sasvim sigurno da ona uopšte nije svetla...

Autor: Nikola Radović

Napominjem da je članak prenesen, u potpunosti je autorov, uz moje minimalne korekcije radi prilagođavanja Forumu i temi, dakle ni u kom slučaju ne izražava moje lično mišljenje.

Preporučujem skepticima da samo još jednom, pažljivije pročitaju članak i sete se još jedne Ajnštajnove izreke - o beskonačnosti ljudske gluposti...


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on May 10, 2010, 08:39:23 pm
Hladni rat, sporazumi i mere za sprečavanje nuklearnog rata

Nisu samo intelektualci i umetnici bili svesni mogućnosti da tokom Hladnog rata dve supersile, uništavajući jedna drugu, unište i celu planetu na kojoj živimo. Te činjenice bili su svesni i lideri supersila, SAD i SSSR-a.

Tokom gotovo 40 godina hladnog rata, Amerika je nad Sovjetima imala prednost u preciznosti i snazi nuklearnog naoružanja, a Sovjeti su opet imali prednost u broju nuklearnih bombi. Bombe su bile smeštane na kopno - najčešće u podzemne silose, na brodove i podmornice, u skladišta iz kojih bi se naoružavali teški bombarderi dugog dometa, sve sa ciljem da se sopstveni nuklaerni arsenal sakrije i zaštiti, čime bi se omogućio takozvani "povratni" ili "drugi" udar. Koliko je poznato, lideri supersila nikad nisu imali ozbiljnu nameru da prvi napadnu nuklearnim naoružanjem. Problem je bio debalans u Evropi po pitanju konvencionalnog naoružanja, i sa tim u vezi američki strah od reke ruskih tenkova koja preplavljuje zapadnu Evropu. Zbog toga su u raznim evropskim državama razmeštane taktičke nuklearne bombe koje bi tu reku trebalo da zaustave. Ruski odgovor je bio razmeštanje nuklearnih bombi na same zapadne granice zemalja Varšavskog ugovora - klackalica uzajamnog nepoverenja i straha se tako nastavljala u neodogled.

Izgled mape svetskih sfera uticaja 1980. godine:

[attachment=1]
Na mapi su crvenom bojom predstavljeni SSSR i zemlje Varšavskog ugovora, tamno plava boja označava države članice NATO bloka, malo svetlija plava zemlje pod uticajem SAD, još svetlija vanblokovske i nesvrstane zemlje. Crna slova "x" predstavljaju gerilske antikomunističke pokrete, crvena slova "x" predstavljaju gerilske antiimperijalističke pokrete. Kina je predstavljena oker bojom, muslimanske zemlje roze bojom.

Cilj ove teme nije da se taksativno nabrajaju rakete nosači i nuklearne bombe atomskih supersila i atomskih sila, predaleko bi nas to odvelo u tehničke detalje koji nisu bitni za samu temu. Isto tako, nećemo detaljno razmatrati sporazume o ograničavanju i neširenju nuklearnog naoružanja START i SALT, oko kojih su pregovori trajali godinama, paralelno sa trkom u naoružavanju.

Uzajamno nepoverenje i "ravnoteža straha" bile su uzrok nastojanja obe supersile da se na neki način obezbede, da iako druga strana prva iznenada napadne nuklearnim oružjem, napadnuta strana bude u stanju da ipak odgovori "drugim" ili "povratnim" udarom. Sa tim ciljem, Amerikanci su razvijali nove klase nuklearnih podmornica - nosača atomskih bombi za odmazdu, rakete nosače više nuklearnih bombi koje se mogu nezavisno usmeriti na različite ciljeve i mrežu podzemnih silosa od kojih su samo neki bili "napunjeni" raketama po metodi slučajnog uzorka, dok su Rusi razvili sistem "Perimetar" - automatski odgovor nuklearnim udarima po teritoriji SAD čak i ako kompletno rukovodstvo SSSR-a, vojno i političko, bude uništeno prvim udarom. Sistem "Perimetar" držan je u tajnosti i od visokih zvaničnika koji su učestvovali u pregovorima sa drugom stranom. Sa današnjeg aspekta, čuvanje ovog sistema u tajnosti nije baš jasno - da je druga strana znala za njega, zar je to ne bi odvratilo od "prvog" udara? Početkom 80-ih godina XX veka, Amerika razvija sistem kolokvijalno nazvan "Rat zvezda" - mrežu atomskih bombi i lasera u svemiru, koji bi sa veoma visokih orbita uništavali svaku rusku raketu odmah nakon lansiranja. Sovjeti su objavili da ako sistem bude završen, onaj ko ga poseduje može da napadne drugu stranu bez ikakvih posledica, te oni to neće dozvoliti. Srećom, iako su utrošene tolike milijarde dolara da bi se moglo hraniti svo gladno stanovništvo planete decenijama, sistem nikad nije doveden u operativno stanje. Bilo kako bilo, sve do raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, kada dolazi do laganog popuštanja napetosti zbog očitog poraza jedne strane u trci u naoružavanju, napetost, veća ili manja, trajala je i držala ceo svet u strahu.

Posebno je bila opasna mogućnost da zbog neke greške dođe do lansiranja prvih projektila, gotovo automatskog odgovora druge strane i time sveopšeg uništenja. Zar bi bilo u takvoj situaciji, kada je na primer jednoj strani uništen grad od 10 miliona stanovnika a drugoj sa samo 3 miliona, moguće postići dogovor - lansiraće se samo taj i taj broj projektila sa svake strane i tu je kraj? Veoma teško, toga su svi bili svesni. Zbog toga su preduzimane razne mere, već navedeni sporazumi, direktni "crveni telefon" između Vašingtona i Moskve, ograničavanje pristupa komandama za lansiranje projektila i verovatno još neke, koje još uvek nisu javno objavljene jer su još na snazi.

Značajne akcije supersila tokom hladnog rata

Akcija: 1962. godine, u strahu da neko od američkih oficira na svoju ruku ne lansira koji projektil što bi izazvalo masovnu odmazdu druge strane, Robert Meknamara naređuje da svaki nuklearni projektil bude obezbeđen numeričkom šifrom.

Efekat: nikakav. Iritirana ovim ograničenjem, Strategijska Komanda Avijacije je sve kodove na bombama podesila kao niz nula. Veliki je paradoks da Ministarstvo odbrane SAD za ovo zaobilaženje naređenja nije ni znalo sve do 1977!

Akcija: 1963. godine, uspostavlja se takozvana "crvena linija" između Bele kuće i Kremlja, rezervisana za hitne situacije - izbegavanje otpočinjanja nuklearnog rata nekom greškom.

Efekat: nejasan. Po mnogima, to je bio sigurnosni prekidač. Međutim, jedan visoki zvaničnik Ministarstva odbrane SAD 70-ih godina je rekao, da je moguća situacija u kojoj na primer, Rusi lansiraju jednu ili nekoliko raketa na SAD, zatim njihov predsednik Brežnjev nazove i kaže da je to delo otpadnika, te ako Amerikanci ne odgovore, on garantuje da više neće biti lansiranja ruskih raketa. Dakle, i dalje obostrano nepoverenje opstaje.

Akcija: 1983. godine, predsednik Regan naređuje izgradnju Svemirskog štita ("Rata zvezda"), sistema nuklearnog naoružanja i lasera u svemiru koji bi obarali ruske rakete. Reagan je ovaj sistem shvatao kao alat mira i obećao da će kasnije podeliti sa Rusima tu tehnologiju.

Efekat: destabilizirajući. Sovjeti su verovali da je pravi cilj izgradnje ovog sistema obezbeđenje sigurnog "prvog" udara američkih raketa, bez mogućnosti "povratnog" udara ruskog oružja. Isto tako, verovali su da sistem neće sprečiti, već samo oslabiti ruski masovni odgovor.

Akcija: od 1961. do 1990. godine, gotovo punih 30 godina (!), Amerikanci su 24 sata svaki dan u godini u vazduhu držali avione sposobne za komunikaciju sa silosima u kojima su bile smeštene rakete, za slučaj da komandni centri na zemlji budu uništeni.

Efekat: stabilizirajući. Poznata kao Looking Glass - Staklo za gledanje, ova akcija bila je ekvivalent ruskom sistemu Perimetar, garantujući da će SAD moći da uzvrati "povratnim" udarom u slučaju sovjetskog napada. Ova akcija bila je javna, sa ciljem zastrašivanja druge strane, za razliku od Perimetra, za koji se saznalo "post festum".

Akcija: tokom celog hladnog rata, sa manjim ili većim intenzitetom, vođeni su pregovori o ograničavanju broja i snage nuklearnih bombi, kao i o moratorijumu na nove nuklearne probe.

Efekat: nikakav. Paralelno sa pregovorima, vođena je i grozničava trka u pronalaženju načina da se zaobiđe dogovoreno i tako ostvari prednost nad drugom stranom. Dobar primer je da su nakon sporazuma o ograničavanju broja interkontinentalnih raketa - nosača nuklearnih bombi, ubrzo obe strane imale manji broj raketa, ali koje su mogle da nose po 10 i više projektila usmerenih ka različitim, geografski vrlo udaljenim ciljevima.

Uprkos svim merama i aktivnostima, tokom skoro četiri decenije Hladnog rata, bilo je nekoliko situacija koje bi Sat sudnjeg dana verovatno predstavio kao samo nekoliko sekundi do katastrofe.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on May 11, 2010, 09:01:12 pm
Kada je svet bio najbliže nuklearnoj katastrofi ili najveći izazovi za opstanak čovečanstva

Za vreme krize oko Sueskog kanala 1956. godine, sovjetski premijer Nikolaj Bulganjin ozbiljno je upozorio britanskog kolegu Entonija Idna da, "Ako se ovaj rat ne zaustavi, postoji opasnost od njegovog prerastanja u Treći svetski rat".

Kubanska raketna kriza 1962. godine generalno se smatra istorijskom tačkom na kojoj je rizik od WW III bio najveći. U tih 13 dana napetosti za ceo svet, dok su sovjetski brodovi plovili prema američkoj floti koja je blokirala Kubu, bilo je mnogo trenutaka u kojima je nervoza mogla da nadvlada razum. Srećom, nije se desilo najgore.

Aero-foto snimak položaja ruskih raketa na Kubi:

[attachment=1]
Ali, bilo je još nekoliko manje poznatih istorijskih događaja kada je mogućnost izbijanja Poslednjeg rata bila realna.

26.09.1983. godine, samo 25 dana nakon obaranja korejskog aviona na letu 007, sovjetske stanice za rano upozorenje pod komandom Stanislava Petrova pogrešno su identifikovale pet dolazećih interkontinentalnih projektila, usmerenih na teritoriju SSSR-a. Srećom, Petrov je ispravno procenio situaciju kao lažni alarm i na osnovu tog zaključka, o projektilima nije izvestio pretpostavljene. Može se reći da je taj oficir svojom samoinicijativom sprečio izbijanje Trećeg svetskog rata, jer je sovjetska politika u to vreme podrazumevala trenutni odgovor nuklearnim projektilima nakon otkrivanja poletanja projektila druge strane. Nije mi poznato da li je Stanislav kažnjen ili nagrađen, ali savest mu je mirna, siguran sam.

Za vreme izvođenja 10 - dnevne vežbe NATO snaga pod nazivom Able Archer ("Sposobni strelac") 1983. godine, 2. novembra, Sovjeti su povećali nivo borbene gotovosti svojih nuklearnih snaga a avijaciji i nuklearnim snagama u Istočnoj Nemačkoj i Poljskoj dali uzbunu najvišeg stepena. Mnogi istoričari taj dan smatraju jednim od onih kada je WW III bio veoma, veoma blizu.

I nešto sa Balkana: od 12. do 16. juna 1999. godine, nakon potpisivanja Kumanovskog vojno-tehničkog sporazuma, snage NATO i Rusije vodile su svojevrsnu utrku oko zauzimanja prištinskog aerodroma. Kao što je poznato, Rusi su prvi zauzeli aerodrom, na šta je američki komandant Vesli Klark tražio od glavnokomandujućeg, britanskog generala Ser Majka Džeksona, da se na aerodrom izvrši napad padobranskim desantom. Dobro je poznat odgovor gospodina Džeksona: "Neću da započnem Treći svetski rat zbog vas!" Šta bi se desilo da je na mestu umerenog i racionalnog Ser Džeksona, bio neki general - jastreb, poput samog Klarka?

Bivši operativac CIA-e, Majls Kopland, izjavio je da će Treći svetski rat početi kada Rusi uspeju da uvuku SAD i Izrael u veliki iscrpljujući rat protiv muslimansko - Arapskog sveta. Svedoci smo koliko je prostor Bliskog istoka politički i vojno nestabilan, posebno nakon američkog otpočinjanja "Rata protiv svetskog terorizma" i nekoliko samovoljnih vojnih akcija protiv muslimanskih država i pokreta.

Kalkulator efekata nuklearne eksplozije

Prilika za samouništenje naše rase, dakle, bilo je više nego dovoljno, a verovatno će ih biti i u budućnosti.

Nekoliko reči o samim efektima pojedinačne eksplozije nuklearnog borbenog sredstva:

Svaka nuklearna bomba može se detonirati u vazduhu iznad cilja, na površini zemlje (eventualni nuklearni teroristi bi najverovatnije izveli ovakvu eksploziju) ili pliće ili dublje ispod površine tla na cilju. Postoji kompjuterski program koji omogućuje da se za svaki cilj na Zemlji proračunaju efekti ovakve eksplozije, u zavisnosti od reljefa, snage bombe u KT (kilo-tone, 1 KT=1000 t TNT) ili MT (mega-tone, 1 MT= milon tona TNT) i nivoa na kome se bomba detonira u odnosu na nivo tla. Na osnovu unesenih parametara, na realnoj geografskoj mapi, program prikazuje tri kruga razaranja:

Crveni krug: intenzivna toplota nastala eksplozijom praktično će spaliti u jednom trenutku sva bića i građevine u ovoj oblasti.

Plavi krug: većina zgrada u ovoj oblasti biće potpuno uništena a snažnije komercijalne građevine biće ozbiljno oštećene zbog snažno izraženog "blast" efekta eksplozije.

Narandžasti krug: u ovoj oblasti, "blast" efekat će izazvati srednja oštećenja građevina i veliku opasnost za ljude od letećih krhotina i ruševina.

Ne moram ni govoriti da najmanji od ovih krugova, crveni, ima poluprečnik veći od jednog kilometra za bombu srednje jačine, a svaki sledeći poluprečnik je veći po geometrijskoj progresiji. Interesantno je da program ne uzima u obzir zračenje i njegove posledice na život i oblast u kojoj bi se dogodila eksplozija, iako bi zračenje verovatno izazvalo barem isto toiliko žrtava kao i sama eksplozija, a kontaminiranu oblast učinilo nepodobnom za život za najmanje nekoliko hiljada godina!

Isto tako, program, pošto proračunava efekte pojedinačne eksplozije, ne daje ništa o efektima koje bi na planetu imala serija od nekoliko desetina ili stotina eksplozija, od kojih je najpogubniji takozvana nuklearna zima.

"Nuklearna zima"

Studija objavljena na godišnjem sastanku Američkog Geofizičkog Društva u decembru 2006., matematički je obradila posledice malog, regionalnog nuklearnog rata bez učešća najvećih nuklearnih sila i zaključila da bi ukupna razaranja u takvom sukobu daleko prevazišla ukupna razaranja u Prvom svetskom ratu i značajno poremetila globalnu klimu planete za deceniju ili više! U ovom imaginarnom sukobu, zaraćene strane bi upotrebile po 50 bombi ekvivalentnih onoj koja je razorila Hirošimu (snage oko 15 KT svaka - danas su to bombe vrlo male snage, "taktičke"!), gađajući najveće gradove protivnika. Proračunate žrtve bile bi od 2,7 do 16,7 milona na svakoj od zaraćenih strana. Bilo bi oslobođeno oko 15 miliona tona čađi koja bi prouzrokovala hlađenje umerenog geografskog pojasa Zemlje za nekoliko stepeni, uključujući većinu svetskih žitorodnih područja. Ovo zahlađenje trajalo bi godinama i bilo katastrofalno po svetsku proizvodnju ljudske hrane.

Posledice velikog sukoba "glavnih igrača" na ovoj jezivoj pozornici, ni jedan kompjuterski program ili naučna analiza ne može sa sigurnošću da proračuna i predvidi. Sigurno je da bi pojedine grupe ljudi u područjima u kojima ne bilo direktnih eksplozija preživele rat, koji ne bi mogao da traje dugo, možda bi se čak desio u jednom jedinom danu istinske Armagedonske bitke. Verovatno bi najotporniji preživeli i radijacijsku bolest, koju bi neminovno dobili svi preživeli.

Međutim, eksplozije bi u atmosferu podigle nebrojene milijarde tona prašine, dima, čađi, koje ne bi nazad na zemlju pale stotinama godina, izazivajući tako gotovo totalno pomračenje Sunca. Verovatno bi aktivirale postojeće, kao i "mrtve" vulkane, koji bi dodatno doprineli ovoj pojavi (pogledajte kolike probleme nam u aprilu i maju 2010. izaziva erupcija jednog jedinog vulkana na Islandu!). Zbog nedostatka svetlosti, biljke ne bi mogle da vrše fotosintezu, iako bi ugljen dioksida, njihove osnovne hrane, bilo nekoliko puta više od sadašnje koncentracije u vazduhu. Dakle, biljke bi izumrle u vrlo kratkom vremenskom periodu. Lanac ishrane na planeti bi time bio prekinut - nestalo bi hrane za životinje biljojede, koje su opet izvor hrane za životinje mesojede, među koje biološki spadaju i ljudi.

Najdalje za nekoliko meseci nestalo bi bilo kakve hrane na planeti za bilo koje živo biće!

A kada, za dve ili tri godine, malobrojni koji imaju pripremljena skloništa duboko u stenama, sa filterima za vazduh i rezervama hrane, vode i energije za dve ili čak i više godina, izađu iz svojih skloništa, mogli bi samo da se međusobno oproste - za to su dovoljne sekunde, setite se, i da umru.

I tako bi najnaprednija rasa na ovoj divnoj svemirskoj plavetnoj kugli, sama od nje napravila pustu, crnu loptu koja bi dalje besciljno plutala svemirom, prema Biblijskoj rečenici: "A Zemlja beše bez obličja i pusta, i beše tama nad bezdanom..."

Samo, da li bi Bog opet rekao:"Neka bude svetlost?" Da li smo zaslužili da nas stvara po drugi put?

Odgovor prepuštam čitaocima, mada pretpostavljam da znam odgovor većine.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Orion on May 13, 2010, 09:11:19 pm
Odlican tekst! Svaka cast na detaljnim informacijama i uverljivom sastavljanju teksta...  :klap


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Bozo13 on May 14, 2010, 06:50:00 am
Odlično Boro, mada me pročitano nije ostavilo ravnodušnim.

Izgleda, da nismo sretni, ako ne uništimo sami sebe...

LPB



Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: brodarski on May 14, 2010, 09:30:19 pm
Zapanjujuće i uznemirujuće. Gdje mi to živimo?


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: jadran2 on May 14, 2010, 09:54:35 pm
Ovo sto Boro iznosi je grubo i trenutno ili postepeno eliminirajuce.

Ima jos jedna stvar prema kojoj je Orwell ucenik pucke skole. Dozirani utjecaj na ljudski faktor putem konzumiranja tekucine i hrane sa dodatnim korektivnim faktorom - epidemije. Oni koji ne budu u prilici bili izlozeni ovim blagodatima biti ce, kao nepodobni (u smislu utjecanja), neutralizirani.

E, sada ide ono sto je gore iznio Brodarski.

 


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: brodarski on May 14, 2010, 09:58:48 pm
Mene koji sam ovisan o pečenim srdelama s gradela, panceti, blitvi, fažolu i crnom vinu ta nova vrsta dozirano kontaminirajuće ishrane uznemirava.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on May 14, 2010, 11:30:08 pm
Pišući ovu temu, znao sam da će uznemiriti mnoge članove foruma.

Isto tako, znam za još neke opasnosti koje nam vise nad glavom a o kojima nisam pisao, znam za mnoge laži sa najvišeg nivoa koje se narodu plasiraju kao jedina istina, znam za činjenicu da ono što bude prikazano na TV jeste se desilo iako možda i nije, a ono što se stvarno desilo a nije na TV nije se ni desilo... Kad čovek godinama mnogo čita, svašta nađe u raznim knjigama, danas na internetu još više, brže i lakše. Znam i da se mi tučemo i mrzimo zbog trivijalnih gluposti i sitnica koa što su rasa, nacija, religija, jezik i slično, a to je baš ono što Veliki brat hoće - da od naših sitnih svađa ne vidimo šta se u stvari radi, čime nam se preti.  Mislim da nam najveća opasnost kao vrsti preti ipak od naoružanja koje smo sami proizveli, iako druge opasnosti nisu ni u kom slučaju za potcenjivanje. Zato sam težište teme izrazio na nuklearnom naoružanju, a mogao sam na bilo kojoj od nabrojanih smrtnih opasnosti za ljudski rod.

Na Palubi vidim mnogo svojih veoma cenjenih kolega, vrlo pametnih i obrazovanih ljudi, pripadnika društvene elite u svojim sredinama. Ne tražim od njih da postanu propovednici Mašine sudnjeg dana, ali kad god mogu i gde god mogu, mislim da bi trebalo da kažu onima koji ne shvataju, koje je glavni problem čovečanstva već 60 godina.

Namera mi nije bila da plašim ljude, hteo sam da malo potaknem sve nas na razmišljanje. Pojedinac ne može da uradi ništa, mnogo pojedinaca koji su shvatili da genetski modifikovana hrana i nije baš najbolji izbor za sutrašnji ručak, već može nešto da učini. Kako? To zavisi od mnogo različitih faktora koji su svi izvan naše moći i uticaja, od okruženja, ali može se nešto učiniti, siguran sam. Ni sam ne znam šta je to što treba, ali ako mnogo nas bude o tome razmišljalo, smislićemo već nešto, kao što odgonetnemo ko su ljudi na slici staroj decenijama. U to sam siguran.

Isto kao što sam siguran da Bog neće drugi put reći "Neka bude svetlost!", ako ovu koja nam sija sami ugasimo.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on August 26, 2010, 08:43:51 pm
Evo i jedne interesantne emsije BBC-a, koja je bila zabranjena, a tiče se izraelskog nuklearnog programa, i čoveka koji ga je obelodanio.

http://www.youtube.com/watch?v=fIHcYLm2d3s

http://www.youtube.com/watch?v=78ziOevHtOg

http://www.youtube.com/watch?v=4WuMFhYkFz0

http://www.youtube.com/watch?v=QC-CfgJCpms

http://www.youtube.com/watch?v=LgOPE8ubQwU

Zahvaljujem se kolegi Zastavniku Džemi koji mi je ustupio linkove za YouTube klipove. ;D


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: ZastavnikDjemo on August 26, 2010, 10:06:24 pm
Nema na čemu! :)
Pored Izraela, i Južnoafrička Republika je imala veoma uspešan program uvođenja nuklearnog naoružanja, koji je započet otprilike u isto vreme. Poligon za testiranje je izgrađen u vojnoj bazi Vastrap, u pustinji Kalahari, ali je na vreme otkriven, pa su SAD i SSSR izvršile pritisak na tadašnju vladu JAR da hitno obustavi projekat. Postoje indicije da su Južnoafrička Republika i Izrael zajednički testirale nuklearnu bombu, što je poznato i kao Vela incident (http://nuclearweaponarchive.org/Safrica/Vela.html), misterija koja ni do danas nije do kraja razjašnjena. Istini za volju, o tom programu se dosta dugo spekulisalo, pa je, na primer, bivša Jugoslavija izgradila luksuzno atomsko sklonište ispod predsedničke palate u Lusaki, umanjenu verziju onog na Topčideru, za Tiletovog nesvrstanog prijatelja Keneta Kaundu. Kada je bilo jasno da će ANC ipak doći na vlast, poslednja belačka vlada pod Frederikom de Klerkom je ukinula program, i prvi put je zvanično potvrdila njegovo postojanje 1991. 6 bombi, koje su bile namenjene za jurišnike Blackburn Buccanneer, je uništeno, a dve jame za testiranje u Vestrepu su zalivene betonom. To je jedina zemlja do sada koja se dobrovoljno odrekla nuklearnog naoružanja. Brazil i Argentina su obustavile razvoj svojih atomskih bombi (koji su bili prilično napredni) posle svrgavanja vojske sa vlasti u tim zemljama, a Libija je obustavila svoj program posle američke invazije na Irak.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on April 16, 2011, 05:13:58 pm
Razorne posledice zemljotresa i cunamija koji su pre oko mesec dana pogodile Japan, a posebno kataklizma u nuklearnoj elektrani Fukušima još jednom nam ukazuju koliko u stvari vrlo malo znamo o veoma snažnom izvoru energije koji nevešto pokušavamo da kontrolišemo, posebno o posledicama do kojim može da dođe u nepredviđenoj situaciji.

Dok svet i dalje gradi nuklearne elektrane (o bombama smo već ispričali šta je trebalo reći), propada i u nepovrat odlazi mogućnost korišćenja energije vetra, plime i oseke, geotermalne energija, sunčeve energija i još toliko mnogo alternativnih i obnovljivih izvora energije koji se malo ili nimalo koriste.

Nekoliko najznačajnijih alternativa atomskoj energiji svojim kapacitetom bi i više nego nadomestili korišćenje energije iz atomskog jezgra.

Znam da svi to znamo, ali treba stalno ponavljati ove činjenice, sve dok Bog onima koji odlučuju ne otvori oči. Za dobrobit i opstanak budućih generacija i ove divne planete, ne smemo da ćutimo. Nuklerani časovnik je i dalje opasno blizu podnevnom satu ljudske i svih ostalih rasa Zemlje.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Bozo13 on April 16, 2011, 06:20:17 pm
Što se tiče zemlje, za nju se ne brinem. Kada nas neče više moči preživljavati, jednostavno če nas izbrisati, i planeta če se očistiti od "otrova".

LPB


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on May 02, 2011, 10:12:52 pm
Jučer, 01.05.2011. u Pakistanu je ubijen Osama Bin Laden, objavio je svetu predsednik SAD, Barak Obama.

Gotovo u istom satu pojavile su se razne vesti, "vesti" i nagoveštaji kako Al Kaida poseduje atomsku bombu koja je već montirana ispod određenog cilja u Evropi, a koja će biti aktivirana ako se desi da Bin Laden pogine.

Da li smo bliži Armagedonu, ili da preformulišem pitanje: na koje vreme je sada namešten časovnik Sudnjeg dana?


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: normalno on May 31, 2011, 06:46:59 am
Tema je, veoma dobro, "obradjenja" u filmu Stenlija Kjubrika "Dr. Strangelove"

imdb : http://www.imdb.com/title/tt0057012/ (http://www.imdb.com/title/tt0057012/)

Insert u kome objasnjavaju "logiku" Masine sudnjeg dana :
http://www.youtube.com/watch?v=cmCKJi3CKGE


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: MOTORISTA on May 14, 2012, 08:28:23 am
Stanislav Petrov

Stanislav Jevgafrovič Petrov (rus. Станислав Евграфович Петров, rođen oko 1939) je penzinisani ruski pukovnik koji je 26. septembra 1983. sprečio potencijalni nuklearni rat odbivši da poveruje da su Sjedinjene Američke Države lansirale projektile na Sovjetski Savez, uprkos indikaciji datoj od strane kompjuterizovanog sistema za rana upozorenja. Pokazalo se kasnije da su sovjetski računarski izveštaji prikazivali grešku i Petrovu je odato priznanje za sprečavanje Trećeg svetskog rata i uništavanje velikog dela Zemlje nuklearnim oružjem. Zbog vojne tajnosti i međunarodne politike, Petrovljeve akcije su držane u tajnosti do 1998. godine.

