Arado 234 Blitz

[duje]

Arado Ar 234 bio je po svršetku drugog svjetskog rata jedan od tehnički najsavršenijih i najrevolucionarnijih aviona u sastavu Luftwaffe, a uopće prvi izviđaćki-bombarder s turbomlaznim pogonom u operativnoj službi  ijednih  zračnih snaga u svijetu kad je u jesen 1944. poletio na prve borbene letove.

Krajem  1940. ispitivale su tvrtke Junkers  i  BMW prve primjerke svojih eksperimentalnih turbomlaznih motora i profesor Walter Blume od Arada zatražio je od Emila Ecksteina da započne s radom na projektiranju aviona kojega će pokretati motor novog tipa. Iako je Eckstein  početkom  1941. napustio tvrtku, ostavio je za sobom projekt  po privatnoj inicijativi  rađenog aviona s oznakom  E-370. Bio je to konvencionalan avion ljuskaste konstrukcije trupa, visokokrilac  sa stajnim  trapom  na tri kotača i  po jednim turbomlaznim motorom ispod svakog krila.

Rad na projektu nastavljen je poslije Ecksteinova odlaska, a jedina veća izmjena u njegovoj koncepciji  sastojala se u tome što je glomazan, težak stajni trap zamijenjen uvlačivom papučom za prizemljenje smiještenom ispod trupa , s pomoćnim papučama ispod oba kućišta motora. Za polijetanje je Ar 234, kako je ovaj tip aviona sada bio označen, morao biti postavljen na niska teretna kolica s tri kotača,  koja su se odvajala i ostajala na zemlji  kad bi avion poletio.  RLM (Ministarstvo Reicha za zračni promet) zainteresiralo se sada za taj avion kao zamjenu za starije tipove visinskih izviđačkih aviona  u sastavu LuftWaffe, poput dvomotoraca Junkers Ju 86P.

Izgradnja  prototipa započela je u proljeće 1941. i krajem godine bili su završeni V1 i  V2, osim motora. (V je bila standardna  kratica za Versuchs – pokusni, eksperimentalni). Na isporuku dva Junkersova  motora  Jumo 004A čekalo se, međutim, do februara 1943. Čim su bili ugrađeni, vršene su intenzivne probe rulanja po zemlji, pri čemu su se kolica za polijetanje pokazala vrlo nespretnima. Poslije završenih ispitivanja, ugrađeni su provjereni  i  za let sposobni motori i  Ar 234 V1 poletio je prvi put 15. Juna 1943. Uskoro  su mu se pridružili V2, 3, 4, i 5. V3 je uzetio kao pretproizvodni prototip serije 234A, koja je imala sjedalo za izbacivanje pilota u slučaju nužde, pilotsku kabinu pod pritiskom i pomoćni raketni motor, za uzlijetanje pod krilima. Uskoro zatim, međutim, serija “ A” je napuštena, jer se manevriranjem avionom na zemlji bez pravog stajnog trapa pokazalo suviše teškim.

Seriju “A” zamijenila je serija “B” sa stajnim trapom na tri kotača. Prvi prototip te serije, V9, poletio je u martu 1944. Proizvodni  model  234B-O, s uređajem za nošenje bombi ispod trupa, poletio je 08. juna 1944. i uskoro bio razvijen u definitivni model 234B-2. Taj se tip pokazao uspješnim u operacijama, a najveća mana bila mu je nedovoljno ubrzanje pri malim brzinama, što ga je činilo ranjivim prilikom slijetanja.

Bilo je očito da bi tip 234 mogao  podnjeti pogon veće snage  i sa V6 i V8 iskušavane su kombinacije s manja  četri turbomlazna motora za projektiranu seriju “C”.  V8 je imao po dva motora  Jumo 003 u jednom kučištu ispod svakog krila, a V6 četri ista motora u četri odvojena kučišta. Još nekoliko drugih varijanti bilo je u razvoju kad je završen rat, a pune mogućnosti tog aviona  tek su se počele ostvarivati. Ukupno je bilo izgrađeno 214 aviona  Ar 234.