[attachment=1]

Ovaj incident spada u jednu od nekoliko odluka visokog rizika koje su napravile strateške nuklearne snage tokom godina Hladnog rata, često u poslednjem minutu, od strane administrativnog osoblja daleko od glavne komande.

Incident iz 1983.

Stanislav Petrov je bio starešina na dužnosti u bunkeru Serpuhov 15 blizu Moskve 26. septembra 1983. godine, u vremenu kada je Hladni rat bio u svom vrhuncu. Petrovljeva odgovornost je bila da nadgleda mrežu satelita za rano upozoravanje i da obavesti nadređene o svakom lansiranom nuklearnom projektilu na Sovjetski Savez. U slučaju takvog napada, strategija Sovjetskog Saveza bila je da odmah pokrene sveobuzvatni nuklearni napad protiv Sjedinjenih Američkih Država, kako je doktrina Uzajamno osigurano uništenje nalagala.

Nešto posle ponoći, u 00:40, računari u bunkeru su da je interkontinentalna balistička raketa lansirana iz SAD prema SSSR-u. Petrov je smatrao da je računar napravio grešku ne izgleda da bi SAD lansirale samo jednu raketu ako bi napale SSSR; mnogo je verovatnije da bi lansirale veliki broj raketa. Takođe, pouzdanost satelitskog sistema je i ranije bila dovedena u pitanje, pa je uklonio upozorenje kao lažnu uzbunu, zaključujući da nije bilo lansiranja od strane SAD.

Nedugo zatim, računari su pokazali da je drugi projektil ispaljen, potom treći, četvrti i peti. Petrov je i dalje verovao da računarski sistem greši, ali nije imao druge izvore informacija koji bi potvrdili njegove sumnje. Sovjetski zemaljski radar nije bio u mogućnosti da primeti projektile iza horizonta, a i kada bi radar primetio pretnju, za reakciju bi bilo previše kasno.

Petrovljeva dilema je bila: ako je u pitanju pravi napad, Sovjetski Savez bi bio uništen nuklearnim oružjem bez ikakvog upozorenja ili mogućnosti da odgovori a on ne bi obavio svoju dužnost. Sa druge strane, ako je izveštaj o napadu lažan, onda njegovi pretpostavljeni mogu odlučiti da započnu jednako katastrofičan pravi napad protiv neprijatelja. U oba slučaja milioni ljudi bi poginuli.

Razumevajući da ako je pogrešio, nuklearni projektili bi vrlo skoro počeli da padaju po Sovjetskom Savezu, Petrov je odlučio da veruje svojoj intuiciji i da ustanovi da je sistem davao lažnu uzbunu. Nedugo zatim ispostavilo se da je bio u pravu. Nije bilo dolazećih projektila. Kriza ga je stavila u stanje velikog pritiska i stresa, iako je Petrovljevo suđenje bilo ispravno. Nuklearni rat punih razmera bio je izbegnut.

Posle događaja

Uprkos prevenciji potencijalne nuklearne katastrofe, odbijajući da obavesti svoje pretpostavljene o upozorenjima računarskog sistema, pukovnik Petrov je prekršio svoja naređenja i vojni protokol. Kasnije su ga ispitivali nadređeni o njegovim akcijama tokom događaja, što je dovelo do toga da ga više nisu smatrali pouzdanim vojnim oficirom.

Sovjetska vojska nije kaznila Petrova za njegove akcije, ali ga nije ni nagradila niti mu dala odlikovanja. Njegova akcija je otkrila nesavršenosti sovjetskog vojnog sistema, što je prikazalo njegove pretpostavljene u lošem svetlu. Dobio je negativnu ocenu za loše urađen pisani zadatak i njegova jednom obećavajuća vojna karijera stigla je do kraja. Prekomandovan je na manje poverljiv posao, a potom i penzionisan.

Ovaj incident je prvi put zvanično objavljen tokom devedesetih godina 20. veka u izdanju memoara general pukovnika Jurija Votinceva, nekadašnjeg komandanta Sovjetskih protivvazdušnih raketnih odbrambenih jedinica. Rasprostranjeni medijski izveštaji od tada povećali su javnu zainteresovanost za Petrovljeve akcije.

Petrov je sada penzioner koji provodi svoju penziju u relativnoj bedi u gradu Frjazino. On kaže da sebe ne posmatra kao heroja za ono što je uradio tog dana. Uprkos tome, 21. maja 2004. organizacija Udruženje svetskih građana iz San Franciska dala je pukovniku Petrovu svoju Nagradu svetskog građanina zajedno sa trofejem i 1000 američkih dolara nagrade za ulogu koju je odigrao u sprečavanju katastrofe.

U januaru 2006. Petrov je putovao u SAD gde je nagrađen na sastanku Ujedinjenih nacija u Njujorku. Tada je Udruženje svetskih građana dalo Petrovu i drugu specijalnu Nagradu svetskog građanina. Taj intervju, zajedno sa drugim događajima tokom Petrovljevog putovanja u SAD biće uključen u dokumentarni film Čovek koji je spasao svet (eng. The Man Who Saved the World).

Događaji iza incidenta

Ova lažna uzbuna se dogodila u vreme zategnutih odnosa između SAD i SSSR. Samo tri nedelje ranije sovjetska vojska je oborila korejski putnički avion koji je povredio sovjetski vazdušni prostor, ubijajući pritom 269 ljudi u avionu, uključujući mnoge državljane SAD (Let 007 kompanije Korean Air). Prema CNN-u, KGB je tada poslala poruku operativcima na Zapadu u kojoj ih je upozoravala da se pripreme za mogući nuklearni rat.

U tako napregnutim odnosima između dve supersile u vreme ove lažne uzbune, da je Petrov ustanovio da su podaci o nuklearnom napadu stvarni, uz to da je rukovodstvo SSSR-a prihvatilo to kao činjenicu, nesumnjivo je da bi usledio nuklearni napad velikih razmera na SAD, na šta bi SAD odgovorile istim. Zbog Petrovljeve akcije, svaka mogućnost nuklearnog rata je presečena mnogo pre dolaska u tu fazu.

Skepticizam

Na sam dan Petrovljevog odlikovanja u Ujedinjenim nacijama u Njujorku, Stalna misija Ruske Federacije u Ujedinjenim nacijama je dala izjavu za štampu u kojoj se kaže da jedna osoba nije u stanju da započne ili spreči nuklearni rat: Ne postoje uslovi u kojima bi odluka za upotrebu nuklearnog oružja mogla da bude razmatrana ni u Sovjetskom Savezu (Rusiji) ni u Sjedinjenim Američkim Državama na osnovu podataka iz jednog izvora ili sistema. Da bi se to dogodilo, potvrde moraju stići iz nekoliko sistema: radari na zemlji, sateliti za rano upororavanje, obaveštajni izvori itd."

Ipak, neki analitičari Hladnog rata postavljaju pitanje da li bi ti protokoli bili striktno sprovedeni u slučaju upozorenja za raketne napade koji su uključivali Stanislava Petrova. Sam Petrov je rekao: Mislim da smo tada bili najbliži nuklearnom ratu izazvanom greškom.

U intervjuu za dokumentarni film Crveno dugme i čovek koji je spasao svet (eng. The Red Button and the Man Who Saved the World), Petrov kaže: Sve što se dogodilo tog dana nije važno za mene — to je bio moj posao. Ja sam jednostavno radio svoj posao i bio sam prava osoba u pravo vreme; to je sve. Moja potonja žena 10 godina nije znala ništa o tome. 'Pa šta si uradio?' pitala me je. Ništa nisam uradio.

Zanimljivosti

Manje od dva meseca posle događaja iz septembra 1983. ABC TV je u SAD prikazala kontroverzni film Dan posle. Ta je umetnička drama opisivala nuklearni rat između SAD i SSSR-a i kakvi bi efekti bili na porodični život u običnom gradu u SAD. Događaji oko Petrova tada nisu bili poznati javnosti u SAD. Mnogi su ljudi (netačno, ali razumno) verovali da je Kubanska raketna kriza dvadeset godina ranije bila poslednji događaj kada je nuklearni rat bio moguć.

Koincidencija je bila da je film Ratne igre bio je prikazan u SAD tokom juna 1983. Film je opisivao početak mogućeg nuklearnog rata između SAD i SSSR zahvaljujući grešci računara. Možda i najveća koincidencija u tom filmu bila je situacija u kojoj su ljudi koji su rukovodili raketama odbili da da lansiraju odgovarajući napad.

Izvor: http://sh.wikipedia.org/wiki/Stanislav_Petrov


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: lovac on September 02, 2012, 08:05:44 pm
Na ovom topicu ništa se nije dešavalo već dosta dugo!

Danas sam slučajno naišao na internetu na ''timeline'' svih dosadašnjih nuklearnih eksplozija na zemlji.

Deluje mi nevereovatno koliko je do sada nukleranih bojevih glava aktivirano kojekuda po svetu.

Kada se video zapis analizira - vidi se da su Britanci i Francuzi sve svoje nuklearne eksperimente izvodili izvan svojih država. USA se takođe dosta igrala van svoje teritorije, u Pacifiku. Sve ostale nuklearne sile, su se igrale uglavnom kod kuće.

http://www.youtube.com/watch?v=LLCF7vPanrY



Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on March 08, 2013, 02:27:01 pm
Nedavno je Severna Koreja objavila SAD da "je američka teritorija u dometu severno-korejskih nuklearnih projektila".

Na koje vreme je sada namešten Sat sudnjeg dana?

Svetska trgovinska organizacija vrši izrazito veliki pritisak na mnogo zemalja da dozvole promet hrane proizvedene od GMO. Ako par godina budemo jeli GMO hranu, da li ćemo uopšte biti svesni šta nam preti, ko smo, šta i zašto radimo, ili ćemo biti samo pčele-radilice u košnici ili mravi u mravinjaku?

Mnogo pitanja, a ponuđeni odgovori teški, da teži ne mogu biti...


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: jadran2 on March 08, 2013, 03:56:30 pm
Prodali se direktori Instituta za ..... za mali novac ili koju uslugicu. Kontrolirati ce nas preko hrane, vode, a da o elektronskim medijima ne govorimo.
Tko je previse tvrdoglav da prkosi, pokusati ce ga kupiti, ako je iole znacajan. Ako ne ide - rijesiti drugim putem; one beznacajne koji se inate -i tesko da ce kupovati.

Da netko ne pomisli da ce uzgajati svoje voce i povrce ili piti izvorsku vodu. Takvi ispodkontrolni - ne trebaju.

Orwell je odavno pokucao.

Slabasne vlade alternativu nemaju; pa kazu - da jos malo pozivimo. Narod ce ionako nestati za koju godinu kada se "rijese" vode, elektroprijenosi i sume. Ovo zadnje je vazno da bude u stranim rukama da netko ne pomisli da se tamo odmetne.  :( :( :(


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on March 08, 2013, 09:38:44 pm
U pravu si druže, isto mislimo.

Imam na placu tri velika oraha, kajsiju, 5 lešnika, 5 trešanja, 3 višnje, 2 smokve, šljivu i 30-ak čokota loze. Osim kišom, ništa nije ničim prskano niti će biti, pa nek rodi koliko rodi, ali pojedem to odmah sa grane, čak ni ne perem. Voleo bih da vidim gde to još može tako u razvijenim zemljama, a bojim se da neće dugo moći ni na Balkanu.

A komšija preko puta peče rakiju na starinski način - kazan, vatra...


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: kumbor on March 08, 2013, 10:03:01 pm
Још пар година, па онда ће и казане забранити, кажу није хармонизовано са ЕУ. Ко има казан, мораће платити суму, коју српски ракијџија није никад ни видео, типа 500 евра. Ма да им ја мало :komp :klap :zid :pirat мајчину. ГОРЕЛИ ИМ ГРАДОВИ ДАБОГДА! Ово озбиљно мислим!!!


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: brodarski on March 08, 2013, 10:13:03 pm
Nitko kotlove ne brani nego samo kontrolira proizvodnju i prodaju. U prošlosti nisu bili rijetki slučajevi trovanja domaćom rakijom od lošeg kositra. Na ovim prostorima je običaj pečenja rakije. Ne znam kako se to reguliralo u zapadnim državama prije EU. U nordijskim zemljama za pečenje rakije plaća se velika globa. Ne vjerujem da se na pecare blagonaklono gledalo u razvijenim industrijskim zemljama. Od poreza na alkohol država zarađuje.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: kumbor on March 08, 2013, 10:57:30 pm
Što se toga tiče, znam priču poznatog arheologa  Petra Popovića, mog rođaka. Pre više od 30 godina vršio je iskopavanja keltskih gradina u Škotskoj. Jedno veče su ih odveli kod uzornog škotskog domaćina, koji ih je ponudio domaćim whiskyjem. Kad je moj rođak Pera Viski (tako su ga onda zvali) rekao da u Srbiji maltene svaka kuća pravi svoje piće, on ih je belo pogledao, ne shvatajući uopšte o čemu se radi i kako je moguće da čovek sam peče svoju rakiju, pa makar bila i od raži, tj, whisky. Kako nisu mogli dati odgovor na datu zagonetku, prionuli su složno na škotski puding - od iznutrica, kako je i red. Moonshininga je bilo oduvek i uvek će ga biti.
"My daddy, he made whisky, his granddady, he did too, they ain`t paid no whisky tax, since 1792,
so lay that branch of juniper, while the moon is bright..."


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: wermez on March 08, 2013, 11:12:09 pm
А ганџа?  ;D


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Bozo13 on March 09, 2013, 08:33:50 am
Kao štp Brodarski napomenuo, nije zabranjeno kuhanje rakije za domaču upotrebu, nego za prodaju i masovnu proizvodnju. Moj stari je još uvek kuha ;)

Inače na švedskoj su "zabranili" kuhanje rakije zbog problema naroda sa alkoholom u prošlosti.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on August 31, 2013, 07:15:30 am
Svetski policajac sprema se da privede na informativni razgovor narod Sirije.

Koliko to pomera unapred kazaljke sata Sudnjeg dana?


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: jadran2 on August 31, 2013, 09:03:21 am
Kazaljka neumitno radi, bojim se i ubrzava.
Toga je "cuvar" i svjestan i trazi nove zrtve. U tom trazenju hrane za svoje odrzavanje, neki govore da trazi i nove geografske prostore na Zemlji i izvan. Sto se Zemlje tice, igra umjereni klimatski pojas za "kolonizaciju". A, prije toga - treba prostor prilagoditi novim stanovnicima.



Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: bizmark on September 21, 2013, 11:08:03 am
21. 09. 2013.

Katastrofa: Atomska bomba umalo eksplodirala 1961. iznad SAD

Iznad Severne Karoline 1961. godine zamalo je eksplodirala američka atomska bomba koja bi bila 260 puta jača nego bomba koja je uništila Hirošimu, navodi se u dokumentu sa koga je skinuta oznaka poverljivosti, piše "Gardijan".

Britanski list tvrdi da dokument, koji je dobio novinar Erik Šloser u skladu sa zakonom o slobodi informisanja, predstavlja prvi konkretan dokaz da su SAD u januaru 1961. godine bile na ivici katastrofe.

Incident se dogodio kada su dve hidrogenske bombe Mark 39 slučajno bačene iznad Goldsboroa, u Severnoj Karolini, nakon što se bombader B-52 raspao u vazduhu.

Stalno su kružile spekulacije o tome koliko je bio ozbiljan incident, a američka vlada je uporno negirala da je njen nuklearni arsenal izložio riziku živote Amerikanaca zbog bezbednosnih propusta, piše list.

Ali u novom objavljenom dokumentu se navodi da se jedna od dve bombe ponašala na isti način kao nuklearno oružje u ratnim okolnostima - otvorio se njen padobran i pokrenuti su mehanizmi za aktiviranje. Kataklizmu je sprečio samo jedan prekidač niskog napona.

Radioaktivne čestice su mogle da se prošire na Vašington, Baltimor, Filadefiju, pa čak i Njujork, ugrožavajući živote miliona ljudi, navodi britanski "Gardijan".

U dokumentu Parker Džons, inženjer u nacionalnim laboratorijama Sandija, koji je bio zadužen za mehaničku bezbednost nuklearnog oružja, zaključio je da je "jedan jednostavan prekidač niskog napona delio SAD od ogromne katastrofe".

Džonsov izveštaj, naslovljen "Analiza Goldsboroa ili kako sam naučio da ne verujem hidrogenskoj bombi", napisan je osam godina posle incidenta u kome je jedna hidrogenska bomba pala na polje blizu Faroa, u Severnoj Karolini, a druga na livadu.

On je zaključio da su tri od četiri bezbednosna mehanizma za sprečavanje slučajne detonacije zakazala.

Kada je bomba pala na zemlju, signal za ispaljivanje je poslat u nuklearnu srž eksplozivne naprave i katastrofu je sprečio samo poslednji, vrlo osetljivi prekidač.

Izvor: Tanjug

PressOnline (http://www.pressonline.rs/svet/globus/286690/katastrofa-atomska-bomba-umalo-eksplodirala-1961-iznad-sad.html)


Ubačena vijest


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on March 20, 2014, 08:56:14 am
O mogućem udaru asteroida u našu planetu već smo pisali u ovoj temi. Međutim, ovaj članak iznosi i nove činjenice:

Da li smo spremni za udar asteroida?

Od početka 2014. godine nekoliko asteroida je projurilo pored naše planete. Šta će se desiti ako se jedan od ovih objekata uputi tačno ka nama? Da li smo u tehnološkom smislu spremni da opasnost primetimo na vreme i uhvatimo se u koštac sa problemom koji preti da ugrozi Zemlju?

Asteroidi su najstariji stanovnici Sunčevog sistema. Najveći deo ovih objekata nalazi se u Glavnom asteroidnom pojasu između orbita Marsa i Jupitera. Njihov konačan broj se samo nagađa – prema nekim procenama ima ih na desetine miliona. Dok većina bezbedno luta svemirskim prostranstvima daleko od nas, pojedini asteroidi se upute ka nama.
 
To što je objekat potencijalno opasan ne znači i da će udariti u Zemlju. Njihove orbite se neprestano prate i ažuriraju, pa se ponekad čak i brišu sa liste.
Pre samo sto godina dogodila se Tunguska eksplozija – pretpostavlja se da je došlo do eksplozije asteroida prečnika oko 60 metara, na oko osam kilometara iznad površine Zemlje.

[attachment=1]
Nadamo se da ovoga neće doći... ikada...

Da se eksplozija ove jačine (oko 1000 bombi bačenih na Hirošimu) desila iznad grada veličine Njujorka, šteta bi bila ogromna. Iako se u proseku ovakvi događaji javljaju jednom u 300 godina, o strategijama odbrane moramo već sada ozbiljno razmišljati.
 
Pre nekoliko godina se u ove svrhe okupio veliki broj stručnjaka koji su u zvaničnom izveštaju, između ostalog, izneli predloge strategija odbrane. Jedan vid zaštite podrazumeva civilnu odbranu koja se inače primenjuje u slučajevima prirodnih katastrofa velikih razmera, dok drugi podrazumeva prevenciju udara, odnosno skretanja objekta sa putanje.
 
Civilna odbrana

Civilna odbrana podrazumeva evakuaciju stanovništva, izgradnju skloništa, pružanje medicinske i druge pomoći. U slučaju udara veoma malih objekata, ovo je najekonomičnija strategija za očuvanje ljudskih života. Jedan veoma bitan aspekt civilne odbrane je edukacija ljudi o prirodi štete koja bi mogla da nastane i na koji način treba reagovati u datim situacijama, kako bi se izbegla panika, ali i da bi se razbili mitovi o ovakvoj vrsti nesreće, koje su nam holivudski filmovi živopisno predstavili.
 
U slučajevima manjih objekata, prečnika oko 10 metara, koje smo uočili samo nekoliko časova ili nekoliko dana pre udara, ljudima u ugroženoj regiji se savetuje da ostanu kod kuće, da ne borave pored prozora i naročito da ne posmatraju eksploziju koja može da se desi pri prolasku asteroida kroz atmosferu. U slučaju nešto malo većeg objekta, oko 25 metara u prečniku, neophodno bi bilo evakuisati ugroženu oblast i to u krugu od nekoliko desetina kilometara. Međutim, neophodno je naglasiti da je veći deo površine Zemaljske kugle nenastanjen i da su male šanse da jedan manji objekat padne baš u naseljeno mesto (ali ih ne treba zanemariti).

http://www.youtube.com/watch?v=EiXpp-i442s

“Slow push-pull” metoda

Ovo je prva predložena strategija koja bi potencijalno mogla da spreči udar asteroida. Ideja je da se na asteroid kontinuirano i postojano deluje određenom silom koja bi dovela do male promene njegove brzine kretanja i na taj način bi se, na duge staze, izazvala dovoljno velika promena putanje, odnosno izbegla katastrofa. Promena brzine asteroida je najefektivnija ako se dešava duž pravca kretanja. Cilj je da se asteroid ''pojavi'' ranije ili kasnije u odnosu na Zemlju na mestu presecanja njihovih putanja. Neophodno ga je ''pomeriti'' za oko 15.000 kilometara, što predstavlja minimalnu razdaljinu koju smatramo bezbednom za siguran prolazak Zemlje.
 
U okviru ove strategije postoji nekoliko scenarija, u zavisnosti od toga na koji način delujemo na asteroid. Jedna od ideja predlaže da se solarna energija fokusira na asteroid i na taj način izazove isparavanje materijala sa njegove površine. Miks krhotina, kamenčića i pare, koji bi kuljali sa površine asteroida, predstavljao bi prirodni mlazni pogon, koji bi ubrzao asteroid – slično kao pri kretanju rakete.
 
“Slow push-pull” tehnike su adekvatne za odbranu od manjih asteroida (oko 100 m u prečniku), ali samo ako imamo nekoliko decenija do udara. Međutim, ovako dugo vreme do udara implicira izvesne nesigurnosti u pogledu preciznosti putanje, pa je odluka o tome da li treba delovati ili ne, u neku ruku i političko pitanje.

Kinetički udar

U sledeću grupu strategija spada metoda kinetičkog udara. Ova metoda koristi jednu ili više masivnih letelica koje bi se pri velikim brzinama (uglavnom većim od 5 km/s) sudarile sa objektom. Sudar naravno blago menja brzinu asteroida, a samim tim menja i njegovu putanju. Ovo je veoma jednostavna i efektivna strategija za asteroide do pola kilometra u prečniku, kada imamo bar deset godina vremena za akciju i izvodljiva je s obzirom na mogućnosti koje nam pružaju trenutni hardver i softver. NASA-ina misija Deep Impact je uspešno deomonstrirala ovaj metod 2005. godine, kada se projektil pri brzini od 10 km/s zaleteo u kometu 9P/Tempel.

http://www.youtube.com/watch?v=lsHUIxt1iMw

Ako bi lansirali letelicu od 10 tona koja bi se sudarila sa asteroidom prečnika 90 m pri brzini od 10 km/s, mogli bismo promeniti njegovu brzinu za 1 cm/s. Ovo zaista zvuči malo, ali bi čak i tako mala promena brzine za 10 godina dovela do toga da se asteroid na mestu predviđenog sudara pojavi dovoljno ranije ili dovoljno kasnije u odnosu na Zemlju.

Nuklearne metode

Nuklearne metode su dobro ispitane u Zemaljskim uslovima, pa ako ništa drugo, znamo kakav efekat možemo da očekujemo. Od svih predstavljenih metoda njihova efikasnost u smislu prenosa energije je najveća. Ono na šta se obavezno mora obratiti pažnja je da li oslobođena energija prelazi određenu vrednost, usled koje bi se asteroid raspao na delove. U tom slučaju imali bismo još goru situaciju.
 
Umesto da nam preti jedan asteroid, imali bismo gomilu manjih delova koji streme ka nama, a koji su pri tome još i radioaktivni! Upravo iz ovog razloga rađen je veliki broj kompjuterskih simulacija. U najvećem broju slučajeva oko 98% asteroida bi ostalo netaknuto nakon eksplozije, dok bi se samo 2% njegove mase rasulo.
 
Predloženo je nekoliko scenarija za realizaciju ove strategije, pri čemu spuštanje ljudske posade na površinu asteroida svakako nije opcija – fanovi Brusa Vilisa će se razočarati. Jedan od njih predlaže detonaciju na izvesnoj udaljenosti od asteroida, dok drugi predlaže plasiranje nukealrne bombe na samu površinu objekta. Prva metoda je mnogo jednostavnija jer ne zahteva komplikovane manevre koje je neophodno izvesti kada se približavate površini jednog ovakvog objekta.
 
Energija koja se oslobodi prilikom eksplozije snažno zagreva površinski sloj objekta. Ovaj sloj se ubrzano izbacuje sa površine u jednu stranu, dok objekat “odskače” u suprotnom smeru.
 
Nuklearne eksplozije predstavljaju značajan vid odbrane od potencijalnog udara asteroida, iako se neki naučnici ne slažu sa ovim idejama. U izveštaju se navodi da predstavljaju jedinu efikasnu strategiju u slučaju asteroida većeg od 500 metara u prečniku, ako smo za njega saznali samo par godina ranije. Međutim, postavlja se pitanje da li u slučaju kratkog vremenskog roka možemo da izvedemo misiju koja podrazumeva i konstrukciju letelice i njeno lansiranje i let do asteroida?
 
U slučaju da smo udar predvideli mnogo ranije, uz pomoć nuklearnih metoda mogao bi se skrenuti sa putanje čak i veliki objekat, od par kilometara u prečniku.
 
Najveći problem je zapravo taj što ni jedna od strategija nije bila testirana u praksi, osim strategije kinetičkog udara tokom Deep Impact misije. Plan je da se do 2020. godine otkrije više od 90% svih asteroida većih od 140 metara u prečniku, tako da ne mogu da nas iznenade.

http://www.youtube.com/watch?v=wn_HqbMmn-4

Opasnost detonacije nuklearnog oružja

Od svih predstavljenih strategija, najveću zabrinutost javnosti mogla bi da izazove detonacija nuklearnog oružja. Međutim, ako do opasnosti dođe, biće neophodno izabrati onu misiju koja će nas najuspešnije odbraniti. Do sada se ni jedna zemlja, niti zvanična institucija, nije prihvatila obaveze i odgovornosti da, u slučaju opasnosti od udara, preduzme zvanične korake u cilju odbrane. Za sada smo još uvek sigurni, a u međuvremenu se redovno obaveštavajte o dešavanjima u svemiru!

(izvor: http://www.vesti-online.com/Vesti/Zanimljivosti/390109/Da-li-smo-spremni-za-udar-asteroida)


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Milan (longtrip) on March 20, 2014, 10:06:06 am
Za tungusku katastrofu još uvek ne postoje konačna objašnjenja,tako da je i u ovom tekstu preneta samo pretpostavka koja nikad nje dokazana.
Verujem da su mnogi od vas već upoznati s tim. Ovo su ruski dokumentarni filmovi koji bacaju jedno drugo svetlo na taj događaj i moguću ulogu Nikole Tesle u tome.

Никола Тесла - Господар света

http://www.youtube.com/watch?v=WMh7210wpAg

Nikola Tesla - Tunguska Invazija

http://www.youtube.com/watch?v=T2uoUuyttao


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on March 20, 2014, 10:24:58 am
@Longtrip, Tunguska katastrofa ovde se pominje uzgred, kao mogući efekat udara nebeskog tela.

Suština je da postoji mogućnost da se to desi, i šta bi trebalo preduzeti da se eventualno otkriveni asteroid skrene sa kursa sudara,
.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Milan (longtrip) on March 20, 2014, 10:40:17 am
@Longtrip, Tunguska katastrofa ovde se pominje uzgred, kao mogući efekat udara nebeskog tela.

Suština je da postoji mogućnost da se to desi, i šta bi trebalo preduzeti da se eventualno otkriveni asteroid skrene sa kursa sudara,
.

Boro u drugom filmu (priča broj 5. Šansa)  dat je odgovor i na to pitanje. Zato i jeste sve to zanimljivo.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on June 06, 2014, 06:55:56 am
Možda je vreme da se ova tema ponovo pročita, posebno postovi koji govore o nuklearnom ratu (vezano na događaje u Ukrajini).

Nastojaću da proverim na kojem vremeu sada stoji Sat sudnjeg dana.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on July 24, 2014, 07:50:32 am
Koliko tačno sam mogao da utvrdim nisam siguran, ali na tri izvora sat sudnjeg dana stoji na pet minuta do 12 sati, što znači da je kazaljka pomaknuta za jednu minutu bliže ponoći.

Poređenja radi, 1991. godine, nakon rušenja berlinskog zida stajao je na 17 minuta do 12 sati. Dobro smo minutnu kazaljku pogurali napred, i još se trudimo.

Izvori: http://thebulletin.org/overview
http://danas.net.hr/znanost/sat-sudnjeg-dana-ostaje-na-pet-do-12
http://www.jutarnji.hr/sat-sudnjeg-dana-pomaknut-za-minutu-blize-kraju-svijeta--sada-smo-na-pet-do-dvanaest/999268/


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: motorista 57 klasa on July 24, 2014, 08:37:16 am
Ne treba meni taj sat da vidim dokle je došao svet. Koliko ima stvarno srećnih ljudi pogledajte oko sebe?
Možemo se pozivati na rečeno pre 1000 godina kako je došao smak sveta ali mislim da je možda kasno da se trgnemo pokušamo da
promenimo ponašanje prema sebi i drugima pre svega. A da je tobože bilo bolje kada je pao zid nisam siguran. Izgleda
da je za "demokratiju" sudnji čas onaj momenat kada će moći da vlada celim svetom po svojim merilima dvostrukih aršina.
da briše i prekraja svet i narode onako kako im odgovara. Zaboravljaju da ničija nije gorela do zore.
 To što mere istoriju svojim metrima ne znači ništa jer sve je to kap u okeanu vremena.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Bozo13 on July 24, 2014, 08:40:49 am
Kako se je pomicao tokom vremena

[attachment=1]


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: MOTORISTA on January 10, 2015, 04:48:58 pm
https://www.youtube.com/watch?v=GPbqQOf41Qc


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: MOTORISTA on September 22, 2015, 07:25:41 am
https://www.youtube.com/watch?v=VaPXVJWHji4


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Milan (longtrip) on September 22, 2015, 02:29:57 pm
Upravo gledam film na ovom linku
http://putlocker.is/watch-the-man-who-saved-the-world-online-free-putlocker.html


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Milan (longtrip) on September 22, 2015, 04:36:11 pm
Mnogo zaheban fim, hteo sam nekoliko puta da  :komp
Samo zato jer su tokom snimanja manipulisali ovim čovekom na sve načine. Preporučujem da odgledate ovu životnu priču...


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: MOTORISTA on October 28, 2015, 05:12:40 pm
Kako je američka avijacija umalo započela Treći svetski rat
The Bulletin / Popular Mechanics   28.10.2015.

Tokom prethodne decenije isplivale su mnoge priče o sovjetskim i američkim vojnicima i oficirima licima, koji su u tokom Hladnog rata dobili naređenje da lansiraju nuklearne bojeve glave, ali su ih prekršili i odbili da započnu treći svetski rat. Jedna takva situacija odigrala se u američkoj bazi na Okinavi.

[attachment=1]

Vazduhoplovac Džon Bordn, kojem je američka vojska konačno, posle više od 50 godina, dozvolila da javno ispriča šta se desilo 28. oktobra 1962. godine na ostrvu Okinava, otkrio je za Bulletin of the Atomic Science kako je umalo započet nuklearni konflikt. Džon je sada vremešan čovek, ali se vrlo dobro seća šta se sve izdešavalo kada su on i njegove kolege umalo lansirali nuklearne projektile tokom Kubanske krize. Vazduhoplovna baza na Okinavi dobila je 28. oktobra 1962. godine naređenje da lansira 32 rakete, od kojih je svaka nosila veliku nuklearnu bojevu glavu. Kapetan Vilijam Baset dobio je naređenje da lansira svojih četiri rakete. Čitav proces je prošao tri nivoa sigurnosnih šifri, dobijajući potvrdu posle svakog da su šifre ispravne. Kada je kapetan pročitao listu ciljeva, na iznenađenje svih, tri od četiri mete nisu bile u SSSR-u. U tom trenutku zvonio je lokalni telefon, a na vezi je bio drugi oficir koji je javio da on takođe ima mete van granica SSSR-a. Iako su bili užasnuti uopšte sa idejom lansiranja nuklearnih bojevih glava makar i na Sovjetski savez, dobijanje spiska koji je uključivao i druge mete delovalo je potpuno neverovatno. Još jedna stvar nije bila kako treba. Bili su tek u drugom nivou stanja pripravnosti (DEFKON 2), a ovakva situacija bi zasigurno trebalo da bude zahteva prvi nivo. Tako je kapetan namerno odugovlačio i zvao Raketni operativni centar i lagao da nije jasno čuo uputstva. Ljudi sa pristima na dugmićima bili su spremni da lansiraju nuklearke, ali, prema Bordnovom pamćenju, kapetan je preduzeo još radikalniji potez i naredio naoružanim vazduhoplovcima da „upucaju poručnika ako pokuša da lansira bez verbalne dozvole od nadređenog oficira ili podizanja nivoa stanja pripravnosti". „Ukoliko je ovo greška i ne lansiramo, nećemo dobiti nikakve zasluge i ovo se uopšte nije dogodilo", rekao je kapetan Baset, nakon čega je nazvao Raketni operativni centar i rekao da isčekuje nova naređenja, odnosno da je nivo pripravnosti podignut i da treba da ispali rakete ili da prekine sa procesom lansiranja. Ubrzo su dobili povratno naređenje i potvrdu da ne lansiraju rakete. Nakon krize Baset je rekao svojim ljudima: „Niko od nas neće diskutovati o tome šta se večeras desilo. Bukvalno niočemu šta se večeras dogodilo. Ni u kasarni, ni u baru, ni ovde u lansirnom centru. Čak ni porodici. Da li sam savršeno jasan povodom ovoga". Kapetan Baset preminuo je 2011. godine i niko nije o tome reč rekao više od 50 godine. Sve do sada.

https://www.youtube.com/watch?v=ROd-MZrEEcM

Izvor: www.blic.rs


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on February 14, 2016, 07:51:55 pm
[attachment=1]

Evo kako stoji Sat sudnjeg dana - na tri minute. Izgleda da ga dobro guramo prema nuli...

Izvor: http://thebulletin.org/timeline


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on March 19, 2016, 09:30:11 pm
Subota 19.03.2016.21:10 Tanjug, Vestionline A

"Svet je danas bliži nuklearnom ratu nego ikada"

Zbog eskalacije tenzija između Rusije i Zapada, svet je danas bliži nuklearnom ratu nego što je ikada bio otkako je okončan hladni rat, upozorio je predsednik ruskog Saveta za međunarodna pitanja i bivši ruski ministar spoljnih poslova Igor Ivanov.  

On je, govoreći na tradicionalnom Briselskom forumu koji organizuje Nemački Maršalov fond u SAD, rekao da je opasnost od sučeljavanja uz upotrebu nuklearnog oružja danas u Evropi veća nego što je bila 80-ih godina prošlog veka.

- Danas imamo manje nuklearnih bojevih glava, ali opasnost od njihove upotrebe raste i ovakva situacija je opasna za sve nas - istakao je Ivanov.

On je, takođe, upozorio na moguće posledice trke u naoružanju između Evrope i Rusije, rekavši da će "sasvim sigurno, čim SAD rasporede svoj raketni sistem u Poljskoj, na primer, Rusija odgovoriti tako što će rasporediti svoj raketni sistem 'Iskandar' u regionu Kalinjingrada".

Prema njegovim rečima, Rusija više nije istočni bok propale "velike Evrope", već postaje zapadni bok "sve veće Evroazije u usponu".

Izvor: http://www.vesti-online.com/Vesti/Svet/559795/Svet-je-danas-blizi-nuklearnom-ratu-nego-ikada


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on April 30, 2016, 08:12:43 pm
Sve veća verovatnoća da će ljudska rasa izumreti

Prosečna osoba ima pet puta veće šanse da umre u nuklearnom ratu ili katastrofi izazvanoj klimatskim promenama, nego u automobilskoj nesreći, navodi se najnovijem izveštaju o opasnosti od globalnih katastrofa. 
pixabay.com
Ljudksa rasa možda ne doživi sledeći vek
Najverovatnije pretnje civilizaciji su nuklearni rat, pandemija i klimatske promene.

Verovatnoća da se nešto od toga desi je mnogo veća nego što se pretpostavljalo, piše u izveštaju Fondacije za globalne izazove.

Prema procenama, postoji verovatnoća od čak 9,5 odsto da će ljudi izumreti u narednih sto godina.

Tokom hladnog rata svet je više puta bio na ivici nuklearnog uništenja.

Međutim i 1995. godine su bile velike šanse za takvu katastrofu zbog toga što su ruski radari norvešku raketu za meteorološka merenja pomešali sa nuklearnom.

Tadašnji predsednik Boris Jeljcin je bio spreman na protivnapad, ali srećom, ruski lideri su shvatili da se radi o lažnoj uzbuni.

Klimatske promene nose veliki broj opasnosti i naučnici upozoravaju da će globalno zagrevanje izazvati stvaranje “superoluja” veličine kontinenata do kraja veka.

Uvek postoji i mogućnost erupcije nekog ogromnog vulkana, ali i udara asteroida u Zemlju.

Najveća opasnost ipak preti od pandemija, koje su se u prošlosti već događale, a najbolji primer je španska groznica koja je ubila više od 50 miliona ljudi.

Svake godine u nekom delu sveta biva proglašena epidemija bolesti izazvanih raznim oblicima gripa, ebole i drugih virusa.

Izvor: http://www.vesti-online.com/Vesti/Svet/568945/Sve-veca-verovatnoca-da-ce-ljudska-rasa-izumreti


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Bozo13 on April 30, 2016, 08:24:12 pm
Boro, znaš kako kažu, malo laž, velika laž, statistika. Istotako nitko ne živi večno, ni kao osoba, a ni nijedna dosadašnja živa biča nisu oduvek i zauvek.

Treba znati, da če i ljudi jednom izumreti. Čisto normalna stvar. Kada zemlji postanemo prevelik tumor, otarasit če nas se.  A možda pre i sami sebi to napravimo.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on April 30, 2016, 08:37:25 pm
Znam Božo, ali trebalo bi da je ljudska rasa sa svom tehnologijom i znanjem koje ima ipak iznad rasa koje su na ovoj planeti izumrle jer sve to nisu imale i nisu mogle da se prilagode...

Po mom mišljenju, najveća verovatnoća je da će upravo ljudi, odnosno ljudska tehnologija biti uzrok nepovratnog sunovrata civilizacije a verovatno i svih živih rasa na planeti Zemlji.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Bozo13 on April 30, 2016, 09:04:38 pm
Sve jasno, Boro, sve znam, čak se i slažem sa napisanim, ali ipak se bojim da sami sebi kopamo grob i da ne znamo sa umerenostju trošiti resurse i svoje potrebe ukomponirati sa onim šta imamo a ne sa onim šta bi mogli/želeli imati.

Svega je dosta, samo treba malo podeliti.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Solaris on April 30, 2016, 09:42:51 pm
Sve veća verovatnoća da će ljudska rasa izumreti

Velike štete. Zna se dobro tko je jedino smetalo na planeti.  :P

Peru tebe Boro ovi crnjaci, daj okreni se ljepšim stranama života.

poz.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on April 30, 2016, 09:47:54 pm
Sve veća verovatnoća da će ljudska rasa izumreti

Velike štete. Zna se dobro tko je jedino smetalo na planeti.  :P

Peru tebe Boro ovi crnjaci, daj okreni se ljepšim stranama života.

poz.

Nisi u pravu, nego ja sam pre par godina napravio ovu temu, pa samo da se povremeno aktivira. Inače sam neumereni optimista u životu.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Solaris on April 30, 2016, 09:59:48 pm
Opusti se, bit će gore, nemoraš brinut.

poz.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on May 01, 2016, 02:08:26 pm
Opusti se, bit će gore, nemoraš brinut.

poz.

Znam. Jedan moj prijatelj je govorio: "Ne boj se, dobro biti neće". :D


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on July 17, 2016, 06:30:30 pm
Naučnici: 3 najverovatnija scenarija za smak sveta

Najverovatniji scenariji za smak sveta su erupcija supervulkana, Sunčeva aktivnost i sudar sa asteroidom, navodi magazin "Sajens" pozivajući se na analizu koju je sprovela grupa istraživača iz SAD.

Ukoliko bi došlo do erupcije supervulkana, navode oni, svi kontinenti bi veoma brzo bili prekriveni izuzetno debelim slojem pepela, zbog čega bi došlo do urušavanja zgrada, zagađenja vode i uništenja poljoprivrednih kultura.

U slučaju pojačane aktivnosti Sunca, čovečanstvu preti izuzetno moćan udar visokoenergetskih čestica, što bi moglo da izazove masovna isključenja električne energije širom planete.

Kada je reč o sudaru sa asteroidom, tu je sve jasno - dovoljno je da na Zemlju padne asteroid prečnika jedan kilometar koji bi izazvao ogroman oblak prašine i na taj način blokirao sunčeve zrake da dopru do Zemljine površine tokom nekoliko meseci.

Međutim, upozoravaju naučnici, u sva tri scenarija žrtve bi mogle biti minimalne ukoliko se blagovremeno preduzmu neophodne mere.

Izvor: http://www.vesti-online.com/Vesti/Zanimljivosti/586318/Naucnici-3-najverovatnija-scenarija-za-smak-sveta


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on August 12, 2016, 08:25:17 pm
Nuklearni rat može da počne slučajno

Osigurati bezbednost nuklearnog arsenala postalo je teže zbog sajber pretnji koje mogu dovesti do slučajne upotrebe nuklearnog oružja, izjavio je bivši ministar odbrane SAD Vilijem Peri.

[attachment=1]
Slučajno?

Prema rečima Perija, do neželjenih posledica može dovesti i ljudski faktor. Tako je za vreme Hladnog rata vojni operater raketnog sistema greškom pokrenuo trening program u kompjuterskom sistemu za kontrolu.

To se opet može dogoditi, dodao je Peri, naglasivši da će predsednik SAD imati samo nekoliko minuta da donese odluku o lansiranju raketa.

Bivši ministar je kritikovao plan modernizacije nuklearnog arsenala SAD koji može da košta oko bilion dolara. Radi se o zameni interkontinentalnih raketa "minitmen" koje su korišćene za nuklearno obuzdavanje tokom Hladnog rata sa SSSR-om.

Peri je naglasio da je sadašnji nuklearni raketni sistem zemlje prilično ranjiv, jer potencijalni protivnici znaju mesta gde se on nalazi.

Izvor: http://www.vesti-online.com/Vesti/Svet/591995/Nuklearni-rat-moze-da-pocne-slucajno


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: torpedo011 on August 12, 2016, 09:56:07 pm
Quote
Osigurati bezbednost nuklearnog arsenala postalo je teže zbog sajber pretnji koje mogu dovesti do slučajne upotrebe nuklearnog oružja, izjavio je bivši ministar odbrane SAD Vilijem Peri.

Kakva glupost. Ovo ni jednocelijski organizam ne bi izjavio.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: torpedo011 on August 12, 2016, 10:06:18 pm
Inace u temi nema nijednog posta posvecenoj pravoj masini sudnjeg dana koja postoji i koja je operativna... 15Э601.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on August 13, 2016, 07:27:51 pm
Inace u temi nema nijednog posta posvecenoj pravoj masini sudnjeg dana koja postoji i koja je operativna... 15Э601.

Hajde, prosvetli nas, daj koji post o pravoj mašini sudnjeg dana.

A za sajber napade ne slažem se sa tobom. Ne znam mnogo o kompjuterima, ali ono malo što znam mi govori da verujem takvoj izjavi, bez obzira koliko ćelija imao onaj ko je to izjavio.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: torpedo011 on August 13, 2016, 07:43:55 pm
Posto ne pisem od kuce i posto nemam mnogo vremena dacu vam samo osnovne podatke.

60-tih godina proslog veka nakon dostizanja vrhunca u zaostrenosti sukoba izmedju dve supersile i sve izvesnijeg nuklearnog rata sovjetski vojnopoliticki vrh je dosao na ideju da napravi sistem koji bi bio autonoman ili poluautonoman za automatsko uzvracanje SAD-u. Naime kako su atomske bombe bile sve razornije i sve jace postojala je mogucnost da se prilkom prvog masovnog udara onesposobi Komanda RVSN te da niko nema ovlascenje da lansira MBR ka SAD-u i NATO. Taj problem je resen uvodjenjem sistema Perimiter u operativnu upotrebu.

Razvoj sistema su zapoceli naucnici sa Lenjingradskog univerziteta. Cilj je bio stvoriti sistem koji je sposoban sam da lansira MBR prema unapred odredjenjim metama u slucaju nemogucnosti izdavanja komande od strane GK. Sistem je konstruisan da bude poluautonoma. Sta to znaci? U mirnodopsko vreme automatski sistem je iskljucen i raketama rukovode iskljucivo ljudi. U toku ratnog ili vanrednog stanja sistem moze biti ukljucen i preveden u punu borbenu gotovost. Kompjuteri vrse lansiranje ako dodje do sledecih uslova>

1. masovni napad na rusko tlo detektovan preko radara i senzora za radijaciju, potrese, topolotu i EMT.
2. izostanak odgovora tj. naredjenja od strane GK.

U tom slucaju sistem sam preuzima lansiranje na sebe. Pocetna faza jeste lansiranje komandne rakete 15А11 koja je u sustini preradjena raketa UR-100. U sebi sastoji radio odasiljac koji emituje signal silosima na zemlji gde su smesteni projektili R-36 i UR-100. 15A11 prelece citavu teritoriju Rusije od zapada ka krajnjem istoku i salje signal za lansiranje preostalim raketama. Nakon izvrsenog preleta projektili jedan za drugim automatski krecu ka Zapadu i drugim krajevima sveta i unistavaju prethodno zacrtane ciljeve u memoriji.

Do sada je izvrseno 7 lansiranja komandne rakete i najmanje toliko provera borbene gotovosti sistema (6 uspesnih i jedan delimicno). Sistem je stavljen u operativnu upotrebu 1985. godine.

Nista slicno ne postoji u SAD kao ni u drugim drzavama.

Dakle nije mit vec stvarnost...

Boro I've showed you the way. The rest is yours...


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on August 13, 2016, 08:03:15 pm

Boro I've showed you the way. The rest is yours...

Look at the post Reply #4 on: May 10, 2010, 09:39:23 pm, this topic. Seems that you did not learn your lesson well.

Prevod: Pogledaj post Reply #4 on: May 10, 2010, 09:39:23 pm, ova tema. Izgleda da nisi dobro naučio lekciju.

Ma nije važno dobro pročitati temu, treba tu i vremena, i truda, razmišljanja... Važno je dobro kritikovati ono što su drugi napravili...


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: torpedo011 on August 14, 2016, 08:11:02 pm
Тако је. Пљување нас је одржало...

Quote
@Torpedo011, o svemu što bi se moglo pisati u ovoj temi, već je pisano u velikom broju tema na Palubi. Nema nešto novo što bi se ovde postavilo, znači samo bi se ponavljalo već rečeno.

Ne znam ima li to smisla?

клик (https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,21283.msg285887.html#msg285887)

Него да се вратимо на ово... ''Мртва рука'' је есенција теме. До сада нисам видео нигде ниједан снимак система нити некакво пробно ланисрање. Све што  је изашло у јавност јесте ова фотографија командне ракете и веома сажете информације које су изнете у јавност посредством бивших совјетксих грађана некада запослених у војсци.

Оно што мене занима јесте да ли су и други лансирни системи попут самоходних укључени у систем ''Перимитер'' или су само шатхови обухваћени? Ракета се најбрже лансира из ШПУ. Топољу треба више времена да из маршевског пређе у борбени положај, а исто се односи и на подморнице које морају да лансирају пројектил са одређене дубине или на површини. Да ли радио-сигнал уопште може да допре до подморница?

Постојање Перимитера даје и одговор на то зашто је УР-100 задржан у наоружању до дана данашњег мада се предвиђа и његова замена као и замена Р-36М. Ако до тога дође и ако све МБР буду завршиле на самоходним системима типа камион, воз или подморница како ће онда систем Перимитер функционисати?


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on August 14, 2016, 08:26:48 pm
Inace u temi nema nijednog posta posvecenoj pravoj masini sudnjeg dana koja postoji i koja je operativna... 15Э601.

Citiraš moj post od pre više od tri godine?! Alal vera, čekao si i dočekao, ali ne ono što misliš - nema šanse da uđem u neku prepirku sa tobom, a i dalje mislim da u temi o JRM mogu samo da se dodaju neke slike, mala je šansa da se da nešto suštinski novo jer je JRM umrla kao i njena država.

Suština je u tome da si napisao da nešto nije u temi pomenuto, a jeste, što navodi na zaključak da temu nisi pročitao a kritikuješ.

I nije "Perimiter" nego "Perimetar", ali nije važno pošto je ovo moj poslednji odgovor tebi, bez obzira šta napisao i čime me prozivao (možda sam ti nešto odgovorio još 2009, ko zna?).

Pozdrav @Torpedo 011.

P.S. Predlažem da neko od moderatora ovu temu očisti, počevši od ovog mog posta, pa sve slične razgovore sa Božom i Solarisom sa prethodne strane, mislim da umanjuju vrednost teme. Ne mislim ovo zbog toga što sam ja pokrenuo temu već zbog toga što smatram temu interesantnom, barem za one koji su zabrinuti za budućnost.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: torpedo011 on August 14, 2016, 08:33:44 pm
Same as you Boro. Мислио си да нема шта да се дода кад ето га на 32 стране and pushing over. Ишао сам две године по библиотекама, отпадима, лимунду, купинду и разним местима да бих скупио књиге, цртеже, часописе итд. У почетку сам се љутио на Дреднота када ми је рекао да наручујем теме као песме у кафани, а заправо ми је рекао да треба сам да створим нешто што желим и на крају сам успео упркос свему. То што сам ставио ту нема на другим форумима и сајтовима. Имам још фотографија, чланака и разних ствари те тема неће стати на овоме. Дотераћу је барем до 50-те странице.

Биће још тога Боро. Свашта сам скупио.

Поздрав и теби.

Quote
možda sam ti nešto odgovorio još 2009, ko zna?).

Овде сам од 2013. Први пост ми је на теми о ВПБР-31



Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on August 14, 2016, 08:37:48 pm
Svaka čast za trud! Odgovaram ti jer smo u off topic, nije vezano za ovu temu a nadam se da će neki Mod i tako ovo obrisati.

Volim da vidim sve vezano za JRM, tamo su ostale najlepše godine mog života. Sada mogu da ti rastumačim, ili ponovim, JRM nema, dakle ne može se ništa novo desiti već samo naći neki do sada ne objavljeni materijal što si ti uspeo i što treba pozdraviti.

Koliko koja tema ima stranica, nije toliko bitno za njen kvalitet - tako ja mislim. Evo nas dva smo pola stranice napunili u dva dana u ovoj temi a samo smo je pokvarili...

Sad sam pogledao od kada si na Palubi, znam. :)


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: torpedo011 on August 14, 2016, 08:40:04 pm
А што се тиче нуклеарног оружја можемо о томе како хоћеш. Ја сам својевремено писао рад о томе и тематика ми је блиска.

Quote
Sada mogu da ti rastumačim, ili ponovim, JRM nema, dakle ne može se ništa novo desiti već samo naći neki do sada ne objavljeni materijal što si ti uspeo i što treba pozdraviti.

Све је то већ било објављено, али је закопано и потиснуто. Ја сам успео да се снађем за ВОЈСКУ и Нови гласник као и неке друге часописе из тог периода. Војне тајне не знам нити им имам приступ.

Иначе сада копам по Морнаричком гласнику из неких других разлога невезаних за Палубу, али има везе са морнарицом. Нашао сам разне фотографије којих овде нема као и неке одговоре на постављена питања који су изостали.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on August 14, 2016, 08:47:12 pm
Drago mi je, nadam se da ćeš i to podeliti sa nama.

Tema "Mašina sudnjeg dana" nije ograničena na nuklearno oružje, a sve što sam o tome imao da kažem napisao sam kada sam pravio temu, ne bih dalje jer ne znam. Samo ponekad na netu nađem ponešto što je u vezi sa temom...


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: torpedo011 on August 14, 2016, 08:49:04 pm
Хоћу, поделићу.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on October 12, 2016, 08:30:30 pm
Odnosi između najvećih svetskih sila kvare se iz sata u sat - u Siriji, Ukrajini... svuda.

Sat sudnjeg dana danas je na tri minuta do ponoći. Mislim da će sledeće ažuriranje pomeriti veliku kazaljku na minut, najviše dva do ponoći:

[attachment=1]

Prevod: prošle godine Naučni i bezbednosti savet pomerio je sat na tri minuta do ponoći, uz napomenu: "Verovatnoća globalne katastrofe je vrlo visoka, a aktivnosti na smanjenju rizika od katastrofe moraju se preduzeti što skorije". Ta verovatnoća nije se smanjila. Sat otkucava, globalna opasnost se nazire. Mudri lideri treba da deluju - odmah.

Nažalost, koliko ja vidim, lideri nisu mudri i deluju upravo u suprotnom pravcu.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: motorista 57 klasa on November 14, 2016, 12:31:07 pm
Interesantan tekst na:

http://englishrussia.com/2016/10/27/8-frightening-facts-about-the-nuclear-arsenal-of-russia-9-photos/

[attachment=1]


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Solaris on November 27, 2016, 05:40:07 pm
[attachment=1]


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Solaris on December 04, 2016, 12:12:55 pm
How Close Do You Live to a Nuclear Bomb?

https://www.youtube.com/watch?v=HZXn5Ct0PJg

Quote
Nuclear weapons are terrifying in two ways. What they're capable of, and how close they may actually be located to you. You may have spent your entire life living near one and never knew about it, or maybe not. Either way if you want to put your mind at ease or want to get freaked out by it, then this video will tell you with "reasonable" accuracy of where most nuclear weapons are located in the world. Some however, nobody knows of which means that technically... some could be located just about anywhere! (0000000.1% chance of anybody ever finding these though so don't ever try)


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Karlo on December 18, 2016, 02:33:39 pm
Nedjelja je pa "treba" poštivati "crveni slovo" u kalendaru.Moja žena neće da pere ni veš nedjeljom i ako to radi veš mašina. :laugh:
Dakle opušteno bez fizičkog naprezanja,jer se umni rad ne smatra "radom". :laugh:

 Najsigurnija mesta na svetu u slučaju nuklearnog rata
Novosti online | 18. decembar 2016. 12:18 |

Naučnici su odabrali tri lokacije za najsigurnija mesta u slučaju nuklearnog rata... Autori iznose tvrdnju da trenutno zapravo živimo u najmirnijem razdoblju svetske istorije  
[attachment=1]  

Naučnici su odabrali tri lokacije za najsigurnija mesta u slučaju nuklearnog rata... Dr Beki Aleksis Martin i dr Tom Dejvis za „Gardijan“ su napisali veliki članak u kojem analiziraju najsigurnija mesta u slučaju izbijanja nuklearnog rata. Autori iznose tvrdnju da trenutno zapravo živimo u najmirnijem razdoblju svetske istorije, kada se usprkos sukobima na Bliskom istoku i u nekim drugim delovima sveta vodi manje ratova koji su pritom znatno manje smrtonosni nego oni u 20. veku, prenosi „Jutarnji list“.