Arado Ar 234B-2 Blitz

Slika prikazuje prvi Ar 234, model B-2, što je pao u ruke Saveznicima. Bio je to avion iz sastava 9.Staffela, Kampfgeschwader 76  (bombarderska divizija), a oborili su ga lovci USSAF-a Thunderbolt 24.02.1945. iznad Segelsdorfa. Kamuflaža  je potpuno  konvencionalna.  Ovaj avion nosi oznaku  “M” iz sastava 9. Staffela, čija boja je bila žuta, o kodno slovo “T”.

-Tip: izviđač – bombarder, jednosjed
-Motor: dva turbomlazna Junkersa Jumo 109-004B-1 Orkan, svaki 900kp statičkog potiska na razini mora, koji je na 9.000m pao na 667kp, plus dva neobvezna raketna motora Walter Ri 202b (109-500) pod krilima svaki 500kp potiska u polijetanju
-Naoružanje:  defanzivno – mogućnost ugradnje dvaju topova MG 151 od 15,1mm ili MG 121/20 od 20mm sa 250, odnosno 200 metaka po topu, usmjerenih unazad ispod trupa; ofenzivno – 1.000kg bombi; 1.500kg uz korištenje pomoćnih raketnih motora za polijetanje
-Maksimalne brzine: 742km/h na 6.000m; 705km/h na razini mora
-Penjanje: 8.000m za 26min 54sek s max. težinom u polijetanju
-Operativni plafon: 10.000m; 8.800m s max- težinom u polijetanju
-Dolet: 1.630km; 1.100km s max. težinom u polijetanju
-Težine: 5.200kg prazan;  8.677kg opterećen
-Razmah krila: 14,10m
-Dužina: 12,64m
-Visina. 4,30m
-Površina krila: 26,40m²

[duje]

Prototip serije “A” (V3) penje se poslije uzlijetanja uz pomoć  svojih  pomoćnih  motora . Nazire  se  i uvlačiva skija za slijetanje ispod trupa I oslovci ispod gondola motora.

[duje]

Gornja slika:
Arado 234B-2 rula na start. Obratite pažnju na bombe ispod obje gondola  motora  i  ispod trupa, te na pomoćne raketne motore ispod oba krila, za uzlijetanje s maksimalnim opterećenjem.

Donja slika:
Kadar iz nastavnog filma tvrtke Arado o  rukovanju  avionom  serije “B”. Fotografija prikazije pomoćno osoblje kako pomaže jednom prototipu serije “B” (vjerovatno  V9  ili V10) da izađe iz hangar.

[duje]

.

[duje]

.

[MOTORISTA]

The Arado Ar 234 was the world's first operational jet powered bomber, built by the German Arado company in the closing stages of World War II. In the field it was used almost entirely in the reconnaissance role, but in its few uses as a bomber it proved to be nearly impossible to intercept. Twin-engined and single seater, was produced in limited numbers. It was the last Luftwaffe plane to fly over England, in April 1945.

It is commonly known as Blitz ("lightning"), though this name refers only to the B-2 bomber variant, and it is not clear whether it was ever formally applied instead of being derived from the informal term Blitz-Bomber (roughly, "very fast bomber"). The alternate name Hecht ("pike") is derived from one of the units equipped with this plane, Sonderkommando Hecht. The Ar 234 (and the Messerschmitt Me 262) showed in which direction plane technique should develop.

[Dreadnought]

The few 234Bs entered service in autumn and impressed their pilots. They were fast and completely aerobatic. The long takeoff runs led to the use of twin HWK-built, jettisonable liquid fueled monopropellant Starthilfe pioneering RATO units, one mounted under each outer wing.

[Dreadnought]

[Dreadnought]

The Arado Ar 234 was the first operational jet bomber in the World. Originally planned as a recon plane, it was successfully adapted as a bomber. This video includes the look at the A, B and C Series. Dimensions, size and comparison to other planes. Furthermore, information on two less known variants and references to an original report.

[MOTORISTA]