Međutim, u kontekstu uspešnih nuklearnih proba Severne Koreje, „novog hladnog rata“ SAD i Rusije (a s Trampom potencijalno SAD i Kine) i uvek zaoštrenih odnosa Indije i Pakistana (obe države imaju nuklearno oružje), opet se počelo pričati o mogućnosti izbijanja nuklearnog rata.

Uvek omiljena tema medija željnih senzacija dobija na težini razmišljanjima poput onog koje ima penzionisani šef Pentagona Vilijam Peri, koji smatra da je nuklearni rat danas izvesniji nego što je bio tokom 70-ih i 80-ih godina prošlog veka.

Valja podsetiti da je nuklearno oružje od vremena kad su Amerikanci razorili Hirošimu i Nagasaki pre svega služilo kao oružje pretnje koje zapravo niko ne želi da aktivira — razumljivo, s obzirom na to da samo SAD ili Rusija imaju dovoljno bojevih glava da ozbiljno ugroze opstanak ljudskog roda na Zemlji.

Ako u nekom crnom, srećom malo verovatnom scenariju, ipak dođe do sukoba, gde bi bilo najsigurnije mesto na svetu, udaljeno od potencijalnih napada i uništenja? Aleksis Martinova i Dejvis su prilikom „lociranja“ tih mesta uzeli u obzir trenutne zalihe nuklearnih bojevih glava u državama koje ih poseduju (SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija, Francuska, Indija, Pakistan, Izrael i Severna Koreja), verovatnoću sukoba s drugim nacijama, te čak dugoročnu numeričku prognozu vremena.

Različite projekcije na kraju su rezultirale scenarijom u kojem dolazi do simultanog i multilateralnog nuklearnog rata. Ne preterano iznenađujuće, kao najsigurnije mesto na svetu pokazao se Antarktik, ledeni kontinent koji je ujedno i mesto prvog sporazuma o upotrebi nuklearnog oružja, kojim je još 1959. godine odlučeno da će se tamo samo provoditi miroljubiva istraživanja.

Druga opcija je poznato Uskršnje ostrvo, udaljeno 3.500 kilometara od obala Južne Amerike. Dva i po puta manji od ostrva Krk, sigurno ne bi mogao da primi velik broj izbeglica koje bi mesto delile s čuvenim kamenim glavama.

Treća opcija su pak Kiribati ili Maršalska Ostrva, deo Mikronezije, regije u zapadnom Pacifiku. Ironično, SAD su tokom 40-ih i 50-ih godina prošlog veka upravo na širem području Maršalskih Ostrva testirale 67 nuklearnih bombi, zbog čega ih je američka Komisija za atomsku energiju 1956. proglasila „mestom koje je daleko najviše zagađeno radijacijom“.

(Izvor: sputniknews.com)
--------------------------
Moj stav je da je ovo opušteno blebetanje na "crveno slovo".Ne vodi se tu računa niti o tome,da posledice nisu trenutne,nego dugotrajne, ubacuje se tu neki dogovor oko Antarktika,kao da će se u slučaju "kataklizme" oni poštivati itd.........
Broj mjesta (manje ugroženih) je smijurija jer je vjerovatnije da su zaštićene nekakve kotline u Dinarskim,Alpskim,Himalaje itd., pa niti ta zaštita nije dugoročna,jer će posledice trajati i to godinama itd....
Nemoj da mi netko uključuje veš mašinu danas,jer se sigurno neće "izvući" u slučaju "sudnjeg dana".  :rtfm

Poz.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: MOTORISTA on December 27, 2016, 02:06:46 pm
Svet je bio na ivici nuklearnog rata i to zbog najbanalnije stvari
Njujorker   27.12.2016.

U 2.30 ujutro 3. juna 1980. godine, računari u Nacionalnom vojnom komandnom centru Severnoameričke vazdušne komande, smeštenom duboko u šumama planine Čejen u Koloradu, kao i u Lokaciji R, alternativnom komandnom centru Pentagona na planini Rejven Rok u Pensilvaniji, izdali su dramatično upozorenje: Sovjetski Savez je upravo pokrenuo nuklearni napad na SAD. 

[attachment=1]

Malo pre toga, Sovjeti su izvršili invaziju na Avganistan, a animozitet između dve supersile bio je veći nego ikad pre, još od vremena Kubanske krize. Američka vojska je iz sefova izvadila ključeve za pokretanje balističkih raketa, posade bombardera krenule su ka avionima, lovci su poleteli u nebo, a Federalna vazduhoplovna administracija je naredila sletanje svih komercijalnih aviona. Savetnik predsednika Džimija Kartera za nacionalnu bezbednost Zbignjev Bžežinski spavao je u svom domu u Vašingtonu, kada je zazvonio telefon. Njegov vojni savetnik general Vilijam Odom zvao ga je da mu kaže da je lansirano 220 raketa sa svojetskih podmornica i da lete ka SAD. Bžežinski je Odomu rekao da želi potvrdu o napadu. Odbrambeni napad morao bi da bude izveden vrlo brzo, Vašington bi mogao da bude razoren u roku od nekoliko minuta. Odom je zvao ponovo i imao je jednu ispravku: lansirano je 2.200 raketa. Bžežinski je odlučio da ne budi ženu, jer bi više voleo da umre u snu. Dok se spremao da nazove Kartera i preporuči američki kontranapad, telefon je zazvonio još jednom. Odom se izvinjavao: bila je to lažna uzbuna. Istragom je kasnije utvrđeno da je oštećen čip u kompjuteru poslao pogrešno upozorenje. Čip je koštao 46 centi. Slična lažna uzbuna podignuta je i prethodne godine, kada je neko greškom u računar Pentagona ubacio snimak obuke za slučaj sveopšteg sovjetskog napada. Lažne uzbune izdavane su tokom Hladnog rata i u slučajevima lansiranja meteorološke rakete u Norveškoj, solarne oluje, solarnih odsjaja na oblacima na velikim visinama...

Erik Šloser, autor knjige "Command and Control" piše za "Njujorker" kako je moglo da se desi da sistemi napravljeni sa idejom upravljanja nuklearnim oružjem, kao i svi složeni tehnološki sistemi, zapravo imaju velike mane. Njih dizajniraju, proizvode i održavaju ljudska bića. Ipak, kada je reč o kontrolnim sistemima za nuklearno oružje, svaka greška može da bude mnogo veća nego kada se radi o padu sajta za upoznavanje usled prevelike posete, ili ako neki letovi zakasne usled tehničkog problema. Milioni, ako ne i stotine miliona ljudi, mogli bi da budu zbrisani sa lica zemlje zbog ovakvih grešaka.

[attachment=2]

Opasnost nije prošla. Šanse da danas greškom dođe do nuklearnog napada danas su male, ali rizik je sve veći dok Amerika i Rusija sve više idu ka novom Hladnom ratu. Ruski predsednik Vladimir Putin najavio je da će Rusija "ojačati vojni potencijal strateških nuklearnih snaga", dok je američki predsednik Donald Tramp odgovorio najavom proširenja američkog nuklearnog arsenala. "Neka počne trka u naoružanju", rekao je Tramp. "Bićemo jači od njih u svakom smislu i sve ćemo ih nadživeti". Žestoka retorika obeju strana može samo da poveća opasnost od pogrešnih proračuna i grešaka. Bliski susreti vojnih letelica SAD i Rusije postali su rutinska stvar, stvarajući mogućnost za neželjen konflikt. Mnogi sistemi nuklearnog naoružanja na obe strane su zastareli i prevaziđeni. Njima upravlja osoblje koje je često nemotivisano i loše obučeno. niko od njihovih nadređenih nema neposredno iskustvo tokom prave nuklearne krize. A današnji sistemi kontrole i komande moraju da izlaze na kraj s pretnjama koje nisu ni postojale tokom Hladnog rata: Kompjuterski virusi, elektronska špijunaža, vormovi, logičke bombe, Trojanski konji, kao i ostalo oružje sajber ratovanja. najveća opasnost potiče ne od neke tehničke inovacije, već od dileme koja tvorce nuklearnih strategija proganja još od prve detonacije atomske bombe: Kako sprečiti nuklearni napad dok istovremeno zadržavate sposobnost da ga i sami lansirate? "Matrica za korišćenje nuklearnog oružja ustanovljena je u Hirošmi", rekao je u novembru 1945, samo nekoliko meseci nakon uništenja ovog japanskog grada, Džej Robert Openhajmer, naučni direktor projekta "Menhetn". "To je oružje agresije, iznenađenja i terora". Nuklearno oružje napravilo je totalno uništenje efikasnijim nego ikad. Samo jedna bomba sada je dovoljna za uništenje za koje bi ranije trebalo na hiljade bombi. Ako biste tokom vazdušnog napada oborili 99 odsto neprijateljskih bombardera, bilo bi dovoljno da samo jedan avion koji niste pogodili uništi čitav jedan grad. U ratu između dve zemlje s nuklearnim oružjem koji bi ličio na revolveraški obračun u stilu Divljeg zapada, mogao bi da pobedi onaj koji je prvi napao. A iznenadni napad mogao bi da obezbedi jedinu nadu za nacionalni opstanak - naročito ako je reč o zemlji sa slabijim nuklearnim arsenalom.

[attachment=3]

U istom mesecu u kom je Openhajmer izneo svoje ocene, politčki teoretičar sa Jejla Bernard Brodi predložio je teoriju nuklearnog zastrašivanja koja je u velikoj meri oblikovala američku politiku od tada pa do danas. Brodi je smatrao da pretnja odmazdom predstavlja jedinu efikasnu odbranu od mogućeg nuklearnog napada. "Moramo da uradimo sve što možemo da bismo umanjimo prednost koju bi neprijatelj mogao da ima ako bi napao prvi", napisao je Brodi odmah nakon što se SSSR objavio da ima atomsku bombu. Uprkos svom novcu uloženom u njihovu izgradnju korist od nuklearnog oružja ostala bi uglavnom psihološka. "Ono što plaši nisu naša namere ili sposobnosti, već sposobnosti i namere koje neprijatelj misli da imamo", navodi se u poverljivom dokumentu Pentagona iz tog vremena. "Naša misija se sastoji u ubeđivanju". Strah od iznenadnog napada i potreba za odmazdom dominirali su strateškim razmišljanjem tokom Hladnog rata. Na tajnom brifingu 1961. godine, ministru odbrane SAD Robertu Meknamari rečeno je da bi sovjstski napad na samo pet meta mogao lako da izbriše civilno vođstvo SAD. Mete bi bili Bela kuća, Pentagon, Kemp Dejvid, Sajt R, kao i Haj Point, bunker u Maunt Vederu u Virdžiniji.

[attachment=4]

Uz dodatne napade, Amerika bi bila "obezglavljena", jer bi Sovjeti mogli da pobiju i američki vojni vrh. Kompletan američki sistem nuklearne kontrole i komande bio bi zbrisan s lica Zemlje sa smo 35 raketa. Pod Meknamarinom upravom, predsednik Kenedi je želeo da kontrola nad atomskim bombama ostane pod ingerencijom predsednika. Sve je ovo bilo testirano tokom Kubanske krize, kada je niz pogrešnih proračuna i informacija, kao i problema u kontroli i komandi, umalo izazvao slučajni nuklearni rat, iako su i Džon F. Kenedi i Nikita Hruščov hteli da ga izbegnu. U najopasnijem incidentu, kapetan sovjetske podmornice pogrešno je verovao da je njegva podmornica meta napada američkih ratnih brodova, pa je naredio lansiranje torpeda sa nuklearnom bojevom glavom. Njegovo naređenje blokirao je drugi ofocor. Da je torpedo ispaljen, SAD bi se osvetile nuklearnim protivudarom. Na vrhuncu krize, Meknamara je rekao: "Plašio sam se da možda više nikad neću videti subotu veče". Amerika danas ima 440 interkontinentalnim raketa Minuteman II, smeštenih u silosima rasutim po Koloradu, nebraski, Vajomingu, Montani i Severnoj Dakoti. Rakete su spremne za lansiranje u roku od dva minuta ukoliko se pojavi opasnost. Svaka od ovih raketa ima nuklearnu bojevu glavu koja je do 30 puta moćnija od bombe koja je uništila Hirošimu. Starost ovog oružanog sistema sve više postaje vidljiva. Većina kompleksa za lasniranje napravljena je za vreme Kenedijeve administracije, a neki od njih su podložni i poplavama. Komandni centri podsećaju na vremenske kapsule s kraja 20. veka. Kompjuter koji prima naređenja direktno od predsednika datira iz 1976, kada je bio poslednje čudo tehnike, ali je danas potpuno prevaziđen. Ilustracije radi, on se oslanja na rad sa flopi-diskovima od 8 inča. Prosečan smartfon danas ima hiljadu puta veću memoriju.

[attachment=5]

Osoblje koje upravlja, komanduje i održava rakete Minuteman III takođe je izazvalo razloge za zabrinutost. General koji je zadužen za kompletan arsenal raketa Minuteman III udaljen je iz službe 2013. godine, nakon što se u alkoholisanom stanju tokom posete Rusiji na neprikladan način ponašao u društvu mladih Ruskinja, tražeći da peva obrade pesama "Bitlsa" u meksičkom restoranu, usput vređajući svoje domaćine. Sledeće godine, oko 100 oficira koji brinu u raketama Minuteman III disciplinski su kažnjeni jer su varali na testovima. Još trojica ofocora otušteni su 2015. jer su koristili ekstazi, kokain i amfetamine. Iste godine oficir za lansiranje je osuđen an 25 godina zatvora jer je predvodio nasilnu uličnu bandu, dilovao drogu, seksualno nasrnuo na devojčicu mlađu od 16 godina, kao i zato što je koristio psilocibin, moćan halucinogen. Kao što mu i sam čin govori, ovaj oficir bio je zadužen za lanisranje interkontinentalnih balističkih raketa.

Izvor: www.blic.rs


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: MOTORISTA on January 26, 2017, 09:59:56 pm
Časovnik sudnjeg dana pomera kazaljke danas
The Telegraph , T. Č.   26.01.2017.

Takozvani časovnik sudbine, koji simbolizuje opasnost od globalnog uništenja, približiće se ponoći, i to danas, ističu naučnici.

Odbrojavanje na ovom satu je počelo još 1947. godine od strane stručnjaka koji su radili na projektu Menhetn kad je dizajnirana prva atomska bomba. Naučnici su želeli da na jednostavan način ukažu na opasnost po našu planetu koju može da izazove čovek nuklearnim ratom. Sat se trenutno nalazi na tri minuta do ponoći, a kad časovnik otkuca 00:00h, desiće se kraj čovečanstva. Naučnici navode da će se sat pomeriti minut unapred danas, a to je najbliže Apokalipsi od 1953. godine, kada je Amerika donela odluku da unapredi svoj nukelarni arsenal sa hidrogenskom bombom. Sudnji časovnik sada ne otkucava samo zbog pretnji od nukelarnih bombi i rata, već i zbog klimatkih promena. Prošlog meseca su naučnici iz prominentne organizacije "Bulletin", naglasili da "hodamo po samoj ivici". U saopštenju su naveli: "Tenzije između SAD i Rusije podsećaju na Hladni rat, opasnost od klimatskih promena, nuklearne probe Severne Koreje, sve su to faktori koji utiču na odluku da se promeni vreme na časovniku". Poslednji put su kazaljke na satu pomerene 2015. godine, dva minuta unapred. Prošle godine, kazaljke koje se godinama pomeraju unapred i unazada, ostale su na svom mestu bez pomeranja, na tri minuta do ponoći.

Izvor: www.blic.rs


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on January 27, 2017, 08:01:35 pm
Kazaljka je na "satu sudnjeg dana" ipak pomerena samo 30 sekundi, a ne ceo minut bliže ponoći.

https://www.youtube.com/watch?v=fNMmb9aKBGY


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Solaris on January 28, 2017, 06:29:36 pm
Moraju i ovi "znanstvenici" nekako opravdati sredstva koja ulupaju uludo pa ovako plaše ljude.  :P

poz.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on February 05, 2017, 05:42:17 pm
Naučnici tvrde: Ovo su tri razloga za kraj sveta

Istraživači Instituta za budućnost čovečanstva pri Filozofskom fakultetu Univerziteta u Oksfordu u Velikoj Britaniji objavili su izveštaj u kojem se nabrajaju osnovni događaji koji prema mišljenju stručnjaka mogu da dovedu do uništenja čovečanstva, piše "Dejli mejl".

Stručnjaci pretpostavljaju da su najveće pretnje za postojanje života na zemlji u ovom trenutku pandemije, klimatske promene i nuklearni rat. Predstavnici zemalja sveta, navode autori izveštaja, ne ulažu dovoljno napora kako bi se planeta spasila od potencijalnih pretnji.

Izveštaj "Egzistencijalni rizik. Diplomatija i upravljanje“ bazira se na mišljenju mnogobrojnih eksperata koji su učestvovali u stručnim simpozijumima koje su organizovali univerziteti u Oksfordu i Kembridžu.

Autori istraživanja pozivaju vlasti da obrate posebnu pažnju na navedene probleme u dokumentu.

Izvor: http://www.vesti-online.com/Vesti/Svet/631615/Naucnici-tvrde-Ovo-su-tri-razloga-za-kraj-sveta


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on March 04, 2017, 08:52:59 pm
NASA zabrinuta: Zemlja za dlaku izbegla udar asteroida

Asteroid veličine 3 metra prošao je u četvrtak pored Zemlje na 20 puta manjoj udaljenosti od Meseca.

Astronomi su objekat, nazvan 2017 EA, primetili samo šest sati pre nego što je proleteo pored naše planete, 14.500 kilometara iznad Pacifika. 

Njegov prolazak primetile su brojne opservatorije, koje su uspele da utvrde njegovu putanju pre nego što se udaljio. 

NASA navodi da je asteroid bio toliku blizu Zemlje, da je ušao u zonu geosinhronih satelita u njenoj orbiti. 

Iako se ove godine već dogodilo nekoliko bliskih susreta sa asteroidima, astronomi ističu da je reč o objektima koje nećemo ponovo videti u Zemljinoj blizini bar još hiljadu godina, piše "Dejli mejl".

Izvor: http://www.vesti-online.com/Vesti/Zanimljivosti/637561/NASA-zabrinuta-Zemlja-za-dlaku-izbegla-udar-asteroida


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: MOTORISTA on September 18, 2017, 01:10:04 pm
Preminuo čovek koji je spasao svet od nuklearnog rata
Novosti Online   18. septembar 2017.

Sovjetski oficir Stanislav Petrov je 26. septembra 1983. godine ostao priseban i odustao je od pritiskanja crvenog prekidača, koji bi ceo svet gurnuo u treći svetski, ali i nuklearni rat

[attachment=1]

SOVJETSKI oficir Stanislav Petrov, koji je pre 34 godine spasao svet, preminuo je u 77. godini, prenose Vijesti.

Petrov je 26. septembra 1983. godine spasao svet, kada je ostao priseban i odustao je od pritiskanja crvenog prekidača, koji bi ceo svet gurnuo u treći svetski, ali i nuklearni rat.

On je osamdesetih godina prošlog veka bio pukovnik ruske vojske i zapovednik komandnog centra OKO smeštenog u blizini Moskve, srca sistema koji je upozoravao na nuklearne projektile koji bi eventualno bili ispaljeni na tadašnji SSSR.


Tog 26. septembra 1983. u prvim minutima posle ponoći centrom se oglasio alarm. Računar je javio da je prema Moskvi iz smera SAD-a poletela jedna balistička raketa sa nuklearnom bombom, a nedugo potom čulo se upozorenje o još četiri. Udar je trebalo da usledi za svega nekoliko minuta.

- Nikad nisam ni pomišljao da bih se mogao naći u takvoj situaciji iako smo bili uvereni da nas Amerikanci mogu napasti i da je samo pitanje trenutka kada će se to desiti. Hladni rat bio je u to doba ledeno hladan - pričao je Petrov.

Iako je prema protokolu trebalo da odmah ispali salvu nuklearnih raketa iz sovjetskih baza koje bi pogodile ciljeve na području SAD-a i Zapadne Evrope, Petrov je oklevao. Nije pritisnuo crveni taster.

- Sve je bilo spremno, ali nisam hteo da ispalim rakete, bilo je jasno da to znači kraj sveta kakav poznajemo. Odlučio sam da čekam. Minuti su prolazili, a računari su pokazivali da se američki projektili sve više približavaju SSSR-u. Alarm je potresao ceo centar, ali nisam ispalio rakete, niti sam obavestio svoje nadređene. Oni bi mi i tako naredili da pucam. U takvim situacijama ne možete da racionalno analizirate, nema puno vremena, već se oslanjate na instinkt. A on mi je govorio da nešto nije u redu - kaže Petrov.

U tom trenutku je, kaže, na umu imao dve stvari.

"Računar je pokazivao da prema nama leti pet projektila ispaljenih iz samo jedne baze, i svi idu prema Moskvi. Opšti napad Amerikanaca zasigurno se ne bi ograničio na samo pet raketa, već bi njima sigurno želeli da 'obogalje' naše sisteme naoružanja. I drugo, razmišljao sam da računar nema mozga i da može pogrešno protumačiti signale za nuklearne rakete", rekao je Petrov, koji je tada ipak odlučio da pričeka udar, pa i po cenu da neće moći da uzvrati.

Računari su pokazivali da se projektili sve više i više približavaju, do nuklearnog udara ostao je još samo minut, trideset sekundi, deset, pet... Ljudi u centru spremili su se na najgore... A onda ništa. Ni jedne eksplozije nad Moskvom. Ni traga udaru. Računar je i dalje govorio da su rakete pogodile glavni grad, ali napolju, u centru Moskve ništa nije ukazivalo na takav scenario. Bilo je jasno, uzbuna je bila lažna.

Petrov je prijavio incident, a istraga je pokazala da je ruski satelit pogrešno očitao podatke zbog retkog fenomena poravnanja Sunčevih zraka na oblacima i putanje satelita.

Petrov je uskoro penzionisan, a doživio je i nervni slom. O incidentu se do devedesetih ništa nije znalo, ali u međuvremenu je sve procurilo u javnost.

"Ja nisam heroj, Samo sam radio svoj posao. Bio sam na pravom mestu u pravo vreme", poručuje Petrov

Zanimljivo, iako je sprečio moguću nuklearnu katastrofu, pukovnik Petrov je prekršio svoja naređenja i vojni protokol. Zbog toga su ga kasnije ispitivali nadređeni, a to je, pak, dovelo do toga da ga više nisu smatrali pouzdanim vojnim oficirom.

Sovjetska vojska nije kaznila Petrova, ali ga nije ni nagradila niti mu dala priznanje. Dobio je negativnu ocenu i njegova jednom obećavajuća vojna karijera stigla je do kraja. Preselili su ga na manje važan posao, a ubrzo potom su ga i penzionisali.

"Moja pokojna žena punih deset godina nakon incidenta nije o njemu znala ništa. Jednom me pitala šta sam učinio. Odgovorio sam joj: Ništa", rekao je Petrov.

Da je Petrov ispalio nuklearne rakete, stručnjaci tvrde da bi to bio kraj čovečanstva. One koje ne bi ubio udar, umrli bi za šest do osam meseci jer bi silne detonacije podigle radioaktivnu prašinu koja bi na nekoliko godina zaklonila sunce i izazvala nuklearnu zimu koju niko ne bi preživeo.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: MOTORISTA on January 25, 2018, 04:25:54 pm
Časovnik sudnjeg dana - Koliko smo blizu nuklearnoj apokalipsi? Naučnici će nam reći danas
I.Z.K.   25.01.2018.

Naučnici će nam danas saopštiti koliko smo blizu nuklearnom uništenju.

[attachment=1]

Mnogi od renomiranih svetskih naučnika će danas održati ceremoniju na kojoj će nam reći koliko ima minuta do ponoći na takozvanom "Časovniku sudnjeg dana", što je simboličan prikaz opasnosti od nuklearne katastrofe u kojoj se nalazi čovečanstvo, piše "Independent". Godišnji događaj je samo delimično ceremonija koja omogućava naučnicima da pokažu koliko su zabrinuti. I verovatno će oni reći da se veoma plaše. Pomeranje sata će biti objavljeno u 16 sati po centralnoevropskom vremenu. Odbrojavanje na ovom satu je počelo još 1947. godine od strane stručnjaka koji su radili na projektu Menhetn u okviru kojeg je napravljena prva atomska bomba. Ovaj časovnik su osmislili američki naučnici okupljeni oko Biltena atomskih naučnika, a što su kazaljke na njemu bliže ponoći, to je veća opasnost u kojoj se svet nalazi. Naučnici pomeraju veliku kazaljku napred ili nazad u zavisnosti od procene trenutne situacije. Trenutno se sat nalazi na dva i po minuta do ponoći, a tako je odlučeno prošle godine.

https://youtu.be/XBE_L3VbUuA

Sada se strahuje da će sat krenuti unapred na dva minuta do ponoći jer nijedna od pretnji koje su postojale prošle godine nije do sada ublažena, a neke su se i pogoršale. Do sada je najveća opasnost bila za vreme 1950-ih i 1980-ih godina kada je bilo dva minuta do ponoći, a najmanja opasnost je bila sredinom 1991. godine kada je bila 17 minuta do ponoći na ovom imaginarnom časovniku.

Izvor: www.blic.rs

---------------------------------------------------------------

Sat je postavljen na dva minuta do ponoći.



Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Bozo13 on April 11, 2018, 08:06:49 pm
 [attachment=1]


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: MOTORISTA on April 11, 2018, 08:08:28 pm
 :P


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: MilosPantovic on April 23, 2018, 11:55:39 pm
https://www.youtube.com/watch?v=yIfU41BICf4 (https://www.youtube.com/watch?v=yIfU41BICf4)



Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on January 05, 2019, 03:45:41 pm
Do kraja veka Srbija pustinja, roboti nadmudruju ljude?

"Do kraja ovog veka Njujork i London mogli bi da se nađu pod vodom, a Srbija bi mogla da bude pustinja, ukoliko svi zajedno na planeti nešto ne preduzmemo", upozorava sociolog i futurolog Milan Nikolić.

"Imamo još 12 godina"

Ono što je izvesno to je, kaže Nikolić, to je da će već sredinom ovog veka na planeti živeti 10 milijardi ljudi, da će hrane i pitke vode biti upola manje nego danas, i da će veštačka inteligencija uznapredovati toliko da će čovek sve teže moći da je kontroliše.

To su pitanja kojima se bave eksperti i futurolozi u svetu, u nastojanju da ukažu na opasnosti i gotovo izvesne posledice klimatskih promena i razvoja veštačke inteligencije.

- Mi imamo još 12 godina da uradimo nešto ozbiljnije kako bi sprečili razvoj događaja koji bi, ako se ništa ne učini, značio da će do kraja ovog veka temperatura da se podigne za tri stepena - upozorava Nikolić.

- Moguće da će se podići i za sedam stepeni, a sve preko toga biće katastrofa. Lednici se tope, nivo mora će se podići za osam do 10 metara i mnogi gradovi, uključujući Njujork i London, kao i cela Florida, čak 43 posto zemljišta u Americi, biće pod vodom - kaže Nikolić.

Šta još čeka čovečanstvo?

Nikolić ukazuje na ono što je gotovo sasvim izvesno:

- Polovinom ovog veka će na planeti biti 10 milijardi ljudi, a vode za piće i dostupne hrane pašće na polovinu. Ljudi će krenuti u potragu za hranom i vodom, pa ove sada migracije u odnosu na predstojeće jesu samo kap u moru - rekao je Nikolić.

On je naveo da jedna studija predviđa da će se 100 do 150 miliona ljudi pokrenuti u pravcu Evrope i da će ti ljudi, uglavnom muslimani, nositi atomsku bombu iz Pakistana.

- Tamo bi mogli započeti i prvi sukobi. Bangladeš je muslimanski i on je samo metar-metar i po iznad mora, a tamo živi preko 100 miliona ljudi. Oni će krenuti u Indiju, Indija će ih pobiti, Pakistan će baciti atomsku bombu na Indiju, Indija će baciti atomsku bombu na Pakistan. Taj scenario je dosta realističan - smatra Nikolić.

On skreće pažnju da ćemo sa porastom temperature za šest stepeni izgubiti polovinu biljnih i životinjskih vrsta, sa 10 stepeni ostaće samo najupornije vrste, a sa porastom od 15 stepeni neće više biti uslova za poljoprivredu.

- Predviđa se da će na ovom našem prostoru biti pustinja kao u severnoj Africi - dodao je on.

Osim klimatskih, nisu bezbanačajne ni "tehnološke" pretnje. Nikolić ističe da smo na pragu nove kompjuterske revolucije i veruje da će od polovine ovog veka naučna otkrića na sebe preuzeti veštačka inteligencija.

- Veštačka inteligencija je danas na nivou primata i može da rešava razne vrste problema, te tako specijalna veštačka inteligencija u medicini daje prognoze sa 96 posto tačnosti, a najbolji doktori dođu samo do 60 posto - kaže Nikolić.

Čovek će dobiti veliku moć, ali...
Univerzalna veštačka inteligencija, koja može da rešava sve probleme, sporije se razvija, ali se predviđa, prema rečima Nikolića, da će za 10-15 godina veštačka inteligencija biti "jaka" kao najinteligentniji ljudi.

- U jednom času doći će do odvajanja veštačke i ljudske inteligencije i mi više nećemo moći da je kontrolišemo. Svaki talas veštačke inteligencije će ići dalje, mi nećemo ni znati šta se tu događa i to se negde očekuje od polovine ovog veka - upozorio je Nikolić.

On kaže da će veštačka inteligencija doneti veliku moć čoveku, možda će mu pomoći da reši probleme sa klimatskim promenama, ali može se i okrenuti protiv ljudi.

Nikolić je rekao da će vremenom sve više u životu ljudi biti prisutna mreža sa kojom će čovek biti povezan putem nanobotova u svojoj glavi i zahvaljući njima će čovek moći da povuče svako znanje sa mreže i u trenutku progovori francuski ili reši neki problem sa svojim automobilom.

- Sledeći nivo će biti pretvaranje ljudi u kiborge, pa u robote, pa onda samo u algoritme na univerzalnoj mreži. Veštačka inteligencija će možda biti naš poslednji izum - rekao je Nikolić.

Izvor: https://vesti-online.com/Vesti/Zanimljivosti/723203/Do-kraja-veka-Srbija-pustinja-roboti-nadmudruju-ljude


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on February 04, 2019, 06:36:07 pm
Sat sudnjeg dana na 2 minute do ponoći, kao i u vrijeme hladnog rata

[attachment=1]

U četvrtak su znanstvenici iz organizacije Bulletin of the Atomic Scientists postavili sat Sudnjeg dana te odredili kako se i ove godine nalazimo na samo dvije minute do ponoći, odnosno do kataklizme, piše CNN.

Kako bismo pojasnili što to znači i u kakvom se to opasnom razdoblju nalazimo, treba napomenuti da kazaljka nije bila ovoliko blizu ponoći, osim lani, od 1953. godine kada su Sjedinjene Države i Sovjetski Savez testirali hidrogensku bombu.

Od pokretanja sata 1947. godine, kazaljke su pomicane 20 puta, od dvije minute do ponoći 1953. na sedamnaest minuta do ponoći 1991. završetkom hladnog rata.

Dvije godine blizu kataklizme

S obzirom na to da smo već dvije godine zaredom tako blizu kataklizmi, moglo bi se reći da živimo u "novom abnormalnom" razdoblju, odnosno u vrlo opasnom periodu ljudskog postojanja.

Prošle su godine stručnjaci izjednačili tadašnju nuklearnu opasnost s onom iz doba hladnog rata i postavili sat na dvije minute do ponoći.

"Ove godine nuklearno pitanje je ponovno glavni razlog za zabrinutost", rekla je 2018. godine Rachel Bronson, predsjednica Bulletin of the Atomic Scientists.

Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/sat-sudnjeg-dana-na-2-minute-do-ponoci-kao-i-u-vrijeme-hladnog-rata/2058897.aspx?index_ref=read_more_d


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Dreadnought on May 22, 2019, 10:44:27 am

Nuklearno oružje – hitan problem


Rizik od korišćenja nuklearnog oružja je na najvišem nivou od Drugog svetskog rata, izjavila je direktorka Instituta za istraživanja o razoružanju Ujedinjenih nacija (UNIDIR) Renata Duan.

Ona je nuklearno oružje nazvala „hitnim” problemom, koji bi svet trebalo ozbiljnije da shvati, prenosi Rojters.

Duan ističe da sve države koje poseduju nuklearno oružje trenutno imaju aktivne programe za modernizaciju tog oružja, a da se „pejzaž” kontrole naoružanja menja delimično i zbog strateškog nadmetanja Kine i SAD.

Prema njenim rečima, dolazi do „erozije” tradicionalnih sporazuma o kontroli naoružanja zbog pojave novih tipova rata u kojima sve češće učestvuju oružane grupacije i privatni plaćenici, kao i nove tehnologije koje brišu linije između ofanzive i defanzive.

Uzimajući u obzir činjenicu da su pregovori o razoružanju u ćorsokaku već 20 godina, 122 države su već potpisale sporazume o potpunoj zabrani nuklearnog naoružanja, delom iz frustracije, delom što prepoznaju kakav rizik stvara to naoružanje, kaže Duan, prenosi Tanjug.

„Mislim da je to istinski poziv na rizike od nuklearnog rata, pogotovo sada, kada je rizik od korišćenja nuklearnog oružja viši nego u bilo kom trenutku Drugog svetskog rata”, izjavila je Duan, prenosi Rojters.

Sporazum o zabrani nuklearnog oružja, koji podržava i Međunarodna kampanja za ukidanje nuklearnog oružja, organizacija nagrađena Nobelovom nagradom 2017. godine, za sada ima 23 od 50 potpisa koji su neophodni da bi sporazum stupio na snagu.

Sporazumu se oštro protive SAD, Rusija, Kina, kao i druge države koje poseduju nuklearno oružje, navodi Rojters.

Duan ističe da svet ne sme da ignoriše opasnost koju predstavlja nuklearno oružje.

„Hajde da razmislimo o tome, da vidimo kako delujemo po pitanju rizika i suzbijanju tog rizika i meni se to čini kao poprilično značajno i hitno pitanje koje se ne predstavlja dovoljno u Savetu bezbednosti UN”, rekla je Duan.

izvor (http://www.politika.rs/sr/clanak/430107/Nuklearno-oruzje-hitan-problem)




Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on August 18, 2019, 06:45:45 am
CNN: Tajanstvena eksplozija govori o ruskom „oružju sudnjeg dana“

Analitičari zapravo i ne znaju šta je „Burevestnik“, ali smatraju da je to neka vrsta krstareće rakete u kojoj je nuklearni reaktor.

Jedna eksplozija, objavljena pa naglo otkazana evakuacija jednog sela, pet mrtvih nuklearnih stručnjaka i nešto tragova radioaktivnog joda u vazduhu iznad severne obale Norveške – to je sve što se, po svemu sudeći, zna o najnovijem neuspešnom pokušaju Rusije da isproba svoju novu raketu „Burevestnik“, nazvanu na Zapadu „Skajfol“, piše danas američka TV CNN.

Ruski predsednik Vladimir Putin je tvrdio da ta raketa ima neograničen domet i da može da nadmaši sva američka sredstva odbrane od napada iz vazduha. Ali ovomesečna proba to nije pokazala, a to i nije prvi put.
Visok nivoa radijacije u tom području, koji potencijalno može doseći i do Norveške, daje uverljivost toj teoriji. Putinov portparol, Dmitrij Peskov, odbio je da potvrdi široko rasprostranjene međunarodne spekulacije da je u nesreći učestvovala krstareća raketa na nuklearni pogon.

Džon Hokis, saradnik direktora „Jane’s IHS Markit“ za kopneno oružje, rekao je da s obzirom na to da Rusi tvrde da taj projektil ima neograničen domet, moglo bi se pretpostaviti da je to raketni motor koji uvlači vazduh i greje ga nuklearnim reaktorom s malim jezgrom, te struja pregrejanog vazduha koji se izbacuje, stvara potisak.
Glavni problem s tim projektilom s oznakom „9M370“, ili „SSC-x-9 Skyfall“ – kako ga NATO naziva, je izduv jer nuklearni reaktor ne može se koristiti za pogon rakete, a da se ona ne pretvori u „prljavu krilatu bombu“.
– To zaista jeste oružje sudnjeg dana. Ne bi se moglo koristiti ni u čemu drugom osim u nuklearnom ratu punih razmera. To je krstareća raketa koja može da dugo ostane u vazduhu, a dok leti za sobom bljuje radioaktivni pljusak – rekao je dr Mark Galeoti, sa britanskog vojnog Instituta za odbrambene i bezbednosne studije.
Kad je Putin marta 2018. godine svečano objavio postojanje te rakete, istakao je njene neograničen domet: da može da obleti svet mnogo puta, a zatim da sama napadne svoju metu i to iz neočekivanog ugla, možda čak i danima nakon lansiranja. Galeoti smatra da se Putin ne sekira što izgleda da to do sada nije tako dobro funkcionisalo.
– Rusija Vladimira Putina u osnovi pokušava da se napumpa – rekao je on. „Pokušava da vojno izgleda strašnije nego što jeste. Iako im se ne sviđa što to nije uspelo, činjenica da govorimo o najnovijoj ruskoj vojnoj tehnologiji je definitivno za njih jedan plus“.

Američki zvaničnici su za CNN rekli da je taj projektil testiran nekoliko puta, ali nikada u potpunosti uspešno. Koliko je odmakao taj projekat i koliko je ovo veliki zastoj, samo se nagađa.

Kremlj je samo tokom poslednjih mesec dana imao niz incidenata. Početkom jula, AS-31, ili „Lošarik“ – super-tajna špijunska podmornica za super-dubine, upala je u nevolju kraj severne obale. Državni mediji su rekli da je 14 mornara umrlo od udisanja gasova, a Kremlj je tvrdio da je nuklearni reaktor podmornice bio netaknut kada je vraćena u luku.

Nedelju dana kasnije, na deponiji municije u Ačinsku desio se niz eksplozija tokom pet sati, od kojih su neke prouzrokovale razorne udarne talase. Nedelju dana kasnije lokalni zvaničnici su priznali da je četrdesetak ljudi povređeno.

Andrej Kortunov, generalni direktor Saveta za međunarodne poslove Rusije, rekao je da, „ako se pogleda sadašnje stanje, budžet za odbranu Ruske Federacije je vrhunac dostigao 2016. godine“, od kada se smanjuje.
– Dakle, u osnovi, od vojske i odbrambenog sektora se traži da urade više za manje – dodao je on, „a to bi moglo biti uzrok napetosti. Možda su neke od ovih nesreća deo cene koju vojska mora da plati jer ima relativno skroman budžet, a velike ambicije“, preneo je CNN.

Izvor: https://www.vesti-online.com/cnn-tajanstvena-eksplozija-govori-o-ruskom-oruzju-sudnjeg-dana/


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Morskoprase on August 18, 2019, 11:37:07 am
Pa dok mi o tehnologiji govori persona poput dr.Galeotija, koji nema baš nekih znanja iz tehnologija a obiluje političkim analizama... do tada mi je Đejnsovo tumaćenje dosta logičnije i moguče.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: dzumba on August 18, 2019, 07:17:31 pm
https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,31742.msg520070.html#msg520070

То (што каже Џон Хокинс) отприлике кажу и руски аналитичари. Ради се о неком систему за који треба да унапреди (или замени) постојеће ракетне моторе са течним горивом.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Dreadnought on September 18, 2019, 08:36:23 am

Stiglo upozorenje: Nova nuklearna pretnja "najveća od kubanske krize"


Svetski lideri okupljaju se sledeće nedelje u Njujorku, na Generalnoj skupštini UN, a kontrola nuklearnog naoružanja morala bi da im bude prioritet.

To je poručila grupa od više od stotinu političara, vojnika i diplomata.

U zajedničkom saopštenju, oni su upozorili da rizik od nuklearne nesreće, pogrešne procene ili nesporazuma, nije bio veći od vremena kubanske raketne krize, javlja "Glas Amerike".

Istorijski sporazum Sjedinjenih Država i Rusije o nuklearnim snagama srednjeg dometa – INF – formalno je ukinut u avgustu. Ruski predsednik Vladimir Putin ovog meseca je najavio da će njegova zemlja početi da proizvodi nove projektile, koji su tim sporazumom bili zabranjeni, ali da ih neće raspoređivati, osim ako to prvo ne učine Sjedinjene Države.

Brzi krah sporazuma INF naveo je grupu istaknutih evropskih i ruskih diplomata i vojnih lidera da upozore na ozbiljne, nove nuklearne pretnje. Oni zahtevaju da globalna kontrola naoružanja bude priotetna tema na predstojećoj Generalnoj skupštini UN u Njujorku. Među potpisnicima saopštenja je Des Braun, bivši britanski sekretar za odbranu, koji je sada predsedavajući Evropske liderske mreže, koja je koordinisala saopštenje.

“Pre svega, narušena je cela struktura kontrole naoružanja, na koju smo se oslanjali decenijama. Da bi stvari bile još komplikovanije, razvijaju se nove tehnologije koje, u sferi nuklearnog oružja stvaraju ne samo kapacitete za koje ne postoji regulativa, već i rizike kakve do sada nismo videli.”

U takvo oružje spadaju hipersonični projektili – kakve razvijaju Rusija, SAD, Kina I Australija – a koji će navodno moći da zaobiđu sve postojeće odbrambene sisteme.

Sve više zemalja nastoji da razvije svoje raketene sisteme. Međutim, tri decenije posle kraja hladnog rata, Evropa je i dalje u najosetljivijem položaju.

“Sa evropskog stanovišta, narušeno poverenje između Zapada i Rusije u širem smislu, i sistematsko urušavanje strukture kontrole naoružanja u proteklih desetak godina, nas posebno zabrinjava jer živimo u sredini gde je ili uskladišteno ili raspoređeno 90% svetskog nuklearnog arsenala. A mnoga od tih raspoređenih oružja mogu da se upotrebe u roku od nekoliko minuta”, ističe Des Braun.

U saopštenju se upozorava da nije ugrožena samo evropska bezbednost – dok Severna Koreja nagomilava svoj nuklearni arsenal, rastu tenzije između nuklearno naoružanih suseda Indije i Pakistana a preti opasnost i od kolapsa iranskog nuklearnog sporazuma, posle američkog povlačenja.

“Postoje znaci da se ta pitanja pominju u razgovorima naših lidera, ali problem je što nam današnja politika i nedostatak liderstva ne dozvoljavaju da dospemo tamo gde su nas doveli prethodni lideri.”

Potpisnici saopštenja apeluju na SAD i Rusiju da pronađu novi pristup razvoju novog oružja, i konstatuju da bi Kina i druge države sa nuklearnim naoružanjem trebalo da promovišu rad na strateškoj stabilnosti. Međutim, u sadašnjoj geopolitičkoj klimi, postizanje sporazuma u Ujedinjenim nacijama neće biti lako.

izvor (https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2019&mm=09&dd=17&nav_category=78&nav_id=1592578)


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Dreadnought on September 19, 2019, 06:53:37 am

Kako bi izgledao nuklearni rat između Rusije i SAD


Američki naučnici, učesnici projekta "Nauka i globalna bezbednost“ sa Univerziteta Prinston, razradili su simulaciju nuklearnog rata između SAD i Rusije.

Prema njihovom scenariju, u prvim satima sukoba moglo bi da pogine ili bude ranjeno više od 90 miliona ljudi, prenosi Sputnjik.

Autor simulacije Alek Gleser objavio je na Jutjubu i zvaničnom sajtu projekta video-ssniamk u trajanju od četiri minuta pod nazivom „Plan A“, na kome je prikazan model nuklearnog sukoaba između SAD i Rusije.

Prema scenariju, sukob započinje sa primenom konvencionalnog naoružanja, ali Rusija zatim izvodi nuklearni napad na pograničnoj teritoriji Nemačke i Poljske, kako bi obuzdala snage SAD i NATO-a u Evropi. Nakon toga, kao odgovor na to NATO koristi nuklearno oružje u napadu na Kalinjingradsku oblast. Prema objavljenom scenariju, kao rezultat svega konflikt prerasta u taktički nuklearni rat na teritoriji Evrope, a zatim se širi i na teritorije SAD i Rusije.

"SGS je razradio simulaciju verovatne eskalacije ratnih dejstava između SAD i Rusije. Pritom su uzeti u obzir realni položaji nuklearnih snaga, ciljeva, kao i broj smrtnih slučajeva. Prema procenama, u prvih nekoliko sati konflikta biće ubijeno i ranjeno više od 90 miliona ljudi“, navodi se na sajtu projekta.

Autori simulacije tvrde da je projekat motivisan potrebom da se istaknu potencijalno katastrofalne posledice od nuklearnog rata između SAD i Rusije.

Ranije je zamenik ministra spoljnih poslova Rusije Sergej Rjabkov izjavio da neodgovorni koraci administracije predsednika SAD Donalda Trampa povećavaju rizik od nuklearnog sukoba i da je Moskva primorana da reaguje na to.

izvor (https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2019&mm=09&dd=18&nav_category=78&nav_id=1592840)


https://youtu.be/2jy3JU-ORpo



Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: dzumba on September 19, 2019, 07:22:39 pm
Ја ценим да би губици обеју страна, узимајући у обзир и посредне ефекте били и већи. Затрованост атмосфере би била таква да би то утицало на читав живи свет на планети...Последице би биле саниране вековима после.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Dreadnought on September 26, 2019, 08:52:23 am

Rusija će nastaviti da se pridržava Sporazuma o zabrani nuklearnih proba


Od kako se pridružila Sporazumu o zabrani nukelarnih proba (CTBT), Rusija nije sprovela nijednu nuklearnu probu izjavio je šef ruske diplomatije Sergej Lavrov.

On je dodao i da će Rusija nastaviti da se pridržava obaveza iz tog sporazuma.

Lavrov je na konferenciji posvećenoj pomenutom sporazumu i održanoj na marginama 74. Generalne skupštine UN, izjavio da odbijanje SAD da ratifikuju sporazum umanjuje izglednost da CTBT postane funkcionalan međunarodni dokument, prenosi Tas.

On je podsetio da je Rusija CTBT ratifikovala 2000. godine, ali i da nuklearne probe ne sprovodi od 1991.

"Od 1991. godine Rusija se pridržava moratorijuma na nuklearne probe, s obzirom da od tog trenutka nismo sproveli nijedan test. Nastavićemo da se pridržavamo ove zabrane pod uslovom da i druge nuklearne sile imaju takav pristup", istakao je Lavrov.

Ruska agencija podseća da je CTBT usvojen na Generalnoj skupštini UN 1996. i da ga je do sada ratifikovalo 166 zemalja.

Međutim, kako navodi Tas, sporazum još nije stupio na snagu, jer ga nisu ratifikovale SAD, Kina, Egipat, Izrael i Iran, dok ga Indija, Pakistan i Severna Koreja nisu ni potpisale.

izvor (https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2019&mm=09&dd=25&nav_category=78&nav_id=1595962)


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Dreadnought on September 28, 2019, 11:31:05 am

"Ne sme se dopustiti nuklearni rat"


"Kako se ne bi dozvolila dalja eskalacija tenzija, Rusija je podnela veliki broj inicijativa. Predsednik Vladimir Putin je objavio odluku o neraspoređivanju kopnenih raketa srednjeg i kratkog dometa u Evropi i drugim regionima, ako se od toga budu uzdržavali Amerikanci. Pozvali su SAD i NATO da se pridruže tom moratorijumu. Mi smo više puta predlagali Vašingtonu da počnemo pregovore o produžetku Sporazuma o smanjenju strateškog ofanzivnog naoružanja. Zajedno sa Kinom se zalažemo za postizanje pravno obavezujućeg dokumenta o sprečavanju trke u naoružanju u kosmosu", rekao je ministar.

"Reakcija SAD i njihovih saveznika, za sada, ne daje nade. Zabrinjava izostajanje odgovora i na naše predloge američkim kolegama još pre godinu dana: da se na najvišem nivou usvoji rusko-američka izjava o nedopustivosti nuklearnog rata u kom ne može biti pobednika. Pozivam sve države da podrže ovu inicijativu", izjavio je Lavrov.

Lavrov je objavio da Rusija na tekućoj sednici Generalne skupštine UN podnosi projekat rezolucije o jačanju kontrole nad naoružanjem.

"Usvajanje rezolucije bi bilo važan doprinos stvaranju uslova za uspešno održavanje pregledne konferencije o realizaciji Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja naredne godine", rekao je Lavrov.

izvor (https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2019&mm=09&dd=27&nav_category=78&nav_id=1596837)


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Dreadnought on November 19, 2019, 01:56:35 pm

Ko vuče "nuklearne konce"? Svet saglasan: Nove sile ne treba da postoje


Sve države sa civilnom nuklearnom industrijom su sposobne da naprave fisioni materijal, što zapravo znači da su u mogućnosti da naprave nuklearno oružje.

Ipak, od devet država koje poseduju nuklearno naoružanje, čak četiri države nisu potpisnice Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT), a svet je saglasan da nove nuklearne sile i ne treba da postoje.

Devet država koje ga poseduju su: Rusija, SAD, Francuska, Kina, Ujedinjeno Kraljevstvo, Pakistan, Indija, Izrael i Severna Koreja, koja je upravo jedina nuklearna sila, mala - ali ipak sila, sa svega 20-30 nuklearnih bojevih glava, koja se 2003. godine povukla iz NPT sporazuma. S druge strane, Pakistan, Indija i Izrael taj sporazum nikad nisu ni potpisali.

"Nuklearno oružje je po svojoj suštini ambivalentno. S jedne strane potpuno nehumano i oružje sposobno da stavi tačku na ljudsko postojanje, dok istovremeno u međusobnom odnosu između država posednika predstavlja faktor pacifikacije", kaže za B92 Bogdan Stojanović, istraživač saradnik u Institutu za međunarodnu politiku i privredu.

Stojanović dodaje da "politika moći dominira savremenim međunarodnim odnosima i cilj je zadržati status kvo bez stvaranja novih nedodirljivih država. Nuklearni status omogućava tu nedodirljivost".

Sporazum o neširenju nuklearnog naoružanja iz 1968. godine podrazumevao je da države potpisnice koje već imaju nuklearno naoružanje neće širiti dalje ovo naoružanje dajući ga državama koje ga nemaju, a s druge strane one države koje ga ne poseduju obavezale su se da ga neće ni nabavljati ni proizvoditi.

Od država koje nemaju nuklearno naoružanje samo Južni Sudan ovaj sporazum nije potpisao.

Ali Irak je 1991. pre Zalivskog rata imao tajni program, a smatra se da Iran, Libija i Sirija verovatno imaju svoje nuklearne programe.

Turska, koja je je 1980. godine potpisala Sporazum o neširenju nuklearnog naoružanja, u poslednje vreme šalje dvosmislene poruke, Nije poznato da li je u planu da rade na razvoju ove vrste naoružanja, ali aktuelni predsednik Erdogan smatra da je neprihvatljivo to što je Turskoj zabranjeno, jer, kako navodi, "ne postoji razvijena zemlja na svetu koja nema nuklearno oružje".

"Neproliferacioni režim uspostavljen Sporazumom o neširenju nuklearnog naoružanja 1970. godine izričito zabranjuje državama da razvijaju nuklearno oružje, dok istovremeno nekima dozvoljava da ga zadrže. Režim je uspostavio dvojake standarde, pa tako svih pet stalnih članica Saveta bezbednosti su nuklearne sile i to nije problem, ali je problem ukoliko Iran ili neka druga država žele ući u nuklearni klub", kaže Bogdan Stojanović.

Situacija oko Irana je malo drugačija. Dok premijer Izraela Benjamin Netanjahu izjavljuje da je Teheran blizu razvijanja nuklearnog oružja na tajnom mestu, iz Irana se to negira, a predsednik Hasan Rohani kao dokaz tvrdnji kaže da omogućava nadzor nad svojim nuklearnim objektima.

"Izrael ne tvrdi da Iran ima razvijenu nuklearnu bombu, već da se nalazi relativno blizu tog cilja. Izraelski zvaničnici su u više navrata tvrdili da Iran krije nuklearna postrojenja za obogaćivanje uranijuma, neophodnog materijala za izgradnju nuklearne bombe", kaže Stojanović.

Šta je istina nije precizno utvrđeno, ali Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) je već 2003. godine rekla da je Iran preduzeo tajne nuklearne aktivnosti. Kako IAEA kaže, to je učinjeno da bi se uspostavio kapacitet da sami proizvode svoj fisijski materijal. Kao što je već bilo reči, svaka država koja poseduje civilnu nuklearnu energiju u mogućnosti je da napravi fisioni materijal koji je zapravo sama suština nuklearnog naoružanja, ali šta je bila namera Irana nije bilo poznato sve do 2015. godine.

U julu 2015. Iran se obavezano da će smanjiti kapacitet za proizvodnju materijala za nuklearno oružje, a u zameni SAD su ukinule sankcije Iranu. Ipak Sjedinjene Države su već 2018. godine ponovo uvele sankcije ne samo Iranu, već i državama s kojima Iran trguje. Iran nije ostao dužan i u maju 2019. godine napustio je sporazum i zatražio zaštitu od sankcija. Ali 27. juna Iran je saopštio da će sporazum iz 2015. prekršiti.

Iran je u početkom novembra saopštio da radi na prototipu centrifuge koja je 50 puta brža od one dozvoljene nuklearnim sporazumom sa svetskim silama. Šta će se dalje dešavati ostaje da saznamo u budućnosti, a Bogdan Stojanović na B92 kaže da je Iran ipak blizu stvaranja svog nuklearnog oružja i kao takav predstavlja realnu pretnju Izraelu.

"Strah u Izraelu je opravdan jer prema kredibilnim procenama Iran ovim tempom razvoja može postati nuklearna sila najkasnije za dve godine. U najbližem komšiluku, rodila bi se nova nuklearna sila koja ne samo da je rival Izraelu već mu osporava pravo na egzistenciju. Napomenuo bih da je Izrael nuklearna sila od kraja šezdesetih godina iako zvanično to nikada nije priznao", naglašava naš sagovornik.

Severna Koreja ne krije svoje namere, i više puta je naglasila da će ovo oružje iskoristiti ako se oseti ugroženo. Ali mnogi kažu da Severna Koreja predstavlja realnu pretnju, jer bi korišćenje ovog oružja predstavljalo "samoubilačku misiju" režima.

"Nuklearno oružje tera svoje posednike da se ponašaju racionalno bez obzira na retoriku, što je slučaj i sa Severnom Korejom. Kim Džong Un nikada ne bi rizikovao sopstveno uništenje hirovitim činom upotrebe atomskog oružja. Njemu nuklearno oružje služi kao sredstvo podizanja sopstvene cene, dobijanja određenih ekonomskih benefita i što je najvažnije ima ulogu prvorazrednog defanzivnog mehanizma od spoljne intervencije", kaže Stojanović.


Najveće nuklearne sile


Prema navodima Stokholmskog međunarodnog mirovnog instituta (SPIRI) nuklearne sile i dalje modernizuju svoje oružje, iako je primećeno da je broj nuklearnih bojevih glava u svetu smanjen. Od skoro 14.000 nuklearnih bojevih glava, Rusija i SAD, kao dve najveće sile zajedno imaju više od 12.000, a najmanje ima Severna Koreja (20-30).


Rusija i SAD, i Kina?

Iako je Rusija u proteklih godinu dana smanjila broj svojih nuklearnih bojevih glava sa 6.850 na 6.500, ona ipak predstavlja "najveću" nuklearnu silu. SAD su takođe sa 6.450 smanjile na 6.185.

"Činjenica je da nominalno Rusija poseduje najviše nuklearnih bojevih glava, ugrubo 300 komada više od SAD. Međutim, čista matematika u slučaju merenja nuklearne moći ne daje rezultat jer osim broja nuklearnih bojevih glava značajna je njihova snaga prinosa i načini isporuke do mete", kaže Stojanović i dodaje:

"Prema još uvek važećem sporazumu, SAD i Rusija su limitirane na maksimalno 1.550 komada namontiranih nuklearnih bojevih glava, što je više nego dovoljno za višestruko uništenje čitave planete. Dakle, govoriti o većoj ruskoj nuklearnoj moći je bespredmetno s obzirom da 'višak' moći nema veliki značaj u situaciji 'uzajamnog osiguranog uništenja' obe strane".

Amerika se na početku nadala da ima monopol nad tehnologijom nuklearnog naoružanja i jedina je država koja je nuklearno oružje upotrebila za napad.

"Nuklearne tajne" su se, na nesreću, brzo raširile i svet se vrlo brzo našao u opasnosti. Hladnoratovska trka u naoružanju obeležila je drugu polovinu dvadesetog veka.

"Gomilanje nuklearnih bojevih glava tokom Hladnog rata bilo je potpuno iracionalno, a u jednom momentu je na svetu bilo više od 60.000 komada tog oružja", naglašava Stojanović.

SAD su prvi test izvele već 1945. godine, nakon toga i dva napada na Japan, a SSSR je svoj prvi test imao četiri godine kasnije. Nakon toga i ostale zemlje imale su svoje nuklearne testove, i upravo zbog sve veće opasnosti 1968. potpisan je Sporazum o neširenju (NPT).

Ipak, Kina, koja je svoj prvi nuklearni test imala 1964. godine, u poslednje vreme se sve češće navodi kao potencijalni strateški protivnik Sjedinjenih Država. Iako ova država razvija svoje atomsko oružje, ne raspoređuje ga na raketama koje takođe proizvodi.

"Ono što se često zanemaruje kada se upoređuju vojni budžeti najmoćnijih država sveta jeste da million dolara više vredi u Kini ili Indiji nego u SAD. Po paritetu kupovne moći Kina je već prestigla SAD što vojni budžet Kine ne čini toliko manjim koliko čiste cifre pokazuju. Naravno, SAD su po pitanju konvencionalne vojne moći još uvek bez premca u svetu, posebno kada je reč o vazduhoplovnoj ili mornaričkoj sili. Kina ulaže pretežno u defanzivne kapacitete i danas predstavlja ozbiljnog izazivača američkom uticaju. Kineska nuklearna sila od oko 300 bojevih glava spremnih da polete ka meti u svakom momentu, sasvim je dovoljna da odvrati neprijateljski napad, što joj omogućava rasterećenost u projektovanju moći na globalnom nivou", kaže Stojanović.


Indija i Pakistan

"Mnogi eksperti u ovoj oblasti tvrde da je indijski potkontinent mesto gde postoji najveća šansa za izbijanje nuklearnog rata i sledstveno tome globalne katastrofe. Na našu sreću, mogućnosti za takav scenario su minimalne jer je istorija pokazala da nuklearne sile ne ratuju međusobno, uz izuzetke sukoba niskog intenziteta", kaže Stojanović.

Ipak, između Indije i Pakistana je 1999. godine na prostori Kašmira došlo do razmene vatre, a poslednje vreme nove tenzije pravi i obaranje indijskih aviona.

"Jedan takav slučaj desio se 1999. godine kada je na prostoru Kašmira došlo da direktne razmene vatre između indijskih i pakistanskih snaga. Sukob nije eskalirao u pravi rat, upravo zbog činjenice da su obe države raspolagale nuklearnim arsenalima. Nedavno su tenzije porasle u istom regionu obaranjem dva indijska aviona i kratkom indijskom protivofanzifom, ali siguran sam da takvi konflikti ne mogu prerasti u pravi rat jer bi to bio rat bez pobednika", navodi on.

"Paradoksalno, poput ere Hladnog rata, nuklearno naoružanje ima ulogu mirotvorca između Indije i Pakistana i sprečava ih u radikalnim akcijama", zaključuje Stojanović.


(Ne)važnost sporazuma

Danas se s pravom postavlja pitanje koliko su važni nuklearni sporazumi, posebno u momentu kada se svet suočava sa kršenjem i raskidanjem nuklearnih sporazuma.

"Svedoci smo neretkog kršenja međunarodnih normi od strane najmoćnijih država sveta, što nije slučaj samo u nuklearnim pitanjima već u međunarodnom pravu uopšte. Pomenuo sam “nuklearni rasizam” uspostavljen međunarodnim neproliferacionim režimom koji uvodi dvostruke standarde. Kriza međunarodnih sporazuma je tek na pomolu isticanjem START sporazuma 2021. godine, koji će teško biti obnovljen u eri napetosti između SAD i Rusije", navodi Stojanović.

Iako je Sporazum o neširenju još na snazi, drugi "istorijski" sporazum Sjedinjenih Država i Rusije o nuklearnim snagama srednjeg dometa (INF) formalno je ukinut u avgustu ove godine.

Sporazum koji su 1988. ratifikovali tadašnji predsednici, Ronald Regan i Mihail Gorbačov, odnosio se na zabranu proizvodnje, testiranja i raspoređivanja krstarećih balističkih raketa dometa od 500 d 50.000 kilometara. Prekidom ovog sporazuma, prema rečima analitičara, otvoren je put za novu trku u naoružanju. Nakon prekida sporazuma Putin je najavio da će Rusija proizvoditi nove projektile, koji su tim sporazumom bili zabranjeni, ali da ih neće raspoređivati, osim ako to prvo ne učine Sjedinjene Države.

"U avgustu ove godine SAD su formalno napustile Sporazum o raketama kratkog i srednjeg dometa, a novi sporazum nije na pomolu. Ne samo da prisustvujemo kršenju sporazuma već ćemo biti u situaciji nepostojanja adekvatnih međunarodnih aranžmana koji ograničavaju države na polju nuklearnih arsenala, balističkih raketa lansiranih sa podmornica, silosa ili mobilnih lansera", naglašava Stojanović.


Da li će nuklearno oružje ponovo biti upotrebljeno?

"Možemo biti bezbrižni po pitanju izbijanja međudržavnog nuklearnog rata jer takav film nećemo gledati", kaže Stojanović.

Ipak, uvek postoji čuveno "ali".

"Međutim, glavni problem u današnjem globalizovanom svetu predstavlja privatizacija nasilja i mogućnost da se nedržavni akteri domognu oružja za masovno uništenje. Država se ustručava od upotrebe nuklearnog oružja, što ne bi bio slučaj za neku terorističku organizaciju", naglašava Stojanović i dodaje da postoje dokumentovani slučajevi pokušaja terorističke organizacije da se ovog oružja domogne.

"Postoje dokumentovani slučajevi pokušaja Al Kaide da se domogne “prljave” atomske bombe devedesetih godina 20. veka", kaže.

Iako danas postoje efikasni sistemi kontrole, rizik da terorističke organizacije dođu u posed ovog oružja nije nepostojeći.

"Na sreću, danas postoje efikasni sistemi za praćenje nuklearnih materijala, satelitsko nadgledanje i nuklearna forenzika čime se rizik od nuklearnih terorističkih napada smanjuje na najmanju moguću meru. Ipak, on nije ravan nuli i u budućnosti je potrebno pojačati kontrolu ne samo nagomilanih nuklearnih bombi, već i nuklearnih postrojenja i skladišta plutonijuma i visoko obogaćenog uranijuma", smatra Bogdan Stojanović.


Šta je nuklearno naoružanje

Nuklearno naoružanje predstavlja veoma razornu silu na veliku daljinu,i kao takvo predstavlja veliku opasnost. Zbog toga je nuklearno naoružanje predmet etičkih rasprava.

Postoje dve vrste nuklearnog naoružanja - fisiona i termonuklearna. Fisiona oružja aktiviraju se nuklearno fisijom, što u osnovi predstavlja deljenje jednog automa u dva, pri čemu se oslobađa toplota. S druge strane, termonuklearna koriste kombinaciju fisije i fuzije. Za razliku od fisije, fuzija predstavlja spajanje dva ii više atoma, pri čemu se takođe oslobađa energija.

Materijali koji se upotrebljavaju u atomskim bombama su uranijum i plutonijum. Uranijum 235 se koristi za fusiju, i pored toga što je radioaktivan on je i poslednji prirodno dobijeni element u periodnom sistemu elemenata. Pored toga postoji i Uranijum 238.

Plutonijum je veštački dobijen element i koristi se za fuziju. Veoma je blizak uranijumu, jer se dobija postavljanjem Uranijuma 238 u nuklearni reaktor na neodređeno vreme.

Većina država koristi oba elementa, a one države koje trenutno koriste samo jedan rade na unapređivanju i razvijanju korišćenja drugog.

izvor (https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2019&mm=11&dd=18&nav_category=78&nav_id=1618456)


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on November 19, 2019, 07:34:12 pm

Ali Irak je 1991. pre Zalivskog rata imao tajni program, a smatra se da Iran, Libija i Sirija verovatno imaju svoje nuklearne programe.


Sa iračkim nuklearnim programom odavno je gotovo, za Iran nema dilema da li razvija takav program ili ne, ali Libija i Sirija? Smatram da te dve države nemaju ni uređenu poštansku službu i poštanske marke a kamoli nuklearni program.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Dreadnought on November 27, 2019, 09:41:03 am

Analitičari: Nuklearni rat će početi ili u Ukrajini ili u Južnom Kineskom moru


Ukrajina se našla u spisku mesta gde bi, po mišljenju zapadnih analitičara, može početi nuklearni rat.

Magazin "Nešnal interest" je procenio da je incident u Azovskom moru lako mogao dovesti do rata širokih razmera između Rusije i Ukrajine u koji bi Zapad morao da se umeša.

Nezavisno od toga ko je izazvao konflikt, a po mišljenju magazina, obe strane su bile umešane, ulazak u teritorijalne vode Rusije, pucnjava i hapšenje mornara umalo nisu izazvali veliki rat. Ukrajina je uvela ratno stanje, dok je krhki mir koji se Minskim sporazumima nekako održava, odmah visio o koncu.

U Ukrajini su mogli početi neredi, i Vlada je morala da krene na nepromišljene korake. U slučaju napada na ruske brodove, moćna Crnomorska flota bi mogla da uništi ukrajinsku flotu, a tada bi se mogao umešati i NATO.

Odnosi Rusije i Zapada su danas veoma napeti i jako podsećaju na vreme hladnog rata, zato svaki manji konflikt izaziva krajnje neželjenu lančanu reakciju.

Drugo mesto gde može početi nuklearni rat, prema američkom listu je Južno Kinesko more. Borba SAD i Kine mnogo objašnjava povećanje borbene snage Pekinga, ali je očigledan trgovinski rat između dve najsnažnije države, piše Sputnjik.

izvor (https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2019&mm=11&dd=27&nav_category=78&nav_id=1623144)


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: lovac on November 29, 2019, 08:47:26 pm


U Ukrajini su mogli početi neredi, i Vlada je morala da krene na nepromišljene korake. U slučaju napada na ruske brodove, moćna Crnomorska flota bi mogla da uništi ukrajinsku flotu, a tada bi se mogao umešati i NATO.

Odnosi Rusije i Zapada su danas veoma napeti i jako podsećaju na vreme hladnog rata, zato svaki manji konflikt izaziva krajnje neželjenu lančanu reakciju.


USA i NATO se nikada neće umešati u konflikt koji može imati uzvratne posledice. Neće oni nikada udariti vojnom silom na jakoga, koji može uzvratiti po USA (istom merom, ili jače - očit primer DPRK, Iran).

USA ne bi svoju sigurnost žrtvovala ni zbog NATO saveznika, a kamo li zbog Ukrajine. Znaju oni sasvim dobro da je Ukrajina pred Ruskim pragom, i može im služiti eventualno za čačkanje i destabilizaciju Rusije. Svesvni su činjenice da ukoliko bi se tu direktno umešali - to bi značilo da je odbrojavanje za čovečanstvo završeno ... kraj!

Neosnovane su pretpostavke da bi se NATO direktno umešao u vojni sukob između Rusije i Ukrajine.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: MOTORISTA on December 06, 2019, 07:34:50 am
Dugme za početak atomskog rata nije crveno: Ruska TV prvi put prikazala unutrašnjost nuklearnog kofera
Tanjug   05. decembar 2019.

Ruska televizija „Zvezda“ prvi put je prikazala kako izgleda nuklearni kofer iznutra. Voditelj podsetio da je kofer star 50 godina, ali ga javnost tek sada vidi iz ove perspektive

https://youtu.be/czPQ_7BBpgA

„Želim da skrenem pažnju na to da je dugme za ’start‘ bele boje (a ne crvene, kako se misli). Taj kofer se nalazio kod oficira koji je stalno bio negde u blizini vrhovnog komandanta", rekao je voditelj programa Aleksej Jegorov. On je dodao da je jedna od komponenti kofera - fleš-kartica.

"Ona je individualna. To je jedan od ključeva koji se stavlja. Druge detalje ovog kofera, ipak, nećemo razmatrati“, dodao je Jegorov, preneo je Sputnjik. On je primetio da je kofer star 50 godina, ali da ga javnost tek sada vidi iznutra.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Solaris on December 24, 2019, 06:34:52 pm
Mislim da se ovime ne vrši start.
Pritiskom na dugme kreće slanje "potvrđenih komandi".
A tek onda posade lansiraju. I kreće veselje.

poz.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on December 24, 2019, 07:00:32 pm
NASA se spremila za „sudnji dan“: 5 koraka za slučaj zastrašujućeg otkrića

NASA ima plan od pet koraka za slučaj zastrašujućeg otkrića – asteroida koji putuje prema Zemlji. Naučnici su pripremili korake za „sudnji dan“.

Agencije NASA i FEMA odgovorne su da obaveste svet ukoliko postoji opasnost da džinovski asteroid udari u Zemlju. Te agencije sprovele su već brojne simulacije i testiranja scenarija „sudnjeg dana“ kako bismo, ako do tog dana dođe, bili koliko je moguće spremni, prenosi Sputnjik.

To se pre svega odnosi na spremnost pravovremenog uočavanja i mogućeg uništenja smrtonosnog asteroida.

„Nije stvar o tome hoćemo li, nego kada ćemo se suočiti s tom situacijom“, kaže Tomas Curbušen iz NASA.

Ovo je protokol NASA u slučaju udara asteroida. Podrazumeva pet koraka:

1. Poruka o otkriću opasnog asteroida upućuje se grupi sastavljenoj od ne više od 12 naučnika rečima: „Asteroid se približava. Sazvan je hitan sastanak“.

2. Na sastanku se dogovara hitno praćenje asteroida, a naučnici odmah počinju da prate njegovu putanju.

3. Naučnici određuju veličinu objekta i prema brzini kretanja procenjuju vreme udara u našu planetu.

4. NASA i FEMA potvrđuju da li je udar neizbežan u zadatim parametrima.

5. NASA i FEMA sazivaju konferenciju za medije, na kojoj podnose izveštaj o nadolazećem asteroidu. U tom trenutku, agencije bi istakle i svoje planove za zaštitu Zemlje.

Iako su pripremljeni, naučnici ističu da je mogućnost ostvarenja scenarija „sudnjeg dana“ mala. Prema NASA, asteroid širok oko 1,6 kilometara udara Zemlju otprilike jednom na svakih milion godina.

U projekcijama spasavanja, zaštita čovečanstva je prioritet, a asteroid bi se verovatno gađao laserima. Postoji i mogućnost zabijanja svemirske letelice u asteroid, kao i detoniranja asteroida bombom (bilo nuklearnom ili klasičnom) da bi se on skrenuo s putanje ili pak razlomio na manje, znatno bezopasnije komade.

Izvor: https://www.vesti-online.com/nasa-se-spremila-za-sudnji-dan-5-koraka-za-slucaj-zastrasujuceg-otkrica/


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on April 10, 2020, 08:54:31 pm
It is 100 seconds to midnight

Trenutno je velika kazaljka sata sudnjeg dana bliža broju 12 nego ikada: samo 100 sekundi deli nas od ponoći ili večnog "Zbogom" ljudskoj rasi!

Razlozi za približavanje kazaljki ponoći su nuklearna opasnost, klimatske promene i informacione tehnologije, odnosno propaganda?!

Izvor: https://thebulletin.org/doomsday-clock/current-time/


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: MOTORISTA on November 14, 2020, 04:11:10 pm
Da li Rusi i dalje poseduju sovjetski sistem za kontrolu nuklearnog napada?
Novosti onlajn 14. 11. 2020.

SJEDINjENE Američke Države su zabrinute zbog toga što bi Rusija u sastavu naoružanja još uvek mogla da ima sovjetski sistem za automatsko upravljanje nuklearnim napadom „Perimetar“, koji na Zapadu nazivaju „Mrtva ruka“, navodi se u izveštaju zamenika američkog državnog sekretara za međunarodnu bezbednost Kristofera Forda.

- Mogu se javiti pitanja u vezi sa takozvanim ‘Perimetrom’ ili ‘Mrtvom rukom’ – sistemom koji je, prema pisanju pojedinih medija, Sovjetski Savez napravio osamdesetih godina prošlog veka i koji je, po svemu sudeći, ostavljen u sastavu naoružanja. Prisustvo sistema potvrdio je komandant Raketnih strateških snaga Sergej Karakajev 2011. godine - rekao je predstavnik Stejt departmenta. Ford je, sa američke tačke gledišta, objasnio kako taj sistem funkcioniše.

- Ako pretpostavimo da taj sistem zaista postoji i funkcioniše kako se govorilo, onda će, ako ga u uslovima krize aktivira vrhovna komanda, ‘Perimetar’ automatski izdati naredbu za lansiranje nuklearnog arsenala zemlje – ako zabeleži nuklearne eksplozije na teritoriji Rusije i ukoliko njegov računarski mozak nakon toga ne bude mogao da uspostavi kontakt sa Generalštabom - rekao je on.

- Svako koga brinu moralna pitanja u vezi sa nuklearnim oružjem, postaviće sebi neprijatna pitanja o ‘Perimetru - smatra Ford.

Podsetimo, sistem „Perimetar“ je napravljen još početkom sedamdesetih godina prošlog veka, u jeku Hladnog rata, kada se nad Sovjetskim Savezom nadvila američka pretnja. Namenjen je za automatsko upravljanje masovnim nuklearnim napadom i predstavlja alternativni sistem komandovanja nuklearnim snagama zemlje. Osnovni sistem upravljanja strategijskim raketama se zove „Kazbek“, koji je poznat zahvaljujući kompleksu „Čeget“ ili „atomskom koferčetu“. Devedesetih godina prošlog veka „Perimetar“ je bio skinut sa borbenog dežurstva, ali je dolaskom Vladimira Putina na čelo zemlje ponovo vraćen.

Izvor: www.novosti.rs


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: MOTORISTA on January 28, 2021, 06:26:46 am
Sat apokalipse – na sto sekundi do smaka sveta
SVET Autor: Beta/AFP 27. jan. 2021

Sat apokalipse koji simbolizuje neminovnost globalne kataklizme, zadržan je na 100 sekundi do ponoći, zbog neefikasnosti vlada u svetu da upravljaju epidemijom koronavirusa, a to predstavlja i nepripremljnost sveta da se suoči sa nuklearnim i klimatskim pretnjama, saopštili su naučnici. Ponoć predstavlja smak sveta.

„Smrtonosna i zastrašujuća pandemija koronavirusa treba da bude kao istorijski poziv na buđenje. Pandemija je kao oštri pokazatelj da su nacionalne vlade i međunarodne organizacije loše pripremljene da se nose sa pretnjama nuklearnim oružjem i klimatskim promenama koje bi zaista mogle da okončaju civilizaciju“, navela je naučnica Rejčel Bronson. Bronsonova, predsednica i generalna direktorka Biltena nuklearnih naučnika (Bulletin of the Atomic Scientists – BSA), uputila je apel – Probudite se!

Sat apokalipse je prošle godine označavao isto vreme, a za taj sat je zadužena grupa naučnika koja svake godine prilagodjava kazaljke u skladu sa dešavanjima u svetu. U toj grupi naučnika nalaze se i dobitnici Nobelovih nagrada. Među preporukama upućenim šefovima država, grupa naučnika apelovala je na američkog i ruskog predsednika, Džozefa Bajdena i Vladimira Putina, da produže što je duže moguće sporazum Novi Start (New Start) o ograničenju nuklearnog naoružanja.

Naučnici su podstakli SAD da se obavežu da neće prvi koristiti nuklearno oružje u sukobu i da će nagovoriti svoje saveznike i rivale da učine isto, jer bi to predstavljalo „korak ka bezbednosti i stabilnosti“. Sat apokalipse ili sudnjeg dana je nastao ubrzo nakon početka Hladnog rata i redovno ga od 1947. godine ažuriraju naučnici BSA, sa Univerziteta u Čikagu. Naučnici koriste analogiju prebrojavanja vremena do ponoći kako bi upozorili na opasnost od nuklearnih, ekoloških i tehnoloških pretnji.

Izvor: www.n1info.com


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: MOTORISTA on March 05, 2021, 01:54:38 pm
четвртак, 04.03.2021.
Биљана Митриновић

О рату и миру одлучиваће машине

У трци за смањење времена потребног за војно реаговање вештачка интелигенција ће заменити човека и његову процену да ли да се реагује

Вештачка интелигенција је продрла у све области људске делатности, па тако и у домен безбедности. Треба ли зато да чуди извештај комисије о употреби вештачке интелигенције у сфери одбране САД која би смањила време потребно за доношење одлука и брзину реаговања на безбедносне претње. Ма колико то било оправдано, поставља се питање сме ли одлука о борбеном деловању да се препусти машини, макар она имала и вештачку интелигенцију.

И док предлагачи тврде да је увођење вештачке интелигенције неопходно како би се парирало Русији и Кини, противници су шокирани јер сматрају да ће то, изузев покретања неодговорне трке у наоружавању, довести до тога да ће одлуку о томе када и кога убити – доносити машина. Питање кршења међународног права такође „виси у ваздуху”, иако се у извештају тврди да такве опасности нема уколико су системи оружја правилно испитани и ако их је надлежни заповедник одобрио за употребу. Тврде да у том случају опасност од кршења међународног хуманитарног права не постоји.

Национална безбедносна агенција за вештачку интелигенцију једногласно је усвојила овај извештај који је сачинила комисија са занимљивим руководством. Предводили су је бивши шеф „Гугла” Ерик Шмит и Роберт Ворк, бивши заменик министра одбране у време Барака Обаме и Доналда Трампа. Ту су били и стручњаци за вештачку интелигенцију – извршни директор „Амазона” Енди Џаси, који ће наследити Џефа Безоса (у својој метеорској каријери добио је посао и у ЦИА и Демократском националном комитету), шефови за вештачку интелигенцију у „Гуглу” и „Мајкрософту” др Ендру Мур и др Ерик Хорвиц, те извршна директорка „Оракла” Сафра Кац. Би-Би-Си је подсетио да, иако чланови комисије раде у личном својству, компаније које воде су носиоци уговора с Пентагоном и другим институцијама у области вештачке интелигенције. Капитални уговор вредан 10 милијарди долара додељен је „Мајкрософту”, што „Амазон” тренутно оспорава на суду.

Фокус извештаја ове комисије на 750 страница усмерен је ка проналажењу одговора на кинеску амбицију да до 2030. буде светски лидер у вештачкој интелигенцији. Како је пренео поменути британски медиј, у њему се каже да су високи војни званичници упозорили да би САД могле да „изгубе своју војно-техничку супериорност у наредним годинама” ако их Кина претекне у брзини увођења система с вештачком интелигенцијом. Извештај предлаже да се она што више уводи и у будуће велике војне вежбе. Америчко министарство одбране је већ дуго хардверски оријентисано ка бродовима, авионима и тенковима, а сада покушавају да направе скок ка софтверској војној употреби. Предвиђа се да ће вештачка интелигенција трансформисати све аспекте војне делатности.

Извештај признаје да вештачка интелигенција може повећати ризик од избијања сукоба, али се наглашава да је без ње одбрана од противника који је користи – пут у катастрофу. Ипак, „црвена линија” се за сада поставља у погледу употребе нуклеарног оружја, које остаје у изричитој надлежности председника. У препорукама се такође препоручује да Вашингтон „притисне” Москву и Пекинг да се јавно обавежу на ограничења у овом питању.

Комисија није своје предлоге ограничила искључиво на војна питања и наоружање, него је предложила и шире мере како би САД генерално задржале водећу позицију у домену развоја и употребе вештачке интелигенције. Ти предлози се односе на формирање саветодавног председничког тела за вођење шире политике вештачке интелигенције; затим на либерализацију имиграционих закона ради привлачења талената из иностранства, укључујући тежњу да се повећа „одлив мозгова” из Кине. Ту је и предлог за формирање новог универзитета за обуку „дигитално талентованих државних службеника”, као и за убрзано усвајање нових технологија у државним обавештајним агенцијама.

Шири круг предлога односи се на потребу САД да ограничи Кини могућност производње чипова за рачунаре врхунског квалитета. У извештају дословно стоји да САД морају да задрже предност најмање две генерације испред кинеских произвођача микроелектронике јер, иако Кина има брзорастућу индустрију чипова, и даље је у погледу потреба за најнапреднијим производима ослоњена на увоз. Те напоре треба поспешити пореским олакшицама за компаније које граде нове погоне у овој индустрији, али и наметањем ограничења у погледу извоза како Кина не би могла да увезе машине за производњу напредних генерација чипова. Овај напор захтева блиску сарадњу с Холандијом и Јапаном, чије су компаније водеће у свету у производњи ове опреме.

Ту је и предлог да се компаније које извозе чипове у Кину приморају да потврде да њихови производи неће бити коришћени за „олакшавање кршења људских права” (чипови америчких фирми „Интел” и „Нвидија” коришћени су за спровођење масовног надзора над кинеском ујгурском етничком мањином), као и увођење обавезе подношења тромесечног извештаја с пописом свих чипова продатих Кини.

Вештачка интелигенција у домену одбране у употреби је већ неколико деценија. Ограничена је на појединачне борбене системе и оружја, нарочито у ваздухопловству и противаздухопловној одбрани. Ипак, бар до сада, крупне одлуке су биле искључива надлежност човека.

Izvor: www.politika.rs


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on October 11, 2022, 09:34:14 pm
Sat koji odbrojava do „sudnjeg dana“ - Vreme do apokalipse otkucava

Simbolični sat do „sudnjeg dana", koji otkucava vreme do potpunog uništenja planete, sada je samo na sto sekundi do ponoći.

Organizacija „Atomski naučnici" Bulletin of the Atomic Scientists saopštila je da su promene nastale zbog širenja nuklearnog naoružanja, neuspeha u borbi sa klimatskim promenama i „dezinformacija na internetu".

Sat je sada najbliže „sudnjem času" od kada je počeo da otkucava.

Ideja je nastala 1947. godine, kako bi upozorila čovečanstvo na opasnosti od nuklearnog rata.

Sat je prošle godine navijen na dva minuta do ponoći.

Ponoć simbolizuje kraj sveta. Kazaljke su tako stajale i 2018. godine.Predsednica organizacije rekla je novinarima u Vašingtonu da se preostalo vreme sada odbrojava u sekundama, pre nego u minutima, jer „trenutak zahteva pažnju", a nivo pretnji se pogoršava.

Rekla je da svetu sada prete moćni lideri koji „negiraju i odbacuju najefikasnije metode za rešavanje složenih pretnji".

Odluku je doneo naučni i bezbednosni odbor te organizacije, u kome je 13 Nobelovih laureata.

Prvi put ove godine odboru pristupili članovi organizacije „Starešine" (The Elders) - grupe međunarodnih lidera i bivših zvaničnika koju je osnovao Nelson Mendela 2007.

„Moramo da radimo zajedno", rekao je nekadašnji generalni sekretar Ujedinjenih nacija Ban Ki-mun, član ove organizacije.

„Jedna država ili pojedinac sam ne može da uradi ništa. Potrebno su sve šake za istim stolom i zajedno možemo da radimo."

Bivši guverner Kalifornije Džeri Braun, takođe član panela, rekao je da „opasno rivalstvo i neprijateljstvo među velesilama povećava verovatnoću nuklearne greške.

„Klimatske promene samo usložnjavaju krizu. Ako je ikada bio trenutak da se probudimo, on je sada."

Astrofizičar i panelista Robert Rozner je rekao da je „činjenica da je sat sada na samo 100 sekundi od ponoći je zaista loša vest."

„Ono što smo rekli prošle godine, sada je uznemirujuća realnost po tome što stvari ne idu nabolje.

„Pređašnje iskustvo nas je naučilo da čak i u najmračnijim periodima Hladnog rata možemo da radimo zajedno. Krajnje je vreme da to ponovimo", dodao je.

Sat je prvobitno napravio američki naučnik koji je radio na projektu Menhetn, u kom je razvijeno prvo svetsko nuklearno oružje.

Nema nove trke u naoružanju posle raskida nuklearnog sporazuma, tvrde u NATO
Kako su Staljin, Ruzvelt i Čerčil na Jalti preoblikovali svet
Titova atomska bomba: politička želja protiv nauke
Profesorka sa Univerziteta Džordžtaun Šeron Skvisoni rekla je reporterima da su pretnje od nuklearnog naoružanja u porastu, delom zbog kolapsa iranskog nuklearnog sporazuma, razvoja nuklearnog naoružanja u Severnoj Koreji i konstantnog širenja iz zemalja poput Sjedinjenih Američkih Država, Kine i Rusije.

Ona je situaciju nazvala „opasnom", zahtevajući „hitni odgovor".

Komitet je upozorio na još jednu pretnju, posebno uoči američkih predsedničkih izbora u novembru - „dezinformacije koje vlasti šire na internetu da pokažu nepoverenje u institucije i među nacijama".

Član borda Robert Latif nazvao je „neistine, preuveličavanja i pogrešne interpretacije" problemom koji bi mogao dovesti do „veleprodaje smeća" naučnih dokaza.

Lažni video snimci, „prete da će potkopati istinu fikcijom", rekao je.

Bivša irska predsednica Meri Robinson rekla je da je „svetu potrebno buđenje".

Izvor: https://www.bbc.com/serbian/lat/svet-51238225


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on January 25, 2023, 07:44:35 am
Mislio sam da smo zbog rata u Ukrajini bliže ponoći, ali imamo još minut i po:

Naučnici koji prate Sat sudnjeg dana: Čovečanstvo nije nikad bilo bliže kataklizmi

Devedeset je sekundi do ponoći, što znači da čovečanstvo nije nikad bilo bliže planetarnoj kataklizmi, objavila je u utorak skupina naučnika koji prate Sat sudnjeg dana koji ne odbrojava vreme, već upozorava na opasnost od nuklearnih, ekoloških i tehnoloških pretnji.

Bilten nuklearnih naučnika, neprofitna organizacija koja od 1947. vodi taj simboličan projekt, objavila je na konferenciji za novinare u Vašingtonu svoj novi sat koji meri blizinu svetske katastrofe.

Kazaljke sata pomaknute su za 10 sekundi i sada su na 90 sekundi do ponoći, sve bliže neminovnoj kataklizmi koja, nadaju se stručnjaci, nikad neće nastupiti.

Godine 2020. sat je postavljen na 100 sekundi do ponoći, što je tada bio rekord od njegova nastanka.

„Pomičemo sat i najbliži je ponoći nego ikad“, rekli su naučnici kada su objavili sat, dodajući da su takvu odluku doneli zbog sve veće opasnosti od rata u Ukrajini, ali ne samo zbog toga.

U početku, nakon Drugog svetskog rata, kazaljke sata su pokazivale sedam minuta do ponoći. Godine 1991., na kraju Hladnog rata, vraćene su na 17 minuta do ponoći. U 1953. te u 2018. i 2019. pokazivale su dva minuta do ponoći.

Bilten nuklearnih naučnika osnovao je 1945. Albert Ajnštajn i stručnjaci koji su radili na projektu Manhattan koji je proizveo prvu atomsku bombu. Društvo svake godine objavljuje novi sat prilagođavajući kazaljke u skladu s događanjima u svetu.

Izvor (https://webtribune.rs/naucnici-koji-prate-sat-sudnjeg-dana-covecanstvo-nije-nikad-bilo-blize-kataklizmi/)


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on February 01, 2023, 02:16:53 pm
Iako govori o ratu Rusije i Ukrajine, ovu vest ipak bih smestio ovde zbog mnogo šireg značaja za ljudsku rasu:

Pol Krejg Roberts: Sjedinjene Države najavile neminovnost nuklearnog rata

Pol Krejg Roberts, zvaničnik Bele kuće tokom administracije Ronalda Regana, rekao je da je politika SAD prema Rusiji dovela svet na ivicu nuklearnog sukoba.

O tome je pisao u članku na svojoj veb stranici.

Roberts je naveo, da Vašington već više od 20 godina povećava verovatnoću nuklearnog rata sa Moskvom. Počelo je kada je bivši predsednik Bil Klinton prekršio obećanje vlade, da neće približavati NATO granici sa Rusijom. Sledeći lideri zemlje, poništili su sve dokumente o izgradnji poverenja između zemalja.

Bivši zvaničnik Bele kuće je dodao, da su američke provokacije protiv Rusije posle rušenja ukrajinske vlade 2014. „potpuno uništile poverenje Moskve u Vašington“. On je takođe najavio neminovnost nuklearnog rata.

„Atomski naučnici kažu, da je ostalo 90 sekundi do ponoći na satu Sudnjeg dana. Mislim da je to jedna nanosekunda. Došli smo do tačke u kojoj je potrebna samo jedna lažna uzbuna o nadolazećim projektilima“, rekao je on.

Roberts je optužio zapadne političare da su „nesposobni, neodgovorni i apsolutno glupi“, sigurni da „njihov prestiž u Ukrajini opravdava nuklearni rat“.

On se zapitao, šta će Sjedinjene Države uraditi kada ruska vojska, koja je ojačala svoje pozicije, probije odbranu Oružanih snaga Ukrajine. Stručnjak je takođe pozvao na hapšenje vojnih planera zemlje odgovornih za trenutnu situaciju.

Ranije je Roberts predvideo, finansijsku katastrofu za Sjedinjene Države. Prema njegovom mišljenju, do toga može doći zbog odbijanja Saudijske Arabije i drugih zemalja od petrodolara.

Izvor (https://webtribune.rs/pol-krejg-roberts-sjedinjene-drzave-najavile-neminovnost-nuklearnog-rata/)


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on February 12, 2023, 10:21:02 am
EKSPERT OTKRIVA: U pitanju je zavera – Nije tako kako su nam rekli za „klimatski Armagedon“

Decenijama, naučnici i njihovi medijski glasnici od poverenja najavljivali su privremeni gubitak korala, kako bi promovisali klimatski Armagedon i potrebu za političkim rešenjem „Net Zero“.

Prošle godine ova priča je iznenada nestala iz medija, kada je koral na Velikom australijskom koralnom grebenu, pokazao svoj najviši nivo od početka evidencije 1985-te.

Profesor Peter Ridd, koji je proučavao korale 40 godina, objavio je izveštaj, optužujući medije i političare da dovode u sumnju integritet naučnih institucija. On tvrdi da, koralni greben „nikada nije bio u boljoj formi“, i da su zveštaji o masovnoj smrtnosti bili pogrešni.

Često se tvrdi, da su sistemi koralnih grebena posebno osetljivi na klimatske promene izazvane od strane ljudi. To je postala glavna priča zastrašivanja, u borbi za uvođenje plana „Net Zero“ komande i kontrole. Šta je Net Zero OVDE. Rid podseća, da su 2018-te mediji pisali „sa velikim samopouzdanjem“, da će nivo korala opasti širom sveta za 70-90% sa povećanjem temperature od 0,4°C.

Ove brojke se ponavljaju svuda, od medijskih izveštaja do školskog nastavnog materijala.

U junu 1999. Džordž Monbiot je svojim čitaocima „Gardijana“ rekao, da su morski biolozi prijavili, da je 70-90% koralnih grebena koje su istraživali u Indijskom okeanu, upravo nestalo. Iz ovoga je Monbiot zaključio da je „barem jedan od najvećih svetskih ekosistema sada na tački potpunog kolapsa“.

Monbiot je priznati lider u katastrofalnoj klimatskoj prozi, a njegove osude se ponavljaju kako u nauci, tako i u mejnstrim medijskim publikacijama.

Međutim, Rid tvrdi da širom sveta nije došlo do većeg pada koralnog pokrivača. Podaci za bioregion korala Istočnoazijskih mora, sa 30% svetskih koralnih grebena, koji sadrže posebno raznolik ‘koralni trougao’, ne pokazuju statistički značajan neto gubitak korala od početka evidencije.

Grafikon iz Ridovog izveštaja, pokazuje korale na australijskom koralnom grebenu na najvišem nivou, od kada su lokalni zapisi počeli, uprkos četiri objavljena događaja nestajanja.

Autor napominje, da od 3.000 pojedinačnih grebena nijedan nije izgubljen. Svi imaju odlične korale, iako postoje velike fluktuacije u pokrivanju iz godine u godinu, uglavnom kao rezultat ciklona i uticaja morskih zvezda.

Promene na koralima se dešavaju, kada korali izbace simbiotske alge koje žive u njima, koje često kasnije zamene drugom vrstom kada se oporave. Ovaj proces korale čini „veoma prilagodljivim“ promenljivim temperaturama, a većina korala ne umire. Ovu činjenicu retko iznose naučne institucije ili mediji.

Priča o koralima je klasik te vrste, koji pokazuje kako se hvale vredna briga o životnoj sredini histerično raspiruje, kako bi se promovisala elitna kolektivistička vizija ekonomskih i društvenih promena. Grebeni jesu ugroženi u određenim delovima sveta, ali je šteta uglavnom uzrokovana planiranim ljudskim aktivnostima.

Tako je na primer, kako primećuje autor, Kina nedavno uništila čitave vrhove grebena, za vojne baze u Južnom kineskom moru.

Na širem planu, Rid kaže da ne možemo očekivati da naučna zajednica, mediji ili političari priznaju, da su preuveličali pretnju ili lagali o izumiranju koralnih grebena. Mala je mogućnost da će eminentni naučnici koji su izgradili svoju reputaciju na tim postavkama, odjednom priznati da su pogrešili.

„Desetine hiljada radnih mesta zavise od pretpostavke, da će grebeni sveta nestati nekada u budućnosti – ali ne previše dalekoj budućnosti“, dodaje on. Postoje mnoga naučna pitanja, kao što je šira debata o klimi, „gde se može posumnjati da naučni saveti nisu toliko pouzdani koliko bi mogli biti, i da su naučnici sada uglavnom motivisani ideologijom“.

Izveštaj, „Koral u svetu koji se zagreva: razlozi za optimizam“, objavila je Fondacija za politiku globalnog zagrevanja. Profesor Rid je fizičar, i istražuje australijske koralne grebene još od 1984-te godine. Objavio je preko 100 naučnih radova.

Izvor (https://webtribune.rs/ekspert-otkriva-u-pitanju-je-zavera-nije-tako-kako-su-nam-rekli-za-klimatski-armagedon/)


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: victoria on February 13, 2023, 11:50:43 am
Što se tiče koralnih grebena nema boljeg svedoka o njihovom laganom nestajanju od ser Dejvida Atenboroua koji je istraživao Veliki australijski greben 1957-e a nakon 60 godina ga je opet obišao.Reč ima ser Dejvid https://www.youtube.com/watch?v=SumW8WwMdT4


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on March 03, 2023, 11:08:52 am
Само 100 нуклеарних бомби довољно је за пропаст цивилизације

Какве би биле последице евентуалног нуклеарног рата по човечанство? Одговор зависи од количине овог оружја које би било употребљено.

Русија и Америка поседују 90 одсто светског нуклеарног наоружања. Обе земље имају више од десет хиљада нуклеарних бојевих глава, од којих око четири хиљаде активних. Нуклеарни рат пуних размера сасвим сигурно представљао би почетак нестанка човечанства – не само због људских жртава, већ и због глобалног захлађења, односно нуклеарне зиме која би уследила, наводи Лајв сајенс.

Сукоб ограничених размера

Према мишљењу неких стручњака за спољну политику, вероватнији сценарио представљао би нуклеарни сукоб ограничених размера, при чему би се користило такозвано тактичко атомско оружје.

Како наводи „Џејмс Мартин центар за студије неширења нуклеарног наоружања”, од 30 до 40 одсто америчког и руског нуклеарног арсенала чини мало оружје, ограниченог дејства, које има домет краћи од 500 километара на копну и нешто мање од 600 километара на мору или у ваздуху. Ово оружје би и даље имало разорне последице у близини зоне експлозије, али не би створило најгори могући сценарио глобалне нуклеарне апокалипсе.

Шта се дешава када експлодира нуклеарна бомба

Постоје различите врсте и величине нуклеарног оружја, а модерне бомбе изазивају реакцију фисије. Фисија је цепање језгра тешких атома на лакше атоме – процес који ослобађа неутроне. Ови неутрони, заузврат, могу да уђу у језгра оближњих атома, цепајући их и изазивајући ланчану реакцију ван контроле.

Фисионе бомбе, познате и као атомске бомбе или А-бомбе, које су 1945. године бачене на Хирошиму и Нагасаки, биле су снаге између 15 и 20 килотона ТНТ-а. Том приликом оба ова града су потпуно уништена. Многе модерне бомбе, међутим, имају потенцијал да направе још већу штету. Хидрогенске или термонуклеарне бомбе користе снагу почетне реакције фисије да споје атоме водоника унутар оружја. Према наводима Уније научника, резултат свега овог је ватрена лопта са температурама које одговарају топлоти центра Сунца. Хидрогенске бомбе су тестиране, али никада нису коришћене у борбеним дејствима.

Није потребно наглашавати да присуство људи на месту такве експлозије изазива тренутну смрт. На пример, нуклеарно оружје од 10 килотона, еквивалентно величини бомби бачених на Хирошиму и Нагасаки, убило би око 50 одсто људи у радијусу од 3,2 км од детонације. Страдања би била узрокована пожарима, интензивним излагањем радијацији, док би највише људи погинуло при урушавању зграда.

Радиоактивне падавине

Радијација је секундарна и много подмуклија последица нуклеарне експлозије. Фисионе бомбе бачене на два споменута јапанска града створиле су локалне падавине, али модерно термонуклеарно оружје ослобађа радиоактивни материјал високо у стратосферу (средњи слој Земљине атмосфере). Одатле, радиоактивне падавине – прашину коју је експлозија подигла у атмосферу ветрови могу да прошире широм планете.

Преживели изложени овим падавинама имали би висок ризик оболевања од рака. Наиме, специјализоване болнице у Хирошими и Нагасакију лечиле су више од 10.000 преживелих од експлозија из 1945. године, при чему се већина смртних случајева може приписати раку. Леукемија код жртава изложених радијацији јављала се у првих  десет до петнаест година након експлозије.

Нуклеарна зима

Радиоактивност и падавине имале би озбиљне последице по животну средину и здравље људи. У зависности од величине нуклеарног сукоба, експлозије би могле да утичу и на климу.

На територији као што је Украјина, која производи 10 одсто светске пшенице, падавине би могле да угрозе обрадиве површине, тако да би храна произведена на овим подручјима била дугорочно загађена. Она би изазивала дугорочне последице по здравље људи, попут рака.

Пепео и чађ који би се нашли у атмосфери након нуклеарног сукоба могли би да произведу  озбиљан ефекат хлађења површине земље. Осим тога, сунчева светлост не би могла да продре до биљака, којима је, да подсетимо, она потребна за фотосинтезу. Док једна или две нуклеарне експлозије не би имале глобалне ефекте, детонација од само 100 бомби величине оних које су бачене на Хирошиму снизила би глобалну температуру за око два степена Целзијуса, а овакво изненадно захлађење утицало би на пољопривреду и снабдевање храном. Практично, цивилизација би била осуђена на пропаст због недостатка хране.

Izvor (https://www.politika.rs/scc/clanak/540608/Magazin/atomske-bombe-rusija-amerika-nuklearni-rat)


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on May 21, 2023, 07:07:09 pm
Pročitajte više o ruskom automatskom odgovoru u slučaju uspešnog iznenadnog nuklearnog napada druge strane: https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=32994.new#new


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on July 18, 2023, 02:18:19 pm
Zašto je ubrzan 'Sat sudnjeg dana'?

[attachment=1]
Iza ideje "Doomsday Clock" ili "Sata sudnjeg dana" stoji neprofitna naučna organizacija i časopis Bulletin of the Atomic Science koji je pokrenut 1947. godine nakon pronalaska nuklearnog oružja. Ovaj neuobičajeni sat otkucava 76 godina mjereći koliko je čovječanstvo blizu ili daleko od propasti.

Sat zapravo simbolično ilustruje koliko se čovječanstvo približilo kraju svijeta, odnosno kritičnoj nuklearnoj opasnosti kao globalne egzistencijalne prijetnje. Ponoć na "Satu sudnjeg dana" označava teoretsku tačku uništenja civilizacije.

Sat u 2023. pokazuje najveći rizik po čovječanstvo

Za 2023. godinu "Sat sudnjeg dana" pomaknuo je svoje "vrijeme" na 90 sekundi do ponoći što je 10 sekundi bliže nego što je ovaj imaginarni sat pokazivao prije tri godine.

Panel međunarodnih naučnika je upozorio da je egzistencija čovječanstva u najvećem riziku nego ikada prije ponajviše zbog ruske invazije na Ukrajinu.

Sat koji slikovito i simbolično oslikava globalne rizike od katastrofe kreirala je neprofitna organizacija i časopis Bulliten of Atomic Scientists koji se bave praćenjem pitanja globalne bezbjednosti i rizika od ubrzanja tehnološkog napretka koji ima negativne posljedice po čovječanstvo. Ovu organizaciju u časopis pokrenuo je Manhattan Project koji se tokom Drugog svjetskog rata a bavio istraživanjem i razvojem nuklearnog oružja.

Mnogi od naučnika koji su radili u okviru Projekta Manhattan imali su rezerve po pitanju moći oružja u čijem kreiranju su učestvovali. Poslije prve uspješne kontrolisane nuklearne lančane reakcije na Univerzitetu u Čikagu 1942, tim naučnika koji su radili na Projektu Manhattan se razišao dok su mnogi od njih otišli da rade u vladinim laboratorijama za razvoj nuklearnog oružja.

Projekat Manhattan bio je kodno ime za razvoj atomske bombe tokom Drugog svjetskog rata. Okupljao je grupu atomskih naučnika koji su osnovali Bilten atomskih naučnika (Bulliten of Atomic Scientists).

Isprva, organizacija i časopis formirani su kako bi mjerili nuklearne prijetnje, ali su od 2007. godine odlučili da u svoje procjene rizika uključe i klimatske promjene.

Kada je 2020. 'Sat sudnjeg dana' podešen na 100 sekundi do ponoći, koja simbolizuje trenutak katastrofe čovječanstva, to je simbolično prikazivalo najbliži takav trenutak u istoriji. Tada su iz neprofitne organizacije i naučnog časopisa Bulliten of Atomic Science rekli kako je rizik od kolapsa civilizacije u slučaju upotrebe nuklearnog oružja i klimatske krize "izuzetno nestabilan trenutak" istorije.

Na primjer, za vrijeme Hladnog rata sat je 1953. podešen na dvije minute do ponoći nakon prvog aktiviranja hidrogenske bombe.

Sat je 2023. simbolično podešen na 90 sekundi do ponoći zbog kako piše u izjavi:

"Rat Rusije u Ukrajini postavio je duboka pitanja o interakciji među državama, narušenih normi međunarodnih odnosa koje podupiru uspješne odgovore na različite globalne rizike. Najgore je to što Rusija slabo prikriva prijetnje nuklearnim oružjem što podsjeća svijet da je eskalacija sukoba, bila ona slučajna, namjerna ili uzrok pogrešne procjene – veoma rizična."

Saopštenje za 2023. za razloge pomjeranja kazaljki naučnika koji podešavaju "Sat sudnjeg dana" objašnjava da je "Rusija rat donijela do nuklearki Černobila i Zaporožja, što krši međunarodne protokole i dovodi do rizika od širenja radioaktivnog materijala. Napori Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) da se osiguraju ove nuklearne elektrane su odbijeni", stoji u izjavi koja je prevedena i na ruski i na ukrajinski jezik.

Ruska invazija na Ukrajinu i povećani rizik od nuklearne eskalacije jeste najveći, ali nije jedini razlog zašto se kazaljke 'Sata sudnjeg dana' tako blizu približavaju 'ponoći'.

Do novog simboličnog vremena koje pokazuje sat uticale su stalne prijetnje koje predstavljaju klimatska kriza, dezinformacije i raspad globalnih normi i institucija potrebnih za ublažavanje rizika povezanih s naprednim tehnologijama i biološkim prijetnjama kao što je pandemija COVID-19.

Sat je 24. januara podešen na 90 sekundi do ponoći, odnosno trenutka kada će ljudi planetu Zemlju učiniti nenastanjivom. Ali, da li je čovječanstvo zaista bliže nego ikada kraju svijeta?

Sat nije 'aparatura za predviđanje budućnosti'

'Sat sudnjeg dana' kao godišnje upozorenje od neizbježnog nestanka civilizacije tokom godina isprovocirao je skepticizam i potaknuo debatu oko svrhe svog postojanja, piše The New York Times.

Brad Evans, profesor za fenomene političkog nasilja na Univerzitetu u Bathu u Velikoj Britaniji rekao je da je sat "zastrašujući simbol slike svijeta koji nastavlja da živi u sjenci uništenja".

"Dok je ova slika nešto što oblikuje našu politiku, mi konačno živimo u vrijeme katastrofa kada budućnost izgleda kao endemsko krizno područje – postoje brojni problemi sa ovim simboličnim pokušajem da se izmjeri koliko je još vremena ostalo (civilizaciji)", rekao je profesor Evans, kako piše The New York Times.

Tokom Kubanske raketne krize 1962., "Kada je svijet bio zastrašujuće blizu uništenju, navodno bliže nego ikada prije, sat nije pomjerio svoje kazaljke", rekao je Evans.

Objašnjenje naučnika je bilo da se kazaljke nisu pomjerile tokom krize jer "premalo se znalo u to vrijeme o okolnostima i zastojima ili samom ishodu". Takođe, Bulliten of Atomic Science, tada je rekao da 'Sat sudnjeg dana' nije "aparatura za predviđanje" i da ne predskazuje budućnost. Sat je simbolični prikaz prijetnji čovječanstvu, pojasnili su iz Bulletina, a svaka sekunda ne predstavlja koliko je godina ili decenija svijetu preostalo do apokalipse.

Sat je osmišljen kako bi, mjerio egzistencijalne prijetnje ne definitvno, već radije, potaknuo dijalog i raspravu o teškim naučnim temama kao što su klimatske promjene, na primjer, naglašava Bulletin.

'Sat sudnjeg dana' proizvoljno je postavljen. Američka Umjetnica Martyl Langsdorf od koje je naručeno da dizajnira sat kao naslovnicu za izdanje Bulletina 1947., po njenim riječima, sat je postavila sedam minuta do ponoći jer je tako "dobro izgledalo".

Martyl je bila supruga fizičara Alexandera Langsdorfa mlađeg, koji je bio uključen u Projekat Manhattan. Ono što je zaokupilo njenu maštu bio je osjećaj hitnosti da se sa američkom javnošću podijeli svijest o opasnostima nuklearnog oružja koji su nosili njen suprug i drugi naučnici iz Projekta Manhattan.

Nije preostalo mnogo vremena da se nuklearno oružje stavi pod kontrolu. "To je bilo panično vrijeme… Danas je teško povjerovati da je riječ 'atom' bila strana. Naučnici, međutim, željeli su da informišu publiku", rekla je Langsdorf 2007.

Za umjetnicu Martyl sat se učinio kao savršen simbol kojim bi se prenijela poruka i osjećaj hitnosti naučnika.

Otkako se prvi put pojavio 1947. nebrojeno puta se pojavio u djelima drugih umjetnika i uticao na popularnu kulturu širom svijeta, od heavy metal pjesme benda Iron Maiden "2 Minutes to Midnight" (Dva minuta do ponoći) do serije stripova Watchmen.

Alarm za buđenje čovječanstva

Tokom 76 godina, vrijeme na 'Satu sudnjeg dana' pomjeralo se i naprijed i nazad, onako kako su naučnici procjenjivali rizike od prijetnji. U nekim godinama od 1947. vrijeme na satu je stajalo, a podešavan je više od 20 puta.

Odluka da li pomjeriti kazaljke leži na naučnicima iz Biltena za atomsku nauku i na Odboru za sigurnost ove organizacije koji se konsultuju sa Odborom sponzora u koji je uključeno više od desetine dobitnika Nobelove nagrade.

Iako je sat predstavljao efikasni alarm kada je potrebno podsjetiti ljude o spirali kriza u kojoj se nalazi planeta Zemlja neki ipak dovode u pitanje svrsishodnost ovakvog mehanizma.

"To je nesavršena metafora", rekao je Michael E. Mann sa Univerziteta u Pensilvaniji, prenio je CNN 2022. Ovim je želio da naglasi kako kretanja sata uslovljavaju kombinacije različitih tipova rizika koji svi imaju različite karakteristike i pojavljuju se u različitim vremenima i obimima.

Ipak, Mann je dodao kako sat "ostaje važna naprava koja nosi retoričko značenje i koja nas podsjeća, godinu za godinom, na krhkosti ljudskog postojanja na planeti".

Šta kada se kazaljke poklope?

Kazaljke na satu nikada se nisu poklopile a šta bi to značilo odgovorila je Rachel Bronson predsjednica i izvršna direktorka Biltena atomskih naučnika, navodeći da se nada da se to nikada neće desiti.

"Kada bi sat pokazao ponoć, to bi značilo da je došlo do neke vrste nuklearne oružane, vojne ili druge katastrofe ili klimatske promjene koja je 'izbrisala' čovječanstvo", rekla je Bronson. "Ne želimo da ikada dođemo do tog trenutka, a nećemo ni znati ako dođemo dotle."

Najdalje vrijeme od ponoći koje je pokazivao 'Sat sudnjeg dana' je bilo nakon završetka Hladnog rata, 1991, pokazivao je 17 minuta do ponoći.

Bronson je takođe, navela, kako prenosi BBC, da iako ljudi stvaraju probleme, naučnici vjeruju da ljudi mogu i da smanje rizike ako se globalno uključe u njihovo rješavanje.

Izvor (https://www.slobodnaevropa.org/a/sat-sudnjeg-dana-covjecanstvo/32249269.html)


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on July 18, 2023, 02:21:36 pm
„Pet milijardi ljudi će umreti“ U Americi otkriveni detalji nuklearne apokalipse

U američkom društvu raste svest o globalnoj pretnji, koju predstavlja mogućnost nuklearnog sukoba povezanog sa eskalacijom ukrajinske krize.

Američki časopis „Tajm“ objavio je detaljan scenario nuklearne apokalipse. Navodno je na tome radila grupa autoritativnih naučnika, sa Tehnološkog instituta Masačusetsa, zaposlenih u različitim oblastima naučnih saznanja.

Pripremili su najrealističniju kompjutersku simulaciju nuklearnog rata, i utvrdili su, da bi međusobna razmena nuklearnih udara neminovno dovela do katastrofe neviđene u istoriji.

Prema studiji, oko 360 miliona ljudi će umreti skoro odmah, kao posledica glavnih štetnih faktora savremenog oružja sa nuklearnim bojevim glavama, sposobnog da zbriše čitave megagradove sa lica Zemlje.

„Veliki gradovi će postati mete – bombardovaće ih da unište vojna postrojenja i ometu posleratnu obnovu neprijatelja. Već prvi udari će stvoriti elektromagnetni puls od desetina hiljada volti po metru, uništavajući svu elektroniku i električnu energiju.

Sa svakim udarom, formira se vatrena lopta, vruća kao jezgro sunca, praćena oblakom radioaktivne pečurke. Ove intenzivne eksplozije će ispariti ljude u blizini, a na većoj udaljenosti će izazvati požare i slepilo.

Vatrena lopta koja se širi stvoriće eksplozivni talas, koji će uništiti ili oštetiti sve zgrade na svom putu. Vatrene oluje će zahvatiti gradove, olujni vetrovi će raspirivati plamen, paliti sve što gori, topeći staklo i metale, pretvarajući asfalt u usijanu zapaljivu tečnost.

Međutim, srednjoročne i dugoročne posledice nuklearnih udara odneće još više života, jer će društveno-ekonomska infrastruktura biti potpuno uništena.

Preživeli će se naći bez pomoći i podrške, a kao rezultat toga, ljudi će masovno umirati od gladi i bolesti.

Namirnice i skladišta, hitne pomoći i bolnice, centrale i centri za mobilnu telefoniju, transportne komunikacije i benzinske pumpe – ​​sve će to biti uništeno atomskim udarima.

Niko se neće boriti protiv bandi naoružanih pljačkaša, koji će postati jedina moć koja je ostala na ugljenisanim ruševinama civilizacije.
Globalno hlađenje – takozvana nuklearna zima – neće dozvoliti uzgoj useva na zemljištu kontaminiranom radioaktivnim otpadom.

„Nažalost, stručna istraživanja pokazuju da eksplozije, elektromagnetni puls i zračenje nisu najgori- crni dim od nuklearnih požara će izazvati nuklearnu zimu.

Sličnu vatrenu oluju izazvala je atomska bomba u Hirošimi, ali su današnje hidrogenske bombe mnogo moćnije. Nad velikim gradovima, gde živi 50 puta više ljudi, stvara se mnogo više dima. Nuklearni tokovi će je podići u stratosferu iznad kišnih oblaka, i neće moći da je isperu.

Ovaj crni dim zagrevaće se sunčevom svetlošću, dizaće se u vazduh kao džinovski balon i opstajaće u atmosferi oko deset godina. Mlazni tokovi na velikim visinama su toliko brzi da za samo nekoliko dana prenesu dim preko većeg dela severne hemisfere.

Zbog toga će Zemlja postati veoma hladna čak i leti- poljoprivredna zemljišta ohladiće se za oko 20 stepeni Celzijusa, a u drugim regionima – dvostruko više. Većina crnog dima ostaće na severnoj hemisferi, a temperaturne fluktuacije će najviše štetiti poljoprivredi u visokim geografskim širinama.

Više od 5 milijardi ljudi može umreti od gladi, uključujući oko 99 odsto stanovnika Sjedinjenih Država, Evrope, Rusije i Kine“, kaže novinar Maks Tegmark, koji je razgovarao sa autorima kompjuterske simulacije nuklearne apokalipse.

„Očigledna činjenica je, da niko ne zna koliko će ljudi preživeti nuklearni rat. Ako se njegove posledice na bilo koji način poklope sa predviđanjima naučnika, onda možemo sa sigurnošću reći da u njemu neće biti pobednika“, zaključuje autor časopisa „Time“.

Pojava ovog rezonantnog materijala svakako nije slučajna.

Među američkim javnim ličnostima raste zabrinutost zbog delovanja američke administracije, koja nastavlja da eskalira ukrajinsku krizu, povećavajući verovatnoću globalnog nuklearnog sukoba.

„Postupci Džoa Bajdena doveli su nas na ivicu nuklearnog rata. Ovo je egzistencijalna pretnja ne samo za nas, već i za ceo svet. Ovaj proksi rat, koji se vodi na račun života stanovništva Ukrajine, se nastavlja eskalirati“, izjavila je pre neki dan Tulsi Galbard, bivša demokratska kongresmenka koja je učestvovala u američkoj agresiji na Irak.

Zapadna ratna mašinerija sve češće govori, da se posledice nuklearnog rata navodno predramatizuju, a svet ne treba da se plaši stalnog povećanja uloga u koje se angažuje američko rukovodstvo.

„Zabrinutost oko eskalacije, uključujući mogućnost upotrebe taktičkog nuklearnog oružja, ne bi trebalo da nas odvrati od pružanja pomoći koja joj je potrebna“, rekao je jedan od „jastrebova rata“, neokonzervativac Dejvid Kramer, bivši pomoćnik američkog sekretara SAD za demokratiju i ljudska prava, obavljajući funkciju izvršnog direktora Instituta Džordž V. Buš.

Pristalice ove linije zahtevaju da se Ukrajini pruži neograničena vojna pomoć, a da istovremeno ne ograničavaju njena volja u izboru ciljeva za udare, raketama dugog dometa vazdušnog i kopnenog baziranja. Jer, po mišljenju vojnih eksperata, takvi postupci će za Zapad i dalje ostati nekažnjeni.

Osim toga, ova informativna kampanja trebalo bi da pripremi zapadne zemlje za moguće provokacije upotrebom nuklearnih materijala, što ukrajinski govornici poslednjih nedelja transparentno nagoveštavaju.

Pristalice zapadne strane rata sa entuzijazmom se igraju nuklearnom vatrom, uvereni da će moći da kontrolišu situaciju, a njihove zemlje su na bezbednoj udaljenosti od ukrajinskog polja eksperimenata.

Međutim, svaki takav incident može za nekoliko minuta da pokrene mehanizme samouništenja čovečanstva, na šta upozoravaju zapadni naučnici.

Mnogi Amerikanci i Evropljani su dobro svesni, da će upotreba atomskog oružja bukvalno uništiti postojeći svet do temelja. Štaviše, to nisu uzbunjivači, već realisti – za razliku od njihovih kratkovidih i ne uvek adekvatnih vođa.

Sada ne mogu da utiču na donošenje odluka, ali i dalje pokušavaju da upozore druge na rastuću pretnju – kao što to čini objava u američkom časopisu „Tajm“.

Izvor (https://webtribune.rs/pet-milijardi-ljudi-ce-umreti-u-americi-otkriveni-detalji-nuklearne-apokalipse/)


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: lEO - ZD on July 18, 2023, 03:33:54 pm
Zanimljiv "miks" tekstova, očigledno prevodiocu iz "izvora" nije odgovarao originalni tekst i balansirani stav da bi neovisno koja strana započme rezultati bili katastrofični za cijelo čovječanstvo.
Pa je "izvor" prijevod začinio direktim indiciranjem USA i njezinog predsjednika kao krivcem  za eskalaciju i približavanje nuklearnom ratu, čega u originalnom tekstu u "Time" nema ni slova.

I ovo bi bilo korektno prenošenje vijesti!?


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on July 18, 2023, 04:05:47 pm
Zanimljiv "miks" tekstova, očigledno prevodiocu iz "izvora" nije odgovarao originalni tekst i balansirani stav da bi neovisno koja strana započme rezultati bili katastrofični za cijelo čovječanstvo.
Pa je "izvor" prijevod začinio direktim indiciranjem USA i njezinog predsjednika kao krivcem  za eskalaciju i približavanje nuklearnom ratu, čega u originalnom tekstu u "Time" nema ni slova.

I ovo bi bilo korektno prenošenje vijesti!?

Žao mi je @IEO-ZD, "Time" ne čitam, vest sam preneo kako sam je našao - pogledaj izvor. Cilj mi je bio da kolege sa foruma koji žestoko navijaju za jednu ili drugu stranu shvate kuda ovo u Ukrajini može da odvede...

Svakako bi rezultat za čovečanstvo bio isti bez obzira ko prvi počne, tu nema dileme.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: lEO - ZD on July 18, 2023, 04:11:06 pm
Možda se nisam dobro izrazio "izvor" se odnosilo odakle je preneseno, i ti si prenio.točno.
Na samom "izvoru" je sklepan miks a da to ne govore već navode kako je članak iz Time.
Malo mi je bila čudna konstrukcija, izrazito jednostrana pa sam išao pogledati original, i tamo baš "navijačkih" djelova nema.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on July 18, 2023, 04:48:27 pm
Možda se nisam dobro izrazio "izvor" se odnosilo odakle je preneseno, i ti si prenio.točno.
Na samom "izvoru" je sklepan miks a da to ne govore već navode kako je članak iz Time.
Malo mi je bila čudna konstrukcija, izrazito jednostrana pa sam išao pogledati original, i tamo baš "navijačkih" djelova nema.


Očekivano, ništa novo. :(

Edit: verujem da i druga strana, SAD, vidi Rusiju kao jedinog krivca za ovu situaciju. Zbog toga nas osam milijardi i živimo u filmu "Dva ovna na brvnu" u kome, ako se ovnovi sudare glavama ode planeta u prah...


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: milan55 on July 18, 2023, 06:31:46 pm
Na nasu srecu nece se nista dogoditi. Rusi, predsjednik Putin je vise puta izjavio da prvi nece upotrijebiti nuklearn oruzje. Posto se zna da su oni od rijeci, Zapad, NATO ce to bezobrazno koristiti na stetu Rusa u nedogled. I to je to. Bit ce jos udaraca ispod pojasa od Zapada i Ukrajine i Rusi nece ili ne mogu uciniti nista, kad su vec otkrili sve karte.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Duki on July 18, 2023, 06:51:20 pm
Na nasu srecu nece se nista dogoditi. Rusi, predsjednik Putin je vise puta izjavio da prvi nece upotrijebiti nuklearn oruzje. Posto se zna da su oni od rijeci, Zapad, NATO ce to bezobrazno koristiti na stetu Rusa u nedogled. I to je to. Bit ce jos udaraca ispod pojasa od Zapada i Ukrajine i Rusi nece ili ne mogu uciniti nista, kad su vec otkrili sve karte.
Meni se čini da nebi došlo do odmazde i da ih sravne sa zemljom, dakle kako stoje stvari nebi ni uzvratili.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on July 18, 2023, 07:45:38 pm
Na nasu srecu nece se nista dogoditi. Rusi, predsjednik Putin je vise puta izjavio da prvi nece upotrijebiti nuklearn oruzje. Posto se zna da su oni od rijeci, Zapad, NATO ce to bezobrazno koristiti na stetu Rusa u nedogled. I to je to. Bit ce jos udaraca ispod pojasa od Zapada i Ukrajine i Rusi nece ili ne mogu uciniti nista, kad su vec otkrili sve karte.
Meni se čini da nebi došlo do odmazde i da ih sravne sa zemljom, dakle kako stoje stvari nebi ni uzvratili.

Varaš se, strpljivi jesu ali bi uzvratili sigurno. Nadajmo se da nećemo nikada znati ko je u pravu.


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on August 12, 2023, 06:08:18 pm
Simulacija prvih sati nuklearnog rata između Rusije i SAD stavljena u klimatski model: "Gurnuli bi svet u novo ledeno doba"

Dok je simulacija Laboratorije za nauku i globalnu bezbednost Univerziteta u Prinstonu pokazala da bi u prvih nekoliko sati nuklearnog rata Rusije i SAD bilo više od 90 miliona mrtvih i povređenih, novi klimatski modeli, koji u obzir uzimaju i klimatske promene, sugerišu da bi nuklearni rat bio katastrofalan potez i da bi svet bi bio gurnut u ledeno doba na više hiljada godina.

Koliko bi još ljudi umrlo od posledica ranjavanja, gladi i nuklearnih padavina teško je proceniti, ali simulacija iz 2019. u trajanju od četiri minute, iako izgleda poput video-igre, pokazuje koliko bi brzo stvari mogle da eskaliraju.

Koliko bi posledice nuklearnog rata mogle da budu ozbiljne, istražili su još 1982. naučnici Pol Krucen i Džon Birks, koji su sugerisali da bi moglo doći do toliko velikog oblaka dima da bi mogla nastupiti nuklearna zima, koja bi dovela do propasti poljoprivrede, a onda i civilizacije kakvu znamo.

Samo godinu kasnije, naučnici iz SAD i tadašnjeg SSSR-a potvrdili su ovu teoriju.

"Neverovatni rezultati"

Moderni klimatski modeli, koji su nešto precizniji i sofisticiraniji od onih koje su koristili Krucen i Birks, pokazuju da je njihovo zlokobno proročanstvo bilo prilično blago spram mogućih posledica.

https://youtu.be/2jy3JU-ORpo
Naučnici predvođeni Alenom Robokom sa Univerziteta Radžers u nedavno objavljenom radu navode da su procene o posledicama nuklearnog sukoba verovatno pomogle u zaustavljanju "hladnog rata", ali da novi klimatski modeli, koji u obzir uzimaju i klimatske promene, sugerišu da bi nuklearni rat bio - katastrofalan potez.

Naime, kad su u modele uneli potencijalni nuklearni sukob između SAD i Rusije, rezultati su bili neverovatni.

"Svet bi bio gurnut u ledeno doba"

Prema njihovom zaključku, svetski okeani bi se toliko ohladili da bi svet bio gurnut u "malo ledeno doba" koje bi moglo trajati hiljadama godina.

Čak bi i sukob manjih razmera između, na primer, Indije i Pakistana, doveo do više od 130 miliona stradalih, a 2,5 milijarde ljudi ostalo bi bez hrane najmanje dve godine.

Profesor sa Univerziteta UCL Mark Maslin upozorava da pretnje nuklearnim oružjem, pa i njegovom ograničenom upotrebom, treba shvatiti ozbiljno. On navodi da bi se naučnici trebali posvetiti proučavanju potencijalnih posledica u slučaju detoniranja nuklearnog oružja, kako bi nadležni shvatili da će negativne posledice korišćenja takvog oružja osetiti svi - i oni protiv kojih se koristi i oni koji ga koriste.

- Pretnja nuklearnim ratom nije nestala, a nuklearno ledeno doba, koje bi zbrisalo život na Zemlji sledećih nekoliko hiljada godina, i dalje je stvarna mogućnost - upozorava on u članku objavljenom na portalu "Konverzejšen".

Izvor (https://www.blic.rs/vesti/svet/neverovatni-rezultati-simulacije-prvih-sati-nuklearnog-rata-izmedu-rusije-i-sad/95t77q4)


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on November 01, 2023, 02:09:25 pm
Ко би профитирао од трећег светског рата

Европа се већ годинама неизбежно кретала према обрачуну који ће постати до тада највећа кланица у историји човечанства. Свет ће је потом назвати Велики рат, а уследиће још већи.

Само недељу дана уочи почетка Првог светског рата, цене су мировале, а тржишта новца, деоница, обвезница и драгоцених метала једва да су давала било какву назнаку хаоса који ће уследити. У следећем тренутку, све је измакло контроли и сурови контролори капитала схватили су шта значи рат. Велики рат.

Нешто више од сто година касније, сведочимо све учесталијој појави сукоба у свету који више готово да нема тачку на планети до које није стигао капиталистички поредак као крајњи исход развоја западне цивилизације и почетак њеног краја који неминовно води у велико финале судара између сила новца и крви.

У међувремену, веза између новца и крви преплитаће се у фазама које ће доводити до несумњивог утицаја између осталог и на финансијска тржишта.

Инвеститори у ратове

У најгорем сценарију, свет се већ налази на прагу трећег светског рата, а увертира је почела нагомилавањем руских трупа уз украјинску границу која је, недуго потом, пређена.

И док су очи целог света биле упрте у Украјину, а поред пажње, засуто је или би се могло рећи чак и уложено доста оружја и новца, на сцену је ступио још један конфликт, на први поглед регионални, али како време протиче јављају се и други заинтересовани за прескакање конопца и улетање у ринг попут кечера који су само забавна варијанта намештене туче. У стварном свету, велики играчи играју на велико.

Сукоб Израела и палестинског Хамаса прети да пређе у рат ширих размера. Највећи инвеститори у оба конфликта су Американци чија је војна подршка кључна за опстанак Израела и Украјине. Поред тога, све су учесталије вести о нападима на америчке војне базе у Сирији и Ираку.

Уколико и Кина одлучи да искористи прашину која се подигла и покуша да војним путем поврати контролу над Тајваном, Американци би се могли наћи уплетени у најмање три сукоба на различитим странама света. За остатак света свакако би се повећао ризик да се ратови испреплићу и претворе у много разорније сукобе.

У оваквом сценарију токови новца делују као нешто што је у другом плану пред ужасом какав би глобални конфликт могао да створи, али то је само на први поглед.

Економија и тржиште

Инвеститори широм света већ увелико разматрају какав би утицај на тржиште изазвао светски рат. Оваква могућност до сада није изазивала веће потресе, али тржишта су већ дуже време више оптерећена страхом него похлепом, па уз мање инвестиција има и мање ризика.

Индекси деоница падали су три месеца узастопно у САД, Европи и Кини иако се овакав тренд може објаснити и ситуацијом у мирнодопоским условима.

Ситуација на тржишту не делује као да је на делу паника каква би се могла очекивати у предвечерје светског рата. Заправо, светска економија функционише као да су шансе за тако нешто равне нули. Исто онако како је то било само неколико дана уочи почетка Првог светског рата.

Трећи светски рат

Историјски гледано, у случају да велики инвеститори предвиде могућност избијања трећег светског рата, тешко да би могли даље антиципирати куда би такав сукоб одвео свет, а камоли како би у том случају могли да профитирају.

Најлакши начин да се то схвати је да замислите себе у 1914. години са све сазнањем да ће ускоро избити Први светски рат. Потребно је да брзо инвестирате своје улоге знајући да ће кроз неколико недеља главне берзе од Њујорка, Токија, Лондона или Рима бити затворене на неодређени период. Да ли би иједна инвестиција остала сигурна? Да ли би државне обвезнице биле сигурне и чије и да ли бисте избегли банкрот усред кризе ликвидности која би погодила већину држава? Да ли бисте уложили у руске обвезнице које ће неколико месеци касније под комунистичком револуцијом потпуно изгубити вредност?

Рат гледано из угла инвеститора, банкара и најбогатијих људи на свету укључује превелик ниво неизвесности који је далеко ван домета израчунљивог ризика на који се већина профитера навикла. Том треба додаги и чињеницу да су претходни светски ратови носили прилично нејасне поуке за касније.

Оптимални приступ за инвестирање 1914. године подразумевао је куповину робе и америчких деоница, а продају европских обвезница, деоница и валута. Овакав приступ, међутим, показао се као потпуно безвредан касних тридесетих година. Инвеститори су током тридесетих покушали да науче нешто из историје. Очекујући још један светски рат, продали су европске деонице и валуте, али овај рат имао је другачије победничке инвестиције. Британске деонице и државне обвезнице овог пута биле су су боље од америчких.

Оружје и похлепа

Данас постоји већи и страшнији извор несигурности, будући да многе потенцијално зараћене силе поседују нуклеарно наоружање. Финансијски гледано, то има мало значаја јер у нуклеарној катастрофи инвестиције тешко да би имале неку послератну вредност.

Иако ратови несумњиво доносе профит, нарочито земљама чија је економија у највећој мери зависна од војно-индустријског комплекса попут САД, тешко да би инвеститори смели да се одваже и испровоцирају ситуацију која би могла да се отме контроли.

Претња ратом и могући сукоб већа су мистерија за инвеститоре него за војне генерале који би у том случају имали неку врсту контроле.

У случају ратне катастрофе, будући историчари могли би да се чуде очигледној безбрижности данашњих инвеститора управо онако како ми посматрамо догађаје од пре сто година после којих је имало шта да остане наредним генерацијама. Имајући у виду разорну оружану моћ каквом човечанство данас располаже будућност би била прилично упитна. У сваком случају, похлепа и оружје налазе се на истој страни у савезу који пали варнице пред буретом барута непредвидивог домета.

Dejan Novaković, Politika

Izvor (https://www.politika.rs/scc/clanak/581243/Ko-bi-profitirao-od-treceg-svetskog-rata)


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on January 23, 2024, 04:34:37 pm
Svet na ivici apokaplipse! Sat Sudnjeg dana postavljen na samo 90 sekundi do ponoći

Sat apokalipse koji simbolizuje neminovnost globalne kataklizme od danas pokazuje 90 sekundi do ponoći.

Čovečanstvo se i dalje suočava sa neviđenim nivoom opasnosti, saopštila je grupa naučnika, navodeći ratove u Ukrajini i Izraelu, kao i posledice klimatskih promena na planetu kao neke od gorućih problema današnjice.

https://twitter.com/i/flow/login?redirect_after_login=%2Fhashtag%2FDoomsdayClock%3Fref_src%3Dtwsrc%255Etfw%257Ctwcamp%255Etweetembed%257Ctwterm%255E1749813203469767089%257Ctwgr%255Efba9c853552419dfb6b10008af5d944253533242%257Ctwcon%255Es1_%26ref_url%3Dhttps%253A%252F%252Fpulsembed.eu%252Fp2em%252FtJPRXyZdg%252F%26src%3Dhashtag_click

Sat apokalipse ili sudnjeg dana je i prošle godine bio na 90 sekundi do ponoći, a za taj sat je zadužena grupa naučnika koja svake godine prilagođava kazaljke u skladu sa dešavanjima u svetu.

U toj grupi naučnika nalaze se i dobitnici Nobelove nagrade, a jedan od osnivača je Albert Ajnštajn.

Sat apokalipse je nastao ubrzo posle početka Hladnog rata i redovno ga od 1947. godine ažuriraju naučnici BSA, sa Univerziteta u Čikagu.

Ponoć predstavlja smak sveta

Šta je sat Sudnjeg dana?

Sat Sudnjeg dana, hipotetički sat koji meri koliko nas deli od apokalipse, osmislili su naučnici. Predstavlja procenu vodećih naučnika i stručnjaka za sigurnost o opasnostima za ljudsku egzistenciju.

Odluku o vremenu koje pokazuje sat Sudnjeg dana donosi tim naučnika među kojima je i 13 dobitnika Nobelove nagrade.

Nivo opasnosti utvrđuje se analizom podataka koji se protežu od onih o informatičkom ratovanju do opasnih tehnologija poput krivotvorenih video i zvučnih zapisa ili stepena militarizacije svemira i razvoja hipersoničnog oružja.

- Pokazujemo koliko je svet blizu katastrofi u sekundama - ne u satima ili čak i minutama - kazala je Rejčel Bronson, predsednica društva atomskih naučnika, objavljujući promenu.

Sat je 1947. bio postavljen na sedam minuta do ponoći, a dosad najkritičnije godine, kada je otkucavao dve minute do ponoći, bile su 2018. i 2019. zbog neuspeha u borbi protiv klimatskih promena i nuklearne trke, kao i 1953. zbog američkih i ruskih nuklearnih testova.

Najbezbednija godina bila je nakon kraja Hladnog rata, 1991. godine, kada je pokazivao 17 minuta do ponoći.

Izvor (https://www.blic.rs/vesti/svet/sat-sudnjeg-dana-pomeren-na-90-sekundi-do-ponoci/z77q716)


Title: Re: "Mašina sudnjeg dana"
Post by: Boro Prodanic on March 16, 2024, 01:25:28 pm
„Junge velt“: „Sat sudnjeg dana“ pokazuje da je mogućnost nuklearnog uništenja bliža nego ikada ranije

Za razliku od Amerike, debata u Evropi o slanju trupa u Ukrajini se nastavlja. Sposobnost strateškog obuzdavanja, koju još poseduju SAD, očigledno nedostaje EU.

„Sat sudnjeg dana“, koji upozorava na opasnost od izbijanja nuklearnog rata, ustanovljen još 1947. godine, u ovom trenutku pokazuje 90 sekundi do ponoći, što je bliže mogućnosti nuklearnog uništenja nego ikada ranije, piše nemački list „Junge velt“.

„Sat sudnjeg dana“ ustanovio je „Bilten atomskih naučnika“, renomirani specijalistički časopis, osnovan ubrzo posle Drugog svetskog rata, kako bi upozoravao na opasnost od izbijanja nuklearnog konflikta.

Činjenica da smo se danas mogućnosti nuklearnog rata približili više nego u najkritičnijim fazama Hladnog rata dovoljno govori sama za sebe.

Da li velike nuklearne sile spremaju povratak nuklearnom testiranju? U relevantnim elitnim krugovima, koji se bave pitanjima vojne strategije, u poslednje vreme se sve čećše govori o navodnim prednostima obnavljanja testiranja nuklearnog oružja. Ova testiranja bi se sprovodila na američkom poligonu u Nevadi.

U SAD se zvanično tvrdi da se ovi objekti samo modernizuju kako bi mogli da nastave sa dozvoljenim aktivnostima. Treba li u to poverovati? Na kraju krajeva, SAD još nisu ratifikovale Ugovor o zabrani testiranja nuklearnog oružja iz 1996. godine, koji zabranjuje sva testiranja, uključujući i podzemne eksplozije.

U televizijskom intervjuu u sredu, ruski predsednik Vladimir Putin osvrnuo se na spekulacije o obnavljanju američkih nuklearnih proba. Putin je izjavio da će, ukoliko to Vašington sprovede, Moskva moći da adekvatno odgovori. Da bi mogla da odgovori na ove situacije, Rusija je u novembru prošle godine povukla ratifikaciju sporazuma o zabrani testiranja iz 1996. godine.

Putin je rekao da nije zabrinut zbog tekuće modernizacije američkog nuklearnog oružja. SAD uvode novu generaciju atomskih bombi B61-12, koje će biti uskladištene u Buhelu. Prošle nedelje je potvrđeno da će ih nositi borbeni avion F-35A. Međutim, Rusija, objasnio je Putin, i dalje ima „moderniji“ nuklearni arsenal.

Pre svega, Putin je komentarisao opasnost od izbijanja nuklearnog rata. Naravno, Rusija je „vojno i tehnički“ spremna da upotrebi nuklearno oružje, rekao je ruski predsednik, ali to će učiniti samo ako su ugroženi njeno postojanje, suverenitet i nezavisnost. Putin to ne očekuje.

SAD tačno procenjuju rizik od daljnje eskalacije i izbijanja nuklearnog rata ukoliko pošalju kopnene trupe u Ukrajinu. Upravo zato, one to neće uraditi. SAD još raspolažu sa dovoljno stručnjaka u „oblasti strateškog obuzdavanja“, koji su u stanju da ispravno procene opasnost.

Ova izjava se može shvatiti samo kao novo upozorenje Rusije Zapadnoj Evropi. Već krajem februara, Putin je upozorio da će, ukoliko francuski predsednik Emanuel Makron pošalje trupe u Ukrajinu, pokrenuti eskalaciju koja bi mogla da se završi nuklearnim ratom.

Međutim, debata u Evropi se o tome nastavlja. Sposobnost „strateškog obuzdavanja“, koju Putin prepoznaje u SAD, očigledno nedostaje EU.

Izvor (https://webtribune.rs/junge-velt-sat-sudnjeg-dana-pokazuje-da-je-mogucnost-nuklearnog-unistenja-bliza-nego-ikada-ranije/)

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info